Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Kasalović

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.
Uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, gospođa ministarka je trenutno odsutna, dame i gospodo narodni poslanici, činjenica da je važeći zakon usvojen 1992. godine svakako proizvodi potrebu da se pojedina rešenja usklade sa zakonodavstvom i pravnim sistemom Republike Srbije, koji je u mnogom izmenjen od 1992. godine, naravno i određena rešenja koja je potrebno uskladiti sa strategijskim ciljem države Srbije da bude punopravna članica EU, Svetske trgovinske organizacije, a naravno, i potreba da se određena rešenja poboljšaju, kako bi se uočeni nedostaci u primeni postojećeg zakona eliminisali.
Čini mi se da je možda i ovaj poslednji razlog koji sam rekao, ako ne u samoj ravni ovih prethodnih, možda i najvažniji. Zašto? Govorim o jednom sistemskom zakonu, a govorim i o tome što je rečeno u članu 3. stav 2. o snabdevenosti, odnosno obezbeđivanju snabdevenosti stanovništva poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, lekovima i medicinskim sredstvima i proizvodima koji su neophodni za život ljudi, zdravlje životinja itd, što dovoljno govori o značaju ove oblasti koju uređuje ovaj zakon. Zbog toga želim da kažem da se zaista slažem i sa delom diskusije prethodnih govornika, da najozbiljnije treba shvatiti određene zamerke koje se, pre svega, odnose na dosadašnju javnost rada u robnim rezervama, što znači i nepoštovanje neke savremene prakse da u svetu robne rezerve više nisu par ekselans državna tajna i naravno da tome i država Srbija treba da teži.
S druge strane, često su se postavljala pitanja o tome šta sve imaju robne rezerve, da li je ta roba uopšte upotrebljiva i da li su te količine koje i postoje faktički upisane u odgovarajuću dokumentaciju.
Jedno od pitanja je i na koji način se nabavljaju robne rezerve i kako se utvrđuje cena skladištenja? Zbog toga smo imali i najave da su pojedina udruženja privrednika isticala zahtev za potrebom javnosti rada robnih rezervi. Čak se išlo dotle da se zahtevalo u pojedinom periodu da se osnuje anketni odbor Narodne skupštine sa ciljem da se ispita funkcionisanje robnih rezervi i sagledavanja sve problematike.
Naravno, sa tom praksom je neophodno prekinuti. Zaista želim da podržim Vladu Republike Srbije, premijera Dačića sa svojim koalicionim partnerima i resorna ministarstva koji su i propisali precizne mere Vlade Republike Srbije na osnovu Izveštaja Radne grupe o vanrednom utvrđivanja stanja, zaliha i kvaliteta merkatilnog kukuruza i pšenice u vlasništvu Republike Srbije, u kome su precizno predviđena konkretna zaduženja kada je u pitanju MUP, Radna grupa koja je obrazovana zaključkom Vlade od 12. aprila tekuće godine, a samim tim resorno ministarstvo nadležno za poslove trgovine.
Naravno da je u svemu ovome potrebna odlučnost. Vlada Republike Srbije, na čelu sa premijerom Dačićem, po ko zna koji put u tom smislu je pokazala odlučnost da se ispita i utvrdi kako se do sada poslovalo sa robnim rezervama, da li su tačne te informacije da su postojala dupla dna u silosima, da je bilo jedno stanje u dokumentaciji, a faktično stanje po pitanju robe drugačije. Mislim da treba insistirati na nameri i odlučnosti da se sve utvrdi u skladu sa zakonom.
Zašto to kažem? Već je spominjan član 20. važećeg zakona, koji daje određene indicije i preporuke da se i u skladu sa važećim zakonom mogla vršiti kakva–takva kontrola, moglo se utvrditi da li postoje određene zloupotrebe, jer ovde stoji da preduzeće i drugo pravno lice, kome se na osnovu ugovora u skladu sa ovim zakonom povere na čuvanje robne rezerve, ne može bez pismenog naloga Republičke direkcije tu robu koristiti, otuđiti, zameniti itd. Postavlja se pitanje – kako se to uopšte moglo dešavati bez saglasnosti?
S druge strane, delimično bih se složio i sa vama, ministre, kada kažete – direktor koji je imao široka ovlašćenja i nije želeo da kontroliše. Čini mi se u svom prethodnom periodu, ne ulazeći u vlade koje su bile i ranije i nešto mnogo pre, da kažem, i taj direktor je imao nekog iznad, mogao je dobiti nalog da se izvrše određene kontrole, ako nije želeo, pretpostavljam da su postojali mehanizmi na koji način da se primora bilo koji od direktora, ne govorim o aktuelnom i onom pre, da taj posao izvrši do kraja.
Predlog zakona o robnim rezervama, stav je SPS, je sveobuhvatniji, precizniji, obezbeđuje javnost robnih rezervi i kontrolne mehanizme, pre svega u obrazovanju, finansiranju, razmeštaju i korišćenju i obnavljanju robnih rezervi. To su, pre svega, razlozi zbog kojih će poslanički klub SPS u načelu podržati Predlog zakona o robnim rezervama.
Kada govorimo o sveobuhvatnosti, ministar je u uvodnom izlaganju već rekao, suština stvari je u članu 4. gde su precizno i široko postavljeni i definisani, tačno šta predstavljaju robne rezerve, za razliku od prethodnog zakona. Ono što je suština je da su u tom članu 4. predviđene i obavezne rezerve, odnosno nafta i naftni derivati i oprema i roba za potrebe železnice, ostali proizvodi od značaja za obezbeđivanje snabdevenosti i stabilnosti. Mislimo da ovaj zakon u tom smislu definiše jedan sveobuhvatniji obuhvat toga šta su robne rezerve.
S druge strane, on je precizniji i ono što je po nama bitno, kada su u pitanju robne rezerve, a uvažavajući iskustvo koje smo imali do sada, jeste ta transparentnost i javnost rada u robnim rezervama. Mislimo da su i odredbe koje govore o načelu poslovanja i upravljanja robnim rezervama, koje su ustrojene u članu 2, a pre svega, pored ovog načela snabdevenosti i stabilnosti i načela pažnje dobrog privrednika, ovo drugo načelo tržišnog poslovanja govori o tome da se poslovanje robnim rezervama vrši prema uslovima na tržištu i u skladu sa principima jednakog pravnog položaja svih učesnika na tržištu, govori o pravcima na koji način je razmišljao zakonodavac, odnosno Vlada Republike Srbije i resorno ministarstvo kada su u pitanju robne rezerve u budućem periodu. Mislimo da je to zaista dobro.
Kada govorimo o transparentnosti i javnosti rada mislim da je jako bitno spomenuti i taj član 7, o kome se ovde već govorilo, a on decidno u svom stavu 1. govori da direkcija posluje robnim rezervama na transparentan način, na čemu mi zaista insistiramo i podržavamo i Vladu i resorno ministarstvo, ali bih se u tom smislu složio sa pojedinim govornicima da ovde treba imati određeni oprez, te ste, čini mi se, ministre, i vi u tom smislu naglasili da su određene odredbe prepisane. Mislimo da treba razmisliti u tom smislu ipak, da možda uz određenu saglasnost ministarstva ili, iako ostane ova odredba, ceneći mogućnost da se na ovaj način direktorovim aktom suzi transparentnost, odnosno ono što je propisano u stavu 1, adekvatnom kontrolom utvrdi izuzeće od tog načina transparentnog poslovanja kada su u pitanju robne rezerve, odnosno poslovanje direkcije.
Kada govorimo o nekom preciznijem pristupu, mislim da tu možemo izvršiti određeno poređenje dosadašnjeg člana 8. i člana 11. koji ovde na precizniji način definiše obrazovanje robnih rezervi putem nabavke robe i ugovaranjem proizvodnje određenih proizvoda, što je bio i do sada slučaj predviđen u članu 8. u stavu 1. Međutim, do sada način obrazovanja je i putem robne razmene. To je jedna preciznija odredba.
Kada se govori o nabavci i o obnavljanju, do sada je bio slučaj da se kupovina robe za robne rezerve vrši po tržišnim propisanim ili zaštitnim cenama. Ovde sada imamo u članu 12. i 13. isključivo da se vrši javnim nadmetanjem, odnosno javnim oglasom ili preko berze, što mislimo takođe da je dobro, da će suziti krug moguće korupcije i zloupotreba. Ono što ja želim ispred SPS je da izrazim svoje nadanje da ovo neće dovesti u pitanje operativnost funkcionisanja robnih rezervi, uvažavajući iskustva primene Zakona o javnim nabavkama u nekim pojedinim oblastima. Nadam se da su se svi subjekti koji treba da primenjuju Zakon o javnim nabavkama, odnosno javno nadmetanje i javne oglase pripremili za ovu proceduru blagovremeno.
Naravno da je godišnji program i finansijski plan za sprovođenje, koji usvaja Vlada na predlog Direkcije i podnosi ga Vladi kao izveštaj, dovoljan i potreban uslov da Vlada ima potpun uvid u funkcionisanje i naravno da iz tog izveštaja mogu da postoje određene indicije za poboljšanje rada, pre svega za utvrđivanje da li je taj godišnji plan ostvaren ili mogućih nekih problema u funkcionisanju kada su u pitanju robne rezerve.
Preciznije, neko je to u raspravi smatrao možda i nešto drugačije, jer finansiranja, odnosno sredstva za potrebe robnih rezervi u članu 13. dosadašnjeg zakona su bila predviđena na način da se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, prihoda koje Republička direkcija ostvari u obavljanju svojih poslova, kredita banaka i iz drugih izvora, verovatno možda i nepotrebne odredbe koje su bile kada su u pitanju krediti banaka ili nešto drugo kada se već dodaju iz drugih izvora.
Možda bi bilo interesantnije da predlagač iznese u tom smislu kada govorimo o članu 10. gde sada imamo samo odredbu da se finansiraju iz budžeta Republike Srbije i iz drugih izvora u skladu sa zakonom šta je to u principu i na šta se misli, koji su to drugi izvori u skladu sa zakonom, šta je to što će preovladavati kada su drugi izvori u pitanju i da li možda ima prostora za javno-privatno partnerstvo ili već ne znam šta drugo. Mislim da bi bilo dobro da tu budemo malo precizniji.
Naravno da, shodno preuzetim obavezama za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa EU i obaveze držanja minimalnih rezervi nafte ili derivata nafte u skladu sa potrebama korišćenja obaveznih rezervi nafte i derivata nafte u uslovima kada je ugroženo sigurno snabdevanje energijom i energentima, je bilo potrebno predvideti ovim zakonom. Postoje u uporednoj praksi možda neka drugačija rešenja u tom smislu da postoji poseban zakon ili na drugačiji način regulisanje obavezne rezerve. Mislim da je kod nas dobro rešenje i primereno našoj praksi.
Ono što želim da kažem kada su u pitanju pre svega obavezne rezerve, za nas je i za mene lično takođe bitno, kada su u pitanju obavezne rezerve, da je obezbeđena transparentnost i javnost u radu, pre svega kada je u pitanju član 26. koji govori da skladištari koji su na javnom tenderu podneli najnižu cenu skladištenja, uz ispunjavanje svih drugih uslova skladišta obavezne rezerve, što je logično i jako bitno, a s druge strane skladištar koji obezbedi skladišta u javnoj svojini i ima ugovor o skladištenju obaveznih rezervi, dužan je da ovlašćenom predstavniku direkcije obezbedi slobodan pristup skladištu i celokupnu dokumentaciju.
Naravno, ova odredba upućuje na mogućnost da se nešto učini i uradi i ponovo vraća stvari na početak u tom smislu da će jako biti bitno da se izrazi namera, doslednost i do kraja želja da se u potpunosti iskoriste zakonske mogućnosti kako bi se u punom smislu kontrolisao način funkcionisanja robnih rezervi, a i obaveznih robnih rezervi.
Pored toga, kada je u pitanju ovaj kontrolni mehanizam, u članu 29. se govori da skladištari koji koriste rezervoare u javnoj svojini su dužni da dostave mesečne izveštaje na propisanom obrascu Direkciji, što obezbeđuje neku vrstu uvida, a u članu 30. je propisano da se na zahtev ovlašćenog inspektora stavlja na uvid isprava i dokumentacija, pristup uskladištenim obaveznim rezervama, stanje uskladištenih rezervi za Direkciju, energetske subjekte i skladištare.
Dakle, postoji način, postoje predviđeni mehanizmi da se izvrši i kontrola kada su u pitanju obavezne rezerve. To je ono što mi smatramo i ono što proističe iz prakse koja se pokazala do danas kao sporna i možda problematična i zbog toga mislimo da i u ovom smislu ovaj zakon nudi određena rešenja. Dakle, stvorene su zakonske pretpostavke i za transparentnost obaveznih rezervi, sprečavanje zloupotreba uz određenu efikasnu kontrolu i tržišnih i poljoprivrednih inspektora i rada resornog ministarstva.
