Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7408">Nebojša Stefanović</a>

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine predsedavajući, Zakon o zdravstvenom osiguranju definiše više kategorija lica koja mogu biti po različitim osnovama zdravstveno osigurana.
Na primer, nezaposlena lica. Nezaposlena lica imaju pravo na zdravstveno osiguranje u skladu sa ovim zakonom. Dakle, da li su oni nezaposleni, da li su deca, da li su odrasli ljudi, žene, muškarci, itd, imaju pravo da uz određenu ispravu imaju pravo na zdravstveno osiguranje.
Međutim, dolazimo do problema kada se radi o zaposlenim licima. Zaposlena lica koja imaju za osnov zdravstvenog osiguranja 1010, gde im piše kao osnov osiguranja – zaposlena lica. I vi kao zaposleno lice imate pravo na zdravstveno osiguranje samo ako su vaši doprinosi uplaćeni. Nažalost, takav je zakon i to je dobro za državu jer, znate, ne možete imati pravo na neko osiguranje ako nemate osnov, ako niste plaćali zdravstveno osiguranje. Ja bih voleo kada bi zdravstveno osiguranje moglo da bude u potpunosti besplatno, ali, u ovom trenutku ne može. I vi sad kao zaposleno lice sa osnovom osiguranja 1010 nemate markicu kojom garantujete, odnosno, nisu vam uplaćeni doprinosi, vi ne možete da ostvarite, recimo vi i ja, koji smo zaposlena lica, ako nemamo tu markicu, ne možemo da ostvarimo određena prava.
Posebno je to opasno kada se radi o deci, majkama, trudnicama i porodiljama. Postoje slučajevi da trudnice i porodilje nisu ni sanjale da njihovi poslodavci nisu plaćali doprinose, žene normalno radile, bile uverene da firma funkcioniše, uplaćuju njihove doprinose, odu u zdravstvenu ustanovu da se konsultuju vezano za svoju trudnoću, da krenu u taj proces i neko im na šalteru kaže – dajte nam zdravstvenu knjižicu, pogleda osnov osiguranja 1010, nema markice. Ili, kaže – niste overili knjižicu. Ona kaže – izvinite, nisam videla. Ode u svoju firmu, odnosno ode u nadležnu državnu instituciju za to i oni kažu – vaša firma vam nije godinu dana uplatila doprinose, ja ne mogu da vam overim zdravstvenu knjižicu. Ta žena ima izbor ili da ide kod privatnog lekara, što je košta mnogo više, ili da se ne leči, ili da očekuje milost neke zdravstvene ustanove koja će da je leči suprotno zakonu, što je jasno definisano članom 30. Zakona i članom 17. Zakona koji govori o kategoriji zaposlenih lica.
Međutim, mi ovim zakonom koji je danas pred nama rešavamo ovaj problem. Rešavajući ovaj problem, mi smo predvideli da i zaposlena lica iz kategorije 1010, ukoliko im firme nisu uplaćivale doprinose, da njih to apsolutno ne pogađa i ne tangira i te žene, majke, trudnice, porodilje, njihova deca, imaće pravo na zdravstvenu zaštitu, imaće pravo da se leče, neće više brinuti i gledati je li markica overena ili nije. Možda trudnica nema ni vremena da brine o tome, ima mnogo važnijih problema. Treba da brine o svom detetu koje treba da stigne na svet. Nju i ne treba da brine da li je neka markica nalepljena ili nije, ili da li je poslodavac ispunjavao svoje zakonom propisane obaveze. Nju treba da zanima da štiti svoje zdravlje i da se posveti svom detetu.
Žao mi je što se ovde iznose neke reči koje uopšte nisu u skladu sa istinom, ali ja se time neću naročito baviti. Ja znam da postoji jedan mali krug obožavalaca Gute i Guta je bio veoma popularan u jednom periodu, ali više nije. I sad, mali klub obožavalaca Gute ima nešto protiv ovog zakona.
Međutim, ono što ja mogu da vam kažem, to je da većina građana nije protiv ovog zakona. Većina građana voli kad se jednoj novoj kategoriji ljudi obezbeđuju dodatni uslovi zaštite. E, sad, da li mali klub obožavalaca Gute to može da podnese ili ne može, ja to ne znam.
Za sve one koji smatraju da ovaj zakon na bilo koji način krši bilo kakva prava, ja im savetujem da ne čekaju, da to ne pominju u kondicionalu, već da dan nakon objavljivanja ovog zakona u „Službenom glasniku“, odnosno stupanja na snagu ovog zakona, potraže pred određenim državnim institucijama to pravo i pokušaju da dokažu da su ta neka prava osporena, odnosno da nisu u skladu sa najvišim pravnim standardom ove zemlje. Ako se to tako dogodi, ovaj zakon neće biti na snazi. Ali, ako se to tako ne dogodi, pokazaće se da nisu bili u pravu kada su govorili o tome.
U svakom slučaju, drago mi je da, bez obzira na ton koji se menja na sednicama Skupštine i to je potpuno prirodno i nešto što je u skladu sa parlamentarnom demokratijom, većina ljudi koja ovde govori kaže da će podržati ovaj zakon.
Iskreno, nikada ne bih podržao zakon za koji smatram da je besmislen, nikada ne bih glasao za njega. To bi bilo suprotno inteligenciji. Ako smatrate da je nešto besmisleno, da je suvišno, ne glasate za to, ne podržavate to. Jednostavno, kažete – ja stvarno ne mogu da glasam ili ne dođete tog dana na glasanje. Ali, ako za nešto glasate, vi svojim glasom kažete – ja ovo podržavam. Narodni poslanik ima samo četiri opcije: da ne glasa, da glasa za, da glasa protiv i da bude uzdržan. Nema petu opciju. Ako ne dođe, on nije glasao.
Dakle, meni je žao što veoma jasne odredbe zakona 17. i 22, koje su toliko jasne da je zaista besmisleno da ovo čitam više i da ponavljam sve što tu piše, jasno definišu ko na osnovu kog člana ima pravo na zdravstveno osiguranje. Drago mi je da ćemo, a ja sam uveren većinom glasova svih narodnih poslanika, u Danu za glasanje omogućiti kategoriji stanovništva koja iz člana 17. nije mogla da ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu i da će te žene, majke, trudnice, porodilje i njihova deca imati isto pravo na zdravstvenu zaštitu kao i sve druge kategorije našeg stanovništva, to mi je veoma važno, sve kategorije koje su do sada imale pravo.
