Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Što se SNS-a tiče, mi smo nastojali gde god možemo da ukažemo na neke propuste i na neku preveliku potrošnju po našem mišljenju, jer ako ovo već treba da bude štedljiv budžet, a treba da bude i mnogo štedljiviji nego što je projektovan, u niz kancelarija koje su potrebne, delimično potrebne kada je u pitanju republička Vlada, čini nam se da se troši previše. Previše se troši i kada je u pitanju Kancelarija za saradnju sa medijima. Ovim budžetom je predviđeno nekih 62 miliona dinara u narednoj godini i to je nekih 620 hiljada evra. Znači, samo Kancelarija za saradnju sa medijima troši 50 hiljada evra mesečno. Da li je toliko neophodno Vladi za ove potrebe? Da li ta kancelarija treba toliki novac da troši? Nama se čini da je to neprimereno za ovaj trenutak u kome se nalazimo i da je ovde bilo moguće napraviti znatne uštede, a da to republička Vlada nije učinila. Verovatno su jedan od razloga i predstojeći izbori, ali ako već želi da se Vlada u što boljem svetlu predstavi i sama i vladajuće partije kroz Vladu, mislim da bi trebala da traži druge načine i druge izvore finansiranja, a ne da to bude u ovakvom iznosu u republičkom budžetu. Hvala.
Samo kratko. Što se tiče člana 2. naša asistencija je bila da napravimo jednu tehničku redakciju i da ovu izmenu i dopunu Zakona o privrednim društvima usaglasimo sa samim Zakonom o privrednim društvima, jer mi već imamo u članu 9. u stavu 2. definisane članove društva i sasvim je nepotrebno i da ovom predlogu izmena i dopuna, kad smo već definisali šta sve i ko sve čini članove društva i kad su oni već pobrojani u prethodnom stavu,  idemo u ponovno ponavljanje. Može biti da je to urađeno zbog poslanika da njima bude jasnije na koga se odnosi ovaj član zakona. U suštini, mislim da je u tehničkom smislu greška podnosioca, odnosno Vlade i ministarstva, kako god hoćete, što nije prihvatila ovaj amandman, jer bi u svakom slučaju, tekst bio jasniji i ovako tehnički doteraniji. Hvala.
Još jedan institut koji se pojavio u Zakonu o privrednim društvima kada smo ga usvajali, čini mi se, u maju mesecu, koji na neki način treba da znači neku sigurnost i veću transparentnost u poslovanju privrednih društava, kada se finansijskim izveštajima zahteva od privrednog društva da iskaže eventualno gubitak kapitala i da, kada je u pitanju osnovni kapital prilikom registracije tog društva i podatke koje u agenciji podnosi, nadoknadi taj gubitak u kapitalu.
Ono što nama nije jasno i nismo na neki način dobili ni pravo objašnjenje od strane ministara, od strane Vlade, je zbog čega je ovaj institut toliko sporan? Nama se čini da ovaj institut na neki način i nije loš, da svaka transparentnost, svaka sigurnost u poslovanju i te kako znači svim privrednim subjektima u Republici Srbiji, i da to treba da bude i neka intencija prilikom donošenja zakona. Znači, da potpomognemo, da imamo jasne odnose između privrednih društava. Zbog toga smo smatrali da predlog Vlade da se ovaj institut briše i samo obrazloženje ne stoji.
U obrazloženju ono što nam je ponajviše zasmetalo, to je ono što se kaže da bi otežao položaj poslovanja firmi koje su u privatizaciji. Taj argument sasvim sigurno ne stoji. Mi imamo jako puno podataka da imamo veliki broj spornih preduzeća koja su u postupku privatizacije, da je dobar deo tih preduzeća kupljen za relativno male finansijske iznose, da su jako često ti prospekti netransparentni, a rekao bih i na neki način umanjivali vrednost tog kapitala. Nema razloga da se i na ovaj način omogućava prelivanje tih sredstava iz procesa privatizacije ili umanjenje osnovnog kapitala.
Ne samo ovaj amandman SNS, već i par narednih na koje ne znam da li će moja koleginica da se javi, ali čini mi se da se naslanjaju na ovu intenciju. Znači, odnosi se na istu ovu priču o osnovnom kapitalu i eventualno uknjižavanju nekog negativnog kapitala. Ovim članom, koji je predložila Vlada, faktički privredni prestup, koji je ustanovljen u Zakon o privrednim društvima, se poništava, onemogućava se eventualni postupak utvrđivanja nekog privrednog prestupa, jer se i sam taj institut briše.        
Mi smo, naravno, saglasno sa onom intencijom iz prethodnog amandmana na član 12. i na ovaj član 21, isto tako uložili amandman i sasvim je normalno u duhu činjenice da niste prihvatili prethodni amandman, da niste prihvatili ni ovaj. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici jako čudan član 1. koji u suštini treba da definiše cilj i svrhu Zakona o kinematografiji. Mislim da smo mi doneli na desetine, stotine zakona u ovih par godina koje su iza nas, evo pri kraju je i ovaj mandat. Mislim da skoro ni u jednom zakonu nismo imali definiciju kojom se naglašava da ovaj zakon štiti opšti interes. Valjda je ovo sve što smo mi radili ove tri godine bilo u svrhu opšteg interesa. Ako se negde i prepoznao lični interes i taj lični interes bio je podređen opštem interesu i smatram da Srpsku naprednu stranku i za mene lično da je ova formulacija u članu 1. potpuno nejasna i nepotrebna.