Dakle, kada je u pitanju ovaj zakon, da zaključim, jedna pre svega dosledna primena zakona obezbediće i javnost u radu, kontrolu koja mora da prati odlučnost i same Vlade i svih subjekata koji po zakonu treba da obavljaju tu kontrolu.
Socijalistička partija Srbije i ja lično želimo da što manje bude tih vanrednih situacija u kojima bi se reagovalo iz robnih rezervi, ali cenimo da na ovaj način i u ovaj zakon doslednom primenom se može postići napredak i dobar rezultat u ovoj važnoj oblasti. Zbog toga ćemo mi, odnosno poslanici SPS u načelu podržati ovaj predlog zakona. Svakako smo spremni da učestvujemo u raspravi po amandmanima i u pojedinostima i da podržimo eventualno predloge amandmana koji mogu da pospeše kvalitet ovog zakona.
S obzirom da je predmet ove objedinjene rasprave i predlog dva sporazuma, pre svega između Vlade Republike Srbije i Kanadske komercijalne korporacije o strateškoj ekonomskoj saradnji, a i Zakon o potvrđivanju Aneksa broj 2 Sporazuma o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture između Vlade Republike Srbije i Vlade Narodne Republike Kine, želim da kažem da poslanički klub SPS će podržati ova dva sporazuma i uopšte sporazume koji pospešuju bileteralnu saradnju i mogućnost ekonomskog razvoja, ekonomskog napretka i realizacije veoma ključnih infrastrukturnih projekata, projekata u energetici, industriji i poljoprivredi i cenimo da su dobro došli. Svi takvi sporazumi koji idu u tom pravcu kao predlog Vlade Republike Srbije, poslanički klub SPS će podržati.
Kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama Zakona o zabrani razvoja proizvodnje, skladištenja i upotrebe hemijskog oružja i njegovo uništavanje, čuli smo, ovo je vrlo aktuelna tema zbog dešavanja u svetu, ratnih žarišta.
U samom obrazloženju zakonodavac je izneo činjenicu da smo mi država i pod posebnom prismotrom jer smo bili u državi koja je imala nekada hemijsko naoružanje i, shodno našim obavezama koje smo preuzeli određenim konvencijama na konferencijama, Vlada predlogom ovog zakona i potpunim usaglašavanjem ove regulative sa modernom svetskom regulativom i obavezama koje je preuzela, pokazuje zaista odgovornost i posvećenost ispunjavanju preuzetih obaveza u ovoj veoma važnoj oblasti i problematici.
Mi ćemo takođe u načelu podržati ovaj predlog zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Zatražiću obaveštenje i postaviću nekoliko pitanja Ministarstvu regionalnog razvoja i lokalne samouprave, a osnov mog obraćanja je upravo dopis ovog ministarstva broj 07-00-00151/2013-04, od 13. avgusta ove godine, upućeno predsedniku Skupštine opštine Žitište, u predmetu i u vezi sa pitanjem potvrđivanja mandata odbornika Skupštine opštine Žitište, gde se u poslednjem pasusu govori da o preduzetim merama u konkretnom slučaju, potrebno je da saglasno članu 78. i članu 80. tačka 3. Zakona o lokalnoj samoupravi, obavestite podnosioca prestavke i ovo ministarstvo.
Moje pitanje i dakle, obaveštenje, je upravo u tom smislu, podnosioc prestavke je odbornik Milan Pašić, a on o preduzetim radnjama očigledno nije obavešten, a moje pitanje je – da li je Ministarstvo povodom ovog dopisa obavešteno o preduzetim merama od strane Skupštine opštine Žitište?
Suštinski, ovo može da izgleda i političko pitanje, ali da bih zaista izbegao bilo kakvu dodatnu političku konotaciju, u svom obrazloženju pitanja i zahteva za obaveštenjem neću zaista spominjati nijednu političku stranku, ni aktuelnu većinu koja je čini u postupku, dakle, postavljena pitanja iz zahteva za objašnjenje, već želim zaista principijelno da govorim, jer se radi o potvrđivanju mandata Milanu Pašiću, nastavniku iz Torka, koji je dobio uverenje od Izborne komisije opštine Žitište, 8. jula 2013. godine, koje je zavedeno pod brojem I-013-5/2013, na osnovu kog Skupština opštine Žitište, odnosno aktuelna većina u više navrata odbija da potvrdi ovaj mandat.
Zaista, bili smo svedoci više puta da smo slušali u praksi određene probleme koji se tiču pre svega, odredbe da mandat pripada odborniku, ovo je čini mi se jedan jedinstven slučaj i pitao bih zaista i ovog puta i Ministarstvo – da li postoje, ili je upoznato sa još ovakvim slučajevima u Republici Srbiji? Smatram da, pre svega, Ministarstvo resorno za regionalni razvoj i lokalnu samoupravu, mi narodni poslanici, javnost, uopšte treba da bude upoznata sa svim informacijama i praksom kako se primenjuje zakon u Republici Srbiji, odnosno ne primenjuje. Smatram da na taj način i samo Ministarstvo i mi na osnovu tih informacija možemo u budućnosti preduzeti određene mere, kako bi se izvršile izmene i dopune zakona, određenih podzakonskih akta, da se ovakve situacije ne bi dešavale.
Naime, u konkretnom slučaju, odbornik Milan Pašić ima uverenje, aktuelna većina odbija da u dnevni red Skupštine opštine Žitište uvrsti potvrđivanje mandata, odnosno na Administrativno-mandatnoj komisiji u više navrata. Zbog toga, cenim i mislim da ovo zaista nije tema i političkog i nekog lokalnog karaktera, jer na ovaj način izbornu volju građana praktično u svoje ruke uzima aktuelna većina, ovog puta u Skupštine opštine Žitište.
Zaista mislim da to više nije ni političko pitanje, već pitanje i ljudskih prava, vladavine prava, jer ne sme se dozvoliti da bilo kojoj aktuelnoj većini u Republici Srbiji, u slučaju da se ne dopadaju određeni stavovi odbornika, način razmišljanja i načina kako će on prezentovati te stavove u ime građana, ne pripada, već jednostavno građani na izborima odlučuju ko će ih predstavljati.
Naravno, ovakvim svojim nepostupanjem unazad tri meseca u Skupštini opštine Žitište se ne zna ko su odbornici, ko je odbornik, a svakako u ovom slučaju ne postoji 31 odbornik u aktuelnom sazivu Skupštine opštine Žitište, kako je to aktima propisano i ne treba govoriti da u tom smislu, zaista u ovom trenutku Skupština opštine Žitište nema legitimitet da odlučuje, niti na valjan način radi u interesu građana.
Zbog toga zaista cenim da je ovo jedno principijelno pitanje i želim da još jednom dobijem obaveštenje od Ministarstva regionalnog razvoja, da li je dobilo povratnu informaciju od predsednika Skupštine opštine Žitište o potvrđivanju mandata Milanu Pašiću i da li su poznati još slični slučajevi u postupanju lokalnih samouprava u Republici Srbiji?
Zahvaljujem poštovana predsedavajuća. Uvaženi podpredsedniče Vlade sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, suština pravila konkurencije znači stvaranje uslova za tržišnu utakmicu, a to znači pre svega da pored mera preventive podrazumeva i kažnjavanje povreda konkurencije.
Na samom početku želim da kažem da je dobro što se Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti konkurencije precizira član 68. u kome se određuje mera zaštite konkurencije učesniku na tržištu i utvrđuje obaveza novčanog iznosa u visini najviše do 10% ukupnog prometa, u stvari, godišnjeg prihoda ostvarenog na teritoriji Republike Srbije, što je u ovom trenutku jasno određeno na koji se promet misli.
Zbog te same suštine i zbog kretanja Republike Srbije ka EU, dinamike tržišta, naravno da je neophodno unapređivati pravni okvir kad je u pitanju zaštita konkurencije, pre svega koristeći dosadašnje iskustvo u primeni zakona od 2009. godine, kada je sama Komisija dobila znatno veća ovlašćenja.
Bez sumnje da je Komisija za zaštitu konkurencije kao samostalna i nezavisna organizacija koja za svoj rad odgovara Narodnoj Skupštini Republike Srbije, ima posebnu ulogu i značaj u procesu stvaranja stabilnog i prepoznatljivog poslovnog ambijenta, što je kao što smo videlu u paketu mera, jedan od prioriteta Vlade. To je mera broj šest. To je nešto što kapital prepoznaje, ide ka takvom ambijentu, ide ka takvim državama. Republici Srbiji su potrebne nove investicije, nova radna mesta i bez sumnje da ova oblast i Komisija za zaštitu konkurencije ima u tom smislu posebnu ulogu.
To je proces koji traje i dobro je što se ovim Predlogom zakona uvažavaju određene sugestije i preporuke Evropske komisije, pre svega kada su u pitanju rokovi zastarelosti, zatim jasni kriterijumi za utvrđivanje tržišne snage učesnika, zatim prekid postupka u slučaju otklanjanja nepravilnosti.
Naravno da će takav jedan pravni okvir svakako poboljšati i unaprediti oblast zaštite konkurencije. Ali, iskustvo iz prethodnog perioda upućuje nas i govori da je neophodna saradnja svih institucija i nekih drugih institucija koje se bave ovom materijom, jer smo čuli i više učesnika u raspravi je govorilo o sudskoj zaštiti i naravno da će i sudska praksa morati da doživi jednu vrstu unapređenja. Vi ste rekli da je od 16 poništeno 12, međutim, i rokovi u kojima se kreću te presude mogu značajno biti unapređene i bez sumnje je da i sudska praksa može u ovom domenu doprineti da Komisija za zaštitu konkurencije i uopšte društvo prema tom problemu ima jedan efikasniji i bolji rezultat i odnos.
Ovim predlogom izmena i dopuna Zakona o zaštiti konkurencije Komisija dobija još jednu obavezu – teret dokazivanja je ovog puta na Komisiji i još nekih dodatnih ovlašćenja i obaveza. Ja sam pogledao izveštaj o radu Komisije za zaštitu konkurencije iz 2012. godine i oni sami kažu, a iz tog izveštaja može se videti, da postoje određene organizacione rezerve, problemi kada su u pitanju finansije, ali da je, recimo, kadrovska struktura u Komisiji uopšte dobra i da od 32 zaposlenih 26 je sa visokom stručnom spremom, a koliko sam shvatio 54 radna mesta su predviđena po osnovu sistematizacije.
Ceneći to, a znajući opredeljenje Vlade da se očekuje značajna reforma javne uprave i uopšte svih institucija u našoj državi, mislim da ovde postoji prostor da kada je u pitanju rad Komisije se uvaži ova činjenica i da tamo gde ima viška zaposlenih i nije više izdržljivo, treba voditi računa o tome, kako je i sam premijer rekao, i tu doći do određene racionalizacije. Ali, takođe, i u institucijama u kojima postoji prostor da se još bolje radi, jer ovi pokazatelji govore da na primer u odnosu na zemlje bivše SFRJ ovaj određeni broj zaposlenih nije možda na potrebnom nivou i mislim da to u narednom periodu treba uvažiti.
Naravno da će ove izmene, cenim, dovesti do značajno poboljšanog pravnog okvira za rad same Komisije, pre svega na poboljšanju ambijenta za poslovanje u Srbiji. Sve to lično mene i poslanički klub SPS opredeljuje da u načelu podržimo ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti konkurencije.
Zakonom o elektronskoj trgovini iz 2009. godine uređen je pravni okvir za obavljanje elektronske trgovine i tada su precizirane obavezne informacije, obavezni podaci pre zaključivanja ugovora, uslovi za punu važnost ugovora, kao i postupak zaključenja ugovora, a sve to u cilju transparentnosti poslovanja i zaštite korisnika usluga i potrošača.
Elektronska trgovina obično podrazumeva operacije, kupovine i prodaje proizvoda i usluga koje se obavljaju putem interneta i to je uža definicija elektronske trgovine koja se najčešće upotrebljava. Ona je svoju ekspanziju imala 2005. godine u visoko razvijenim zemljama u zapadnoj Evropi. U nerazvijenim zemljama i zemljama Trećeg sveta nije bila ni prepoznatljiva. Ipak, elektronska trgovina ima neograničene mogućnosti i potencijal i pruža i nudi određene prednosti za sve zemlje, pre svega jer se na ovaj način obezbeđuje jedno veliko tržište, manji troškovi i brži obrt kapitala. Kupcima se obezbeđuje da jeftinije nabavljaju proizvode i usluge na mnogim tržištima i da upoređuju različite cene. Recimo, internet prodavnice dostupne su kupcima 24 sata sedam dana u nedelji i nema fizičkog kontakta, nekog dodatnog skupog skladišnog ili poslovnog prostora, a kontrola samog inventara se vrši automatski. Dakle, ima niz prednosti.
Više puta u toku rasprave ovde su izneti određeni podaci koji govore o tome koji je obim bio elektronske trgovine u Republici Srbiji, kolike su te prosečne vrednosti transakcija, koliko je bilo učesnika, ali i taj podatak koji je iznet da je u EU vrednost elektronske trgovine oko 300 milijardi evra potvrđuje veliki potencijal.
