Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Kasalović

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem. Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ubeđen sam da je tok ove rasprave pokazao da je otvoren jedan proces usavršavanja Državne revizorske institucije u organizacionom, kadrovskom i svakom pogledu, što treba da predstavlja uvod u to da DRI dobije značajan status kao nezavisna institucija, koja obavlja vrlo važne poslove.
U ovom trenutku je potrebno reći da je nemoguće podržati ideju ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o DRI, a zahtevati, očekivati da DRI ove godine, u narednom periodu u potpunosti obavlja svoje zakonom i Ustavom predviđene poslove. Zaista mi je zadovoljstvo što su gotovo sve diskusije podjednako išle u tom pravcu.
Ono što jeste bila tema i predmet razlika i na Odboru za finansije i među poslanicima i onima koji su inicijatori ovog zakona jeste to da ovaj inicijalni predlog o Državnoj revizorskoj instituciji nije samo izraz želje Državne revizorske institucije, nego je to predlog koji je, i po mom mišljenju, duboko utemeljen na komercijalnim osnovama statusa stručnih lica koja mogu da obavljaju ove poslove.
Želim da kažem da ni u jednom trenutku nisu bile sporne zarade, odnosno upodobljavanje državnog revizora i ovlašćenog državnog revizora sa državnim službenicima prvog i drugog reda, čije bi zarade bile 128.000 i 144.000 dinara, ali je zarada ovlašćenog državnog revizora služila kao osnova za utvrđivanje zarade predsednika DRI, članova Saveta, zamenika i vrhovnog državnog revizora, svih onih u hijerarhiji DRI.
U tom smislu želim da kažem da ovaj predlog koji predviđa u članu 1. stav 2. da zarada predsednika DRI iznosi 30% više u odnosu na zaradu ovlašćenog državnog revizora predstavlja minimum mogućeg utvrđivanja zarade. Ukoliko bi taj procenat uvećanja zarade predsednika DRI u odnosu na zaradu ovlašćenog državnog revizora, koja je inicijalno bila, kao što je juče rečeno, predviđena u duplom iznosu, što po mišljenju većine nas u Odboru za finansije, odnosno gotovo svih poslanika, izgleda kao enormno visoka i neuporediva u ovom trenutku za uslove teške ekonomske krize u Srbiji, ali uporediva sa nekim državama iz regiona...
Dakle, ovo uvećanje od 30% obezbeđuje hijerarhiju, da spuštajući se od plate predsednika DRI zadržimo odnos plata do nivoa državnog revizora. U slučaju da je ona, kao što je bilo predloga, uvećana za procenat niži od 30, došli bismo u situaciju da vrhovni državni revizor ima manju platu od ovlašćenog državnog revizora, iako je po obimu posla nadređen tom ovlašćenom državnom revizoru.
Želim da kažem da smo i u tom smislu vodili računa da se koliko-toliko ponašamo ekonomično i vodimo računa o trenutnim mogućnostima i potencijalima.
Naravno da je i Ministarstvo finansija u samom startu izašlo sa podrškom i obezbedilo potrebna sredstva. Ukoliko ovaj predlog bude do kraja podržan, očekujem da ta sredstva neće biti potrebna u iznosu od 25.000.000 dinara, nego znatno manja, s obzirom na to da se Ministarstvo finansija već u samom startu izjasnilo da daje podršku i obezbeđuje sredstva, koja bi bila značajno veća, po onom prvobitnom predlogu koji bi predstavljao mogućnost dvostrukog uvećanja zarade predsednika DRI, a u ovom slučaju je predlog za iznos od 30%.
Mislim da je na ovaj način sačuvana sama ideja izmene i dopune Zakona o DRI da se značajno poboljša standard onih koji obavljaju posao, a to su državni revizori i ovlašćeni državni revizori, koji su najpotrebniji u ovom trenutku; njima su zarade u ovom trenutku značajno povećane. Očekujemo da će se ovom reakcijom, ali i stanjem na komercijalnom tržištu revizora, značajno poboljšati kvalitet rada DRI. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, kontrola novčanih tokova budžetskih sredstava mora da bude redovna, jer je to jedini put i način da se uspostavi potpuna odgovornost za zakonito i namensko trošenje svakog dinara građana Republike Srbije. Poslanici SPS i JS izražavaju zadovoljstvo i daju podršku zato što je taj proces otvoren i što je ovo prva vlada koja je jasno izrazila spremnost da javne finansije Republike Srbije učini modernim, transparentnim, što je, između ostalog, jedan od preduslova za punopravno članstvo Republike Srbije u EU.
Ne želim da naredni izveštaj o završnom računu budžeta Republike Srbije i drugih korisnika, direktnih i indirektnih, sredstava budžeta bude nepotpun, odnosno krnji, kao i ovaj koji je glasio da se ne izražava mišljenje. Naprotiv, želimo da bude potpun, da obuhvati celinu, jer javnost Republike Srbije s pravom to očekuje.
Državne revizorske institucije u mnogim zemljama organizovane su različito institucionalno i postoje više desetina godina; u tom periodu su se menjale i organizaciono i po obimu ovlašćenja. Ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji je upravo na tragu takvog puta i on pre svega predstavlja izraz podrške poslanika članova Odbora za finansije, koji su u jednom trenutku izrazili jednoglasnu podršku radu Državne revizorske institucije, da bi na kraju i ovaj konkretan Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o DRI rezultirao predlogom delom poslanika članova Odbora za finansije. On, po mom ubeđenju, pre svega predstavlja uvod u jednu permanentnu raspravu u pravcu organizacionog i kadrovskog jačanja DRI u budućnosti.
Shodno tome, kao što su se stvari odvijale u državnim revizorskim institucijama u mnogim zemljama EU, dešavale su se promene i mi smo u ovom trenutku imali i drugih predloga na tom planu.
Između ostalog, činilo se da bi mogao biti prihvatljiv predlog da se članovi Saveta DRI biraju na period duži od mandata narodnih poslanika i Vlade, što bi dodatno pojačalo nezavisnost u radu DRI, što ujedno i predstavlja i neka iskustva u EU. Međutim, na osnovu dosadašnje prakse procena Odbora za finansije i većine poslanika je bila da je prevashodni cilj u ovom trenutku da se pospeši materijalni i radnopravni status zaposlenih u DRI, a da je praksa ta koja će pokazati pravu meru nekih budućih rešenja, pa možda i ovog. To kažem zato što se u raspravi često taj argument potezao, o dodatnom pojačanju nezavisnosti u radu DRI.
U ovom trenutku želim da podsetim da su predstavnici i sam predsednik DRI više puta ponovili da je u radu povodom izveštaja o završnom računu budžeta Republike Srbije za 2008. godinu bila obezbeđena potpuna nezavisnost državnih revizora i u ovim uslovima, što samo govori da ovaj faktor nije dominantan i preovlađujući, onaj koji može da obezbedi potpunu nezavisnost, već da ona i u ovim uslovima može da se obezbedi, ukoliko se kvalitetno radi.
Zašto je ovaj prvi izveštaj o reviziji završnog računa budžeta Republike Srbije za 2008. godinu bio nepotpun, odnosno imao za rezultat nemogućnost da se izrazi mišljenje o stanju budžeta, odnosno završnom računu Republike Srbije za 2008. godinu? Obavljeno je oko 25, 27% novčanih tokova u kontroli, izvršena je revizija samog budžeta Republike Srbije. Postojeća ograničenja su navedena u samom izveštaju i ona su se sastojala u nedostatku broja revizora koji je trebalo da vrše kontrolu, odnosno reviziju završnog računa.
Reviziju može da radi kadar koji je vrhunski obučen, sa specifičnim veštinama. Praksa je pokazala, a i rezultati više sprovedenih javnih konkursa za izbor revizora, da je nedovoljna zarada, odnosno nepotpuno definisan radnopravni status državnih revizora bio prvo ograničenje da bi se u potpunosti primio potreban broj državnih revizora. Shodno tome, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o DRI ide ka tom cilju da se preciznije definiše radnopravni status i da se povećaju zarade državnih revizora, ovlašćenih državnih revizora, čija je zarada parametar za druge zarade, i da se na taj način DRI dodatno kadrovski ojača prijemom novih državnih revizora.
Videli smo da ovaj zakon predviđa da se državni revizori i ovlašćeni državni revizori upodobe sa zaradom državnih službenika u prvom i drugom naplatnom redu, sa koeficijentima 8 i 9, što bi u ovom trenutku iznosilo oko 128.000 za državnog revizora, a za ovlašćenog državnog revizora oko 144.000 dinara, što prema podacima komercijalnih revizorskih kuća na tržištu Republike Srbije govori da u ovom trenutku ta zarada postaja konkurentna i da sa ovakvom zaradom DRI može da popuni svoje redove i obezbedi potrebne kvalitetne kadrove. Dodatnim preciziranjem radnopravnog statusa državnih revizora, kroz mogućnost institucionalnog dodatka od 30% na složenost poslova u pojedinim trenucima, pojačava se taj kvalitet za prijem novih radnika.
Zaista cenimo da će na ovaj način DRI početi da radi u punom kapacitetu. Želimo da se ona, sem izveštaja o reviziji koji radi, potpuno uključi u rešavanje i uklanjanje ovih ograničenja koja su postojala povodom ovog prvog izveštaja. Mislim da je potrebno da se DRI aktivno uključi u stvaranje sistema interne kontrole i interne revizije, jer je to sistem koji je preduslov da se javne finansije dovedu u red i da se preduprede mnoge greške koje su ustanovljene već u ovom prvom izveštaju, kako se u budućnosti ne bi ponavljale.
Podsetiću da interna kontrola predstavlja jedan sistem procedura i odgovornosti svih pojedinaca koji su uključeni u finansijske tokove. Kroz proveru primene zakona, pravila i propisa obezbeđuje se i pouzdanost informacija. Naravno da bi se dobrom internom kontrolom, sistemom interne kontrole, već preventivno delovalo i da bi se ovaj najčešći nalaz o utvrđenoj nepravilnosti, odnosno o dokumentaciji, postojanju dokumentacije na osnovu koje se nije moglo na pouzdan način utvrditi da je trošak nastao u svrhu posla i poslovne saradnje, svakako isključio. To bi bio prvi efekat.
S druge strane, ukoliko bi zaista postojala prava interna revizija kroz koju bi se vršila provera primene zakona, sistema i procedura interne kontrole, a koja bi imala i obavezu da uspostavi saradnju sa eksternom revizijom, dodatno bi se dobio novi kvalitet da DRI već povodom neke naredne revizije budžeta direktnih i indirektnih korisnika može da odradi taj posao u novom kvalitativnom obliku.
Želim da kažem ovde na plenarnom zasedanju, a koristio sam i priliku na sednicama Odbora za finansije, da DRI treba da se uključi u taj postupak, ali da se teži ka uspostavljanju suštinskog sistema interne kontrole i interne revizije, koja bi mogla da odgovori svim ovim zahtevima, a ne da se ide u postupak uspostavljanja samo formalnog postojanja interne kontrole i interne revizije, gde ne bi bio suštinski rezultat i ne bi se u tom smislu postigao značajan efekat.
Mislim da će u tim uslovima u trenutku kada se postigne pun kapacitet rada Državne revizorske institucije ona moći da se posveti i svojim drugim obavezama predviđenim Zakonom o DRI, a pre svega onim koje su predviđene u članu 5. koji kaže da DRI može da daje savete korisnicima javnih sredstava, može da pruža stručnu pomoć, a iznad svega bi bilo potrebno da učestvuje i daje primedbe na radne nacrte, predloge zakonskih tekstova iz oblasti javnih finansija i da na taj način dodatno doprinese uređenju javnih finansija.
