Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da je i suviše sumnje bilo u ovaj zakon, čak u nekom trenutku i jedna vrsta neozbiljne rasprave, jer mi pred sobom ipak imamo tri zakona koja su jako bitna za srpsku privredu, tri zakona koja popravljaju investiciono okruženje, tri zakona koja znače povećanu likvidnost srpske privrede i tri zakona koja će značiti efikasniju srpsku privredu.
Prema tome, sam pristup ovim zakonima, čini mi se, pre svega zbog građana Srbije, treba da bude ozbiljniji. Vlada, ministar, ministarstvo prihvata sve sugestije kojih ima na ovaj zakon. Svi smo spremni da od ovog zakona napravimo jedan zakon koji će bitno popraviti privrednu sliku Srbije i koji će u nekom budućem periodu značiti mnogo za nova radna mesta, za bolji standard građana. Činjenica da je tako je činjenica da je Vlada stala iza ovog zakona i da je preuzela svu odgovornost kada je u pitanju ovaj zakon.
Znači, treba građanima Srbije reći jasno – situacija u srpskoj ekonomiji, u srpskoj privredi je sve bolja, a kada je u pitanju deficit situacija se bitno popravila u odnosu na prethodnu godinu. U prvih sedam meseci imamo samo 24 milijardi deficita u srpskom budžetu, znači, razlike između prihoda i rashoda. U prošloj godini u tih sedam meseci bilo je tu nekih 121 milijardu.
Naravno da je to uspeh, pre svega, građana Srbije, onih koji su smanjenjem plata i penzija platili fiskalnu konsolidaciju, ali i uspeh Vlade, jer dobar deo novih prihoda su prihodi od javnih preduzeća koji su znatno bolje poslovali u ovom periodu i u ovih zadnjih godinu dana.
Tako da, generalno, u budžetu stvari stoje bolje, makroekonomska slika je bolja. Imamo činjenicu da smo izašli iz recesije, imamo činjenicu da će BDP biti blizu 1% u odnosu na negativan rast koji je predviđen u nekom prethodnom periodu. Imamo i činjenicu da imamo jako ozbiljan rast industrijske proizvodnje. U avgustu 2015, to su zadnji podaci, u odnosu na avgust 2014. godine, od nepunih 13% rast industrijske proizvodnje u odnosu na prosek, znači, prosek cele 2014. godine u avgustu smo imali rast preko 5%.
To ponajbolje pokazuje koliko je srpska privreda žilava, koliko ima prostora za unapređenje i ovi zakoni, nove investicije, nova radna mesta, novi poslovi koje treba da otvori ovaj zakon o ulaganjima, u svakom slučaju pomoći će, pre svega, malim i srednjim preduzećima, ali i preduzetnicima na kojima je akcenat u ovim zakonima.
Znači, ima mesta za optimizam, ali nema mesta sasvim sigurno za opuštanje. Jer, bez ozbiljnijeg rasta BDP pitanje je da li će ove reforme koje su dosad sprovedene i koje daju dobre rezultate biti održive. Nama treba mnogo veći rast investicija, kako državnih, tako i privatnih, kako stranih direktnih investicija, tako investicija i domaćih preduzetnika. Jako je dobro što ovaj zakon o ulaganjima najzad izjednačava strane i domaće investitore i daje im istu šansu, istu šansu da napreduju, istu šansu da razvijaju svoje poslove.
Želim da kažem da, bez obzira što su pojedine kolege izrazile sumnju o veličini investicija u srpskoj privredi, da ona bar od kad je ova Vlada preuzela, odnosno od kad je Srpska napredna stranka preuzela vlast i odgovornost za vođenje, privreda raste. Da smo od katastrofalnog nekog nivoa u 2012. godini imali stalni rast i da je ono što očekujemo u 2015. blizu 1,5 milijarde evra, da je to nešto što je željeni iznos stranih investicija, ali se podrazumeva da taj iznos stranih investicija bude u dužem nizu godina da bismo ostvarili mnogo ozbiljniji rast nego što trenutno imamo.
Ono što je veliki problem to je činjenica da imamo mali iznos kapitalnih investicija i da na tom polju moramo mnogo više da poradimo ali da mogućnosti budžeta u ovoj godini i u prethodnoj godini nisu bile sjajne i da sa ulaskom stranih kompanija, sa porastom BDP naravno rašće i prihodi budžeta. Siguran sam da će Vlada ovom pitanju posvetiti mnogo veću pažnju i da ćemo doći u situaciju da one iznose od 4-5% BDP što bi trebalo da bude na nekom nivou razvijenosti naše zemlje.
Ono što je važno, kao što rekoh kod Zakona o ulaganju, Vlada je stala iza ovog zakona, Vlada je preuzela odgovornost, Vlada je preuzela inicijativu. To je za mene dobra poruka ovog zakona, za razliku od nekih kolega koje smatraju da je to neka vrsta centralizacije, SNS i ova Vlada dobila je veliko poverenje građana i građani očekuju da se ta obećanja sprovode. Ko će ako neće Vlada? Ko ima veći autoritet u ovoj zemlji, nego Vlada? Ko će moći da privuče veći broj investitora, nego Vlada?
Znači, ima tu jako dobrih instituta koji pre svega definišu podsticaje, definišu kriterijume, definišu hitnost. Niz podzakonskih akata, uredbi biće doneseno, biće sve urađeno, biće sve transparentno. Nećemo biti u situaciji kako je to bilo do sada da ministri, da kažem, samovoljno ili u dogovoru sa investitorom odlučuju koja investicija je prioritet, koja to nije. Imaćemo mnogo veću odgovornost jer ćemo imati ekonomski savet koji će odlučivati o tim investicijama. Imaćemo Vladu koja će stajati iza tih podsticaja koji su pripremljeni. To je nešto što je dobro što po meni zaslužuje pohvalu, a ne kritiku.
Kada je u pitanju finansijsko restrukturiranje, želje su jedno, mogućnosti su drugo. Godine 2011. taj zakon je napisan u dobroj veri, u želji da se izbegne što je moguće veći broj stečaja. Nažalost, nije uspeo da odgovori, rekao bih, svojoj nameni. Ovaj zakon donosi niz unapređenja, ali ono što je i problem kod samog zakona, to je dobrovoljnost. Banke same odlučuju o tome da li žele ili ne žele da uđu u ovaj proces. To je jedno nepoverenje koje postoji između privrednih subjekata, između banke i privrede, između banke i preduzeća, ali možda i nepoverenje, civilizacijski problem i civilizacijski fenomen. To će morati da se prevazilazi. Vlada je donela niz dobrih instituta. Ovim bi u svakom slučaju trebalo da se omogući da srpska privreda bude likvidnija, jer ima jako puno problema kada je u pitanju likvidnost. Veliki broj kredita ima kašnjenja. Kašnjenja prelaze oko plaćanja bankama čak i dve godine i procenjuje se za nekih 3,7 milijardi evra su problematični kada je u pitanju naplata ovih kredita.
Zakon o stečaju, treba reći ono što je bitno da znaju građani Srbije, preko 650 preduzeća danas nalazi se u Agenciji za privatizaciju. Taj posao se ne odrađuje onako kako treba. Nema se pravi uvid. Nema se prava kontrola. Nadzor je loš i samim ovim zakonom popraviće se efikasnost kompletne srpske privrede, jer se radi o jako ozbiljnim privrednim subjektima koji mogu bitno da doprinesu rastu, bitno da doprinesu porastu BDP.
Dakle, sva tri zakona su, dame i gospodo, jako bitna, jako važna. Ovo doživljavam kao ulazak u jednu drugu fazu reformi. Znači, fiskalna konsolidacija i jačanje prihodne strane ali i ostavljanje prostora da se kroz nova radna mesta kao i kroz nove investicije gde treba da se pojave, da se tim investicijama, novim radnim mestima stvori prostor i za racionalizacije javne uprave, racionalizacije državne uprave, jer jedino otvaranjem novih radnih mesta možemo da računamo da se jedan deo zaposlenih iz javnog sektora prebaci u privatni sektor.
Pozivam vas da u svakom slučaju podržimo ove zakone. Pozivam ministra, a i sam je izrazio tu volju i želju da prihvati što je moguće veći broj amandmana i da ne stajemo u procesu reformi, jer to je jedini put i način da obezbedimo bolji standard svim građanima Srbije. Hvala.
Dame i gospodo, što se tiče ovog amandmana i predloga gospode kolega poslanika, očigledno je da smo mi ušli u jedan ozbiljan proces, proces restrukturiranja železnica i da sam taj proces podrazumeva i promenu terminologije.
Već smo napravili dva preduzeća, preduzeće koje se bavi prevozom robe, prevozom putnika. Jednostavno, vaš predlog nije u duhu ovog zakona i sve one buduće mere koje se budu donosile verovatno će biti selektivne u odnosu na oblast prevoza i na oblast putničkog saobraćaja, jer sam obim putničkog saobraćaja je znatno niži u odnosu na zemlje EU, u odnosu na teretni saobraćaj, pa će, prema tome, kažem, i mere koje će najčešće biti u oblasti subvencija i pomoći u mnogo većoj meri obuhvatati putnički saobraćaj. Neophodno je da i radi daljeg unapređenja ove zakonske legislative već sad napravimo ovaj prelaz i ovu razliku između putničkog i robnog saobraćaja, jer to je i suština svega onoga što se radi, suština svih ovih promena koje predlaže Ministarstvo i Vlada Srbije. Hvala.
Dame i gospodo, poštovani kolega, predloženo je i brisanje stava 3. ovim vašim amandmanom, tako da vaš koncept i koncept koji je predložila Vlada se bitno razlikuje u tome da obaveze koje ima Ministarstvo građevine, koje treba da vodi pre svega brigu o rekonstrukciji železničke infrastrukture, brisanjem ovog stava se bitno umanjuju se kada je u pitanju izdavanje odobrenja za izvođenje radova, kada je u pitanju odobrenje za upotrebu pruge i prijem i kontrolu izvršenih radova koje treba da izvrši Ministarstvo građevine.
Tako da, i u ovom i u narednom članu, prihvatanjem ovih vaših amandmana bitno bi se ugrozila čak i bezbednost saobraćaja, jer bi Ministarstvo građevine imalo mnogo manje ingerencija i, nažalost, čini mi se da su vam ova dva amandmana, amandman na član 20. i amandman na član 21. neprihvatljivi jer se odnose na istu temu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo predlaganje i uvećavanje nekih kazni preduzetnicima i privrednicima čini mi se da postaje manir ove Skupštine i manir pojedinih poslaničkih grupa koje je, po meni, krajnje neprimeren, jer niti smo kompetentni, niti imamo kriterijume na osnovu čega možemo da cenimo kolike mogu da budu kazne, pre svega, osmišljene u jednom preventivnom duhu. To može Vlada i Vlada je procenila koja je to kazna koja zadovoljava širi društveni interes.