Treba da konstatujemo da mi jesmo u početnoj fazi razvoja kupovine i prodaje posredstvom interneta. Tome doprinosi određeno nepoverenje, nepoznanice, slaba računarska pismenost, platežna moć stanovništva i, što ne reći, određena nepreciznost kada je u pitanju zakonska regulativa.
Ali, naravno da je budućnost i dugoročna perspektiva pristupa jednom takvom velikom tržištu i doprinos ekonomskom razvoju i zapošljavanju vrlo bitna, a da IT industrija ima dugoročno potencijal za najbrže rastuću industriju u Republici Srbiji i u tom smislu želim da kažem da je dobro što je Vlada Republike Srbije odlučno i konkretno preduzela određene poteze u tom pravcu. Premijer Ivica Dačić je u maju ove godine u poseti SAD u više navrata imao kontakata sa svetski značajnim kompanijama iz ove oblasti, kao što su „Sisko“, „IBM“, „Hjuit pakard“, „Amazon“, „Orakle“, „Epl“, „Gugl enterprajz“ kao i vodećom svetskom IT kompaniju „Intel i time je jasno potvrdio opredeljenje i spremnost Vlade da podrži ulaganja ovih kompanija u našu državu i da u perspektivi se stvore preduslovi za otvaranje velikog broja radnih mesta, razvoj IT kompanija i naučno-istraživačkog rada u našoj državi.
Informacione tehnologije, dakle, jesu grana koja u Srbiji beleži rast, a pojedine ove kompanije su zaista iznele dobre ocene, pre svega kada su u pitanju naši kadrovi i stručnjaci u ovoj oblasti. Naravno, svakako da je to činjenica koja potvrđuje dobro opredeljenje i dobar kurs Vlade Republike Srbije i premijera Ivice Dačića, sa ciljem i željom da Srbija jednog dana se pozicionira kao lider u IT tehnologijama u regionu i uhvati priključak sa kretanjima u modernom svetu.
Zbog toga, apsolutno je razumljivo i želim da podržim predlog izmena i dopuna Zakona o elektronskoj trgovini, ceneći potrebu da se nakon proteka određenog vremena i primene ovog zakona o elektronskoj trgovini izvrše i upodobe određena rešenja, pre svega kada su u pitanju izmene u pogledu zakonskih uslova punovažnosti ugovora, proširenja polja primene koja se tiče subjekata koji nisu registrovani i ne potiču iz Republike Srbije, a njihova ekonomska aktivnost je vezana za tržište Republike Srbije, proširenja ovlašćenja tržišnom inspektoru i mogućnost izricanja određenih mera odnosno onemogućavanja pružanja usluga informacionog društva u slučajevima predviđenim zakonom, pooštravanjem novčanih kazni, što sve proizlazi iz dosadašnje primene ovog zakona, a pokazalo bi se da bi se na određeni način moglo poboljšati.
Ceneći sve u svemu značajne mogućnosti i prednosti elektronske trgovine i jasne pravce prioriteta Vlade Republike Srbije, želim da podržim u načelu ovaj predlog izmena i dopuna Zakona o elektronskoj trgovini.
Na kraju, obzirom da je naš ovlašćeni predlagač, Suzana Spasojević, govorila o prvom zakonu, a nismo imali prilike da iskažemo svoj stav i o Predlogu zakona o izvozu i uvozu robe dvostruke namene, s obzirom da se i ovim zakonom usaglašava naše zakonodavstvo sa zakonodavstvom iz ove oblasti EU, a i da su sve zemlje u okruženju već donele svoje nacionalne zakone i da je ova oblast bila reguli-sana jednim zakonom još iz prethodne državne zajednice, apsolutno smatramo da je vreme da se jedan ovakav zakon donese. Cilj zakona je svakako da se uspostavi kontrola u oblasti izvoza i uvoza robe dvostruke namene i pružanja brokerskih usluga i tehničke pomoći, a pre svega da bi se ostvarila zaštita u domenu bezbednosnih, odbrambenih, spoljno-političkih interesa i međunarodnog kredibiliteta Republike Srbije.
Naravno da ovi ciljevi sami po sebi govore o važnosti regulisanja jedne ovakve oblasti i cilj je uspostavljanje kontrole, da se na osnovu dozvole i spiska koji utvrđuje resorno ministarstvo robe dvostruke namene, koji je usaglašen sa listom, koje postoje u EU, stavlja pod kontrolu jedna ova oblast koja je veoma bitna i zbog toga želim da podržim ovaj predlog zakona. Naravno, poslanički klub SPS u načelu podržava Predloga zakona o izvozu i uvozu robe dvostruke namene. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o javnoj svojini je veoma značajan sistemski zakon i očigledno je da je za njegovo dosledno sprovođenje neophodna saradnja svih delova i nivoa vlasti, počev od najviših – države Srbije, pa do lokalnih zajednica.
Cilj Zakona o javnoj svojini jeste da se konačno utvrdi ko je vlasnik imovine u državi Srbiji ili, prostije rečeno, šta je čije. Zakon predstavlja, takođe, i jedan uvod u reorganizaciju države, državne uprave i uvod u jednu realnu decentralizaciju kroz utvrđivanje imovine. To je ono što je opredelilo SPS da 2011. godine, kada je usvajan ovaj zakon, da ga podrži. Moram da kažem da su to argumenti, ciljevi i efekti ovog zakona koji nas opredeljuju da i danas podržimo Predlog zakona o izmeni Zakona o javnoj svojini.
Zakon o javnoj svojini omogućava da se potencijali i mogućnosti autonomnih pokrajina, jedinica lokalne samouprave, javnih preduzeća, mnogih nivoa vlasti kroz prenos imovine povećaju, poboljšaju, ali mi smatramo npr. da opštinama kojima se omogućuje da sada dobiju svoju imovinu, uvećaju je, ne može to nikako značiti samo puko uvećanje bogatstva, već jedna obaveza da odgovorno održavaju i uvećavaju tu imovinu.
Mi očekujemo i očekivali smo da se u ovom periodu i odgovorno ponašaju, u smislu kada ističu zahtev za upis imovine, jer je to zaista u interesu pre svega i opština i svih drugih nivoa vlasti, javnih preduzeća, kako bi iskoristili mogućnosti koje nudi ovaj zakon o javnoj svojini, pre svega zato što je procedura za sticanje javne svojine, rokovi detaljno predviđeni, detaljno opisani. Želim da kažem da je SPS prilikom usvajanja osnovnog zakona govorila o rokovima koji ne bi trebalo da ulaze u srž, suštinu samog zakona i da predugi rokovi mogu da dovedu u pitanje i samu efikasnost primene zakona. I sami smo imali nekoliko amandmana, kada je u pitanju pre svega lokalna samouprava. Zbog toga zaista smatram da je pre svega potpuno jasno, normalno, bitno i obavezno primeniti ovaj zakon, kako bi se utvrdilo šta je u suštini vaša imovina.
Potpuno je nerazumljivo da pojedine institucije, javna preduzeća ili bilo ko drugi u ovom trenutku nije dovoljno motivisan, ne izražava dovoljnu želju da ceo ovaj proces prođe i ostvari svoje zakonsko pravo. To jeste objektivan problem svih nas. Povezao bih to u ovom trenutku i sa mnogobrojnim nalazima DRI, kada je u pitanju popis imovine. Na svim nivoima, to je jedan od najvećih problema sa kojima se permanentno i konstantno suočavamo. Zbog toga zaista ne mogu da prihvatim argumente da je isključiva odgovornost ove Vlade za funkcionisanje od 14 meseci taj da se odredbe ovog zakona nisu primenile.
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona je stvoren još 2006. godine, a zakon 2011. godine. Šta je prethodno resorno ministarstvo, ministar finansija, premijer, šta je učinjeno da se stvore uslovi, atmosfera, da se pripreme svi oni koji treba da primenjuju ovaj zakon kako bi ispoštovali ove rokove? Nikako se ne može prenebregnuti ta činjenica i odgovornost treba tražiti tu. I ovoga puta apelujem na sve institucije koje su nadležne, na kontrolne organe i na nas sve, da zaista stvorimo jednu atmosferu u Srbiji kod svih da je jako bitno da se popiše imovina i da konačno znamo ko je čega vlasnik i da to bude jednostavno obaveza svih nas.
Naravno da je opravdano i očekujem da odgovori na pitanja zbog čega nije ispoštovan ovaj postojeći rok, ko nije ispoštovao. Opravdanost i odgovornost za to su svakako uvod i predstavljaju preduslov u analizi predlaganja ovakvog roka, da se i ovaj rok koji se predviđa od tri godine ispoštuje i bude dovoljan da javna preduzeća, društva kapitala u narednom periodu iskoriste svoje pravo, uknjiže svoju imovinu i na taj način podignu svoju efikasnost.
Smatram, takođe, u nekoj vrsti zaključka, da je Predlog ovog zakona o izmeni Zakona o javnoj svojini kroz produženje roka za ostvarivanje prava svojine jedan dobar uvod za efikasniji javni sektor i za mnogo bolju reformu javnog sektora koja nas očekuje u narednom periodu i ako bih tome dodao ono što sam istakao na samom početku diskusije – cilj i efekat ovog zakona koji treba da se postigne već sada i u narednom periodu, su dovoljni razlozi da poslanički klub SPS prihvati i podrži Predlog zakona o izmeni Zakona o javnoj svojini. Zahvaljujem.
Može i replika, ja sam ovlašćeni predstavnik. Gospodin Veselinović je više puta spominjao SPS i premijera.
Gospodine Veselinoviću, samo mogu da potvrdim konstatacije uvažene potpredsednice Vlade Grubješić, i kolege Babića, ovde dok je bila ministar finansija gospođa Dragutinović, cenjenog premijera nije bilo nikada, čak ni saradnika, ni na odboru, ni kada se obrazlagao Predlog budžeta.
Da je to bila drugačija praksa, imali biste moralni kredibilitet da postavite jedno takvo pitanje. Kada je bio taj premijer ovde prisutan, kao da nije bio prisutan. Nije bio primećen, nije puno govorio, za razliku od ovog premijera koji svakog poslednjeg četvrtka od početka ovog saziva je bio i po drugim bitnim pitanjima i temama, a vi ste se čak žalili da mnogo govori, da vam oduzima vreme da vi govorite.
Više puta sam vas pitao, taj premijer kada se pojavio ovde, tu su kolege iz LDP i gospodin Đurić koji je lično bio član Odbora za finansije i inicirao Odbor i postavio pitanje ministru finansija i premijeru kakav je status naše države sa MMF. Vi to pitanje često postavljate.
Premijer je obrazložio da ti pregovori nisu prekinuti i da postoje neki određeni problemi, ta ekonomska politika, taj ministar finansija, oterao je MMF iz Srbije i tada je on obmanuo i Odbor za finansije i sve poslanike. Odgovorite mi da li su prioriteti premijera ubrzane evropske integracije, dobijanje datuma od strane Vlade i svih članova ove vlade, dobar rezultat. Da li je dobro što premijer gradi dobre odnose i Vlada Republike Srbije sa Republikom Srpskom? Da li je to dobro ili nije.
Nemojte molim vas, praksu, koju je DS i ministar finansija primenjivao, da vi spočitavate nekome danas.
Zahvaljujem poštovana potpredsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, tačno je da prethodni premije nije mnogo govorio, pitam vas da li je on ustvari suštinski bio premijer? Svi znaju da nije bio. Koliko je uradio, to su najbolje presudili građani i rekli.
Četvrti put vas pitam, da li je vaš ministar finansija i premijer tvrdio da je sporazum sa MMF važeći, da su problemi oko izdavanja garancija oko dokapitalizacije Komercijalne banke ili je taj premijer vodeći tako finansije obmanuo i MMF i oterao iz Srbije, obmanuo celu javnost i da smo mi tek prošle godine saznali pravo stanje naših javnih finansija i plan u kome nisu bila predviđena sredstva za isplatu plata, nedovoljno za penzije. Kako ste vi čitali tad budžet? Svi smo ga čitali, ali nam ga je tumačio tadašnji ministar finansija. Kažem vam da je on toliko bio hrabar da je sve članove Odbora za finansije i javnost obmanuo. Kažem vam, tačno je, vi kažete da je malo govorio, govorim vam zbog čega je malo govorio.
Odgovorite mi na pitanje više jednom, da i je taj MMF oterala politika koju je vodio vaš ministar finansija i da li je tad MMF otišao ili je otišao za vreme mandata ove Vlade, odgovorite više jednom na to pitanje? Četvrti put vas pitam.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedniče, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, takođe delim mišljenje kolega da zaista ovde niko u sali sigurno nije protiv toga da se svakom građaninu Republike Srbije, posebno svakom bolesnom detetu pomogne. Mislim da tu nema sumnje i mislim da odavde, iz ove rasprave, jedna takva poruka mora da ode odavde.