U članu 1. piše – utvrđuje se opšti interes i način ostvarivanja opštih interesa kada je u pitanju oblast kinematografije. Ovaj član 1. treba jednostavno preformulisati i to je predlog Srpske napredne stranke. Znači, da se zna šta je cilj i svrha ovog zakona, a cilj i svrha je po nama sasvim jasan. Ovim zakonom uređuje se proizvodnja, promet, javno prikazivanje filmova kao i druga pitanja značajna za obavljanje kinematografske delatnosti. Znači, potpuno jasno ne pominjati opšti interes i mi imamo niz amandmana u kojima smo insistirali na tome da Ministarstvo kulture preširoko doživljava opšti interes i da je faktički što je ovom zakonu potpada pod opšti interes. Imaćemo prilike, pre svega kad je član 10. u pitanju da govorimo o tome šta je to opšti interes, šta je to lični interes i da to malo jasnije razdvojimo u ovom zakonu.

Dakle, smatramo da naš predlog za drugačije formulisanje člana 1. potpuno stoji i da je ovo što je ovde dato od strane ministarstva na neki način, rekao bih, čak i pretenciozno i nepotrebno i nešto se i podrazumeva. Hvala.
Samo kratko, neću se javiti po sledećem amandmanu. Jednostavno smo želeli da napravimo jednu tehničku redakciju teksta gde se neki pojmovi koji više priliče i koji su primereniji srpskom jeziku po nama bi trebali da budu upotrebljeni, znači tamo gde je "produkcija" da to bude "proizvodnja", gde je "distribucija" da to bude "promet". Mi smo u par amandmana intervenisali u tom smislu. Nije prihvaćeno, ali mislim da bitno ne menjaju suštinu zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, i SNS je reagovala kada je u pitanju član 7. On je poprilično i nedorečen, tu se ne prepoznaju nikakvi kriterijumi na osnovu kojih će eventualno Vlada, sigurno na predlog Ministarstva kulture, da bude u situaciji da pomaže i podstiče strane producente.

Znate, mi imamo već mogućnost koprodukcije. U ovom članu ostavljena nam je mogućnost da do 20% sredstava koja su potrebne za snimanje nekog filma budu pomoć republičke Vlade. Mislimo da je bilo moguće, kada je u pitanju koprodukcija, urediti i neka prava koja Vlada mora da ima na osnovu tih uloženih sredstava i taj opšti interes koji se provlači skoro kroz ceo zakon mogao je da bude uređen i u ovom članu.

To je ono što nama poprilično fali i poprilično smeta, kao i činjenica da je jako teško, u trenutku kada dajete novac, da možete da tvrdite da imate pred sobom delo koje ima neku određenu umetničku vrednost i koji je to nacionalni interes koji proističe iz svega toga.