Ja stvarno molim kolege poslanike, još jedanput, da sa ovakvim predlozima ne izlazimo. Mislim da na ovaj način omalovažavamo samu Skupštinu, da to deluje čak i uvredljivo, odnos prema preduzetnicima, privrednicima je, po meni, čak i uvredljiv, da se to tako olako nekom propisuju neke kazne, olako nešto oduzima, olako nešto traži, bez ikakvih kriterijuma, i ne bih da ulazim u neku širu analizu, ali verujte dok god oni koji pune budžet ne budu građani prvog reda, a čini mi se da ih ovakvim predlozima stavljamo na mesto građana drugog reda, neće biti bolje ni Srbiji, ni svima nama. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, malo sam ponukan ovom raspravom, pa stičem utisak da su preduzetnici ti koji se, eto, trude da krše propise i zakone i nekako mi se čini da mi, narodni poslanici, koji živimo od budžeta, ne bismo na taj način trebali da se odnosimo prema onima koji pune budžet.
Mislim da Ministarstvo ima mnogo bolji pregled kakvo je stanje na terenu, da je mnogo primerenije opredelilo nivo kazni i da mi narodni poslanici ne bismo sebi trebali da dajemo za pravo da tako olako uvećavamo kazne jer, kao što rekoh, živimo od tog dinara. Nama i društvu ne može da bude cilj da se zatvaraju privredni subjekti, treba da nam bude cilj da kontrole budu što redovnije, što češće, da se sve anomalije i sva kršenja zakona u startu zaustave, a ne da to ode predaleko i da onda dođemo u situaciju da gubimo i ovako nedovoljan broj radnih mesta koja imamo.
Prema tome, pozvao bih sve kolege da tako olako ne govorimo o preduzetništvu i o preduzetnicima i da odustanemo od ovakvih amandmana i ovakvog tipa amandmana kojima se samo dodatno kažnjava preduzetništvo i privreda u Srbiji. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, činjenica da Zakon o nacionalnim parkovima na prvi pogled ne izgleda prevelik, bar po broju članova i možda bi se ovako površno gledano stekao utisak da i nije toliko značajan
Ali, meni se čini da instituti koji su u ovom zakonu predloženi su od izuzetnog značaja, da je izuzetno bitno da je Vlada prepoznala značaj nacionalnih parkova, samih po sebi, kada je u pitanju zaštita životne sredine, ali kao i privredni potencijal Republike Srbije i da je potpuno svesna da su zadaci koji su pred nacionalnim parkovima dosta kompleksi, u zaštiti biodiverziteta, zaštiti ugroženih primeraka flore i faune, da je jako bitno da ravnoteža između ljudi i prirode bude zaštićena, ali isto tako i da se obezbedi jedan održivi razvoj u nacionalnim parkovima jer jedan broj, veliki broj tačnije opština koje nisu dovoljno razvijene, oslanjaju se na nacionalne parkove i sami nacionalni parkovi bitno utiču na ekonomiju tih područja.
Rekao bih da je ono što je dakle najbitnije, to je odlučnost Vlade da preuzme odgovornost za nacionalne parkove. Prema tome, aktivna uloga Vlade pre svega se ogleda kroz plan upravljanja, koji je desetogodišnji, kroz planove koji su jednogodišnji i kroz godišnje izveštaje koje dostavljaju nacionalni parkovi, kroz koje mogu da se sagledaju sve aktivnosti u prethodnom periodu, da se sagleda da li se ono što je planirano i poštuje.
To je jako važno jer u prethodnom periodu čini mi se da nismo u potpunosti koristili sve mogućnosti koje nacionalni parkovi pružaju i da u samom poslovanju nacionalni parkovi, ima dosta lutanja i dosta ne snalaženja.
Ono što je jako dobro takođe u zakonu, to je postojanje dva saveta. Jedan stručni savet koji ne sumnjivo treba da osmisli rad i da prati rad nacionalnih parkova, ali je jako bitan i ovaj drugi savet, Savet korisnika, jer kao što rekoh, lokalne sredine su jako oslonjene na nacionalne parkove. Iz te interakcije između nacionalnih parkova i lokalnih sredina mogu da se obezbede ozbiljne koristi i u ekonomiji tih lokalnih sredina.
Želeo bih da kažem da i da zamolim Vladu, ministarstvo pre svega naravno, da u ovom prethodnom periodu, kratkoročno pre svega, obrati računa o Nacionalnom parku Tara koji je po mom saznanju bitno uvećao svoju teritoriju za nekih 6.000 km. To izaziva delimično malo jednu nelagodnost kod građana koji se plaše da će na neki način njihova ekonomija biti ugrožena, ali finansijski transferna sredstva koja su pripremljena u Vladi trebali bi pre svega da tim ljudima omoguće da taj period koji je pred njima lakše prebole i da opštini Bajina Bašta u prvom trenutku obezbede ozbiljnija sredstva koja će popraviti kvalitet i infrastrukture i kvalitet ekonomije onih područja koja ulaze u nacionalni park.
Znači, jedna molba za ministarstvo, za Vladu da ipak Bajina Bašta u ovom trenutku ima prioritet, a od onih dobrih stvari koje su još bitne i koje je zalaganje Vlade, mislim da je jako važno da je Vlada jasno rekla da divlja gradnja u nacionalnim parkovima ne može da opstane, da sve ono što je izgrađeno mora biti uklonjeno, jer bitno utiče na poslovanje i same nacionalne parkove.
Što se tiče, generalno, mogućnosti ekonomskih nacionalnih parkova, mislim da su one jako velike, da usluge igraju jako bitan segment u ekonomiji svakog društva, u ekonomiji razvijenih zemalja dostižu čak i procenat od nekih 60-70%, da su usluge koje se nude ne samo komercijalne, one su pre svega vidljive, ali su one i u oblasti eko sistema i ojačavanju, očuvanju samih nacionalnih parkova i da to nikako ne bi trebalo da se zaobiđe kada se razmatraju mogućnosti za otvaranje novih radnih mesta i jačanje ekonomije u područjima u kojima se nalaze nacionalni parkovi.
Do sada, nažalost, imali smo jedan, rekao bih, stihijski razvoj nacionalnih parkova, pre svega zato što Vlada nije uzela aktivno učešće. Kao što rekoh, ovaj put se stvari menjaju. Mislim da se otvara prostor i za direktne investicije, da nam je neophodno da imamo koordinaciju kada su u pitanju nacionalni parkovi. Ja sam siguran da će Vlada tu koordinaciju da obezbedi, da nam je neophodno da imamo jedan investicioni vodič za sve nacionalne parkove koji će biti pod strogom kontrolom i da je, verujem, bitno da se i preduzetnici koji posluju u okviru nacionalnih parkova kroz neke poslovne forume udružuju, daju svoje predloge i izraze svoja interesovanja za pojedine delatnosti, što bi bitno uticalo na poslovanje samih nacionalnih parkova.
Dakle, mnogo toga može da se učini. Turistička ponuda može značajno da se promeni. Ja u tome ne vidim naravno nikakav problem ukoliko se zaštita životne sredine, koja ima prioritet, ispoštuje i svi zahtevi koji se stavljaju u pred nacionalne parkove.
Ono što možda u ovom zakonu, po meni, nedostaje, mada sam nešto načuo da je ministarka rekla biće strožija kaznena politika u nekim zakonima koji u nekom narednom periodu dolaze. Trenutno je kaznena politika u ovom zakonu dosta nejasna. Mislim da treba praviti bitnu razliku između prekršaja koji se čine van zaštićenih zona i u samim nacionalnim parkovima i zaštićenim zonama i da tu mora sankcija da bude znatno oštrija nego što je to trenutno u nekim važećim zakonima.
Rekao bih i da može biti da sam Savet korisnika treba delimično upotpuniti, jer interesovanje za oblast životne sredine i broj članova Saveta koji se nalaze u Savetu korisnika nije dovoljno da u potpunosti odrazi različite interese, interese pre svega nevladinog sektora, ali i interese preduzetnika, mada je jako bitno i jako značajno da su se u njemu našli predstavnici lokalne samouprave.
Dakle, jedan zakon koji će bitno da promeni poslovanje nacionalnih parkova, bitno da pojača turističku ponudu, da kroz eventualno i strane direktne investicije imamo kvalitetne smeštajne kapacitete koji nam nedostaju, da imamo jednu ozbiljniju ponudu, naravno u onoj meri u kojoj to nacionalni parkovi mogu da prihvate, da imamo veći broj posetioca, što bi kroz jedan finansijski efekat sasvim sigurno značilo da će nacionalni parkovi u nekom narednom periodu potpuno da ostvare svoju društvenu ulogu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, iz ovog seta zakona mislim da su za sve najinteresantniji zakoni koji su u oblasti javnih finansija, znači, izmene i dopune Zakona o PDV, izmene i dopune Zakona o taksama, jer ti zakoni faktički oslikavaju kakvo je stanje javnih finansija danas u Srbiji. Na osnovu ovih zakona može se reći da je situacija znatno bolja nego što je to bilo u prethodnom periodu. Isto tako, statistika i samo Ministarstvo finansija izašlo je sa podacima koji oslikavaju jedan ozbiljan rad Vlade, ozbiljan rad poreske uprave u prethodnih godinu dana.
Kada su u pitanju prihodi u budžetu, samo u avgustu ove godine u odnosu na avgust 2004. godine, nominalno imamo povećanje od 29,6%, a realno 26,9%. To su impresivni rezultati i ja mislim da svi možemo da pohvalimo Vladu, jer je ovih godinu dana, bar na toj prihodnoj strani, dosta toga uradila. Ali, nije samo u pitanju prihodna strana. I na rashodnoj strani stanje je znatno bolje, mnogo su manji rashodi i sve nas je to dovelo u situaciju da je deficit u avgustu 2015. godine u odnosu na avgust 2014. godine tri puta manji.
Naplata PDV je isto tako povećana, nepunih devet milijardi je naplaćeno PDV više. To u svakom slučaju pokazuje ozbiljan rad poreske uprave, pokazuje da sve reforme koje se sprovode u oblasti konsolidacije javnih finansija imaju svog uspeha.
Da nije tako, mi danas ne bismo mogli da razgovaramo o tome da se PDV, kada su u pitanju prevoznici, kada je u pitanju oblast turizma, smanjuje. To je onaj dobar signal, dobar odgovor svima onima koji sumnjaju u poresku politiku i sumnjaju u javne finansije, da Vlada ima mogućnost u ovom trenutku i da smanjuje PDV, da nema nikakvog strana da će on biti povećavan, jer nažalost, neki koji zagovaraju politiku koja na svaki način omalovažava Vladu, najčešće udaraju na poresku politiku i stalno plaše građane Srbije nekakvim povećanjem PDV.
Iznesen je od strane pojedinih kolega i niz, rekao bih, netačnih, da ne kažem zlonamernih podataka, tvrdnji da je, recimo, Srbija zemlja koja ima jako velik PDV, da je u EU među zemljama koje imaju najveći PDV, a pokazatelji su sasvim drugačiji. Postoje zemlje u Evropi koje imaju manji PDV, ali u našem okruženju imate zemlje čiji je PDV i 27%, što najbolje pokazuje da je PDV u Srbiji osrednji, da je Srbija u sredini kada je u pitanju EU, ali su zato porezi na rad, porezi na dohodak, porezi na profit preduzeća znatno manji, što i jeste opredeljenje Vlade da se oporezuje potrošnja, a ne da se oporezuje rad.
