Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nebojša Stefanović

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala. Na osnovu člana 57. Poslovnika Skupštine, kao predsednik nadležnog Odbora za trgovinu i turizam, mislim da je u redu da ja dam informaciju sa sednice. Naravno da ne uskraćujem ni jednom drugom poslaniku koji je bio na sednici, slobodno izvolite.
Želim da kažem, zarad istine, da su na sednici Odbora svi članovi Komisije za zaštitu konkurencije nedvosmisleno rekli nekoliko stvari. Rekli su da njima niko nije pretio. To su nedvosmisleno rekli. Mislim da to neće biti sporno. To je čak i gospođa Bajalović, koja je predsednik Komisije, koja je pravnik, iznela i zbog čega je to tako i mislim da tu ne treba da se sporimo.
Druga stvar, bilo je razgovora o pritiscima i svi članovi Saveta Komisije su izneli različito viđenje šta je to pritisak koji se na njih vrši. Za neke je to bila izjava jednog ili drugog ministra koji su u javnosti istupali i govorili da njihov rad nije dobar. Neki drugi su smatrali da su to napisi u štampi i medijima. Neki poslanici koji su učestvovali u radu ovog odbora su smatrali da to ne može da se uzme kao kvalifikacija pritiska zato što bi onda i svaki od poslanika u Narodnoj skupštini mogao da tvrdi da se na njega vrši pritisak pred svako glasanje. Neki drugi poslanici su iznosili informacije o tome zbog čega misle da je to pritisak.
Kao predsednik Odbora hteo sam da zaštitim integritet ovog odbora, da nastupamo dostojanstveno, da se sednica Odbora bavi onim temama za koje je Odbor nadležan da se bavi njima. Uputili smo sve članove Saveta, ako postoje neke pretnje, za šta su se oni kasnije izjasnili, da se obrate nadležnim državnim organima jer smatramo, naravno, da je apsolutno nedopustivo da bilo ko preti bilo kom državnom organu. Postoje nadležni državni organi, MUP, pravosuđe i njima treba da se obrate ukoliko postoji bilo kakva vrsta pretnje i ako osećaju ugroženost svog integriteta. Mislim da su se s tim sve kolege složile.
Na kraju sednice formulisali smo temu, faktički zaključak da li su vršeni pritisci na članove Komisije. Odbor je većinom glasova odbio zaključak da je bilo pritiska, odnosno zaključio je da pritiska nije bilo. To je suština toga.
Rekao sam, dok sam predsednik Odbora, a to sam rekao i na sednici koja je bila javna, da neću dozvoliti politizaciju takve vrste da se pojedine interesne grupe u Odboru za trgovinu i turizam obračunavaju sa drugim interesnim grupama. Zakon se mora poštovati.
Mi hoćemo da se poštuje zakon, ali nećemo da se preko Odbora za trgovinu i turizam lome interesi, pritisci itd., sve ono što možete da čujete u javnosti. Zbog toga smatram, upravo zbog integriteta i Odbora i Skupštine, da mi faktički treba da razgovaramo uvek u okviru svog poslovničkog okvira o svemu onome što muči građane Srbije i o svemu onome o čemu mi možemo da se izjasnimo da poboljšamo i rad državne institucije i da omogućimo da građani bolje žive. Suština je da se određene političke grupe ili neke druge interesne grupe služe pojedinim odborima da bi time vršile politički pritisak, ili da se time ne vrši politički pritisak, ili da se opet manipuliše tim da li je bilo ovoga ili onoga, mislimo da je potpuno pogrešno i upravo mi kao poslanici SRS-a nismo ni želeli da učestvujemo u tome, jer mislimo da to uopšte ne ide u pravcu interesa građana Srbije. Hvala.
Dame i gospodo, želeo bih da vas obavestim, pošto je ovo tema koja zaokuplja pažnju Narodne skupštine i javnosti, da sam zakazao sednicu Odbora za trgovinu i turizam za utorak u 14,00 sati.
Konsultovao sam članove Odbora, preko službe komunicirao sa Ministarstvom i Komisijom za zaštitu konkurencije i pozvao sve zainteresovane i one koji imaju interesa da učestvuju, i sada to javno činim, da dođu i prisustvuju sednici Odbora, naravno u interesu građana Srbije, da bi saznali kakva je istina u ovom slučaju.
Ono što bih hteo da kažem, da Odbor ima nadležnost u odnosu na Komisiju za zaštitu konkurencije. Mi nažalost nemamo kao Odbor nadležnost za Antikorupcijsku komisiju i ne vidim da bi Odbor mogao da razmatra s te strane rad Antikorupcijske komisije. Međutim, ako imaju saznanja vezano za pritiske na Komisiju za zaštitu konkurencije ne vidim ništa protiv toga da učestvuju i da vidimo šta je istina u ovom slučaju.
Dakle, što se nas tiče, ponoviću još jednom, zakazao sam sednicu nakon konsultacija sa svim relevantnim ljudima. Interesovalo me je da obezbedim da članovi Odbora prisustvuju da bi mogli da napravimo kvorum i u skladu sa Poslovnikom da imamo dovoljno vremena da svi budu obavešteni kada se održava sednica. Ona će se održati u zgradi Narodne skupštine, u utorak, u 14,00 sati, u Pres sali.
Dame i gospodo narodni poslanici, još jednom ću pomenuti da sam sazvao, kao predsednik Odbora, Odbor za trgovinu i turizam, za utorak, u 14,00 sati, upravo u interesu da se razjasni sve što je nejasno vezano za ovu situaciju koja se već nekoliko dana pominje i u interesu je Narodne skupštine i građana naravno, da to izađe na čistac.
Naravno, prvenstveno je bilo da obezbedim kvorum, pošto vi znate da sam predsednik Odbora iz redova parlamentarne opozicije i da bi kvorum postojao, potrebno je da njemu prisustvuju poslanici parlamentarne većine. Pošto mislim da načelno imam dogovor sa većinom stranaka, da se taj odbor tada održi, za tada sam ga i zakazao, i mislim da tu nema ništa sporno i sve ovo što smo rekli da se to raščisti.
Takođe, bih iskoristio priliku, kada sam se već javio za reč da kažem vezano za ovu tačku dnevnog reda, da me ovo neodoljivo podseća na izbor članova Državne revizorske institucije. Takođe smo imali sednicu na kojoj su političke stranke predlagale članove, navodno nezavisne državne revizorske institucije, koja faktički treba da kontroliše kompletnu budžetsku potrošnju u ovoj državi.
Sada opet imamo da stranke predlažu sudije Ustavnog suda, ni u jednom ni u drugom slučaju, vodeći se principom da ove institucije treba da budu potpuno nezavisne, nismo predlagali kandidate, jer ako ih stranka predloži postavlja se pitanje, bilo koja stranka, kako će oni potpuno nezavisno obavljati svoj posao.
Sada imamo situaciju, poštujem kolege Socijalističke partije Srbije, koji su pokušali tada da predlože dva člana Državne revizorske institucije, to je bilo na Odboru, naravno, pogađajte, da su prošli samo kandidati koje su predložile stranke Vlade, odnosno vladajuće većine.
Prema tome, plašim se da će izbor sudija Ustavnog suda proći na sličan način, da će postojati predlozi koji će doći iz stranaka vladajuće većine, možda će biti predloga onih koji to nisu, ali naravno neće proći nijedan sudija koji nije predložen od strane onih koji vladaju Srbijom. Tako da ćemo opet dobiti Ustavni sud, kao i sve ostale institucije, koje će polako, ali sigurno preći pod jednu partijsku kontrolu, i da tu o ozbiljnoj i stabilnoj nezavisnosti nema ni govora.