Zato smo mi ovim članom nastojali da makar ta sredstva koja će se opredeljivati budu utrošena ili na teritoriji Republike Srbije, s obzirom na mogućnosti naše privrede, naše države, da bar neka ograničenja nametnemo Vladi, bar neka ograničenja vašem ministarstvu. Žao nam je što u tom smislu makar nije bilo više razumevanja, a sasvim sigurno da je ovo jedna tema, jedan institut koji ste morali mnogo ozbiljnije da razradite u ovom zakonu i da je iz ovog instituta mogla da proiziđe ozbiljna korist i možda bitno popravljanje imidža naše zemlje u svetu i interesovanje stranih producenata, ali je jako važno da to bude što transparentnije i da se u pravom smislu reči prepozna taj opšti interes. Hvala.
Član 10. je za SNS poprilično važan zato što smatramo da nekako pretenciozno Vlada i Ministarstvo ulazi u ovaj projekat i u sam ovaj zakon, jer je pod pojmom opšteg interesa još malo definisano sve o kinematografiji. Znate, ako smo svesni trenutka u kome živimo, nekih naših finansijskih mogućnosti, plašim da kad ovako široko definišite opšti interes, u dovoljnoj meri ne ulažete mogućnost da i neka lična sredstva i privatna inicijativa treba da usmerava razvoj kinematografije, onda sputavate sam razvoj kinematografije.

Na početku sam govorio o definiciji opšteg interesa. Definicija opšteg interesa data je na neki način i kroz našu zakonsku regulativu, i šta su to delatnosti od opšteg interesa kod nas. Kaže se da u te delatnosti spadaju samo delatnosti od strateškog interesa za Republiku i one delatnosti kojima se obezbeđuje neophodni uslovi za život građana i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, kao i za finansiranje privrede i državnih organa.

Znate, vi u članu 10. imate, čini mi se 12 stavki i govorite o tome šta iz budžeta, šta bi trebalo izdvojiti, koja finansijska sredstva za neke ciljeve i neke opšte interese. U te opšte interese, recimo pod tačkom 5) podrazumevate i podsticanje obnove, održavanja i standardizacije bioskopske mreže. Mislim da je to ono što potpada pod ličnu inicijativu. Mislim da je u tom delu preambiciozno postavljen ovaj zakon i sam ovaj stav.

Zatim, u tački 6) "podsticanje, razvoj tehničke baze kinematografije Republike Srbije i uvođenje informatičke tehnologije". U tački 7) "uvođenje objedinjenog elektronskog i informatičkog centra distribucije i prodaje bioskopskih ulaznica". Predaleko idete, sredstva za to, sasvim sigurno, nemate. Umesto da ste išli u neki projekat javnog i privatnog partnerstva, ne biste li na pravi način pomogli kinematografiji i pomogli razvoju kinematografije, vi ste ušli u sistem gde će sama kinematografija, sve ono što treba očekivati od države, država, sa druge strane, neće moći ta sredstva da obezbedi.

Čini mi se da sa ovakvim preširokim i prevelikim obećanjima koji rade u kinematografiji, faktički, vi dezavuišete i sam ovaj zakon. Hvala.
Pročitaću naš predlog, a nakon toga ću dati jedan kratak komentar.

Mi smo predložili da se doda još jedan stav 7, koji glasi: "Članovi organa Centra, znači, Filmskog centra Srbije, i sa njima povezana lica ne mogu imati udela ili upravljačka prava u pravnim licima koja se bave proizvodnjom, prometom ili javnim prikazivanjem i na njih se primenjuju propisi o zabrani sukoba interesa". Mislim da je ovaj stav koji smo predložili potpuno jasan. Čini nam se da do sada nisu svi filmski stvaraoci bili ravnopravni kada su u pitanju podsticajna sredstva koja su dobijali od Ministarstva kulture, odnosno koja su izdvajana iz budžeta i da je tu bilo jako puno različitih lobija. Kada malo pogledate, godinama unazad, neki su mnogo lakše dolazili do sredstava od drugih.

