Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, kao neko ko se bavi poljoprivredom, kao neko ko se i ranije bavio poljoprivredom, kao neko ko je sa deset godina upoznao poljoprivredne aktivnosti, kao neko ko je sa sedam godina imao fizičko vaspitanje, kao neko ko nije bio oslobođen fizičkog vaspitanja, kao neko ko se u vojsci bavio fizičkim vaspitanjem, kao neko ko nije oslobođen vojske, kao neko ko nije oslobođen vojnog fizičkog vaspitanja, uzeo bi da i ja nešto kažem po amandmanu, ukoliko na to imam pravo i ukoliko moj kolega poljoprivrednik koji je svega toga bio oslobođen, dozvoli, naravno uz drugog predlagača amandmana.
Meni je više puta osporavano da imam pravo da komentarišem amandmane, da imam pravo da komentarišem zakone i to od strane profesora FPN, hajde, ovom poljoprivredniku se i ne čudim.
Jedan docent na FPN mi je više puta sporio u ovoj Skupštini, koji je nazivao svetilištem demokratije, i koji se sada onako, poprilično jezivo smeši, ali to govori o njemu, ne o meni, osporavao mi je priliku da komentarišem amandmane, a time i pravo na ravnopravnost. Demokratija je zasnovana na ravnopravnosti svih birača i svih predstavnika birača i u vezi sa ovim amandmanom nadam se da imam istu priliku da budem ravnopravan kao i predlagači amandmana.
Ja ovo slovo T doživljavam, asocira me na sport koji se zove tenis. O maratonima neću govoriti, jer ako budem govorio, onda ću govoriti o fruškogorskom maratonu, to može da bude neka vrsta štafete, znate ono, trčite 100 metara, pa flašu vina predate sledećem, tako on tako trči jedno 54 hektara, od člana do člana, od čokota do čokota, i istrčite tih 21 kilometar na 50 i nešto hektara, jer ukoliko uzmete da su redovi četiri metra itd, ukoliko sve to optrčite, ne treba vam beogradski maraton. Možete da zamolite svog kolegu da zajedno optrčite taj fruškogorski maraton, zato ću ja govoriti o sportu koji se zove tenis.
Neću govoriti o zviždanju, reprezentaciji, predsedniku države zvižde samo oni koji su fijuknuli, a tek će da fijuknu na izborima.
Ne, neću govoriti o sportu koji se zove zviždanje, zviždanje u dalj, jako zviždanje, pljuvanje u dalj, pljuvanje po sopstvenoj zastavi, himni, zviždanje itd, ja ću govoriti o sportu koji se zove tenis, jer ovo T je dragoceno, asocira na tenis.
Naši teniseri, sportski teniseri su Novak Đoković, koji je individualno postigao to što je postigao, dostignuće vredno pažnje celog sveta, tu su Jelena Janković, Ana Ivanović, tu su Troicki, tu je Tipsarević, koji je povređen, kome posebno treba ukazati pažnju, s obzirom da je baš povređen, treba sa puno pažnje pristupiti i njemu i njegovoj povredi, imati osećanje za to. To su naši najbolji sportski teniseri.
Ima onih drugih tenisera - politički teniseri. To je stranka bivšeg režima koji najbolje mogu da opišem kao ortačko društvo Rodni, Del boj i kompani. Što su ti lupali reket narodu od 2000. do 2012. godine, mislim da su to politički teniseri par ekselans. Pa ovamo 525 hiljada evra, pa trapavi, to je bilo reketiranje. Nisu imali lopticu, ali su reket lupali češće nego ovi sportski teniseri. Šta se sada zbiva? Sada su se okupili sami oko sebe, sa parolom ono što stražnjici godi obrazu ne smeta, želeći da lopticu odgovornosti prebace nama, za svoje pljačke, za svoje uvrede, za čerupanje naroda, za ostavljanje bez posla 400 hiljada radnika itd, misleći da će tako jednom kampanjom koju vode o neslobodnim medijima, misle da će tako uspeti da repriziraju, da izazovu repliku 5. oktobra. E, pa, u peti ili šesti oktobar, kada ste energiju naroda šestog oktobra prodali za akt tašne pune maraka, 5. oktobar se ne da replicirati iz dvoraca iz bajki. Ne možete narod poslati u basnu, a vi živeti kao u bajci i tražiti novi 5. oktobar. Toga neće da može. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da mi neće biti osporeno pravo da predlažem, komentarišem amandmane na isti način na koji to predlagači amandmana imaju pravo da čine. Kažu ljudi da ima država bez demokratije, ali nema demokratije bez države i nema demokratije bez ravnopravnosti. Demokratija želi, demokratija hoće da svi budemo ravnopravni u ovom svetilištu demokratije, kako ga sami nazivate. Takođe, demokratija hoće da se provere nekad oni koji sede ovde, da se izlože pažnji ili nepažnji birača. To što neko pokušava da me omalovaži...