Međutim, bilo je i teških kvalifikacija o nekoj vrsti organizovanog haosa u radu, ili već tako nečemu slično. Mislim, da to zaista u potpunosti ne odgovara istini. Istina je da mi po prvi put, možda, vodimo ovako jednu ozbiljnu raspravu ovde u parlamentu, a da, evo, nakon 20 godina, u Ministarstvu zdravlja se ozbiljno povelo računa i opredelila određena sredstva za lečenje bolesnih od retke bolesti, tzv. Gošeove bolesti. To do sada nije, zaista, bio slučaj.
S druge strane, naravno da tako jedan ozbiljan problem zaslužuje i ozbiljnu raspravu, ozbiljan pristup i sistemska rešenja. Verovatno da je to bilo vrlo lako i kroz samo jednu raspravu rešiti, to bi do sada bilo rešeno.
Svakako, očekujem da će ova rasprava u tom pravcu osvetliti ovaj problem u našem društvu i pozvati sve one, pre svega i Ministarstvo zdravlja i Vladu Republike Srbije, ali i sve nas u društvu, nevladine organizacije i druge institucije koje se mogu uključiti u rešavanje ovog problema i odrediti određene sistemske pravce kako bi se ovaj problem rešio.
Naravno, siguran sam, kažem još jednom, da svi u tom smislu, u istom pravcu razmišljamo i da želimo da pomognemo, ali zaista trebamo, na kraju krajeva, da budemo realni i da nemamo teške kvalifikacije i da na ozbiljan način pristupimo rešavanju ovog problema, a on se ne može rešiti samo kroz jednu ovakvu skupštinsku raspravu.
Zahvaljujem, predsedniče.
Želim da kažem da SPS ne želi da učestvuje u ovim demagoškim raspravama. Mi smo juče i pozvali na jedan odgovoran i opšte društveni pristup javnim finansijama, za koje smatramo da su svih nas, a ne pojedinih političkih stranaka, već svih građana.
Kako je ko radio i koliko je ko postigao, mi iz SPS to smo testirali i proverili na izborima. Međutim, DS ne može da beži od odgovornosti kada su u pitanju finansije. Poznati su podaci koje smo zatekli na početku mandata ove vlade. Bilo je dosta nepoznatih podataka, nepredviđenih para za isplate penzija i plata. Od dva ministra koja su bila u tom mandatu poslednji nas je uveravao da MMF nije raskinuo aranžman sa nama, a to je bio jedan od glavnih argumenata o validnosti finansija.
Želim da kažem da je, koliko se sećam, LDP i pokrenula, odnosno inicirala Odbor za finansije na kom se zahtevao takav jedan izveštaj – da li je raskinut aranžman sa MMF? Tadašnji premijer i tadašnji ministar finansija nas je uveravao da to nije tačno. Nažalost, ispostavilo se da je tako vođenje finansija bukvalno oteralo MMF, a uveravani smo da je to vrhovni način da se potvrdi kredibilitet javnih finansija. To je jedan od podataka na koji način su vođene finansije u prethodnom periodu i mislim da nema nikakvog osnova da se beži od odgovornosti bilo koje vrste, pa ni mi za ono što smo bili odgovorni u prethodnoj i u sadašnjoj Vladi.
Predsedavajuća, ovo ne bih tretirao kao repliku, ovlašćeni sam predstavnik a spominjali ste neke ocene …
(Predsedavajuća: Gospodine Kasaloviću, imate pravo samo na repliku kao ovlašćeni predstavnik.)
Pre svega, želim da kažem da je SPS stranka koja je izvukla pouke iz svoje prošlosti, prepoznala je određene greške i podneli smo političku odgovornost zbog toga. Naravno, našu politiku su ocenili građani na izborima, kao i politiku DS.
Ono što sada radi DS, SPS i sve stranke u nekim narednim izborima, ponovo će proceniti građani. Ubeđeni smo da vodimo politiku u dobroj nameri za većinu građana Republike Srbije.
Nemoguće je da se ovde i u danu rasprave o rebalansu budžeta mimoiđe privatizacija, Zakon o privatizaciji za koji SPS nije glasala. Proces istrage dokazuje da je to bila loša i lopovska privatizacija, i da u dobrom delu onoga čemu se nalazi Republika Srbija, a da budemo iskreni i sa pozicija sa kojih je ušla u ovu veliku ekonomsku krizu, može se puno zahvaliti takvom procesu privatizacije.
Premijer Ivica Dačić je sigurno skoro od početka višestranačja premijer koji je najviše puta, i uvek kada je bio poslednji četvrtak u mesecu i tačke koje su bile jako bitne, bio prisutan ovde u Skupštini. Čak ste mu zamerali da mnogo uzima učešća u raspravi. On je iskazao želju da sve vreme provede, da se obrati svima i da odgovori na sva moguća pitanja.
Pripisivanje te neke tendencije da premijer nije prisutan, da ne želi da učestvuje u raspravi u parlamentu, mislim da nikako ne može da stoji. Na kraju krajeva, ova Vlada je pokazala sposobnost i hrabrost za ono što prethodna Vlada i neke druge prethodne vlade nisu imale i propušten niz godina.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Kažite iskreno, da li je dobro što je ova Vlada uspela da dobije datum za početak pregovora ili nije i da li je prethodna Vlada obmanula, konkretno premijer, da je MMF ostao u Republici Srbiji, ubeđivao nas, a u stvari je napustio i otišao iz Srbije zbog vođenja takve finansije politike?
Mladi kolega je spomenuo, ali nije rekao ništa o imenima. Apsolutno demantujem da se radi o bilo kakvim članovima SPS, simpatizerima, finansijerima, bilo šta. Ako je možda on znao šta se dešava u "Agrobanci" i u "Razvojnoj banci", moram da kažem da mi i građani Srbije nismo znali i možda su neki bili neobavešteni, ali na svu sreću, ova Vlada Republike Srbije je vrlo jasna i odlučna i ima dobre rezultate kada je u pitanju borba protiv kriminala i korupcije i nema nikoga ko može to da zaustavi. Mi sada svi imamo informacije šta se radilo i šta se dešavalo u "Agrobanci" i "Razvojnoj banci Vojvodine" i da li je ta "Razvojna banka Vojvodine" trebala da finansira neke projekte koji bi doprineli razvoju AP Vojvodine ili smo dobili situaciju da je jedna razvijena pokrajina došla na dno i po prosečnoj plati i po opštem stanju infrastrukture u Vojvodini. Da ne govorim da je jasno izraženo iseljavanje dela stanovnika iz Vojvodine ka nekim većim centrima, pre svega Novom Sadu i Subotici, jer jednostavno nema nikakvih uslova za život. Gde su ti novci, gde su oni završili, ko je uzimao kredite, to mi znamo.
Više puta je ovde spomenuto da neko ne zna da vodi javne finansije. Pitao sam vas. Održana je sednica Odbora za finansije na inicijativu LDP krajem 2011. godine, ministar i premijer su nas ubeđivali da MMF nastavlja aranžman, da imamo eventualno neke nesuglasice oko izdavanja garancija, dokapitalizacije komercijalne banke, ali da su naše javne finansije odlično, u redu i da MMF ostaje. Kažem vam da je on obmanuo i članove Odbora za finansije, poslanike, javnost Srbije.
Ovde je bilo pitanje – sa kim ćete sarađivati, sa MMF ili Svetskom bankom? Kako da sarađujete kada su i oni obmanuti?
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, van svake sumnje je da aktuelni trenutak u Republici Srbiji karakteriše jedna teška finansijska situacija u uslovima izražene velike zavisnosti naše privrede u EU, koja je takođe zahvaćena velikom finansijskom krizom koja ne prepoznaje neka univerzalna rešenja.
S druge strane, progresija našeg javnog duga traje još od 2008. godine, kada je bila negde na nivou 29% bruto društvenog proizvoda preko 2011. na nekom graničnom nivou od 45% BDP, do današnje situacije da je negde na nivou preko 60% BDP. Naravno da niko nema pravo i ne može da bude zadovoljan sa takvom situacijom, niti da likuje i zato SPS zaista poziva sve i zahteva jedan odgovoran državni i opštedruštveni pristup problemu javnih finansija, jer su to novci i finansije svih nas, svih političkih stranaka, svih građana i jedino takvim načinom pristupa ovom problemu možemo doći do dobrog i kvalitetnog rešenja, pogotovo u uslovima kada i fiskalna kretanja u prvih pet meseci govore i nagoveštavaju loše procene, pre svega kada je u pitanju deficit budžeta Republike Srbije i moguću projekciju da on gotovo bude duplo veći od planiranog i da dostigne neki nivo od 5,7 odnosno 6,2 na konsolidovanom nivou BDP.
Još krajem prošle godine, i ranije, opšte je poznato da jedan od glavnih pokazatelja stanja ekonomije i javnih finansija u državi predstavlja pokazatelj odnosa između javnog duga i BDP, da je budžetski deficit taj koji može da predstavlja jedan od osnovnih zamajaca krize javnog duga. Treba iskreno reći da je neophodno pre svega dovesti u normalne okvire stanje budžetskog deficita koji u slučaju da nastavi ovakvu progresiju, može da izazove krizu javnog duga, što znači da bi tada bio potrošen novac budućih generacija, da bi kamate enormno porasle. Takva jedna kriza, a imali smo prilike da se uverimo i u nekim drugim državama, dovodi do razaranja ekonomije, bezbednosti, zdravstva, socijalne zaštite, obrazovanja i svega onoga što čini državu.
Izvesnost jednog takvog scenarija bi bila ukoliko ne bi bile preduzete hitne mere Vlade Republike Srbije, a one se ogledaju u jednom odlučnom i hrabrom zaokretu, pre svega kada je u pitanju rebalans budžeta, prateće mere mogućih reformi. Želim da kažem da je to odluka od samog početka u radu ove Vlade, odlučnost i jasna rešenja kada su bila u pitanju status Kosova i Metohije, borba protiv korupcije, kriminala, evropske integracije, preuzimanje imovine od nekih banaka koje su opljačkane.
Takav plan Vlade Republike Srbije, da se deficit budžeta Republike ograniči na jedan održiv nivo od 177 milijardi dinara, što bi činilo negde oko 4,7% BDP, je pre svega neophodan. U jednom trenutku se može reći iznuđen, ali je realno izvodljiv i sprovodljiv. Zbog tih razloga će SPS podržati rebalans budžeta i pratećih zakona, u načelu.
Stanje naplate prihoda i priliv prihoda u budžet je pre svega jedan od osnovnih razloga za rebalans i oni su kao što je i resorni ministar rekao – izazvali potrebu rebalansa budžeta. Naravno da su interesantnije mere na rashodnoj strani budžeta i prvo ću nešto o njima reći, s obzirom da su predviđena smanjenja rashoda u odnosu na prvobitni Zakon o budžetu, negde u iznosu od 37,1 milijardu dinara u odnosu na zakon. Bili smo svedoci danas i ranijih dana rasprave o načinu štednje, razvoju, gde štedeti, gde ne štedeti.
Želim da kažem da je SPS zadovoljna što se Vlada Republike Srbije opredelila za jednu socijalno održivu politiku koja je usmerena u najboljem interesu većine građana i nije posegla za štednjom tamo i kod onih slojeva građana gde praktično nema ni uslova za dostojan život, što bi u nekom smislu bilo i društveno neodgovorno. Govorim upravo o tome da Vlada nije posegla za zamrzavanjem penzija i plata, već naprotiv, predviđeno je realno usklađivanje penzija u oktobru od 0,5%, ograničeni rast od 2014. godine, i naravno, takav jedan plan prolongira se i na 2015. godinu, sa željom i idejom da se učešće penzija ograniči na neki nivo od 10%, a plata do 8% BDP, što je i neki standard u visoko razvijenim i uopšte u razvijenim zemljama.
Naravno, kada kažem da ta rasprava oko moguće štednje na rashodnoj strani nije išla u pravcu i na štetu najsiromašnijih slojeva stanovništva, da je Vlada izabrala, po nama, pravo rešenje, a ono se kreće, pre svega, na stavkama diskrecionih rashoda budžetskih korisnika i one iznose negde oko 32 milijarde dinara.
Želeo bih zaista da snažno podržim i jednu promociju modela ponašanja, kada je u pitanju nepotrebna potrošnja. Tu se uštede trebaju činiti i potrebno je potpuno ukinuti mogućnost nekih nenormalnih rashoda, kada su u pitanju vozni parkovi, službena putovanja, reprezentacija. Oni na taj način imaju jedan simboličan efekat prema svima i prema jednom novom modelu ponašanja i ophođenja prema javnim finansijama u Republici Srbiji i uopšte u celom društvu.
Uz to treba dodati i opredeljenje Vlade kada su u pitanju same zarade u javnom sektoru i korišćenje dobrih, pozitivnih primera iz nekih susednih zemalja, kada je reč, pre svega, o unapređenju sistema i kontrole zaposlenih i formiranjem jednog jedinstvenog registra, a naravno, u kasnijem periodu i centralnog obračunavanja plata zaposlenih u javnom sektoru. Treba očekivati i određene uštede ovim rešenjem, jer su to uspele i druge zemlje.