Kroz takav rad doći ćemo sigurno i do trenutka kada će Državna revizorska institucija, sem onoga što je cenila u ovom izveštaju, ceniti i svrsishodnost raspolaganja javnim sredstvima, i u celosti i u određenom delu. Iznad svega, poslanici SPS i JS nadaju se da će u nekoj narednoj reviziji DRI imati program revizije predviđen članom 35, koji kaže da se obavezno svake godine obuhvata budžet Republike Srbije, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja, odgovarajući broj jedinica lokalne samouprave, poslovanje NBS koje se odnosi na korišćenje javnih sredstava i jedan broj javnih preduzeća i privrednih društava. To ovog puta nije bio slučaj zbog ograničenja koja su navedena u ovom izveštaju, koja sam delom i spomenuo.
S obzirom na to da ovaj predlog izmena i dopuna Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji upravo ide u pravcu uspostavljanja potpunog kapaciteta rada DRI, poslanici SPS i JS u načelu će podržati ovaj predlog zakona. Nemamo amandmane na izmene ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o DRI, no ceneći raspravu koja će biti u pojedinostima spremni smo da razmotrimo sve amandmane koji će ići u prilog tome da se možda ovaj predlog pospeši i učini boljim. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, moje opredeljenje pre svega da govorim o zakonu o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, jer tema je zaista  inspirativna, nije politička i mislim da nema mesta podeli na one koji su strastveni borci protiv pušenja i one druge, već da zajedno svi treba da budemo na istom zadatku.
Pre svega je to za mene prilika da danas govorim o ovoj temi, ne toliko iz stručnog ugla, kakve su danas bile brojne diskusije, jer ja sam diplomirani ekonomista, već mi je želja da govorim kao roditelj, sportista po opredeljenju, javna ličnost, narodni poslanik, član SPS.
Mislim da iz tog ugla mogu dovoljno odgovorno, kompetentno, a želim pre svega afirmativno da govorim o zakonu, odnosno o cilju ovog zakona jer mislim da je, iako je to već više puta pomenuto danas, potrebno i nebrojeno puta pomenuti da je duvanski dim kancerogen, da nema bezbednog nivoa izloženosti dimu, da su značajni podaci ti da u Republici Srbiji u uzrastu od 13 do 15 godina gotovo 77% dece se izjašnjava da se u njihovom prisustvu puši, da majke u trudnoći koje su pušile rađaju decu sa znatno manjom telesnom težinom, a pogotovo su alarmantni podaci o bolesti dece koja su izložena duvanskom dimu i značajno više imaju bronhitis, upalu pluća, kašalj, zviždanje u grudima, astmu, poremećaj rasta i razvoja pluća, upalu srednjeg uha i mnoge druge bolesti. Zaista su to alarmantni i upozoravajući podaci.
Naravno da kao roditelj tri maloletna sina sam za ovaj zakon, jer želim da moji sinovi, mladost Republike Srbije i sva druga deca budu na adekvatan način zaštićena od izloženosti duvanskom dimu, odnosno riziku od ovih navedenih bolesti. Kao sportista po opredeljenju, naravno da sam za zakon jer stil života, odnosno sport značajno poboljšava psihofizičke sposobnosti čoveka, mladih ljudi i sam po sebi predstavlja negaciju poroka i ne stvara potencijalne pušače.
U tom smislu, apsolutno se zalažem za promociju zdravog stila života i mislim da je jako bitno da se u našem društvu pokrene kontinuirano informisanje i edukacija mladih, celokupnog stanovništva o rizicima i posledicama, kako bi se potpuno eliminisale ove pojave u našem društvu. To je potrebno činiti i u porodici i na nivou opštine i na nivou države.
Želim da iznesem jedan primer aktivnosti vrlo pozitivan i tiče se opštine iz koje potičem, iz Žitišta, gde Sportski savez opštine Žitište već 11 godina kontinuirano sprovodi više akcija pod nazivima: "Koračaj smelo protiv poroka", "Trojkom protiv droge", gde akcija obuhvata i edukaciju mladih po školama, uzrast sedmog i osmog razreda, u saradnji sa školama i stručnim ljudima, gde im se objašnjavaju rizici konzumiranja alkohola, cigareta, droge i drugih poroka. S druge strane, sa javnim ličnostima i sportistima afirmiše zdrav život i bavljenje sportom.
Tu ima zaista nekoliko vrlo interesantnih podataka do kojih se došlo u tih nekoliko godina. Pre svega, da deca više konzumiraju alkohol od cigareta, da uglavnom svi prepoznaju, nažalost, narkomana. Ono što zaista deluje iznenađujuće jesu podaci kada u slobodnom razgovoru komunicirate sa decom, oni kažu da prvu cigaretu, da prvo alkoholno piće konzumiraju u krugu porodice kada su neka porodična okupljanja, slavlja ili tome nešto slično. Zaista je to vrlo interesantan podatak i govori o tome da nije dovoljno uticati samo na svest mladih i dece, nego da značajno na tome treba poraditi i sa roditeljima.
Kao narodni poslanik, član SPS, naravno da sam za ovaj zakon jer smatram da narodni poslanici treba normativno da doprinesu uređenju ove oblasti, a s druge strane, mislim da treba i svojim ličnim primerom da učinimo sve da ova edukacija mladih ka zdravom životu i objašnjavanju rizika od korišćenja poroka treba da radimo u svim situacijama. Naravno da se i sami pridržavamo onoga što ćemo, nadam se, uskoro i usvojiti i odrediti kao pravilo ponašanja ovim zakonom.
Naravno da je potrebna i svest i zajednička dobra volja svih nas da je briga o zdravom odrastanju mladih prioritet i da propusti u tom domenu mogu značajno poništiti ciljeve i rezultate na svim drugim poljima.
Čini mi se da je zakonodavac zaista pronašao pravu meru i slobode za one čije je opredeljenje konzumiranje cigareta i da zaista nema potrebe da se u tom smislu svrstavamo u neke tabore – za i protiv.
Kada su u pitanju kaznene mere, na prvi pogled i meni se činilo da su pre svega ove novčane kazne visoke kada se tiču pravnih lica, međutim, ceneći cilj i značaj ovog zakona, ipak mislim da su one opravdane.
Naravno da će za sprovođenje ovog zakona i pun efekat biti potrebna i visoka svest o značaju ovog zakona, vreme, ali i kontrolna funkcija koja je inače predviđena ovim zakonom, jer ona ne samo što treba da sankcioniše one koji se ne pridržavaju ovog zakona, nego treba, po meni, u narednom periodu da pruži povratnu informaciju u svim domenima gde je ovaj zakon dao dobre rezultate i primenljive, a gde nije. Naravno, ukoliko u tom smislu ima određenih propusta da se pristupi i izmenama i dopunama ovog zakona u nekom narednom periodu.
S tim u vezi, uvažavajući značaj cilja i teme ovog zakona, pozvao bih sve narodne poslanike da daju podršku ovom zakonu.
Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ciljevi koji se žele postići zakonom o izmenama i dopunama Zakona o regionalnom razvoju su, pre svega, dobijanje pet statističkih regiona ujednačenijih po broju stanovnika, formiranje minimalnog broja regionalnih razvojnih agencija, ukidanje određenih državnih regionalnih agencija i što efikasnije korišćenje pretpristupnih fondova EU.
Po značaju, regionalna politika, pre svega, govori i činjenice da je jedan od prioritetnih ciljeva u EU pomoć zaostalim regionima, regionima koji su ispod 75% proseka u EU, zatim seoskim regionima u opadanju. U periodu od 2000. do 2007. godine utrošena su i značajna sredstva za regionalne politike putem određenog broja fondova i ona su iznosila negde oko 370 milijardi evra.
Dobar primer za funkcionisanje i definisanje regionalne politike je bila Poljska, između ostalog, koja je u tom periodu uspela da povuče 70 milijardi evra.
Uvažavajući važnost ove oblasti i predložena rešenja, poslanički klub SPS-JS će podržati u načelu Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o regionalnom razvoju, pre svega, u smislu za sveukupni održivi društveno-ekonomski razvoj Republike Srbije.
Želim da kada je ova tema na dnevnom redu iskoristim priliku da iznesem i određene stavove poslaničkog kluba SPS-JS, ocene i određene statističke podatke.
Strategija regionalnog razvoja Republike Srbije tretira period do 2012. godine i ona predviđa niz poslova da bi se ostvarila tri proklamovana cilja. Pre svega, podizanje regionalne konkurentnosti, smanjenje regionalnih neravnomernosti i siromaštva, izgradnja institucionalne regionalne infrastrukture.
Taj dokument zaista na najbolji način oslikava zašto je potrebno osmišljeno pristupiti ovoj problematici i problemima koji se pre svega ogledaju u zaostajanju čitavih regiona Republike Srbije, zatim povećanju nezaposlenosti, neprepoznavanju onoga što su komparativne prednosti regiona, a posebno demografski problemi, koji su proizveli da pojedini čitavi delovi Srbije dožive pražnjenje stanovništva, a drugi delovi, pak, potpunu prenaseljenost.
Dobro je, naravno, da se u ovom trenutku kada razgovaramo o ovim zakonima toga podsetimo i konstatujemo da smo zaista od 2007. godine mogli ili nismo dovoljno uradili po tom pitanju.
Očigledno je da se vrlo oprezno ulazi u ovaj proces realizacije regionalnog razvoja, s obzirom na probleme koji su evidentirani i očekivanje građana, ali zaista ukoliko želimo da stvari pomerimo pre svega u ekonomskom smislu, u pravom pravcu i jačim intenzitetom, moraće se u ovaj proces ići znatno brže.
Iako je ovde reč pre svega o ekonomskom aspektu regionalizacije, mislim da ovaj proces ne treba odvajati od suštinske decentralizacije naše države, jer regionalizacija i decentralizacija faktički u ovom trenutku predstavljaju jedan planetarni proces poput globalizacije.
Pominjana strategija samo delimično analizira visoku centralizovanost naše države koja je dovela do zaista velikih problema, odnosno do situacije da polovina industrije, polovina stanovništva i svega ostalog se nalazi u dva velika grada – Beogradu i Novom Sadu, a da neki preostali regioni u tom smislu gotovo i da nemaju perspektivu.
Tu bih želeo, pre svega, da iznesem neke podatke koji su bili dostupni i javnosti u sredstvima javnog informisanja prethodnih dana, podaci Republičkog zavoda za razvoj, koji govore da je BDP po stanovniku u Beogradu 2008. godine bio čak 16 puta veći nego u Topličkom okrugu, a zarade četiri puta veće nego u Jablaničkom okrugu, uz isto toliko puta veću nezaposlenost nego u glavnom gradu.
Iz Pirota se za tri i po decenije broj stanovnika smanjio za 28,5%, ali to je opšta karakteristika migracije, pogotovo iz rubnih područja i ruralnih sredina, i želim da kažem da je to svojstveno nažalost i Vojvodini, koja se tretira razvijenijim regionom, odnosno pokrajinom u našoj državi, dok se u istom periodu, recimo u Beogradu, broj stanovnika povećao za 32%, a odnos između najrazvijenijeg i najnerazvijenijeg okruga u Srbiji je 1:7. Takvo stanje zaista nije održivo i treba ga što pre menjati. Po našem mišljenju, jedan je od instrumenata koji se uostalom primenjuje i u svetu, pre svega decentralizacija i dekoncentracija vlasti.