Ako neka od ovih kategorija, svako dete, trudnica ili porodilja, po Zakonu o zdravstvenom osiguranju nije mogla da ostvari svoje pravo na zdravstveno osiguranje, ovim zakonom to pravo dobija. To pravo niko ne može da ospori i veoma mi je važno da to bude tako, a ja se nadam da će svi ili ubedljiva većina narodnih poslanika to pravo prepoznati kao našu obavezu da gradimo bolje društvo. Hvala.
Poštovana gospođo Radović vi znate da ja imam posebne simpatije za izlaganja koja vi imate i potpuno spreman da sve ovo prihvatim i da zajedno razgovaramo sa direktorom fonda i sa ministrom Krstićem, kada budemo donosili budžet za narednu godinu.
Iskreno se nadam da ćemo moći još sredstava da obezbedimo, da ćemo pokušati da uradimo i više nego što je bilo planirano i da se izborimo za svaki dinar, u tom smislu.
Hvala na konstruktivnoj raspravi i ja sam se obradovao što ste vi sa dna liste govornika, došli, da možemo ovako u raspravi da imamo razmenu ovih, čini mi se, veoma korisnih argumenata.
Hvala.
Moram da kažem da mislim da je uvredljivo za građane Srbije kada neki narodni poslanici namerno ne žele da kažu šta je suština ovog zakona ili kada devalviraju prava koja neke kategorije ovog društva treba da ostvare. Ali, dobro, to je legitimno pravo određenih poslanika i politike koju vode. To će građani oceniti na narednim izborima i reći šta misle o tome.
U svakom slučaju, mislim da je većina, ako ne i svi predstavnici poslaničkih grupa koalicionih partnera SNS jasno stavili do znanja šta misle o Predlogu zakona. Mi ovo radimo jedinstveno. Svi su podržali. Ja se zahvaljujem i našim koalicionim partnerima koji su pokazali da umeju da cene prava ljudi, ne to što sam ja predlagač zakona, bez njihovih glasova, bez glasova većine narodnih poslanika ovaj zakon ne bi bio usvojen. Meni je drago da su, pre svega, ove divne dame koje su poslanice parlamenta, koje su danas shvatajući ozbiljnost i značaj donošenja ovog zakona za građane Srbije koji ova prava ne mogu da ostvare dale veliku podršku i Ženskoj parlamentarnoj mreži i svima ostalima koji su to podržali, jer je to pravi način da zaštitimo prava nekih ugroženih slojeva stanovništva.
Suština ovog zakona je da one kategorije stanovništva koje su obuhvaćene članom 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a koji nemaju overene zdravstvene knjižice na osnovu toga što njihovi poslodavci ne uplaćuju uredno zdravstvene doprinose, mogu da ostvare svoja prava na zdravstveno osiguranje. Samo je to suština ovog zakona. Sve ostalo je dodatno.
Definiše se dodatno da imaju pravo na besplatan prevoz, ali to je samo periferna odluka u ovom ovde. U ovome je suština, samo srce ovog zakona, da oni koji imaju svoje zdravstvene knjižice, kategoriju zaposlena lica, a poslodavci im ne uplaćuju doprinose, mogu da ostvare svoja zdravstvena prava. To je prava, iskrena i jedina suština i namera ovog zakona. Ko to želi da vidi, želi, a ko ne želi da vidi, ne želi. Nemam nameru da se sporim sa tim ljudima, ubeđujući ih preterano, ali ću se svaki put, posle svake diskusije koja to pokuša da na drugačiji način predstavi, javiti i u nekom vremenu koje ja budem smatrao potrebnim definisati jasno šta je suština ovog zakona, pobrojati sve i ako bude trebalo ponovo da pokažem i zdravstvenu knjižicu, pobrojim posebne kategorije, kao što je, recimo, 1814, kategorija onih koji su na birou i nezaposleni su. Oni imaju drugačije pravo na ostvarivanje zdravstvene zaštite. Na primer, kategorija 1010 se odnosi na zaposlene i oni koji su zaposleni, a poslodavci im ne uplaćuju doprinose, imaju sada pravo da ostvare svoju zdravstvenu zaštitu na zakonit i uređen način. To je istina i to je suština.
Na kraju krajeva, svi koji ne misle da je tako, ja ih otvoreno pozivam – molim vas, nemojte da glasate za ovaj zakon. Nemojte biti deo populizma, demagogije, nemojte biti deo gubljenja vremena. Nemojte biti deo urušavanja ugleda Narodne skupštine, jer ako budete glasali, vi se onda slažete sa svim mojim argumentima. Ako glasate protiv, vi u tom trenutku stajete na stranu svojih argumenata i zaista iskazujete da ne mislite da je ovo bilo svrsishodno.
Međutim, mislim da je kod određenog dela narodnih poslanika, što smatram legitimnim i normalnim, prisutna želja da iz opozicionog stava, iz stava kritike, pogotovo je to oportuno kada je predlagač predsednik parlamenta i to je veoma korisno pokazati u suprotstavljanju stavovima, čak i kada argumenti govore drugačije. To je legitimno pravo. Međutim, građani Srbije od toga nemaju koristi. Imaju korist kada usvojimo ovaj zakon, pa jedna majka, trudnica ili porodilja, koja je zaposlena, a firma joj ne njenom krivicom nije uplaćivala doprinose, dođe kod lekara. Oni kažu – juče je stupio zakon, sada uopšte ne gledamo da li imate markicu, niti nas to zanima. Ona kaže – e, sada imam korist, sad sam stigla brže do lekara, sad me niko ne pita da li sam ispunila neki birokratski element. To je korist koju će žene, majke, trudnice, porodilje imati od ovog predloga zakona.
Meni je veoma drago da je većina narodnih poslanika to prepoznala, kao što sam uveren da je to učinila i većina građana Srbije i da ćemo mi u danu za glasanje zaista većinom glasova pokazati da Narodna skupština ima snagu da unapredi ovo društvo i dodatno zaštiti kategorije koje smo kao društvo ovim ili onim razlogom, zbog nepažnje, propusta, zbog nesposobnosti, nestručnosti, uopšte nisu bitni razlozi, doveli do toga da je ova kategorija ostala da visi.