Tako da bih vas zamolio da ozbiljno razmislite o ovoj temi, da li Srbija klizi u jednu vrstu, da li je jednopartijske ili višepartijske, ali partijske države, koja nema stabilnost i snagu institucije, koja će moći da se nosi sa svim onim izazovima, koje mi danas imamo u Srbiji, a svakako ih je puno. Hvala vam.
Dame i gospodo, zakoni koji su danas pred nama predstavljani su od strane vladajuće većine kao nešto što je veoma hitno i veoma važno za građane Srbije, nešto što treba odmah da se nađe u dnevnom redu na ovom zasedanju. Očigledno, hitniji od formiranja Ustavnog suda, kao i seta zakona na koje nas obavezuje Zakon za sprovođenje Ustava, važniji od mnogo važnijih tema za koje su se mnogi u ovoj skupštini zalagali i govorili da su veoma važne.
Podsetiću vas, juče je skupštinska većina odbila da stavi na dnevni red po hitnom postupku diskusiju o rezoluciji, dekleraciji SRS o statusu Republike Srpske i naše pomoći narodu Republike Srpske, a koja se trenutno nalazi u veoma teškom stanju.
Znači, hoćete da kažete da su ovi zakoni ipak mnogo važniji od svega toga, a da vam ne pričamo o stanju u kom se nalazi srpska privreda i društvo u celini, a da ne pričamo o Kosovu i Metohiji, da ne pričamo o planovima za realizaciju raznih programa koje naša Vlada ima, za koje Skupština uopšte ne zna ili bude obaveštena kroz šest meseci, pa čisto treba da verifikuje i ono što je već odavno završeno.
Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o olakšanoj proceduri za izdavanje viza, o kome se ovde govori sa toliko žuči i toliko euforije, u suštini zaista ne donosi ništa spektakularno novo građanima Srbije. Naravno, ne najvećem broju građana Srbije, već jednom delu građana koji ni do sada nisu imali prevelike probleme da dobiju vize.
Nemam ništa protiv da se tim ljudima neki olakša, ali nemojte nam to ovde predstavljati kao suštinski i krucijalni doprinos ne znam ni ja čemu.
Mi ovde imamo kategorije koje su, pročitaću vam neke od njih, članovi zvaničnih delegacija, a oni nemaju nikada nikakav problem da bilo gde otputuju, poslovni ljudi, predstavnici privrednih društava.
Vi znate, bar oni koji se razumeju u ekonomiju, da kapital zaista ne poznaje granice gde postoji interes, gde postoji poslovni interes uvek će se naći sistem. Ti ljudi nikada nisu suštinski imali problem da otputuju ili da ovde pozovu ljude da sa njima naprave ozbiljan posao. Problem je što tih poslova nema ili kada ih ima onda ih ima uz razna mita i korupciju. To je suštinski problem.
Dalje, za članove posada i vozova, novinare, lica koja učestvuju u naučnim, kulturnim i umetničkim aktivnostima, učenike, studente, postdiplomce i nastavnike, ovo je zanimljiva tema.
Pošto me interesuje da govorim o mladim ljudima o kojima su govorili, a verovatno će govoriti i druge kolege, uopšte nije problem za mlade ljude, naravno da je jedan od problema, ali nije toliko suštinski problem kako da dođu do te strane zemlje. Problem je kako da im obezbedite novac za školarinu, za stipendiju, za stručno usavršavanje, za profesore, naučne radnike. To je suštinski problem, jer to u inostranstvu košta neuporedivo više nego u našoj zemlji.
Kada se govori o sportistima, sigurno znate koliko koštaju kotizacije za razne turnire, međunarodna takmičenja, koliko košta jedan dres, jedna majica, jedan šorts, jedan par patika, lopta, puta koliko. Ovde, među narodnim poslanicima ima i aktivnih sportista i ljudi koji su se nekada bavili sportom i znaju šta su ozbiljne prepreke za učešće tih ljudi – dolaze te organizacije, dolaze verovatno i kod vas kao kod narodnih poslanika, traže sredstva, traže novac pomoću kog će otići u inostranstvo, da mogu da igraju i da predstavljaju ovu zemlju. To je suštinski problem, što tog novca nema ili su prinuđeni da se oslone na milost i nemilost privatnih sponzora i ljudi pomažu koliko mogu. To je problem.
Šta je problem sa posetama vojnim i civilnim grobljima? Problem je to što kada imate tekst koji ste mogli da pročitate u novinama o našem vojnom groblju u Solunu, koje održava jedan stariji čovek, a čiji su to otac i deda održavali ranije i koji nema naslednika, pa šta će se dogoditi sa našim vojnim grobljem u Solunu kada taj čovek bude, želim mu dug život, ali kada jednog dana umre. Zašto država nema rešenja za to pitanje? Čemu poseta vojnom groblju koje više niko ne održava i koje neće ni postojati za nekoliko godina ako se ovako nastavi državna politika. To je posledica politike vladajuće većine.
Ova vlada ne pravi nikakve dugoročne strategije, ne pravi planove, ne pravi programe. Ovde se ispunjaju samo zahtevi EU ili zemalja EU. Treba da se zapitamo da li su to zemlje koje su istinski prijatelji Republike Srbije. Podsećam vas, te zemlje otvoreno daju izjave kojima podržavaju secesiju i otimanje 15% naše teritorije, Kosova i Metohije. Postavlja se pitanje, da li su nam preči ovi zakoni ili oni koji štite interes prvenstveno građana Republike Srbije.
Jasno nam je, naravno, da je ovakav zakon, ovako napisan, jedan vid predizborne kampanje. Stranke vladajuće većine se dogovaraju da li će to biti u ovom mesecu ili onom, svejedno, ali smo shvatili da će izbora biti. Sada treba prikazati i ovaj zakon kao korak prema EU i pridruživanju, kao korak, a pitam vas – šta će se dogoditi ako države EU ili EU prizna nezavisno Kosovo i kaže, da, to je naš cilj, mi želimo da Kosovo bude nezavisno, želimo da ga otmemo Srbiji. Šta će tada skupštinska većina reći? Da li ćete i onda reći, da, to su naši prijatelji, treba i dalje da radimo po njihovom diktatu.
Žao mi je što nemam vremena da se više osvrnem na sve ono o čemu smo pričali, o ekonomskoj sferi, o svim štetnim sporazumima na koje smo vas upozoravali, koji će se prelomiti preko leđa građana Srbije. To je ono što je suštinski problem. Ovde smo slušali o hitnosti toga i imali smo situaciju da jutros oko sat vremena poslanici vladajućih stranaka govore po Poslovniku o raznim temama. Razumem da to mora da uradi poslanik opozicije koji nema drugu priliku da postavi pitanje, ali imali smo koleginicu iz vladajuće stranke koja je jutros postavila pitanje – kako da se izvrši reforma, odnosno promene penzionog sistema. Prosto sam bio fasciniran da predstavnik vlasti pita Narodnu skupštinu ovde, kao da je opozicija, šta da radi.
Gospodo, vi kontrolišete Vladu i imate većinu u Skupštini; i ministre i članove upravnih odbora, direktore, razne funkcionere i poluge vlasti. Imate mogućnost da predložite zakon. Imate mogućnost da ga usvojite na Vladi, da ga donesete u ovu skupštinu i da ga promenite. Imate svaku mogućnost. To je jedna zanimljiva tema, s obzirom na to da je položaj penzionera u Srbiji danas izuzetno težak, a pri tom govorim i o civilnim i vojnim penzionerima. Ti ljudi su stvarno dovedeni na ivicu bede.