Naravno, i danas smo čuli, ali u javnom mnjenju i postoji određena bojazan po pitanju decentralizacije zbog jasno izraženog negativnog iskustva sa KiM, i ta bojazan jeste opravdana, ali to zaista ne znači da je centralizovani koncept superioran i da ga treba zadržati.
Naprotiv, približavanje odlučivanja građanima, odnosno tamo gde se na najbolji način evidentiraju problemi i rešenja, dovešće do toga da svi učestvuju u tom procesu i na najbolji mogući način odlučuju.
Naravno, ne treba svakako smetnuti iz tog procesa i lokalnu samoupravu, koja treba da bude ohrabrena i osnažena tim procesom i da bude jedan srednji nivo vlasti, odnosno jedna karika sa Vladom i politikom Vlade, ali u tom smislu treba definitivno i konačno obezbediti finansijsku samostalnost i imovinu i razmisliti o konceptu koji ne bi trebalo biti monotipan, u smislu da ne uvažava ekonomsku razvijenost tih lokalnih samouprava, broj stanovnika i neke razvojne prioritete u tom smislu.
Decentralizacija i regionalizacija su svakako procesi koji mogu da učvrste jedinstvo vlasti i pomognu izvršavanju politike, da dobijemo situaciju da centralne vlasti nisu uvek krive lokalnim vlastima za neuspehe i obrnuto, da lokalne vlasti ne samo učestvuju, nego da budu i odgovorne za razvoj svojih sredina. Tu, naravno, treba izbeći zamke stvaranja lokalnih moćnika, lokalnih elita i vladara, što je svojstveno Republici Srbiji, a takav koncept svakako negira suštinski koncept decentralizacije i regionalizacije.
Naravno da je decentralizacija proces koji zahteva permanentno prilagođavanje, zahteva ljude, vreme i što širi konsenzus svih relevantnih struktura u društvu. Po nama, on se pre svega može postići razmenom stavova i mišljenja, a ne nikako ukopavanjem u nekakve blokove za i protiv.
Ako je sve što činimo, a uveren sam da je to tako, u interesu građana, onda treba uvažavati i zahteve i mišljenja tih građana i njihovih predstavnika i u ovaj posao treba ući sa jasno izraženim kriterijumima i argumentovano odgovoriti na sve primedbe i dileme građana i njihovih predstavnika. Jer bez prihvatanja takvog procesa, odnosno stvaranja uverenja da se nekome nešto nameće i uvodi, a ne, u stvari, izgrađuje, dobiće se bespotrebni otpori, nejasnoće, a svakako to nije dobro u bilo kojim reformama.
Poslanički klub SPS-JS očekuje da je Vlada zaista spremna da na jedan takav način komunicira sa svim građanima i njihovim predstavnicima, između ostalog i sa onima o kojima je danas bilo reči, pre svega sa Zlatiborskim okrugom i da na jedan takav način, već na samom početku, argumentovano razgovara i otkloni sve dileme.
Nije suština ovde samo u formiranju statističkih regiona, već je po nama svakako suština da se izrade i izgrade egzaktno utemeljene regionalne politike, projekti i akcioni planovi. U tom smislu, mi mislimo da Vlada zaista treba da osmisli jedan proces i da ga primeni u smislu pre svega edukacije ljudi koji će učestvovati u raznim telima prilikom formiranja regionalnih politika.
Pogotovo mislim da je to jako bitno i kada su u pitanju lokalne samouprave jer mi u njima zaista nemamo dovoljan broj ljudi koji su obučeni savremenim veštinama da na taj način realizuju i učestvuju u projektima. Naravno, tu treba voditi računa da se ne može sve raditi u centru, a težiti se uspešnoj regionalizaciji.
Zato mislimo da se zaista na toj edukaciji mora više poraditi, a u tom smislu treba svakako sagledati i mogućnost potpunog uspeha vrlo značajnog Vladinog programa za ravnomerni regionalni razvoj, čiji je budžet, kako smo čuli, 100 miliona evra. Samo u takvom jednom konceptu će centralne, regionalne i lokalne strukture biti u stanju da imaju jedan partnerski odnos i tako radeći postići potpuni optimalni efekat.
Kada su u pitanju ostala tri zakonska predloga, neću puno trošiti vremena, obzirom da će moje kolege više o tome govoriti. Zakon o metrologiji je novi zakon i tehnički zakon, kao što smo čuli, i njegov cilj je da se pre svega uskladi sa domaćim zakonodavstvom, odnosno pravnim sistemom i da se zadovolje određeni zahtevi za članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i Evropskoj uniji. On će otkloniti i određene sukobe interesa koji postoje kod Direkcije za mere i dragocene metale, koja je do sada istovremeno vršila overavanje, ali i sama vršila nadzor nad tim merilima.
Ono što je za nas bitno jeste da će građani usvajanjem ovog zakona dobiti jednu sigurnost po pitanju potpune tačnosti i bezbednosti merila koja su u komercijalnoj upotrebi, jer će moći da se upotrebljavaju samo ona koja su adekvatno overena od nadležnog organa i čuli smo da se to tiče svih onih merila kao što su vage, tegovi, taksimetri, merila za brzine vozila u saobraćaju, alkoholmetri i drugo i mi smatramo da je to dobro za sve građane Republike Srbije.
O zakonu o izmenama i dopunama Zakona o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije i zakonu o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za privatizaciju, želim da kažem da će pre svega naš poslanički klub pozdraviti i podržati sva nastojanja i pokušaje da se predloženim izmenama obezbedi pravo i svim ostalim građanima koji to do sada nisu ostvarili, pravo na besplatne akcije bez naknade. Izmene i dopune ova dva zakona su delom međusobno i uslovljene.
Kao zaključak želeo bih da kažem da mi verujemo i uvereni smo da će se predloženim izmenama, kako je i sam predlagač u obrazloženju naveo, obezbediti jednakost svih građana i okončati postupak privatizacije, a očekujem da će moje kolege u daljem postupku rasprave detaljnije govoriti o ova dva zakona, a poslanički klub Socijalističke partije Srbije – Jedinstvena Srbija, će u načelu podržati i ova dva zakona.
Poštovana predsednice, uvaženi predsedniče Vlade, ministri, predstavnici DRI, poslanički klub SPS-JS smatra vrlo značajnim početak rada DRI, koji je rezultirao prvi put izveštajem o finansijskoj reviziji završnog računa budžeta Republike Srbije. U tom smislu, izražavamo punu podršku i zadovoljstvo što se ovaj izveštaj vezuje, pre svega, za mandat ove vlade, ovog skupštinskog saziva, a takođe i skupštinskog odbora za finansije, koji, čini mi se, daje značajnu podršku i samom radu DRI.
Naravno, jako je bitno što je obezbeđena potpuna nezavisnost u radu državnih revizora u postupku revizije, što je i sam predsednik DRI više puta potvrdio. U tom smislu, čini mi se da imamo dobru osnovu da u narednom periodu imamo moderne javne finansije, gde će finansijski izveštaji svakako u potpunosti realno i istinito izražavati finansijske i novčane tokove, a to bi trebalo da rezultira zakonitim utroškom svakog dinara iz budžeta Republike Srbije.
SPS i JS su spremni da utiču na činjenice koje treba da dovedu do potpunog prikupljanja dokaza koji će omogućiti razumnu osnovu da DRI u narednom periodu da mišljenje u izveštaju, pošto to ovog puta nije bio slučaj. Čini mi se da je to zadatak u budućnosti za nas sve i da obuhvat revizije, naravno, bude na nivou koji je zakonom i predviđen.
Konkretno pitanje za gospodina ministra Žarka Obradovića. S obzirom na to da je finansijska revizija rađena za 2008. godinu, a u toku 2008. godine su, praktično, radile dve vlade, pa je vaše ministarstvo bilo obuhvaćeno revizijom u periodu kada je bio i gospodin Lončar, vaš prethodnik, i vi, koliko je ta činjenica uticala, posmatrano iz vašeg ugla, na tok i ishod same finansijske revizije vašeg ministarstva?
Poštovana predsedavajuća, uvaženi predsedniče Vlade, ministri i predstavnici DRI, jedan od osnova i razloga da se u izveštaju DRI ne izrazi faktički mišljenje jeste i konstatovana činjenica da interna kontrola i interna  revizija nisu najbolji način, dakle prisutne kod direktnih i indirektnih korisnika budžeta i svih onih kojima je to zakonom propisano.
Ceneći činjenicu da je u članu 5. Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji propisano da DRI može da daje savete korisnicima javnih sredstava, daje mišljenje o pitanjima iz oblasti javnih finansija, daje stručnu pomoć Skupštini i Vladi Republike Srbije, želeo bih da pitam konkretno predstavnike DRI, a ceneći značaj interne kontrole i interne revizije – koliko su u tom smislu spremni da utiču na to da se sistem i proces interne kontrole i interne revizije uvede suštinski, dakle kod svih onih kojima je to zakonom i propisano, a ne samo formalno, u smislu zadovoljavanja zakonske odredbe. Jer, čini mi se da je i to jako bitna stavka da neke buduće revizije daju bolje efekte.
Drugo pitanje u tom smislu je, i za vas i za predsednika i ministre – vaš stav o potrebi da se zakonom uvedu fiskalna pravila, što je praksa u modernim državama, i da se na taj način obezbedi mogućnost prilagođavanja javne potrošnje bez nekih uticaja i političkih ciklusa koji nam predstoje.
Poštovana predsednice, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, želim da govorim o cilju i značaju, kroz neka konkretna i lična iskustva u uslovima vanrednih situacija, dva predloga zakona - Predlogu zakona o vanrednim situacijama i Predlogu zakona o zaštiti od požara.
Pre svega, cilj zakona je, konkretno, zaštita ljudskih života i materijalnih dobara, uvažavajući činjenicu za potrebom izbegavanja katastrofalnih posledica kroz umanjenje rizika i spremnost za preventivno delovanje. To već dovoljno govori o tome koliki značaj imaju ova dva predloga zakona, pogotovo ako tome dodamo trenutnu situaciju da ovu oblast i materiju regulišu zakoni s kraja 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, na osnovu čega je zaista podeljena odgovornost resornih organa, odnosno ne zna se tačno ko šta i u kom trenutku treba da radi.
Želim konkretno da govorim o iskustvima koja su imale opštine iz Banata Sečanj i Žitište sa popravama iz 2000. i 2005. godine, kada je vodostaj bio na nivou koji se dešava jednom u sto godina.
Siguran sam da je resorno Ministarstvo unutrašnjih poslova kroz javnu raspravu saslušalo iskustva opština, odnosno lokalnih samouprava i svih drugih organizacija koje su uključene i upoznate sa ovom materijom i da je, zahvaljujući tome, sačinilo ovako dobar predlog zakona. Ipak, dozvolite da iznesem neka svoja iskustva i zapažanja.
Zaista smo 2005. godine imali vodostaj koji se dešava jednom u sto godina. Specifičnost tog dela Banata se ogleda u tome da se on nalazi nizvodno u odnosu na državu Rumuniju i to zahteva zavisnost i dobru saradnju sa susedima iz Rumunije.
Ono što je bilo potpuno jasno već u samom startu jeste da se osetio nedostatak jedinstvenog i sinhronizovanog dejstava u tim trenucima, a što je i osnovni cilj predloga ova dva zakona, pre svega ovog zakona o vanrednim situacijama, jer se u tim trenucima, kada može da zavlada i panika, zaista nije znala tačna adresa za jedinstveno delovanje, što je izazvalo i izostanak blagovremenog dejstva.
Radilo se o minutima i satima i sada je opšti utisak da se, da je bilo blagovremenog dejstva, ne bi desilo da voda prodre u naseljena mesta. Konkretno, da u Međi poplavi jednu trećinu sela, poruši 40 kuća i još toliko odredi za sanaciju, i da poplavi preko 3.000 hektara plodne zemlje. Uz to, ako se dodaju još i nedovoljni kapaciteti opština, kakve su i Žitište i Sečanj, ostalo je da u tim trenucima požrtvovanost građana i solidarnost sa građanima Međe i Jaše Tomića doprinesu da se izbegnu ljudske žrtve, a zatim i pomor stoke.