Ima tu jako puno pozitivnih stvari koje se dešavaju u prethodnih godinu dana, što ne znači da se treba upuštati. Ima još mnogo posla koji treba uraditi u Srbiji kada je u pitanju oblast javnih finansija. Ali, poreski indeks, koji je najmerodavniji pokazatelj, pokazuje da je Srbija sa nekih 104 poena daleko niže od velike većine zemalja, pre svega u okruženju i da u Srbiji poreska opterećenja nisu ni približno tako velika kako pojedinci pokušavaju da predstave, a drugi je problem što je ekonomska snaga naših preduzetnika i naših građana mala i što je to osnovni problem i nešto od čega moramo da krenemo u narednom periodu. Ja sam ubeđen da posle konsolidacije fiskalnog sistema idemo u ozbiljne reforme, sistemske reforme u pojedinim sektorima i da će ušteda u tom narednom periodu biti još veća i omogućiti nam da kao zemlja iz budžeta mnogo više izdvajamo za investicije, a mnogo manje za one izdatke u oblasti socijalne politike, koje su samim zakonima propisane i koje ne možete da izbegnete.
Dakle, kada je u pitanju zakon o PDV, najbitnije za građane Srbije je da nema povećanja PDV-a, nema nikakvih dodatnih obaveza. Ima ujednačavanja, to je ono što je dobro, to je ono što je dobro, to je ono što olakšava poreski postupak. Znači, ujednačavanje, kada je u pitanju smeštaj, za sve one privredne subjekte koji se bave smeštajem turista. Imamo ujednačavanje kada je u pitanju prevoz putnika i u tome ne treba videti ništa loše. To je jedna dobra mera Vlade, i to je mera koja podrazumeva smanjenje pojedinih vrsta prevoznika, poreza na dodatnu vrednost sa 20% na 10%. Ima u zakonu o PDV-u i toga da i stranci ubuduće moraju da poštuju naš zakonski sistem i takođe će biti obveznici, poreski obveznici Srbije što će upotpuniti i uvećati prihode od poreza što je isto tako dobro. Dobro je da je u oblasti građevine Vlada prepoznala potrebu da se između investitora i izvođača usaglasi i izbegne ta poreska evazija.
Prema tome, sve što je u ovom zakonu dato, dato je s ciljem da se uprosti procedura, da se uproste dosadašnja zakonska rešenja, da se uveća broj subjekata koji plaćaju porez, koji će plaćati ubuduće porez, samim tim da se onima koji su već poreznici poreski olakša plaćanje i umanji strah od nekog budućeg prevelikog zaduživanja.
Što se tiče zakona o taksama, tačnije o izmenama i dopunama Zakona o taksama, mislim da pojedine kolege precenjuju iznose koji su dati. Ono koliko sam ja pogledao zakon, a pročitao sam ga naravno, mnogo je, po meni, veći broj onih taksi koje se ukidaju, nego onih koje se uvode. Razlog je jednostavan. Sve ono što se uvodi plod je izmena i dopuna zakona ili novih zakonskih rešenja koje smo usvojili u prethodnom periodu. Znači, prevashodan cilj nije bio da se povećaju nameti građanima Srbije, već da se jednostavno Zakon o taksama usaglasi sa novim zakonskim rešenjima i da se sve to ažurira.
Zakon o hipoteci, mnogo je toga rečeno. Dok smo razgovarali, a bio je na dnevnom redu pre par meseci, ne donosi ništa novo, ispravlja jednu grešku koja je očigledna, poštuju se odluke Ustavnog suda, što je i normalno, i sa te strane mislim da nema potrebe mnogo govoriti o tome.
Zakon o zajmu, čisto zbog građana, informacija, značiće da, kada su u pitanju zatvorske ustanove, dobijemo još jednu zatvorsku ustanovu koja će biti izmeštena iz Pančeva, na periferiju grada koje su nam nažalost potrebne, kao i u svakom društvu, ali zajam sa jako malim kamatama i zajam koji neće, barem kada su kamate u pitanju, bitno opteretiti građane Srbije.
Prema tome, mogao bih da zaključim, zakonska rešenja koja su pred nama su dobra, pokazuju stabilnost javnih finansija, pokazuju uspeh Vlade, Vladu u prethodnih godinu dana i ja sam siguran da će velika većina narodnih poslanika podržati ovaj zakon u danu za glasanje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je jedan zakon koji unosi izvesnu nervozu. Kad god se menjaju uslovi na bankarskom tržištu, naravno, da to kod nas izaziva nervozu i pitanje da li to naš položaj na tržištu pogoršava, da li će to iziskivati neke nove dodatne finansijske obaveze prema bankama i da li ćemo ostati ravnopravni u tom partnerskom odnosu prema bankama.
Mislim da mi pred sobom imamo jedan takav zakon. Bilo je takve nervoze među pojedinim poslanicima i u njihovim diskusijama u prethodnom periodu i, kažem, to je sasvim razumljivo, ali mi smo danas stavljeni u dilemu da odlučimo da li ćemo faktički da ukinemo, odnosno da zamre hipotekarno tržište, ili ćemo da izvršimo izvesne promene, da osnažimo to tržište i da ostvarimo neku perspektivu u narednom periodu.
S obzirom na činjenicu da smo među zemljama kod koje je ponuda kredita dosta skromna, i to ne samo u odnosu na razvijene zemlje, nego u odnosu na zemlje koje su sličnog razvoja kao i mi, mislim da izvršna vlast, Vlada, nije imala drugog izbora nego da se potrudi da izmenama ovog zakona ojača hipotekarno tržište i stvori uslove da se poveća ponuda kredita na našem tržištu, a samim tim da omogući brži privredni oporavak, veću privrednu aktivnost za sve privredne subjekte, stvorivši uslove da se polako izlazi iz krize u kojoj se očigledno nalazimo, stvorivši uslove i da se neki reformski potezi, koji se čekaju, u nekom narednom periodu lakše sprovedu, da se ostavi alternativa našim građanima da, u slučaju ostanka bez posla, mogu da započnu lakše svoj privatni posao, da mogu da dođu do izvesnih izvora finansiranja, a na svima nama je da se mnogo odgovornije odnosimo prema obavezama koje prihvatamo, obavezama koje se odnose na hipotekarne kredite, da promišljamo ozbiljnije svoje mogućnosti, mogućnosti svoje porodice i da, ako već ulazimo u takve odnose, većinu tih sredstava investiramo u budućnost svoje i svojih porodica.
Dakle, manje potrošnje, više investicija u budućnosti i u tom slučaju hipotekarni kredit ima svoju logiku. On može da doprinese boljitku pojedinca i celog društva.
Činjenica je da samo nekih 20%, nešto preko 20% BDP iznosi ukupna masa kredita u Srbiji, da u zemljama u okruženju taj iznos je 40% i 60%, što ne znači da ja pozivam građane da uzimaju kredite, već da imamo jedno dosta oskudno tržište kredita koje bitno sužava perspektive našeg razvoja.
Još jedan podatak je jako važan, s obzirom da su 60% kredita faktički krediti privrede, a da građanima ostaje nekih 30-35%, a ovaj zakon pre svega ide na ruke privredi. To je valjda očigledno. Uslovi pod kojima su se ranije stavljale hipoteke, ulazilo u taj dužničko-poverilački odnos, ovaj put se očigledno pooštravaju. Manji broj građana, s obzirom na neizvesna primanja, ulaziće u takve odnose, ali i privreda, mala privreda imaće mogućnost da na jedan relativno lak i jednostavan način, ako već postoji ozbiljan biznis projekat, dođu do sredstava i da ojača svoju poziciju na tržištu.
Ja verujem da će ubuduće mnogo veći obim hipotekarnih kredita ići u privredu u odnosu na građane, u odnosu na fizička lica, i to je dobro kada je u pitanju ovaj zakon.
Ono što je isto tako bitno da se naglasi, mislim da je sam zakon logičan nastavak svog onog rada, sve one energije uložene u stvaranje jednog Katastra nepokretnosti. Iz tog Katastra nepokretnosti, naravno, ovaj zakon crpi snagu i stvara se mogućnost velikoj većini građana, koji su svoj posao i svoje objekte legalizovali, da mogu da konkurišu, apliciraju za ove kredite.
Činjenica je, sa druge strane, da imamo tržište nekretnina koje posustaje, da danas, barem kada je u pitanju uža Srbija, banke radije u hipoteku uzimaju zemljište, nego što su to građevinski objekti. Verovatno, za razliku od Beograda, ovaj zakon ostavlja jednu ozbiljniju mogućnost i za građane u unutrašnjosti da dođu do finansijskih sredstava za neki svoj budući mali biznis, a što se samih odredbi zakon tiče, postoji dobra atmosfera u Skupštini, pre svega, hvala ministru što ima tako puno razumevanja za sve kolege poslanike, što je spreman da kroz amandmane menja ovaj zakon. To je ono što je više puta ponovio i siguran sam da će to znati da iskoriste poslanici iz opozicije i da će bitno doprineti kvalitetu ovog zakona.
Sasvim sigurno ubuduće poruka građanima, ozbiljnije kada uzimate hipotekarni kredit banke će ovaj put za nekih 18 meseci, kako je to definisano zakonom, moći da naplate svoju hipoteku, ukoliko neredovno isplaćujete rate svojih kredita. Imaće mnogo lakše mehanizme da izvrše tu naplatu, ići će se i na vansudsku naplatu, tako da ukoliko ulazite u ovakav odnos sa bankama, dobro razmislite i znajte u šta ulažete novac. Ipak, ne treba ovaj zakon shvatiti kao zakon koji, pre svega, ide u korist banaka.
Ovaj zakon ipak ima jedan dobar deo koji olakšava poziciju dužnika. Onog ko je ušao u hipotekarni odnos, znači jasniji, transparentniji odnos, mnogo precizniji, na koji način su banke dužne da se odnose prema građanima, prema samom dužniku. Jedan fer odnos, kada je u pitanju eventualno cena kod prodaje nepokretnosti. To je ono što je jako bitno i sama mogućnost lakše naplate, sama po sebi, uz neke mere koje su već učinjene kada je u pitanju referentna kamatna stopa, koja polako klizi i koja omogućava da krediti budu jeftiniji, da sama procedura bude jeftinija.
Znači, imamo i niz pogodnosti koje se u ovom zakonu odnose i na građane, onima koji su dobro razmislili, odlučili se za ovakav poslovni odnos sa bankama, omogućavaju da ipak na jedan povoljniji način i jasniji način, nego što su imali u prethodnom periodu dođu do određenih sredstava.
Znači, još jedanput, pred nama je puno izazova. Tranzicija u Srbiji, rekao bih još uvek nije završena, taj neki socijalistički samoupravni duh, nažalost još se oseća u našem narodu, trebaće nam još vremena da pređemo na tržište u privredi, tako da i ovaj zakon doprinosi tome. Sama činjenica da je neizvesnost pred nama ukazuje da će verovatno i ovaj zakon i naš odnos prema bankama, odnosno dužnički poverilački odnosi u nekom narednom periodu morati još bliže da se regulišu. Hvala vam na strpljenju.
Mogu li samo da vas zamolim za vreme, da bih podelio sa koleginicom?
(Predsedavajuća: Na raspolaganju poslaničkoj grupi SNS je 22 minuta i 30 sekundi.)