Mi smo se zalagali i zalažemo se i dalje za primenu švajcarskog modela usklađivanja penzija sa platama, tako bi se te penzije realno povećale, jer je sada kupovna moć tih ljudi na tako niskom nivou da je to zastrašujuće. To je ponižavajuće. Oni su te penzije stekli gradeći ovu zemlju. Tu smo govorili čak vezano posredno i za drugu tačku dnevnog reda, za Sporazum o readmisiji.
Naš režim ne postavlja pitanje proteranih ljudi, mi se ne trudimo da pokrenemo ona pitanja koja muče građane Srbije, koja nas bole. Ovde treba da dođe ne znam koliko hiljada ljudi koji zaista nemaju nikakve uslove da budu smešteni. Mi nismo kao država spremni da ih prihvatimo, mi nismo spremni da prihvatimo i da rešimo problem onih koji su već u našoj zemlji.
Da li ste videli kako izgledaju prihvatni kampovi, onaj privremeni smeštaj, kada ljudi spavaju u poljskim krevetima, na dušeku, odvojeni od drugih paravanima. O sanitarnim uslovima, o higijeni, o hrani da ne pričam.
Koliko vas je otišlo u takav kamp i videlo kako ti ljudi žive, a sada govorimo o tome da dođe još 50, 100, 200 hiljada, nije važno, i jedan čovek, ko će da mu ponudi smeštaj, ko će da mu ponudi posao, kako da izdržava porodicu, kako da se istinski integriše u naš sistem. Na ta pitanja nemamo odgovor, zato što je ovo još jedan od onih zakona, hajde da prođe. Nema strategije. Nema ozbiljne reforme.
Nažalost, meni je prosto neverovatno da ni ova vladi ni Skupštini, pošto sam pre svega poslanik, žao mi je što moje kolege toliko ne žele da se upuste u dubinu problema i da im problemi građana Srbije budu zaista na prvom mestu. Kada sam govorio o penzijama, zastrašujući je nedostatak interesovanja države da u sklopu bilateralnih odnosa, npr. sa BiH i Hrvatskom, reši problem. Inače, pišu nam ljudi koji zaista imaju taj problem, da ostvare svoja prava, a govorim o penzionerima koji su svoja prava na penziju ostvarili u BiH i Hrvatskoj, na razliku u isplati penzija u odnosu na ono što su primali na osnovu Uredbe Vlade Republike Srbije.
Ta penzija je u početku bila 50%, zatim 60% i došla je do 70%. Oni su 12 godina primali toliko umanjene penzije. Kada su naši organi razgovarali sa organima BiH i Hrvatske, nije im palo na pamet da se bore za to. Sada ću vam pročitati kako danas zvuči odgovor koji dobija neki naš građanin kada uputi takav zahtev npr. BiH. Evo, Federalni zavod za penzijsko-invalidsko osiguranje BiH, gospodin taj i taj:
"Poštovani gospodine, u vezi sa vašim zahtevom da vam se isplati razlika penzije koju ste primili po Uredbi Vlade Republike Srbije i one koju primate od 1. 06. 2004. godine od bosansko-hercegovačkog nosioca osiguranja, obaveštavamo vas da Sporazumom o socijalnom osiguranju između BiH i SRJ, danas Srbije kao njenog sukcesora, nije predviđena mogućnost isplate razlike penzija, već samo nastavak isplate".
Onda naša država te građane upućuje da tuže matični fond. Sa kojim sredstvima da tuže matični fond, kome da se obrate, ko od tih ljudi ima novca da unajmi advokata i da se bavi skupim i dugotrajnim sudskim procesom?
Umesto da se zalažemo da se ovakve stvari rešavaju, da se problemi naših građana koji treba da ostvare pravo na razlike u penzijama, po zakonu, za tih 12 godina i iz BiH i iz Hrvatske, da naša država insistira svaki dan na tome, mi to nemamo na dnevnom redu. Mi na dnevnom redu imamo ovakve sporazume koji niti će nešto rešiti, niti će biti na korist većine građana Srbije.
Zato vas pozivamo da prestanete da se bavite šminkom, da prestanete da se bavite samo masovnom produkcijom nekakvih papira, a posle ćete reći da ste doneli 156 sporazuma, koji suštinski nisu omogućili građanima bolji život. Ako hoćete, počnite da se bavite svojim poslom, postanite ozbiljna i odgovorna Vlada, odnosno pošto ste vladajuća većina, pritisnite svoje ministre. Ako nećete, stanite u stranu i pustite da srpski radikali povedu Srbiju, da se omogući bolji život, da konačno građani Srbije vide bolju i zdraviju budućnost koju zaslužuju.
Dame i gospodo, izvinjavam se, nisam bio u sali, jer su nam došli neki građani koji protestuju zbog nekih privatizacija, ali to je jedna druga tema. Pošto sam ja predsednik nadležnog Odbora za trgovinu i turizam, pošto nisam čuo, čuo sam od kolega, ne bih voleo da ispadne da bežim od toga, samo vas pozivam da formalno postavite argumentovani zahtev za sazivanje sednice i ja ću zakazati sednicu Odbora.
Znači, želimo da razgovaramo o svim tim temama, ali samo želim da obavestim i Narodnu skupštinu da smo mi već na prethodnoj sednici Odbora imali Izveštaj Antimonopolske komisije. Pred svim kolegama kada oni su izneli neke primedbe. Tu su bile kolege iz svih stranaka, bukvalno iz svih stranaka, kada smo izneli neke primedbe da su nezadovoljni odnosom organa vlasti prema njima. Kada su izneli primedbe da nemaju dobre uslove za rad, pozvao sam ih, pošto se do tada nikada nisu obratili Skupštini, a od tada je prošlo nekoliko meseci, ima stenografski i tonski zapis svega ovoga što ja govorim, da se obrate nama kao resornom Odboru, da se obrate Narodnoj skupštini, da na bilo koji način, privatno ako treba da se sastanu, da stupimo u kontakt da bi nam obrazložili ono što se dešava.
Samo hoću da vas obavestim da se to, nažalost, ni do danas nije dogodilo. Želim da kažem da ne raspolažem nikakvim relevantnim informacijama, a želeo bih da znam šta se dešava da bih na osnovu toga mogao, pošto SRS nema većinu u tom Odboru, da sazovem i obavestim ostale članove Odbora da mogu da prisustvuju ovoj sednici. Upućujem vama zahtev, na kraju, pošto više i nema televizijskog prenosa, da bismo mogli da razrešimo ovu situaciju, da postupimo ovako formalno. Evo, već u toku sutrašnjeg dana, ako se sve to reši, možemo da zakažemo sednicu Odbora. Mislim da to uopšte nije problem. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo juče govorili o amandmanima koje su predlagali poslanici SRS pokrenulo se jedno pitanje koje su kolege htele da predstave kao nešto što pokazuje da poslanici SRS nisu na pravi način možda shvatili sistem postavljanja amandmana ili da nismo dovoljno duboko ušli u materiju kojom se zakon bavi, zato što neki amandmani glase - briše se, taj član se briše. Zbog čega?
Mi time ne želimo da kažemo da je prethodni zakon bio dobar, pa time želimo da vratimo dejstvo prethodnog zakona.
Ne, nego želimo da kažemo da je rešenje koje vi predlažete izmenama i dopunama ovog zakona daleko lošije i da će pogubnije uticati na građane Srbije od onog rešenja koje je bilo u prethodnom zakonu, za koje takođe smatramo da je loše.