Dakle, bilo je ovde razgovora, naravno, da na ovaj način ne pružimo slučajno aboliciju onim kompanijama koje ne plaćaju doprinose. Apsolutno nam ne pada na pamet. Svi treba da pošaljemo jasan signal, da svako ko ne plaća doprinose svojim radnicima, pogotovo kada se radi o ženama i deci, majkama, pre svega, preko kojih njihova deca imaju pravo na osiguranje, pravi jedan užasan zločin prema tim ljudima. Treba da se razmišlja o tome. Da ne bismo čekali to sistemsko rešavanje velikih pitanja, jer to za neke majke, za neke trudnice i porodilje može da bude kasno u smislu ostvarenja njihovih prava, ja sam predložio zakon koji će im odmah po usvajanju pružiti te mogućnosti da ostvare svoja zakonska prava.
Kada budemo još ozbiljnije radili, pa uspeli da disciplinujemo finansijski sistem, pa budemo imali punjenje budžeta koje je potpuno, pa ne bude više kompanija koje izbegavaju plaćanje što poreza, što doprinosa, mi ćemo kao društvo napraviti jednu veliku uslugu za sve buduće generacije. To se ne radi u jednoj vlasti. Svaka sledeća vlast, menjaće se vlade, će imati lakši posao jer je ona prethodna uspela da uredi sistem bolje i preciznije.
Zbog toga hoću da se još jednom zahvalim svim narodnim poslanicima, ma kako oni diskutovali danas, što su svojom raspravom pokazali da nekada postoje razlike u viđenju stvari koje su pred nama. Neki poslanici žele da ovaj zakon predstave kao loš. Neki poslanici ne veruju u ostvarivanje dodatnih prava, neki poslanici veruju. Kroz tu raspravu, na kraju krajeva, omogućićemo i ljudima da se lakše opredele za svakoga od nas kada se budu odlučivali na narednim izborima, kad god oni došli, kako da daju svoj glas, da pokažu da li su verovali jednim ili drugim argumentima, i to je baš i mesto da u parlamentu debatujemo o tome, što mislim da je potpuno normalno, ali isto tako možda će i popraviti neke odredbe različitih zakona koje donosimo i danas i koje budemo donosili u budućnosti, kao što se slažem i sa kolegama koji su govorili o tome da nekad nekim sistemskim zakonom moramo bolje da uredimo stvari nego leks specijalisom, i tu se slažem. Nije uvek dobro raditi leks specijalis. Ja sam ovo predložio samo iz razloga što ovaj leks specijalis omogućuje da se odmah donese rešenje, odmah.
Sistemsko uređenje velikim zakonom, zakonom koji će kodifikovati veliku oblast zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, ipak bi morao da prođe mnogo dužu javnu raspravu. Morao bi da prođe usaglašavanje i sa nadležnim državnim organima. Morao bi da prođe i dugačku raspravu i u odboru i u parlamentu i ko zna kada bi bio na dnevnom redu, pogotovo kada imamo u vidu da će uskoro na dnevni red doći i budžet o kome će se dugo raspravljati, zakon o radu koji je najavljen. Dakle, imamo pred nama dosta zakona koji će zahtevati jednu dugu i opsežnu raspravu. Ovo će omogućiti da se prava ostvare odmah.
Predvideo sam da se zakon usvoji osmim danom od dana objavljivanja. Ima amandman, koji sam spreman da prihvatim, da se zakon usvoji danom objavljivanja u „Službenom glasniku“ i da Narodna skupština utvrdi postojanje posebnih i naročito opravdanih okolnosti da se zakon proglasi, odnosno usvoji, da stupi na snagu ranije od osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“. Mislim da će to pokazati našu dodatnu brigu. Mislim da je to potpuno prirodno. Mnoge zakone smo tako i usvajali i to će pokazati brigu ovog parlamenta.
Voleo bih da svi narodni poslanici učestvuju u tome, jer zaista ne nameravam niti ja treba da poberem neku slavu i neka priznanja zbog toga, niti to treba bilo kome iz Srpske napredne stranke. Mi želimo da to bude deo rada parlamenta, kao kad smo usvajali izmene i dopune Zakona o radu kojim smo omogućili bolja prava za zaposlene žene, gde imaju pravo da odsustvuju duže sa rada, da podoje svoju decu, da mogu da ostvare pravo da im niko ne može time što im je istekao ugovor o radu da im uskrati pravo da nastave da rade. To je bila isto jedna stvar o kojoj smo se razmišljali kada sam razgovarao i sa kolegama iz drugih poslaničkih grupa, to je izmena i dopuna Zakona o radu. Mogla se čekati i svrsishodnija izmena Zakona o radu i možda bi to bilo sistemski bolje, ali smo mi time na vreme i brzo intervenisali u trenutku kad su ženama koje su ostale u drugom stanju samo isticali ugovori o radu i nisu se produžavali.
Isto tako ovim zakonom koji je pred nama danas pokušavamo da onoj kategoriji stanovništva, koja je obuhvaćena članom 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koja kaže da su oni osigurana lica po osnovu toga što su zaposlena lica, oznaka 1010 njihove klasifikacije u zdravstvenom sistemu, da im se omogući da zbog neodgovornosti njihovih poslodavaca oni ne snose posledice. To je iskrena i suštinska namera da danas uradimo ovim zakonom. Hvala svima.
Gospodine predsedavajući, pred nama je zakon koji je veoma važan za određene kategorije građana Republike Srbije. Ovo je veoma potreban zakon. Ovo je zakon koji će, i to ćemo uskoro pokazati na jednom veoma očiglednom primeru, posebno zaštiti jednu kategoriju stanovništva koja do sada propustom Narodne skupštine i prethodnih zakonodavaca nije omogućila da ta kategorija stanovništva uživa iskrenu, istinsku i pravu zaštitu kakvu zaslužuje, pogotovu što se radi o kategorijama koje sam Ustav kroz svoje mnogobrojne članove prepoznaje kao kategorije koje su posebno osetljive, posebno ugrožene i koje zaslužuju posebnu zaštitu od strane države.
Naime, kada odete u neku zdravstvenu jedinicu, imate zdravstvenu knjižicu na osnovu toga što ste zaposleni, dođete u zdravstvenu ustanovu, pogledate osnov osiguranja i osnov osiguranja je 1010 – zaposlena lica. Vi kao zaposleno lice imate pravo da koristite zdravstvenu zaštitu jer je tako propisao član 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti - vi ste zaposleno lice i imate pravo da koristite zdravstvenu zaštitu. Međutim, desi da je vaš poslodavac, na primer, neko ko je veoma nesavestan, neko ko se bavio nameštenim tenderima, upropastio firmu i time što je upropastio firmu onemogućio je suštinski, neuplativši vam doprinose, da ostvarite svoja prava, a vi o tome pojma niste imali.