Dakle, evidentno je da se u tim trenucima dešavaju određene improvizacije. To može da bude kritično, a i kobno, kada ne znate tačno ko šta treba da radi u uslovima opasnosti. Dešavalo se da određeni organi tvrde da kanale treba prokopati, a građani su se, nasuprot tome, zalagali da se oni ne otvaraju nego zatvaraju. To su sve posledice kada nemate regulisano blagovremeno dejstvo u tim trenucima.
Naravno, nakon tog prvog talasa usledila je reakcija svih organa i sinhronizovano dejstvo. Odbrana je tada profunkcionisala, država je uputila pomoć, resorna ministarstva su delovala. Ali, kažem, nakon svega i nakon ove distance ostaje utisak da bi sigurno, da je bilo blagovremene reakcije, šteta bila manja.
To iskustvo dovoljno govori o tome da jedan evro uložen u preventivna dejstva vredi četvorostruko u odnosu na saniranje posledica i svakako da iskustvo koje sam izneo ide u prilog neophodnosti ovakvog zakonskog projekta i potrebi da se on što pre usvoji.
Kada je reč o zakonu o borbi protiv požara, želim da kažem da su tu isto konkretna iskustva u Banatu i Vojvodini i pohvalio bih neka zakonska rešenja, pre svega koja se tiču žetvenih radova, a zatim spaljivanja strnih useva.
U Vojvodini su, kada je žetva u toku, veliki radovi i često se ne preduzimaju odgovarajuće mere i dolazi do neželjenih posledica. Meni je zadovoljstvo što član 49. predviđa posebne mere zaštite i očekujemo da će u tim uslovima izostati ti česti požari kada su žetve u pitanju.
Takođe je masovna pojava u Vojvodini, u Banatu, paljenje ostataka strnih useva, što dosta često izaziva velike štete. Ova odredba u članu 50, odnosno predviđena sankcija za one koji izazovu štetu paljenjem strnih useva, da nadoknade troškove intervencije vatrogasno-spasilačke ekipe, odnosno prevazilaženje tih šteta, siguran sam da će doprineti da posledice budu što manje i da se što manje na ovaj način izazivaju požari.
Ono što takođe cenim da je dobro jeste odredba o mogućnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava.
U Vojvodini, konkretno u Banatu, pošto odatle potičem, znam da je vrlo razvijena mreža dobrovoljnih vatrogasnih društava, da oni rade na obuci mladih, da razvijaju taj duh solidarnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i svakako im je potrebna podrška i oni će imati svoju ulogu i postići pun efekat.
Sve u svemu, da ne bismo uvek i često raspravljali samo o posledicama, a uvažavajući i činjenicu da se usvajanjem ovih zakonskih predloga vrši harmonizacija sa zakonodavstvom EU i činjenicu da imamo svesrdnu pomoć Rusije u osnivanju jednog centra u Nišu, koji će biti centar za brze reakcije na Balkanu, svakako da je potrebno stvoriti preduslove i dati punu podršku i ministru Dačiću i resornom Ministarstvu unutrašnjih poslova da se ovi zakoni usvoje.
Poštovana predsednice, uvažena gospodo ministri…
Poštovana predsednice, uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, predloženi set zakona u ovoj načelnoj raspravi obuhvata nekoliko potvrđivanja, pre svega sporazuma o zajmu, a takođe i finansijskih ugovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, Evropskom bankom za obnovu i razvoj i Evropskom investicionom bankom.
Svi predloženi zakoni u ovom setu su prihvatljivi za poslanike SPS - JS iz dva razloga. Pre svega, radi se o standardnim uslovima dodele sredstava od strane ovih međunarodnih finansijskih institucija, a u nekim segmentima i značajno povoljnim, kao što su rokovi otplate ovih zajmova, a sa druge strane, ono što je za poslanike SPS - JS bitno jeste namena sredstava za koje će ona biti utrošena.
Pre svega, cenimo da sredstva koja se obezbeđuju od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke u iznosu od 534 miliona dinara za izgradnju i modernizaciju, odnosno nastavak izgradnje Koridora 10, vrlo značajnim, jer je Koridor apsolutno definisan kao prioritetni putni pravac u okviru strategije Republike Srbije za period od 2008. do 2015. godine.
Svakako da su ova Vlada i resorno ministarstvo i resorni ministar gospodin Mrkonjić u potpunosti skinuli političku hipoteku sa ovog projekta i u potpunosti ga afirmisali. Svima je jasno da realizacija Koridora 10 predstavlja ključ za prevazilaženje ekonomske krize, pre svega, jer će dovesti do povećanja likvidnosti kroz ostvarivanje ovih sredstava u ovim aranžmanima od 534 miliona dinara, a sa druge strane, svakako da će ovakav jedan projekat dovesti do povećanja tražnje i uključivanje u ovaj projekat mnogih drugih delatnosti i naravno dovesti do povećanja zaposlenosti.
Ono što je bitno reći još u ovom postupku i ovom aranžmanu jeste da će postupak javnih nabavki poštovati proceduru Svetske banke i da će, dakle, na taj način biti ispoštovana dodatna transparentnost utroška ovih sredstava, kada su u pitanju javne nabavke dobara i usluga.
S druge strane, kada je reč o aranžmanu za opštinsku i regionalnu infrastrukturu, ovim aranžmanom obezbeđuje se dodatnih 25 miliona evra sredstava od Evropske investicione banke, dakle, poslednjih u aranžmanu od 75 miliona dinara predviđenih za realizaciju ovog projekta u vrednosti od 200 miliona evra, gde 125 miliona evra su sredstva Republike Srbije, a 75 miliona evra Evropske investicione banke.
Sredstva se, dakle, planiraju za namenu unapređenja putne infrastrukture, izgradnju škola, zdravstvenih ustanova, sportskih objekata, objekata u domenu kulture. Cenimo da je to vrlo značajan projekat, pre svega jer se radi o kapitalnim investicijama za čije sprovođenje su potrebna ogromna sredstva i mnoge opštine u Republici Srbiji i regioni nemaju mogućnosti da realizuju, nažalost, u 21. veku osnovne infrastrukturne objekte u tom domenu jer potrebna sredstva prevazilaze nekad i ukupna sredstva budžeta tih opština. Zbog toga mi smatramo da ovakav način realizacije infrastrukturnih projekata i svih drugih koje sam naveo apsolutno treba podržati.
Kada je reč o Predlogu zakona sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, koji se tiče pre svega programskog zajma za razvoj javnih finansija, sredstva se usmeravaju za reforme u oblasti upravljanja javnim finansijama, pre svega kroz poboljšanje sistema praćenja i kontrole javnih finansija, a u tom smislu i jačanja interne kontrole i interne revizije.
Predviđene su i druge reforme, ali poslanici SPS - JS smatraju vrlo značajnim da svi zakonom predviđeni direktni i indirektni korisnici budžeta zaista ustanove i oforme internu kontrolu i internu reviziju, jer je i nalaz DRI pokazao, i to je jedan od prvih nalaza, da se nedostatak interne kontrole i interne revizije i te kako oseća.
Interna kontrola predstavlja sistem procedura i odgovornosti svih lica koja su uključena u finansije i poslovne transakcije i na taj način svakako i česta zamerka u tom izveštaju da postoji nedovoljna dokumentacija, na taj način bi već u samom startu bila izbegnuta, a kroz internu reviziju, koja faktički i predstavlja proveru zakonitosti i poštovanja pravilnika, postigla bi se dodatna efikasnost javnih finansija i kontrola zakonitog trošenja svakog dinara svih građana Republike Srbije. Naravno da i eksterna revizija u nekom narednom periodu bi imala osnovu za lakše izvođenje revizije, jer bi interna revizija i interna kontrola bila dobar osnov za njen rad.
Na kraju, želeo bih da kažem i o programskom zajmu koji se tiče razvoja privatnog i finansijskog sektora u iznosu od 100 miliona dolara, koji je predviđen za izgradnju efikasnijeg i stabilnijeg finansijskog sektora.
U okviru tih reformi predviđeno je da se obezbedi jačanje propisa kojima se uređuje sektor osiguranja i ispred poslaničkog kluba SPS - JS još jednom bih želeo da podržim stav Vlade Republike Srbije, koji je izražen i u memorandumu povodom budžeta Republike Srbije, a nadam se da će i na ovaj način afirmisati taj stav, da je Republici Srbiji potrebna jedna osiguravajuća kuća u državnom vlasništvu, kakva je "Dunav", dakle, efikasna i reformisana i da ne treba ići u privatizaciju jednog takvog osiguravajućeg društva pošto-poto ili ukoliko se iskaže potreba, da se sačekaju značajno povoljni uslovi na tržištu za realizaciju toga.
Dakle, na kraju, želeo bih da kažem da iz svih ovih navedenih razloga, a pre svega zbog namene utroška sredstava koji će imati višestruk značaj, SPS - JS podržaće sve predloge zakona u ovoj načelnoj raspravi.
Poštovana predsednice, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, u uslovima maksimalističkih zahteva za finansijskim sredstvima korisnika budžeta i uslovima razarajućih efekata svetske finansijske krize predlagač se našao zaista pred velikim izazovom da kroz realno mogući budžet projektuje ekonomsku politiku koja će ponuditi najbolje moguće odgovore. Čini mi se da je u tome i uspela, pre svega, preduzimajući vrlo hrabre poteze i u jednom delu politički nepopularne u cilju stvaranja jeftinije države putem mera štednje, sa ciljem da se jedan nasleđen visok nivo javne potrošnje dovede na jedan optimalan nivo. U tom smislu, dakle, zamrznute su plate, penzije i transferi.
S druge strane, nema novih poreza i povećanja poreskih stopa, novih nameta privredi i cenim da je to dobar potez Vlade, za razliku od toga da imamo dosta primera da su pojedine zemlje u našem okruženju posegle za takvim rešenjima. Vlada ovim merama, pre svega, očekuje, s druge strane, i poboljšan priliv prihoda sa željom da se povećanom finansijskom disciplinom i uz jednu doslednu borbu protiv korupcije i kriminala, u jednoj sprezi sa efikasnim akcijama Ministarstva unutrašnjih poslova, dođe do jednog redovnijeg priliva prihoda.
Da je to tako, može se i videti u ovom predlogu budžeta da ove godine, predviđena sredstva za Agencija za borbu protiv korupcije i kriminala iznose 160 miliona dinara, za razliku od prošlogodišnjih devet miliona, to je impozantan indeks od 1.776, a takođe u Predlogu budžeta za ovu godinu, predviđena su sredstva od 155 miliona dinara za Državnu revizorsku instituciju za razliku od prošlogodišnjih devedeset osam miliona dinara što čini indeks, 158,6 procenata.
Ne treba zanemariti ovde da je ova Vlada učinila mnogo i da je to prava Vlada koja je zaista omogućila početak rada Državne revizorske institucije i Poslanički klub SPS-JS smatra pre svega da je vrlo značajan početak rada Državne revizorske institucije u pravcu usavršavanja javnih finansija koji treba da dovede do toga da se zakonito troše novci svih građana Republike Srbije.
Cenim da će nalazi Državne revizorske institucije zaista ići u pravcu da se kod svih korisnika, kod kojih je zakonom predviđeno, uvede interna kontrola i interna revizija i da se ceneći nalaze ustanovljenjem interne kontrole i revizije dosta nepravilnosti koje su uočene već na samom startu i otklone.