Svaka regulativa i pooštrenje regulative u smislu da se izbegne korupcija, da se izbegne zloupotreba prilikom raspodele sredstava, smatramo da je potrebna u ovoj oblasti, s obzirom na činjenicu da su sredstva skromna i ta sredstva trebamo na najefikasniji i na najekonomičniji način i da trošimo, a u cilju dobijanja onih filmova i projekata koji su najkvalitetniji. To je bio povod i motiv SNS kada je podnosila ovaj amandman. Hvala vam.
U kontekstu onoga što sam malo pre rekao, mislimo da su ingerencije, poslovi i ovlašćenja koja je dobio Centar poprilično veliki. Konkretno, u članu 17. Centar raspisuje i sprovodi javni konkurs radi prikupljanja predloga za finansiranje i sufinansiranje projekata proizvodnje domaćih filmova. Dakle, Centar sam osmišljava i raspisuje konkurs onako kako on smatra. Uslovi u tom konkursu u suštini određuju ko će imati a ko neće imati prava da konkuriše za ta sredstva.

Naše mišljenje je da bi ipak, s obzirom na sve ono što se do sada dešavalo u filmskoj industriji, to trebalo da radi Ministarstvo i da je to još jedna kočnica od zloupotreba o kojima sam malo pre govorio. To je svrha ovog amandmana koji je podnela SNS.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj član uvodi neka ograničenja koja su totalno neprihvatljiva čak i nekoj zdravoj tržišnoj logici. Kada je u pitanju prikazivanje domaćeg i koprodukcionog kinematografskog dela, ovaj član nameće obavezu da ono započinje u bioskopima i na filmskim festivalima. Istina, ovo delo jeste sufinansirano sredstvima iz budžeta ali, znate, ovo je klasično ograničavanje prometa. Osnovni motiv je i profit od nekog filmskog dela, znači svaki takav projekat treba da ima i neku ekonomsku logiku. Ako postoji ekonomska logika koja takvom filmskom delu omogućava veći profit, ako na neki drugi način bude prikazano, nema razloga da ljude i stvaraoce u tom smislu ograničavamo.

Znači, razumem potrebu da se podstiče filmski program u Srbiji u našoj zemlji i da imamo što više kvalitetnih filmskih dela na repertoarima bioskopa i televizijskih kuća i generalno na festivalima. Ali pre svega profit, pre svega tržište, pre svega ekonomska računica je ono što mora da motiviše filmske stvaraoce, a to treba da bude i motiv Ministarstva za kulturu i same Vlade, ukoliko želimo da pospešimo razvoj kinematografije, a ne da se rukovodimo našim željama, voljama i nekom birokratskom svešću koja nije ni primerena za vreme u kome živimo. Hvala.
Što se tiče člana 25. to je još jedna obaveza koja je nametnuta bioskopima. Iskreno nisam sasvim siguran da li je urađena neka ozbiljna analiza koliko će ova obaveza da košta bioskope kada je u pitanju obaveza da se prodaja bioskopskih ulaznica vodi kompjuterom i da podaci o broju prodatih bioskopskih ulaznica za svaki pojedinačni prikazani film da se snimaju u elektronski informatički centar filmskog centra Srbije.

Poprilično nejasan razlog zbog čega je ovo toliko bitno bar što se tiče SNS filmskog centru Srbije. Nisam prepoznao u zakonu da od broja prodatih ulaznica zavisi i finansiranje ili sufinansiranje određenih projekata i da se povlači neka reperkusija ukoliko kvalitet ili interesovanje publike nije dovoljno, ta neka sredstva nisu možda dovoljno kvalitetno ili efektivno uložena i neprepoznatljiv je razlog zašto je ovo preko potrebno. Ukoliko vi, ministre, nemate neko objašnjenje, meni bi bilo drago zbog čega je ovaj institut toliko važan za kinematografiju.

Isto tako, činjenica je da ovo iziskuje neke troškove. Postavlja se pitanje da s obzirom na naš budžet, na finansijske mogućnosti da li je ovo racionalno trošenje tih sredstava, da li ovo u suštini nije samo jedna birokratska prepreka kada je u pitanju kinematografija, da li na neki način ne znači da utiče i na slobodu preduzetništva i samo komplikuje ceo ovaj proces. To je ono što je zasmetalo SNS kada je podnela ovaj amandman.