Smanjeni su, nažalost, kapitalni izdaci sa 22 milijarde negde na 14 milijardi dinara. Dobro je što je izvršena određena preraspodela aproprijacije u skladu sa dinamikom izvršenja i iskazanim potrebama. Ali, dobro je i što se vodilo računa o prioritetnim investicijama i o onim, pre svega, koje su započete. Poznat je stav SPS da bez investicija i novog razvoja i reindustrijalizaicje nema privrednog oporavka i novog zapošljavanja i dostizanja visokih stopa rasta. Ali, ovaj podatak da su smanjena sredstva za kapitalne investicije ne može se predstaviti kao nešto što je način da se zaustave investicije.
U prilog tome, želim da kažem, evo samo dve investicije, po meni vrlo značajne i kapitalne, da će država garantovati za investiciju izgradnje gasovoda od podzemnog skladišta Banatski dvor, do budućeg podzemnog skladišta u Srpskom Itebeju prema Pančevu i Beogradu. To je jedna strateški značajna investicija za Republiku Srbiju i ona iznosi oko 65 miliona evra i ne treba govoriti o tome kakav je to značaj za energetsku stabilnost države Srbije.
Jedna druga investicija koja ide prema gradu Zrenjaninu za izgradnju fabrike vode u iznosu od 26 miliona evra, jedan drugi tip investicije, ali ovaj akutni problem grada Zrenjanina, gde je loš kvalitet vode, ali u 21. veku jedno takvo rešenje jednog takvog problema se dugo čeka, a i predstavlja mogućnost za stvaranje jednog boljeg ambijenta za život u Zrenjaninu, ali i za investitore.
S druge strane, postoji jedno predloženo rešenje kada su u pitanju 179 preduzeća u restrukturiranju i osnovna ideja uvođenja tih preduzeća u restrukturiranje 2002. godine je bilo da se oni pripreme u cilju lakše privatizacije tih velikih sistema. Naravno, kao što je privatizacija izvedena po jednom lošem zakonu za koji SPS nije glasala, tako je i ova ideja restrukturiranja izvitoperena, pa se praktično izjednačila sa jednom lošom privatizacijom. Zbog toga mi mislimo da definisanje ovog rešenja i uračunavanja do 30. juna 2014. godine i izlazak istih iz restrukturiranja pokazuje odlučnost Vlade da se ova preduzeća konačno reše, da mnoga investiranja poput subvencija i direktnih programa će stvoriti prostor da se ta sredstva usmere u mnogo bolje projekte i investicije. Treba reći da se radi o sredstvima od 700 miliona do milijarde evra na godišnjem nivou.
S druge strane, takođe želim da pozdravim i predlog o povećanju, odnosno uvođenju tranzicionog fonda i izdvajanju dodatnih sredstava, kojim bi se faktički obezbedio socijalni program za sve radnike, kada su u pitanju ova preduzeća u restrukturiranju.
U tom sklopu Vlada predlaže i ima nameru da pospeši ambijent za funkcionisanje i najavljuje potrebne izmene, kada je u pitanju, pre svega, Zakon o radu.
U svakom slučaju, pozdravljamo svaku vrstu mere Vlade koja ide u pravcu pospešivanja ambijenta za zapošljavanje, za eventualno neku reformu kolektivnog pregovaranja, sve ono što bi moglo da bude neko unapređenje u tom domenu, pa čak i za vrstu samozapošljavanja, kako to i sam predlagač kaže.
Zaista, SPS u tom smislu želi da insistira da ta rešenja trebaju biti dobro izbalansirana, izmerena i da se do njih dođe u pregovorima sa sindikatom, poslodavcem i namerama Vlade Republike Srbije i na taj način moguće je pregovorima doći do najboljih rešenja. Naravno, isti je slučaj i kada je reč o Zakonu o planiranju i problemu izdavanja građevinskih dozvola, što će pospešiti ambijent za investiranje u Republici Srbiji.
Na stani prihoda, mere koje se predviđaju svode se uglavnom na nešto što su poslanici SPS već duže vreme ukazivali. Svaki put kada je bila rasprava o budžetu ili rebalansu, zagovarali smo ideju rešenja i na prihodnoj i na rashodnoj strani i da se jednom takvom susretnom metodom dođe do izbalansiranijeg budžeta. Ovog puta je bio drastičan podbačaj prihoda, pre svega, i naplate i povećanja sivog tržišta. Svakako, SPS podržava i smatra da jedna efikasna fiskalna politika mora biti u funkciji suzbijanja sive ekonomije, utaje poreza, pogotovo rada na nelegalnom, sivom ili crnom tržištu radnika koji su neprijavljeni, koji su često bez bilo kakvog prava, bez socijalne i zdravstvene zaštite, a često su izloženi i pritiscima za otkaz.
Veliki teret, velika odgovornost je na poreskoj upravi. Zaista želim da kažem i smatram da država ne bi smela i ne bi trebalo da štedi na poreskoj upravi kao državnom organu u bilo kom smilu, jer je poreska uprava organ koji direktno utvrđuje, naplaćuje i kontroliše same prihode države. Svaki uložen dinar u nju, siguran sam, vrlo brzo bi se vratio. Zbog toga mislim da opšti državni status, opšti status poreske uprave zaslužuje jedan drugačiji pristup ako ne kao nezavisni organi o kojima često ovde raspravljamo, koji imaju enormno veća primanja, enormno više su u neku ruku zaštićeni, tako da kažem, i medijski ispraćeni, poreska uprava zaslužuje u tom smislu bar takav tretman.
Naravno, određene promene koje su potrebne, a zavise i od ovoga što sam rekao, nemoguće je ono što očekujemo od poreske uprave da se samo sa 10% zaposlenih angažovanih na konkretnom radu na terenu postignu ti efekti. Njih je negde oko 600, danas možda nešto više.
To je sigurno potrebno promeniti. Potrebno je promeniti model izbora poreskih obveznika. Naravno, ono na čemu uvek insistiramo i trebalo bi se pojaviti i medijski ispratiti je unakrsna kontrola, odnosno provera imovine i prihoda građana. Golim okom su vidljivi neki slučajevi, predmeti koje treba podhitno uraditi. To bi bila jasna poruka svima da se utaja poreza, korupcija i kriminal, zaista, u tom smisl, ne isplati.
Trebalo bi preispitati nadležnosti poreske uprave, pogotovo onih koji će raditi na terenu, u kom smislu i koliko daleko mogu da idu u toj kontroli i kada zateknu nelegalni promet i prostorije u kojima se odvija taj nelegalni promet, kakve su njihove nadležnosti i ingerencije u tom smislu. Mislim da bi tu bilo prostora da im se povećaju nadležnosti kako bi mogli na najbolji mogući način da obave svoj posao. Naravno, iza toga je potrebna dosledna primena kaznene politike.
Zašto to kažem? Pre svega, kada je reč o sivoj ekonomiji koja je enormno velika u Srbiji, iznosi negde oko 30% bruto društvenog proizvoda, jedan od osnovnih načina da se ona suzbije jeste da postoji izvesnost kontrole svih onih poreskih obveznika, svih onih subjekata koji se razmišljaju i koji imaju nameru da pređu u sivu zonu, da im bude jasno da je kontrola izvesna i da je rizik značajno povećan od odlaska u sivu zonu.
Naravno, treba te kazne da budu primerene prekršaju, da kazna ne bude za pet prekršaja koji su enormno visoke vrednosti i da onda i sam taj poreski obveznik prihvati da možda prvi put bude i opomenut ili blago kažnjen, i kada izmeri kaznu i ono što je učinio i dobio u sivoj zoni, svakako da to nije nešto što povećava rizik od odlaska u sivu zonu.
Na taj način se zaista smanjuje isplativost od utaje poreza. Svi mi, rekao sam, treba da imamo jedan odgovoran opštedruštveni pristup javnim finansijama. Takođe, kada je u pitanju utaja poreza, čini mi se da je dosta dugo postojalo i u društvu i kod nas neko mišljenje da onaj ko je uspeo da utaji porez, ko je uspeo da odloži, koji je uspeo na neki drugi način, taj se smatrao kao nekim "uspešnim biznismenom". Zaista tu svi u društvu, i mediji i mi poslanici, treba da kažemo u tom smislu da i kroz sistem informisanja i obrazovanja povećamo svest o negativnim efektima sive ekonomije.
Pri samom kraju bih želeo još da kažem da jedan od izvora sive ekonomije može da predstavlja i gotovinska plaćanja, odnosno ne može, nego gotovo predstavljaju. Zaista bih se založio i predlažem da se možda i predvide određene subvencije za uvođenje terminala malim preduzećima, kako bi se elektronski novac, recimo i u sektorima gde dominira plaćanje gotovinom, u ugostiteljstvu na primer i nekim drugim delatnostima, postao dominantan i na taj način se suzio prostor gotovinskog plaćanja, koji, svima nama je jasno, može da predstavlja izvor za sivu ekonomiju.
Da zaključim, pre svega scenario koji bi bio izvestan bez ovog rebalansa, bez pratećih zakona koji stvaraju jedan ambijent za potrebne reforme i odlučnosti Vlade da to sprovede, svakako da bi scenario bio mnogo lošiji po Srbiju. Međutim, odlučnost Vlade da se, pre svega, suoči sa problemom o javnim finansijama, da ponudi rešenja, zaslužuje podršku. Izbor socijalno održive politike, pre svega, kroz prevaljivanje tereta na one koji mogu da bolje podnesu teret krize, a ne oni koji su socijalno ugroženi i svakako opredeljenje Vlade u najavama reformi da se značajno fiskalna politika povede u pravcu suzbijanja sive ekonomije, utaje poreza, mislim da zaslužuje podršku.
Još jednom pozivam sve u ovom trenutku na jednu odgovornu državnu i opštedruštvenu politiku, jer pričamo o javnim finansijama Srbije i o našem novcu koji nije ni levičarski ni desničarski, ni beo ni crn, nego je jednostavno jedan naš zajednički novac i zbog toga će se SPS podržati predlog rebalansa budžeta i pratiti zakon.
Zahvaljujem poštovana predsedavajuća.
Poštovani predstavnici DRI i Agencije za borbu protiv korupcije, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su dva vrlo značajna izveštaja o radu DRI i Agencije za borbu protiv korupcije i SPS će podržati oba izveštaja pre svega iz razloga ukoliko pogledamo i uporedimo izveštaje ove dve institucije u odnosu na prethodne godine evidentno je da se može konstatovati jedan permanentan razvoj i napredak ove dve institucije u određenim oblastima. U pojedinim segmentima negde je taj napredak više izražen, a negde manje. Čuli smo i određene predloge od obe institucije kako bi se rad unapredio i ono što je bilo loše u prethodnom periodu, ono što se očekuje i od Narodne skupštine RS i drugih institucija koje u svakom slučaju treba da podrže rad ove dve institucije. Ceneći pre svega razvoj ove dve institucije SPS će oba izveštaja podržati.
U svom izlaganju ću svoj akcenat i svoje vreme više posvetiti izveštaju DRI. Mada ću u pojedinim segmentima i u određenim tačkama svakako dotaći i Agenciju za borbu protiv korupcije i uporediti mogućnost saradnje ove dve institucije i rezultate.
Pre svega, kada je u pitanju DRI evidentno je da je to institucija koja obezbeđuje pre svega Narodnoj skupštini Republike Srbije da na adekvatan način vrši javni nadzor odnosno da nas uveri da se javna sredstva troše namenski, efikasno i efektivno. U tom smislu, to je vrlo značajno jer Narodna skupština Republike Srbije pre svega kao najviši zakonodavni organ i telo ima interesa da do kraja isprati kako se sprovode zakoni i sve što Narodna skupština uređuje, a ako tu dodamo i građane i javnost DRI je u tom smislu profesionalna organizacija koja ima najveću odgovornost da uveri građane Republike Srbije da se javna sredstva troše pre svega namenski, nadamo se od ove godine i svrsishodno ili ne i da znamo gde je svaki dinar poreskih obveznika odnosno građana i na koji način utrošen.
Stanje javnih finansija je svakako jedan permanentan proces koji zaslužuje pažnju i može se unaprediti jedino jednim ozbiljnim pristupom iz godine u godinu i ako pogledamo prvi izveštaj DRI koji se odnosio na budžet RS gde je jedna trećina novčanih tokova bila obuhvaćena i gde nismo imali izraženo mišljenje, došli smo u poziciju da smo danas imali 143 izveštaja o reviziji, ako se ne varam, i iznet je podatak da je to uvećanje od 300%. Isti podatak smo imali kada je u pitanju Agencija za borbu protiv korupcije, kada je u pitanju imovina funkcionera gde je obuhvaćeno četiri puta više u odnosu na prethodnu godinu. Tu se vidi razvoj i napredak u radu obe institucije, što sam u samom uvodu rekao.