Ono što je bitno reći jeste da su osnovne odrednice ovog budžeta usaglašene sa MMF, a uz dobru vest i odmrzavanje Trgovinskog sporazuma sa EU doprineće preko potrebnoj makro-ekonomskoj stabilnosti i jednoj potrebnoj izvesnosti za investiranje u poljoprivredu Republike Srbije i to će svakako biti ključno za ostvarivanje rasta BDP od planiranih i projektovanih 1,5%, što je dobra osnova za stvaranje novih radnih mesta, rast plata i penzija. To je jedna perspektiva koja se jasno može videti.
Kada pominjemo penzije i penzionere, želeo bih da kažem, ne sporeći da je reforma penzionog sistema svakako potrebna, cenim i želim da kažem da poslanici SPS-JS zaista podržavaju opredeljenje Vlade da i u ovakvom teškom trenutku opredeli dovoljan iznos sredstava kako bi se penzionerima omogućilo pravo na dostojan život i da svoje stečeno pravo ostvare, bez obzira na neke političke stavove koji su danas izneti po pitanju njihovih ličnih stavova, odnosa prema evropskim integracijama, NATO. Cenimo da svaki građanin zaslužuje posebnu pažnju i pravo na život.
Uz intenciju ovog budžeta da očuva određena socijalna davanja i davanja u prioritete, kakav je Koridor 10 i subvencije u poljoprivredi, vidi se jedna razvojna komponenta ovog budžeta.
Ono što bih želeo na samom kraju da kažem, želeo bih jedan stav Vlade da istaknem, jer se vidi, doduše kratko u jednom pasusu Memoranduma, jeste to da Vlada više nije spremna da po svaku cenu krene u privatizaciju naših javnih preduzeća da bi se zakrpile rupe u budžetu i stav Vlade da je potrebna jedna državna osiguravajuća kuća, kao što je "Dunav", i da i u smislu ako se proceni da je potrebna privatizacija, da će se sačekati povoljan tržišni trenutak.
Cenimo da uz jednu mogućnost da se u narednom periodu stvori jedna razvojna banka i uz ovu državnu osiguravajuću kuću da će to biti dobra osnova za razvoj Republike Srbije.
Ceneći da ovakav predlog budžeta predstavlja jedan korak napred i da je ovo, može se reći, nulti budžet koji će predstavljati značajan pomak u sferi javnih finansija, smatramo da ovaj budžet treba podržati i SPS će u načelu podržati ovaj budžet.
(Aplauz.)
Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, predmet današnje objedinjene načelne rasprave je više predloga zakona o potvrđivanju ugovora, sporazuma, protokola i konvencija, koje je Vlada Republike Srbije podnela Narodnoj skupštini Republike Srbije na usvajanje, ako se ne varam, u periodu od aprila do oktobra ove godine.
Iz toga se može zaključiti da oni predstavljaju rezultat zaista aktivnog i osmišljenog rada Vlade Republike Srbije, odnosno naše države, u nekoliko veoma značajnih segmenata, odnosno oblasti, pre svega, u oblasti razvojne i ekonomske saradnje s nekoliko država – Slovačkom, Švedskom, Austrijom, BiH, Hrvatskom i Makedonijom, zatim, u oblasti slobodne trgovine i dalje liberalizacije s Ruskom Federacijom, Republikom Belorusijom i Turskom, u oblasti naučno-tehnološke saradnje, turizma, u ugovorima o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na dohodak i imovinu, te više ugovora, garancija i sporazuma o saradnji sa Evropskom investicionom bankom i Evropskom bankom za obnovu i razvoj, a potrebno je spomenuti i potvrđivanje predloga izmene Statuta MMF-a i Statuta Međunarodne agencije za obnovljivu energiju.
S obzirom na to da cenimo da će usvajanjem ovih predloga zakona doći do značajnog unapređenja i poboljšanja potencijala i rezultata naše države u ovim oblastima, poslanici SPS-JS-a će, želim to da kažem na samom početku, u načelu podržati sve predloge zakona koji su predmet ove objedinjene načelne rasprave.
Kao veoma značajna iz ugla Poslaničkog kluba SPS-JS-a, želeo bih da istaknem dva predloga zakona iz oblasti slobodne trgovine, odnosno dalje liberalizacije, a to su Predlog zakona o potvrđivanju Protokola između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o izuzecima iz režima slobodne trgovine, uz Sporazum Savezne vlade SRJ i Vlade Ruske Federacije iz 2000. godine, i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Belorusije o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Belorusije.
Ova dva predloga zakona su pokazatelji i dokaz da se nesumnjivo dobri i prijateljski odnosi, pogotovo u poslednje vreme, kontinuirano poboljšavaju, zahvaljujući radu i razumevanju vlada Republike Srbije, Ruske Federacije i Republike Belorusije i da stvaraju uslove za poboljšanje ekonomske saradnje.
U tom smislu, potrebno je istaći specifičnost ekonomske saradnje s Ruskom Federacijom, koja se ogleda, pre svega, u dobrim pozicijama i iskustvima naših privrednika na tom tržištu, zatim postojanju Sporazuma od 2000. godine, koji se, potvrđivanjem ovog protokola, ujedno njime zamenjuje, a značajna je i odrednica da u ovom trenutku postoji obostrana procena da se ti efekti mogu znatno poboljšati i saradnja unaprediti.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SPS-JS izražavaju zadovoljstvo zbog toga što su razgovori i susreti gospodina Ivice Dačića, kao predsednika Međuvladinog komiteta za trgovinu i naučno-tehničku saradnju, i ministra u Vladi Ruske Federacije, gospodina Šojgua, rezultirali potpisivanjem ovog protokola, koji će svakako biti dalji preduslov da se u narednim pregovorima nastavi dalja liberalizacija, tj. bescarinski izvoz iz RS u Rusku Federaciju, upravo onih proizvoda koji će predstavljati značajnu prednost za naše izvoznike, što će im omogućiti dobre pozicije za plasman na ovom velikom i atraktivnom tržištu.
Ovom prilikom bih, takođe, želeo da ukratko prokomentarišem i Predlog zakona o potvrđivanju Statuta Međunarodne agencije za obnovljivu energiju, iz razloga što je Poslanički klub, odnosno poslanik Milisav Petronijević zahtevao i predložio dopunu dnevnog reda na ovom zasedanju, a, inače, u ime Vlade, Statut je potpisao ministar rudarstva i energetike, gospodin Petar Škundrić, početkom 2009. godine.
Naime, radi se o prvoj međunarodnoj organizaciji usmerenoj isključivo na obnovljivu energiju i osnovni cilj je da to bude osnovna pokretačka snaga u podsticanju i održivom korišćenju obnovljivih energija u čitavom svetu. Ona je posebno značajna za zemlje koje nemaju sopstvene izvore i resurse, u kakve, nažalost, spada i Srbija, i nadamo se i pretpostavlja se da će ova agencija odigrati veliku ulogu u borbi protiv globalnog zagrevanja naše planete.
Rad Agencije će se, pre svega, ogledati u pružanju konkretnih savetodavnih usluga, transfera tehnologija, kroz realizaciju i podizanje kapaciteta za korišćenje obnovljivih energija. Preduslov da se to desi jeste da Narodna skupština potvrdi Statut i na taj način stvori preduslove da se u budžetu za 2010. godinu planiraju sredstva kako bi se ostvarilo i članstvo RS u ovoj agenciji, a samim tim i pristup godišnjem budžetu ove agencije, za koji se pretpostavlja da će u 2010. biti oko 25 miliona dolara. Naravno, to će značiti i mogućnost da RS realizuje određena sredstva i da se ostvari značajan pomak u oblasti održivog korišćenja obnovljivih energija, što je zalog za buduće generacije.
Sve u svemu, usvajanjem predloga zakona koji su na dnevnom redu objedinjene rasprave, sigurni smo da će se ostvariti kvalitetna saradnja na duži rok, koja će ojačati naše političke pozicije u mnogim zemljama, te da će se afirmisati naša država i politika, što je jako bitno, što će pospešiti i naše ekonomske potencijale.
Zbog toga će Poslanički klub SPS-JS podržati sve predloge zakona u ovoj objedinjenoj načelnoj raspravi.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, kao i u mnogim oblastima društvenog života u kojima ne postoje univerzalna rešenja, tako i analize uporednih pravnih rešenja pokazuju da nema jedinstvenog najboljeg stečajnog sistema.
Uz činjenicu da stečaj može da predstavlja šansu za rešenje određenih finansijskih problema, kako se na njega gleda i u mnogim privredno razvijenim zemljama, te mogućnost novog uspešnog poslovanja i zaštitu imovine, cenim da je sasvim logičan i prihvatljiv pristup predlagača.
Taj pristup se ogleda, pre svega, u korekciji neprimenljivih odredaba prethodnog zakona iz 2004. godine, naravno, uz korišćenje iskustva učesnika u stečajnim postupcima i stručne javnosti, te unapređenju nekih postojećih dobrih rešenja i pravno-tehničkoj korekciji oba predložena zakona.
Stoga želim da kažem da su nam učesnici u stečajnim postupcima, kao i dobri poznavaoci ove materije koje su poslanici SPS - JS uspeli da konsultuju pripremajući se za ove predloge zakona, koji su nam i dali određeni broj primedaba o kojima ću nešto kasnije govoriti, potvrdili da je zahvaljujući takvom pristupu predlagač uspeo da u načelu utvrdi dobre zakonske predloge, upodobljene specifičnosti posla u Republici Srbiji, uvažavajući efekte svetske ekonomske krize i da oni predstavljaju novi i kvalitetni iskorak u pogledu pravne sigurnosti, što će svakako unaprediti stečajni postupak u Republici Srbiji.
U tom smislu želeo bih da spomenem nekoliko novina koje su već više puta od strane ovlašćenih predstavnika i govornika spomenute, ali potkrepljuju ove tvrdnje.
Pre svega, definiše se cilj stečaja i osam načela stečajnog postupka, što ove zakone čini preciznijim i omogućava identično postupanje u istim činjeničnim stvarima.
Zatim, novi stečajni razlog – insolventnost, koja se javlja u slučaju kada je imovina dužnika manja od obaveza, te jedno sasvim praktično rešenje koje se ogleda u ukidanju stečajnog veća i, shodno tome, brisanje stečaja male vrednosti, jer je praksa pokazala da su stečajna veća otežano formirana, a da su u svom radu uglavnom potvrđivala već donete odluke.
Jedna zaista bitna novost jeste uvođenje prekluzivnosti rokova za prijavu potraživanja, dakle oni su od 30 do 120 dana. Jasno je da je nedostatak ovakve odredbe predstavljao izvor za moguće zloupotrebe i nepotrebna odugovlačenja stečajnih postupaka. Cenimo, takođe, i da je prebijanje potraživanja, koje se ne gubi otvaranjem stečajnog postupka, jedna vrlo značajna novina.
Što se tiče reorganizacije, želim da kažem da je ovaj institut bio predmet posebnog interesovanja poslanika SPS-JS. Želeo bih pre svega da spomenem određene primedbe koje su nam sugerisane, a koje smo mi prihvatili i želimo da ih stavimo na znanje predlagaču. One se pre svega tiču činjenice da poverilac ima dva različita tretmana, u zavisnosti od karaktera svojine nad stečajnim dužnikom. O tome je juče govorio naš ovlašćeni predstavnik gospodin Milan Nikolić i ne bih želeo dalje to da elaboriram. U tom smislu spomenuo bih još nekoliko stvari.
Dakle, pre svega se otvara mogućnost za poteškoće zbog paralelne primene tri zakona, i moguć uticaj na efikasnost postupka, a to su Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji iz 1989. godine, Zakon o stečajnom postupku i ovaj predloženi zakon, s obzirom na trajanje određenih stečajnih postupaka.
Zatim, postoje određene primedbe na način izbora stečajnog upravnika, vremensko trajanje, tačnije ograničenje položenog ispita, a takođe i određene primedbe u smislu reorganizacije, kao, po nama, poželjnog vida otklanjanja uzroka nesolventnosti.
