Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Kasalović

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, nesumnjivo je da se Vlada Republike Srbije u uslovima novih nagoveštaja razarajućih efekata svetske krize i po pravilu maksimilističkih zahteva korisnika budžeta, našla pred još jednim značajnim izazovom, da kroz realno moguć budžet projektuje ekonomsku politiku, sa najboljim odgovorima u 2012. godini.
Povodom Predloga budžeta za 2012. godinu iz različitih uglova, svakako je moguće kreirati nekakva drugačija rešenja od predloženih i naravno, to su opozicioni poslanici već činili i mi vidimo neka drugačija rešenja u tom smislu. Konkretno, predložili smo jedan amandman koji se tiče razdela potpredsednika Vlade sa idejom da određena potrebna sredstva dodatno izdvojimo za razvoj mladih i talentovanih učenika, a takođe i za pospešivanja učeničkog standarda.
Međutim, smatram da i pored svega ovoga moramo imati jedan pozitivan stav i pristup i reći da ovaj Predlog budžeta za 2012. godinu, predstavlja izraz realnosti u kojoj se nalazi srpska ekonomija, suočena sa problemima koji se odražavaju na punjenje budžeta i da je kao takvog potrebno usvojiti, jer će on predstavljati predmet stabilnosti javnih finansija i ekonomske politike Vlade Republike Srbije u 2012. godini.
U tom kontekstu, potrebno je imati u vidu činjenicu da je preko 75% ukupnih rashoda ovog budžeta definisano zakonima i da je ovaj predlog bio definisan nivoom fiskalnog deficita, zakonskim obavezama države kada su u pitanju plate, penzije, socijalna izdvajanja i drugo, i obavezama servisiranja javnog duga.
Ono što poslanički klub SPS-JS posebno ceni, a to smo isticali u raspravi kada je bilo govora o rebalansu, jeste da je ovaj predlog budžeta za 2012. godinu usklađen sa fiskalnim pravilima, jer deficit budžeta na konsolidovanom nivou od 150 milijarde se kreće u okviru od 4,25% BDP, što je ispod predviđenog maksimuma fiskalnim pravilima, ostavljena je određena rezerva, predviđajući moguće efekte ishoda do 4,5%, zatim usklađivanja plata i penzija vršiće se po predviđenoj formuli u skladu sa fiskalnim pravilima, dva puta godišnje, u aprilu i oktobru mesecu, a sve to sa druge strane usaglašeno je sa MMF, što predstavlja jednu potrebu kredibilnosti javnih finansija Republike Srbije.
Mi cenimo da je to razlog za podršku, jer budžet koji je u skladu sa fiskalnim pravilima, a to smo predvideli Zakonom o budžetskom sistemu, svakako je garant stabilnosti javnih finansija.
Druga stvar, ovim predlogom budžeta, neki to kritikuju, a mi smatramo da je to obaveza države i da je dobro što je ovim budžetom predviđeno oko 280 milijardi dinara, čime će se praktično obezbediti redovno i nesmetano isplaćivanje penzija svim penzionerima koji su stekli to pravo.
To je obaveza države, nije obaveza ni preduzeća, ni privatnika, ni državnih preduzeća, bilo koga drugog, već države. Mislim da je ovo jasna poruka ovog predloga budžeta.
S druge strane, što se tiče izdvajanja za socijalnu zaštitu, kada je u pitanju dečija zaštita, boračko-invalidska zaštita, učenički i studentski standard, izbegla i raseljena lica, sredstva koja se predviđaju ovim planom budžeta otprilike nude isti nivo socijalnih izdvajanja kao i u budžetu za 2011. godinu i biće svakako u tom smislu dovoljna da zadovolje sve potrebe socijalno najugroženijih stanovnika. Međutim, svakako da se sa tim ne treba zadovoljiti. Smatramo da u narednom periodu treba učiniti dodatne napore da se izdvoje dodatna sredstva i to je svakako još jedan od značajnih zadataka države.
S druge strane, cenimo da najozbiljnije treba shvatiti upozorenja fiskalnog saveta i stručne javnosti, analizirati i pripremati mere kako bi se javni dug održao u zakonskom okviru od 45% bruto društvenog proizvoda, što znači da je potrebno uskladiti javnu potrošnju sa novonastalom situacijom u uslovima neizvesnog privrednog ambijenta, pogotovo u država, našim najznačajnijim partnerima iz EU i sveta.
U tom smislu, ohrabrujući je podatak da predviđeni nivo iznosa kapitalnih investicija se kreće u nivou od 4%, što je neki pandan deficitu i time se može reći praktično da sav fiskalni deficit ide u kapitalne investicije, a da ostatak prihoda i rashoda je u nekoj vrsti ravnoteže.
Mi smatramo i poslanici Socijalističke partije Srbije – Jedinstvene Srbije uvek će podržavati takvu mogućnost i takav vid zaduživanja i finansiranja kapitalnih investicija koja predstavljaju mogućnost da se određena dobra ostave budućim generacijama, a sa druge strane predstavlja potencijalni izvor novih radnih mesta.
Uostalom, aktuelna svetska kriza je pokazala da nema jednog unificiranog rešenja i da su sve države donosile specifične mere za svoje stanje i svoje okruženje i da je potrebna određena vrsta i doza državnog intervencionizma. U tom smislu zaista smatramo ovakvu vrstu budžetskog deficita dobrim. Naravno da i dobrim signalom smatramo i to što ovaj budžet predviđa smanjenje troškova administracije sa 3,7% na 3% i to je, da kažem, nekakav uvod u buduće kreiranje i ponašanje kada je u pitanju budžet.
Naravno, u celom ovom konceptu smatram i mislimo da ova vlada, a i neka buduća vlada, svakako mora najozbiljnije da pristupi jednom vidu reforme poreske politike, odnosno poreske reforme.
U samom startu mislim da je dobro i svakako možemo podržati smanjenje poreskog opterećenja rada, a sa druge strane eventualnu kompenzaciju tih prihoda, svakako je moguće obezbediti dodatnim, progresivnijim oporezivanjem luksuzne potrošnje što koriste enormno bogati slojevi stanovnika.
Naravno, ono što smo više puta kao poslanici Socijalističke partije Srbije – Jedinstvene Srbije isticali, smatramo da možda ako već nema dovoljno političkog sluha za jednu radikalniju poresku reformu da svakako poreska uprava mora da doživi jednu poresku reformu u smislu značajnije finansijske i materijalne podrške i mislimo da je u tom smislu i sazrelo potpuno vreme da se tu napravi značajan iskorak.
Novom poreskom politikom, pored isključivog fiskalnog cilja koji predstavlja ubiranje dovoljnih sredstava da bi država mogla da funkcioniše, mislim da je potrebno definisati i određene socijalne ciljeve i da se takvom jednom poreskom politikom u ovim uslovima ekonomske krize, mogu smanjiti razlike u materijalnom položaju poreskih obveznika, pre svega, ostvarujući redistributivnu funkciju preko poreza na dohodak građana, sintetičkog poreza na imovinu, poreza na nasleđe i poklon, čije stope treba da budu svakako progresivne i više pogađaju poreske obveznike, čija je osnovica veća. Treba razmisliti dakle, o oštrijem oporezivanju luksuzne potrošnje, o oslobađanju od poreza na imovinu nepokretnosti malih vrednosti, oslobođenje egzistencionalnog minimuma za izdržavane članove domaćinstva i slično.
Naravno, takođe smatram da i buduća poreska reforma treba da uvaži i mogućnost ostvarivanja demokratskih ciljeva jer Republika Srbija se suočava sa zastrašujuće niskom stopom nataliteta još od sredine osamdesetih godina prošlog veka i to je svakako državni problem, i država mora da preduzme deo troškova rađanja dece, njihovog izdržavanja i školovanja. U tom smislu, poznata su određena rešenja, poput olakšica za porez sa većim brojem dece, uvođenjem poreza na neženje, kakve smo imali u Kraljevini Jugoslaviji, Francuskoj i Rumuniji.
Naravno, sve ovo je moguće, ove ekstrafiskalne ciljeve, sprovesti da se ne ugrozi onaj osnovni cilj fiskalni, ubiranje dovoljnih sredstava.
Cenimo da je jedan ovakav predlog buduće poreske politike dobar i da li će se u ovom smislu i u ovom konceptu pojaviti na sceni Republike Srbije, u zakonodavstvu naravno da će zavisiti od nekih rezultata budućih izbora. Mi mislimo da će većina građana ovakav predlog i ovakvu poresku politiku prepoznati kao dobru za sebe.
Želim da kažem da podržavamo odredbe Zakona o izmenama i dopunama zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje kojima će se na poseban način urediti osnovica doprinosa i način obračunavanja, utvrđivanje i plaćanje doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za preduzetnike koji koriste odsustvo zbog porodiljskog odsustva, dakle porodiljama, a posao svoj nastavljaju preko ovlašćenog preduzetnika.
Da se nadovežem i na prethodnu diskusiju i predlog našeg poslaničkog kluba, u tom smislu mi smo i jedno ovakvo rešenje predlagali pre od prilike pola godine i čini mi se da je uvaženi kolega Milisav Petronijević zdušno branio jedno ovakvo rešenje, ali u tom trenutku ono nije naišlo na podršku. Čini mi se da smo izgubili dragoceno vreme. S tim u vezi mislim da sa poreskom reformom treba hrabrije i odvažnije ući jer ona svoje efekte daje sa određenim vremenskim periodom razmaka od godinu dana te zbog toga ne treba gubiti dragoceno vreme.
Doprinos jednom opštem ambijentu javinih finansija Republike Srbije doprineće svakakoi rešenje koje se nudi u budžetu u smislu povećanja iznosa sredstava za DRI i Fiskalni savet.
Da podsetim, za DRI prethodne godine je bilo predviđeno 270 miliona dinara, a ove 440, a za Fiskalni savet sa 25 miliona dinara na 48 miliona dinara. Svakako da je namera Vlade očigledna, da se na ovaj način, kroz jačanje ovih institucija, doprinese transparentnosti i sigurnosti javnih finansija u smislu utroška svakog dinara iz budžeta Republike Srbije.
tom smislu smatram da ozbiljno treba krenuti u razmišljanje i rešenja koja će biti korisna za sve buduće vlade u smislu koncipiranja programskog budžeta umesto linijskog budžeta, programskog budžeta koji će biti usmeren pre svega na merljivost rezultata i dobrim delom eliminisati i eliminiše nedostatak linijskog budžeta u kojem postoje velike diskrecione mogućnosti prilikom utroška. Šta to znači? Konkretno, neko ko ima planom 200 miliona dinara, toliko i potroši. Smatra se da je on možda uspešan jer je potrošio i namenski dinar, ali je pitanje kakav je rezultat i kakav je boljitak napravljen utroškom tih planiranih sredstava u budžetu.
Želim takođe da istaknem i smatram da je dobro što su planirana sredstva u budžetu za 2012. godinu, kada je u pitanju MUP, nešto povećana, za nekih tri milijarde dinara pre svega jer je u ovoj godini na ovaj način zaustavljen jedan negativan trend smanjenja učešća MUP u ukupnom budžetu Republike Srbije, koji je, primera radi, 2002. godine iznosio 9,5%, a 2011. godine negde oko 6%.
Ono što je bitno reći, za svo ovo vreme MUP je dobijao iz novih nadležnosti u smislu kompletnog obezbeđenja državne granice i svakako novih nadležnosti koje proističu iz zakona u vanrednim situacijama, upravljanje u vanrednim situacijama, protivgradna zaštita i tome slično.
S druge strane, policijski službenici su bili jedini u državi koji nisu imali pravo na plaćeni prekovremeni rad, rad za vreme državnog praznika, noćni rad, smenski rad i drugo, što od 2012. godine svakako neće biti slučaj. Pored svega toga, pripadnici MUP bili su štedljivi, strpljivi, odgovorno izvršavali svoje poslove, ponekad izlažući opasnosti i svoje zdravlje i živote. Naravno, da to građani svakako prepoznaju i mislim da je Srbiji potrebna neselektivna pravda i da MUP pod rukovodstvom ministra Dačića, u ovom mandatu to dosledno i sprovodi.
Upravo, baš kao i što je JP "Srbijagas", kada je u pitanju i kompanija "Agroživ", koja je pomenuta ovde, želeo bih da kažem da je to kompanija koja je za nepunih godinu dana, za gotovo 100% uvećala svoje kapacitete, da 1.200 uposlenih radnika redovno prima svoje plate, tople obroke, putne troškove i to može svaki radnik "Agroživa" da potvrdi, da oba sindikata koja egzistiraju u tom kolektivu, izražavaju maksimalnu i punu podršku novom menadžmentu, koji je uspeo da osvoji i tržište CEFTA i da u ovom trenutku, "Agroživ" bude potpuni lider u Srbiji kada je u pitanju živinarstvo i proizvodi od živinskog mesa.
Naravno da je menadžment kao društveno odgovorna kompanija prepoznala mogućnost da i deo onoga što poseduje, podeli sa društvom i državnom Srbijom. Uložio je da uloži deo sredstava u sport. Cenim da je to jedan zaista marketinški potez, jer je košarka brend u Republici Srbiji. Dobro je da dva vodeća lidera u svojim branšama sarađuju. Ne vidim ništa loše. Još jednom ponavljam, "Agroživ" je uvećao svoje kapacitete, dobro radi i redovne su isplate. Sa te strane, apsolutan je napredak.
Što se tiče ostalih predloga zakona koji su na dnevnom redu ove objedinjene rasprave, SPS – JS će u načelu podržati sve te predloge. Moje kolege će u daljem toku rasprave obimnije obrazlagati. Još jednom želim da naglasim da će poslanički klub SPS – JS podržati, pre svega, Zakon o budžetu za 2012. godinu, jer ga smatramo neophodnim, realnim i dobrim za Republiku Srbiji i sve njene građane u ovom trenutku. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, Republika Srbija usvojila je Strategiju tržišnog nadzora za period od 2010. do 2014. godine koji je inicirala i primenjuje aktuelna Vlada Republike Srbije i treba reći da je to prvi dokument u Srbiji koji pravi jasnu razliku između tržišnog nadzora i inspekcijskog nadzora i koji pre svega identifikuje nadležne organe u čijem je delokrugu sprovođenje aktivnosti i primena mera tržišnog nadzora, a čiji je cilj bezbednost neprehrambenih proizvoda.
Ta strategija svakako zahteva i uspostavljanje jednog koordiniranog sistema u kome se propisima o bezbednosti neprehrambenih proizvoda. Organi tržišnog nadzora obavezuju da efikasno kontrolišu na celoj teritoriji Republike Srbije kako proizvodi u prometu ne bi ugrožavali zdravlje, bezbednost, životnu sredinu i druge javne interese građana Republike Srbije i države Srbije. Naravno, sve to bez nekog nepotrebnog ograničavanja prometa ili kada se to dešava samo u skladu sa zakonom i u okviru zakona.
Kada se spominje i govori o zdravlju, o bezbednosti građana, o zaštiti životne sredine, to je jasan pokazatelj koliko je značajna oblast koju reguliše ovaj predlog zakona, samim tim i značaj ovog zakona. Zbog toga, kao predstavnik SPS-JS, želim da iznesem nekoliko stavova.
Pre svega smatram da je u Republici Srbiji potrebno da se teži jednom ambijentu koji bi dozvolio u punom tom smislu, nadam se i primena ovog zakona kada ga usvojimo, u kome će oni koji nadziru tržište posedovati jedno profesionalno i stručno znanje, koji će poznavati svoj delokrug rada i poslovno okruženje u kojem deluju, koji će uvek težiti profesionalnom i stručnom usavršavanju. Taj momenat je vrlo bitan i mislim da treba da se obezbedi tim ljudima koji nadziru tržište.
Sa druge strane, potrebni su nam potrošači koji znaju i prepoznaju svoja prava, ali i potrošači koji su edukovani, pre svega u tom smislu. O ovoj temi smo juče ili prekjuče govorili na Odboru za trgovinu i bilo je postavljeno pitanje – kada se dešava promet proizvoda na mestima na kojima to nije dozvoljeno, svi treba da znamo da su ti proizvodi proizvodi koji nemaju potvrdu o svom poreklu i da su u tom smislu i rizični. Sa tom činjenicom bi trebalo da bude upoznat svaki potrošač u Republici Srbiji. Naravno da je takav proizvod nebezbedan i uvek potrošač plati na kraju, iako se dešava da su ti proizvodi jeftiniji od onih na drugim mestima na kojima se legalno prodaju i u drugim oblicima.
Svakako da bi naši potrošači trebali biti upoznati i sa činjenicom da jedan krevetac može da bude opasan za bebe, ukoliko nije krevetac koji je napravljen od drveta, a ne od plastike, da jedan madrac ukoliko je manji od kreveca može da izazove velike nevolje i opasnost po zdravlje bebe. Naravno, dečije igračke, sa kojima smo imali, nažalost, prilike da se susretnemo pre nekoliko godina, sa opasnim hemijskim sastojcima, mogu da budu opasne. Želeo sam da iznesem ove podatke, o kojima smo kao poslanički klub iznosili kada smo raspravljali o Zakonu o opštoj bezbednosti proizvoda iz maja 2009. godine. Mislim da su oni bitni da se čuju i ovom prilikom u ovoj načelnoj raspravi.