(Dragan Šutanovac, s mesta: Šta je sada ovo?)
Ja moram reći da ovaj što dobacuje nikada nije bio lično imenom i prezimenom nosilac liste ili kandidat za neku funkciju i nije bio izložen pažnji birača...
Imam pravo na svoj uvod.
Dakle, to što sam ja bio izložen pažnji birača i dobio moj najbolji rezultat - 72.000 glasova na republičkom nivou, pa vas pitam ima li neko to još? Kada neko ovde može da iznosi svoje neke procente, a pri tome je glasao osam puta za svojih 1.990 i nešto amandmana, a to je predlagač obrazlagao ovde, pa valjda mogu i ja da tumačim to. Znači, sam za sebe glasao 0,4 puta...
Vraćam se na amandman, gospodine predsedavajući, on je vezan za sport. Ovde je izvršena jedna velika podvala. U moje vreme je bilo normalno da se bavite sportom, a ja sam 1958. godište. Moj kolega poljoprivrednik je takođe tu negde generacija. U moje vreme se služila vojska, a od 2004. godine više nije. Neko nije imao priliku da služi vojsku zato što su je pripadnici stranke bivšeg režima uništili. Sve ono što je bilo dobru su uništili. Dakle, nekom nisu ni dali priliku da služi vojsku, a sami su izbegavali vojsku.
Dakle, u obrazloženju amandmana nisam želeo da kažem da je greh ne služiti vojsku kada je ona ukinuta, već je greh izbegavati vojsku kada je ona obavezna. Hvala.
Zahvaljujem, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 107, 108. i 109. zato što smatram da ovaj prekršaj, s obzirom da se ne radi o meni, ja sam ovde doživeo niz uvreda od jednog kolege poslanika, čak i pretnje i nisam tražio da se kazni, ali ovoga puta gospodine predsedavajući, morate da kaznite, zbog rodne ravnopravnosti. Morate da kaznite kolegu poslanika koji je upotrebio izraz da poslanice čuče.
Ja znam jednog ministra koji će sutra biti bivši ministar, koji je zbog sličnog izraza i moralne odgovornost, zbog šale koja je bila dosta neslana, koja je rečena daleko ozbiljnijim tonom, mora sutra da bude bivši ministar.
Izraz čučati, znači biti sagnut, pognut, savijenih kolena. Upravo taj stav je tražio kolega poslanik i tako se obratio narodnoj poslanici. Mislim da bez obzira da li se on izvinio ili ne, vi ste u obavezi da mu izreknete, shodno članovima 108. i 109. neku vrstu kazne, ne zbog mene, ne zbog koleginice, već zbog ugleda Parlamenta i da pokažemo da smo dostojni pažnje građana, koji svakako sada očekuju od nas da se ova pojava kazni. Postoje ljudi koji su nisi rastom, nažalost sada smo videli da postoje ljudi koji su niski karakterom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ukoliko akademski čestit predlagač dozvoli da obrazložim ovaj amandman, ja bih pohvalio Vladu što je prihvatila ovu vrstu amandmana i verujem da je doprinos mog kolege poljoprivrednika bio značajan, da se ovaj i drugi amandmani usvoje. Dakle, svojim prelaskom sa poljoprivrede na Vračar, umnogome je oplemenio, ne samo Narodnu skupštinu već i predlagače ovog amandmana i verujem da je zahvaljujući nama, poljoprivrednicima, taj procenat prihvaćenih amandmana na procentu o kome je govorio kolega predlagač. Amandmani su prihvaćeni od strane Vlade. O njima se nije glasalo.