Na primer, jedna trudnica dođe u zdravstvenu ustanovu, dođe u svoj dom zdravlja i kaže – dobar dan, ja bih volela da koristim svoja prava. Oni joj kažu – sjajno, dajte nam vašu zdravstvenu knjižicu. Pogledaju zdravstvenu knjižicu i tamo stoji osnov osiguranja 1010 – zaposlena lica. Oni kažu - na vas se primenjuje član 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, vezan za član 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji kaže da svoja prava iz člana 17. možete da ostvarite samo ako vam je uplaćeno socijalno osiguranje. Nema drugog tumačenja. Zakon je takav. Voleo bih da je drugačije, ali nije. Na osnovu tog člana zakona oni okrenu poslednju stranicu vaše zdravstvene knjižice i pogledaju da li tamo gde piše markica Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje sa određenim brojem stoji da ste osigurani u periodu kada ste došli da zahtevate zdravstvenu zaštitu.
Ako niste osigurani u tom periodu, ako niste imali zdravstveno osiguranje, odnosno ako ta markica ne postoji, vi suštinski nemate pravo da koristite zdravstvenu zaštitu i ta žena nije kriva. To se dešavalo. Te žene čak nisu ni znale da im nisu uplaćivani doprinosi i nije ih bilo mali broj, žena koje su u šestom, sedmom, osmom ili devetom mesecu trudnoće. Zar treba da zatvaramo oči pred ovim problemom? Zar treba da kažemo – šta nas briga, zakon nije dovoljno precizan, rešiće se jednog dana?
Zar treba da zatvaramo oči pred ovim problemom. Zar treba da kažemo, šta nas briga, zakon nije dovoljno precizan, rešiće se jednog dana. To je za ženu koja je u devetom mesecu kasno. Ona danas mora da ima zdravstvenu zaštitu. Drugo je ako je ona nezaposlena. Ako je ta žena nezaposlena, ako ima neki drugi osnov. Kada smo donosili, evo seća se i gospodin Šajn, kada smo donosili Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku definisali smo jednu kategoriju lica koja su do tada bila pravno nevidljiva. Imala je probleme, različite vidove problema.
Mi smo definisali da oni samo izjavom mogu da imaju, da ostvare pravo na lična dokumenta iz kojih izviru njihova druga prava, kojim će ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. Ali, oni onda uz pomoć drugih sredstava, aktivne legitimacije imaju prava da u zdravstvenim ustanovama traže zdravstvenu zaštitu. Tu je stvar potpuno jasna. Čak će doći do toga da vi danas imate situaciju, da neko ko je do juče bio pravno nevidljivo lice, danas ima veća prava nego neko ko ima potpuno urednu dokumentaciju zaposlene i da još jednom istaknem u zdravstvenoj knjižici ima 1010 kao osnov za zdravstveno osiguranje ili zaposlena lica, ne može da ostvari svoje pravo, a da čak to nije ni znao do trenutka dok nije došao u dodir sa zdravstvenom ustanovom.
Mlada žena koja je ostala u drugom stanju, zadovoljna, srećna, dođe sa budućim suprugom, dođu tamo, ili sa suprugom, svejedno, dođu tamo u zdravstvenu ustanovu i utvrde da ta žena nema pravo na zdravstveno osiguranje. Šta da radi? Da ode kod privatnog lekara, to je opcija, ali je to skuplje. Ona ne može da izvadi Ustav i da u zdravstvenoj ustanovi kaže, izvinite o Ustavu piše, oni kažu, izvinite ali ima zakon koji je razradio taj član Ustava i kaže – da vi možete da ostvarite pravo na zdravstveno osiguranje samo ako vam je knjižica overena, a vaša knjižica nije overena.
Ovo ću ponavljati do ujutru, zato što je ovo veoma prosto i neću dozvoliti da bilo ko devalvira ovo što govorimo, jer nema argumenata protiv ovoga. Kada dođete sa 1010 vi potpadate u kategoriju zaposlenih lica i vi možete da se pozovete samo na taj član zakona. Nemate druge. Nema član 49. koji to definiše. Samo član 17. Vi nemate drugi osnov po kome možete da zahtevate zdravstveno osiguranje.
U tom trenutku mi danas intervenišemo. Omogućavamo ovoj kategoriji lica da ostvare svoja zakonita prava i da u budućnosti ne razmišljaju šta piše na poslednjoj stranici. To je od ovog trenutka posao Fonda. Ja sam čak u razgovoru sa direktorom Fonda, mi smo zajednički predvideli ozbiljno kažnjavanje upravo za Fond, za direktora Fonda, ako to pravo ne ostvare. Dakle, mi smo svesni toga da moramo da ostvarimo ova prava. Predviđamo ozbiljne kaznene mere. Ja mislim da ćemo ih u plenumu, u toku rasprave o amandmanima još pooštriti, da pokažemo da je iskrena namera da se ove mere sprovode.
Naravno možemo da razgovaramo i o ukupnim pravima koja trudnice, porodilje i njihova deca uživaju u zdravstvenim ustanovama. Neću da pričam o svom iskustvu, kada se moja supruga porađala, ja sam s njom bio na porođaju, tokom čitavog porođaja. Znam šta smo platili od trenutka kada smo ušli u porodilište, do trenutka dok nismo izašli. To se desilo u vreme prethodne vlasti. Sada ću vam definisati šta smo platili, recimo kada hoće da ima injekciju koja će omogućiti lakši porođaj, epidural. To košta, voleo bih da je to besplatno, na žalost košta, a moja supruga je bila u radnom odnosu, imala je zdravstvenu knjižicu, ja takođe i platili smo epidural. Platili smo mnoge stvari po zakonu, sa cenovnikom, na uplatnicu, sve regularno.
To je ta zdravstvena zaštita koja se nudila građanima Srbije. To je kvalitetna zdravstvena zaštita koja je bila godinama unazad. Mi danas treba da razgovaramo kako da je poboljšamo. Znate, ako neko deset godina gleda da je to tako i ništa ne preduzme, gubi pravo da u jednom momentu postane najznačajniji glasnogovornik zaštite tih prava. Ako to ne kažete u trenutku kada ste vlast, a ja danas kažem da je zdravstvena zaštita nedovoljna, da treba da se poboljša, nije me sramota da to kažem i kao predsednik parlamenta i kao deo vladajuće koalicije. Moramo svi da radimo na tome, ali to nije krivica sadašnjeg ministra, ne može ta žena za godinu dana da promeni sistem koji nije dobar godinama. Ali, da moramo svi da učestvujemo u tome verujem da moramo. Moramo da se borimo da zdravstveni sistem ove zemlje bude bolji.