Dame i gospodo narodni poslanici, činjenica je da danas, rekao bih, svi mi nismo zadovoljni stanjem na tržištu, da na tržištu ima dosta monopola, da na tržištu ima dosta nelojalne konkurencije, da ima prisutnih dominantnih položaja neželjenih koncentracija i da retko ko od nas može da bude zadovoljan stanjem na tržištu. Mnogi od kolega poslanika su govorili dosta o tome, dosta o tim anomalijama koje su prisutne i koje je neophodno otkloniti i mislim da smo sa te strane svi saglasni, da u tom smislu treba doneti niz drugih zakona i sve ono što se uoči kao problem treba rešavati u nekom doglednom periodu.
Ali, kada su u pitanju ova četiri zakona koja rešavaju faktički četiri oblasti, mislim na dve izmene i dopune zakona i na zakon o izvozu i uvozu robe dvostruke namene i na zakon o prometu nekretnina, mislim da ova četiri zakona u ovom trenutku ipak imaju poverenje većine poslanika. Mislim da nije upućeno previše kritika i da je činjenica da je Vlada, kada su u pitanju ove četiri oblasti, prepoznala
sve probleme koji postoje u tim oblastima, ali da je ujedno bila i primorana da primeni i evropske direktive koje se menjaju vremenom i koje prepoznaju sve bolja i bolja rešenja, kada je u pitanju uređenje tržišta, i da su one ugrađene u sve ove zakone, pa pretpostavljam da je to jedan od najvećih razloga zbog čega nije bilo ozbiljnije kritike kada su u pitanju ovi zakoni.
Zakon o elektronskoj trgovini i Zakon o zaštiti konkurenciji, koji se pred nas pojavljuju kao izmene i dopune dosadašnjeg zakona, imali smo i u nekom narednom i činjenica je da se ove oblasti poprilično razvijaju, bar kada je u pitanju elektronska trgovina, da je neophodno da se prilagođavamo novim zakonskim rešenjima i potrebama tržišta i da u tom smislu, sve ono što je ponuđeno ovim zakonima, a što se pre svega odnosi na pravnu zaštitu i na punovažnost ugovora kada je u pitanju elektronska trgovina, zaslužuje jednu pozitivnu ocenu i zaslužuje podršku poslanika Narodne skupštine. Znači, u samom zakonu imamo znatno preciznije norme nego što smo ih imali do sad, imamo prilagođavanje evropskim direktivama koje su svakodnevne, rekao bih, ili koje moramo da pratimo i imamo, na neki način, i usaglašavanje, ono što je zakonodavac prepoznao kao usaglašavanje sa već do sada postojećim zakonima, pre svega Zakonom o trgovini Zakonu o zaštiti potrošača. To je bilo neophodno uraditi i to je ono što je dobro u ovom zakonu.
Što se Zakona o zaštiti konkurencije tiče, u tom smislu mislim da je napravljen jedan ozbiljniji iskorak u odnosu na one procedure koje smo imali do sada, u smislu da su one u potpunosti ili u velikoj meri usaglašene sa procedurama koje važe u EU. Računam da će tog usaglašavanja biti u narednom periodu, sve dok ne budemo postali ravnopravni član, što je sasvim normalno, s obzirom na stanje na tržištu i položaj naše države. Činjenica je da je bolje nego do sada definisan dominantni položaj, da su produženi rokovi, pre svega kada su u pitanju tužbe, da su prilagođeni evropskim direktivama i ovaj zakon, rekao bih, koji je pred nama, svrstan u zakone koji mogu da dobiju podršku velike većine narodnih poslanika.
Ova druga dva zakona, jedan je specifičan, imali smo ga i do sada, na neki način, od 2005. godine, kada je u pitanju roba dvostruke namene. To je zakon koji je donela praksa, potreba, da ne zaostajemo u oblasti koju je već definisala EU, da eventualno ne dođemo u situaciju da kredibilitet države, zbog loših propisa, ne bude ugrožen i da međunarodni položaj zemlje bude dodatno ojačan, s obzirom da se i u ovoj oblasti primenjuju svi međunarodni sporazumi koje smo potpisali i potpisivali u narednom periodu, ali koje ćemo morati i ubuduće u potpunosti da primenjujemo.
Za građane je možda najvažniji ovaj zakon o prometu nekretnina i o zakupu nekretnina. To je jedno novo zakonsko rešenje koje je, bez sumnje, mislim da u tome svi možemo da se složimo, trebalo da dođe na dnevni red znatno ranije. Činjenica je, kao što neke kolege govore, da su tržište nekretnina i obim nekretnina i prodaja znatno manji zadnjih par godina, u odnosu na 2006. i 2007. godinu, ali ne postoji ni jedan razlog da se i ova oblast ne uredi.
Ono što smo dobili kao neki podatak u obrazloženju ovog zakona ipak nas stavlja u situaciju da efekte koje ovaj zakon može da ima možemo da okarakterišemo kao jako važne za sam budžet. Rekao bih da je ovo jedan od možda retkih zakona u kome interes imaju i kupci i prodavci i sama država. Kupci, naravno, da imaju znatno veću pravnu sigurnost nego što su imali do sada, zahvaljujući ovom zakonu da imaju niz novih instituta koji im garantuju da kupljena nekretnina neće biti problematična. Činjenica je da je jedan ozbiljan iskorak učinila i prethodna Vlada, ne treba to kriti, činjenicom da je stvorena jedna elektronska baza podataka koja je onemogućila da se jedan stan prodaje više puta, ali bez sumnje imalo je dosta prostora za manipulacije, za zloupotrebe i za jedan nekvalitetan rad agencija, kojih se procenjuje da ima preko 2.000.
Tako da, računam da ovaj zakon u potpunosti definiše ovo tržište i značiće jednu veliku sigurnost za sve građane, jer retko ko od nas se nađe u situaciji da u toku života ne kupi ili ne proda nekretninu. Iznosi su veliki i rizici su veliki, pa, prema tome, urediti ovu oblast zakonom je bila, rekao bih, i do sada odgovornost prethodnih vlada, ali evo pohvala za ovu Vladu, ona je došla u situaciju da najzad uredi tu oblast.
Što se tiče agencija koje se pojavljuje na tržištu, mislim da tu postoji jako bitan i njihov interes, u smislu da se otkloni nelojalna konkurencija. Do sada smo imali činjenicu da mnoge agencije nisu na jedan pravi način obavljale tu delatnost i da su kompromitovale možda i one agencije koje su se trudile da ispoštuju sve standarde, kako domaće, tako i međunarodne. Tako da, prepoznajem i njihov interes kroz predlog ovog zakona, da se i smanji broj agencija, ali i da se dobiju one agencije koje će na jedan pravi način, uz poštovanje svih standarda, uz poštovanje kupaca, uz poštovanje obaveza prema državi, što je i te kako važno, mislim na poreske obaveze koje će biti u znatno većem obimu ubirane nakon ovog zakona, doprineti zajedničkom interesu države i građana kada je u pitanju oblast nekretnina.
Mislim da je bitno da pomenemo par instituta. Jednom od njih je u svakom slučaju potrebna stručna sprema. To je nešto što do sada nismo imali u ovoj oblasti. Samim tim i polaganje stručnog ispita od strane onih koji ubuduće budu osnivali ove agencije za promet nekretnina, kao i obavezu čuvanja dokumentacije. Često se dešavalo da dokumentacija ne bude potpuna i da kupac, ako bude prevaren, ne može kasnije na pravi način, kroz neki sudski spor da obezbedi pravu zaštitu. Takođe, ugovori o posredovanju i činjenica da su ovim zakonom definisani ti sami ugovori, šta ti ugovori moraju da sadrže što bitno utiče na sigurnost kupca. Definisana je i odgovornost posrednika u prometu nekretnina. Toga do sada nije bilo i to je i te kako važno za svakog kupca. Imaćemo i jedan registar posrednika kome ćemo moći da priđemo preko interneta i neće biti zabune oko toga ko je taj koji na jedan pravi, stručniji i zakonit način može da obavi uslugu za buduće kupce.
Rekoh, 2.000 privrednih subjekata nije malo, kao i 3.000 zaposlenih u ovoj oblasti isto tako nije malo. Znači, bitna je ova oblast. Činjenica da se, po podacima samih agencija, promet obavi na nivou od nekih dve do tri milijarde evra svakako ukazuje na značaj ovog zakona. Kada su u pitanju nenaplaćeni porezi, što je teško utvrditi u ovom trenutku, pretpostavlja se da se kreću u iznosu od nekih 600 miliona do blizu dve milijarde dinara. To je i te kako bitna stavka u trenutku kada je za ovu zemlju svaki dinar važan i kada nas očekuje i ubuduće jedna fiskalna konsolidacija sa kojom smo već započeli merama koje smo doneli u toku prethodne i u toku sadašnje godine.
Što se tiče svih ovih zakona, mislim da zaslužuju podršku svih poslanika i, kao što rekoh, omogućavaju uređenje tržišta, omogućavaju bolje procedure, uvode pravila u ponašanju svih aktera na tim tržištima i u svakom slučaju znače harmonizaciju sa zakonodavstvom EU. Pretpostavljam, što se nas iz Srpske napredne stranke tiče, to nije uputno, da ćemo dobiti za ove zakone podršku velike većine narodnih poslanika. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, činjenica je da imamo jedan set zakona na ovoj sednici koji dotiče ekonomsku problematiku i činjenica je da stanje u srpskoj ekonomiji i srpskoj privredi nije zavidno. Činjenica da smo imali rebalans budžeta ukazuje na to da je neophodno krenuti sa sistemskim zakonima.
Jako je dobro što posle par dana posle rebalansa budžeta idemo sa ova tri sistemska zakona koji, u suštini, s jedne strane treba da omoguće povećanu disciplinu kada je u pitanju revizija i kada je u pitanju računovodstvo, jer je to ono što nam je preko potrebno pošto imamo jako puno problema u prihodnoj strani, a na neki način se ovim zakonima umanjuje nelojalna konkurencija. S druge strane imamo, uz pomoć zakona o faktoringu, priliku da preduzećima omogućimo još jedan izvor finansiranja koji, naročito za one ozbiljne privredne subjekte koji imaju ozbiljan izvoz, može da bude i te kako značajan.
S obzirom da je na zakon o računovodstvu SNS podnela 10 amandmana u želji da popravi ili da omogući da se stvori jedna baza podataka koja bi bila u interesu svih privrednika, o tom zakonu govorio malo kasnije i pre svega bih hteo da kažem par reči o zakonu o faktoringu.
Dakle, s obzirom na činjenicu da sve veći broj kredita koji se pojavljuju bivaju problematični, da banke na to naravno reaguju pooštrenim uslovima akreditiranja, ili većim kamatama, mislim da je ovaj zakon jako važan i da ovaj zakon treba da dobije podršku svih poslanika u Narodnoj skupštini i da možda u ovom trenutku nismo u potpunosti ni svesni svih potencijala koje ovaj zakon pruža, ali da ćemo u najskorije vreme prepoznati sve kvalitete ovog zakona i da će privrednici u narednom periodu u potpunosti iskoristiti potencijale ovog zakona.