Kad se već govori o 2.000 amandmana, treba reći da je sam predlagač glasao samo za osam svojih amandmana. Ostalih 200 prihvaćenih amandmana smo mi prihvatili i izglasali. To znači da mi delimo taj uspeh zajedno sa njima i ja hoću da pohvalim Vladu i narodne poslanike koji imaju snage da svaki dobar predlog koji naši istomišljenici predlože, prihvate, pretoče i da ta ispravka bude uvrštena u zakon.
Kad smo već kod procenata, ja moram reći da oni nisu rezultat glasanja ni u ovom parlamentu, a posebno to nije rezultat poverenja građana i verujem da će se kolega predlagač, a ja ga još jednom pozivam, samostalno, zajedno sa mojim kolegom poljoprivrednikom, da se izloži mišljenju birača, posebno posle ovog svog mišljenja koje je ovde rekao o ženama i verujem da će se vrlo brzo uveriti da procenat prihvaćenih amandmana, odnosno procenat za koji su oni glasali i procenat u biračkom telu od 0,4% se apsolutno slaže.
Što se tiče poljoprivrede i sporta, ja moram reći da će nam seoski sport biti u krizi. Naime, 200 naslednih mesta je nestalo. Ne znam ko će tamo sklapati ovaj ugovor, u skladu s ovim članom? Hiljadu je pred nestajanjem, od 4.600 naslednih mesta. Prosečna starost stanovništva na selu je 59 godina. Ja koji se bavim poljoprivredom i moj kolega, jedan od predlagača, poljoprivrednik, svakako ćemo se zalagati za to, svaki sa svoje pozicije, svaki iz svog sela – ja iz Novih Karlovaca, on sa vračarskog pašnjaluka.
Mi bitno ne možemo popraviti situaciju, zato što veliki gradovi, bez obzira što imaju nizak natalitet, prelaskom poljoprivrednika kao što je moj kolega, u grad, gubimo stanovništvo i sa starošću prosečnom od 59 godina mi smo za sport otpisani. Mi više nismo ni za veterane. Mi nismo ni za olimpijske igre za invalide. Dakle, mi smo u potpunosti van sportskih aktivnosti.
Mislim da to više nije pitanje poljoprivrede, to je pitanje bezbednosti zemlje, ali je to pitanje i sporta, a samim tim i sklapanja ovih ugovora. Koji će trener, stručnjak, doći na selo da trenira nas od 59 godina? Ovom zemljom 12 godina je vladala bruka i sramota i baš zahvaljujući tome, doprineli su da naše stanovništvo stari, da selo kopni, a svedoci smo, barem bi mi trebalo da znamo, da je bela kuga najefikasnije etničko čišćenje, da je najuspešnija agresija – agresija kolevkama.
Ja moram da vas upozorim, kao pripadnik većinskog naroda, da te teritorije na selu, a posebno u istočnoj i južnoj Srbiji, kada se isprazne, naseliće neki drugi narod, a to nećemo biti mi. Ovo nije pitanje poljoprivrede, ovo nije pitanje samo iz sporta, ovo je pitanje opstanka ove države a vezano je za sport.
Moram vas podsetiti da je mnogo velikih sportista došlo u Beograd, ja ih zovem tzv. divljani, da su došli sa svojim načinom bavljenja određenom vrstom sporta, da su oplemenili Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac, da su doprineli rezultatima naše reprezentacije, bilo da su se bavili individualnim sportom ili kolektivnim igrama, da je umnogome seosko stanovništvo dalo mnogo vrhunskih sportista koji su započeli na poljančetu da se bave igrama, loptanjem, fizičkom kulturom itd.
Mi ćemo to izgubiti. Mi ćemo izgubiti kao država. Mi ćemo izgubiti kao sportska nacija, a bojim se da će biti ugrožen i sam suverenitet i opstanak države Srbije. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao neko ko nikad nije držao vlast, a koga stranka bivšeg režima i njihovi pajtosi šalju u političku istoriju, da bi kao imali srećnu o slobodnu Republiku Srbiju, ali, evo, ja ću se domaći vlasti u naredne četiri godine, to govori Pokrajinska vlada koja vrši vlast 16. godina, sa namerom da vrši 20, pa sam protiv toga da bilo koja funkcija, po pitanju državnih, pa i ove u sportu, pređe na njih bez obzira što oni neće dugo trajati.