Ne želim da budem zapamćen kao neko ko je to govorio u opoziciji, a onda u vlasti mudro ćutao i gledao da se skloni sa puta, puštao da prolaze vozovi, kamioni, golubovi, a da ništa suštinski ne uradimo po tom pitanju. Danas reagujemo jer smo nezadovoljni kakvo je stanje zdravstvene zaštite trudnica, dece, majki i porodilja. Zbog toga ćemo nadam se u danu za glasanje velikom podrškom pokazati da hoćemo da budemo društvo koje brine, da hoćemo da budemo društvo koje nije okamenjeno, koje ima empatiju prema onim ljudima kojima je teže nego nama.
Gospodine predsedavajući, vi u jednom periodu niste bili u sali. U strahu da ste možda propustili nešto od onoga što je rečeno, hoću da vam još jednom ukažem na neke važne odredbe ovog zakona, samo zato što ste iz opravdanih razloga bili u tom trenutku odsutni i ja zato moram da se obratim vama.
Naime, ovde sada imam dve zdravstvene knjižice. Obe zdravstvene knjižice su iste zdravstvene kategorije, na različitim opštinama, za različito radno mesto. Piše - osnov osiguranja 1010 zaposlena lica. Šta podrazumeva i šta ovo govori nama o tim zdravstvenim kategorijama? To govori da zaposleno lice, bilo koje od ova dva lica, zaposleno u bilo kojoj od ovih ustanova, mora da ostvari još jedan važan preduslov da bi moglo da ostvari pravo na zdravstveno osiguranje, u skladu sa članom 17. Zakona o zdravstvenom osiguranju, a to je da ima na poslednjoj strani overenu zdravstvenu knjižicu, odnosno da mu je Republički fond za zdravstveno osiguranje overio zdravstveni knjižicu i pružio garanciju da na osnovu toga ima pravo na zdravstveno osiguranje, jer tako u članu 17. kaže Zakon o zdravstvenom osiguranju.
E sada jedan primer iz života. Šta se dešava recimo ako sleti golub Guta na prozor zdravstvene ustanove i vidi kako žena koja dođe u zdravstvenu ustanovu nema overenu zdravstvenu knjižici, neoverena u svojstvu 1010, i lekar koji je fina osoba kaže – molim vas, dajte da vam ja to pomognem, nećemo valjda da pravimo problem što vam knjižica nije overena? Šta bi golub Guta mogao da zaključi? Da je lekar fin čovek, pristojan i normalan, ali da pravi prekšraj zakona. Šta će to imati kao posledicu? Da neće moći da fakturiše svoju zdravstvenu uslugu Fondu za zdravstveno osiguranje, čime će biti oštećena firma.
Neko će reći – da li je važnije što firma, šta nas briga, to je državna ustanova, važno da žena i dete budu zaštićeni. Međutim, u igri velikih brojeva, time što ste onemogućili naplatu ne fakturišući tu slugu, a niste mogli da fakturišete jer je nemoguće fakturisati, jer, ponavljamo, zakon predviđa da to može da se učini samo ako vam je knjižica overena, vi ste time faktički doprineli urušavanju zdravstvenog sistema.
Iz najboljih namera, iz humanih, toplih, ljudskih namera, ja bih verovatno učino isto. Ali, jedan deo novca koji bi time bio uplaćen za plate tog lekara, medicinskih sestara, osoblja, više skenera, lekova, lečenja, uslove u porodilištima, vi faktički time to uskraćujete i Fond nema obavezu da to plati.
Izvinjavam se što sam možda u šali preterao, ali sam morao ako treba i hiljadu puta da ponovim da je nemoguće drugačije rešiti u ovom trenutku ovaj problem, a da kategoriju lica koja su zaposlena i koja svoje pravo crpe iz člana 17. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te majke koje dođu sa neoverenom knjižicom sutra će neki birokrata, neki administrator da vrati i reći će im – nemate pravo. Naravno, neće se to desiti jer ćemo mi usvojiti ovaj zakon.
Meni je važno da kažem da smo mi kao Narodna skupština usvajanjem ovog zakona, kada se to dogodi, omogućili da ove kategorije stanovništva, žene, trudnice, porodilje, deca, nemaju dilemu da li imaju zdravstveno osiguranje ili ne. Učinili smo, naravno, i dodatne napore da različite druge kategorije lica kada dođu u zdravstvenu ustanovu imaju pravo na lečenje i to je osnovno ljudsko pravo.
Ne vidim šta je sporno. Ali, u svakom slučaju, naravno ako vi, nadam se ako ponovo izađete ili ne budete tu, ja ću vam opet ako ste nešto propustili u međuvremenu moram vama da objasnim, jer vi ipak vodite sednicu. Veoma mi je stalo da ste u toku šta se dešava i koje su suštinske problemi u ostvarivanju dosadašnjih prava. Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Član 107. Poslovnika Narodne skupštine, koji definiše dostojanstvo Narodne skupštine. Ja u suštini hoću da pružim  podršku vama, zato što vidim da postoji potreba da se čestim pozivanjem na povrede Poslovnika vrši opstrukcija dosadašnjeg rada.
Naime, član 104. Poslovnika jasno definiše kada, ko i na koji način ima pravo da ostvari repliku. Ako govornik govori na način da ne izazove repliku, onda se replika ne može dati samo zato što neko ima potrebu da na to odgovori. Poslovnik definiše da onaj ko je predlagač zakona može da govori neograničeno. Može da se javi, da govori satima i satima i to mu Poslovnik omogućava. Da li je to najbolje rešenje? Možda i nije, ali je tako.
Vi predlagaču zakonom faktički, osim ako grubo ne prekrši Poslovnik, ne možete da oduzmete reč, pa time vaša odgovornost u tom smislu ne postoji.
Isto tako, voleo bih da opomenem na one poslanike koji koristeći instituciju povrede Poslovnika, koriste uvredljive termine.
Znate, da ste se vi zaigrali, da sam se ja zaigrao, nismo mi deca da zaigravamo. Možda su se neki drugi zaigrali, ali mi smo ovde da ozbiljno branimo zakon koji štiti decu, trudnice, porodilje i na taj način ćemo ozbiljno razgovarati.
Poslanička grupa SNS će ozbiljno o ovome razgovarati koliko god je sati potrebno. Spremni smo da radimo koliko je god potrebno. Nećemo odustati, nećemo se povlačiti. Pokazaćemo da nam je sprovođenje zakona, u smislu ovog, zaštite Poslovnika, veoma značajno.