S druge strane, jasna je i potrebna i adekvatna uloga privrednih subjekata, koji treba da budu svesni svoje odgovornosti. Mislim da je dobro, kao što je i predlagač zakona izneo u obrazloženju, što su učestvovali u izradi ovog predloga zakona, jer njihove sugestije u pravcu onih privrednih subjekata koji pospešuju nelojalnu konkurenciju, u smislu iznošenja proizvoda sa nižom cenom, treba da doprinesu tome da se takvi subjekti eliminišu sa tržišta. Naravno, treba uvažiti i njihove sugestije prema onim privrednim subjektima koji prodaju svoje proizvode bez fiskalnih isečaka, jer je to jedan od dokaza da to mogu biti proizvodi bez porekla, mogu biti proizvodi koji su nebezbedni za sve potrošače.
Prethodnih godina u Srbiji, nažalost, nije postojao odgovarajući nadzor i zbog toga je nakon izrade usledio prvo nacrt, a danas imamo i Predlog zakona o tržišnom nadzoru. Želim da kažem da je to jedan predlog koji u Republici Srbiji uvodi praksu, jednu dobru praksu u ovoj oblasti, a pre svega za nas je bitno da on ima cilj da se obezbedi korišćenje proizvoda koji u potpunosti ispunjavaju zahteve, pre svega u pogledu bezbednosti i zaštite zdravlja svih potrošača, a to znači i svih građana Republike Srbije. Svi smo ponekad potrošači, kupujemo određene proizvode, a naravno da treba da obezbedi i zaštitu imovine, životne sredine i drugih javnih interesa. Ovaj zakon u tom smislu obavezuje u članu 23. i uvodi znak usaglašenosti, koji uvodi obavezu označavanja proizvoda, što je garant da je on usaglašen sa svim tehničkim zahtevima i propisima.
Ovim zakonom se reguliše jedna posebna oblast na način kako je to uradila i EU i ovde treba da kažemo da ni EU u tom smislu nema neka preterana iskustva jer je ta uredba iz 2008. godine, ali je regulisano na taj način, i ovaj zakon će to takođe obezbediti, da se pre svega može utvrditi ko je odgovoran u slučaju ugrožavanja bezbednosti i zdravlja potrošača, životne sredine ili nekog drugog javnog interesa, što je jako bitno jer smo, nažalost, do sada u ovoj oblasti i u ovoj materiji imali praksu da se različitim merama, različitim sektorskim propisima intervenisalo različito u istoj pravnoj stvari. Mislim da će ovim predlogom zakona takva situacija biti izbegnuta.
Sa druge strane, ovaj zakon uvodi jedan planski koordinirani rad, što je u skladu sa strategijom, o kojoj sam u uvodu rekao nekoliko uvodnih napomena, pre svega o članu 26. i članu 27, kroz rad Saveta za bezbednost proizvoda i praćenje određene komunikacije, što je jako bitno, i saradnje između organa tržišnog nadzora i carinskih organa, a naravno i sa drugim zainteresovanim stranama. Postoji obaveza donošenja opšteg tržišnog nadzora za period od dve godine, naravno onih aktivnosti koje će pre svega biti usmerene kao ostvarivanju jednog opšteg cilja koji se utvrđuje tim programom, a u skladu sa strategijom i strateškim ciljevima.
Ovim predlogom zakona afirmiše se tržišni nadzor koji će biti u funkciji da se obezbedi slobodan promet roba, bez nepotrebnih ograničenja, a što se jasno definiše u članu 2. Predloga zakona. Sa druge strane, utvrđuje se obaveza da oni proizvodi koji ugrožavaju zdravlje i bezbednost korisnika, odnosno sa posebnim rizikom su da mogu da ugroze zdravlje i bezbednost potrošača, moraju da budu opozvani, odnosno povučeni sa tržišta. Dakle, obavezuju se organi tržišnog nadzora da to učine, naravno, uz obrazloženje koje je u skladu sa zakonom i zakonskim okvirima, a nikako u tom smislu proizvoljno.
Ono što je bitno jeste da se afirmiše i načelo transparentnosti i javnosti u radu tržišnih organa, da javnost o tome, o radu tržišnog nadzora, pre svega, bude na adekvatan način obaveštena, kako o radu, tako i o rezultatima rada, a pre svega u slučaju kada se utvrdi mogući rizik po zdravlje i bezbednost građana, da se na adekvatan način u najkraćem roku javnost obavesti kako bi se izbegli eventualni rizici u tom smislu.
S obzirom na značaj oblasti koju reguliše i navedena predložena rešenja u Predlogu zakona, koji poslanički klub SPS-JS smatra vrlo značajnim, mi u načelu podržavamo ovaj predlog zakona o tržišnom nadzoru. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici,  javno-privatno partnerstvo se često pominje kao nov način javne infrastrukture, ali ona datira još iz 18. veka kao koncept privatizacije javne infrastrukture.
Najčešći oblik koncesija bile su one koje su sklapale vlade nerazvijenih država sa velikim svetskim kompanijama. Počeci razvoja koncesionarstva u Srbiji dotiraju još iz 19. veka, tačnije iz 1859. godine, kada je jedno francusko društvo za eksploataciju rudnika Majdanpek dobilo koncesiju na 30 godina, a nešto kasnije grad Beograd je dodelio koncesiju jednoj italijanskoj firmi za obavljanje tramvajskog saobraćaja.
Nakon Drugog svetskog rata, sve do 90-tih godina, u Jugoslaviji nisu postojali primeri koncesija, a poznata je i koncesija iz 1991. godine, kada je izgrađen most na Drini - "Pavlovića Ćuprija", kada je koncesija dodeljena 30 godina, a koncesionar je finansirao i izgradio most i na taj način stekao pravo da naplaćuje putarinu.
Svakako, u uslovima neophodnosti unapređenja infrastrukture i kvalitetnijeg pružanja javnih usluga, a u uslovima kada nema dovoljno budžetskih sredstava, što je, nažalost, slučaj u Republici Srbiji i u mnogim državama, javno privatno partnerstvo, kao ideja da u oblastima gde je to moguće poveže raspodelu rizika koju treba da obezbedi javni sektor i povećanu efikasnost koju treba da obezbedi privatni sektor, može biti zaista značajan zamajac za podsticanje ekonomije i brži razvoj infrastrukture i javnih usluga. To u Srbiji svakako može predstavljati verovatno rešenje za većinu problema koje ima, na primer, u komunalnoj delatnosti. Poznati su podaci da negde 60% stanova u Srbiji nije priključeno na sistem kanalizacije, 40% stanova nema organizovano iznošenje smeća, a nekih 20% stanova nije priključeno na sistem vodosnabdevanja.
Pozitivna iskustva i uporedni pokazatelji nam govore da model javnog privatnog partnerstva, kao jedno zajedničko kooperativno delovanje javnog sektora sa privatnim sektorom, u cilju proizvodnje javnih proizvoda i javnih usluga, može da ponudi jedno ekonomičnije i efikasnije pružanje javnih usluga, za razliku od onih tradicionalnih koje postoje. Može da bude jedna, odnosno to jeste ideja kojom se teži stalnom unapređivanju i pronalaženju efikasnih načina da se obezbedi javna infrastruktura i pruže javne usluge.
Takav jedan model javnog privatnog partnerstva može da bude i dobar instrument za reformu javnog sektora, a svakako može da omogući dobijanje dovoljno dobrih infrastrukturnih objekata, bez korišćenja nedovoljnih budžetskih sredstava. Ono što još može biti bitnije, jeste i da raspoloživa budžetska sredstva na taj način može da oslobodi za neke druge potrebe.
Pogodne oblasti za javno privatno partnerstvo su svakako infrastruktura, građevinarstvo, energetika, komunalne delatnosti, obrazovanje i upravljanje otpadom. Javno privatno partnerstvo može biti, namerno upotrebljavam ovaj termin – može biti, jer ću nešto kasnije objasniti zbog čega ovaj termin koristim, ima određenu zadršku, dobro došao finansijski instrument za unapređenje lokalne infrastrukture, kada su u pitanju dečji vrtići, škole, sportske hale, pijace i sve ono ostalo što čini infrastrukturu u jednoj lokalnoj samoupravi, jer se trenutno, nažalost, naše lokalne samouprave suočavaju sa naraslim potrebama i rastućim potrebama, sa jedne strane, a sa druge strane postoji neodgovarajuća struktura prihoda, postoje veliki projekti koji mnogo koštaju i, naravno, određena ograničenja u zaduživanju lokalnih samouprava.
Naravno da u takvim uslovima dobro dođe mogućnost i opcija da opština dodeli lokaciju, a da privatni kapital projektuje i izgradi nešto na toj lokaciji. Ili, recimo, primer poput Varaždina, u susednoj Hrvatskoj, gde su javne zgrade poverene na izgradnju i održavanje privatnom kapitalu, za uzvrat plaćanje mesečne naknade u narednih 20 do 30 godina.
Naravno, i koncesija, kao pravni odnosi između države i domaćeg ili stranog pravnog lica, kao koncesionara, u kome država tom licu ustupa pravo korišćenja prirodnog bogatstava ili dobra u opštoj upotrebi koje je zakonom definisano kao vlasništvo Republike Srbije ili za obavljanje određene delatnosti od opšteg interesa na određeni rok i određenu naknadu, može svakako predstavljati jedan zamajac za brži razvoj i povećanje nacionalnog dohotka u celini.
Naročito je ovde značajno reći da su vrlo bitne one koncesije kada su u pitanju strana lica, jer u tom slučaju ove koncesije predstavljaju u stvari jedan oblik stranih ulaganja, a podsetiću da je Republici Srbiji za održivi razvoj u narednom periodu godišnje potrebno negde oko 2,5 milijardi evra direktnih stranih investicija, što svakako možemo zaključiti o značaju ove vrste koncesije.
Da bi sve to bilo moguće u Srbiji, neophodno je potrebna institucionalna i zakonska infrastruktura. Prvi korak je napravljen još 2003. godine, kada je usvojen Zakon o koncesijama, koji je, za očekivati, pokazao određene slabosti u primeni. Drugi korak je ovaj zakon, odnosno predlog zakona koji je danas u načelnoj raspravi, Predlog zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama. Bitno je reći da on svakako nije i dovoljan za stvaranje jednog povoljnog ambijenta i pravno administrativnog okruženja za razvoj javnog privatnog partnerstva i koncesija.
Naime, praksa i iskustvo u zemljama u kojima se ovakvo jedno zakonodavstvo primenjuje govori da ovaj propis treba da prate i određeni propisi kada je u pitanju angažovanje privatnog sektora. Jako je bitno da postoje strategije na svim nivoima, strategije putem kojih se mogu locirati prioriteti i čini mi se da će to jako biti, da sve opštine u Republici Srbiji, sve lokalne samouprave imaju svoje strategije razvoja i da se usmere ka prioritetnim ciljevima.
Naravno, jako je bitno kako su definisani i određeni postupci javne nabavke i svakako pitanje opštinske autonomije i imovine. Zakonom o javnoj svojini smo tu neka rešenja ponudili. Kada su u pitanju javne nabavke, koliko mi je poznato, u proceduri su ponude nekih novih rešenja, a strategije svakako ostaju nešto što treba svi u Republici Srbiji da obrate pažnju.
Države centralne i istočne Evrope razvile su složeni zakonski okvir javnog privatnog partnerstva tokom 90-tih godina 20 veka. Tu i same članice EU imaju različite pristupe. Više modaliteta je korišćeno. Recimo, posebno zakonodavstvo je bilo u Sloveniji, Irskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Rumuniji i, evo, pretpostavljam da ćemo se i mi, kada ovaj parlament usvoji ovaj zakon, pridružiti ovoj grupi zemalja koje su na ovaj način rešile ovo pitanje. Mislim da je ovo rešenje u odnosu na ostala, koja ću spomenuti, praktičnije i operativnije i da uvažava neki društveno politički ambijent koji je trenutno u Republici Srbiji.
Postojala su i rešenja da se unutar postojećeg zakonodavstva javnih nabavki rešavaju ova pitanja, kao što je bilo u Italiji, Francuskoj i Danskoj. Zatim, prilagođavanje postojećih zakona novim zahtevima, kao što je uradila Češka Republika i Mađarska, a postojala je i neka vrsta jednokratnih odluka, za koju se opredelila Belgija.
Imam osećaj da su očekivanja u javnosti, i uopšte i potrebe, zaista velika, ali mislim da treba biti objektivan i realan, pa reći da postoje i zemlje poput Čilea i Koreje koje 70% odnosno 90% projekata, svih projekata, realizuju kroz javno-privatno partnerstvo. Treba spomenuti pojedine analize, vrlo ozbiljne, koje govore da ne postoje dovoljno dobri dokazi koji mogu da potvrde koristi javno-privatnog partnerstva i upućuju na pronalaženje nekih boljih načina finansiranja.
Velika Britanija je jedna od prvih zemalja koja je afirmisala ovaj način finansiranja projekata i ima dosta dobre rezultate, ali pored tih dobrih rezultata uočeni su i određeni problemi, pre svega da su u određenim projektima privatne kompanije ostvarivale enormnu dobit, što je bilo na štetu države, da su neki projekti rađeni ispod britanskog standarda, naravno, sa željom neopravdane minimizacije troškova, a u smislu povećanja profita. Uočena je i pojava da su radnici koji su iz javnog sektora prešli na pleća privatnog kapitala, došli na smanjenu zaradu i bili u prilici da su im određena prava uskraćena.
Naravno, sve ovo treba da imamo u vidu kada govorimo i o uspešnim projektima koji su javno-privatnog partnerstva i u toj samoj Velikoj Britaniji, koju sam spominjao, i u zemljama u okruženju, koje su nama vrlo bliske, recimo, Hrvatska i BiH, koje su imale vrlo uspešne projekte kada je u pitanju izgradnja autoputeva, škola, sportskih hala, dečijih vrtića, upravljanje otpadom itd.
Ono što je, po mišljenju poslaničkog kluba SPS-JS, neophodno da bi se ove pomenute negativne pojave uočene u praksi, jeste tenderski postupak koji podstiče jedno konkurentno i pošteno vođenje postupka, dostupnost nekoliko dobavljača, dosledno poštovanje propisanih načela zakona u članu 5, gde se govori o transparentnosti, jednakom i pravičnom tretmanu, slobodnoj tržišnoj utakmici i zaštiti javnog interesa, pre svega.
Zbog toga smatramo da je, pored potpune transparentnosti ovog postupka, neophodna jedna permanentna kontrola, kontrola u smislu jedne vrste preventive, uvažavajući negativna iskustva koja je imala država Srbija u periodu tranzicije, pre svega, privatizacije u kojoj smo imali dosta negativnih pojava. Mislimo da bi na ovaj način mogli dobiti jedno atraktivno okruženje u Srbiji za javno-privatno partnerstvo, nove investicije i potreban instrument, dobar instrument, za reformu javnog sektora, a naravno da bi ubrzo mogli da vidimo i pozitivne rezultate ovog vida finansiranja izgradnje novih autoputeva, škola, sportskih hala, uređenih deponija, pijaca, mnogo boljih usluga.
Poslanički SPS-JS podneo je tri amandmana na članove 11, 17. i 65. U svom izlaganju nisam o pojedinostima govorio o zakonu. Iskoristićemo raspravu u pojedinostima da detaljnije govorimo o pojedinih članovima ovog zakona, a obzirom na iznete argumente kada je reč o javno-privatnom partnerstvu, poslanički klub SPS-JS smatra da je potrebno usvojiti jedan ovakav zakon i svakako izražava načelnu podršku Predlogu zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama, jer smatramo da predstavlja potreban i dovoljan okvir za pozitivnu afirmaciju javno-privatnog partnerstva u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, od izuzetnog značaja je pristupanje države Srbije STO. Izmene i dopune Zakona o spoljno-trgovinskom poslovanju idu u pravcu obezbeđivanja uslova za pristupanje Republike Srbije ovoj organizaciji, pre svega kroz izmene koje uvažavaju princip ne diskriminacije, kvantitativnih ograničenja uvoza i izvoza, zatim, kroz jednostavniju proceduru za izdavanje dozvola i nalaže što jednostavniju proceduru, odnosno obraćanje samo jednom organu ili najviše tri.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o spoljno-trgovinskom poslovanju uvažava i preporuke jedinica za sprovođenje sveobuhvatne reforme propisa i ide u pravcu pojednostavljivanja poslovanja, pre svega domaćim privrednim subjektima. Zbog toga i ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o spoljno-trgovinskom poslovanju ima podršku kluba SPS-JS. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2011. godinu zaokružuje se politika i mere Vlade Republike Srbije u oblasti javnog bilansa Republike Srbije.
Smatram da je Predlog rebalansa u svojoj suštini refleksija trenutne ekonomske situacije u kojoj se nalazi naša država, suočena sa realnim problemima naše privrede koji se direktno odražavaju na punjenje budžeta Republike Srbije, autonomnih pokrajina, gradova i opština i svakako da je logično da se rebalansom budžeta mora uskladiti nivo javne potrošnje sa novonastalom situacijom, pogotovo u uslovima neizvesnosti oporavka privreda, pre svega naših najznačajnijih partnera u EU i svetu.