U obrazloženju amandmana mi smo ostavljali samo suštinu onoga o čemu pričamo u trenutku kada obrazlažemo amandman, jer bi u suprotnom ovih 15 minuta koje imamo da se obrazloži suština našeg amandmana bilo potpuno besmisleno.
Ako bih ja uz svaki amandman dostavljao obrazloženje na 40 kucanih strana, onda bi bilo besmisleno da ovde izlazim i pričam pet ili deset minuta ono što želim da vam kažem. Ljudima iz stručnih službi ova jedna ili dve rečenice koje mi pišemo i kojima pogađamo suštinu onoga što želimo da izmenimo amandmanom potpuno su dovoljne da shvate da li ovaj amandman može da se prihvati, da li će biti u duhu zakona ili neće i da li i na koji način mi želimo da promenimo dejstvo ovog zakona koji je na dnevnom redu.
U amandmanu na član 3, kojim sam ja predvideo, da kažem na član zakona... Inače, član 3. glasi: "U članu 26. stav 2. reči 'pod uslovima uzajamnosti' brišu se."
Predviđam brisanje ovog amandmana jer smatramo da je princip uzajamnosti nešto je veoma važno i veoma vitalno za poslovanje i odnos svake ozbiljne države.
Često smo imali priliku da vidimo štetnost nepostojanja ozbiljne državne politike u ovoj oblasti, ne samo kada se radi o osiguranju i u ovoj oblasti, već i kad se radi o trgovini, kad se radi o mnogim drugim oblastima.
Nažalost, u ovom zakonu predviđamo da će sva strana osiguravajuća društva, pa čak i njihovi ogranci, imati maltene veća i bolja prava u našoj državi nego što ćemo mi moći da imamo u drugim državama. Čuli ste od moje koleginice Jorgovanke Tabaković, koja je lepo objasnila šta znači prerano i preuranjeno otvaranje tržišta na način kako se to sad predviđa ovim zakonom.
Inače, zbog građana Srbije moram da kažem da je osiguranje, odnosno ova vrsta usluga, nešto na šta treba obratiti posebnu pažnju, jer spadaju u tzv. obećavajuće usluge, da klijent prvo avansno plaća uslugu a tek naknadno, kasnije, kada se eventualno šteta dogodi, može da dođe da realizuje tu svoju eventualnu dobit.
Zbog toga smatramo da nije dovoljno da samo tržište može da reguliše ovu materiju, ovde je potrebna mnogo snažnija i vitalnija uloga države, koja mora da kontroliše i da obrati pažnju na to šta se na njenom tržištu dešava.
Ako Slovenci predvide da na njihovom tržištu strane osiguravajuće kuće mogu da učestvuju samo 2%, a podsetiću, Slovenija je država koja je u Evropskoj uniji, onda ne vidim razlog zbog čega država Srbija mora da stavi ovakvu vrstu ukidanja uslova uzajamnosti i da svoje tržište em dodatno otvori, em ne obezbedi svojim kućama da učestvuju ravnopravno na utakmicama u tim drugim državama.
Kad kažem da je potrebna ozbiljna i konkretna uloga države u kontroli i nadzoru, ne mislim na onakvu ulogu kakvu je država imala od 2000. godine npr. u bankarskom sektoru, kada je bukvalno razoren bankarski sektor i kad su domaće banke potpuno uništene da bi se otvorio prostor za strane banke. Nemam ja ništa protiv stranih banaka, ali imam protiv toga da vi sad imate situaciju da kamate u tim stranim bankama, bilo na kredite ili štednju građana, nisu uopšte niže nego u zemljama u okruženju, već su, naprotiv, više.
Imate jednu zanimljivu pojavu kad pogledate čitav bankarski sistem u našoj zemlji – da su te kamatne stope, gotovo da smem da kažem, dogovorene, jer zna se da se one već dogovaraju iza leđa građana, što je protivzakonito, i da vi nemate šanse da postignete tržišnu utakmicu, onakvu kakva treba da bude.
Takođe, tu je veoma značajno pitanje monopola. Imali smo vest koja je mene uznemirila kao građanina, da je mleko koje se proizvodi u našoj zemlji za 10 dinara jeftinije kada se kupuje u Crnoj Gori nego u Srbiji. Šta se dogodilo nakon toga? Apsolutno ništa.
Građani Srbije i dan-danas kupuju skuplje mleko koje se proizvodi u našoj zemlji, nego što to rade građani u Crnoj Gori, što vam pokazuje jasno da je na delu monopol.
Sve ove plastične primere vam dajem da nam se to ne bi desilo u osiguranju. Ako vi dozvolite da strani sektor u potpunosti preuzme domaća osiguranja, jer to je ipak važan sektor za našu državu, pošto se radi o još jednom tržištu kapitala, doći ćete u situaciju da nećemo imati ni mrvicu mogućnosti da utičemo na ono što se u tom sektoru dešava u državi.
Posebno skandalozan je, takođe, i član 21. predloženog zakona, koji predviđa izmenu člana 243v Zakona, koji govori o tome da će biti moguća isplata posebnih naknada tj. provizija za učesnike privatizacionih procesa osiguravajućih društava.
Imali smo priliku da vidimo da se naknade isplaćuju često direktorima, ministrima, pomoćnicima, zamenicima, raznim savetnicima koji već primaju državnu platu da sprovode taj proces i da se staraju o društvenom kapitalu, odnosno državnom kapitalu, koji treba privatizovati. Da ne pričam o tome da se ovim zakonom u ruke ministra stavlja odluka o visini provizije za privatizaciju ovog kapitala, što je potpuno skandalozno.
Znate kakve zloupotrebe je to proizvodilo u prethodnom periodu od 2000. godine, a kakva tek mogu da se otvore, o tome ne treba posebno ni da pričam.
Imamo svež primer privatizacije "Robnih kuća Beograd". Početna cena za privatizaciju "Robnih kuća Beograd" bila je 140 miliona evra. Prodato je za 360 miliona.
Kada saberete kvadratne metre poslovnog prostora, prosečnu cenu vrednosti kvadratnog metra u pojedinim gradovima, a znate da "Robne kuće" imaju poslovni prostor u centru svakog grada, ne na periferiji, da je to jedan veoma atraktivan lanac za bilo kog distributera bilo čega; kad saberete poslovni prostor, kvadratne metre, hektare zemljišta koje imaju npr. na Bežanijskoj kosi, gde imaju ogroman magacinski prostor, što je otprilike najkvalitetnije zemljište kada bi neko danas kupovao u Beogradu, jer ga uglavnom nema; kada biste sabrali sve to i kada biste uračunali dug (da ne ulazim u priču kako se u "Robnim kućama" fiktivno stvarao taj dug da bi bile prodate na način kako su prodate), dođete do cifre od nekih 550 miliona evra. To je gruba cifra, ne računam tržišnu poziciju, ne računam ništa drugo.
Time dolazite do čistog podatka da je država na ovaj način, veoma niskom startnom cenom, oštećena za bar 200 miliona evra, a da li će neko za privatizaciju i privatizacioni proces dobiti neku proviziju, da li će sutra neko za privatizaciju nekog od osiguravajućih društava upravo na ovaj najjeftiniji način, na šta mi upozoravamo, dobiti proviziju, ostaje građanima da se pitaju, a mi pokušavamo upravo da to izmenama i dopunama ovog zakona sprečimo.
Ono što je važno takođe pomenuti, to je da posledice ovakvih zakona, ono na šta mi upozoravamo, upravo dovode do toga da mi u Srbiji danas već imamo začetak ozbiljnih i snažnih socijalnih, ekonomskih protesta radnika.