Ukoliko zaista postoji neki opravdani razlog, nisam ga prepoznao i naravno da smo spremni da povučemo ovaj amandman.
Po poslovniku bih, gospođo predsedavajuća. Jednostavno je izrečeno da je moj kolega ukrao nečiju poslaničku karticu. On je duplikat kartice uzeo iz tehničke službe. Tehnička služba je greškom ukucala ime poslanice, a ne njegovo ime, tako da nema govora ni o kakvoj krađi, gospođa Vjerica Radeta to jako dobro zna. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, sasvim sigurno da su građani Srbije nezadovoljni stanjem u zdravstvenom sistemu, kvalitetom usluga koje im se pružaju, ali isto tako je činjenica da zdravstveni radnici nisu zadovoljni sistemom nagađivanja koji trenutno postoji u zdravstvenim ustanovama. Sasvim sigurno, u tom smislu, ovaj zakon može da pobere neke simpatije zdravstvenih radnika, jer mu je prevashodno cilj da te neke nedostatke, te neke mane koje smo imali u prethodnom periodu eliminiše.
Čini nam se, prvo, da je krajnje nekorektno prema zdravstvenim radnicima da ovim zakonom na neki način njih proglasimo neradnicima, a da sve one ostale iz javnih uprava amnestiramo od odgovornosti, možda od nerada, i da od njih ne tražimo da svoja primanja, svoje plate primaju prema rezultatima rada. Ako se krene u jednoj oblasti da se menjaju stvari, ako zanemarimo ostale javne službe, mislim da činimo veliku grešku i mislim da na neki način omalovažavamo zdravstvene radnike, što je jedna od osnovnih zamerki SNS kada je u pitanju ovaj zakon.
Ono što je stanje u zdravstvu i što karakteriše stanje u zdravstvu, to je jako loše stanje u samom Fondu republičkog zdravstvenog sistema, činjenica da mi danas imamo fond koji je nekih 3,5 milijardi dinara, da je to iznos približan iz 2003. godine, da su sredstva jako mala u odnosu čak i na period pre izbijanja ove krize, pre 2007. godine i da se tu nije napravio nikakav značajan pomak, odnosno sve ono što smo imali u nekom prethodnom periodu. Ako ne budemo napravili ozbiljnu reformu zdravstvenog sistema, dolazimo u situaciju da možemo da se vratimo na one godine i na onu situaciju iz devedesetih godina, koju smo svi okarakterisali kao jako lošu.
Dakle, budžet je jako mali, uplata doprinosa je sve manja i manja, plaćanje poreza od strane građana i privrednih subjekata je pod znakom pitanja i imamo činjenicu da se sve više uvećava broj građana bez vlastitih primanja koji se leče o trošku zdravstvenog sistema. Činjenica je da ih je negde oko 1.200.000. Činjenica je da je država Fondu dužna oko 12 milijardi dinara, a da je samo 600.000 dinara isplatila. Sve to bitno utiče na kvalitet zdravstvenih usluga, a ne samo na stanje kada su u pitanju plate zdravstvenih radnika i kada je u pitanju motiv za rad zdravstvenih radnika.
Znači, imamo činjenicu da se bitno uvećava broj korisnika koji ne plaćaju zdravstvene usluge, sa jedne strane, i da perspektive Fonda nisu ni malo ružičaste, ako pogledate u nekom narednom pogledu. Ako pogledate ekonomsko stanje, ako pogledate stanje naše ekonomije, mi u nekom narednom periodu možemo da očekujemo samo lošu situaciju. Lošiju situaciju zato što imamo jedan izuzetno nizak privredni rast, koji ne obezbeđuje adekvatnu socijalnu i zdravstvenu politiku, odnosno kvalitet te politike koji neće omogućiti da se ta izdvajanja uvećaju u nekom narednom periodu.