Ovaj predlog rebalansa budžeta, uostalom kao i svaki budžet, moguće je kritikovati iz više razloga i uglova. Opozicija je to već činila i činiće. I mi takođe, poslanički klub SPS-JS imamo dva amandmana koja smo podneli i želimo da utičemo da ovaj predlog rebalansa bude nešto bolji. Imali bi prostora i neka druga rešenja da ponudimo, međutim, smatram da moramo biti politički odgovorni ljudi i poći pre svega od realne procene situacije u ovom trenutku, a ona nam govori da je činjenica da je fiskalni okvir promenjen i za nivo države i za druge nivoe vlasti i da je on u ovom trenutku za nas dogovoren, što je veoma bitno, sa MMF, Memorandumom o ekonomskoj i finansijskoj politici između Vlade Republike Srbije i MMF.
Takođe, ono što bih rekao da je ključno za naš poslanički klub zbog čega mislimo da je ovaj rebalans budžeta prihvatljiv, jeste da je nesumnjivo jasna namera Vlade Republike Srbije da se kroz predlog ovog rebalansa dosledno poštuju i ugrade fiskalna pravila propisana Zakonom o budžetskom sistemu, pre svega koja se tiču deficita, usklađivanja plata i penzija, javnog duga, što nam sigurno, kada smo usvajali ova pravila, nam obezbeđuje pouzdanije planiranje javne potrošnje, vođenje ozbiljnije i socijalno održive politike, vođenje anticiklične fiskalne politike. Dokle god ovakvi predlozi koji dolaze u ovaj parlament budu usklađeni sa zakonskim okvirima, odnosno predviđenim fiskalnim pravilima, imaće podršku poslaničkog kluba SPS-JS.
Uostalom, kao posledica takve zakonske odredbe ovakve reakcije Vlade u ovom rebalansu mi smo po prvi put imali prilike da pročitamo i da se upoznamo sa ocenama i procenama rizika pojedinih odredbi ovog rebalansa od strane Fiskalnog saveta i treba konstatovati da je u dobrom delu on veoma pozitivan, a da u jednom delu ima i određenih rizika na koje svakako moramo obratiti pažnju i voditi računa da se oni ne aktiviraju.
Predlog zakona predviđa smanjenje budžetskih prihoda sa 726 na 707 milijardi dinara. Rashodna strana gotovo ostaje nepromenjena, odnosno, uvećava se sa nekih 847 na 850 milijardi, što u računu pokazuje da se budžetski deficit povećava sa nekih 120 milijardi dinara na nepunih 143 milijardi dinara.
Kada su u pitanju budžetski prihodi, opšta ocena je da je razlog smanjenja budžetskih prihoda pre svega dominantno posledica usporavanja privrednog rasta u drugoj polovini godine. Procene smanjenja realnog rasta bruto društvenog proizvoda sa planiranih 3% na 2%, što je uostalom karakteristika i svih zemalja, nažalost, u Jugoistočnoj Evropi i povećani rizici, takođe, oporavka privrednih aktivnosti u toku 2012. godine, s čim se u načelu mogu složiti. Uostalom, egzaktni podaci to pokazuju.
Međutim, sa druge strane, želim ponovo da istaknem i da ponovim – ja sam kao ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba više puta koristio priliku da kada su ovakvi predlozi zakona na dnevnom redu da iskažem i našu želju i naše zalaganje da stalan zadatak države treba da bude i poboljšanje, utvrđivanje i naplate poreza uopšte, što znači da jednom značajnijom podrškom u materijalnom, finansijskom, organizacionom smislu, svaki dinar uložen u poresku upravu svakako bi se vratio u budžet povećanim prihodom i siguran sam da bi ovoga puta ovaj pad budžetskih prihoda bio znatno manji ukoliko bi poreska uprava došla do izražaja na jedan bolji način i naplata utvrđivanja poreza dostigla jedan potreban i zavidan nivo. Nadam se da će verovatnom u nekom budućem datumu možda doći do određene poreske reforme, ali da poreske uprava svakako zaslužuje ovu vrstu podrške.
Sa druge strane, budžetski rashodi, kao što sam rekao i više puta se ovde čulo, ostaju nepromenjeni u nominalnom iznosu, odnosno uvećavaju se neznatno za 3,2 milijarde dinara, ali, zbog toga se znatno drugačije planira izmenjena struktura i određene uštede koje su moguće i koje se moraju ostvariti da bi ovaj budžet zadržao jednu svoju osnovnu nit i svoju osnovnu poruku.
Zbog svega toga se poslanički klub može složiti i prihvatljiv nam je predlog povećanja planiranog deficita sa 4,1% na 4,5% bruto društvenog proizvoda jer on, pre svega, nije posledica povećane javne potrošnje u odnosu na budžetske rashode. On je dozvoljen u ovim uslovima fiskalnim pravilima, što je za nas ključno, jer dolazi do smanjenja i planirano je smanjenje bruto društvenog proizvoda sa tri na dva procenta i on ide u cilju izbegavanja dodatnih pogoršanja ekonomskih prilika.
Struktura budžetskih rashoda se menja, a mislimo da je vrlo dobro i značajno što se u okvirima fiskalnih pravila, pre svega, planiraju dodatno izdvajanja za socijalnu pomoć od 3,4 milijarde.
Mislim da jako bitno da pomene da, kada se pogleda funkcionalna struktura budžeta, se oko 40% budžeta izdvaja za socijalnu zaštitu, što u ovim uslovima u kojima se nalazi naša zemlja svakako je dobro i predstavlja jednu vrstu brige za sve one socijalno najugroženije. Ova sredstva se izdvajaju za boračku-invalidsku zaštitu, isplatu naknada zarada porodiljama, roditeljski i dečji dodatak i za sve one koji su socijalno ugroženi.
Takođe, dodatno se izdvaja 7,2 milijarde dinara za redovnu isplatu penzija, što je posledica izmenjenih parametara za propisano usklađivanje penzija sa propisanim fiskalnim pravilima. Smatramo da su ta sredstva potrebna i neophodna kako bi se obezbedila redovan isplata penzija i da takvu jednu poruku našim najstarijim sugrađanima svakako treba da pošaljemo, da i u ovim teškim uslovima će država uspeti da redovno izmiri penzije.
Pre ostali potreban deo je izdvojen za plate i jubilarne nagrade. Za nas je takođe bitno da će se ovim rebalansom obezbediti sredstva za realizaciju sporazuma sa sindikatima zaposlenih u oblasti prosvete koji je Vlada zaključila, a ministar Obradović, zajedno sa predstavnicima sindikata, vodio duge pregovore u želji da oni budu uspešni i ta dodatna sredstva obezbediće da se izvrši isplata jubilarnih nagrada, a takođe otpremnina zbog odlaska u penziju.
Kada su u pitanju drugi budžetski korisnici po pitanju plata i jubilarnih nagrada, oni idu u pravcu kod Ministarstva pravde, pravosudnim organima, BIA, MUP, kod kojih su već delom potrošena ta sredstva namenjena za plate. Ovoga puta se samo vraćaju na tu aproprijaciju, ali mislim da je bitno reći da MUP, koje zaista na čelu sa ministrem Dačićem ima zavidne rezultate i u situaciji kada pripadnici MUP, radeći veoma odgovorne poslove, često se izlažu i riziku za svoje živote i zdravlje i zbog toga takođe apelujem i smatram da Vlada Republike Srbije mora iznaći način da se značajno poboljša materijalni status pripadnika MUP.
Sa druge strane, ovaj predlog rebalansa na jedan način afirmiše štednju i, kao što sam rekao, sa manje ili više rizika naša je želja da se ono što je predviđeno ovim rebalansom budžeta dosledno i sprovede jer smatramo da je to potreban i dobar uvid u plan budžeta za 2012. godinu, koji po najavama neće biti nimalo lak, a sa druge strane mislimo da je takav dosledan pristup potreban da bi se održao jedan trend smanjenja učešća javne potrošnje u BDP i dobar je indikator da ove godine za 1% smanjeno učešće javne potrošnje u BDP iznosi negde oko 44, 8% odnosno 45%. Značajne uštede sa određenim rizikom, o čemu govori izveštaj fiskalnog saveta, se predviđaju za kupovinu roba i usluga od 12 milijardi dinara i svakako da je tu potrebno značajno prilagođavanje, a smanjenje izdataka za kamate od oko tri milijarde dinara izgleda realno i izvodljivo.
Tačno je da je predviđeno, o tome je bilo reči u diskusijama, smanjenje kapitalnih rashoda Republike u iznosu od 8,1 milijarde dinara. Postoje određeni kriterijumi na osnovu kojih je izvršena ova racionalizacija, pre svega kod onih kapitalnih investicija kod kojih se predviđena aproprijacija neće do kraja godine ostvariti ili nije dokazana i utvrđena potpuna ekonomska isplativost tih projekata, što znači da ukoliko je ovaj kriterijum dosledno i do kraja ispoštovan praktično će se postići ušteda, ali se neće postići veća šteta u nesprovođenju određenih kapitalnih projekata, jer oni sami svojim činom ne bi bili ni realizovani.
Dame i gospodo narodni poslanici, zbog toga poslanici SPS-JS smatraju da treba konstatovati da je obaveza Vlade Republike Srbije da permanentno usklađuje stepen i mogućnost finansiranja aktuelnih projekata sa potrebama države i njenih građana, bez obzira na limitirana sredstva.
U Srbiji se pravilo i gradilo i u mnogo težim uslovima nego današnjim i uspevalo se u tome kada je postojao jedan sistematičan pristup, kadrovska baza i operativa. Srbija i to danas ima i apsolutno podržavamo opredeljenje koje je iskazano u ovom rebalansu da se stepen realizacije projekata, poput Koridora 10, izgradnje mosta Zemun-Borča, obilaznice oko Beograda, nastavak izgradnje stanova na mestu nekadašnje kasarne "Stepa Stepanović", dovedu do svog maksimuma jer smatramo da to može predstavljati značajan zamajac u bržem oporavku naše privrede i uposlenosti naših građana.
S tim u vezi, s obzirom da će opštine i gradovi u procesu decentralizacije, a po osnovu zakona o finansiranju lokalnih samouprava, dodatno prihodovati oko 8 milijardi dinara. Zakonom o javnoj svojini postaće vlasnici svojine, što nudi svako određene nove potencijale za razvoj i sredina.
Smatramo da je jako bitno da gro tih sredstava se usmeri i potroši na realizaciju značajnih kapitalnih investicija u tim sredinama, a ne nikako u tekuću potrošnju. Želim da kažem ovom prilikom da će SPS i naši koalicioni partneri u svim sredinama gde učestvujemo u vlasti, participiramo ili odlučujemo, zalagati se da se ta sredstva pre svega potroše u kapitalne investicije, nešto što će biti zalog i budućim generacijama i to će svakako biti dobro za sve građane. Naravno da takvim jednim pristupom i načinom dovešće i do opšteg boljeg pokazatelja učešća potrošnje, odnosno učešća kapitalnih investicija u potrošnji Republike Srbije.
Dobro je što je rebalans usklađen sa dogovorom Vlade i MMF i što će, prema procenama, a i samoj oceni stručnjaka, stručne javnosti, fiskalnog saveta, javni dug do kraja godine ostati ispod zakonskog ograničenja od 45% BDP i što procene govore i da zakon o restituciji ga neće ugroziti, ali naravno, da bi se to desilo, još jednom kažem, biće neophodno da se uvek i na svakom mestu poštuju fiskalna pravila, što se odredbama ovog rebalansa čini.
S obzirom na iznete karakteristike ovog predloga rebalansa, poslanički klub SPS-JS u načelu će podržati ovaj predlog rebalansa, svakako i sa pratećim predlozima odluka o izmenama i dopunama finansijskih planova za 2011. godinu Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Zavoda za zdravstveno osiguranje i Nacionalne službe za zapošljavanje.
Obzirom da smo danas u prilici da razmatramo nova tri zakonska predloga koja se tiču javnog duga, poreza na imovinu i obaveznog osiguranja u saobraćaju, samo ću kratko reći o svakom po nešto.
Što se tiče zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na imovinu, za nas su uvek prihvatljive odredbe svih zakona koje idu u prilog u građanima, a ovog puta ovaj zakon ide u prilog poreskim obveznicima, jer obezbeđuje da se, pre svega onim obveznicima koji ne vode poslovne knjige, ne može utvrditi veća obaveza u 2012. godini nego što je u 2011. godini.
Oslobađaju se od dostavljanja nove poreske prijave do kraja godine. Evo, ima i jedna vest, obzirom da sam govorio o poreskoj upravi i njenom značaju, ovim odredbama obavezuju se javni beležnici da sve one ugovore na kojima su overili potpise dostave i Poreskoj upravi, uz kaznene mere, što će sigurno doprineti boljoj obaveštenosti Poreske uprave i smanjenju poreskih utaja, kada su u pitanju ugovori koji podležu utvrđivanju poreske obaveze.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnom dugu cenim da je zakon koji je u duhu već postojećih zakonskih rešenja koja idu u prilog stvaranja većih mogućnosti lokalnim autonomijama i lokalnim vlastima. Ovde se obezbeđuje mogućnost ostvarivanja dodatnih sredstava zaduživanjem. Bitna je ova zakonska odredba koja obavezuje te organe, odnosno lokalne samouprave i lokalne autonomije da izveštaje ne šalju više u roku od šest meseci, nego u roku od jednog meseca, što će svakako pospešiti bolju kontrolu Vlade kada je u pitanju zaduživanje ovih organa.
Zakon o obaveznom osiguranju pomera samo rokove kada stupa garantni fond i zbog toga su i sva ova tri pomenuta zakona u načelu prihvatljiva za SPS i mi želimo da i svojim aktivnim učešćem, kada bude rasprava u pojedinostima, damo doprinos da se ovaj rebalans i prateći zakoni usvoje u što boljoj formi. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi podpredsedniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, SPS podnela je ukupno 6 amandmana i na naše zadovoljstvo dva amandmana gotovo u identičnom tekstu Vlada je prihvatila podnošenjem svojih amandmana i oni se odnose na član 29. i član 32. koji preciznije definiše i utvrđuje kao pravilo otuđenje i nabavku javne svojine putem javnog nadmetanja.
Međutim, kada je u pitanju ovaj amandman i ostala tri amandmana SPS ostaje pri njima i kao ovlašćeni predstavnik želim ukratko da ih obrazložim, pre svega jer nismo dovoljno uvereni i iz obrazloženja Vlade kojim se odbijaju amandmani ne može se naslutiti suštinski razlog za odbijanje amandmana. Konkretno za ovaj amandman obrazloženje je kratko – amandman se ne prihvata iz razloga što je predloženo rešenje prikladnije.
Naša ideja je bila u osnovi da je logično i pravilno da nepokretnost javne svojine i oružje i specijalna oprema ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja, međutim problem može da se javi u prisustvu mnoštva organa i lica i u slučaju sticanja javne svojine, protivno odredbama ovog zakona.
U tom smislu smatramo da nije definisan organ koji bi to arbitrirao u situaciji ne mogućnosti izvršenja prinudnog izvršenja na toj javnoj svojini, ne bi moglo doći do zadovoljenja pravde i u tom smislu smo predložili da je moguće prinudno izvršenje na onoj javnoj svojini koja bi se eventualno stekla protivno odredbama ovog zakona.
Mislimo da je to jedno logično i jedno vrlo operativno rešenje koje može da izuzme sve moguće probleme koji bi se pojavili u jednoj ovakvoj specifičnoj situaciji.
Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika, predsedavajuća, pa ću iskoristiti priliku da kažem nešto o naredna tri amandmana, da iznesem stavove i više se ne bih javljao.
Mi smo podneli amandman sa željom da skratimo rok za podnošenje zahteva i cenimo da se radi o jednom sistemskom zakonu vrlo bitnom za državu, gde se vrši praktično realizacija države u smislu jedne potrebne decentralizacije u ovom trenutku.
Čuli smo i stavove Stalne konferencije gradova i opština, ljudi iz prakse koji tvrde da je ovaj zakon zaista po svim parametrima i merilima koji zadovoljavaju bolji rad lokalne samouprave, da će omogućiti brže postupanje sa imovinom, da će omogućiti bolji ambijent za investitore, a onda nam se desi da prvobitnim predlogom u nacrtu, da taj rok bude jedna godina, dođemo do predloga od tri godine, pa još nekim drugim predlozima on se produži na mnogo duži period.
Mi smatramo, da će ovaj zakon u ovom obliku imati dobre pozitivne efekte i zbog toga zaista nam nije jasno, zbog čega se ovaj rok produžuje sa jedne na tri godine. Mi smo predložili kompromisno rešenje, da to bude dve, ceneći da zaista rokovi ne treba da ulaze u srž i suštinu zakona, ali je opšte poznato i da dugi zakonski rokovi mogu da proizvedu neefikasnosti u primeni zakonskih normi. Zbog toga na ovaj način, želimo da pre svega apelujemo i na sve lokalne samouprave u Republici Srbiji, da najozbiljnije shvate odredbe ovog zakona. Trebalo bi da su već pripremljene, jer su ustavne osnove još 2006. godine stvorene, a ako nisu, da što pre to učine i da što pre pokrenu ovaj postupak, kako bi se u što kraćem roku osetili pozitivni efekti ovog zakonskog predloga. Stoga, zaista smatram, kao i u ostalim predlozima, da se ovaj rok smanji sa tri na dve godine.