Zbog čega je to bitno? Bitno je zbog izvesnosti svih onih koji su predmet kontrole DRI i Agencije za borbu protiv korupcije.
Izvesnost kontrole ili revizije je jako bitna i uporedio bih je i sa sivom ekonomijom u Srbiji. Svi subjekti koji bi trebali da podležu bilo kakvoj vrsti kontrole, ukoliko imaju pouzdanu izvesnost da će jednog dana, u jednom trenutku, biti revidirani, kontrolisani i pregledani, svakako će biti skloniji da posluju u skladu sa zakonom i da ne idu u zonu sive ekonomije ili da rade bilo kakvu vrstu radnje mimo zakona.
S druge strane, želim da kažem da je jako bitan i obuhvat i obe ove institucije su pokazale da se i unapređuju i da se DRI, od revizije samog budžeta, došlo i do Narodne banke Srbije i do javnih preduzeća i do lokalnih samouprava i do fondova i to je evidentan napredak, rekao bih u vrlo kratkom roku. Cenim da i građani to, svakako, u svakom smislu prepoznaju i veliki broj predstavki, o kojima govore obe institucije, to potvrđuju. Dobro je što je direktorka Agencije iznela da će mnogo više pažnje ove godine biti posvećeno predstavkama građana. U tom smislu očekujem, naravno i DRI u tom smislu ima jedan takav pristup.
Zašto je ova izvesnost i obuhvat isto bitna? Imamo podatak da u pojedinim subjektima koji su predmet revizije ili kontrole, gotovo 20 godina ni jedna institucija nije bila da izvrši niti reviziju, niti kontrolu, niti bilo šta drugo. Možete zamisliti kakva je situacija pogotovu u nekim manjim sredinama, gde je praktično postala neka šema poslovanja, gde se prenosilo iz godine u godinu i primenjivala se neka inercija, odnosno "dobra praksa".
Čini mi se da se ta jedna iluzija već od ove godine razbija. Imali smo takav slučaj sa apotekama, gde su se ponašale bukvalno dogovorno u smislu i odnosu na Zakon o javnim nabavkama, ili u nekim drugim zakonima, primenjivajući svi istu meru, iako su, čini mi se, u dobrom delu bili svesni da krše zakon.
Zbog toga je jako bitna izvesnost revizije i kontrole i da svi u ovom trenutku u Srbiji znaju da jednog trenutka, jednog momenta, jednog dana mogu dobiti ili reviziju ili kontrolu i to je svakako u tom smislu podsticaj da rade u skladu sa zakonom.
Razmatrajući izveštaj DRI na Odboru za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, mi smo gotovo jednoglasno doneli odluku i složili se da razmatrajući preporuke koje je ove godine DRI uputila, a čini mi se za 2011. godinu da je negde oko 525, o tome smo raspravljali i u prethodnom izveštaju, ja sam glasao za tu preporuku da DRI u jedno dogledno vreme nam dostavi izveštaj u kom obimu su te preporuke od strane revidiranih subjekata ispoštovane. Mislim da je potrebno reći da je to jako bitno jer ispunjenje preporuka, koje su utvrđene kao određene nepravilnosti ili mogućnost poboljšanja javnih finansija kod subjekata, doprineće da se sistem polako, iz godine u godinu, podiže na jedan potrebni nivo, a svaki pojedini subjekat revizije, ukoliko podiže kvalitet svojih javnih finansija, podizaće se nivo opštih finansija na nivou Republike Srbije.
Znam da DRI ima problema možda sa vremenom, možda sa kapacitetima, dolazi novi plan i program za sledeću godinu i možda u nekom segmentu i nema dovoljno prostora da isprati sve preporuke.
U tom smislu bih zaista insistirao da se pronađe u tom modelu i da razmislite da se određeni segmenti preporuka zaista do kraja isprate i tu ću biti konkretan, mislim, pre sveta, kada je u pitanju uvođenje sistema internih kontrola i internih revizija. Vi ste, predsedniče, u tom delu sami rekli da je to vrlo bitan segment. Više puta sam o tome govorio kada je bila tema rad DRI. Mi imamo situaciju da je u ovom izveštaju to jedan od najvećih problema, a to je, pre svega, jedan od načina da se preventivno deluje na svaku vrstu zloupotrebe u samom startu.
Očigledno je da ni sama zakonska odredba nekim subjektima nije dovoljna, što bi u svakom slučaju bilo potrebno da, na taj način, ispune tu obavezu. Međutim, i oni koji su samo tu zakonsku obavezu ispunili, vidimo iz vašeg izveštaja, imamo formalno funkcionisanje interne kontrole, interne revizije, ne suštinsko. Mislim da DRI u saradnji sa nekim drugim institucijama može značajno doprineti da uveri subjekte da je u njihovom interesu da imaju suštinski funkcionalnu internu kontrolu i internu reviziju, jer će na taj način preduprediti mnoge nepravilnosti za koje nisu ni svesni, ali će podići i nivo svojih finansija iz kojih mogu da crpe potrebne informacije za svoje poslovanje. Naravno, to bi i vama u tom smislu olakšalo reviziju kada se pojavite kod njih.
Cenim vaše pokušaje, okrugle stolove koje ste organizovali. Međutim, očekujem da ove godine još dodatni napor izrazimo svi zajedno, pogotovo vi, da ovaj izveštaj koji ćemo razmatrati, nadam se, 2014. godine u tom domenu, pokaže značajne rezultate. Zbog toga sugerišem da sve preporuke prema revidiranim subjektima koji su išli po pitanju interne kontrole, interne revizije, ispratiti bukvalno do kraja i do poslednje preporuke. To isto mislim i za javne nabavke i na popis imovine, gde nam se neke nepravilnosti pojavljuju iz godine u godinu i značajno su izražene. Ideja je da se preporuke isprate. Ako nije moguće ispratiti obim svih preporuka, onda da se poseban akcenat stavi na preporuke, a pogotovo kada su u pitanju ove tri stvari: interna kontrola i revizija, javne nabavke i popis imovine.
Želim da kažem da je u izveštaju, takođe, apostrofirana jedna uočena nepravilnost, nesaglasnost određenih zakona, koji su doveli do toga da pojedini subjekti revizije nesvesno načine određene pogrešne postupke, primene i ne rade u skladu sa zakonom. Mislim da je taj način izveštavanja i taj način rada koji ste ovde akcentirali jako dobar i da je to dobra povratna informacija koju ste vi dobili od subjekata revizije, mislim i na lokalne samouprave, koji zbog zastarelosti ovog zakona o platama u državnim organima, javnim službama od 2001. godine, kako ste rekli, uglavnom ne primenjuju. Ima dosta problema u tom smislu. To je jako bitna informacija za Narodnu skupštinu Republike Srbije i za vas, koji sugerišete, i kada je u pitanju Zakon o budžetskom sistemu. Mislim da u tom smislu može da se unapredi saradnja između DRI, Odbora za finansije, opšte resornog, a i Narodne skupštine Republike Srbije.
Kada je u pitanju utvrđivanje javnog duga, iskoristio sam sednicu i raspravu na Odboru za finansije, gde su bili prisutni predstavnici Fiskalnog saveta, oni su sugerisali da ta metodologija utvrđivanja javnog duga mora da se uskladi. Ona možda u ovom trenutku nije toliko aktuelna i bitna, jer se mi ne nalazimo na nekom nivou od 45% BDP, kako to zakon predviđa, i sad te finese možda nisu od značaja, ali očekujem da će merama Vlade taj javni dug u odnosu na BDP značajno početi da pada i on će svakako postati aktuelan. Mislim da ne treba da čekamo i trošimo nepotrebno vreme da uskladimo tu metodologiju utvrđivanja javnog duga. Tu bih vas zaista podržao da budete istrajni i da insistirate na tom rešenju, jer će to olakšati poziciju i vama i svima nama.
Naravno, podržavam i vaše preporuke i sugestije revidiranim subjektima, gde u toku kontrole rešavate određene probleme i mislim da je to jako bitno i da ste sigurno utvrdili dosta mogućih nepravilnosti koje nisu namerno učinjene, a mogu se ispraviti, mogu unaprediti sistem rada.
Kada je u pitanju tok ove rasprave, čuli smo da se pominju pojedina javna preduzeća i određene nepravilnosti. Želim da kažem da je Javno preduzeće "Srbijagas" samo jedno od revidiranih javnih preduzeća o kome se govori u izveštaju. Sprovedena je jedna redovna revizija, jedna redovna kontrola, postupak odazivnih sastanaka, postupanje po preporukama je u toku. Želim da kažem da nema potrebe za nekom politizacijom, za nekim paušalnim ocenama, iznošenjem nekim formalnih razloga da bi se tobož prikazale neke zloupotrebe ili nepravilnosti.
Javno preduzeće "Srbijagas" se pre svega, sprovodeći politiku Vlade Republike Srbije i preporuku Vlade Republike Srbije, na određene načine uključilo u sprovođenje politike spašavanja hiljade radnih mesta u Srbiji. Kada je u pitanju "Agroživ" mora se reći da je tu u pitanju 1.300 radnih mesta. Proizvodnja pašteta, pilećeg mesa, prerađevina, proizvodnja hrane je strateški značajna za ovu državu i šansa ove države.
Da javno preduzeće "Srbijagas" sprovodeći politiku Vlade i na preporuku Vlade Republike Srbije nije učinilo to pre dve godine sa preduzećem "Agroživ", danas mi ne bi pričali o tom broju radnih mesta, o značaju za jednu takvu sredinu kao što je opština Žitište, a ne bi takođe ni pričali o mogućnosti koja je vrlo aktuelna sada i trenutno na tome radi Vlada Republike Srbije i predstavnici javnog preduzeća "Srbijagas" i "Agroživa", o uvođenju jednog strateškog partnera, odnosno najuspešnijeg proizvođača u Evropi u domenu proizvodnje pilećeg mesa i prerađevina.
Da li je to loše? Naravno da nije. Takav primer imamo i kada je u pitanju Paraćin, gde su spašena radna mesta i zdravi privredni subjekti i sada uvodimo strateškog partnera i za te sredine, u kojima ti poslovni subjekti i ta preduzeća posluju, što je svakako značajno. Mislim da u tom smislu trebamo biti potpuno iskreni i da trebamo razgovarati o tome kakav je značaj za te sredine, za ta radna mesta, za te ljude koji rade u tim preduzećima ovaj potez javnog preduzeća "Srbijagas" imao.
Što se tiče revizije svrsishodnosti i uvođenja plana da Sektor za reviziju svrsishodnosti počne da radi, mi smo o tome na samom početku rada DRI razgovarali. Svesni su svi da je to vrlo značajna revizija, ali da ona zahteva i određen obim pripreme, da je vrlo komplikovana i da je potrebno vreme da bi ona u punom smislu te reči zaživela. Ono što DRI preduzima, svakako je preduzela osnivanje sektora, pripreme kadrova i ljudi, ali tu će i druge institucije, naravno, morati da se uključe i ta će revizija svrsishodnosti zavisiti i od politike Vlade i od jasnih preporuka u tom domenu šta je ono što Vlada Republike Srbije, odnosno država u narednom periodu treba da postigne i na koji način, da bi sama DRI sagledavajući utrošak sredstava mogla da utvrdi šta se za taj novac dobilo, kakav auto se kupio, a koji bi možda predlog ili način kupovine nekog drugog auta značio da su ta sredstva bolje utrošena i da će građani, odnosno država Srbija imati nešto veću korist.
Očekujem, kao što smo imali po svim ovim segmentima određeni napredak, da i ova revizija svrsishodnosti u narednom periodu pokaže permanentan napredak i razvoj u tom domenu.
Na kraju, spomenuo sam i zonu sive ekonomije, a u Srbiji je ona u ovom trenutku nažalost velika u odnosu na visoko razvijene zemlje, pa čak i u odnosu na zemlje koje su uporedive sa nama. Obe institucije, Agencija za borbu korupcije i DRI su iznele potrebu saradnje i dobro je što je direktorka Agencije za borbu protiv korupcije iznela i određene podatke da se ušlo u saradnju sa bazom podataka katastra, da se planira i sa nekim drugim institucijama da postoji ta direktna konekcija, jer taj posao, kada je u pitanju i nadležnost Agencije za borbu protiv korupcije i DRI, u tom smislu ne može imati pun efekat bez određene saradnje, naravno uvažavajući i nadležnost i oblast kojima se bave obe institucije i ne zadirući u njihovu nezavisnost i stručnost.