Imamo činjenicu da imamo sve veći broj zatvorenih firmi. Mi smo došli u situaciju da se veći broj preduzeća danas u Srbiji zatvara, nego što se otvara, a to se nije desilo decenijama unazad. Imamo činjenicu da su neuplaćena sredstva sve veća i veća i da se po nekoj stopi od dvadesetak procenata uvećavaju iz godine u godinu. Samo kada je u pitanju Fond Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, mislim da je dug nekih 80 milijardi dinara, što uopšte nije zanemarljivo kada se pogleda koliki je ukupan iznos fonda.
Dakle, uz inflaciju, koja bitno obezvređuje sredstva, uz nezaposlenost, koja se povećava iz dana u dan, možemo da očekujemo samo znatno lošiju situaciju u zdravstvenoj zaštiti. To je onaj veliki problem koji, nažalost, ova vlada nije imala hrabrosti da rešava, ne samo u ovoj predizbornoj godini, već godinama unazad. Mnogo se pričalo o nekim institucionalnim reformama, o reformama javnog sektora, ali skoro ništa se nije uradilo.
Nažalost, umesto jedne ozbiljne, makar srednjoročne, ako ne dugoročne politike, mi smo u ove četiri godine iza nas imali politikanstvo, imali smo neke medijske jednokratne kampanje, koje dugoročno nisu popravile stanje, niti u našoj ekonomiji, niti u zdravstvu, niti kada je u pitanju penzioni fond, koji je isto tako ugrožen kao i Fond zdravstvenog osiguranja.
Želim da kažem, mislim da je obaveza, da plate u zdravstvu nisu tako velike. Mislim da je to jedna činjenica. Ako pogledate one podatke koje daje sindikat, vi kod lekara koji nemaju specijalizaciju imate platu od pedesetak hiljada, a kod onih sa specijalizacijom ona ume da bude znatno veća, prelazi 60.000 i na dalje. Kada su u pitanju medicinske sestre, raspon plata, bar prema onim podacima sindikata, je 27.000 do 40.000. Pomoćno zdravstveno osoblje ima strahovito malu platu i krajnje je vreme i da ona postane deo zdravstvenog sistema, a ne da se prema njemu odnosimo na ovaj način da su primanja krajnje mala i kreću se oko nekih dvadesetak hiljada dinara.
S obzirom na sve to, s obzirom na činjenicu da je potrošačka korpa negde oko 70.000 dinara, da ste, čini mi se, vi ministre i sami izjavili da je zdravstvo na sedmom ili osmom mestu, kada su u pitanju plate u državnoj upravi, kada imamo činjenicu da je pad standarda za sve građane, pa i za zdravstvene radnike, samo u prethodnoj godini bio za trećinu u odnosu na 2009. godinu, ne možemo da kažemo da zdravstveni radnici imaju prevelika primanja, da ta primanja bitno ugrožavaju Fond za zdravstvenu zaštitu. Nama se iz SNS čini da je veliki problem, pre svega, u trošenju sredstava fonda, ne u onom delu koji se odnosi na plate, već u onom delu koji se odnosi na investicije.
Sa tim u vezi, veliki broj afera je pokrenut u prethodnom periodu, ali skoro ništa od toga nije rešavano. Sve je ostavljeno za neki budući period. Zvanično ste, koliko sam ja informisan, vi neke afere i pokrenuli, da li vi, da li MUP. Nadležni koji se bave korupcijom i kriminalom u zdravstvu nisu do sada na pravi način odreagovali, ali rešenje tih afera se ne nazire. Očigledno je da se dobar deo toga zataškava i da vreme prolazi.
Sam zakon i primena ovog zakona je krajnje problematična, mogu da kažem. Problematična iz jednog prostog razloga, zato što mi imamo previše politike u zdravstvu. Previše politike imamo u celom društvu, ali u zdravstvu i te kako. Ono što ste vi osmislili uglavnom sprovodiće načelnici odeljenja. Ti načelnici odeljenja su najčešće ljudi koji su politički obojeni i koji će ovaj sistem nagrađivanja koji se sastoji iz tri faze jako često zloupotrebljavati i jako često svoje kolege koji su iz istih partija nagrađivati one koji nisu iz tih partija i koji uopšte nisu uključeni u politiku biće, rekao bih lekari drugog reda.