Sledeći amandman koji je bio i koji smo podneli, čini mi se da je jako bitan, to je amandman koji je vezan i za neke odredbe zakona koje su takođe u javnoj raspravi - zakona o vraćanju imovine i obeštećenju, zakona o restituciji. To je amandman na član 77. stav 6. Na žalost, imamo isto obrazloženje, da se amandman ne prihvata iz razloga što je predloženo rešenje prikladnije.
Smatramo da je ovaj stav koji je izvan nacrta Predloga osvanuo kao dodati stav. Stvara određene pretpostavke za opstrukciju i direktno utiče na mogućnost sprovođenja, kao što sam rekao, zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, pre svega, mogućnost sprovođenja njegovog samog duha i intencije da se vraćanje imovine sprovede naturi. Uvodi se jedan opasan izuzetak od celokupnog zakonskog rešenja, jer Predlog zakona o kojem se govorilo u jučerašnjoj raspravi, o kojem će biti rasprave i sutra, jasno definiše rokove članom 42, utvrđuje i predlogom člana 63. početak rada Agencije 2012. godine. Sve to ukazuje na moguću opciju da se ovim izuzetkom, člana 77. stav 6. praktično dođe do uknjižbe javne svojine, možda i njenog otuđenja, pre pozicije da se eventualno ukaže da ta nepokretnost može biti predmet povraćaja.
Ne znamo zaista zbog čega bi taj neko drugi, Republički geodetski zavod, recimo, bez ikakvog postupka i roka o ispunjenosti propisanih uslova, i sam indirektno i nedvosmisleno, utvrdio vraćanje imovine u naturalnom obliku. Smatramo da je to veliki prostor za zloupotrebe. O tome smo govorili i u načelnoj raspravi kada je u pitanju zakon o javnoj svojini, i ovaj zakon o restituciji.
Smatramo da bi na ovaj načni, možda i ovaj finansijski efekat o kome je i sam potpredsednik Vlade govorio, bio znatno veći od 4,5 ili 4,6 milijardi evra. Ovaj prostor bi, kažem, stvorio određene uslove za zloupotrebu. Smatramo da ovaj naš amandman za brisanje stava 6. člana 77. treba prihvatiti.
Na kraju, želeo bih da kažem…
(Zoran Krasić sa mesta: Koji član?)
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče Zorane Krasiću, imate poslednje upozorenje pred izricanje niza opomena, zajedno sa nekim od svojih kolega poslanika, koji sa voljom, entuzijazmom i očigledno sa strategijom, počinju da remete red sednice Narodne skupštine. Ovo je poslednje upozorenje. Ako možemo, zaista bih vas molila bez izricanja kaznenih mera. To važi i za narodnu poslanicu Gordanu Pop-Lazić.)
Na kraju, želeo bih da kažem da smo takođe i u načelnoj raspravi potencirali član 82. i problem konvalidacije, pre svega, stav 2. Takođe, imamo rešenje i odgovor Vlade koji ne može da zadovolji obrazloženje koje smo očekivali. Smatramo da je vrlo uputno da se taj stav 2. člana 82. briše.
S obzirom na to kako smo i u načelu, a i u obrazloženju imali prilike da se uverimo od strane Vlade, smatramo da su naši amandmani dobri i ostajemo i dalje pri tome. Podržavamo u načelu zakon koji kao krajnji ishod i rezultat ima da utvrdi, ko je čega vlasnik u državi Srbiji. Smatramo da ovaj zakon ispunjava ustavne norme. Još uvek u dobroj meri izražava kriterijum koji je uzela, a to je prevođenje prava korišćenja u pravo svojine. Mada, u ovim izmenama ima dosta teritorijalnog principa, ali još uvek smatramo da je to u nekim dozvoljenim normama i merama koje obezbeđuju potreban stepen decentralizacije. Shvatamo da je sistemski zakon i cenimo da će zaista biti potreban i da je ovo jedna reorganizacija državne uprave i u tom smislu će biti potreban dogovor različitih nivoa vlasti, kako bi on u punoj meri profunkcionisao. U tom smislu ga podržavamo. Smatramo da sve amandmane SPS treba prihvatiti, jer bi oni u dobrom delu unapredili ovaj zakon. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi potpredsedniče Vlade, Predlog zakona o javnoj svojini ne sumnjivo predstavlja sistemski zakon za čije donošenje su ustavne osnovne stečene 2006. godine.
U dosadašnjoj raspravi, više puta je spominjan Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije koji je donet 1995. godine i ja želim da kažem da je donošenjem jednom takvog zakona u jednom delu raskinut višedecenijski koncept svojine bez titulara, uvodeći se sveopšti režim državne svojine nad svim stvarima i pravima.
Naravno da se zakonodavac evidentno rukovodio takvim jednim kriterijumom, uvažavajući aktuelni društveni ambijent u toj deceniji.
S obzirom da je donošenjem Ustava iz 2006. godine, taj zakon postao suprotan, kako to pravnici kažu, duhu pozitivnih ustavno-pravnih rešenja i uvažavajući potrebu za decentralizacijom, pa i u svojinskim odnosima, cilj ovog zakona je da se konačno utvrdi ko je vlasnik čega u Srbiji ili prosto rečeno, šta je čije i mislim da tako donet rezultat ovog zakona vredi podržati.
Ustavom Republike Srbije iz 2006. godine po prvi put se u pravnoj istoriji Srbije predviđa institut javne svojine, a predlogom ovog zakona uređuju se prava javne svojine i druga imovinska prava Republike Srbije, AP, jedinice lokalne samouprave.
Mi smatramo da predložena rešenja obezbeđuju u ovom trenutku potreban i primeran stepen decentralizacije koji uvećava potencijal i mogućnosti AP i jedinica lokalne samouprave, ali takođe želimo da kažemo da prenos imovine jedinicama lokalne samouprave opštinama ne može se samo shvatiti kao puko povećanje bogatstva opština, već to predstavlja jednu obavezu lokalnim samoupravama, da odgovorno upravljaju, održavaju tu imovinu, afirmiše potrebnu odgovornost na nivou lokalnih samouprava.
U tom smislu, rukovodstva lokalnih samouprava, odnosno opština u Republici Srbiji neće imati više alibi u komunikaciji sa centralnom vlašću i problemima koji su bili, što objektivni, što subjektivni.
U tom kontekstu, želim na početku da kažem da je za nas vrlo bitno što se i Stalna konferencija gradova i opština pozitivno izjasnila i kroz javne rasprave o predlogu ovog zakona. Svakako da tu sede ljudi koji rade u opštinama i mogu na najbolji način da procene da li ovaj zakon zadovoljava i obezbeđuje bolji rad lokalnih samouprava, jer oni kažu da će se na ovaj način obezbediti brže postupanje sa imovinom, a samim tim i bolji ambijent za investitore.
Mislimo da je to jasan signal da je predlog ovog zakona prava mera za Srbiju u ovom trenutku.
Predlogom zakona o javnoj svojini generalno je prihvaćen sistem sticanja javne svojine na osnovu prethodno stečenog prava korišćenja, čime se sprovodi najlakši i tehnički najizvodljivija svojinska transformacija i to je jedna od odlika ovog predloga zakona.
Za poslanički klub SPS-JS, svakako je jako značajno što se predlagač nije opredelio za teritorijalni princip o čemu je govorio i potpredsednik Vlade, jer mi smatramo da takav princip za koji su se zalagale pojedine političke opcije, svakako je proizveo nesagledive posledice u načinu funkcionisanja jedinstva države Srbije, a na taj način svakako bi po nama dezavuisao samu ideju decentralizacije.
Koncept preuzimanja prava korišćenja u pravo svojine, po nama ne ugrožava funkcionisanje države Srbije, a ni drugih nivoa vlasti, ponuđenim rešenjima i stvara svakako jedan prostor za dodatnu mogućnost, za osmišljeniji i ravnomerniji razvoj tih sredina.
Predlogom zakona, jasno je uvažena specifičnost javne svojine, koja je za razliku od privatne povezana i uslovljena vršenjem delatnosti od opšteg interesa, a za naš poslanički klub SPS-JS, vrlo je značajno da su prirodna bogatstva, mineralne sirovine, izvori mineralnih i termalnih voda, prirodni vodotoci, prirodna jezera i druga dobra koja su zakonom određena kao takva u svojini Republike Srbije i ne mogu biti prodata.
To je, takođe, po nama jedna od ključnih odrednica, koja je i standard uopšte ovog zakona. Na taj način cenimo da će svakako prirodna bogatstva biti sačuvana i za buduće generacije. To je znak odgovornog odnosa i ponašanja predlagača zakona.
Predlog zakona jasno definiše dobra u opštoj upotrebi i dobra od opšteg interesa i evo, amandmanima Vlade sa kojima smo imali prilike da se upoznamo, to je dodatno učinjeno. Smatramo da je opšte poznata činjenica i nju treba uvažiti da sva dobra u opštoj upotrebi nisu po svojoj prirodi od jednakog značaja i svakako da predložena rešenja da putevi koji su nekategorisani ili opštinski mogu da budu pod ingerencijom lokalnih samouprava, a naravno da auto-putevi i putevi prvog reda moraju da budu pod ingerencijom države, a takođe i da je dobra mera kada su u pitanju putevi drugog reda koje treba da kontroliše i da budu u svojini AP.
Predlog zakona na korektan način je uredio mogućnost Republike Srbije, AP, jedinice lokalne samouprave da sredstva u javnoj svojini ulažu u javna preduzeća i društva kapitala, naravno za ono što je potrebno da obavljaju da ova preduzeća obavljaju svoju funkciju. Slažemo se da ovakve odredbe i ovakva ponuđena rešenja u ovom zakonu mogu biti dobra osnova za efikasniji javni sektor i za mnogo bolju reformu ovog sektora i veći kapacitet u radu.
Sledeći generalni princip korisniku sredstava AP, jedinice lokalne samouprave, uspostavlja se pravo svojine. Ovde bih samo želeo da istaknem po meni dobro i korektno rešenje, za razliku od nekih koji se nude da mesne zajednice, odnosno drugi vidovi koji su upisani i imaju pravo korišćenja to pravo zadržavaju, a da će jedinice lokalne samouprave imati imovinu. Mislim da je to dobro rešenje i da će obezbediti u budućem periodu apsolutno korektno funkcionisanje mesnih zajednica.
Procedura za sticanje javne svojine je detaljno razrađena. Želim da primetim da nakon javnih slušanja i debata, ona je u jednom delu u odnosu na prvobitni Nacrt zakona izmenjena. Iskoristio bih priliku da pojedine odredbe članova u tom smislu prokomentarišem i da se vratim na onaj deo koji sam govorio, kada je u pitanju podrška Stalne konferencija gradova i opština. Naime, u zahtev za isticanje prava na sticanje javne svojine potreban je izvod iz javne knjige u koju se upisuju prava na nepokretnostima, potvrda Republičke direkcije za imovinu. Prvobitno je bio predviđen rok od godinu dana. Više učesnika javne debate se složilo da taj rok treba da bude produžen. On je ovim predlogom zakona i predložen, ali se zaista u tome postavlja jedno logično pitanje – ukoliko od 2006. godine očekujemo ovaj predlog zakona, jedinice lokalne samouprave su vrlo zainteresovane, stvaraju im se dodatne mogućnosti za razvoj, lakši i brži rad, kako je moguće da toliko zainteresovane, sa tolikim potencijalom koji im se otvara imamo potrebu za dodatnim rokovima? Opšte je poznato da dugi rokovi u načelu odlažu primenu i mogu dovesti u pitanje efikasnost zakonskih normi i mera.
Jesmo za neku vrstu stimulativnih rokova i smatramo da bi ovaj rok mogao biti znatno kraći. U svakom slučaju, probleme koje imaju lokalne samouprave oko popisa imovine, odnosno saznanja šta je to uopšte moguća buduća imovina, smatramo jednim od prioriteta u budućem radu lokalnih samouprava i zaista apelujemo da se organizuju i vrlo ozbiljno pristupe tom poslu, jer u suprotnom se zaista postavlja pitanje – kakav će efekat biti ovog predloga zakona o javnoj svojini?
Sa druge strane, takođe je član 77. koji se tiče takođe upisa prava svojine kada su u pitanju AP Vojvodina i lokalna samouprava, u svom stavu 6. je uveo jedan izuzetak, koji po nama može da proizvede određene probleme. Pitanje je zaista – ko je to neko drugi ko može da ceni bez ikakvog postupka i roka ispunjenost propisanih uslova i da nedvosmisleno utvrđuje na osnovu podnetog zahteva i dokumentacije o vraćanju imovine?
Sa tim u vezi, zaista mislimo da predlagač treba da razmisli. Naš poslanički klub je u tom smislu podneo i amandman, da se taj amandman najozbiljnije razmotri i pokuša naći rešenje da se ovakva jedna opasnost koja je ugrađena u članu 77. izbegne.
Komentarisali smo još neke članove i amandmanski reagovali. Zadovoljstvo je što mogu da kažem da smo se uverili da je na član 29. stav 4. i član 34. stav 2. izbrisana ta odredba – bez aspekta interesa nosioca prava javne svojine. Smatrali smo da takvom jednom širokom odredbom se može postići da izuzetak postane pravilo. Zaista cenimo da je to Vlada dobro procenila i podržavamo takvo jedno rešenje.
Želim još da kažem da, a o tome ćemo više govoriti u raspravi u pojedinostima, kada je u pitanju član 16. naša ideja da se izuzme od prinudnog izvršenja javna svojina, odnosno dobra, ali da to treba ograničiti samo na onu imovinu koja nije protivzakonito, odnosno nije u skladu sa odredbama ovog zakona, stečena, jer na višim nivoima i u situaciji sukoba nema ko da arbitrira i jednim ovakvim rešenjem izbegla bi se jedna takva moguća opcija i situacija. Mislimo da to može da bude dobro rešenje.
Na kraju, kod konkretnih članova želeo bih da kažem i postavio bih pitanje predlagaču, kada je u pitanju član 84. koji se tiče konvalidacije – šta je bila prava ideja jednog takvog predloga člana? Pogotovo, dodavanjem stava 2. koji nije u prvobitnom nacrtu, koji u svom smislu isključuje, odnosno uključuje nepokretnosti koje su stečene bez javnog poziva, odnosno prikupljanja pismenih ponuda. Smatramo da ovaj stav 2. svakako ne treba da bude i da on stvara širok prostor za jednu konvalidaciju jednog bezakonja koje je bilo moguće, odnosno postavlja se i pitanje sredstava koja su stečena na takav način, gde su ona u tom smislu završila.
Ponavljam, smatramo da treba dobro obrazložiti ideju tog člana 84. i načine kako sprečiti konvalidaciju bezakonja, a proizvesti jednu pozitivnu intenciju koju predlagač ima. Ali, svakako smo ubeđeni da ovaj stav 2. treba da bude izbrisan.
Potpuno je jasno da se radi o jednom sistemskom zakonu i da treba težiti reorganizaciji države, pre svega na korist i dobrobit građana. Smatramo i slažemo se da svakako u tom procesu treba jedan dogovor različitih nivoa vlasti, a posebno cenimo da je za primenu ovog zakona vrlo bitno i izuzetno značajno donošenje uredbi, a posebno uredbe kojom se bliže uređuju uslovi pribavljanja i otuđenja nepokretnosti neposrednom pogodbom i davanje u zakup stvari o javnoj svojini, kao i postupci javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja usmenih ponuda, što je predviđeno i članom 35, jer pravna regulativa podzakonskih akata je vrlo bitna i ona ne sme propisivati neke odredbe koje bi omogućili nekontrolisano odliv imovine i ona reguliše vrlo značajne institute, kao što su razmena i raspolaganje.
Na kraju, da zaključim, SPS – JS smatra da ova rešenja, predlozi rešenja u ovom zakonu idu u pravcu utvrđivanja šta je čije i ko je vlasnik čega u državi Srbiji, stvara okvir, po nama, za vrlo efikasnu decentralizaciju, ne ugrožava, odnosno poboljšava funkcionalnost države Srbije i svih drugih nivoa vlasti, u skladu je sa Ustavom iz 2006. godine.
Svakako je usvajanje ovog zakona u funkciji sinhronizacije našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU i korak bliže EU. Zbog toga će poslanički SPS-JS podržati u načelu Predlog ovog zakona, a svakako, aktivno ćemo učestvovati u raspravi u pojedinostima. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub Socijalističke partije Srbije-Jedinstvena Srbija, podržava Predlog zakona o patentima i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o autorskim i srodnim pravima, i svakako, rad i rezultate resornog Ministarstva na čelu sa ministrom Obradovićem.
Dobro je i logično je što su predložena rešenja u oba zakona rezultat sagledavanja primene postojećih zakona, odredbi zakona u praksi, i naravno, uporednog zakonodavstva. Prihvatanje dokazanih rešenja u sferi i u dinamičnoj oblasti koji regulišu oba ova zakona, što svakako dovodi do usklađenosti ove naše materije sa međunarodnim ugovorima kojima je Srbija pristupila nakon 2004. godine, svakako za krajnji cilj ima harmonizaciju našeg zakonodavstva u ovoj oblasti sa Evropskom unijom i Svetskom trgovinskom organizacijom.