Imate blokade puteva poljoprivrednika, imate proteste i demonstracije skoro svakodnevno, imate ljude koji ostaju na ulici, smanjuje se broj radnih mesta, upravo sprovođenjem i implementacijom ovakvih zakona, umesto da se povećava.
Uvođenjem ozbiljnog učešća stranog sektora, bez domaće kontrole, bez prisustva domaćeg sektora, imaćete priliku da se desi upravo ono što se dešavalo svugde gde se slično dešavalo u poslednjih desetak godina, a to je drastično smanjenje broja radnih mesta i faktički čak i smanjenje primanja u tim određenim strukturama.
Zbog svega ovoga, zbog svega što se dešava i sa radnicima "Strele", koji štrajkuju, i "Tamnave", "Jumka", "Robnih kuća" itd., zbog svih tih dešavanja, zbog želje da amandmanima poboljšamo zakon, da omogućimo da građani Srbije žive zaista bolje i kvalitetnije, ali da vas sprečimo da možda iz neznanja, da ne kažem zle namere, uradite ono što radite Srbiji, mi podnosimo amandmane i borimo se u ovoj skupštini svojim izlaganjima da ih prihvatite i da tako zajedno omogućimo da građani Srbije imaju budućnost i da žive bolje, a ne da se za to samo deklarativno zalaže. Hvala vam puno.
Javljam se na osnovu člana 101, pošto sam direktno pomenut. Kolega Nikolić me par puta prozivao povodom ove teme. Nisam hteo da mu odgovaram prošle nedelje, međutim, pošto se to ponovilo i danas, očigledno je potrebno jedno pojašnjenje i ja ću ga dati.
Tokom prethodne nedelje sam ponovio ono što sam govorio više puta u poslednjih nekoliko meseci, jer mislim da je to stav građana Srbije i nešto u šta duboko verujem, a to je da kada budu raspisani izbori i kada SRS bude donela odluku da na tim izborima učestvuje, da će ubedljivo pobediti Borisa Tadića i svakog drugog protivkandidata, govorim o predsedničkim izborima. Kandidat SRS-a biće utvrđen na sednici centralne uprave. Moje lično pravo i moj stav je da ću se unutar svoje stranke boriti da to bude Tomislav Nikolić. Ubeđen sam da će on pobediti i Tadića i bilo kog drugog kandidata koji se bude kandidovao protiv njega.
Znam da je ovo sada vrlo problematična tema koja komplikuje koalicione odnose.
Gospodin Nikolić, kolega iz DSS-a, rekao je u petak – ko bude raspisao izbore za 9. decembar zabija nož u leđa Srbiji. Gospodin Aligrudić je sedeo pored njega i nije se javio da to demantuje.
Danas gospodin Nikolić kaže "to je bio moj lični stav", i time već ublažuje tu formu. Šta to znači? Da li to znači da će biti moralno da se ostane sa koalicionim partnerom u Vladi, ako koalicioni partner, u ovom slučaju DS, raspiše izbore za 9. decembar, pa će gospodin Zoran Nikolić reći – to je bio moj lični stav, ja se sa tim ne slažem, ljut sam na stranku, ali život je takav.
Bili smo svedoci da su najteži sukobi, rovovski sukobi i najteže borbe DS-a i DSS-a bile oko direktorskih mesta, upravnih odbora, jer postoji jedna ozbiljna stvar, a to je da i DS i DSS imaju jasne stavove da li će na izbore, šta će sa izborima, šta će sa ovim, šta će sa onim, ali nemaju stav, ni kao stranke, pogotovo kao Vlada, šta će biti 11. decembra, šta će biti sa državama koje jednostrano priznaju, ne daj bože, nezavisnost Kosova i Metohije, ako je oni samoproglase. Nismo to čuli u ovoj skupštini. Niko od vas nije rekao – kad neko bude jednostrano proglasio i priznao nezavisnost Kosova, mi ćemo da postupimo tako.
Toga nije bilo, ali svaki dan, i to kad su poslanici SRS počeli da pričaju o Zakonu o osiguranju... Nismo mi počeli priču o izborima, nismo je se dotakli. Očigledno da to žulja neke političke grupacije i očigledno da unose nestabilnost.
Uostalom, Tomislav Nikolić danas u svom intervjuu u listu "Pravda" kaže: "Ključ je u rukama Vojislava Koštunice. Neka kaže koalicionom partneru da će podneti ostavku, odnosno neka je podnese, ako on raspiše izbore za decembar i na taj način pokaže celoj Srbiji da mu je više stalo do Srbije nego do političke pozicije, do Vlade, upravnih odbora i svega ostalog."
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 225. i 226. imali smo u prepodnevnom delu rasprave priču o nekoj hrani, o pljeskavicama, o raznim stvarima i prirodno je da se ljudi s vremena na vreme mršave ili goje, zavisno od toga koliko jedu, međutim, karakteristično za predstavnike Dosovskih vlasti od 2000. godine je da kada se goje, goje se isključivo milionima evra, i to na štetu građana Srbije.
Znači, ne na štetu ne znam koga tamo, nego na štetu građana Srbije.
Podsetićemo se nekih od najgorih kriminalnih afera Dosovskih vlasti od 2000. godine pa naovamo. Recimo, slučaj Sartid, evo kolege iz DS se slažu sa mnom i dobacuju da je sramota što se takva afera dešavala i slaže se s tim.
Pljačka države Srbije i njenih građana u aferi Sartid 2003. godine počela je kada je to preduzeće, sa svojih šest zavisnih preduzeća, "Beli limovi" iz Šapca, "Stara železara" iz Smedereva, "Veljko Dugošević" iz Kučeva, "Spin d.o.o.", "Luka Smederevo" i "Slobodna zona", prodata Ju-es-stilu za 21,3 miliona dolara, iako je samo vrednost kapitala matičnog preduzeća Sartid bila procenjena na 57,62 miliona evra.
Vrednost čitave kompanije u trenutku prodaje, zajedno sa svim zavisnim preduzećima, kretala se u rasponu od 200 do 300 miliona evra. Sistem privatizacije, koji je pretpostavljao sistem direktnog dogovora, očigledno je bio napravljen samo da bi neko iz tadašnje vlasti uzeo proviziju.
Afera "Aerodrom", bivši ministar saobraćaja i telekomunikacija iz redova DS, Marija Rašeta-Vukosavljević uhapšena je 23. novembra 2004. godine, pa puštena nakon jednog dana, zbog ukupne krađe državnog novca na aerodromu koja se procenjuje na više od 18 miliona evra. Toliko ste krali na dnevnoj osnovi od građana Srbije i žalosno je što su takvi ljudi dolazili u mogućnost da postanu nosioci najviših državnih funkcija.
Da bi podsetili građane, u periodu od marta 2003. godine do aprila 2004. godine fikusi su kupovani po ceni od 43.000 dinara, obične kašičice za kafu 850 dinara, a slike za opremanje VIP salona, koje su koštale 1,5 miliona dinara, plaćene su osam miliona dinara. Pod ovog salona popločan je brazilskim mermerom, koji se vadi ispod površine mora. Brazilski ambasador koji je došao na beogradski aerodrom prvi put je čovek u životu video taj brazilski mermer na našem aerodromu.
Zbog ovih i ovakvih kriminalnih afera građani Srbije će vas žestoko kazniti na prvim bilo kojim sledećim izborima i pokazati vam gde će vam biti mesto.
Dame i gospodo, poslanici SRS naravno nemaju ništa protiv da drugi poslanici svoj politički program i način izlaganja iznose na način kako misle da je najkorisnije za njih.