Prema tome, mislim da će u primeni samog zakona biti dosta problema, da će stvoriti, i u ovako ne tako idealnim međuljudskim odnosima u zdravstvu, još više problema, da će biti još više nezadovoljstva kod jednog dela zdravstvenih radnika i da sam zakon, u suštini, neće bitno popraviti ni motivaciju zdravstvenih radnika za rad, niti kvalitet zdravstvenih usluga koje ćemo pružiti u narednom periodu.
Ovaj zakon je, rekao bih i kompenzacija za reforme koje niste sproveli u prethodnom periodu, možda na neki način i bežanje od odgovornosti za sve ono što se do sada dešavalo i pokušaj da se amnestira prethodna vlast za stanje u zdravstvu i zdravstvenom sistemu i, sasvim sigurno, za sve one probleme koji su se nagomilavali godinama unazad.
Kada sve ovo sagledate, kada saberete efekte ovog zakona, moram da se složim sa onim kolegama koji su naglasili da je ovaj zakon krajnje problematičan. Kao stranka smo pokušali da intervenišemo sa par amandmana, ne bi li bar donekle popravili ovaj predlog zakona. Nažalost, poveli ste se onom logikom kojom se ova vlast rukovodi već četiri godine unazad – dajte da uzmemo bilo koja sredstva koja nam ponudi Svetska banka ili EU, jer sami nismo sposobni da bilo šta proizvedemo, da stvorimo razmenjiva dobra sa kojima možemo da izađemo na svetsko tržište, pa taj manjak deviza, koji nam je neophodan da bismo zadovoljili ovakav uvoznički lobi, nadoknađujemo kroz donacije, kroz neke programe koji nisu dovoljno osmišljeni i koji često i nisu primereni stvarnosti i stanju u našim institucijama.
Dakle, želeo bih da ovaj zakon znači napredak za zdravstvo, za kvalitet zdravstvenih usluga. To očekuju svi građani, ali sumnjam da ćemo kroz ovakav zakonski predlog, baveći se samo platama zaposlenih, uspeti bilo šta ozbiljno da uradimo kada je u pitanju zdravstvena zaštita građana Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi pred sobom imamo budžet koji je, faktički, iznuđen jednom lošom ekonomskom politikom, politikom koja se vodi godinama unazad i koja se zasniva na jednom modelu privrednog rasta koji je neodrživ. I sam predsednik Vlade je, prilikom rekonstrukcije Vlade, rekao da mora da se menja model privrednog rasta. Nažalost, u ovih šest, sedam meseci nije učinjeno ništa da se taj model privrednog rasta, koji se zasniva na zaduživanjima i rasprodaji onoga što je stečeno decenijama unazad, promeni, da se okrenemo proizvodnji, industriji, da se okrenemo izvozu. Sve je to posledica kukavičluka, rekao bih, ove vlade, nespremnosti da se u predizbornoj godini krene u ozbiljne reforme koje su nam potrebne.
Sve ono za šta se zalagala SNS u prethodnim mesecima, a to su neki vanredni izbori koji bi jednoj novoj vladi pružili četiri godine mogućnost da izmeni politiku koja je pogubna, rekao bih u deceniji iza nas, pokazuju se kao preko potrebne, ali nije bilo dovoljno razumevanja, političke volje i mudrosti da se sve to uradi.
Što se tiče samog rebalansa budžeta, mislim da deficit, obzirom na veličinu našeg budžeta, uopšte nije zanemarljiv. Stalno previđamo da je naš budžet oko osam milijardi evra, da Hrvatska, koja je dva puta manja, ima duplo veći budžet, da Čehoslovačka, koja nije znatno veća zemlja od Srbije, ima negde oko 40 milijardi evra budžet. To pokazuje kolika je ekonomska snaga tih država.
Ako uporedite naš budžet, koji je jako skroman sa ovim deficitom koji je 1,2-1,3 milijarde evra, to uopšte nije zanemarljiv iznos. Ako u ovom trenutku primite k svesti da smo se upravo zadužili za negde oko milijardu evra, činjenica je da se ona politika koja se sprovodila u prethodnoj deceniji nastavlja i dalje, da smo u situaciji da pred sobom imamo jedan predizborni budžet, jednu predizbornu priču i da ćemo morati posledice takvih odluka ove vlade da plaćamo u narednoj godini, pre svega.