Socijalistička partija Srbije-Jedinstvena Srbija smatra da su razvoj nauke i realizacija naučnoistraživačkih projekata, inovacija, pronalasci nerazdvojni deo razvoja društva i smatramo da je neophodno angažovanje naučnoistraživačkih institucija u realizaciji razvojnih prioriteta ove zemlje, i da je to jedan od ključeva uspešnog razvoja.
Cilj zakona o patentima je jačanje pravne zaštite, koja se garantuje nosiocima patenata. Naravno, ideja je da se na taj način podstaknu pronalazači i naučnici da deluju u Republici Srbiji. To su ljudi od znanja, i Socijalistička partija Srbije smatra da je znanje najveći lični i društveni kapital, i najveća investicija u 21. veku. Zbog toga smatramo i želimo da nacionalni interes Srbije bude zadržavanje mladih ljudi, mladih naučnika, pronalazača u našoj zemlji.
Nikakva medijska i estradna propaganda nauke, ne može svakako biti zamena za jednu osmišljenu odgovornost u razvoju nauke i njenom unapređenju. Svakako da odredbe ovih zakona ne mogu se podvesti pod neke estradne i medijske odredbe, već jedan značajan korak ka dugoročnom unapređenju naučnoistraživačkog rada kroz, kao što sam rekao, jačanje pravne zaštite i eliminisanja pojava da se mladi pronalazači opredele da svoj patenat proklamuju nekoj drugoj zemlji, zbog odsustva odgovarajuće pravne i zakonske regulative u Republici Srbiji.
Usvajanjem oba zakona Srbija prihvata visoke međunarodne standarde, što svakako ide u prilog stvaranju jednog i oblikovanju jednog poželjnog ambijenta za investitore, pre svega, strane kompanije koje vrlo dobro cene i posmatraju kako je uopšte zaštićena intelektualna imovina, imovina. Dakle, patenti, autorska prava su nužan segment toga, i naravno, kako će njihove investicije u savremene patentirane tehnologije biti zaštićene.
Ovim zakonom koji je zaista vrlo detaljan i ima obilje preciznih normi, to se zaista postiže. S tim u vezi, želeo bih samo da iznesem nekoliko novina, kada je u pitanju zakon o patentima, jer cenim da su vrlo značajne.
Pre svega, uvođenje obavezne izrade izveštaja o pretraživanju, čime će se nesumnjivo poboljšati položaj podnosioca prijave, a naravno, investitori će steći potrebne informacije o izgledima za sticanje patenata, što će sigurno doprineti industrijskoj primeni pronalaska. Takođe, ispitivanje priznatog malog patenta, zaštita malog patenta je, predviđena je za pronalaske koji imaju kratak tržišni vek. Ovom odredbom će se sigurno doprineti zakonitom ponašanju i smanjenju broja sudskih sporova u ovoj oblasti. Zatim, uvođenjem prava na žalbu i žalbenog postupka, što će omogućiti efikasniju zaštitu prava stranaka i omogućiti dobro rasterećenje upravnog suda. Izjavljivanje revizije u parničnim postupcima, čime se otklanja jedna pravna praznina i upotpunjuje građansko-pravna zaštita prava propisanih predloženih zakonom.
Usklađivanje propisa iz domena intelektualne svojine, gde spada i zakon o autorskim i srodnim pravima je od izuzetne važnosti za našu zemlju. Ovaj zakon reguliše, kao što sam već rekao, vrlo dinamičnu oblast i prati trenodove evropskih razvijenih zemalja i donosi najznačajnije izmene koje se odnose na norme koje regulišu ograničenja autorskog prava.
Svakako da određene pojave u društvu koje nisu bile imanentne u određenom periodu, kao što su kopiranje, pojava interneta, zaštita optičkih diskova, zaslužuju reakciju zakonodavca.
Kada je u pitanju kopiranje autorskih dela, zaista nekada nije bilo moguće tako lako i kvalitetno da se kopira. U današnje vreme je to vrlo moguće. Postojeći zakon dozvoljava fizičkom licu, da bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade, umnožava primerke objavljenog dela za lične i nekomercijalne potrebe.
Ovog puta, izmenama ovog zakona se predviđa da se spomenuto ograničenje ne odnosi na umnožavanje pisanih dela u obimu cele knjige, osim ako su primerci te knjige rasprodati najmanje godinu dana i na taj način se zaista staje jednoj široko rasprostranjenoj pojavi, praksi kopiranja i zloupotrebe autorskih prava.
Takođe, u uslovima dinamičnog razvoja kompjuterskih tehnologija, izmenama Zakona se reguliše pitanje zaštite baze podataka, šta je sve obuhvaćeno – imovinska prava i ko je ovlašćeni korisnik baze podataka. Zakon nudi rešenja kada su u pitanju tehnološke mere zaštite optičkih diskova. Reguliše pravo sleđenja i na taj način, na primer, garantuje autoru dela iz likovne umetnosti. Garantuje mu da, ukoliko dođe do preprodaje dela, mora biti obavešten i da dobije odgovarajuću finansijsku nadoknadu. To je takođe jedna sfera koja se dinamično razvija u našem društvu.
Ovim izmenama Zakona se predviđa da se ograničenja autorskih prava sa ciljem slobodnog i nesmetanog izveštavanja javnosti o tekućim događajima ne odnosi samo na štampu, radio i TV, već i na druge medije, a pod kojima se smatraju, pre svega, mediji u ekspanziji, internet.
Na kraju, želeo bih da zaključim da je zaista očigledno da je svojevrsni izazov pitanje nadzora i sprovođenje odredbi oba ova zakona na terenu, što je svakako izazov za EU i mnoge razvijene zemlje i države, jer se radi o jednoj dinamičnoj oblasti. Svakako da dobra i poznata rešenja, uz iskustvo primene tih rešenja u EU i drugim razvijenim državama treba prihvatiti, ne ići mimo sveta. Poznato je da investitori žele da dođu na poznat teren. Odredbe oba ova zakona zaista stvaraju jedan poznat teren i povoljan ambijent za investiranje, kada su u pitanju ove oblasti u Republici Srbiji. Zbog toga će poslanički klub SPS-JS podržati oba ova predloga.
Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, krajem prošle godine usvojili smo nov Zakon o vazdušnom saobraćaju i na taj način zamenili jedan zakon koji je bio anahron i po opštoj oceni ograničavajući po razvoj vazdušnog saobraćaja kod nas. Ono što je bitno je da je novi zakon u potpunosti primenjiv, on se primenjuje i već daje određene odlične rezultate.
Međutim, pokazao je i određene nedostatke. Mislim da je dobro što ovim izmenama i dopunama na vreme ispravljamo neke nedostatke, jer ćemo na taj način u zakonu jasnije definisati sve odrednice koje tretira ovaj zakon i oblasti. Tu pre svega mislim na aerodrome, na usluge aerodroma, zaštitu životne sredine i, naravno, u skladu sa evropskim standardima, rad Direktorata za civilno vazduhoplovstvo.
Bezbednost i sigurnost u vazdušnom saobraćaju nisu samo trend, oni su pre svega jedan imperativ i potreba. Nemili događaji u prethodnoj deceniji upućuju na ozbiljnost i potrebu da se obrati posebna pažnja i zbog toga su neophodne i permanentne izmene direktiva o bezbednosti i njihovo unapređenje. One nikada nisu dovoljno rigorozne, jer se njima zaista štite životi ljudi.
Primena novog zakona može se reći da je već omogućila da se nađemo u vrhu evropskog vazduhoplovstva jer određene analize govore da u vazdušnom saobraćaju ima najmanji broj nezgoda i najmanji broj stradalih i naravno da je takav trend važno zadržati. On je moguće da se zadrži samo uz doslednu primenu zakona iz ove oblasti.
O ozbiljnosti prilikom tretiranja svakog vida saobraćaja kod nas reklo je i samo Ministarstvo za infrastrukturu, a sada i energetiku, master planom za razvoj saobraćaja. U tom kontekstu, tim masterom je definisana kategorizacija aerodroma koja obuhvata tri tipa vazdušnih luka – primarne, sekundarne i tercijalne. Međunarodni aerodrom u Beogradu "Nikola Tesla" i "Konstantin Veliki" u Nišu spadaju u kategoriju primarnih, dok su sekundarni aerodromi u Kraljevu, Batajnici, Boru, Užicu i Vršcu, a tercijalni su namenjeni malim sportskim avionima.
Bitno je reći da je ovim master planom predviđeno da u Srbiji ima oko 20-ak aerodroma, od kojih bi svega četiri ili pet bili u funkciji za sletanje velikih aviona, a ostali bi bili tzv. privredni, u svrhe privrednih aktivnosti. Smatramo da su to vrlo značajni planovi koji će omogućiti da na primer jedan Bor, kao jak industrijski centar, ima saobraćaj sa zemljama koje investiraju u njegov razvoj, a ja lično bih voleo da takav jedan aerodrom zaživi što pre i u Ečki kod Zrenjanina, jer je i Zrenjanin grad koji je nekada bio veliki industrijski centar u onoj velikoj Jugoslaviji. Ja se nadam da će to biti i u budućnosti.
Razvoj regionalne mreže aerodroma, uz regionalnu povezanost, svakako nudi određene perspektive u privrednom razvoju, a pogotovo nudi određene perspektive manje razvijenim opštinama.
Bolje korišćenje saobraćajnih kapaciteta moguće je samo ulaganjem u rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih objekata vazdušnog, drumskog i železničkog sektora, naravno, kao i njihovim povezivanjem. Sama ta transformacija malih, sportskih ili vojnih aerodroma dovešće do poboljšanja putne infrastrukture i svake druge infrastrukture u zoni tih aerodroma.
Iz tog razloga poslaničkih klub SPS-JS smatra vrlo značajnim da infrastruktura aerodroma "Nikola Tesla" u Beogradu se unapredi i poveže sa odgovarajućom infrastrukturom pre svega kada je u pitanju železnički i drumski saobraćaj. To podrazumeva izgradnju železničke, putničke i kargo stanice, kako bi se povećao promet robe i putnika. Smatramo vrlo važnim i od nacionalnog značaja izgradnju pruge od Batajnice do aerodroma "Nikola Tesla".
Zakon o civilnom vazduhoplovstvu, a pogotovo Sporazum o otvorenom nebu, predstavljaju jedan značajan, rekao bih odlučujući korak, uz usvajanje i primenu novog zakona o vazdušnom saobraćaju koji je otvorio mogućnost da ispunimo vrlo rigorozne uslove američkih vazduhoplovnih inspekcija u smislu dobijanja kategorije jedan, što znači da u ovom trenutku možemo da konkurišemo za letove ka Americi. To je veoma bitno, uz konstataciju i činjenicu da Beograd još uvek nema dovoljno direktnih letova, što će se javiti kao potreba sa napretkom u evropskim integracijama. Sporazum o otvorenom nebu omogućava sletanje i poletanje drugim kompanijama i to ide u pravcu poboljšanja i stimulisanja konkurencije, što bi svakako trebalo da pospeši pitanje letova za grad Beograd.
Izmenama i dopunama Zakona o vazdušnom saobraćaju otklanjaju se poslednje zamerke koje su bile, a to je pre svega da nije bilo jasno definisano telo i njegove obaveze, prava i nadležnosti prilikom ispitivanja nezgoda. Definisanjem centra za istraživanje udesa i ozbiljnih nezgoda imamo jasno definisan organ, stručne ljude koji će u svakom trenutku moći da odgovore zadatku i izazovu u ovoj jednoj veoma važnoj oblasti za bezbednost ljudi.
Rad Direktorata za civilno vazduhoplovstvo uređen je u skladu sa svim međunarodnim instrumentima, konvencijama, rezolucijama, standardima i preporukama i učešćem u svetskim organizacijama i svakako kao takav predstavlja inicijalni korak prema evrointegracijama u oblasti vazdušnog saobraćaja.
Da zaključim – vazdušni prostor i tržište otvoreni su za nove operatere, Zakon o civilnom vazduhoplovstvu kojim se primenjuje prva faza Sporazuma o otvorenom nebu daje nam nove mogućnosti da se istaknemo i unapredimo, pre svega u oblasti vazduhoplovstva, što je svakako impuls za nove privredne tokove i za našu izloženost u svetu.
Zbog svega navedenog, poslanički klub SPS-JS podržaće izmene i dopune Zakona o vazdušnom saobraćaju, jer se njime unapređuje pre svega kvalitet i bezbednost našeg vazdušnog saobraćaja u skladu sa najsavremenijim standardima. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi predstavnici DRI i Agencije za borbu protiv korupcije, Republika Srbija je po prvi put u novijoj istoriji javnih finansija dobila izveštaj o finansijskoj reviziji završnog računa budžeta za 2008. godinu, a nakon toga i 2009. godinu. U tom kontekstu mislim da ovu raspravu o predloženom godišnjem izveštaju treba započeti jednom kratkom hronologijom dešavanja koja su dovela do ovakvog rezultata.
Poznato je, naime, da od 2002. godine nije vršena nikakva revizija, niti je bilo podnošenja izveštaja o reviziji finansijskih izveštaja, da je 2005. godine usvojen Zakon o DRI i da je pokušaj implementacije, odnosno nastavak implementacije u radu DRI započet krajem septembra 2007. godine, kada je izabran savet DRI, da bi krajem januara 2009. godine DRI dobila i saglasnost na Poslovnik DRI, bez koga nije mogla da obavlja svoju reviziju.
Mislim da je ova hronologija jasan pokazatelj jednog dobrog i osmišljenog rada Vlade Republike Srbije, kada je u pitanju državna revizorska institucija i sa tim u vezi mislim da sasvim sigurno uz neke činjenice možemo da kažemo da je ambijent za javne finansije u Republici Srbiji bitno izmenjen, pre svega, početkom rada, ozbiljnog i osmišljenog rada Državne revizorske institucije. Nakon toga, evo i prva godina početka rada Agencije za borbu protiv korupcije, čiji je cilj i zadatak da preventivno deluje na izvore korupcije.
Želim da napomenem i da smo izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu ustrojili fiskalna pravila, što nije ništa novo u javnim finansijama, ali ona, dakle, govore o kretanju našeg budžetskog deficita, javnog duga, javne potrošnje i uz njih garantuje se jedna dugoročna markoekonomska stabilnost javnih finansija Republike Srbije. U tom kontekstu značajne aktivnosti MUP na suzbijanju organizovanog kriminala, izjednačavanja svih pred zakonom su, takođe, jedan značajan doprinos da u ovom periodu, dakle, ambijent javnih finansija u Republici Srbiji značajno je drugačiji, značajno bolji.
Sve navedeno je zaista jedan nesumnjiv dokaz i činjenice su da je ova Vlada Republike Srbije, naša Vlada, ozbiljno radila i da želi transparentnost i kontrolu utroška svakog dinara građana Republike Srbije. Zaista cenim da ovakav jedan pristup rada zaslužuje podršku svih poslanika, a čuli smo da je Odbor za finansije dao značajnu podršku radu Državne revizorske institucije kroz materijalnu podršku, predlaganjem određenih izmena Zakona o državnoj revizorskoj instituciji, kada je u pitanju status zaposlenih u Državnoj revizorskoj instituciji, potrebnih saglasnosti, svega onog što je potrebno bilo da Državna revizorska institucija profunkcioniše.
Zbog toga želim da apelujem da svi učinimo napor da se očuva i nezavisnost i samostalnost Državne revizorske institucije koja na ovaj način podleže nadzoru Narodne skupštine Republike Srbije i na ovaj način mi uvidom u godišnji izveštaj to i činimo.
Bitno je reči da je na ovaj način proces otvoren, da je utvrđena redovnost i izvesnost kontrole i da u budućem periodu treba otklanjati uočene nepravilnosti, truditi se da se one ne ponavljaju, naravno, utvrditi i odgovornost.
Godišnji izveštaj, sa kojim imamo prilike danas da se susretnemo i da o njemu raspravljamo, govori da je DRI organizaciono i kadrovski imala jačanje u toku 2010. godine, jer smo u junu 2010. godine doneli potrebne izmene i dopune Zakona o DRI, koje su značajno popravile materijalni položaj zaposlenih, što je uslovilo određenu motivaciju kod trenutno zaposlenih, ali i kod prijema dovoljno stručnih i kompetentnih radnika u DRI. Cenim da je sve to dovelo da smo imali izveštaj za 2009. godinu, koji je izrazio mišljenje o javnim finansijama, odnosno budžetu Republike Srbije, uz određene rezerve. To je svakako napredak u odnosu na prvi izveštaj, koji je, uz sve druge probleme koje je DRI u tom trenutku imala, doveo do toga da nije izraženo mišljenje po pitanju javnih finansija, odnosno budžeta Republike Srbije.
Takođe, kada je u pitanju obuhvat, ovoga puta završni račun budžeta za 2009. godinu, proveren je iznos rashoda i izdataka koji u ukupnom iznosu onih koji su obuhvaćeni revizijom čini negde oko 70%, što je, u odnosu na onaj prvi izveštaj, kada je to bilo na nivou nekih 27%, zaista vrlo značajna razlika i doprinosi jasnijem stavu DRI, odnosno nalaz o stanju javnih finansija.
Takođe, revizijom su obuhvaćeni NBS, tri javna preduzeća, JP "Skloništa", "Elektromreža Srbije", "Transnafta" Pančevo. Podsećam još jednom, za 2008. godinu imali smo izveštaj samo o završnom računu budžeta Republike Srbije. U toku 2010. godine oformljen je sektor za reviziju budžeta lokalnih vlasti i nešto ću kasnije o tome reći.