Ovde bih pomenuo par konstatacija u tom smislu. Pre svega, evidentno je da je do sada praksa pokazala da je mali broj usvojenih reorganizacija, sem što pokazatelji govore da je nešto malo bolje stanje u Vojvodini. Juče smo čuli da je od 794 stečajna postupka svega 29 ili 4% okončano reorganizacijom.
Reorganizacija predstavlja način da privredni subjekat oživi, ozdravi i da nastavi svoju aktivnost. Mi cenimo da u tom smislu radnici koji tu rade imaju korist, a poverioci će okončanjem svakako u tom smislu biti zadovoljni.
Naravno, i država tu ima interes, jer će dobiti dobar i zdrav privredni subjekt koji će u budućem periodu biti i dobar poreski obveznik, koji će puniti budžet.
Glavni osvrt ljudi koje smo konsultovali u tom delu, čije primedbe cenimo, jeste da u predloženom zakonu nisu dovoljno istaknute te prednosti reorganizacije u odnosu na bankrotstvo, te da se u članovima 156. i 158. možda zahteva preterano velika formalnost, što može obeshrabriti predlagače za ovakav vid okončanja stečaja, ili će ovakve predloge i planove iz procesnih razloga odbacivati sud.
S obzirom na to da je predlagač predvideo i novost, tzv. institut unapred pripremljenog plana reorganizacije, koji predstavlja novu mogućnost i jedan skraćeni postupak gde je moguće odbaciti ili usvojiti predlog, mi iz Poslaničkog kluba SPS-JS cenimo da je na ovaj način ipak na neki način istaknuta mogućnost i prednost reorganizacije kao mogućeg okončanja stečajnog postupka u odnosu na bankrotstvo. U tom smislu, smatram da nije zgoreg primiti k znanju neku vrstu predloga da je potrebno produžiti rokove za uređenje prethodno podnetog plana i smanjiti formalnosti obavezne sadržine.
Poslanički klub SPS-JS nije reagovao amandmanima u tom smislu, jer želimo da damo šansu zakonu da se dokaže u praksi. Mislimo da treba pomno pratiti te efekte i po potrebi, ukoliko se u potpunosti ne ispune željeni efekti, preduzeti mere u ovom pravcu, a naravno, i ako se pojave neke negativne pojave.
Naravno, da bi oba zakonska predloga ostvarila svoj puni kapacitet mnogo će zavisiti od stručnog i odgovornog vođenja postupka, dakle, izbora stručnih i kompetentnih stečajnih sudija. Mi želimo da verujemo da će to tako biti.
Upravo u tom smislu cenimo i odredbe da će Agencija za licenciranje stečajnih upravnika, pored izdavanja licenci, imati i drugu, bitniju ulogu – da nadzire rad stečajnih upravnika i da vrši određenu regulativnu ulogu u razvoju profesije stečajnih upravnika, sa mogućnošću izdavanja nekih obavezujući uputstava, što će svakako doprineti boljem radu i razvoju ove profesije. Odredba kojom se isključuje mogućnost da stečajni upravnik bude u radnom odnosu takođe je dobra, jer treba da omogući punu posvećenost stečajnih upravnika predmetima i bolji kvalitet rada.
Poslanici SPS-JS žele da se ovaj rad stečajnih upravnika odvija uz jednu kontrolisanu i realnu naknadu njihovog rada. Ovde su već spominjane visoke naknade; želimo da one budu svedene u realne okvire.
Na kraju, zbog svega navedenog smatram da predloge zakona o stečaju i izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika treba podržati.
Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, kao čovek koji je određeno vreme vršio vlast u lokalnoj samoupravi pre svega želim da kažem da bih bio mnogo zadovoljniji i srećniji da smo danas u prilici da razgovaramo o jednom sveobuhvatnom procesu reforme lokalne samouprave, sa jasnim i planiranim vremenskim okvirima.
Pre svega, optimum i omogućavanje optimuma broja zaposlenih nije, po definiciji, jednako efikasnijoj lokalnoj administraciji. U tom smislu želim da verujem da će vreme pokazati da su utvrđeni kriterijumi (pre svega, četiri na hiljadu stanovnika kao kriterijum) dobro određeni i ne bih to previše komentarisao.
Želim da kažem da će teren na kome će se potvrđivati mogućnost ostvarivanja cilja optimalnog broja zaposlenih u lokalnim samoupravama biti u činjenici da lokalne samouprave samostalno o tome odlučuju. Pozvao bih sve lokalne samouprave da, u tom smislu, afirmišu kriterijum kompetentnosti, da sačuvaju stručnost i kompetentnost lokalne vlasti i stručnih službi u lokalnim samoupravama.
U suprotnom, nestručne i nekompetentne lokalne vlasti, čak i kada žele da urade nešto dobro, ne mogu to da učine, rasipaju novac, ne pružaju dovoljno dobre usluge; jednostavno, ne poseduju jedan takav potencijal. Naravno, pored ovog kriterijuma, ima i drugih koje je Vlada predvidela. Poslanici SPS-JS žele da afirmišu i druge kriterijume. Smatramo da su oni veoma značajni, da je u tom procesu potrebno zaštititi samohrane roditelje, invalide, porodice sa troje ili više dece, naravno, saglasno odredbama posebnog kolektivnog ugovora.
Ono što bih istakao i pohvalio je namera koja se postiže ovim zakonom o maksimalnom broju zaposlenih u lokalnim samoupravama, afirmacija principa primene jedinstvenih merila u svim jedinicama lokalne samouprave. To znači da su jasno poznata pravila igre, što do sada, mogu da kažem, nije bio princip. Naravno, to omogućava mnogim lokalnim samoupravama koje do sada nisu imale unutrašnje potencijale i hrabrosti da sprovedu jedan ovakav proces. To će za njih biti veoma značajno.
Drugo, zaista je bitna afirmacija principa javnosti kroz to da će, pre svega, biti poznati podaci, da će se formirati registar o broju zaposlenih u lokalnim samoupravama. Cenim da je to veoma dobro.
Na kraju, s obzirom na ograničenost vremena mog poslaničkog kluba, želeo bih da pozovem našu vladu i sva resorna ministarstva da shvate i prihvate apel čelnika lokalnih samouprava, u smislu stvaranja preduslova za vraćanje imovine lokalnoj samoupravi i za potrebnu finansijsku autonomiju, u smislu prihoda i rashoda, jer će to biti jedini put i sledeći korak u postizanju efikasnije lokalne samouprave, a naravno i mogućnost da sve opštine imaju razvojne budžete, na dobrobit svih građana u tim opštinama. Zahvaljujem se.
Poštovani predsedavajući, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, uvažavajući diskusije mojih prethodnih kolega iz Poslanička kluba SPS-JS koje su opširnije govorili o svim predloženim zakonima koji su na dnevnom redu današnje načelne rasprave, svakako obrazlažući stav SPS-JS da podrži sve ove zakonske predloge, pokušaću, pre svega, s obzirom na vremensko ograničenje, da prodiskutujem o veoma značajnom zakonu, o budžetskom sistemu, a to pre svega iz ugla o novinama koje su vezane za pripremu i planiranje, odnosno izvršavanje i kontrolu budžeta lokalnih samouprava, a koje po mom ubeđenju mogu biti početak značajnih pozitivnih promena u tom smislu.
Pre svega, u prvom delu, želeo bih da naznačim neke novine koje su proizašle iz dosadašnje prakse, a svakako su interesantne i olakšaće posao svima onima koji se bave finansijama u opštinama.
Tu pre svega mislim na odredbe člana 5. kojima se rešava problem transfera namenskih sredstava od drugih nivoa vlasti i donacija koje nisu mogle biti planirane, a ovim se putem planira i otvara mogućnost da se otvore odgovarajuće aproprijacije.
Takođe, svakako i u slučaju kada korisnik budžetskih sredstava ostvari sopstveni prihod u većem iznosu od planiranog, postoji mogućnost da se za uvećaju odobrene aproprijacije za izvršavanje rashoda iz tih prihoda. Svakako da će ove odredbe doprineti da se prevaziđu potrebe za jednim necelishodnim zahtevom da se donesu rebalansi budžeta u tim slučajevima.
Takođe, budžetski kalendar u članu 31. je jasno propisao krajnje rokove, a treba spomenuti što će svakako biti doprinos uslovima kada postoje problemi oko usvajanja budžeta, da je članom 46. stavom 10. propisano da period privremenog finansiranja izuzetno može biti produžen za još tri meseca ako se budžet ne donese do 15. marta tekuće godine, što će svakako omogućiti da se u tim slučajevima u jednoj boljoj atmosferi dođe do jednog dobrog budžeta.
Naravno da treba spomenuti da se u slučaju prestanka postojanja budžetskog korisnika predviđa mogućnost da se ta sredstva prenesu u tekuću budžetsku rezervu i da se mogu koristiti za namene za koje su inače bila predviđena sredstva, stalne budžetske rezerve, što je propisano u članu 61, s tim što je članom 70. proširen krug vanrednih okolnosti za koje se mogu koristiti sredstva stalne budžetske rezerve na klizišta, snežne nanose, grad, životinje i biljne bolesti. Takođe, mislim da treba pomenuti odredbe u članu 52. Predloga zakona gde se prevazilaze određene uočene dileme u praksi kroz propisivanje da se izvršavanje rashoda prvo vrši iz drugih izvora ukoliko su planirani, pa potom iz planiranih budžetskih sredstava.
Ono što želim, a čini mi se da predstavlja jednu novinu i uvod u nešto novo, poseban osvrt i komentar mislim da zaslužuju odredbe člana 42. stav 4, člana 76. i člana 92. Predloga zakona, jer će se, po mom ubeđenju, doslednom primenom stvoriti određene pretpostavke da se značajno poboljša postupak i kvalitet planiranja, donošenja, izvršavanja i kontrole budžeta lokalnih samouprava.
Naime, neposredno učešće građana u javnom životu na lokalnom nivou jedno je od osnovnih prava u demokratskom društvu i svakako da u Republici Srbiji postoje potrebe za unapređenjem pravnog okvira i prakse u cilju jačanja i pospešivanja takvog jednog učešća građana. Naravno, preduslov za to je svakako da oni budu dobro informisani, blagovremeno i adekvatno, kako bi mogli da daju svoj puni doprinos i svoje komentare i na taj način da podele odgovornost na nivou jedinica lokalne samouprave, a što je uostalom i preporuka Komiteta ministara Saveta Evrope.
Zato je neophodno da se finansijska budžetska dokumenta objave što pre i ako je intencija ovog člana da se nastoji da se izbegava dosadašnja praksa, da se uglavnom prezentiraju samo završni računi budžeta, na ovaj način će se omogućiti građanima da ih analiziraju i blagovremeno daju svoje komentare, što svakako čini jedan od glavnih argumenata transparentnosti. Uostalom, na taj način će se afirmisati princip donošenja odluka lokalnih vlasti baziranih na potrebama građana i uzimanju u obzir njihovih stavova.
Odredbe člana 42. stav 4. svakako predstavlja unapređenje pravnog okvira i upravo propisuje obavezu...
(Predsedavajući: Hvala, gospodine Kasaloviću.)
...privešću kraju, da lokalni organ nadležan za finansije u trenutku upoznavanja upozna i građane, što je svakako preduslov za potpunije informisanje. Želeo bih, takođe, da spomenem ...
Poštovana predsednice, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub SPS - JS podržaće sva tri predloga u načelu, Predlog zakona o kontroli državne pomoći, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o investicionim fondovima i Predlog zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju, jedinom predlogu zakona u ovom setu na koji su poslanici SPS - JS predložili određene amandmane, sa željom da se poboljša ovaj predlog.