Ekonomija u Srbiji je u jako teškoj situaciji, privreda je u teškoj situaciji, građani su u jako teškoj situaciji. To je ono što, nažalost, čini mi se i neke kolege iz vlasti previđaju, pa pominju neke sjajne rezultate ove vlade, a zaboravljaju da je Evropska komisija rekla da je u prethodnih godinu dana pad standarda u Srbiji 30%. Za trećinu je lošiji standard građana Srbije danas nego pre godinu dana. To nisu izmišljotine poslanika opozicije, to je jedna jako ozbiljna i perspektivna institucija prema kojoj moramo ozbiljno da se odnosimo.
Isto tako, ako hoćete, standard je bitno ugrožen i po mišljenju Evropske banke za obnovu i razvoj. Među 33 zemlje u tranziciji, kada je u pitanju ekonomska kriza od 2008. godine na ovamo, Srbija je druga po pogođenosti. Jako smo loše prošli. Sve ono što je ova vlada radila i sve ono čime se hvali u prethodnom periodu kao merama kojima je suzbila ekonomsku krizu u Srbiji, rekao bih da nije tačno, jer podaci pokazuju nešto sasvim drugačije. Zemlje u okruženju znale su mnogo bolje da se nose sa ovom krizom, bile su mnogo odgovornije, imale su mnogo više hrabrosti, nisu svoju politiku zasnivale na kratkoročnim merama, rešavale su strateška pitanja, išle su u strateške reforme. To je ono što je falilo ovoj vladi od samog početka. Znači, dogovori više političkih subjekata gde je svako vukao na svoju stranu i verovatno nije mogao da stvori vladu koja je respektabilna i koja je mogla da vodi drugačiju politiku i da da ozbiljnije rezultate.
Mislim da sve nas treba da zabrine, pre svega pad BDP. Kada sa 3%, što je i te kako skromno, obzirom da mi krećemo još malo i od nule, obzirom da imamo neke pokazatelje, pre svega u industrijskoj proizvodnji, koji su niži nego pre dolaska DOS na vlast, iz 1989. godine, obzirom da nemamo industrijsku proizvodnju koja je uspela da dostigne nivo i pre ove krize od 2008. godine, sve to treba da nas zabrine, ako uzmemo strukturu BDP koja je jako mala i zavisi od industrijske proizvodnje, ako smo svesni toga da izvoz u odnosu na BDP čini možda samo jednu trećinu, negde oko 27-30%, podaci se menjaju, ali da smo i po tome među najlošije rangiranim zemljama u svetu. Ne bi smo tako olako trebali da se odnosimo prema ovom padu BDP.
Vlada je morala mnogo više da investira u privredu, ukoliko je želela da se ostvari bilo kakav privredni rast. Nema razvoja bez BDP od 5-6%. Sve ovo je samo jedna obična stagnacija. Da bih pokazao koliko je to minorno sa BDP od prošle godine, koji ste sa 1,8% smanjili na 1%, trebalo bi nam 80 godina da uvećamo BDP, što bi otprilike značilo da bi nam za taj period verovatno i plate bile uvećane duplo. Sa ovakvim platama, koje su najniže u regionu, mislim da se ne bismo mnogo ovajdili. Sa privrednim rastom od 2% trebaće nam možda 40 godina da udvostručimo svoj standard. To je jedan jako nizak pokazatelj, pre svega pokazatelj neuspeha ove vlade.
Želeo bih da kažem da i dug koji je napravila ova vlada nije zanemarljiv zato što se radi o nekih 5-6 milijardi evra. ono što je pogubnije u celoj toj priči, to je činjenica da je dve trećine tog duga otišlo u plate i penzije.
(Predsednik: Vreme.)
Dakle, za SNS je ovaj budžet neprihvatljiv i imaćemo prilike da kroz amandmane damo i dodatne argumente. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.