Mi smo u prošlosti uglavnom imali primere da se u medijima predstavnici vladajućih stranaka odnose prema poslanicima SRS upravo tako da naše diskusije nazivaju opstrukcijom rada. Teško im je bilo da se prisete.
Mi sada ovde diskutujemo jedan dan i već mnogi izražavaju žaljenje kako to već predugo traje, kako to košta, kako je to ovako, kako je to onako.
Međutim, kada se setite devedesetih godina kada su poslanici DS-a, koristeći svoje demokratsko pravo, podneli 2.000 amandmana na jedan zakon, tada se o amandmanima moglo govoriti mnogo duže nego sadašnjih 15 minuta, neograničeno.
Kada bi primenili samo mere mnogo rigoroznije, današnje, na tih 2.000 amandmana i kada bi se o tih 2.000 amandmana govorilo po 15 minuta, kada bi računali da radni dan traje 12 sati, odbili subote i nedelje, došli bi do cifre da bi rasprava tih 2.000 amandmana trajala 58 radnih dana. Tada naravno to nije bio problem.
Problem je kada mi koristimo svoje demokratsko pravo da pokažemo da su zakoni koje vi predlažete štetni po građane Srbije, čak i u ovom Zakonu o osiguranju. Amandmanima koje smo podneli hoćemo da vam pokažemo da, bez obzira što vi kažete da to mora da bude zbog usaglašavanja sa Svetskom trgovinskom organizacijom itd., rešenja iz zakona nanose štetu interesima građana Srbije.
Da smo mi ozbiljna zemlja, ozbiljna Skupština, mi bismo prvo interese građana Srbije stavili pre svega drugog i vodili bi računa da li će oni na kraju te priče biti oštećeni, bez obzira sa čim se mi usaglašavali ili ne usaglašavali.
Tako radi ozbiljna država, velike države koje su članice te organizacije.
Imate slučajeve, evo mi smo glasali ovde i ubeđivali vas, molili da ne potpisujete, ne ratifikujete Sporazum o CEFTI, zato što on nanosi u mnogim oblastima štetu Republici.
Vi ste ovde usvojili taj sporazum, a posle toga Vlada je odmah donela odluku da zadrži monopol u sferi prometa naftnih derivata, o čemu smo mi govorili da će biti vrlo velika šteta ako se to liberalizuje, naše rafinerije trenutno nisu spremne. Zašto smo onda ratifikovali Sporazum, ako vi i dalje držite one monopolističke mere o kojima smo govorili pre toga.
Pokazujemo sav besmisao toga. Govori se o putovanjima, pasošima, mladim ljudima. Mi sve što radimo faktički omogućavamo liberalizaciju viznog režima za nosioce diplomatskih pasoša. Mladi ljudi koji treba da putuju, pre svega, ne putuju zato što nemaju novca.
Pokušajte da razumete da vam mi govorimo ovo iz razloga što se upravo borimo na način kako mislimo da je najkorisnije za građane Srbije i da ćemo na takav način nastaviti da njima obezbedimo bolji život, a ne da se borimo za nosioce, vlasnike diplomatskih pasoša i, kada se usvoji ovaj zakon koji stupa na snagu od januara, i članove njihove porodice itd.
Dame i gospodo, smatramo da amandman koji je Srpska radikalna stranka podnela na ovaj član bitno pomaže zaštitu zakonitosti i sprečava mogućnost bilo kakve zloupotrebe od strane državnih organa i nosilaca raznih ovlašćenja. Naime, u originalnom, bazičnom zakonu član 57, koji se u Predlogu zakona o izmenama i dopunama zakona briše, stav 2. glasi...
Pročitaću čitav član 57. da vam bude jasno o čemu se govori, a radi se o nadzoru nad zakonitošću propisa imalaca javnih ovlašćenja: "Imalac javnih ovlašćenja dužan je da pre objavljivanja propisa pribavi od nadležnog ministarstva mišljenje o ustavnosti i zakonitosti propisa, a ministarstvo da njemu dostavi obrazloženi predlog kako da propis usaglasi sa Ustavom, zakonom, drugim propisom ili opštim aktom Narodne skupštine i Vlade."
Stav 2. kaže: "Ako imalac javnih ovlašćenja ne postupi po predlogu ministarstva, ono je dužno da Vladi predloži donošenje rešenja o obustavi od izvršenja propisa...", ovde Vlada predlaže da stavimo tačku, a dosadašnji deo koji kaže "i na njemu zasnovanih pojedinačnih akata i pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti propisa" da se briše.
Mi svojim amandmanom ostavljamo prethodno rešenje koje je važilo u originalnom zakonu, odnosno bazičnom zakonu, jer smatramo da se na ovaj način mnogo preciznije i bolje vrši zaštita zakona. Zbog čega? Kada neko donese akt i propis koji nije u skladu sa Ustavom i zakonom, nadležno ministarstvo mu dostavi obrazloženje, odnosno dostavi mu uputstvo kako treba da postupi, mi ćemo po ovom zakonu imati situaciju da obustavljamo izvršenje, odnosno zaustavljamo dejstvo samo osnovnog akta koji nije bio u skladu sa Ustavom i zakonom.
Ali, šta se dešava sa svim ostalim aktima koji su derivat osnovnog akta? Šta se dešava sa onim bočnim aktima koji će i dalje biti na snazi, iako su faktički doneti na osnovu rešenja za koje je ministarstvo nadzorom utvrdilo da nije Ustavom ili zakonom predviđeno, odnosno da je protivno Ustavu ili zakonu. Imamo situaciju da možemo ući u nezakonit postupak, da možemo imati nezakonit akt kojim mi, faktički, ukidamo mogućnost nadzora.
Jedna nepotrebna stvar, štetna po državu. Jednostavno, mislimo da je bolje da ministarstvo ima ovlašćenja i da treba da ima ovlašćenja da zaustavi sve bočne akte, odnosno sve akte koji su nastali iz osnovnog akta za koji je utvrđeno da nije u skladu sa zakonom. Mislimo da je na takav način mnogo veća mogućnost da se spreči bilo kakva zloupotreba i da se omogući značajniji i bolji nadzor nad zakonitošću propisa koji se donose.
Voleo bih da čujem mišljenje ministra o ovom našem amandmanu. Mislim da je amandman korektan, a i u prethodnom zakonu je postojalo to rešenje. Mislimo da je ono bolje od onog koje se predlaže izmenama i dopunama Zakona. Time potvrđujemo zaista volju i spremnost da se, bez obzira ko vrši vlast ili nadzor, vrši ozbiljna kontrola nad ustavnošću i zakonitošću.
Naravno, u našoj zemlji mnogo toga nije moguće izvršiti, zato što mi nemamo institucije koje bi to uradile. Mi nemamo Ustavni sud, nemamo vrhovni, kasacioni sud, nemamo drugih zakona i propisa koji bi trebalo da omoguće normalno, ustavno i zakonito postupanje države. Nemamo ih, jer ne postoji ozbiljna volja ni države, ni većine.
U ovom trenutku moje kolege se bave raznim drugim stvarima, ali retko ko će izaći da nešto kaže o ovom zakonu. Izaći će poslanici opozicije. Voleo bih da čujem i kolege iz pozicije koji će izaći da kažu nešto o ovom o čemu danas govorimo, jer mislim da je važno za državu.
Naravno, mnogo bi bolje bilo da na dnevnom redu imamo da govorimo o Kosovu i Metohiji, da govorimo o ozbiljnim i velikim problemima koji muče državu i da pokušamo da pomognemo da građani Srbije žive bolje. Hvala.