Predlogom zakona o kontroli državne pomoći u Republici Srbiji prvi put se uspostavlja jedan nov zakonodavni okvir u oblasti kontrole državne pomoći kojim se na jedan način definiše državna pomoć, zatim državna pomoć koja nije dozvoljena i dozvoljeni izuzeci, kao i kontrola državne pomoći, a sve u cilju zaštite slobodne konkurencije na tržištu, uz obezbeđivanje potrebne transparentnosti u dodeli državne pomoći i izvršavanju obaveza koje proističu iz zaključenih međunarodnih ugovora koji sadrže odredbe o državnoj pomoći.

Tako državna pomoć, u bilo kom obliku, koja narušava ili preti da naruši konkurenciju na tržištu ili koja je suprotna zaključenim međunarodnim ugovorima nije dozvoljena, što je predviđeno članom 3. Predloga zakona.

Takođe, u članu 4. definisani su izuzeci koji govore da je dozvoljena državna pomoć koja je socijalnog karaktera i koja se dodeljuje individualnim potrošačima, uz uslov da se dodeljuje bez diskriminacije u odnosu na poreklo robe, odnosno proizvode koji čine konkretnu pomoć, kao i pomoć radi otklanjanja štete prouzrokovane nepogodama ili drugim vanrednim situacijama. Ovde se svakako, možda na najbolji način, može sagledati potreba za ovakvom zakonskom regulativom.

Nažalost, bili smo svedoci više puta da u uslovima vanrednih situacija i nepogoda u Srbiji postoji jedna pozitivna klima i visok stepen odgovornosti, solidarnosti u takvim situacijama i da nema izraženih zloupotreba. Međutim, svedoci smo da u pojedinim momentima ta pomoć nije na najbolji način distribuirana, nije stizala u pravo vreme, a takođe nisu postignuti željeni efekti.

Primer za to je zemljotres u Kolubarskom okrugu, gde se pomoć sprovodila na jedan transparentan način ali nije stizala; problemi alokacije, da bi se postigli efekti sa takvom vrstom pomoći, očigledno su bili izraženi. Takva situacija je možda bila definisana u vreme poplava 2005. godine u opštinama Sečanj i Žitište, gde je dosta učinjeno i štete su sanirane, međutim, još ima prostora da se određene štete nadoknade. Svakako, da je ovakva zakonska regulativa postojala, to bi bilo drugačije. U tom smislu očekujemo da će u budućem periodu doprineti boljem rešavanju ovih problema.