Zaista apelujem, ne samo na ove dve institucije, nego i na druge organe, a određeni teret se postavlja i pred poresku upravu, da zaista u tom domenu svi budu svesni da nema efikasne borbe protiv sive ekonomije, protiv korupcije, protiv utaje poreza, svega onoga što zaista ugrožava ovu državu, bez saradnje svih institucija. U tom smislu želim jasno da kažem da će ove dve institucije i druge u tom domenu imati apsolutnu podršku SPS-a kada god to bude potrebno, a lično vam i u ovom trenutku kao predstavnik poslaničke grupe izražavam podršku i u budućem radu i za ovaj izveštaj koji ste podneli. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo još u načelnoj raspravi iskazali svoju podršku ovim predviđenim izmenama, jer smatramo da Vlada na ovaj način zaista prepoznaje delatnosti od opšteg društvenog interesa.
Ceneći trenutnu u situaciju u uslovima kada nema dovoljno direktnih novčanih sredstava da bi se na ovaj način pospešile ove delatnosti, mislimo da je, uslovno rečeno, odricanje od budućih dela prihoda, odnosno poreza, ponuđena jedna varijanta da se deo sredstava uloženih u zaštitu, zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske, sportske i socijalne namene i naravno, kada je u pitanju ovaj amandman, kulturu, što mislimo svakako da je jedna dobra odredba.
Na ovaj način pozivaju se svi oni koji budu u mogućnosti da se društveno odgovorno ponašaju prema ovim delatnostima i čini mi se da se na taj način postiže dvostruka korist i poziv svima onima koji imaju novca da ulažu u ove delatnosti, jer će na taj način pojedine kompanije se prikazati zaista kao društveno odgovorne. S druge strane, imaće mogućnost i svoju ličnu korist da te rashode prikažu poreskom bilansu, u znatno većem iznosu od 5%, dakle od ukupnog prihoda.
Ono što možda može da zazvuči paradoksalno i što smo i mi svi koji smo diskutovali iz poslaničkog kluba SPS, tražili i zalažemo se zaista za jednu efikasnu fiskalnu kontrolu kako bi se svi oblici sive ekonomije suzbili na najbolji mogući način. Mislimo da i jedna efikasnija poreska kontrola u ovom smislu može proizvesti značajno realnije poreske bilanse, a samim tim i značajno veća izdvajanja za ove namene od strane poreskih obveznika.
Na taj način, zaista, mislim da bi eventualno iskazana jedna blaga sumnja Fiskalnog saveta u svom izveštaju, da jedan veliki broj poreskih olakšica koji se predviđa u Zakonu o porezu na dobit, može da izazove određenu netransparentnost zakona i eventualno gubitak sredstava u budžetu, mada nije iskazan jasan novčani iznos. Mislim da neće u tom obimu proizvesti gubitak, a da već u nekom narednom periodu možemo dobiti značajne rezultate kada su u pitanju izdvajanja za ove veoma značajne društvene delatnosti.
Stoga mi zaista izražavamo, pre svega opredeljenju Vladi, da prepozna ove delatnosti i pruži mogućnost da se u njih više ulaže, a svakako i amandmanu koleginice. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovana predsedavajuća, koristiću vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe.
Uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, tema ovog amandmana - oporezivanje dobitaka od igara na sreću je već konstantno kada smo god bili u prilici da raspravljamo o poreskim zakonima odnosno izmenama Zakona o porezu na dohodak građana, i ovoga puta u raspravi smo imali, koliko sam ja uspeo da izbrojim, tri amandmana. Između ostalih, jedan od amandmana je bio i moj, sa predlogom da neoporezivi iznos bude 26.600 dinara, kao što je i ranije bio predviđen neoporezivi iznos. Taj amandman sam povukao iz rasprave, ceneći ono što je usledilo kao predlog kolege Ilića i resornog Odbora za finansije.
Konkretno, kada je ovaj amandman u pitanju, ideja amandmana je dakle da se oporezuju veliki dobici i da se na taj način pokuša izbeći minimalno oporezivanje malih dobitaka i eventualno suziti krug za priređivanje igara na sraću, odnosno stvoriti neki preduslovi za još veće razvijanje sivog tržišta u ovoj oblasti.
Naravno, u ovoj temi izražavani su oprečni stavovi od toga da se pojavljuje neka vrsta presedana u evropskom zakonodavstvu, ono što se predviđa kod nas do, naravno, mogućih rešenja. Prihvatajući realnost da je Vlada prihvatila i resorni odbor, amandman kolege Ilića, gde se predviđa neoporezivi iznos do 11.000 dinara i dobici o priređivanju u kazinima.
Naravno, i jedna od primedbi koju smo mogli da čujemo i na odboru, ali i zainteresovanih strana po pitanju ove problematike i dvostruko oporezivanje, odnosno tretman uplate igrača amandmanom Odbora za finansije je izbegnut, uvažavajući tu uplatu kao mogućnost, ukoliko je dobitak veći od 11.000 dinara, da se uključi u neoporezivi deo.
To su bili, pre svega, moji razlozi da povučem amandman na ovaj član koji je predviđao neoporezivi iznos od 26.600 dinara. Smatram da je ovo neko rešenje koje je u ovom trenutku moguće prihvatljivo za Vladu, a i za poslanički klub SPS. Međutim, ono što je meni takođe interesantno kod ovog amandmana, jeste pre svega i obrazloženje za odbijanje amandmana. Želeo bih da kažem da ono potvrđuje ono što je poslanički klub SPS u raspravi u načelu i pojedinostima iznosio ovim predlozima, zalažući se i za poresku pravdu i za pravičnost i jedan koncept rasterećenja rada.
Naime, u obrazloženju stoji da se predloženo oslobođenje od oporezivanja dobitaka od igara na sreću do neoporezivog iznosa od 11.000 dinara na pojedinačno ostvareni dobitak je optimalno odmereno, imajući u vidu koncept, ovo je jako bitna reč, poreskog oslobođenja prihoda od rada, i onih koji ne potiču od rada, ili u vezi sa radom, te nema opravdanja da visina neoporezivog iznosa od igara na sreću bude viša od neoporezivog iznosa zarade.
Jasno je da je koncept u tom smislu izražen da neoporezivi iznos prihoda od rada ili u vezi sa radom bude taj od 11.000 dinara. Mi smo između ostalog i podržali ovaj predlog izmena i dopuna poreskih zakona, jer ide u jednom pravcu rasterećenja rada, jer i podaci govore da pogotovo opterećenje u zoni minimalne zarade je visoko kotirano i čak neki podaci kaži među četiri zemlje u Evropi, što svakako predstavlja izvor i mogućnost da poslodavci, odnosno i radnici se kreću ka sivoj zoni, imajući interes.
Upravo iz tog razloga nisam se javljao danas po jednom amandmanu koji smo mi podneli, ceneći, želeći i insistirajući na poreskoj pravdi i pravičnosti, da se i prihodi, odnosno zarade po osnovu privremenih i povremenih poslova sklopljenih direktno sa poslodavcem ili preko omladinske i studentske zadruge, uključe u taj koncept oporezivanja i da se neoporezivi iznos izrazi u iznosu od 11.000 dinara.
Čini mi se da ovo obrazloženje zbog neprihvatanja ovog amandmana kolege Žike Gojkovića, apsolutno potvrđuje našu želju i nameru da ovaj koncept, kako je ovde i rečeno, optimalno odmerenog poreskog opterećenja je trebalo svakako primeniti i na ove prihode kada se tiču privremeni i poslovi.
Želim da kažem da je nezaposlenost, i to je i u raspravi u načelu provejavalo, nizak standard stanovništva jedan od najvećih problema, a rad po osnovu privremenih i povremenih poslova je izvor prihoda i uslov za preživljavanje mnogih mladih ljudi u Srbiji.
Čini mi se da podatak po osnovi tih poreza i prihoda nismo eksplicitno dobili, ali na ovaj način, izuzimanjem ovih zarada i prihoda, svakako će taj eventualni prihod koji se može ostvariti, biti anuliran jednim delom sigurno prelaska i poslodavaca, ali i onih radnika koji bi na ovaj način mogli da ostvare svoju zaradu prelaskom u sivu zonu.
Mislim da zauzimanje tog stava svakako odstupa od koncepta Vlade i zakonodavca, odnosno predlagača, resornog ministarstva, da je cilj i dugoročno da se rastereti rad, kako bi u tom smislu i ta mera doprinela smanjenju zone sive ekonomije u Srbiji, koja je negde na nivou od 30% bruto društvenog proizvoda u ovom trenutku.
Želim da kažem da zaista možemo da podržimo ovaj koncept i predlog Vlade i cenimo da, pre svega, efikasnom fiskalnom kontrolom se zalažemo da se apsolutno suzbije rad na crno, jer radnici koji rade, koji nisu prijavljeni su lišeni mnogih prava, bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja, bez mogućnosti da imaju bilo kakvu vrstu zaštite od poslodavaca koji im stalno prete otkazom i to je bio jedan od značajnijih motiva koji je opredelio poslanički klub SPS da prihvati i predloži ovakav koncept Vlade i da predloži amandman koji bi išao u prilog konceptu Vlade koji je predložila u smislu oslobođenja prihoda od rada.
Želim na kraju da u tom smislu i pozovem, obzirom da se resorno ministarstvo i Vlada nisu pozitivno izjasnili o ovom amandmanu, ceneći da se zaista radi o jednom krugu velikog broja malih ljudi koji na ovaj način mogu da steknu svoju zaradu i egzistenciju, sve narodne poslanike da u Danu za glasanje se opredele dosledno za ovaj koncept i podrže predlog amandmana naše poslaničke grupe.
Kažem još jednom, ceneći da je postignuta neka vrsta kompromisa i dogovora po pitanju oporezivanja dobitaka od igara na sreću, podržavam predlog Odbora za finansije i predlog da se prihvati amandman kolege Ilića, koji je već postao sastavni deo zakona. Zahvaljujem.
Poštovani predsedniče, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub SPS u uslovima ekonomske krize smatra svakako dobrim odgovorom pristup Vlade javnim finansijama na način da planira i razmišlja na srednji rok i svakako da dobra rešenja i dostizanje strategijskih ciljeva nije moguće u kratkom roku. Prioritetni problemi su definisani. Pre svega stavljanje pod kontrolu javnog duga kroz kresanje deficita javnog budžeta i krajnji cilj strategijski je mogućnost uravnoteženja budžeta 2016. godine. Naravno da ovakav pristup javnim finansijama, način razmišljanja je nešto novo u novijoj istoriji kada su u pitanju javne finansije, ali da on nije održiv bez jednog zajedničkog političkog interesa koalicionih partnera koji je trenutno vidljiv i naravno opšte podrške u društvu koje je sam ministar napomenuo, jer javne finansije i ovako značajni ciljevi traže određeno vreme.
U tom smislu predlog resornog ministarstva možemo shvatiti kao nastavak reformi u cilju dostizanja ovih strateških ciljeva. Uostalom, ocenu ovih zakona dao je Fiskalni savet na način da indirektno potvrđuje ovakve stavove, a dobar deo izmena u ovim poreskim zakonima lično prepoznaje i kao ostvarenje najave premijera Ivice Dačića u svom ekspozeu da će se smanjiti birokratske procedure i ubrzati rad administracije. Ovoga puta tema je Poreska uprava i da će se uspostaviti pravedniji poreski sistem, te stoga uvažavajući ove činjenice želim na početku da kažem da će poslanički klub SPS u načelu podržati set predloga izmena poreskih zakona koje su na dnevnom redu.
Teško je o porezima amirmativno govoriti. Uverio sam se u to više puta i sam radeći i baveći se problemima poreza i govoreći u Narodnoj skupštini. Odavno je poznata izreka Franklina da su u životu izvesne samo dve stvari – smrt i porezi i mnogi mislioci i analitičari pokušavali su da obrazlože razloge za oporezivanje, a porezi i dalje ostali nepopularni i imaju jednu značajnu karakteristiku da u suštini ne daju direktnu vezu građanima plaćanja i koristi koje dobijaju za to plaćanje i često građani, pa i svi mi doživljavamo porez isključivo kao trošak, kao nešto – kao novac bačen niz reku, što svakako nije tačno i ni jedna država ne može da postoji bez poreza. Ovo je jedna konstatacija u kojoj se dovoljno dobro govori o razlogu velike preosetljivosti naših građana na postojanje sive ekonomije u RS, čije su posledice vidljive u oblasti utaje poreza, distorzije na tržištu i nelojalne konkurencije.
Mi socijalisti zbog toga smatramo da efikasnom fiskalnom politikom treba suzbijati sve oblike sive ekonomije pogotovo i posebno rad na nelegalnom tržištu jer radniku koji radi na crno uskraćena su sva moguća prava, socijalna prava, izložen je čestim nehumanim uslovima rada i stalnoj pretnji od gubitka posla.
Kroz tu prizmu pre svega sive ekonomije u Srbiji, o kojoj sam ja lično i poslanički klub SPS više puta govorio i iznosio svoje stavove, a na osnovu raspoloživih podataka o obimu sive ekonomije i uzrocima i mogućim merama za njeno suzbijanje u Srbiji, pokušaću da analiziram pojedine predložene mere izmena i dopuna seta poreskih zakona. Postoji više uzroka za pojavu sive ekonomije u Srbiji. Oni su institucionalno ekonomski u sferi finansijske oblasti gde se pojavljuje veliki broj gotovinskih plaćanja koji je teško kontrolisati, u domenu institucija tržišta rada, ali sa stanovišta današnje rasprave cenim da su za komentarisanje i diskusiju najvažniji fiskalni uzroci, a pre svega je jedan od osnovnih uzroka za pojavu sive ekonomije relativo visoka fiskalna opterećenja rada.