Dame i gospodo, po članu 226. Poslovnika, voleo bih da dobijem obaveštenje od Vlade ili drugih nadležnih organa o skandalu koji se dešava u ovom trenutku, odnosno koji se dogodio danas, o čemu sada izveštava većina medija u Srbiji, a ja ću vam pročitati kako glase vesti, pa možete videti na javnim servisima.
Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić izrazio je nadu da postoji spremnost Beograda na ustupke u pregovorima o budućnosti Kosova i ocenio da će predstojeći predsednički izbori potvrditi da građani budućnost vide u evroatlantskim integracijama. Srbija je potpuno spremna da učini ustupke kako bi se napravio pomak pre 10. decembra, prenosi Rojters, a to možete videti i na Rojtersu.
Jeremić smatra da su neosnovana strahovanja da bi Srbija mogla da se umesto članstva u EU okrene ka većem savezništvu sa Rusijom. Istovremeno, Božidar Đelić u Berlinu kaže da preovladava mišljenje da pregovori o statusu Kosova i Metohije ne napreduju i da je nezavisnost gotovo siguran ishod. Međutim, Nemačka i dalje traga za rešenjem. Traga se za originalnim rešenjem, pre svega u institucionalnim vezama između Beograda i Prištine. Srbija je spremna na takvo rešenje i igra konstruktivnu ulogu u pregovorima. Ispituju se svi primenjivi modeli poput Hongkonga, dve nekadašnje Nemačke itd.
Potpuni skandal. Znači, da počnem od kraja, da su dve nekadašnje Nemačke bile dve potpuno razdvojene države, da se razgovara o institucionalnim vezama između Beograda i Prištine, kao da se radi o dve nezavisne odvojene države.
Na kraju krajeva, postavlja se suštinsko pitanje ko je ovim ljudima dao mandat i ovlašćenje da u ime Republike Srbije daju ovakve izjave?
Mi se ovde ubismo pokušavajući da zaštitimo suverenitet naše države, da zaštitimo Kosovo i Metohiju i da očuvamo suverenitet Srbije, a ljudi koji nas predstavljaju u inostranstvu daju izjave koje direktno ruše suverenitet zemlje. Potpuno skandalozno.
Prosto ne mogu da verujem da su se predstavnici državnih organa usudili da dajući ovakve izjave pogaze sve ono što je Narodna skupština naložila i rezolucijama, o čemu smo zajedno glasali. Narodna skupština i njeni predstavnici nisu naložili da se vodi ovakva politika, niti verujem da ima bilo koga ko će ovde ustati da ovakvu politiku brani.
Sramotno je da postoji neko ko izjednačava status Beograda i Prištine i da kaže da će Srbija činiti ustupke. Kakve više ustupke Srbija može da čini?
Jesmo li izašli sa tezom da prihvatamo svaki vid široke autonomije; neka pronađu u svetu bilo kakav model, da ćemo mi prihvatiti. Šta više od toga može biti, osim nezavisnosti države? Ovo je zaista skandalozno.
Voleo bih da mi predstavnici Vlade daju objašnjenje da li je ovo politika Vlade, da li su ovo samostalne izjave dvojice pojedinaca ili se u Srbiji dešava nešto što je potpuno skandalozno i što poslanici SRS neće mirno trpeti.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po članu 226. Poslovnika Narodne skupštine, da pogledamo u kakvoj se situaciji nalaze i Narodna skupština i Srbija u ovom trenutku.
Često se ovde ističe da treba Narodna skupština da govori o određenom dnevnom redu, a da vidimo šta kaže Zakon za sprovođenje Ustava, šta je to što bi trebalo da bude na dnevnom redu danas - ne kozmetičke izmene pojedinih zakona, ne ono što vladajuća većina mora da stavlja na dnevni red kako bi se fingirao rad Parlamenta, već ono što je suština, ono što nedostaje Srbiji, ono što nemamo, a trebalo bi da imamo, kao što je Ustavni sud, jer je to obaveza koju nam propisuje Zakon za sprovođenje Ustava.
Mi nemamo Ustavni sud već izvesno vreme, što ni u jednoj drugoj zemlji ne može da se zamisli. Nemate kome da se žalite na povrede najvažnijih prava koje mogu da nastanu i koje mislimo da nastaju svakog dana. Naravno, spremaju se razne stranke za kampanje, čujemo ovakve i onakve tonove, ali ne čujemo razgovor o Kosovu i Metohiji.
Ova skupština nema pred sobom raspravu o tome šta će Republika Srbija da uradi ako dođe do secesije, do nezakonitog pokušaja otimačine dela naše državne teritorije. O tome niko ne priča, odnosno pričaju samo poslanici SRS-a, upozoravaju vlast s ove govornice da je to ono za šta bi trebalo da se bori i da nam svaki dan predočavaju koje mere Vlada i vlast preduzimaju da se to spreči.
Mi nemamo danas ministra, čak ni za tačku dnevnog reda koju je vladajuća većina stavila, nemamo ministra u klupama, jer njega to trenutno ne zanima. Nema ga u ovim klupama i nije se udostojio da već skoro sat vremena siđe, da sasluša ono što narodni poslanici imaju da kažu. Ako ministar ima nešto pametnije, dajte, saopštite nam to, pa da znamo šta to Vlada i ministri imaju važnije od razgovora pred građanima Srbije, pred Narodnom skupštinom, odnosno pred njenim predstavnicima.
Moram da pitam, čuo sam tako, da li je istina da se intenzivno vrše dogovori o tome koju će funkciju Boris Tadić da obavlja od decembra, kada ga Tomislav Nikolić bude pobedio ubedljivo na predsedničkim izborima? Ne znam da li je to dogovor unutar koalicije da mogu da krenu u kohabitaciju, pa da Tadić bude malo premijer, od januara do narednih izbora, a onda, budite sigurni, Toma Nikolić će, kao predsednik Republike, mandat poveriti nekom srpskom radikalu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo što se dešava u Srbiji danas, kao i u gradu Beogradu, nije ništa novo za vlast DOS-a, koja vlada od 5. oktobra, pa naovamo.
Kao i većina drugih poslanika SRS-a, imao sam mnoge primedbe i možda bih uputio žalbu Ustavnom sudu zbog mnogih nepravilnosti i nezakonitosti koje se dešavaju u našoj zemlji, ali pošto ova vlast uporno radi na tome da nema Ustavnog suda dok ne završe sve svoje trgovine, sve svoje pregovore i dogovore, mi nećemo imati priliku da zaštitimo ustavnost i zakonitost u ovoj zemlji, očigledno, nikada.
Ono što se dešavalo u Skupštini grada Beograda, o čemu su danas govorile moje kolege, pokazuje svim građanima Srbije kako vlast koja postoji u gradu Beogradu uopšte ne želi da se bavi zakonom i da radi kako taj zakon propisuje. Na silu, potpuno bespotrebno, izveli su izbor predsednika, odnosno vršioca dužnosti gradonačelnika i, naravno, na opšti smeh svih ljudi koji se imalo razumeju u pravo, zamenika vršioca dužnosti gradonačelnika, što ne postoji nigde, ni u Ustavu, ni u Zakonu, ni u Statutu Grada, ni u Poslovniku Skupštine grada Beograda itd., i nikome ništa, nikoga to ne zanima.
Zbog čega ih ne zanima? Ne zanima ih zato što vi danas treba da opravdate to što kada krenete s jedne strane Beograda na drugu treba da putujete sat vremena. Putujete sat vremena, zato što od onih mostova, koji je trebalo da počnu da se grade i da budu izgrađeni od 2000. godine pa naovamo, nema nijednog. Još uvek koristimo stari, sada se rekonstruiše, Železnički most, koji su podigli nemački okupatori tokom Drugog svetskog rata. I dalje se koristi taj most, nema drugih mostova. ''Gazela'' je u katastrofalnom stanju. Najavljuje se početak rekonstrukcije desne trake za sledeću nedelju.