Uopšte nisam nameravao da se javim, niti sam bio, što možete vi da posvedočite, a može da se vidi i u sistemu, da u trenutku kada je prethodna govornica govorila uopšte nisam bio prijavljen za reč, niti sam imao nameru da govorim o bilo čemu što je ona rekla. Mogu čak da kažem da u jednom delu njene diskusije mogu da se složim sa argumentima koji su izneti i da svi zajedno moramo da radimo na tome. Zato sam bio malo začuđen zašto takav gest ide nakon govora jednog od poslanika te poslaničke grupe. Bilo bi logično da je to urađeno, ako je to stvar iskrene želje. To bi trebalo da bude urađeno u trenutku kad su mislili da ste napravili propust za koji sam uveren da ga nije bilo.
Međutim, kalkulantski to uraditi nakon govora jednog od poslanika te poslaničke grupe, kada su već skoro svi ostali iz te poslaničke grupe govorili, meni pokazuje koliko je iskreno stalo toj poslaničkoj grupi do ovog zakona. Kad kažem do ovog zakona, mislim do prava koje treba da ostvari određena grupa ljudi koji su predviđeni ovim zakonom. Imam pravo to da kažem.
Kao predsednik parlamenta, često sam u poziciji u kojoj ste vi danas, da predsedavam sednicama koje nisu uvek lake. Hoću da vam kažem, kao ljudsku podršku, da mislim da sve što ste uradili, uradili ste s pravom, da niste napravili nijednu grešku. To što su neki od nas veštiji da koriste Poslovnik, pa ne izazivaju replike, to je poslovnička veština. Nekada to rade i poslanici drugih opozicionih poslaničkih grupa, pa se ljute poslanici iz moje poslaničke grupe, koji kažu – dajte nam pravo na repliku, ali ovi ljudi nisu pomenuli ni stranku, nisu pomenuli ni tog pojedinca, niti direktno govorili o njegovoj diskusiji uvredljivo, a to su osnovni koje definiše član 104. Poslovnika.
Međutim, mi ovde imamo zakon za koji, uveren sam, poslanici koji su voljni danas da razgovaraju o tome, koji su ovde sa nama danas, smatraju dobrim zakonom, uz sve manjkavosti našeg zdravstvenog sistema, o čemu su svi govorili i u tome se, verujem, svi slažemo. O tome su govorili poslanici iz poslaničke grupe SPS, čijoj stranci pripada i ministar. Svi smo mi svesni da problemi ne potiču od juče.
Žao mi je što neki ljudi ne shvataju da je suština parlamenta da se argumentima borite, koristeći vreme koje vam niko ne može uzeti. U ovom parlamentu su i potpredsednici iz opozicije danas predsedavali u najmanju ruku koliko je i potpredsednik iz redova vlasti. Mislim da je to potpuno pokazalo demokratičnost odnosa koji ovaj parlament ima prema svima.
Uostalom, zakon koji je pred nama treba da ovoj kategoriji ljudi, koji ne mogu da ostvare svoja prava… Uopšte ne shvatam pokušaje da se stalno izbegne suština, kao da svi imaju pravo. Nemaju svi pravo, nažalost. Ako im ga neko da mimo zakona, to nije pravo. Ako neko ode u prodavnicu, pa vam prodavac ne naplati ono što ste uzeli, on je oštetio radnju, oštetio je vlasnika, oštetio je budžet. On to može da uradi, to nije kršenje zakona u smislu privatne radnje, ali jeste kršenje zakona u smislu zdravstvene zaštite.
Mi smo to uočili i u razgovorima i sa Fondom, ali i sa drugim relevantnim institucijama ove države, sa relevantnom stručnom javnošću. Ne znam koja je to relevantna javnost ako predstavnici i ministarstva i Fonda i ozbiljni lekari, evo, iza mene sada sedi bar 10-ak lekara. Poslanici SNS su danas u parlamentu, raspravljaju, govore, nije im teško. Nije im teško da razgovaraju o zakonu, nije im teško da sede do uveče, da zarade svoje plate, jer to je naš posao. Naš posao je, a primamo solidno velike plate, ne bavim se demagogijom, nisu one preogromne, ali u odnosu na prosek su ogromne. Te plate mi zarađujemo time što se borimo za prava građana.
Mi u parlamentu se ne borimo kopanjem kanala. Mi se borimo predlaganjem zakona, raspravama o tim zakonima, pružanjem argumenata i to je naš posao. U ovom slučaju, argumenti su neumoljivi. Jedna kategorija naših građana koji su zaposleni ne mogu da ostvare neka od svojih prava ako im knjižice nisu overene. Mi taj problem danas eliminišemo. Ti ljudi, majke, trudnice i porodilje, koliko god se neko ljutio i pokušavao da iz političkih razloga to predstavi kao neslaganje zbog navodnog vašeg vođenja sednice, suština je problema i to nema zaista verujte nikakve veze sa vama. Suština problema je da im je teško da priznaju da je ovo jedan dobar zakon. Žao im je što se oni toga nisu setili, što ga nisu predložili unazad mnogo godina. Imali su pet, šest, deset godina da ga predlože i usvoje, a nisu to uradili. Te kategorije sve to vreme nisu imale to pravo i ti ljudi danas u nemoći da kažu, a to je kao što ste vi rekli, veličina je upravo reći – pa ovo je odlično, dobar je zakon, ovim nešto pomažemo. Pa, nije ovo moj privatni zakon. Ovo je zakon koji će omogućiti toj kategoriji stanovništva da živi bolje.
U nemoći oni prvo optužuju vas, što je besmisleno. Vi ste svoj posao radili profesionalno i to vam kažem kao neko ko je taj posao radio jedan deo vremena u poslednjih godinu i po dana. Uostalom, isto to mislim i za predsedavanje gospođe Čomić – veoma profesionalno i odgovorno.
Može nekome da se neka odluka predsedavajućeg svidi ili da se ne svidi. Može da misli da naginje ovamo ili onamo, ali mi smo ljudi i imamo svoju ličnost. Uglavnom, ceo dan sam u sali i nisam primetio ni jedno jedino kršenje Poslovnika. Čak mislim da ste, kako i ja isto se trudim da radim i mislim da je to u dobrom duhu parlamentarne demokratije, bili veoma tolerantni i kada smo mi nekada dobacivali iz vlasti, kada su dobacivali iz opozicije, kada se vodila rasprava o temama koje nemaju nikakve veze sa ovim zakonom, ali ste u duhu demokratije pustili da ta rasprava teče i zbog toga vam se zahvaljujem, što ste omogućili da mi raspravljamo o ovom zakonu od deset jutros. Dakle, sada je skoro 19,00 časova i mi raspravljamo devet sati, ako računamo pauzu, o ovom važnom zakonu.