Ono što je u suštini cilj ovog zakona je u svakom slučaju ubrzanje finansijskog poslovanja, jer se pojavljuje još jedan finansijski instrument koji na tržištu omogućava da se lakše dođe do finansijskih sredstava, potpomaže konkurentnosti na finansijskom tržištu, indirektno će smanjiti troškove kreditiranja, troškove kamata kod banaka samom konkurentnošću, a i u svakom slučaju omogućiće brži obrt kapitala kod preduzeća, tako da to je ono što je pozitivno, kada je u pitanju ubrzanje finansijskih tokova.
U svakom slučaju, povećanje likvidnosti je od izuzetnog značaja danas, s obzirom na stanje u privredi, na veliku nelikvidnost, na pad privredne aktivnosti, ali i na činjenicu da imamo i pozitivne trendove, kada je u pitanju industrijska proizvodnja, da imamo pozitivne trendove kada je u pitanju izvoz, i na ovaj način, verujem da ćemo moći da te pozitivne trendove nadopunimo i da omogućimo da i u narednom periodu se ti pozitivni trendovi nastave.
Ono što bih kao neke institute u zakonu pobrojao kao dobre institute, to je zabrana više ugovora za jedan ugovor, za jedno potraživanje. Činjenica je da ćemo imati registar faktoringa, što je jako dobro, u smislu da se tačno zna ko je u situaciji da se bavi ovim poslom, da je urađen, rekao bih jako dobar nadzor koji kreće od Ministarstva finansija, preko deviznog inspektorata, Uprave za sprečavanje pravljena novca, a ja lično i ne prepoznajem problem u ovom osnivačkom kapitalu koji se u zakonu daje od nekih 350.000 evra, na koji je jedan broj mojih kolega stavio primedbu. Smatram da je ipak faktoring tržište dosta skromno i da su ipak ovo skromni koraci, a s obzirom da se ovde radi o kupoprodaji, a ne zajmu, mislim da su rizici znatno manji i da nema ni potrebe ići u neke velike osnivačke uloge. Znači, generalno za privrednike je od izuzetnog značaja što ubuduće neće morati da stavljaju hipoteku prilikom dobijanja ovih sredstava i što se ovaj ugovor koji se između preduzeća i faktora sklapa ne uvodi u kreditni biro čime se njihova kreditna sposobnost ne umanjuje.
Dakle, faktoring kao instrument je izuzetno važan i izuzetno bitan. To su na kraju krajeva prepoznali i privredni dosad, jer mi već par godina imamo, bez obzira što nemamo jasnu zakonsku regulativu na njegovu primenu u praksu, čini mi se još od 2005. godine, tako da je možda i bilo krajnje vreme da ovaj zakon bude usvojen u Skupštini.
Što se tiče zakona o reviziji, tu bi se potpuno složio sa svim mojim kolegama koji su dosta diskutovali. Mi kada je u pitanju revizija imamo jako puno problema, jako puno problema kada je u pitanju interna revizija. Što se DRI tiče, mislim da smo sa te strane svi zadovoljni, jer ta institucija sve bolje radi svoj posao i iz godine u godinu imamo sve kvalitetnije izveštaje. Ali, kada je u pitanju interna revizija imali smo jako puno problema, pre svega, neke fiktivne revizije bez adekvatne kontrole i bez odgovornosti za one koji su sačinjavali te revizije. Jednim dobrim delom svi ti problemi akumulirani su i kroz proces privatizacije, i jednim dobrim delom i sam proces privatizacije bio je neuspešan i zbog dosadašnje Zakona, koji nije na pravi način tretirao probleme revizije.
Rekao bih da u zakonu imamo jasne institute i to ko ima obavezu, nad kojim se izvršava revizija, kako se vrši revizija, sadržaj revizije, javnost objavljivanja. Mislim da je to jako bitno. Što se tiče troškova, sam podatak da je obaveza za nekih 1.300 preduzeća po računici Ministarstva umanjena, odnosno da ovim zakonom nemaju obavezu, mislim da na neki način umanjuje troškove u odnosu na ono što smo imali do sada. Slažem se i sa onim kolegama koji su govorili da postoje neki troškovi koji moraju da se plate, ako želimo jedan jasan, transparentan ekonomski sistem, pouzdan, u koji i privrednici i strani i domaći investitori imaju poverenja, sasvim sigurno, javnost, transparentnost, finansijski izveštaji moraju da budu besprekorni i bez obzira na finansijske troškove, naravno, vodeći računa i o tome, ako je moguće da budu što manji, ali nikako na uštrb kvaliteta ne možemo da idemo na smanjenje kvaliteta revizije računovodstva u nekom narednom periodu. Posebno ako se približavamo Evropskoj uniji, posebno ako idemo ka poštovanju svih onih direktiva, a to je nešto što nas od jesenas očekuje, i ja ispred Srpske napredne stranke, naravno, zalažem se i zalagaćemo se kao stranka da u tom smislu sve te procedure i sva ta pravila maksimalno poštujemo.
Na kraju, rekao bih kada je zakon o računovodstvu u pitanju, da i u tom zakonu za razliku od nekih kolega iz opozicije prepoznajem manju obavezu za veliki broj preduzeća, jer kada su u pitanju međunarodni računovodstveni standard koji je stvarno dosta obiman, zahteva i ozbiljna finansijska sredstva.
Mi imamo znatno manji broj preduzeća koja podležu ovoj obavezi na osnovu ovog novog zakona, znači, za nekih 110.000 malih preduzeća imamo samo bilans stanja i bilans uspeha kao obavezu što, priznaćete, bitno umanjuje troškove i bitno potpomaže kvalitetnijem poslovnom ambijentu, ako ćete generalno, kada je u pitanju privreda Srbije.
Dakle, primenu međunarodnih računovodstvenih standarda imamo za samo nekih 1.400 preduzeća, što je isto tako jedan kvalitet i ja verujem da je Vlada odmerila na pravi način, i da je ovo jedan broj preduzeća maksimalan, koji je morao da poštuje ovu proceduru, jer je to bitno i zbog kredibiliteta privrednog i finansijskog zemlje, i zbog mogućnosti da strani investitori sagledaju stvarne te informacije naših preduzeća i eventualno se opredele za neko ozbiljnije ulaganje kod nas.
Znači, pojednostavljenje je očigledno, jer ako imate činjenicu da sa nekih 2.300 strana za pojedina preduzeća, da je ta obaveza pala samo na nekih 250 strana izveštaja, sasvim je jasno da ovaj zakon ide ka efikasnijem i kvalitetnijem računovodstvu i ja mislim da sa te strane nema nikakve dileme i da će Srpska napredna stranka u danu za glasanje podržati ovaj zakon.
Ono na čemu je Srpska napredna stranka insistirala amandmanima koje sam pomenuo na početku svog izlaganja, odnosi se na dostavljanje finansijskih izveštaja. Čini nam se da je neophodno da se u Srbiji formira jedna baza podataka koja bi bila sveobuhvatna i čini nam se da Vlada možda nije na pravi način sagledala potrebu da ipak ta krovna institucija bude Narodna banka Srbije, i umesto Agencije za privredne registre, koja pre svega evidentira neke statusne, ugovorne obaveze, registruje privredne subjekte, registruje finansijske izveštaje, da je Narodna banka u situaciji da može da i kontroliše te izveštaje i da osim tog kvaliteta u odnosu na Agenciju za privredne registre, imamo i smanjenje rizika na finansijskom tržištu i tržištu kapitala, jer je ipak Narodna banka institucija koja je nezavisna, koja ima maksimalni kredibilitet i koji bi na ovaj način bilo omogućeno da objedini i stvori jednu bazu podataka koja bi bila, onako respektabilna za sve privrednike i za sve investitore, bili oni domaći ili strani.
Mislim da bi centralizacija potpomogla Narodnoj banci i kod razvoja nekih poslova koji dotiču rejting. Kod procena rizika poslovanja, mislim da bismo mogli da imamo znatno unapređeniji rad Narodne banke Srbije samom činjenicom da bi imala relevantne podatke. Potrudili smo se da sa ovih desetak amandmana, koje smo podneli, dopunimo ovaj zakon i tražićemo razumevanje i kod kolega iz poslaničkih grupa iz vlasti i iz opozicije. Nadamo se da će i oni prepoznati jedan kvalitet u ovim amandmanima, jednu dobru nameru da modernizujemo našu ekonomiju, da se približimo nekim standardima koji već postoje u evropskim zemljama i da ćemo dobiti razumevanje koalicionih partnera, pre svega, kolega iz opozicije za ove amandmane i da ćete u Danu za glasanje podržati ove amandmane SNS za dobrobit jednog kvalitetnijeg računovodstva i dobijanja jedne sveobuhvatne baze podataka pod jednom institucijom, koja je bez sumnje kredibilna, pouzdana i nezavisna, a što je jako bitno kada su finansijski izveštaji u pitanju i što nismo u punoj meri imali u godinama, rekao bih i u decenijama, koje su iza nas. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da pred sobom imamo zakon koji su do sad sve poslaničke grupe prihvatile jednoglasno, što ponajbolje govori o kvalitetu zakona, s jedne strane. S druge strane, čini mi se da govori o tome da je bilo preko potrebno da se ovaj zakon donese možda i ranije, da možda nismo prepoznali trenutak i potrebe građana i privrede u prethodnim godinama i da smo sasvim sigurno i građane i privredu stavljali u situaciju da imaju nepotrebne troškove, da plaćaju često i nepotrebne kazne zbog nepoznavanja zakona, zbog haosa koji je postojao u nekim elektronskim bazama podataka, zbog njihove neažurnosti, da su građani imali povećane troškove jer su morali da unajmljuju treća lica koja su im pomagala prilikom sastavljanja raznoraznih podnesaka koje su upućivali raznim institucijama i da je dolazilo do velikog broja grešaka u komunikaciji sa institucijama između građana i same privrede.
Mislim da je za same građane jako važno da shvate da ovaj novi zakon u mnogome olakšava njihov svakodnevni život, da će faktički na jednom mestu imati mogućnost da pronađu sve akte i to akte najrelevantnijih institucija u zemlji. Ako dozvolite, pročitao bih ih da bi građani znali šta mogu da očekuju od ovog zakona. To su akti Narodne skupštine, Vlade, predsednika Republike, ministarstava, Ustavnog suda, Visokog saveta sudstva, Državnog veća tužioca, javnih tužilaštava, Narodne banke Srbije, pa i Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, kompletna zakonska procedura. Svi oni prateći akti koji budu pratili te zakone nalaziće se ubuduće i u štampanom i u elektronskom izdanju "Službenog glasnika".
Smatram da je poseban kvalitet, s čime se slažem potpuno s mojim kolegama koji su već govorili, elektronsko izdanje koje ubuduće stvarno treba bitno da olakša pristup svim zakonskim aktima koje evo i ova Skupština svakodnevno donosi.
Dakle, elektronsko izdanje ide u smeru modernizacije kompletne državne uprave, za šta se zalažu, rekao bih, sve poslaničke grupe, racionalizaciji te državne uprave, efikasnijeg rada državne uprave, što nam je preko potrebno, pa čini mi se i ekonomičniji rad institucija.