Ono na čemu smo mi od samog starta insistirali, poslanici SPS-JS, jeste i da se proširi obuhvat onih koji su po zakonu dužni da budu obuhvaćeni revizijom. Ovoga puta se to čini. Programom za 2011. godinu, sem završnog računa budžeta Republike Srbije, biće obuhvaćen finansijski izveštaj za 2010. godinu, pravilnosti poslovanja NBS, finansijski izveštaj za 2010. godinu 16 subjekata, javnih preduzeća i privrednih društava. Plan je da se obuhvati i 14 lokalnih vlasti, takođe i završni račun za 2010. godinu jedne organizacije obaveznog osiguranja. Ovaj podatak govori o značajnom napretku i efektu koji je postigla DRI kada je obuhvat revizije u pitanju. Na ovaj način mi postepeno dobijamo kompletniji uvid u javne finansije Republike Srbije, koje ne čini samo budžet Republike Srbije, nego i finansije svih pomenutih subjekata.
Šta bi bilo neki budući zadaci u radu DRI, a koje možemo da vidimo iz ovog izveštaja? To je jedna tendencija, o kojoj smo takođe govorili, da se razvija i revizija svrsishodnosti. To je tema koja ne govori samo o namenskom trošenju sredstava koje može biti namensko, ali je potrebno utvrditi i svrsishodnost, odnosno šta se dobilo i šta se postiglo utroškom sredstava na taj način i DRI ima obavezu i savetodavne uloge u tom pravcu. Očekujemo da će u narednom periodu u tom domenu biti postignuti određeni rezultati.
Takođe smo dosledno insistirali da i institucija kakva je DRI mora da pokaže inicijativu kada je u pitanju uvođenje i organizacija interne kontrole i interne revizije kod svih subjekata kod kojih je to zakonom predviđeno, jer smatramo da na taj način će se preventivno delovati na sve moguće nepravilnosti, pre svega ustrojavanjem interne kontrole gde se utvrđuju određene procedure, način vođenja finansija u tom subjektu, svakako će suziti okvir da se prave određene greške, a internom revizijom, dakle, post festum kontrolom utvriće se da li je ta interna kontrola dobro postavljena, odnosno da li su sredstva trošena u skladu sa planom.
Treba nastaviti sa poboljšanjem obučenossti državnih revizora. Saradnja sa međunarodnim institucijama, o kojima ste govorili, svakako će tome doprineti. Stalni zadatak DRI je saradnja u oblasti borbe protiv korupcije. Vi ste u svom izveštaju i naveli da, između osstalog, dobro sarađujete sa institucijom kakva je Agencija za borbu protiv korupcije. Mi možemo zaključiti da u nekom smislu ove dve institucije, čiji su izveštaji za 2010. godinu danas na dnevnom redu, treba i moraju da usko sarađuju.
Stoga bih, nakon ove diskusije o radu DRI, ukratko se osvrnuo na izveštaj o radu Agencije za borbu protiv korupcije. Kao što smo čuli, reč je o jednom samostalnom i nezavisnom organu koji ima cilj da preventivno deluje na izvore korupcije. Nalazimo se u prvoj godini rada ove institucije. Svakako da su opravdana maksimalna očekivanja građana kada je u pitanju ova oblast, jer je to zaista veliki problem društva i on, po nama, svakako iziskuje jedno odgovorno i maksimalno angažovanje svih državnih organa.
Mislim i cenim da je i Agencija radila na tome, ali da treba još više raditi u pravcu menjanja navika, nekih procedura, a pre svega razvijanja svesti kod nas u društvu da niko ne može biti iznad zakona i to je neka vrsta preventivnog delovanja u našem društvu.
Evidentni su, iz godišnjeg izveštaja se mogu videti sva raznovrsnost početnih problema u radu Agencije za borbu protiv korupcije. Oni su bili i organizacioni, materijalni. Vi ste to rekli u svom uvodnom izlaganju, prostorni. Čuli smo i kadrovski, mada je ovaj broj zaposlenih sa 13 došao na 49. Smatramo da je zbog toga na samom početku rada Agencije još rano očekivati nekakve spektakularne rezultate i donositi definitivne ocene o radu, ali ne želimo da se složimo sa nekim sugestivnim i preranim ocenama da je osnivanjem Agencije načinjen još jedan pokušaj u stvaranju nekog "provizorijuma" ili iluzije za borbu protiv korupcije. Naprotiv, određeni rezultati i preporuke koje su proistekle u dosadašnjem radu Agencije, to je jasno, demantuju.
Mislim da ovi rezultati koji su iz domena rada Agencije, a koje ste vi ovde pomenuli, da je rešeno 92,4% predmeta iz oblasti sukoba interesa, da je od 300 izveštaja koje su podneli državni funkcioneri 192 rešeno, što je nekih 65%. Kada se napravi neka paralela, vezano recimo za poreske prijave građana u razvijenim zemljama, one se negde između 10 i 15% pregledaju i na osnovu toga donose određeni zaključci, odnosno mere. Cenim da je ovaj procenat procesuiranih izveštaja vrlo visok u prvoj godini rada Agencije.
Otvorena je saradnja sa većinom državnih institucija. Vi ste o tome govorili. Jedino što ovde nije potpuno jasno, navodi se da je jedan od rezultata da su obezbeđeni kadrovski, materijalno-finansijski i tehnički uslovi za funkconisanje Agencije, a u delu gde su preporuke, odnosno izazovi, još uvek se govori i vi ste to rekli da je potrebno i dalje raditi na tome i obezbediti adekvatan poslovni prostor, shvatio sam da u ovom trenutku sa ovim što ste u tom domenu postigli ste zadovoljni, ali da to nije dovoljno za budući rad Agencije.
Poslanici SPS-JS smatraju da je u borbi protiv korupcije neophodno aktivno i konkretno delovanje svih. Cenimo da pre svega radom naših ministara, a posebno MUP, na čijem čelu je Ivica Dačić, na najbolji način iskazujemo svoj stav o ovom velikom problemu našeg društva, pre svega radom i rezultatima rada u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, jer su mnogi elementi korupcije, mnogi klanovi procesuirani.
Na kraju, želim da kažem da je jasno i vidljivo, iz ovog izveštaja se može zaključiti da problem korupcije nije ni malo jednostavan i da će jedna osmišljena i organizovana borba biti teška i dugotrajna, ali i da ovi početni izveštaji pokazuju određene rezultate. Zbog toga poslanički klub SPS-JS izražava podršku u radu i DRI i Agencije za borbu protiv korupcije i predloženim godišnjim izveštajima za 2010. godinu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, više puta smo bili u prilici da raspravljamo o izmenama i dopunama poreskih zakona i one do sada uglavnom nisu bile suštinske, dakle, radikalnog karaktera, već su bile izmene u teoriji poznate kao parcijalne izmene i dopune poreskih zakona.
Danas na dnevnom redu su takođe izmene i dopune Zakona o porezu na dohodak građana koje nisu suštinske prirode, radikalnog karaktera i poslanički klub SPS-JS nema ništa protiv izmena i dopuna ovog zakona kako bi se ostvarili ciljevi poput, pre svega, statističko-metodološke promene usled potrebe usklađivanja dinarskih iznosa, dakle, umesto rasta cena na malo, godišnjim indeksom potrošačkih cena, dakle, podatka koji objavljuje Republički zavod za statistiku, oslobađanje poljoprivrednika od obaveze plaćanja poreza na prihod od poljoprivrede i šumarstva, dakle, na katastarski prihod za 2012. godinu. Uostalom to je praksa od 2004. godine i svakako predstavlja neku vrstu podsticaja ovoj delatnosti. Naravno, izuzimanje od oporezivanja naknade koju ostvaruju volonteri, izuzimanje od oporezivanja naknade koja se isplaćuje studentima visoko školske ustanove osnovane za ostvarivanje studijskih programa za potrebe policijskog obrazovanja.
Dakle, radi se o oslobođenjima i izuzimanjima i naravno da je to za nas prihvatljivo. Ono što je važno napomenuti da pomenute izmene ne ugrožavaju redovan priliv novca u budžet Republike Srbije i na taj način svakako ne ugrožavaju makroekonomsku stabilnost javnih finansija Republike Srbije. No, u kontekstu ove teme, dakle izmene i dopune Zakona o porezu na dohodak građana, želeo bih da iznesem nekoliko stavova i predloga za koje se zalažu poslanici SPS, a siguran sam da je ministar Đelić sigurno kompetentan sagovornik i učesnik u ovoj raspravi, jer je svojevremeno kada je bio ministar finansija doprineo da se izvrši značajna reforma, naravno u pozitivnom pogledu, kada je u pitanju rad Poreske uprave i poreskog zakonodavstva.
Socijalisti se pre svega zalažu za smanjivanje fiskalnog opterećenja najnižih zarada i mi smatramo da bi se na taj način stimulisala veća uposlenost nekvalifikovanih i manje kvalifikovanih radnika čija je stopa nezaposlenosti velika. Više puta smo koristili raspravu kada je tema poresko zakonodavstvo, da se založimo za povećanje neoporezivog iznosa zarada. Recimo 16 hiljada i više, čime bi se svakako smanjio rad na sivo i crno, jer je poznato da ovaj poreski oblik prati takvo tržište. Rad na crno je potpuno kretanje u sivoj zoni, dakle gde se ne plaćaju nikakvi javni prihodi a takođe imamo i tu sivu zonu gde se isplaćuje ta zarada i prihodi koji su neoporezivi, a onaj deo koji bi bio oporeziv isplaćuje se na crno. Na taj način se stvara jedan privid uposlenosti, a reč je pre svega o slučaju kada su radnici lišeni mnogih prava i zbog toga mi u ovom trenutku imamo značajan pad naplate poreza na dohodak građana i doprinosa za razliku od drugog poreskog oblika, kakav je porez na dodatnu vrednost, gde je naplata veoma dobra. Imamo značajno učešće ovog poreskog oblika u BDP.
Zbog toga na ovu temu dalje bih želeo da iznesem da je isključiva odgovornost države i državnih organa i da bi uz ovu meru koju sam predložio, za koju se socijalisti zalažu takođe trebalo dati punu podršku jednoj reorganizaciji Poreske uprave i davanju na značaju pre svega u materijalnom i svakom drugom obliku. Mi smo zaista spremni da tu damo punu političku podršku i doprinos kako bi i ovaj podatak koji je egzistirao da mi u Srbiji imamo negde oko 30% BDP za razliku od visoko razvijenih zemalja gde je to upola manje. Mi smo ovde imali priliku više puta da opravdamo damo na značaju nekim nezavisnim institucijama u vidu povećanja zarada, dakle, kažem opravdano, ali smatram da bi vrlo opravdano bilo i radnicima u Poreskoj upravi povećati zarade, poboljšati materijalni položaj i to bi se sigurno u vrlo kratkom roku odrazilo na povećan prihod u budžet Republike Srbije.
Republika Srbija se nažalost suočava sa padom stope rađanja i procesom starenja stanovništva i u pitanju je biološki opstanak nacije i mi smo danas imali raspravu o zakonu o mladima gde je više puta istaknuto da budućnost pripada mladima. Mi socijalisti smatramo da je svakako potreban jedan sveobuhvatan i jedinstven sistem podsticajnih mera jer problem nije samo socijalno odnosno ekonomske prirode, a sigurno je posledica promene sistema vrednosti, stila života. Mi zbog toga smatramo da pored olakšica, recimo u sistemu obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja, rešavanju stambenih pitanja, da je neophodna jedna osmišljena poreska politika u funkciji demografske politike i to zaista nije ništa novo, postojalo je u mnogim državama, postojalo je u Kraljevini Jugoslaviji porez na neženje i neudate, postojale su olakšice i oslobođenja i mi zaista zbog toga smatramo ovo vrlo značajnom temom i očekujemo da u ovom smislu određene izmene u poreskoj politici budu tema i ovde u parlamentu.
Kada su u pitanju izmene Zakona o republičkim administrativnim taksama smatramo da su ona suština koja govori o tome da je u međuvremenu donet određen broj propisa u čijem sprovođenju se vrše određene radnje, donose spisi, zaista predstavlja osnov da je ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama za nas prihvatljiv, uz dakle i ovu činjenicu da se i ovde vrše određena statistička usaglašavanja u smislu usklađivanja tarifa, godišnjim indeksom potrošačkih cena.
Ne bih želeo detaljnije o ovom zakonu da govorim osim da bih pored svih onih tema koje smo čuli do sada želeo recimo da istaknem jednu dobru reakciju u ovom zakonu, a tiče se određenih primedbi i sugestija koja su ukazala diplomatsko-konzularna predstavništva i predvidela mogućnost da se određene takse plaćaju u gotovom novcu, kako bi se našim građanima omogućilo u slučaju kada banke ne rade, kada nemaju otvorene tekuće račune i slično omogućilo da reše neke svoje probleme.
Predstojeća dva finansijska aranžmana, takođe su prihvatljiva za poslanički klub SPS-JS, pre svega ovaj koji se tiče realizacije duga sa Albanijom koji je iznosio oko osam i po miliona dolara 30. septembra 2009. godine. Smatramo da je on dobar i da treba iskoristiti priliku da se on realizuje.
Kad je u pitanju Predlog zakona o davanju garancije RS u korist nekoliko banaka po zaduženju preduzeća "Srbija gas", iako ovo JP Srbija gas obavlja jedan odgovoran posao, smatramo da sad vrlo uspešno to radi. Za nas je vrlo bitno da je članom 3. Zakona o budžetu RS u 2011. godini, koju smo ovde usvojili u Parlamentu, predviđeno davanje garancije po ovom JP 210 miliona evra. Ovim zakonom i odredbom člana 4. predviđeno je pravo garantovano i povraćaj da umesto korisnika izvrši obavezu povraćaja kredita i uz uslove koje smo čuli deluje vrlo povoljno.
Uvažavajući sve ovo što sam do sad rekao, izražavam načelnu podršku poslaničkog kluba SPS-JS predviđenog zakona koji su danas predmet načelne rasprave. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine guverneru, dame i gospodo narodni poslanici, zaštitu prava i interesa građana korisnika finansijskih usluga poslanički klub SPS - JS nesumnjivo smatra značajnim pitanjem, pre svega zato što je ovo vrlo značajna problematika i dotiče veliki broj građana naše zemlje. Svako od nas je, naravno i svaka porodica, bio u prilici da uzme neku vrstu kredita, lizing ili neku drugu vrstu finansijske usluge.
Naravno da je potreba regulisanja ove materije potvrđena i u realnoj praksi koja je izazvana pojavom, kako je i sam guverner izneo u uvodnom izlaganju, nefer odnosa u ovoj problematici, jer se ona karakteriše jednim neravnomernim odnosom u snazi finansijskih institucija i samih klijenata, naravno, izazvanim samom specifičnošću prirode ovog posla i odnosa.
Svi ti procesi koji su bili prisutni do sada kod nas u državi eskalirali su sa pojavom velike ekonomske krize. Svakako da su ovi razlozi primarni i dovoljni da opravdaju potrebu da se ova materija u Republici Srbiji zakonom uredi i reguliše. To bi bio primarni razlog, po našem shvatanju, a naravno da nije zanemarljivo i da je dobro to što je u ovaj predlog zakona inkorporirana dobra praksa standarda iz EU, odnosno Direktiva 2008/48. To je ovim zakonom praktično i učinjeno.
Smatramo da će ovako koncipiran zakon omogućiti bolje odnose između finansijskih institucija i klijenata, fer ugovorne odnose. Veliki je broj odredaba u ovom zakonu o kojima je detaljno guverner govorio, a koje idu u prilog ovoj konstataciji. Građani će svakako osetiti korist kroz zaštitu svojih prava.
Kada je u pitanju ovaj zakon, intencija je zakonodavca da korisnici usluga, odnosno građani i svi mi koji smo u prilici da se zadužujemo ili koristimo neku vrstu finansijskih usluga budemo pre svega pravovremeno i istinito informisani, zaštićeni od netačnih informacija, kojih je ipak bilo u dosadašnjoj praksi, što je stvaralo zabunu kod građana i neku vrstu obmane.
Članom 6. je eksplicitno predviđeno da se finansijske usluge moraju na jasan i razumljiv način oglašavati i da oglašavanje ne može sadržati netačne informacije. Neko bi rekao da je možda ovako eksplicitno izražena odredba suvišna, jer podseća na neki odredbe poput one koja kaže „nemojte bacati otpatke na pod“ ili nešto slično što se možda podrazumeva. I sam sam u jednom trenutku tome bio sklon, jer neistinito oglašavanje od strane bilo koje finansijske kuće, banke od renomea svakako ne bi išlo u korist, pogotovo u tržišnim uslovima, međutim, uvažavajući dosadašnju praksu i potrebu da ovo bude na ovaj način definisano, stvaramo mogućnost da ovakva vrsta prakse, ukoliko je ima ili se pojavi, bude jasno sankcionisana. Smatramo da je predviđena kazna od 300.000 do tri miliona dinara, ako se ne varam, zaista primerena kazna za ovakvu vrstu prekršaja.