Ove vrste državne pomoći zakonodavac smatra izuzetkom od opšteg pravila, jer se smatra da pod preciziranim uslovima ne narušavaju značajnije konkurenciju na tržištu, a to pre svega uz uslov da sam postupak izbora bude potpuno transparentan i jednak za sve dobavljače, a na taj način se sprečava određeni poremećaj konkurencije na tržištu.

Ono što je na kraju bitno reći za ovaj zakon, što je ponekad najbitnije, jeste sam proces kontrole državne pomoći. Nju vrši Komisija za kontrolu državne pomoći, utvrđena i predložena članom 6. Predloga zakona. Bitno je reći da je komisija samo stručno telo, ne i neki inspekcijski organ, a da je davalac državne pomoći dužan da pre dodele pomoći podnese prijavu državnoj komisiji, a da onda i pre same dodele pomoći korisniku stavi na uvid odluku komisije o usklađenosti te pomoći sa zakonom.

U suprotnom, komisija može naložiti davaocu državne pomoći povraćaj tako dodeljenog iznosa državne pomoći uvećanog za zakonsku zateznu kamatu. Takođe, što je jako bitno i zbog toga sam i rekao da nije inspekcijski organ, obaveštava nadležne organe i institucije, kao i budžetsku inspekciju, radi daljeg postupanja u takvim slučajevima.

Jasno je da se ova oblast kontrole dodeljivanja državne pomoći uređuje prvi put na jedan celovit i sveobuhvatan način i da se stvara jedan institucionalni okvir za isključivanje bilo kakve vrste zloupotrebe, što je jedan od preduslova za pristupanje EU, što u suštini čini strateški interes Republike Srbije.

Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o investicionim fondovima, poslanici SPS-JS prepoznaju ga kao značajan podsticaj uspeha vladinog paketa mera za prevazilaženje negativnih efekata svetske ekonomske krize.

Smatramo ga neophodnim za obezbeđivanje poslovanja investicionih fondova u uslovima svetske finansijske krize, koja se reflektuje kroz ovde navedene parametre, pre svega kroz pad prometa i trgovanja na berzi, pad vrednosti akcija, imovine fondova i poverenja učesnika na tržištu, kao i povećani rizik ulaganja u sve oblike imovine.

Shodno tome, mi ćemo podržati predlog da se omogući da društvo za upravljanje i sa njim povezana lica može investirati svoja sredstva u investicione jedinice i akcije fonda kojim upravlja, najviše do 20% neto vrednosti imovine, što je dodatni podsticaj osnivačima da sopstveni kapital plasiraju na način koji pospešuje poslovanje fonda i istovremeno snose rizik poslovanja.

Podržaćemo obavezu društva za upravljanje da angažuje najmanje jednog portfolio menadžera zaposlenog na određeno vreme kao izvršioca utvrđene investicione politike, te mogućnost da ograničenja ulaganja mogu biti prekoračena u prvih šest meseci od osnivanja fonda, kao i proširenje liste lica koja mogu biti posrednici u skladu sa aktom komisije, u cilju povećanja konkurentnosti i efikasnosti poslovanja investicionih fondova.

Predlog zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju je, kao što sam na samom početku rekao, jedini predlog zakona u ovom setu na koji su poslanici SPS-JS podneli nekoliko amandmana, sa željom da se on popravi i učini efikasnijim. Radi se o predlogu zakona koji pre svega uvažava uputstva Evropske unije, odnosno pet direktiva, i uređuje obavezno osiguranje u saobraćaju.

Želim da kažem da se tu misli na osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja; osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima; osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i osiguranje vlasnika plovnih objekata na motorni pogon i priključnih plovila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima. Želeo sam ovo da kažem, jer je ovo vezano za naš amandman na član 70. i iskoristiću priliku da ukratko kažem nešto o njemu.

Pored toga, ovaj zakon uređuje i osnivanje garantnog fonda, nadležnosti i finansije, te poveravanje javnih ovlašćenja udruženju osiguravača Srbije.

Kada je u pitanju ova oblast, mislim da je potrebno reći da je praksa kod nas pokazala, a i iskustvo nekih zemalja, da postoji određena neinformisanost i neznanje građana o tome šta je, u stvari, pokriveno važećom polisom.

Često smo bili svedoci nekih neželjenih i neprijatnih situacija prilikom saobraćajnih prekršaja, odnosno nezgoda u kojima nastaju štete, tu padaju teške reči itd.

Čini mi se da ovaj zakon predstavlja pokušaj, iskorak da se stvori jedan drugačiji ambijent od ovog koji imamo trenutno, sa ciljem da svi mi, na osnovu jednog zaista validnog zapisnika, budemo svesni da će se šteta nadoknaditi, što nam nudi jednu izvesnost i da zaista zavlada ona klima i razumevanje da je nakon tog nesrećnog slučaja i nastanka štete najvažniji život, a da će se automobil ili druga vrsta štete nadoknaditi.

Mislim da je ovaj predlog zakona zaista na pragu stvaranja jednog takvog ambijenta u oblasti obaveznog osiguranja u saobraćaju u Republici Srbiji. Zbog toga će ga posebno poslanici SPS-a i podržati, a naravno i određena rešenja, koja bih želeo da istaknem i prokomentarišem. Naravno, nije moguće sve, radi se zaista o jednom obimnom i vrlo značajnom zakonskom projektu, ali cenim da je potrebno pre svega reći da ima nekoliko novina, recimo, da društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za zaključenje ugovora o obaveznom osiguranju ako je ugovarač osiguranja prihvatio uslove osiguranja i tarifu, sve to je regulisano članom 5. stav 2.

Zatim, polisa je jednoobrazna za celu teritoriju Srbije i nju propisuje NBS, što svakako doprinosi boljoj evidenciji i smanjenju mogućnosti zloupotrebe.

Takođe, jedna bitna novost, koju treba spomenuti, predviđena je u članu 31. Radi se o uvođenju evropskog izveštaja o saobraćajnoj nezgodi. Utvrđeno je da je društvo za osiguranje dužno da uz polisu uruči i jedan takav evropski izveštaj, koji je naknadno uredno popunjen i može da se koristi kao odštetni zahtev. Tu vidimo moguću efikasnost, u smislu da se učesnici u nezgodi dogovore, u nekim slučajevima, bez prisustva policije i da na ovaj način ostvare odštetni zahtev, a znamo koliko puta se dešava da zaista ne postoji raspoloženje da se na ovakav način reši ovaj slučaj.

Ono o čemu bih želeo da u jednom delu polemišem jeste član 44. gde se govori o mogućnosti da se lica koja vrše tehničke preglede, što je ostalo kao potvrđena praksa u Republici Srbiji, bave i osiguranjem. Znamo da je u raspravi bilo određenih dilema i da postoji možda jedan utemeljen stav da bi oni koji se bave tehničkim pregledom trebalo da se specijalizuju za tu vrstu posla i da posvete više pažnje tome da automobili na puteve izlaze pre svega ispravni, a da odgovornost za osiguranje preuzmu društva za osiguranje i da u tom smislu snose potpunu odgovornost.

Može se postaviti možda i dilema – ako već tu vrstu posla radi neko drugi, a ne društva za osiguranje, to bi mogla, sem tehničkih pregleda, raditi i neka druga pravna lica ili neke druge institucije. Možda o tome treba razmisliti u narednom periodu, da bi taj novac koji bi se ostvario provizijom i radom na tim poslovima mogao biti znatno bolje uložen.

Član 45. je posebno interesantan. Mi smo o tome razgovarali kada je tema bio zakon o bezbednosti saobraćaja. Njime se uvodi obaveza da se iz premija od autoodgovornosti izdvaja deo sredstava, dakle 1,2% bruto premije osiguranja, koji će se upotrebiti za uspostavljanje i funkcionisanje video-nadzora radi poboljšanja bezbednosti saobraćaja, i to na rok od pet godina.

Naš stav je da je ovo možda kratak rok; ubeđen sam da će rezultati već pri kraju ovog roka pokazati da on treba da bude produžen. Jer, prema nekim procenama, u ovom periodu očekuje se prihod od deset miliona evra, koji će biti upotrebljen za ove svrhe, što će svakako preventivno delovati i učiniti da ovi jako loši podaci o pogibijama na našim putevima budu znatno drugačiji.

Na taj način sačuvaćemo, pre svega, svoje živote, a naravno da će osiguravajuća društva, odnosno društva za osiguranje imati manje posla, u tom slučaju i manje obaveza po osnovu premija, a prihod budžeta će biti veći. Cenim da je ovo jedno zaista jako, jako dobro rešenje.

Želeo bih da istaknem ono što je ovde već rečeno. Jako je bitno što se garantni fond čini efikasnijim i boljim, pre svega u smislu da će se štete isplaćivati čim se proglasi stečaj kod društva za osiguranje koje je bilo odgovorno, a ne da se čeka da se stečaj okonča. To će sigurno situaciju činiti boljom i izvesnijom za korisnike osiguranja.

Iskoristio bih priliku da na kraju kažem da smo mi podneli amandmane na članove 23, 35. i 70. i čini mi se da su oni zaista smisleni; tiču se, član 23. tiče se roka za podnošenje odštetnih zahteva. Zakon o obligacionim odnosima ovu oblast reguliše na znatno drugačiji način i ostavlja mogućnost da se ta odšteta, van mogućnosti ovog zakona, prenese na sudski teren. Naš predlog je da to bude 30 dana i o njemu ćemo razgovarati u raspravi u pojedinostima.

Takođe, mislimo da se kolizija koja je postojala između određenih zakona, u smislu zahteva za refundaciju sredstava, članom 35. prevazilazi, ali treba ići do kraja i ne treba ostaviti mogućnost da se može tražiti takav povraćaj sredstava; jednostavno treba ta reč da se izbriše, i da se umesto „isticati“ stavi „ističe“, dakle, da budu u obavezi da traže povraćaj sredstava.

Mislimo da posebna ovlašćenja u članu 70, i zbog toga sam na početku izneo šta predstavlja obavezno osiguranje u saobraćaju i ta osiguranja koja reguliše ovaj zakon, treba da se odnose na tu vrstu obaveznog osiguranja u saobraćaju, a ne i na sve druge koje postoje, koje su takođe obavezne, kao što su osiguranje odgovornosti ovlašćenih aktuara i drugo. Želeo bih da pozovem već sada ministarku i predstavnike Vlade da razmisle o tome, a u načelnoj raspravi mi ćemo se založiti za to da se to prihvati.

Na kraju želim da pozovem sve poslanike da ove zakonske predloge podrže, jer su zaista dobri. Zahvaljujem.