Dakle, nisam pristalica toga, bez obzira što sam opredeljen za autonomiju Vojvodine, itd, ali Vojvodina je sastavni deo Republike Srbije, ona nije izvan Srbije, ona je u Srbiji, i tako će biti. Možda bi neki voleli, a često ovakvim propisima pokušavaju da nadomeste ono o čemu je govorio kolega Martinović danas, da kroz ove predloge provuku neke čak i neustavne odredbe i da na takav način ojačaju pokrajinsku vlast, odnosno da uvećaju njihova ovlašćenja. Mislim, da to i postignu, nema nikakve svrhe, jer oni tamo neće vršiti vlast.
Kao protivnik ovog amandmana rečeno mi je kao protivniku, da nas boli koliko će stranka bivšeg režima osvojiti glasova. Nas to ne boli, vas će to tek boleti. Zahvaljujući tome ćete ostati izvan Skupštine, a ne u Skupštini.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem i Vladi i predlagačima amandmana. Samo ću kratko. Ko je predsednik Košarkaškog saveza Srbije? Kako je na tu funkciju postavljen? Čime se bavio pre nego što je postao?
Da se podsetimo onih tenisera. Već sam govorio o onim sportskim teniserima i o onim nesportskim. To se u jednom trenutku ujedinilo, pa je predsednik Teniskog saveza bio političar, pa je predsednik Košarkaškog saveza Srbije bio političar. To kada se desilo SNS, predsednik te stranke je povukao svoje ljude iz sportskih organizacija, odnosno sa mesta sa kojih se rukovodi određenim savezima, odnosno sportskim savezima.
Pozdravljam amandman i sve, ali naši građani, takođe, imaju pravo da znaju da su stranke bivšeg režima dok su bile zajedno i dok su vršile vlast vrlo rado stavljale svoje političare na čelo sportskih saveza, što sa sadašnjom vlašću nije slučaj. Hvala.
Zahvaljujem.
Gospodo narodni poslanici, glasao bih za ovaj amandman vrlo rado s obzirom da je predlagač u opšti interes utvrdio sem organizacija čije je osnivač Republika Srbija i organizacije čije je osnivač pokrajina Vojvodina i jedinice lokalne samouprave.
Ali, je zaboravi na sledeći stav koji glasi – u zakonu za ostvarenje opšteg interesa u oblasti sporta iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se sredstva u budžetu Republike Srbije. Dakle, delatnosti i programi organizacija mogu da se sprovode na celoj teritoriji Republike Srbije ukoliko osnivač njihove organizacije Republika Srbija. Ukoliko bi to bile lokalne samouprave, mislim da to ne bi bilo sprovodljivo.
Pod brojem dva, za tako nešto treba i nabaviti sredstva, a sve lokalne samouprave imaju svoja sredstva koja su namenjena sportu, dakle one mogu da se staraju o tim lokalnim organizacijama koje bi kada bi prihvatili ovaj amandman morale da se finansiraju iz Republike koja takođe nema neka značajna sredstva i time bi ukoliko bi glasao za ovaj amandman usvoji stav da lokalne samouprave i AP Vojvodina ne moraju ništa da finansiraju, ali bi Republika imala obavezu da iz ovog sirotinjskog budžeta sama finansira sve što je predlagač amandmana želeo da ubaci u ovo.
Stoga je za mene, bez obzira što živim na lokalu, neprihvatljivo da Republika finansira sve, a da uguramo lokalne organizacije, pokrajinske organizacije da ih finansira Republika. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja nisam podnosio amandmane, a meni je ovako malo para ode negde balkanske igre. Možda bi bilo previše, možda bi imali previše zaslužnih sportista, ali mislim da biti prvak Balkana u sadašnjim uslovima, kada su oko nas zemlje EU koje imaju daleko veću ekonomsku moć, daleko veći ekonomski potencijal za razvoj sporta, mislim da je uspeh posebno, čini mi se da i Turska učestvuje u takvim igrama. Mislim da je izuzetan uspeh i kada osvojite medalju na balkanskom prvenstvu.