U tom smislu predložena mera smanjivanja stope poreza na zarade sa 12 na 10% i povećanje neoporezivog iznosa plate sa 8.776 na 11.000 dinara čime se smanjuje poresko opterećenje najnižih zarada sa 8,6 na 6,4% je svakako dobra cenim da je ona u duhu smanjenja podsticaja i mogućih koristi poslodavca da se uključi u sferu sive ekonomije, odnosno da će uticati na smanjenje broja radnika koji će raditi na crno i sivo kada se samo jedan deo obaveza plaća.
Inače, želim da kažem na nivou minimalne plate, trenutno poresko opterećenje u Srbiji je četvrto po visini među svim zemljama, što predstavlja podsticaj za neformalnu zaposlenost i stoga je značajno smanjiti troškove rada za nismo plaćeni rad i ta praksa je trenutno prisutna u većini velikog broja evropskih zemalja. Želim da kažem da je možda moguće razmisliti u budućnosti da minimalna zarada možda bude blago diferencirana tako da odražava različite regionalne troškove života u Srbiji, čime bi bio još jedan dodatni podsticaj za smanjivanje rada na crno.
Želim da napravim jednu malu digresiju kao uvod o pojedinostima, mi smo podneli amandman na član 11. koji se tiče člana 15a. smatrajući da i zarade koje se ostvaruju preko studentskih zadruga i omladinskih trebaju biti uključene u sistem da 11.000 dinara predstavlja neoporezivi iznos jer takav rad prestavlja mogućnost da određeni broj pre svega mladih ljudi dođe do zarade, da preživi bukvalno u ovim teškim trenucima, a naravno da je nezaposlenost jedan od najvećih, a možda i najveći problem i svakako da na ovaj način i ovom merom bi se smanjio i rad na crno, odnosno sav teret ovakvog predloga prelio bi se na zarade mladih ljudi koji rade preko studentskih i omladinskih zadruga, a nikako na državu i to bi svakako bio možda jedan okidač za rad na crno ovog dela populacije.
Svakako da na ovom mestu komentar zaslužuju i lokalne samouprave i ne treba prenebregnuti činjenicu da jedan broj lokalnih samouprava ostaje bez značajnih prihoda i treba vrlo biran pristup imati kada su u pitanju lokalne samouprave na način da na jednom mestu rešimo jedan problem, a na drugom otvorimo i sa tim u vezi svakako da treba respektovati i stav Fiskalnog saveta kada je ova tema u pitanju.
Jedan od drugih fiskalnih uzorak pojave sive ekonomije su komplikovane i skupe poreske procedure. Predloženim setom zakona imamo mogućnost i propisuje se mera prepisivanja pojedinačne poreske prijave i objedinjavanja plaćanja poreza jednim nalogom, kao što smo već videli i čuli.
Dakle, veliki broj uplatnih računa, veliki broj prijava, to je sve koštalo i u novcu i u vremenu. Svakako je otežavalo i samu kontrolu Poreske uprave i to je već, sam po sebi, veliki napredak, mimo ovog finansijskog koji se najavljuje u iznosu od 1,5 milijardi dinara. Ovde, ceneći da podaci govore i da se isplaćuju plate, a ne i doprinosi, u skladu sa zakonom, i da je u januaru bilo negde oko 6000 takvih slučajeva, smatram da je ovo uvođenje tzv. prijave doprinosa po službenoj dužnosti, kada poslodavac ne obračuna i ne uplati doprinos za obavezno socijalno osiguranje za prethodni mesec, obračunaće nadležna Poreska uprava i to će svakako dodatno destimulativno delovati na sve poreske obveznike, da nemaju motiv da ulaze u sivu zonu i da izbegavaju plaćanje doprinosa. Mi i sada, među 500 najvećih dužnika, imamo u tom smislu svakog devetog koji je vrlo aktivan. Postavlja se opravdano pitanje – zašto taj iznos od 12 milijardi dinara kod aktivnih poreskih obveznika nije moguće u ovom trenutku naplatiti.
Jedan od fiskalnih uzroka za pojavu sive ekonomije je takođe i visok stepen tolerancije prema sivoj ekonomiji. O tome je već ovde bilo reči. Kao što sam rekao i u samom uvodu, SPS je apsolutno za strogo sankcionisanje i izbegavanje plaćanja poreza i minimiziranje tolerancije prema sivoj ekonomiji i zbog toga želimo da podržimo da se, kroz unakrsnu procenu poreske osnovice fizičkih lica, poreski sistem učini pravedniji. Svakako želim da kažem velikoj većini ovde poslanika, ali i građanima, golim okom su vidljivi određeni slučajevi, enormne nesrazmere između imovine i prijavljenih prihoda i dohodaka. Jednostavno, Poreska uprava u tom smislu treba da dejstvuje i predviđena kazna od 3% od neprijavljene imovine kod velikih poreskih obveznika, odnosno bogatih ljudi je dobra mera, treba dosledno da se primenjuje i ovde, u neku ruku, možda neće biti toliko bitan i taj finansijski efekat, koliko poruka građanima, svima onima koji gledaju u Republiku Srbiju, pa će država na taj način dati jasan signal da je spremna i odlučna da se uhvati u koštac, da suzbije sivu ekonomiju i utaju poreza.
Složio bih se ovde sa pojedinim diskusijama, da je u tom smislu i početak rada Vlade, premijera Ivice Dačića, poslao jednu poruku, da se lopovluk u Srbiji ne isplati.
Jedan od mogućih fiskalnih faktora takođe za pojavu sive ekonomije je nedovoljno obučena i opremljena poreska administracija. Jako je bitan elemenat povećanja verovatnoće otkrivanja utaje poreza i izvesnosti da će ona biti otkrivena. Tu svakako veliku odgovornost ima Poreska uprava i to zavisi od njene opremljenosti, od njene organizacije, od motivacije radnika u Poreskoj upravi, od metodologije rada, odnosno odabira predmeta kontrole.
Tu želim da kažem nekoliko sugestija, koristili smo rasprave kada su bile javne finansije na dnevnom redu, da iskažemo želju da se Poreskoj upravi da podsticaj za njen rad i zaista smatramo da ovoga puta nekih 10% radnika Poreske uprave radi na neposrednoj kontroli. Mislimo da to nije dovoljno i da treba znatno veći broj radnika biti angažovan i treba uvažiti činjenicu da ti poslovi zahtevaju specifična znanja iz finansija, ekonomije i prava i određene veštine. Nekada je i u Poreskoj upravi postojala određena obuka kadrova koji su bili spremani za ovakve poslove. Možda treba razmisliti, u saradnji sa resornim ministarstvom, da se jedan obrazovni profil na određenim školama ili fakultetima osnuje, koji bi spremali ili specijalizovali kadrove za rad u poreskim upravama.
Potreban je i motiv koji je izražen kroz adekvatne zarade ljudi koji direktno rade na poslovima kontrole. Ovde, na ovaj način, mi bi plaćali stručnost, razliku od nekih institucija koje smo mi cenili, isključivo nagrađivali njihovu nezavisnost. Ne kažem da i to nije potrebno. Međutim, stručnost treba da bude adekvatno nagrađena, jer ljudi koji dobro rade svoj posao, stručni su, uvek će izabrati posao koji je više vrednovan i sa te strane ove plate koje postoje u Poreskoj upravi svakako nisu ni dovoljno atraktivne, ali nisu ni motiv da ljudi na jedan dobar način rade svoj posao.
Na ovom mestu želim da kažem, mi smo to više puta isticali, ne kao neku vrstu kritike. Imamo određenu nesrazmeru u platama i cenimo da je došao trenutak da naša Vlada zaista ozbiljno razmisli, da poput pojedinih zemalja u našem regionu jasno definiše šta su to državne funkcije, šta su javne funkcije, šta su ostale funkcije, i da u obimu predviđenih sredstava u ovom trenutku, definiše jasne parametre i odnose među funkcionerima, funkcijama i poslovima koji se obavljaju i dobićemo, u tom smislu, i ravnomerniju raspodelu zarada.
Naposletku, kada je u pitanju metodologija izbora poreskih obveznika, čisto kao jednu napomenu, imao sam prilike da slušam jedno izlaganje i o studiji koja je izvršena o obimu sive ekonomije u Srbiji. Ona je pokazala da se profil onih koji ulaze u zonu sive ekonomije kreće u okvirima, da su to preduzetnici, mlade firme, privredni subjekti u građevinarstvu i sa sedištem u centralnoj Srbiji, obveznici koji su skloniji ulasku u sivu ekonomiju od ostalih poreskih obveznika.
Zbog svega navedenog, u ovom trenutku želim da kažem da treba svakako, u cilju ostvarivanja ovih proklamovanih ciljeva, shvatiti ozbiljnu preporuku Fiskalnog saveta o trenutnim mogućnostima isključivog podnošenja elektronskih prijava do 1. jula 2014. godine, uvažavajući ovu argumentaciju koju sam izneo po pitanju potencijala, pre svega rada Poreske uprave, mada mislim da će ona pre odgovoriti tom svom zadatku, nego poreski obveznici koji će morati na ovaj način da se ponašaju.
Smatram da predložene poreske mere koje sam naveo mogu doprineti suzbijanju sive ekonomije u Srbiji, što je veoma značajno, pre svega kada su u pitanju fiskalni uzroci, jer je ona, po nekim istraživanjima, najveća u regionu, a u poređenju sa visoko razvijenim zemljama gotovo duplo veća i iznosi negde oko 30,1% BDP. Svakako, vreme je da na ovaj način, a cenim i ovim merama koje sam izneo, se stupi u odlučnu akciju u borbi za suzbijanje i svođenje u neke realne i normalne okvire prometa u sivoj ekonomiji.
Naravno da, zbog suštine koju sam izneo u dosadašnjem izlaganju i ono što sam potencirao, treba podržati ove predloge zakona, ali postoji i drugi niz predloženih mera koje vredi pomenuti, koje treba podržati. Mi, socijalisti, smatramo da pored stimulacije rada treba u Srbiji stimulisati preduzetništvo i smatramo da su dobre mere podizanja cenzusa za paušale sa tri na šest miliona dinara, što je olakšanje za veliki broj poreskih obveznika koji će na ovaj način dobiti mogućnost da budu paušalci. Naravno da se i ovaj izbor preduzetnika, kojim se omogućuje da doprinose plaćaju na ličnu zaradu ili na ostvarenu dobit, postižu ove uštede negde do 1/3, kao što smo čuli, predstavljaju dodatni stimulans preduzetništvu.
U svrhu pravičnosti sistema mogu svakako ubrojati i meru jednog uravnoteženog i pravičnog rešenja, kada je u pitanju utvrđivanje poreske osnovice za imovinu pravnih lica. Dakle, to nije više knjigovodstvena vrednost, već fer vrednost imovine koja se može postići na tržištu.
To je svakako mera koja će omogućiti poreskoj upravi, kojoj je uvek cilj utvrđivanje faktičkog stanja na terenu, a na taj način će se svakako obezbediti određena pravičnost.
Želim da pomenem i povećanje procenta priznavanja rashoda u poreskom bilansu sa 3,5 na 5% i apostrofiranje određenih oblasti u našem društvu koje se mogu na taj način pospešiti - zaštita životne sredine, zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, sportske i socijalne. Ovo opredeljenje da se praktično država odrekne jednog dela prihoda je verovatno u ovom trenutku lakše, nego ići direktnim merama subvencija, odnosno novca kojeg trenutno nema u ovoj oblasti. Fiskalni savet je izrazio određenu ogradu po pitanju ove mere, ali nije naveo zbog čega i koliki je taj znatan manjak prihoda u budžetu po osnovu ove mere. Mislim da u ovom trenutku nije veliki, a da može svakako da da određene rezultate u budućem periodu, da bude vrlo atraktivan za sve poreske obveznike.
Uvođenje poreskog oslobođenje za vodno zemljište i vodne objekte svakako je nešto gde treba poljoprivredu, kao atraktivnu granu, podržati. Naravno, ne treba ni zanemariti dodatne prihode za penzije koje moraju biti obezbeđeni, jer su to zarađene kategorije i on mora biti održiv i u narednom periodu.
Obzirom da mi je vreme isteklo, zbog svega što sam izneo i zbog toga što cenim da će se doslednom primenom obezbediti pravičniji sistem i potrebna izdašnost sredstava u narednom periodu, želim još jednom da kažem da će uz pojačanu kontrolu poreske uprave svakako biti još bolji rezultati. U tom smislu, poslanički klub SPS će podržati sve predloge izmena i dopuna zakona koji su na dnevnom redu. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.