Naravno da se ova intencija, što se tiče dobro informisanih građana, odnosno korisnika finansijskih usluga, pojačava kroz jednu odredbu u članu 14, a to je da su i same finansijske institucije obavezne da stave određeni akcenat na osposobljenost i stručnost i da na poslovima prodaje finansijskih usluga angažuju potpuno spremne, edukovane kadrove, kao i da imaju neku vrstu permanentne obuke kadrova na tim poslovima.
Mislim da je u ovoj fazi jako bitno, što zakonodavac jasno predviđa u članu 7, a ide u prilog zaštiti korisnika, da ugovor ne može da sadrži odredbe kojima se korisnik odriče prava koja su mu eksplicitno ovim zakonom garantovana. To svakako isključuje bilo kakvu mogućnost manipulacije, obmane od strane bilo koga, da korisnik ne iskoristi prava garantovana ovim zakonom.
Naravno da je to pojačano u članu 8 – ugovor ne može da sadrži upućujuće norme na poslovnu politiku kad su u pitanju elementi ugovora koji su zakonom propisani kao obavezni elementi ugovora.
Kad sagledamo čitav spektar odredaba, on ide u ovom pravcu. Želeo bih da apostrofiram i iznesem samo nekoliko njih koje su u smeru ove intencije zakonodavca, a svakako idu i u pravcu bolje informisanosti i zaštite građana, korisnika finansijskih usluga. Pre svega, odredbe člana 16. koje idu u pravcu toga da se ne koriste neke vrlo zgodne odredbe za manipulaciju, poput oglašavanja odobravanja kredita ili lizinga čija je nominalna kamatna stopa 0%. Ovaj član zabranjuje korišćenje takvih izraza ako je odobrenje takvog kredita ili lizinga uslovljeno nekim drugim troškovima ili bilo kakvom drugom obavezom klijenta.
To je vrlo popularno i primamljivo, međutim, dešavalo se da se građani kada odu u banku, ili radi lizinga ili neke druge finansijske usluge, uvere da je tu potrebno mnogo papira, nekih drugih obaveza, garancija, otvaranja, zatvaranja, čega već nije bilo, što iziskuje dodatne troškove, pa se zaista ispostavi da to nije 0%. Naravno da je ova odredba u članu 16. vrlo dobra i u tom smislu sprečiće ovu vrstu manipulacija.
Predlog zakona jasno propisuje obavezan sadržaj ugovora o bankarskim uslugama i lizingu. Pismena saglasnost korisnika, što je jako bitno, potrebna je da bi se neki od obaveznih elemenata ugovora izmenio; dakle, bez te saglasnosti to više neće biti moguće.
Još jedna dobra odredba, po meni, jeste pravo na otplatu kredita po istom tipu kursa koji je primenjen pri odobravanju kredita, naravno, ukoliko se radi o kreditu koji je indeksiran, odnosno odobren u stranoj valuti.
Kako je moja prethodnica već navela, bilo je određenih primedaba u stručnoj javnosti, pre svega od Udruženja banaka. Međutim, poslanički klub SPS - JS je stanovišta da se to pravo koje je propisano članom 12, da se u roku od 14 dana odustane od zaključenja ugovora bez navođenja razloga, može smatrati dobrim rešenjem. To je još jedna potvrda i garancija zaštite prava korisnika finansijskih usluga. Još 30 dana je rok, naravno, uz određeno obaveštenje u roku od 14 dana, da se vrate eventualno korišćena sredstva.
Još jedan institut koji ide u tom pravcu, koji može reflektovati dodatnu sigurnost u odnosima finansijskih institucija i građana i mogućnost za osnaživanje dodatnog poverenja u tom ugovornom odnosu, ali pre svega u jačanju sigurnosti naših građana u finansijski sistem, jeste odredba u članu 32, koji predviđa svojevrsni zastoj u otplati obaveza po osnovu kredita.
Ako u toku ugovornog odnosa nastupe neke okolnosti koje korisnika kredita (ili finansijske usluge bilo koje vrste) dovode u teško imovinsko stanje ili okolnosti na koje ne može da utiče, u dogovoru, odnosno na zahtev korisnika (svaki građanin moći će da iskoristi tu opciju ukoliko se nađe u takvoj situaciji), banka može odobriti svojevrsni moratorijum na otplatu i povraćaj tih sredstava u određenom periodu u kome se ne obračunava zatezna kamata.
Sigurno je da će ovakva odredba dodatno pojačati poverenje, odnosno sigurnost svih onih koji ulaze u neku vrstu ugovornog odnosa za korišćenje kredita, lizinga ili u drugu vrstu finansijskih aktivnosti.
Odredbe člana 39, koje se odnose na ustupanje potraživanja (što je u praksi bio čest slučaj u poslednjih nekoliko godina), jasno propisuju da klijent ne može biti po tom osnovu doveden u nepovoljniji položaj, niti mu mogu biti nametnute neke dodatne obaveze i dodatni troškovi po tom osnovu, ukoliko se potraživanja ustupe nekom drugom licu.
Smatramo da ovaj zakon zaista ima dosta dobrih odredaba i da će građani vrlo brzo osetiti rezultate ovog zakona. Naravno, pre svega, zalažemo se za doslednu primenu svih odredaba ovog zakona i smatramo da će se doslednom primenom i kaznena politika, koja je primerena i podeljena na dva nivoa prekršaja... Novčane kazne od 500.000 dinara i novčane kazne od 500.000 do tri miliona (rekao sam greškom od 300.000 i tri miliona, dakle, 500.000 i tri miliona), predviđene čl. 50. i 51, zaista su dovoljno dobro zaprećene kazne da svi oni koje ovaj zakon obuhvata jasno i nedvosmisleno primenjuju taj zakon.
Poslanički klub SPS - JS u načelu prihvata ovaj predlog zakona. Spremni smo, naravno, da kroz raspravu u načelu i u pojedinostima, ukoliko se iskristališu određene poboljšane odredbe ovog zakona, to razmotrimo i eventualno prihvatimo. Pre svega, smatramo da se ovaj zakon donosi u najboljoj nameri za veliki broj građana i da će u najskorije vreme zaista početi da pokazuje rezultate. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, članom 123. regulišu se nacionalna priznanja, nagrade i stipendije vrhunskim sportistima. Smatramo da je ovaj član vrlo bitan kada je u pitanju zakon o sportu. Ono što želimo ovim amandmanom da naglasimo i da iznesemo kao naš stav jeste da smatramo da nosioci nacionalnih priznanja, pored onog što je predviđeno članom 123, treba da budu i osvajači evropskih rekorda u sportu.
S obzirom na to da se nacionalnim priznanjima vrednuju i osvojene medalje na tim prvenstvima, a uvažavaju se samo svetski rekordi, smatramo da i osvajači evropskih rekorda treba da budu nosioci evropskih priznanja, pogotovo ako uzmemo u obzir da u mnogim sportovima evropski rekordi imaju poseban kvalitet i veću vrednost nego neki drugi rekordi.
Kada govorimo o tome, pošto i ovaj član govori o najuspešnijim sportistima, zaista smatramo da je osvajanje evropskog rekorda u bilo kom sportu i grani vrhunski rezultat i da su ti sportisti najuspešniji, da popularizuju sport, što pojedinačno tako i kolektivno, da su najbolji ambasadori naše zemlje i da zaista zavređuju pažnju i treba ovim članom da budu uključeni kao nosioci priznanja iz oblasti sporta.
Ako je obrazloženje zbog čega se odbija moj amandman, a smatram da još ima vremena i prostora da se pokuša iznaći rešenje i prihvati ovaj amandman, navodno širenje kruga lica koja mogu biti nosioci ovih nacionalnih priznanja, zaista nemam dilemu da mi imamo veliki broj nosilaca evropskih rekorda, ali čak da je to tačno, da je širenje, smatram da ta sredstva, koja su ograničena, treba da iskoristimo i proširimo i na ovaj krug naših sportista koji su postigli evropski rekord. Zahvaljujem se.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine potpredsedniče i saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub SPS-JS podržaće predloge zakona o izmenama i dopunama iz oblasti poreskog zakonodavstva, pre svega poreza na imovinu i poreza na upotrebu, držanje i nošenje dobara, kao i jedan set predloga zakona koji čine jedan finansijski aranžman, a tiču se davanja garancija, potvrđivanja sporazuma ili memoranduma.
Želeo bih, pre svega, u kontekstu zakona koji su na dnevnom redu da govorim o zakonima iz oblasti poreske politike i jednog opšteg ambijenta za javne finansije u Republici Srbiji, da iznesem nekoliko stavova i podelim neke dileme koje se javljaju nekoliko meseci ili godinu dana, a vezane su za ovu temu.
Kada je u pitanju izmena i dopuna Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara, želim da kažem da smo pre nekoliko meseci imali opravdane proteste jednog broja građana, korisnika teretnih vozila čija je najveća dozvoljena masa do 3,5 tona. Cenimo da je ovo ispravna reakcija Vlade, kojom se ispunjava i obećanje resornog ministra za infrastrukturu. Ovim predlogom se oni izuzimaju iz oporezivanja. To svakako predstavlja podršku i podsticaj za sve one koji ova teretna vozila koriste u privredne svrhe, za prevoz poljoprivrednih proizvoda, repromaterijala. Naravno da će to biti jedan značajan podsticaj za njihovu delatnost.
Kada su u pitanju izmene i dopune Zakona o porezu na imovinu, želim da kažem da porez na imovinu, u suštini, nema neki veliki fiskalni značaj u jednoj državi, ali po pravilu ima jedan socijalni i ekonomski efekat. Zaista želimo da podržimo mere i predlog zakona koji ide u pravcu srazmernog oporezivanja, prema ekonomskoj moći obveznika, i uvođenja principa neutralnosti, o čemu je govorio potpredsednik Vlade, što znači da smatramo opravdanim da se vrši oporezivanje građevinskog zemljišta u javnoj svojini i zakupa poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, da se oporezuju površine preko deset ari, odnosno da se jasno precizira da se do tih deset ari izuzima iz oporezivanja.
Naravno, u tom kontekstu podržavamo jasno opredeljenje da se ovom izmenom omogućuje da opštine imaju diskreciono pravo da u sklopu predloženih stopa donesu odluke šta je najbolje za lokalne samouprave, ali ceneći i odluku i potrebe Vlade da takvo zaduženje u ovoj godini ne izazove značajno veće iznose po ovom osnovu i da ono može biti do 60%, ukoliko je utvrđeno na nivou za 2010. godinu.
U obrazloženju zakona možemo pročitati da je ovo jedan osnov za veći prihod opštine, pošto je porez na imovinu izvorni prihod lokalnih samouprava. Znam da je tema i u stručnim raspravama bila da je ideja da su lokalne samouprave na ovaj način posebno motivisane da bolje i temeljnije rade na utvrđivanju ovog poreza i da na svojoj teritoriji mogu kvalitetnije da utvrde sve obveznike i na jedan pravedan način razrežu ovaj porez, a samim tim i da imaju značajne prihode, međutim, želim da kažem da ovakvu konstataciju treba prihvatiti sa određenom rezervom, jer smo u praksi imali različite slučajeve od opštine do opštine. Pojedine opštine, naravno, one razvijenije i bogatije, imale su infrastrukturu i stručne ljude i mogle su odmah da uđu u taj posao; manje razvijene, usled nedostatka kadrova, opremljenosti i svega onoga što prati to, kasnije su ušle u jedan ovakav posao, sa svim problemima koje on iziskuje.
Drugo, što je jako bitno za te nerazvijene opštine, i sama osnovica na koju se razrezuje ovaj porez, tržišna vrednost imovine, mala je, i ne treba očekivati da ovaj oblik može značajno da popravi budžete ovih opština. Naprotiv, one su i dalje vrlo zavisne od transfera od Republike Srbije, taj deo transfera čini značajan deo budžeta, i mislim da o tome treba voditi računa i razmišljati na koji način pomoći ovim nerazvijenim opštinama, uz sve ove probleme.
Kada je u pitanju opšti ambijent za javne finansije u Republici Srbiji, koristio sam priliku da više puta kada je na dnevnom redu ova tema kažem da zaista smatram da je Vlada u svom mandatu značajno poboljšala, izmenila i popravila jedan opšti ambijent, i to pre svega izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, gde su utvrđena fiskalna pravila. Svakako, već usvajanjem ovog novog budžeta imali smo rezultate ovih odredaba. Naravno da se na ovaj način vodi odgovornija fiskalna politika, vodi se računa o javnom dugu, i to je svakako vrlo značajna determinanta za poboljšanje opšte konkurentnosti Republike Srbije.
Prošle godine je počela i Državna revizorska institucija da radi, imali smo prvi izveštaj; ove godine je mnogo bolje izvršena kontrola korišćenja budžeta i svakog utrošenog dinara. Naravno, posle takva dva izveštaja, kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava, više ništa nije isto. Svi oni koji su u poziciji da troše sredstva građana imaju na pameti da će neko to da kontroliše, ne samo namensko korišćenje, nego i svrhu u koju su korišćena ta sredstva i rezultate koji su postignuti sa njima.
Mislim da je značajna i borba protiv korupcije i kriminala, uopšte u društvu. Poboljšana je, pa to doprinosi jednom boljem ambijentu.
Želeo bih da iznesem određene stavove i dileme o onome što je poslednjih godinu dana bila tema – to je poreska reforma. Reforma poreske administracije, poreske uprave je bila jedna tema o kojoj su se iznosili oprečni stavovi. U teoriji je, između ostalog, poznat princip stabilnosti poreskog sistema; on nalaže da vlasti bez preke potrebe ne treba da se opredeljuju za neke značajne izmene poreske politike, odnosno poresku reformu, jer poreski svet je zainteresovan da ima predvidljivost i stabilnost u tom smislu i da u tim poslovnim operacijama zna šta može da ga očekuje u toj državi.
Međutim, teorija takođe prepoznaje i daje jednu dilemu što se tiče vida tih poreskih reformi, prepoznaje tzv. radikalne i parcijalne poreske reforme. Radikalnim poreskim reformama smatraju se one koje ukidaju jedan poreski oblik u potpunosti ili ga zamenjuju nekim drugim poreskim oblikom, a parcijalne se mogu karakterisati kao izmene u poreskoj politici i tiču se izmena poreskih stopa, eventualno nekih oslobođenja i izuzimanja.
Konstatuje se da se ovaj princip uglavnom odnosi na te radikalne poreske reforme. Ovo želim da kažem iz razloga što, evo, ovi predlozi poreskih zakona i neki koje smo imali krajem prošle godine ne potpadaju pod ovaj princip i mogu se karakterisati kao parcijalne poreske izmene.
S druge strane, imali smo velike dileme i diskusije kada se pokrenula tema poreske reforme i posmatranja poreskih zakona i poreskih oblika u funkciji novog rasta Republike Srbije i pitanje poreskih utaja. Dakle, tu se jasno zna koji poreski oblici su vrlo pogodni za poresku utaju – porez na dohodak građana; uz porez na dobit preduzeća ovaj oblik može jasno da utiče na rast privrede jedne države. S druge strane, jasno je da su porez na dodatu vrednost i akcize poreski oblici koji nisu podložni poreskoj utaji. Kada su bili predlozi da se izvrše određene izmene poreza na dohodak građana takve ideje i takve teme smatrane su vrlo značajnom poreskom reformom.
U suštini, ideja, za koju ja smatram takođe da je dobra, ide u pravcu podržavanja konkurentnosti radne snage, sa željom da se neoporezivi minimum poveća i da se razmisli o nivou i stopi poreza i doprinosa, jer je taj neoporezivi iznos koji bi se povećao izuzet samo direktno od poreza na dohodak građana, dok nije izuzet od posebnog poreza, jer se iz njega takođe troši i on podleže porezu na dodatu vrednost.
Cenim da bi na ovaj način rad na crno i rad na sivo, koji imamo kada su u pitanju porezi na zaradu, a to svi znamo... Rad na crno postoji, bez plaćanja ikakvih legalnih prinadležnosti ili zarade, a imamo i taj tzv. rad na sivo gde poslodavci obično isplaćuju taj minimum koji ne podleže nikakvim porezima i doprinosima, a onaj drugi deo ili ne postoji ili se isplaćuje nekim tokovima koji ne mogu da se isprate. Cenimo da bi na ovaj način svakako došlo do određenih promena i poboljšanja kada su ovakve pojave u pitanju.
Čini mi se da kada je ovaj poreski oblik u pitanju treba razmišljati i o drugom principu, koji predviđa umerenost poreskog opterećenja. Čini mi se da je potpredsednik Vlade tu zaista kompetentan. On govori o tome da postoji relativno i apsolutno opterećenje i ta tzv. Laferova kriva u teoriji, koja pokazuje da se sa nižom i sa višom poreskom stopom može ostvariti isti poreski prihod.
Znači, kod ovog poreskog oblika treba razmisliti da možda povećanjem neoporezivog iznosa i smanjenjem poreza i doprinosa ostvarimo isti prihod. Dobili bismo konkurentniju radnu snagu, rasteretili poslodavce i uveli sve te tokove u legalnu sferu. Smanjila bi se, svakako, poreska evazija.
Želim, i više puta sam koristio govornicu Skupštine, da iznesem podatak koji smo čuli prošle godine, od sada već bivše ministarke, da su poreske utaje u visokorazvijenim državama EU na nivou od 15% bruto društvenog proizvoda, a kod nas dostižu oko 30%. Ukoliko taj podatak može biti tačan i jeste tačan, nisam ga proveravao, čuo sam ga, onda on svakako jeste jedan signal da treba da se razmišlja o reformi poreske administracije.