Žao mi je što svi oni koji kritikuju zakon nemaju hrabrosti da kažu pred građanima da neće glasati za njega. Da li znate zašto nemaju hrabrosti? Zato što znaju da im to uzima politički rejting i samo zbog toga, jer im se sve svodi na politički rejting, jer se sve svodi na marketing, ti ljudi nisu hteli to otvoreno da kažu. Ja to nisam rekao sada, to sam rekao deset puta danas. Deset puta sam pomenuo član 17. i član 22, možda i 20 puta. Dvadeset puta sam govorio kako neko može da ima zdravstveno osiguranje i koje kategorije ga danas nemaju, i posle poslanika iz vlasti i posle poslanika iz opozicije. Iste stvari sam maltene ponavljao, ali neko kome to ne odgovara smatra da se to odnosi baš na njegovo izlaganje. Uglavnom, to nije bilo apsolutno tačno.
Pokušao sam da u današnjem danu, drago mi je da su to neki sami pokazali, pokažemo sve razlike o načinu kako shvatamo politiku u ovoj zemlji, kako shvatamo parlament, kako shvatamo i demokratiju i naše obaveze i naša prava.
Nisu narodni poslanici svete krave. Nemamo mi samo prava. Narodni poslanici imaju i obaveze. Imaju obaveze prema građanima, obaveze prema društvu. Nemamo obaveze samo prema građanima koji su glasali za nas, jer ne stoji tako u Ustavu. Mi imamo obavezu prema svim građanima ove zemlje. Naša je obaveza da obezbedimo jednakost ovog društva. Naša je obaveza da svakoj majci, trudnici, porodilji i detetu obezbedimo jednake uslove da imaju zdravstvenu zaštitu i svaki drugi vid zaštite. Ovaj parlament će to da čini. Nevezano od toga da li smo danas mi u vlasti ili sutra u opoziciji, to je naš posao.
Kao član SNS ja sam ponosan što smo mi otpočetka, počeli smo da radimo na ovom zakonu još u junu mesecu, tražeći zajednički rešenje sa Fondom, izbegli do današnjeg dana, i to ne našom krivicom danas, da se o tome uopšte priča kao o političkom zakonu. Namerno sam, ne želeći da ovo bude samo projekat SNS, da neko ne kaže evo izbegavamo, mi poštujemo naše koalicione partnere, vi ste naš koalicioni partner, vi ćete glasati za ovaj zakon zato što vi smatrate da je dobar, bar se ja tako nadam, ali smo mi želeli da izbegnemo da ovo bude politički projekat jedne stranke, predložio kao narodni poslanik. To je minimum koji sam mogao. Želeo sam da pokažem da je ta vrsta političkog pristupa, izbegavanje politizacije stranačkog postavljanja stvari, važna za ovo društvo, da se o temama koje su jednake za sve, a to su zaštita trudnica, majki, dece i porodilja, poboljšavanje njihovih uslova i dao bog svaki dan razgovaramo o tome.
Da smo manje govorili o povredama Poslovnika, mogli smo više da govorimo kako da obezbedimo još neki skener, kako da obezbedimo da se epidural više ne plaća, kako da obezbedimo bolje uslove u porodilištima.
Ja sam imao tu priliku da mogu svojoj supruzi da obezbedim epidural, da se moja ćerkica rodi u dobrim uslovima, da to platim, ali koliko ljudi to ne može? Koliko žena ima problema u najvažnijem trenutku u njihovom životu, kada se porađaju, kada su izuzetno osetljivo, kada donose na svet novi život? Daj bože da više vremena provedemo u razgovorima o tim temama, jer ako se zalažemo za veća prava žena, a zalažemo se i to ne samo onda kada o njima govorimo kao o majkama, nego o njima kao profesionalcima, o njima kao poslanicima, kao ozbiljnim stručnjacima, kao o rukovodiocima, onda treba to da pokažemo i na delu.
Ako ne bude preke potrebe, više se neću javljati za reč.
Želim da se zahvalim svi učesnicima u današnjoj raspravi, koji su pokazali da ne poznaju stranačke razlike, da im nije teško da priznaju da je neki zakon dobar, da im nije teško da kažu da je neko smislio nešto što omogućava veće pravo, jer to je ljudski i to je normalno i da pokažu da ne postoje stranačke razlike kada svi u danu za glasanje pritisnemo ono dugme kojim glasamo za, jer glasamo za žene, za majke, za decu, za njihova prava. Ne glasamo ni za Nebojšu Stefanovića, ni za bilo koga drugog. To će uraditi građani na izborima koji to budu želeli. Ovde glasamo za bolja prava svih građana Srbije.
Ja se i vama lično zahvaljujem što ste ceo dan u jednoj teškoj raspravi ostali, što ste, osim onih par kratkih trenutaka kada ste bili van sale, kada sam bio u prilici da vam objasnim šta se dešavalo u sali u tom nekom odsustvu, ceo dan bili ovde i stoički podneli ovo. Još jednom vam se zahvaljujem kao potpredsedniku koji jako dobro radi svoj posao. Hvala vam.
Teško je odgovoriti na sve argumente koje je koleginica iznela. Međutim, postoji nešto što ne mogu da priznam kada se radi o naknadnoj pameti. Naime, mlada koleginica je i sama bila deo lokalne samouprave u Opštini Čajetina. U Opštini Čajetina od 1990. do 2012. godine živi sad manje hiljadu stanovnika nego što je živelo devedesetih, što je za Opštinu Čajetina ogroman broj.
Opština Čajetina, u periodu tad kad ste vi vršili lokalnu vlast u Čajetini, kad ste vi lično bili deo toga, nije donela stimulativne mere za rađanje dece. To pokazuje ovaj statistički podatak. Niti ste doneli mere da se isplaćuje 35%, niti je vama lično palo na pamet da napustite tu vlast kad se to nije uradilo. Na pamet vam nije palo, niti vas je brinulo. Tada vam je bilo lepo da budete funkcioner lokalne vlasti, primate lepu platu, uživate, ali niste baš brinuli o deci.