Mislim da u ovom smislu treba pohvaliti "Službeni glasnik" što je jedna od prvih institucija koja počinje sa reorganizacijom i sa reformama institucija. Nadam se da će i ostale institucije ići ovim primerom "Službenog glasnika", i da ćemo ubuduće imati mnogo više ovakvih instituta koji olakšavaju pristup, koji olakšavaju svakodnevni život građana, koji znače transparentnije institucije, koji znače demokratizaciju institucija, rekao bih, a posebno mislim da i uslove poslovanja privrede znatno olakšavaju jer imamo veliki broj preduzetničkih radnji, odnosno preduzetnika tačnije, koji često nisu u potpunosti informisani o najnovijim zakonskim aktima i često dolaze u situaciju da zbog toga prave nepotrebne greške i imaju prevelike troškove u svom poslovanju.
Reforma javnog sektora sasvim sigurno je pred nama i biće jako ozbiljna. Ovo je samo jedan mali delić kompletne te reforme, jedan mali kamičak, ali na dobrom putu, s obzirom da ima podršku svih poslaničkih grupa i značiće mnogo u narednom periodu, verujem, i drugim institucijama koje će moći da se ugledaju na ovaj primer.
Mislim da su rešenja koja se odnose na finansiranje iz budžeta u ovom trenutku jako dobra. Razumem razlike u mišljenjima kada je u pitanju plaćanje sudskih taksi i potrebu da se i u tom delu što veći broj korisnika oslobodi tih obaveza.
Dozvolite, u ovom trenutku da bismo videli kako će zakon da zaživi i kako će "Službeni glasnik" ubuduće moći da se finansira, čini mi se da je ovaj dopunski izvor finansiranja jako potreban ako shvatimo koje probleme imamo u budžetu. Isto tako moramo da budemo svesni da svi mi moramo da budemo mnogo racionalniji u trošenju sredstava i da će budžet, s obzirom na fiskalnu konsolidaciju, i ubuduće imati dosta problema, pa treba omogućiti što je moguće veće dopunske prihode "Službenom glasniku" da bi mogao da opstane, da bi mogao da se sačuva, jer je to institucija sasvim sigurno od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju.
Dakle, jedna pohvala za "Službeni glasnik", pohvala za Vladu. Mislim da na ovaj način se ide u susret problemima koji su nagomilani u prethodnom periodu, da se na ovaj način ne beži od problema.
U Danu za glasanje imaćete podršku SNS, podršku da nastavite sa institucionalnim reformama, reformama koje su preko potrebne Srbiji u ovom trenutku. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, ova diskusija se polako bliži kraju. Dozvolite mi da polaka sumiram diskusije do sada.
Rekao bih da i nema tako velike razlike između poslanika kada je u pitanju ocena stanja na železnici. Mislim da smo generalno svi nezadovoljni onim što se dešavalo u proteklim decenijama.
Ne bih ponavljao, kao moje prethodne kolege, šta sve tu nije dobro. Mnogo toga je stvar nekih objektivnih dešavanja u decenijama iza nas, pre svega političkih, pa i raspada naše države, stanje u našoj privredi koje je bitno uticalo na železnicu, neuspele tranzicije. Znači, mnogo toga ima kao objektivnih razloga za ovakvo stanje.
Ima tu, naravno, i mnogo subjektivnih razloga i o tome dosta su govorile moje kolege, ali isto tako mislim da je zajednički stav svih poslanika, pa i svih poslaničkih grupa da je neophodno ove rizike koji su sve ozbiljniji kada je u pitanju rad i opstanak železnice što pre sanirati i što pre stvoriti novu perspektivu za železnice u nekom narednom periodu.
Samim konceptom koji je usvojilo pre svega ministarstvo, pa i Vlada, mislim da je većina poslanika zadovoljna činjenicom da dolazi do podeljenog na upravljače infrastrukturom i na operatere.
Svi smo generalno zadovoljni. Jako je malo poslanika koji su se protivili tom konceptu i to je nesumnjivo put ka efikasnijoj železnici, ka efikasnijem trošenju sredstava, koja uglavnom stižu iz budžeta Republike Srbije.
Činjenica je i to da ima jako puno nepoverenja kada je u pitanju transparentnost trošenja tih sredstava. Dosta mojih kolega je izrazilo jedan strah i u implementaciju ovog zakona i to je ono što ostaje i na ministarstvu i na novom rukovodstvu "Železnice", da ubedi javnost, da ubedi i nas narodne poslanike da idemo u pravom pravcu i da sredstvo koja su planirana za železnicu, a koja uopšte nisu mala, u nekom narednom periodu znače jedan boljitak za ovaj sistem koji je, kao što rekoh, od izuzetnog značaja za privredu Srbije i uopšte za transport u Srbiji.
Rekao bih da moramo podhitno da tu internu konkurenciju, internu efikasnost unapredimo. U tome prepoznajem pre svega kvalitet ovog zakona.
Ne mislim da je ovaj zakon nešto što znači definitivno restrukturiranje železnice. Pre bih rekao da je on jedan iskorak u odnosu na onaj zakon iz 2005. godine, ali da su izazovi koji se stavljaju pred železnice jako ozbiljne i jako velike i da ćemo bez sumnje imati izmene i dopune ovog zakona. Može biti neki novi zakon u narednom periodu, pre svega u trenutku kada će "Železnice Srbije" morati da budu uklopljene u jedan širi evropski koncept, kada će morati u potpunosti da se integrišu u evropske železnice, a svi se nadamo da taj dan nije tako daleko.
Od samih aktera koji implementiraju ovaj zakon zavisiće koliko će on biti uspešan. Sam zakon ima i par instituta koji su bez sumnje za pohvalu. Odnosi se na kombinovani transport. To je jedan od savremenijih načina transporta. Verujem da ćemo u nekom narednom periodu imati i razradu tog sistema. Činjenica je da je to jedan ekološki orjentisan transport, nešto što je danas zahtev vremena u kome živimo.
Postoji ozbiljan napredak kada je u pitanju Direkcija za železnicu. Mi iz SNS se iskreno nadamo da će praćenje tržišta koje potpada pod nadležnost Direkcije za železnicu i uslova konkurencije biti na jednom odgovarajućem nivou i da ćemo u što skorije vreme doći u situaciju da imamo više operatera na prugama. Tek onog trenutka kada imamo trase voza koje pokrivaju više operatera moći ćemo da kažemo da je ovaj zakon zaživeo i da je dao neke ozbiljnije rezultate.
Donekle se slažem i sa mojim kolegama iz opozicije, da nam je ovaj zakon koji prati bezbednost saobraćaja zaista falio u ovom setu, s obzirom da je ovo sistemski zakon. On je jako bitan i za same građane i za same učesnike u železničkom saobraćaju. Imali smo dosta problema u prethodnim godinama.
Iskreno se nadam da bar definisanje o održavanju putnih prevoza, taj deo koji prati ovaj zakon, može donekle da pomogne i da otkloni sve one nedostatke i mane koje smo imali u prethodnom periodu, a da ćemo jako brzo imati i Zakon o bezbednosti u saobraćaju, koji će, verujem, po obećanju ministra i Ministarstva, biti kompatibilan sa ovim zakonom.
Integracija naših železnica u sistem EU, u sistem susednih zemalja sasvim sigurno kao prioritet je dobro opredeljenje ovom zakonu.
U narednih pet do šest godina treba u železnicu uložiti negde oko 2-2,5 miliona samo u ovoj i narednoj godini. Pominje se neka cifra od milion i 400. Pardon, kada sam spomenuo 2,5 miliona, mislio sam na 2,5 milijarde evra, s obzirom da su potrebe za održavanje infrastrukture jako velike i da "Železnice Srbije" planiraju jako ozbiljne investicije i kada su u pitanju vozovi i kada su u pitanju kompozicije, kada su u pitanju vagoni i da za ostvarenje tih investicija i da bi te investicije bile efikasnije sasvim sigurno je bio potreban ovaj zakon.
Na nama kao narodnim poslanicima da propratimo efekte ovog zakona, a na vama, gospodo iz Ministarstva, gospodo iz Direkcije za železnicu, je da ovaj zakon, za koji sam ubeđen da će podržati velika većina poslanika, implementirate što bolje za dobrobiti građana, za dobrobit i zaposlenih u železnici i za dobrobit srpske privrede. Hvala vam.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, kamo sreće da smo o ovim zakonima razgovarali možda još pre jedno dve - tri godine, da je bilo malo više razumevanja u prethodnoj Vladi ili da smo imali vanredne parlamentarne izbore, mislim da bi stanje u javnim finansijama bilo znatno bolje i da možda ne bismo danas ni došli u situaciju da moramo da povećamo PDV, da bismo uspeli da one obaveze koje imamo iz budžeta prema različitim kategorijama građana ispunimo.
Dakle, nažalost, kod nas u Srbiji često lični politički interesi prevladaju neke šire društvene interese i jako često se gleda kratkoročno, a ne vidi se vizija jednog ekonomskog sistema, vizija jednog modela privrednog rasta koji generalno za sve nas treba da znači bolji život i perspektivu.
Okreni, obrni, dođosmo u situaciju da danas tek govorimo o ovim zakonima. Pre nego što par reči kažem o njima, želeo bih da kažem da je ova vlada sastavljena sa ciljem da se stvarno sprovedu jedne ozbiljne reforme, kakve nismo imali, nažalost, u prethodnom periodu, rekao bih u celom ovom periodu tranzicije, ili ako smo i imali neke reformske zakone oni se nisu sprovodili, tako da smo došli u situaciju da u nizu zakona imamo jako lošu implementaciju tih zakona i da su rezultati tih zakona po srpsku ekonomiju i po standard građana katastrofalni. Skoro smo imali podatak da je standard građana samo u prethodnih godinu dana opao za 30%. Sve je to trebalo preduprediti, ali, nažalost, nije bilo dovoljno političke volje. Kao što rekoh malopre, čini mi se da su politički interesi i želje da se izgura neki mandat od četiri godine mnogo bili jači nego interesi građana.
Dakle, mi smo opstanak ove vlade vezali za sprovođenje institucionalnih strukturnih reformi i što se SNS tiče sasvim sigurno, budite u to ubeđeni, istrajaćemo u tome. Svesni smo da su one kritike koje stižu od strane sadašnje opozicije na mestu kada je u pitanju činjenica da ove mere nisu dovoljne. Svesni smo da pred nama stoje jako ozbiljni rezovi i da te reforme koje moraju da budu sprovedene neće biti popularne za jedan deo građana. Ali, isto tako smo svesni da i građani Srbije od nas očekuju promene i da su i oni danas iz dana u dan sve svesniji u koliko teškoj situaciji su danas javne finansije, u koliko teškoj situaciji je naša ekonomija.
Prema tome, računamo na podršku, računamo na razumevanje građana, ali računamo i na hrabrost ove vlade, na hrabrost ljudi koji trebaju da Vladi predlože mere, pa Vlada nama kao Skupštini, jer mislim da je i ta politička hrabrost jedan veliki nedostatak u našem političkom životu, da smo jako često išli s nekim populističkim merama i da nismo imali dovoljno hrabrosti da ono što zamislimo izguramo do kraja.