Meni je žao iz jednog drugog razloga zašto nisam podneo amandman, jer nisam bio dovoljno dosetljiv kada sam čitao ovaj zakon koji je poprilično obiman. Meni je žao što nisam uneo da pravo na to imaju sportisti koji na pripremama dožive težu povredu i zbog toga budu onemogućeni da učestvuju u osvajanju medalja, a da je ekipa u kojoj su bili na pripremama, tu medalju osvojila.
Dakle, žao mi je što nismo vodili računa o povređenim sportistima, koji se povrede tik pred takmičenje, a njihova reprezentacija osvoji medalju, a oni više nisu sposobni da se bave tom vrstom sporta. Zato mi je žao što nisam podneo ovaj amandman, ali bože moj, nadam se da će se naći neka druga mogućnost da obratimo pažnju na sportiste koji su, u želji da se što bolje pripreme za takmičenje gde smo osvojili medalju, doprineli da njihove kolege iz reprezentacije budu što spremniji u tom takmičenju i sticajem okolnosti zbog povrede ispadnu iz tog takmičenja.
S tim u vezi, mislim da smo trebali malo razmišljati i o njima. Ukoliko je ta povreda teže prirode i više ne mogu da se bave tim sportom, da u takvim situacijama i oni dobiju, jer je njima, pre svega, najviše neophodna ovakva vrsta pomoći da i oni dobiju pravo da posle 40 godine imaju priznanje koje bi svakako, kao delovi te selekcije usvojili, da na samim pripremama nisu bili onemogućeni da takvu medalju osvoje. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao šta govore predstavnici stranke bivšeg režima, odnosno pojedinci, samci. Čvrsto verujem da ih neće biti toliko ni posle izbora.
Ovaj amandman nije prihvatljiv zbog strategije. Koliko sam razumeo ona će biti doneta do 2018. godine. Ono što bih ja želeo i voleo da se u tu strategiju upiše i sledeće, a to su reči slavnih sportista – da treniraš celog života za deset sekundi, to je govorio Oven. Samo treniran celog života za jedan šut, za delić sekunde, za jednu stotinku sekunde, za jedan delić stotinke sekunde. To je trka Čavić – Felps najbolje pokazala.
Voleo bih da u tu strategiju unesemo i sledeće – promašio sam 9.000 šuteva, izgubio sam trista utakmica, 26 puta sam promašio šut za pobedu, ali sve je to bilo potrebno da bih uspeo u sportu, Majkl Džordan. Sledeće – više puta sam izgubio, ali nikada nisam išao na utakmicu da izgubim, opet Majkl Džordan.
Zašto ovo govorim? Zato što naša ekonomska situacija je takva da sport hteo ne hteo deli sudbinu našeg društva. Postoje razvojne lige, ja želim da ovaj Zakon o sportu doprinese samo i strategija u vezi sa ovim amandmanom, da samo naši sportisti dve godine kasnije idu u inostranstvo. Imaćemo sigurno klubove koji će imati prihode, a time i država sto miliona evra godišnje zbog odlaska sportista kasnijeg u inostranstvo.
Ja želim da poručim sportistima da, kao i Majkl Džordan, budu posvećeni, da imaju vere u sebe, da veruju sebi i posle poraza, da veruju sebi i posle pobede, da veruju u sebe i posle povrede, da veruju u sebe i kada mi drugi ne verujemo u njih. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, prethodni govornik, gospodin Ljubiša, je već objasnio ono što sam ja hteo da kažem.
Restrikcija je čini mi se reč latinskog porekla. Dakle, ja ne branim poslaničkim grupama da koriste strane reči, ali mislim da je Vlada u pravu kada se držala našeg lepog rečnika, našeg lepog jezika, koje pozajmljuju i okolne države i okolni narodi i verujem da je reč – ograničenje, bolja nego reč – restrikcija, koja je latinskog porekla i ima dvojako značenje. Znači i - ograničenje i sužavanje itd. i zato podržavam Vladu u nameri da se naše pismo, naš jezik, očuva i da se to dešava i u pisanju predloga zakona, odnosno u pisanju ispravki prilikom usvajanja tih amandmana.