Takođe, kada govorimo o poštovanju Ustava, nezavisnost Kosova i Metohije je proglašena 2004. godine. Po Ustavu, tadašnji predsednik Vlade, dr Vojislav Koštunica, trebao je da primeni određene mere da zaštiti Srbiju od te jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, ali nije. Jednostavno nije. Izvinjavam se, 2006. godine. Jednostavno nije. Odlučio je tada da ne uradi ništa. Često mi se to čini kod određenih ljudi, koji odluče da kod nekih stvari ne urade ništa, baš tad kad treba, kad su na vlasti, kad mogu, onda ta kritika koja dođe post festum nekako dođe upitno. Niste baš uvek sigurni da li je zaista to ozbiljna namera da nešto uradite ili je to kritika, eto, radi kritike nekog ko je trenutno na vlasti.
Evo, mi na vlasti, spremni da se suočimo sa činjenicom da mnoge stvari nisu dobre, spremni da se suočimo sa činjenicom da mnoge stvari moramo da menjamo, povukli prvi potez i menjamo stvari. Ovaj zakon će poboljšati položaj jedne ozbiljne grupe ljudi. Daleko bilo, ovo što ste rekli, da Srbija neće imati dece. Imaće dece, biće dece u Srbiji. Rađaće se, Bogu hvala, i zdrava i vesela svojim roditeljima.
Nažalost, što se tiče situacije u Beogradu, mogu da se složim da ni tu nije zadovoljavajuća, zato što je Beograd centralizovan. Naime, Odlukom iz 2008. godine gradska vlast je centralizovala beogradske opštine i danas beogradska opština koja nema status lokalne samouprave jedva da šta može i da uradi uopšte. Dve od tri koje ste naveli, u njima je na vlasti SNS i očigledno je da to građani prepoznaju kao dobro i da se tu dece više rađa i to je sreća i u Grockoj i u Surčinu. To je dobro, drago mi je da se tako ispostavilo. Tamo gde smo mi na vlasti, tamo se deca rađaju. Jer, ljudi veruju, imaju poverenja u nas. Vidi se optimizam. Vidi se da tu budućnosti ima.
Što se tiče Zaštitnika građana, ja sa njim već ozbiljno radim od početka svog mandata. Zakon koji ste naveli jeste u proceduri. Zaštitnik građana i ja sa predstavnicima ministarstva i roditelja već nekoliko puta, ovde, u zgradi Narodne skupštine i u mom kabinetu i u maloj sali na javnom slušanju smo razgovarali sa ozbiljnom namerom da taj zakon, ne bih sada otkrivao detalje koje smo dogovarali, jer bi ušli u jednu predugačku raspravu, kojim želimo da pomognemo da sve te kategorije koje bi bile obuhvaćene ovim zakonom budu na pravi način poštovane. Dakle, da se obezbedi dovoljno novca da one budu… Naravno, tražili smo, i Institut Batut je napravio ozbiljnu analizu koliko je dece koja boluju od retkih bolesti, pronalazimo načine da u dogovoru sa Ministarstvom za rad i socijalna pitanja, pa da i ta kategorija dece bude maksimalno zaštićena.
Naravno, nismo zadovoljni brzinom, nismo zadovoljni ni sredstvima, ni mnogim stvarima, ali hoću da kažem da vidim u ovoj Skupštini bar želju da to menjam. Mnogi koji su ranije bili u vlasti imali su sve prilike da stvari o kojima danas govore negativno promene kada su bili na vlasti. Ne želim da se nama to dogodi i da jednog dana odemo u opoziciju, makar mi to i ne dočekali, kažemo – e, znate, trebalo je, ovo sad nije dobro u zdravstvenom sistemu, ovo sad treba menjati, ovo nije dobro, a mogli smo kada smo bili u vlasti. Treba da se suočimo sa problemima koji postoje.
Dakle, mi se suočavamo sa problemima. Ovo je jedan od problema. Upozorile su me kolege da nema više građana Srbije koji više ne znaju razliku između člana 17. i 22, pa da to više ne pominjem.
Jednostavno, mislim da ovaj član zakona koji govori baš o ovoj oblasti, a veliki je broj tema o kojima ste govorili, mogli bi da otvorimo u nekim drugim raspravama. Nažalost, nemoguće ih je sve svesti u ovom zakonu.
Slažem se, u pravu ste, imamo veliki broj problema o kojima treba da razgovaramo. Potpuno spreman da u to uđemo sa svim poslaničkim grupama. Ovo je Srbija svih nas. Svi predstavljamo građane ove zemlje i svi se zajedno borimo. Uveren sam da u ovoj zgradi, bez obzira na sve naše razlike, ne želim da verujem da postoji i jedan narodni poslanik koji ne misli dobro ovoj zemlji i svom narodu. Uveren sam, bez obzira na to kako stvari gledamo, kakve rečenice izgovaramo, svi u krajnjoj liniji imamo najbolji interes svog naroda na umu. Naravno, da li možda grešimo u načinu kako zastupamo te interese, to je već politička stvar, ali dobra namera, verujem, postoji.
Zato hoću da pozovem sve kolege da zajedno radimo na tome da u ovom sazivu, svakom narednom sazivu, bez obzira da li smo vlast ili opozicija, radimo na donošenju propisa koji će omogućiti da realno održimo ta zakonska rešenja, pomažu i postaju deo rešenja ogromnog broja problema koji muče Srbiju, ne samo unazad pet godina, deset godina, već mnogo godina i koja su sa odlaganjem sistemskim rešenja i bilo kakvih rešenja dovodila ili su sklanjana sa strane ili su se ignorisali vapaji ljudi, kojoj god manjinskoj grupi pripadali, samo zato što ih je malo, pa možemo ih smatrati manjinom, nisu ti problemi slušani i nisu ti vapaji bili na uhu onih koje su mogli da rešavaju. Mi danas možemo. Ova skupština može da reši neke od problema, ne može sve, ali ćemo u razgovoru sa Ministarstvom zdravlja i sa Fondom i ostalim nadležnim institucijama pokušati da u budućnosti te probleme rešimo.
Hvala još jednom svima na raspravi. Trudiću se da više ne odgovaram na diskusije, ali neka bude da jedna dama ima poslednju reč, nemam ništa protiv.
Gospodine Obradoviću, dva minuta i 30 sekundi.
Reč ima ministar Antić.
Reč ima narodni poslanik Dušan Obradović, replika.
Molim vas, sledeći put vam neću dozvoljavati da pričate preko dva minuta. Oduzeću vam reč.
Gospodin Anđelković, replika.
Zahvaljujem.
Gospodin Borislav Stefanović ima reč, replika.
Ministar Antić ima reč. Izvolite.
Ja mislim da ovde zatvorimo krug replika.
Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz. Izvolite.
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Branislav Mitrović. Izvolite.