Dakle, mere naravno imaju za cilj fiskalnu konsolidaciju i mislim da niko od govornika iz vlasti ili iz opozicije to nije osporio. Mere možda u ovih narednih par meseci neće imati tako veliki efekat, ali imaće efekat u narednim godinama i to je jako važno, jer mislim da, bar što se ove vlade tiče, odgovornost ove vlade ipak treba da krene sa budžetom od 2013. godine, da će kroz taj budžet da se vidi šta je to što je Vlada zacrtala kao neki svoj ekonomski program i u kom smislu misli da vodi javne finansije i na koji način misli da osmisli jedan novi model privrednog rasta, bez koga nema ozbiljnih prihoda u budžetu i nema jačanja prihodne strane budžeta. Bez toga, svesni smo svi, tonemo samo u veće siromaštvo, u veću nemaštinu, jednostavno vrši se kontrakcija ovih sredstava i ovih resursa koje imamo. Dolazimo u situaciju da imamo jednu neodrživu ekonomsku politiku na neki srednjoročni, a kamoli na dugoročni rok, o tome ne treba ni govoriti.
Meni je drago što, kada su u pitanju ove mere koje su trenutno na dnevnom redu, mogu da pohvalim da, bez obzira što ima onih nepopularnih koje se odnose na povećanje poreza, na povećanje PDV-a, imate izraženu brigu o preduzetnicima, o maloj privredi. Mislim da to ni gospoda iz opozicije nisu mogli da ospore. Dozvolićete mi da kao poslanik koji podržava ove mere kasnije pročitam par mera koje su nesumnjivo u korist male privrede, koje će nesumnjivo značiti očuvanju tih radnih mesta, a u prethodnom periodu, u prethodnim godinama imali smo gubitak radnih mesta, pre svega kada su u pitanju preduzetnici, kada su u pitanju mala i srednja preduzeća. To opredeljenje Vlade za mene je izuzetno bitno.
Ono što je isto tako za pohvalu u merama koje imamo danas na dnevnom redu, to je činjenica da su one u dobroj meri životne, rekao bih. Mislim da je ministarstvo imalo jako puno sluha za sve one probleme koji su se u međuvremenu pojavili kada su u pitanju pojedini zakoni i mislim da je pokazalo dovoljno vizije za sve ono što nas očekuje i eventualno za jednu opasnost od produbljivanja ove krize koja već predugo traje i na našim prostorima, ali i šire, generalno međunarodna kriza ekonomije, međunarodna kriza finansija.
Želeo bih, kada je u pitanju porez za dodatnu vrednost, da izrazim i naše nezadovoljstvo što smo bili primorani da do toga dođemo. Svesni smo i onih loših implikacija koje nosi povećanje poreza dodatnu vrednost, ali nizom mera, bar kada je u pitanju, kao što malopre rekoh, preduzetništvo, mislim da su negativni efekti tog povećanja usporeni ili bitno umanjeni.
Važna stvar je istaći zbog građana Srbije da danas nema povećanja poreza na dodatnu vrednost kada je u pitanju hrana, a iz nekih zadnjih izveštaja Republičkog zavoda za statistiku mislim da negde blizu 50%, 45, 46 ili 47% prihoda porodica u Srbiji odlazi na hranu. Prema tome, mislim da je to bitna stvar u ovim merama i bitna poruka građanima Srbije, da će bar u tom delu biti zaštićeni od povećanja poreza na dodatnu vrednost.
Ono što je jako važno, to je da je na jedan bolji način regulisan i povraćaj poreza na dodatnu vrednost i da se ministarstvo i Vlada obavezala da nema kašnjenja u tom povraćaju, pa je čak i sebi nametnula neke kaznene kamate, što je jako pozitivno i retko se dešavalo kada je u pitanju poreski sistem, da država generalno sebe kažnjava. Mnogo češće je kažnjavala građane i kažnjavala je privredu kada su kasnili sa svojim obavezama prema državi. To je nešto što je pozitivno.
Što se tiče akciza, još jedna nepopularna mera, ali isto tako bila je neizbežna, jer porez na PDV i akcize su oslonac one prihodne strane u budžetu. U tom smislu, mislim da onaj deo koji se odnosi na povraćaj akcize kada su u pitanju taksisti, kada su u pitanju preduzetnici da je dobro osmišljen i da je za pohvalu, bar u tom delu.
Što se tiče poreza na prihode od kamata i dividendi mislim da je to u ovom trenutku verovatno jedna mera koja pogađa pre svega one imućnije građane i da u situaciji kada moramo da pokažemo mnogo veći stepen socijalne solidarnosti, među svima nama, da se nadam i očekujem da ćemo oko tih građana imati razumevanje za ovu meru.
Znači, sve one kritike opozicije koje smo mogli da čujemo u prethodnoj raspravi mislim da se odnose na to da su mere populističke, da su kratkoročne, da su nedovoljne, u najvećoj meri ne stoje. Znači efekti će biti vidljivi pre svega u budžetu za 2013. godinu, 2014. godinu. Populistički, mislim populistički u svakom slučaju nisu, mislim da je cilj da se zaštiti koliko je moguće standard pojedinih grupa građana, jer čemu populističke mere na početku mandata jedne vlade ako ih već imate, obično su u trećoj ili četvrtoj godini mandata. Mislim, prema tome, da ta tvrdnja ne stoji, a kao što malo pre rekoh da su nedovoljne. Svesni smo toga i mi i mislim da nas tek očekuje jedan ozbiljniji paket koji će samo nastaviti ovu intenciju sa kojom se krenulo.
Ipak, imamo veliki broj zakona, imamo činjenicu da je Vlada sastavljena pre mesec i po dana, i očekivati ozbiljne poreske reforme, sistemske reforme u tako kratkom roku bez jedne ozbiljne analize, mislim da bi bilo neodgovorno i da nije realno. Smatram da ova vlada ima jako malo prostora za grešku jer je grešaka u prethodnom periodu bilo jako puno, pa prema tome o svakoj meri koja se predlaže moraćemo ozbiljnije da porazmislimo, odnosno da vlada proceni efekte svake te mere, pa i mi poslanici da to mnogo ozbiljnije sagledamo. Siguran sam da ćemo u narednom periodu imati i više vremena da sve te mere sagledamo. Svestan sam da su sve ove izmene, ovi zakoni, ovi zakonski propisi došli veoma brzo ali kažem, mesec i po dana tek postoji Vlada, problemi su nagomilani i veliki i mislim da u tom smislu nismo mogli mnogo više ni da očekujemo.
Ono što bih kao pomoć malim i srednjim preduzećima, kao pomoć preduzetnicima, što je jako važno, još želeo da naglasim, uvećanje cenzusa i da pozdravim, to uvećanje cenzusa za ulazak u PDV sa četiri miliona na osam miliona. Porez na dodatnu vrednost po realizaciji mislim da će jako puno značiti malim i srednjim preduzećima i da imamo veliki broj preduzeća koja će zahvaljujući ovoj meri sačuvati likvidnost u nekom kraćem periodu, s obzirom da se predviđa period od šest meseci da ukoliko ne dođe do uplate PDV-a, odnosno realizacije da on mora biti uplaćen, da ta zaštitna mera jako puno znači ali i ostavlja prostor malim i srednjim preduzećima da poprave svoju likvidnost.
Što se tiče obaveze da PDV obveznici budu investitori kada je u pitanju građevinarstvo i ta oblast naše privrede, ne vidim šta je tu loše. Prepoznajem samo jedan predlog koji je mnogo jasniji koji će omogućiti Poreskoj upravi da ima bolju kontrolu i koji će sasvim sigurno popraviti stanje kada je u pitanju uplata PDV-a.
Povraćaj akciza, ukidanje fiskalnih kasa, isto tako je jedna mera koju svi pozdravljamo. Da li je u to vreme kada su uvođene, da li se išlo preširoko, možemo da procenjujemo i jedni, i drugi, i mi koji smo s jedne strane danas u vlasti, u tom trenutku smatrali smo da se možda ide preduboko sa tom merom ali je i situacija ekonomska bila znatno bolja i računali smo da ćemo kroz jednu poresku reformu koja je trebala da usledi bitno popraviti stanje kada je u pitanju siva ekonomija. Da je to u tom trenutku bila mera koja treba da spreči sivu ekonomiju.
Sada kada govorimo o sivoj ekonomiji, za pohvalu je i ovaj predlog Ministarstva i Vlade, dakle da imamo mogućnost da Poreska uprava kontroliše i one ne registrovane privredne subjekte ili da faktički i u tom smislu popravi situaciju jer je veliki broj privrednika nezadovoljan visinom sive ekonomije u današnjem društvu. Znači, ta mera sa jedne strane poprilično postupna ostavlja prostor svima onima koji nisu ne registrovani da u par narednih meseci izvrše registraciju. Mislim da je to dobro, da ne treba biti preoštar u ovoj situaciji i da smo svi na ivici neke socijalne izdržljivosti. Da je preduzetništvo u situaciji da ima jako malu zaradu i da sam put u sivu ekonomiju često i nije u želji da se prikriju neke poreske obaveze, već da preduzetnici nemaju drugo rešenje u ovom trenutku.
Što se tiče, uprošćavanja procedura, dosta toga imamo i u ovom zakonu, ali poreska procedura i najava ministra smatram da je za svaku pohvalu.
Povraćaj PDV-a poljoprivrednicima na ime je isto tako mera koju treba pozdraviti i to je stvar koja je iz prakse došla, i to razumevanje za probleme na onom mikro nivou, to je mislim jedan novi kvalitet koji nismo imali u prethodnoj vladi, gde se uvek govorilo o nekom makro nivou, gde se uvek išlo sa nekim velikim strategijama, sa nekim velikim rečima, a od svega toga oni ljudi koji su na terenu, oni ljudi koji privređuju često nisu imali osećaj da se o njima brine. Ako se nastavi u tom smislu, u tom pravcu, mislim da možemo svi skupa u Narodnoj skupštini podržati takvu intenciju Vlade.
Ukidanje taksa i naknada, znači tih nekih 138 parafiskalnih nameta, mislim da je za svaku pohvalu i činjenica da ćemo u nekom narednom periodu imati ujednačavanje tih taksa na nivou cele Republike i kontrolu od strane ministarstva, jer se to otrglo kontroli. Mislim da oko toga svi možemo da se složimo da imamo jako puno problema u lokalnim samoupravama. Nadam se da će Vlada o tome voditi računa jer nekih 30% sredstava iz javnih finansija dotiče lokalnu samoupravu, a svrsishodnost trošenja, način trošenja tih sredstava je jako često motivisan nekim političkim razlozima.
Sve u svemu ima dosta stvari koje u ovom trenutku treba pohvaliti kada su u pitanju ove mere. Kada je u pitanju rebalans budžeta, naravno govorićemo o svemu tome, one će u ovom trenutku imati značajan efekat i na stabilnost budžeta, ali mi prave efekte očekujemo u 2013. godini. U tom smislu smatram da svi mi poslanici možemo u suštini biti zadovoljni i da će Vlada imati razumevanja, ako ovako nastavi za sve one primedbe koje stižu iz privrede, od građana, u nekom narednom periodu, pa da ćemo eventualno neke propuste moći i da ispravimo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni se čini da je ipak isuviše vremena provodimo baveći se nekim personalnim rešenjima i da svi poslanici nisu dovoljno proučili ovaj zakon koji je predložila skupštinska većina, vladajuća većina, jer je činjenica da ingerencije guvernera koje je imao do sada biće znatno umanjene ovim zakonom. Činjenica je da je vladajuća većina želela da jasno razdvoji obaveze i poslove koje ima izvršni odbor, koji ima Savet NBS i uprava za nadzor koja se formira ovim zakonom.