Poreska administracija je kod nas, moram da kažem ovde javno, imala prosperitet, i vi to znate, kada je bila u vašoj nadležnosti (i sam sam tada radio). Doživela je, dakle, organizacioni i informatički prosperitet, ali čini mi se da se stalo sa tim i da sada ima prostora da se ona i organizaciono poboljša, da se kadrovi malo stručno obuče, da se možda i taj sistem vrednovanja i motivacije radnika malo poboljša.
Naravno, ovde se može razmišljati i o drugim izmenama koje se tiču i poresko-političke teme, može se poraditi na tome da se određenim poreskim rešenjima, uprošćavanjem dođe do smanjenja administrativnih troškova poreske uprave, pre svega u naplati poreza, što bi značajno poboljšalo prihode. Nije nepoznato da tu imamo određenih problema, jer smo mala država. Velike države, sa velikim brojem poreskih obveznika, imaju fiksne troškove, koje raspodeljuju na taj veliki broj poreskih obveznika, i oni su srazmerno manji, za razliku od manjih država, kao što smo mi.
S druge strane, evo, i ovaj porez na dohodak građana, o kome sam pričao... Neka istraživanja govore da usled plaćanja poreza na zarade prema prebivalištu poreskog obveznika do 10% opštine na tome gube, jer poslodavci jednostavno u tom načinu operativnog isplaćivanja ne mogu da utvrde prebivalište, ili nisu zainteresovani. Dolazi do smanjenja prihoda koje mogu da ostvaruju opštine, tako da i na ovaj način postoji mogućnost da se efikasnije vrši naplata, sa manjim administrativnim troškovima.
Na kraju, želeo bih da podelim još neke stavove. Pre svega, poznati su fiskalni ciljevi u teoriji: ekonomski, socijalni i politički, zdravstveni, ali postoje i demografski. Republika Srbija se suočava sa velikim padom nataliteta i to je zaista jedan kompleksan problem; pogotovo se prazne rubna, pogranična područja u našoj državi. Cenim da bi se moglo razmišljati o toj temi; znam da poreska politika nije jedini način kako treba delovati i pospešiti, ali mislim da treba razmisliti o tome da se taj problem rešava porezom na neženje, koji je nekada postojao u Kraljevini Jugoslaviji, Francuskoj i Rumuniji, ili nekim značajnijim olakšicama za porodice sa većim brojem članova, odnosno dece. Možda bi se na taj način dao jedan impuls i stimulans da se natalitet u Republici Srbiji pospeši.
Evo, uz ove stavove, pitanja, konstatacije, dileme, želim na kraju da kažem da će poslanički klub SPS-JS u načelu podržati ovaj set predloga zakona. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine predsedniče Vlade, članovi Vlade, kandidati za članove Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub SPS-JS u potpunosti shvata izazove, šanse i probleme pred kojima se nalazi Vlada Republike Srbije, odnosno političku realnost koja je, kao takva, iznedrila proces rekonstrukcije Vlade.
Od samog početka procesa rekonstrukcije Vlade, SPS imala je jedan konstruktivan i sistemski pristup tom procesu, bez neargumentovanog učešća u javnoj i medijskoj polemici. Zbog toga mi smatramo da je ovo današnje ponuđeno rešenje jedan dobar osnov za rad nove Vlade, ali svako i dobar temelj za rad nekih budućih vlada.
Smatram daleko od istine i potpuno neosnovanim tvrdnjama koje su se danas mogle čuti, da ova vlada nije ništa učinila na realizaciji pet proklamovanih inicijalnih principa oko kojih se formirala ova vlada. Naprotiv, rezultati su u potpunosti vidljivi. Može se možda govoriti samo o stepenu ispunjenosti pojedinih prioriteta ove vlade, što svakako zavisi od godine mandata u kojoj se Vlada nalazi, naravno, i od nekih predviđenih i nepredviđenih okolnosti koje su uticale na taj tok.
Zbog toga, poslanički klub SPS-JS smatra apsolutnim prioritetom političku stabilnost u Republici Srbiji, koja treba da udari temelj i stvori preduslove za realizaciju ovih pet proklamovanih principa, a naravno i stvori uslove da u ovoj godini Vlada Republike Srbije, odnosno Srbija, stvori jedan značajan iskorak ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji, odnosno potvrdi kandidaturu za članstvo u Evropskoj uniji.
Svakako na ovaj način se stvaraju preduslovi da se usvoje potrebni sistemski zakoni da bi se ovaj cilj ostvario, o čemu je uostalom i govorio premijer u svom ekspozeu, a tiče se Zakona o izboru narodnih poslanika, blanko ostavki, definisanja javne svojine i restitucije.
Jasna alternativa Vladi, odnosno politici Vlade nije definisana, nismo je u potpunosti ni danas čuli. Uostalom, smatram da pojedini prioriteti Vlade, odnosno politika Vlade i nema alternativu, poput, na primer, proklamovane politike očuvanja Kosova i Metohije u okvirima Republike Srbije, niti politike koja bi imala ustavno utemeljenje ili podršku građana u tom smislu.
Rekonstrukcija Vlade dokaz je da su svi akteri u koaliciji spremni da preuzmu odgovornost da još predanije, odgovornije i upornije rade na realizaciji ekonomskog programa, odnosno ekonomske politike koja treba da bude socijalno održiva, i u tom smislu apsolutno podržavamo ekonomske mere koje idu u pravcu povećanja zaposlenosti, dodatnog investiranja u poljoprivredu, većeg ulaganja u izvozno orijentisane delatnosti, osnivanja razvojne banke i, naravno, značajnijeg pristupa realizaciji u velikim infrastrukturnim projektima.
Socijalistička partija Srbije i Jedinstvena Srbija svakako daju punu podršku radu Vlade, baš na način kao što su učešćem i radom naši ministri u Vladi do sada radili, u vrlo odgovornim resorima, što je za rezultat imalo pre svega doslednu borbu protiv korupcije i kriminala, zatim ispunjavanje mape za viznu liberalizaciju, a naravno i kada je, evo, u pitanju bezbednost saobraćaja, smanjenje broja poginulih za nekih 30%, vrlo značajan broj smanjenja povređenih, što su svakako rezultati Ministarstva unutrašnjih poslova.
Kada je reč i o energetici, značajni su projekti realizovani, u smislu energetske stabilnosti. Počelo je utiskivanje 250 miliona kubnih gasa u podzemno skladište u Banatskom Dvoru. Takođe, Javno preduzeće "Srbijagas" uspelo je da, između ostalog, svojim aktivnostima i pomogne određene privredne subjekte koji su imali velike probleme. S ponosom mogu da kažem da je to u Žitištu učinjeno kada je u pitanju "Agroživ" i danas tamo taj privredni subjekat vrlo uspešno radi i zapošljava negde oko 1.000 radnika.
Resor prosvete započeo je reformu obrazovanja i naravno u ovim teškim uslovima pokušava da u dogovoru popravi standard svih zaposlenih u obrazovanju. Kada je u pitanju resor infrastrukture, želim da kažem da su i vraćeni određeni dugovi prethodne vlade, što je svakako u startu bio jedan problem, ali i da demantujem neke koji su danas tvrdili da ovo ministarstvo nije uradilo ništa u smislu harmonizacije zakonodavstva sa EU.
Želim da kažem da je u toku 2009. i 2010. godine negde oko 25 zakonskih projekata predloženo ovde i usvojeno od strane Ministarstva infrastrukture, a naravno i negde oko 15 podzakonskih akata i više bilateralnih sporazuma.
Na kraju, želim da kažem da će nova Vlada, svakako u punom kapacitetu, želim da verujem, nastaviti da realizuje proklamovane principe i ekonomsku politiku. Zbog toga izražavam punu podršku. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Uvaženo predsedništvo, poštovani predstavnici Ministarstva, na samom početku želim, pre svega, da izrazim priznanje resornom ministarstvu i ministarki zbog toga što, evo, posle izvesnog vremena, javne rasprave i javne debate, imamo Predlog zakona o sportu, koji je sistemski zakon.
On svakako ima nameru i želju da izrazi interes sporta, kako amaterskog, profesionalnog, rekreativnog, olimpijskog, posebno osoba sa invaliditetom, što ovaj predlog zakona posebno ističe i apostrofira. Zatim, školski sport, za koji bih želeo da je nešto više zastupljen u ovom zakonskom predlogu i moja diskusija će uglavnom biti bazirana na ovoj temi; naravno, i vojni sport, koji bi mogao značajnije da bude obuhvaćen ovim predlogom zakona.
Takođe, ovaj predlog zakona zadire i u mnoga druga suštinska pitanja. Između ostalih su i dva koja su provejavala već u ovim raspravama u načelu, a tiču se privatizacije i finansiranja sporta, takođe, države i učešća države u samom sportu.
Poslanički klub SPS-JS izneo je svoje stavove, pre svega, kroz amandmane. Mi ćemo u raspravi u pojedinostima konkretnije govoriti o ovim temama, ali očekujemo da ova rasprava u načelu, a i u pojedinostima, iznedri najbolja rešenja kada je u pitanju privatizacija i uvaži zainteresovane i velike klubove, odnosno klubove od nacionalnog interesa. Naravno, kada je u pitanju finansiranje sporta, smatramo da sredstva koja se budu ostvarivala iz privatizacije ili drugim putem treba 100% ili u velikom procentu vratiti samom sportu. Učešće države treba definisati u skladu sa ustavnim odredbama, poštujući i međunarodne standarde, ali, naravno, i pozitivnu savremenu praksu u Evropi i svetu.
Kao što sam rekao, pre svega bih želeo da govorim o temi školskog sporta, koja je ovde već bila predmet rasprave. I u samom koncipiranju ovog predloga zakona deklarisano je više ciljeva, nekih 19; između ostalih, na rednom broju 14, da li po rednom broju ili po mestu važenja, definisan je, kao jedan od ciljeva, razvoj školskog sporta i unapređenje i utvrđivanje funkcionalnog sistema školskih sportskih takmičenja. Značaj ovog cilja potvrđuje i Evropska sportska povelja, zatim, Kodeks sportske etike, u kome se kaže da država, odnosno javne vlasti treba da osiguraju izgradnju temelja, odnosno sporta u školama i oko škola.
To je sigurno pravi i dobar put da se kod dece školskog uzrasta, omladine, pa i studenata razvije sportski duh, koji u suštini podrazumeva osobine kao što su fer-plej, poštenje, zdravlje, timski rad, posvećenost, solidarnost. Složićete se, svakako, to su sve osobine koje treba da krase jednog mladog čoveka i predstavljaju bazu za sve buduće životne aktivnosti mladog čoveka.
Zbog toga, značaj škole prepoznaje se u činjenici da je to mesto u kome sport pre svega ima masovni i humanistički izraz. On je zasnovan na nekomercijalnoj osnovi. Ipak, na ovom mestu, a i uopšte u diskusiji, pokušaću da iznesem dosta podataka koji potkrepljuju moje teze. Podaci govore da je veliki broj apstinenata, učenika oslobođenih od nastave fizičkog vaspitanja, a naravno, u toj situaciji i od učešća u školskim takmičenjima.
Na ovom mestu bih želeo da kažem da je školski sport jako bitan i zbog tzv. senzitivnog perioda deteta. Stručnjaci taj period definišu kao period u kome se fizičkim vežbanjem mogu postići veoma značajni i natprosečni rezultati u tom dobu. Ukoliko se taj senzitivni period u kome se mogu postići optimalni efekti propusti, taj zlatni period za razvitak odgovarajućih fizičkih sposobnosti će nepovratno proći.
Čini mi se da se ni ovim predlogom, sa svega dva člana o školskom sportu, nije puno vodilo računa u tom pravcu. Naravno, tu bi mogao da bude jedan put i trasa za planiranje i programiranje fizičke pripreme mladih u sportu. To je, pre svega, jedna baza i za stvaranje, da tako kažem, kvantiteta, masovnog učešća. Iz tog kvantiteta će sigurno, velika je verovatnoća, da proistekne i određen broj vrhunskih profesionalnih sportista.
Jedno istraživanje Republičkog zavoda za sport iz 2009. godine govori da naša mlada populacija iskazuje inverzan karakter fizičkih sposobnosti u odnosu na fizičku razvijenost. Šta to znači? Naša mlada populacija pokazuje napredak kada je u pitanju fizička razvijenost. Logično je, zbog ekonomskog i socijalnog napretka. Međutim, kada su u pitanju fizičke sposobnosti, motoričke i funkcionalne sposobnosti, tu imamo suprotan trend i smanjenje tih sposobnosti. Kada se to uporedi sa nekim rezultatima iz drugih evropskih zemalja evidentno je da su naši osnovci ispod proseka u većini tih rezultata. To svakako mora biti polazna tačka sa koje relevantne institucije i resorno ministarstvo, a i sve druge institucije i sportske organizacije u oblasti sporta treba da krenu u pravcu donošenja odgovarajućih mera. Svakako je u tom slučaju potreban i razvoj i unapređenje školskog sporta.
Godinama su se rezultati sporta i rekreacije procenjivali jedino po broju osvojenih medalja. Uticaj sporta i rekreacije na čoveka, na njegovo zdravlje, radnu sposobnost i kulturu življenja retko je evidentiran. Rekao bih da su upravo to aspekti kojima se valorizuje suštinska vrednost sporta.
Jedan od podataka koji takođe nije za pohvalu jeste da procene govore da se redovnim fizičkim vežbanjem u predškolskim ustanovama obuhvata svega 5-7% dece. Prema raspoloživim podacima zdravstvenih i predškolskih ustanova, broj poremećaja statusa kičmenog stuba je sa 60% iz 1987. godine porastao čak na 85-90%, statusa stopala sa 35% na 65%. Naravno, ta istraživanja pokazuju da su to anomalije u početnoj fazi. Ukoliko bi se one zapustile, u starijim uzrastima bi svakako prešle u značajniju vrstu deformiteta. Isti podaci govore o kretanjima kod osnovaca i srednjoškolaca.
Ako uz to dodamo da su deca danas manje aktivna nego njihovi vršnjaci iz ranijih generacija, treba konstatovati da se veliki broj učenika osnovnih i srednjih škola ne bavi ni minimalnom fizičkom aktivnošću. Jedan deo koji je uključen u bavljenje sportom je uključen u sportske klubove, koji su često komercijalnog karaktera. Roditelji treba da izdvajaju određena sredstva. U tim klubovima po pravilu su angažovani i nedovoljno kvalitetni treneri.
Specifični deo o kojem ovde razgovaramo je i studentska populacija. U Vojvodini gotovo da je organizovani sport kod studentske populacije zamro. Osim neke univerzitetske lige koja postoji u fudbalu i u košarci, ne postoje drugi, a do pre 15 godina je nastava fizičkog vaspitanja na svim državnim fakultetima bila obavezna.
Nekada smo imali masovna takmičenja, čuvene školske olimpijade, gde je više hiljada učesnika bilo prisutno. Ono što danas karakteriše tu vrstu takmičenja jeste da se jedan broj učesnika pojavljuje u duplom smislu: pre svega, kroz učešće u svojim klubovima pojavljuje se u tim aktivnim ligama, a i u ovim školskim takmičenjima. Naravno da tu treba preduzeti određene mere i možda primeniti američki model, koji predviđa formiranje jedinstvenog sistema takmičenja za tu nadarenu decu, a da se ostaloj deci ostavi mogućnost školskog takmičenja.
Istraživanja i ankete govore da deca školskog i srednjoškolskog uzrasta žele da se bave sportom, to shvataju kao način života, i da bi više volela da igraju u timu koji gubi nego da sede na klupi tima koji pobeđuje. To je jedan od osnovnih načina da se izvrši motivacija dece da se masovno bave školskim sportom. U tom slučaju, da bi se neka vrsta ovih problema prevazišla, potrebno je obezbediti određenu finansijsku podršku, ali i motivaciju nastavnika, profesora i svih onih koji učestvuju u ovom sistemu. Naravno, treba unaprediti saradnju škola sa lokalnim sportskim klubovima i sportskim savezima.
Želeo bih još da u prilog ovoj diskusiji iznesem i neka istraživanja koja su urađena u Srednjobanatskom okrugu, kome pripada i moja opština Žitište. Podaci govore da je oko 80% sedmogodišnjaka intenzivno ispred računara, veliki broj njih provodi vreme sedeći ispred TV ekrana i video prijemnika; samo 1% uopšte ne gleda TV ili video. To su podaci koji stvaraju određene predispozicije kod te populacije.
Ako kažemo da dve trećine srednjoškolaca u Srbiji puši, a da osobe u okolini tih pušača... dakle, većinom, ta jedna trećina koja je preostala su pasivni pušači i konzumiraju oko 40% duvanskog dima, sa svim posledicama.
Želeo bih da kažem da je jasno izražen značaj izgradnje temelja sportskog duha kod dece i omladine i sporta u školama i oko škola. Zbog toga želim da se jasno izraze programi i projekti podrške školskom sportu. U tom smislu će i resorno ministarstvo, u svakom slučaju, imati apsolutnu podršku poslaničkog kluba SPS-JS. Zahvaljujem.