Sada je već kolaps i haotično stanje u saobraćaju u Beogradu, a možete da zamislite kako će biti onda. Preko ''Brankovog mosta'' se još uvek pomalo ide, ulice su tesne, ne postoji nikakva strategija, ne postoji plan da se to olakša. Sve ostalo što se radi u gradu, radi se protiv interesa građana Beograda.
U trenutku kada zemljom vlada socijalna kriza, kada je ekonomska beda, kada je ekonomska situacija toliko loša, oni uništavaju i ruše kioske, privremene objekte, poslovne objekte ljudima, kažu - ne treba tu da bude, tu treba da bude zelenilo.
Od čega ljudi da hrane svoju decu? Od čega da prežive i od čega da plaćaju porez ovoj državi koja im to traži?
Upravo zbog svega ovoga, građani Srbije hoće promene, hoće jednu novu i bolju Srbiju, hoće da Tomislav Nikolić pobedi Borisa Tadića i sve ostale i hoće da dobiju ozbiljnu i poštenu vlast.
Dame i gospodo, po čl. 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, želeo bih da mi se dostavi odgovor na pitanje koje muči ne samo poslanike, već, verovatno, i većinu građana Srbije, time i Beograda.
Kako kaže Ustav, odnosno Zakon za sprovođenje Ustava, u članu 3. stav 4. - izbore za odbornike u skupštinama jedinica lokalne samouprave raspisaće predsednik Narodne skupštine do 31. decembra 2007. godine, odnosno najkasnije u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu poslednjeg od zakona kojima se uređuje teritorijalna organizacija Republike Srbije, lokalna samouprava, lokalni izbori, položaj glavnog grada.
Kao što ste primetili, nijedna reč, nijedna rečenica, nijedan stav ne govori o položaju i izmenama načina izbora gradonačelnika Beograda. Gradonačelnik Beograda se bira, u skladu sa ovim, na isti način kao što se birao u skladu sa prethodnim zakonom, 2004. godine, te je bila ustavna obaveza predsednika Narodne skupštine da u roku od 15 dana od kako je konstatovana smrt gospodina Bogdanovića, odnosno prestanak obavljanja njegove funkcije, raspiše izbore za gradonačelnika Beograda.
Kako se to nije dogodilo, potpuno su izlišna i besmislena objašnjenja koja dobijamo. Kaže objašnjenje - imajući u vidu navedene odredbe Ustava i Ustavnog zakona, u kojima se nigde ne govori o gradonačelniku Beograda, govori se o lokalnoj samoupravi, ali mi ovde ne govorimo o izborima za Skupštinu Beograda, nego o izborima za gradonačelnika - u kojima su određeni rokovi za održavanje izbora odbornika i predsednika opština, odnosno gradonačelnika, što nije tačno - kao i odredbu Statuta grada Beograda kojom se predviđa sprovođenje istovremenih izbora za odbornike i gradonačelnika Beograda itd.
Kakve to ima veze? Znači li to da Beograd, ukoliko bilo koji gradonačelnik ikad bude sprečen da obavlja funkciju, treba da čeka da Skupštini grada Beograda istekne ceo mandat? Ako je to, recimo, u trećem mesecu obavljanja njegove funkcije, on treba da čeka gotovo još četiri godine. Beograd još čeka da dobije narednog gradonačelnika, jer sledeći izbori treba da budu istovremeni.
Zbog čega oni to rade? Zbog toga što su svesni da su svim ovim najviše oštećeni građani Beograda. Oštećeni su građani Beograda jer nemaju uređeni gradski prevoz, jer nemaju uređenu Adu Ciganliju, jer je u Jagodini napravljen akva-park, a nije napravljen u Beogradu, oštećeni su zbog afere "Sartid", zbog afere "Aerodrom", zbog Janjuševića, Kolesara, ''energetske mafije'', afere ''Novi Popovac'', zbog Bodruma i Soluna, zbog afere "Reket" zbog svih vila na Dedinju, oštećeni su zbog toga što u ovoj zemlji nema Ustavnog suda, pa nemate ni kome da se žalite.
Oštećeni su zbog toga što njihova deca nemaju budućnost i ne mogu da je vide. Oštećeni su jer se oni koji su danas na vlasti bogate svakog dana, imaju po 11 miliona evra, a građani Beograda nemaju čak ni obdanište, da po ceni od 100 evra za mesec dana, što retko ko može da plaća, šalju tu decu u obdaništa, jer nema ni mesta.
To moramo da promenimo, moramo da se borimo za bolji život svih građana Srbije i moramo da se borimo da na vlast dođu čestiti, časni i pošteni ljudi.
Dame i gospodo, za razliku od svog kolege Rajka Baralića, koji je ostavio izvesnu rezervu, znam da ova vlast nije demokratska, znam da ne radi u korist građana Srbije. Kao odbornik Skupštine grada od 2004. godine, svedok sam šta se i u Skupštini grada dešava.
Na prethodnoj sednici smo imali jasno kršenje Ustava i zakona, a između ostalog, i Poslovnika o radu i Statuta Skupštine grada. Imamo situaciju da postoji nerazumljiva želja vlasti da na jedan protivustavan i protivzakonit način izabere predsednika Skupštine grada, potpuno oduzimajući šansu drugim odborničkim grupama da imaju pravo da kandiduju svog kandidata.
Ovakvo protivzakonito ponašanje nije uopšte čudno kada se uzme u obzir, recimo, da ova skupština, da ova vlast ne želi da izabere Ustavni sud, da Državnu revizorsku instituciju bira iz redova partijskih stranaka itd.
Zbog čega nijedan odbornik SRS u Skupštini grada Beograda nije mogao da dođe da gostuje u bilo kojoj TV emisiji na Studiju B, u jutarnjem programu ili u bilo kojoj drugoj emisiji, ili da mu se emituje izjava o bilo kojoj tački o kojoj se raspravlja u Skupštini grada?
Zato što bi se tada čulo šta mislimo o velikim promašajima u Skupštini grada, šta mislimo o onome što oni sada zovu lakim šinskim transportom, o obilaznicama, o haosu koji se stvara u Beogradu, o tome kada ruše građanima kioske, kada im uništavaju imovinu.
Pobune se odbornici SRS, vlast podigne ruke, preglasa, a posle u kampanji kaže kako voli svoje građane i kako će sve da učini za njih. Najviše na svetu ih voli. Hoće da učine da rastu i razvijaju mala i srednja preduzeća, ali tako što će ih rušiti bagerom, očigledno.
Da je SRS na vlasti, mi danas ne bismo imali ovaj "stelt" most, o kome je Demokratska stranka objavila u svom glasilu, već bismo imali jedan pravi, pa građani ne bi morali da čekaju 15 sati da pređu reku.
Znam da se neće raspisati ni ovde ni ma gde izbori za gradonačelnika Beograda, jer ova vlast zna dobro da ne može da pobedi. Po svim analizama Aleksandar Vučić vodi i pobedio bi bilo kog kandidata. Znamo da će promeniti zakon, ali zbog svega toga što se dešava, kada budu raspisali predsedničke izbore, ma kada bili predsednički izbori, Tomislav Nikolić će pobediti i Borisa Tadića i ma kog drugog kandidata, zbog budućnosti Srbije i budućnosti dece i zbog boljeg života svih naših građana.