Dakle, mislim da nema potrebe toliko reči trošiti na neka personalna rešenja. Mislim da ekonomska politika, monetarna politika i obaveza da se finansijski konsolidujemo znači jako puno rizika Srbiju u nekom narednom periodu.
Moramo da budemo svesni tih rizika. Verujem da je veliki broj poslanika toga i svestan, ali nismo u potpunosti svesni da u našem okruženju imamo jako negativne trendove koji mogu bitno da utiču na finansijsku stabilnost Srbije i na stabilnost finansijskog sektora.
Veliki problem našoj ekonomiji predstavlja činjenica da imamo trenutno veći odliv deviza nego što imamo priliv. Da ćemo u narednom periodu imati problem sa prilivom deviznih sredstava, da imamo očigledno slabljenje, ozbiljno slabljenje kursa dinara koje bitno utiče na položaj i na likvidnost i privrede, bitno utiče na standard svih građana. To su sve problemi s kojima moramo da se suočavamo u nekom narednom periodu i da je želja vladajuće većine da imamo i adekvatne odgovore i da imamo poluge vlasti kojima možemo da se suprotstavljamo izazovima koji su pred nama.
Veliki broj preduzeća danas ne može da ispunjava svoje kreditne obaveze, veliki broj građana ne može da ispunjava, sve je veća docnja. O kamatama, visini kamata, mislim da nema ni potrebe, dosta je poslanika danas govorilo o tome. Sve su to problemi sa kojima se suočava vladajuća većina i mislim da ste i sami nekoliko puta isticali da treba puno hrabrosti u ovom trenutku, preuzeti odgovornost. Mi smo spremni da preuzmemo tu odgovornost, ali imajte malo poverenja. Pogledajte koji su to konkretni koraci. Nemojmo da se bavimo personalnim rešenjima.
Kažem, u ovom zakonu ona nisu prioritet. Prioritet bih ja rekao, pre svega, da je kontrola i nadzor finansijskih institucija i ono što je pozitivno, rekao bih iz diskusija većine poslanika, to je da smo se svi složili da je uprava za nadzor jedno dobro rešenje koje je ponudila vladajuća većina. Da smo svi nezadovoljni činjenicom da NBS ima ozbiljne propuste u nadzoru banaka. Da ti propusti poprilično koštaju građane Srbije. Da na žalost imamo prebacivanje odgovornosti sa NBS na izvršnu vlast, da izvršna vlast prebacuje odgovornost na NBS i da trenutno zakonsko rešenje nije dovoljno jasno definisalo prava i obaveze NBS kada je u pitanju kontrola i nadzor.
Uprava za nadzor, ja verujem najveće dostignuće ovog zakona. To u svakom slučaju podrazumeva jednu upravu koja je nezavisna i ona će u mnogome da potpomogne nezavisnost NBS. Značiće u svakom slučaju i bolju kontrolu finansijskih izveštaja i bolju kontrolu boniteta finansijskih institucija, pa i ono što je najbitnije, zaštitu korisnika finansijskih usluga. Dakle, to je ono na čemu treba da se bazira diskusija, po meni, i to je ono čime vladajuća većina može da se pohvali. Mislim da ima jako puno sumnje u tome da će vladajuća većina da potroši tako olako devizne rezerve.
Mislim da u samom zakonu pojedini poslanici, pojedine kolege iz opozicije nisu primetili još jednu nameru predlagača, a to je da najzad imamo strategiju koja podrazumeva upravljanje deviznim sredstvima. Do sada je to bilo uz niz diskrecionih prava. Ovaj put mi imamo strategiju. Kroz tu strategiju moći ćemo da procenjujemo koliko se rukovodstvo NBS drži tih zacrtanih smernica u toj strategiji i računam da ćemo i u tom smislu imati devizne rezerve koje će sasvim sigurno garantovani stabilnost finansijskog sektora, bez obzir na jedno nepoverenje i na jednu sumnju koja se kod opozicionih poslanika javlja.
Ono što je još jako važno u ovom zakonu i što bih ja isto tako da pohvalim, to je činjenica da kada je u pitanju platni promet NBS, po nama do sada tu funkciju nije obavljala na pravi način. Da će ovim zakonom mogućnost da se kontroliše, da se utiče na platni promet, da se onemogući bar ono što je očigledno, kad je u pitanju iznošenje nelegalno, nezakonito deviznih sredstava, čak i izvesno pranje novca. Da će NBS u tom smislu imati mnogo ozbiljnije ingerencije.
Podsećam vas da imamo i prateće dokumente, odnosno pravilnike koji iz ovog zakona proističu. Od kvaliteta tih pravilnika zavisiće i sam rad Narodne banke u budućnosti. Uopšte nemam sumnju i nemam razloga da sumnjam da će ti pravilnici biti u duhu ovog zakona koji se predlaže Narodnoj skupštini. I generalno mislim da uvođenjem uprave za nadzor, jasnim definisanjem zadataka koje ima Savet Narodne banke Srbije, Izvršni odbor, mi možemo da računamo da će Narodna banka u narednom periodu biti znatno efikasnija nego što je to u ovom trenutku. Ono što bih ja, uz stabilnost finansijskog sektora, što je i cilj ovog zakona sasvim sigurno i prevashodno, istakao da ovim predloženim rešenjima se stvaraju uslovi da imamo i znatno više uspeha kad je u pitanju borba protiv korupcije i kriminala, to je jedno od obećanja vladajuće većine, da je činjenica da imamo upravu za nadzor koja će sarađivati sa svim organima gonjenja i imati potpuniji uvid u finansijsko poslovanje pojedinih finansijskih institucija koje su u sprezi sa privrednim kriminalom, ja bih rekao i sa pojedinim tajkunima u zemlji, bar kad su u pitanju pojedine privatizacije, da ćemo u tom smislu imati znatno više uspeha i da ćemo u ono nezadovoljstvo koje očigledno kod građana, načinom na koji se odvijao proces privatizacije u prethodnom periodu uspeti i ovim zakonom da umanjimo jer ćemo biti znatno efikasniji u borbi protiv korupcije i kriminala.
Kad sve ovo saberete mislim da, bar što se nas iz vladajuće većine tiče, a verujem da i poslanici opozicije mogu da budu zadovoljni ovim rešenjem, izuzev onog što se tiče izbora guvernera i viceguvernera, razumem da tu postoji izvestan otpor, ali podsetio bih vas da smo pre dve godine na jedan jako problematičan način birali i smenjivali prethodnog guvernera, odnosno da je to radila sadašnja opozicija. Mislim da je ovo što mi danas radimo znatno transparentnije, da je Narodna skupština dobila znatno ozbiljnije ingerencije i da je rad Narodne skupštine nešto što mogu da prate svi građani Srbije i da procenjuju koliko smo dobronamerni i koliko su dobri predlozi i za guvernera i za viceguvernera koje ćemo imati pred ovim visokim domom. Hvala vam.
Dame i gospodo, član 3. odnosi se na one čuvene garancije, garancije i javni dug, odnosno zaduživanje ove naše države koje je već prevršilo svaku meru i tu se ne vidi više nikakva logika. Žalosno je društvo koje dođe u situaciju da plate i penzije mora da isplaćuje zadužujući se u inostranstvu i pozajmljujući. Nažalost, ova Vlada je u mnogome doprinela da se taj javni dug bitno uveća u odnosu na trenutak kada je preuzela vlast 2008. godine. Treba reći te podatke. Jeste da ih mi poslanici ponavljamo kao papagaji, ali nema nikakvog odgovora od Vlade – na koji način i koja je strategija za izlazak iz ovolikih dugova i na koji način misle da popravimo stanje privrede i generalno zaduživanje Srbije u nekom narednom periodu, bez obzira na obećanje koje smo imali kada je ova Vlada rekonstruisana, čini mi se početkom ove godine i obećanje da će mnogo više voditi računa o izlazu, mnogo više voditi računa o tome da promeni privredni rast i o privredi Srbije. Nažalost, sve se nastavilo kao i godinama ranije. Ovaj javni dug koji je 2008. godine bio 8,7 milijardi, danas je nekih 14,5 milijardi, kako to u ovom budžetu kaže republička Vlada. Samo u ove četiri godine zadužili smo se za nekih šest milijardi evra. To znači da nam je dve milijarde evra falilo svake godine, da bismo mogli da održimo ovakav nivo javne potrošnje.
Ove godine, što se tiče zaduživanja, imali smo još i goru situaciju nego u godinama iza nas. Mislim da, po nekim proračunima ekonomista, svakog dana se zadužujemo za nekih 9-9,5 miliona evra. Kada to pogledate na nekom mesečnom nivou, videćete da faktički svakog meseca pojedemo negde oko 200 kilometara autoputa i onda se pitamo - zašto tako sporo idu koridori, zašto se tako malo ulaže u kapitalne investicije? Kad nemate proizvodnju, kad nemate privredu, kad imate jednu lošu ekonomsku politiku, ništa drugo ne možete ni da očekujete.
Ono što je za jednu dodatnu kritiku, kada je u pitanju Vlada i kada je u pitanju ovaj predlog budžeta, činjenica je da se sve više zadužujemo kod komercijalnih banaka. Dvanaest puta su veći dugovi kod komercijalnih banaka u odnosu na 2008. godinu. Tada ste i mali nekih 18 miliona dinara zaduženja, danas imate preko 200 miliona zaduženja. Sa te strane znatno nepovoljniji krediti, znatno rizičniji krediti u ovom prethodnom periodu.
Što se tiče garancija koje su isto tako tema člana 3. na koji je SNS podnela amandman, tu je stanje, rekao bih, jako loše. Procenjuje se da negde oko milijardu evra neće moći da vrate javna preduzeća i to javna preduzeća od kojih većina rade i ostvaruju gubitke, nemaju vlastiti prihod. Mislim da je oko tri milijarde evra gubitak u prethodnoj godini bio javnih preduzeća. U tom smislu vi ovim budžetom projektujete neka nova zaduženja od nekih 318 milijardi dinara, znači, garancija za još oko tri milijarde evra kada su u pitanju javna preduzeća. Ako se uzme u obzir da je jedan od velikih propusta ove Vlade u prethodnom periodu bilo rešavanje stanja i efikasnosti rada javnih preduzeća, da u tom pogledu niste ništa uradili, kao što se od 2000. godine dešavalo za javna preduzeća, partijska preduzeća, krajnje neefikasna i nesposobna da izađu na tržište i suprotstave se bilo kakvoj ozbiljnoj konkurenciji. Znači, ide se i dalje u zaduživanje svih građana. Cenu toga plaćaju svi građani i naravno da je za SNS bio neprihvatljiv ovaj član 3. i sve ovo što se dešava oko zaduženja građana i privrede Srbije. Hvala vam.

Whoops, looks like something went wrong.