Smatram, kao i profesor Ljubiša, da ovaj amandman ne treba prihvatiti. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je veoma dirljivo kada ponekad čitam amandmane, odnosno kad čitam amandmane i kada naiđem na poneka rešenja koja me podsećaju na neka rešenja koje je stranka bivšeg režima primenjivala dok je bila na vlasti.
Ovim amandmanom oni su doslovce tražili da se mi bezuslovno povinujemo odlukama EU, pa, recimo, pet, šest, sedam godina pre ulaska u EU. Oni su mozgom već davno ušli u EU. Sećam se dirljivih govora 2002, 2003. godine da ćemo u EU ući 2007. godine. Najverovatnije da neke moje kolege iz stranaka bivšeg režima još uvek pamte te reči i smatraju da smo već u EU, pa treba primenjivati njihove akte po pitanju ograničenja, odnosno ukidanja i uvođenja mera ograničenja u međunarodnoj politici. To bi za Srbiju u ovom trenutku bilo veoma pogubno, a možda oni to i žele.
Nisam siguran da naši politički istomišljenici žele ono što žele svi građani, što želimo mi sami. Možda je njihova deviza – što gore, to bolje. To ne mogu znati, ali iz iskustva znam da kada su ugovarali sadržaj SSP-a, odmah da kažem da SSP kao SSP, kao potpis nije sporan, ali unutrašnji sadržaj je veoma sporan, što oni sami priznaju, jer su, recimo, pad carina u sporazumu predvideli 2013, apsolutni pad carina, koji sad ugrožava poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju.
Takav sadržaj u SSP-u nije uradila ni jedna pristupajuća članica, odnosno, takva rešenja od prilike se poklapaju sa godinom ulaska u EU, a nikako sedam, osam ili devet godina ranije, što ti u problem dovodi poljoprivrednu i prehrambenu industriju, pa se onda postavlja opravdano pitanje – a sa čime ćemo mi to ući u EU, ukoliko bi razmišljali na način na koji oni razmišljaju. Još dodatne sankcije između EU i Rusije su iskomplikovale naš slučaj, pa sada višak te prehrambene robe i poljoprivrednih proizvoda traži pukotine i traži tržište i onda ulazi na naše tržište, to su visoko subvencionisani poljoprivredni proizvodi i prehrambeni proizvodi koji imaju sedam ili osam puta veće subvencije i podsticaje nego što to ima naša zemlja.
Onda isti predstavnici stranke bivšeg režima i činovnici, koji su još uvek u Vladi RS, kada uvedemo prelevmane, sa pokušajem da zaštitimo domaću poljoprivredu i prehrambenu industriju, onda trče kod Devenporta, Janmata i kod koga već, da se žale kako smo eto mi uveli prelevmane u pokušaju da zaštitimo ostatak poljoprivredne proizvodnje, a prelevmane možemo da uvedemo tek kad nam se na tržištu naruši naša poljoprivredna proizvodnja.
Zato je za mene dirljivo to, posebno kada imamo u vidu da oni sad traže i skupljaju potpise da se ruši SSP, tj. Sporazum koji je potpisan sa 27 članica EU, sad čini mi se već sa 28, dakle, gotovo ga je nemoguće promeniti, a naš Ustav brani da se sprovodi referendum po pitanju međunarodnih sporazuma. Dakle, oni sad traže da ono što su ugovorili više ne važi, pa čak laž je i to da je to u smislu zaštite od tajkuna, upravo od onih ljudi koji su bili sastavni delovi stranke bivšeg režima, odnosno njihovi kumovi, prijatelji, koji su od prilike govorilo ono – stanite, galije carske, da prođu naše jahte. Zato je za mene dirljivo i tražim da …
… ovakva rešenja koja oni predlažu, da primenjujemo mere i akte organizacije u kojoj nismo pristupili, dakle, to mi liči na ono što se desilo 2008. godine, kada je ugovoren sadržaj SSP-a koji nanosi nepovratnu i veliku štetu našoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Hvala.