Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Radenković

Dejan Radenković

Socijalistička partija Srbije

Govori

Prvo, uvažena predsednice, vi malo, nisam hteo da koristim Poslovnik, pažljivo sam slušao kolegu, prethodnog govornika, meni se čini da on doživljava ovu Skupštinu kao neki rijaliti i onda nam ovde izvodi neku predstavu i zasmejava nas, proziva nas, ali ovo je ozbiljna rasprava.
Mi danas raspravljamo o privrednim komorama. Raspravljamo o onome što je napravljena greška 2009. godine i danas to ispravljamo. Nama treba jaka privredna komora i mi znamo u kojoj situaciji se nalazi privreda Srbije. Mi nešto hoćemo da uradimo, hoćemo da ispravimo sve one greške iz prošlosti, hoćemo da ispravimo ono što je uvaženi predsednik stranke u kojoj je kolega Pavićević, uradio u proteklom periodu kada je bio premijer i kada se nešto pitao u ovoj državi.
Znači, sinoć sam pričao o tome, mi imamo problem koji datira iz vremena posle 2000-te godine. Znači, ukidanjem službe društvenog knjigovodstva, nemamo kontrolu nad porezima koji treba da se uplaćuju državi, zato što je ukinut kontrolni mehanizam. Smišljeno su firme koje su mogle da ne plaćaju taj porez, nisu imale kontrolu, nisu plaćale energente, nisu plaćale ništa i onda se gomilao dug, a rešenje su našli tako što su te firme prebacili u restrukturiranje, mnoge firme od njih su u stečaju, gomilaju se tako dugovi i sada hajde i ovo da demontiramo.
Hajdemo i dalje sve da obrišemo, da brišemo i brišemo i svaki put po dva minuta mi slušamo ovde neku besmislenu priču, a amandman glasi jasno i glasno – briše se.
Naravno, ne osporavamo pravo narodnog poslanika da podnese amandman, ali ako je svaki amandman o svakom zakonu – briše se, pa ljudi, da li to ima ikakvog smisla, da li se posao narodnog poslanika zasniva i posao opozicije da samo nešto briše.
Ja sam to jednom prilikom rekao, vaš kolega predsednik stranke, vaš kolega Zoran Živković je obrisao 500.000 radnika iz preduzeća. Petsto hiljada radnika danas je na ulici, bez posla. Urušena privreda, privatizovano samo ono što je valjalo.
U tom periodu, konsultanti su najviše prihodovali, takvih konsultanata ima koliko hoćete, ono što valja prodamo, prodam kuću, trošim pare. Kad sam rasprodao sve, nemam pare. Znači, ljudi dajte da se malo uozbiljimo. Dajte konstruktivnu neku diskusiju, dajte da pričamo ozbiljno o privrednoj komori.
Kakva nama privredna komora treba, da li nam treba uspešna komora, da li nam treba komora koja će da bude inicijator i predlagač zakona, da bude kritičar rada u ekonomskoj i socijalnoj politici, da bude servis privrede i poslodavaca, da jednostavno, shvatimo danas svi ovde koji sedimo da je 2009. godine napravljena greška na koju smo mi iz Socijalističke partije Srbije upozoravali i čak i pojedini iz Demokratske stranke, uvaženi prof. Mićunović je tada bio protiv, da se takav zakon izglasa, da se pređe na princip dobrovoljnog članstva i sve gde god smo prešli na princip dobrovoljnog članstva, tamo su privredne komore propale.
Znači, jednostavno, danas moramo da uvedemo ono što je princip u okruženju u mnogim razvijenim zemljama u okruženju, koje su razvijene i gde je izraženiji princip obaveznog članstva.
Mi očigledno, pošto i ja ću malo zloupotrebiti, koristim pravo ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe, pošto kad pričamo o amandmanima, dajte da pričamo konkretno o amandmanima, pa onda preskočimo, pričamo o zakonu.
Znači, zakon kao što sam i rekao u svom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe, kada smo raspravljali u načelu. Mi jednostavno moramo da ovaj zakon i meni je drago što je on u proceduri i što ćemo mi od Nove godine imati i napraviti komoru kakva je potrebna Srbiji.
Znači, nemojte da ste protiv svega, nemojte da sve hoćete da obrišete, nije to dobro. Sinoć sam pojedinim kolegama rekao, nije vam dobar, to je dobronameran koncept. Građani to ne prepoznaju kao borbu za njihov bolji život. To je vaša lična promocija. Vi ovde izvodite performans. Izvodite kao da ste u pozorištu. To nije u redu, kolega Pavićeviću. Dajte neke konkretne predloge. Dajte da vidimo…
Izvinjavam se predsednice.
Znači, na kraju ću da završim. Još jednom ponavljam da je dobro što danas imamo većinu koja je odbacila loš koncept, koji smo 2009. godine uspostavili. Još jednom izražavam naš stav, da smo mi tada imali stav, da ne trebamo preći na princip dobrovoljnog članstva, kao Socijalistička partija Srbije i ostajemo pri tome i dan danas i podržavamo ovaj Predlog zakona. Hvala.
Hvala predsednice.
Evo, pažljivo sam slušao prethodne diskutante i mislim da ne stoji ovaj amandman koji su kolege iz opozicije predložile i to je očigledno, a to građani dobro znaju, da je to čista demagogija.
Znači, ako bi sada krenuo redom da odgovaram svima i da branim svoga druga Dušana Bajatovića, onda bi morao da napravim i neke paralele. Znate, lako je govoriti kada ste menadžer neke firme koja svoju uslugu naplati pre nego što je izvrši. Onda se hvaliti i kritikovati menadžere druge firme, koja mora da proda robu po nižoj ceni, nego što je nabavlja, pa pri tom i da je naplati.
Uvažene kolege iz Demokratske stranke dobro znaju kada su Dušana Bajatovića branili od napada Liberalnodemokratske partije, koja je istu takvu demagogiju prodavala i danas ne sede u parlamentu više, zato što je čitava njihova diskusija bila demagogija.
Znači, ministar vam lepo objašnjava, ali vi to ne želite da čujete, to je vaše pravo kao opozicije, ali vidite, nađite neku drugu strategiju da ne prođete kao ovi kojih danas nema u skupštinskim klupama. Nisu oni jedini, to je radila i Demokratska stranka Srbije. Gde su danas u klupama? Nema ih nigde. To ne prolazi kod građana. Ovo je moj dobronameran savet.
Vi želite da to ne uradimo, da li želite da sutra „Srbijagas“ blokira i da obustavi snabdevanje svim toplanama koje nisu izmirile svoje dugove? Kažite to javno - građani, želimo da od sutra nemate grejanje, zato što „Srbijagas“ ne može da plati svoje obaveze prema dobavljaču. Znači, hoćete da ugrozite stabilno snabdevanje tržišta gasom, što je toliko očigledno.
Svi znate da je mnogo firmi koje duguju za gas i za energente, firme koje su u restrukturiranju. Pa zašto su došle u restrukturiranje? Pa onda ćemo da se vratimo u one godine za koje neko kaže - nemojte mene i moga kolegu da prozivate, mi nemamo veze sa tim. Pa ima. Hajde da pravimo analizu. Hajdemo da vidimo, možda se tu nećemo usaglasiti, imati zajednički stav po tom pitanju, ali u jednom trenutku je ukinuta Služba društvenog knjigovodstva. Tog trenutka firme mnoge više nisu imale kontrolni mehanizam, da li plaćaju poreze, doprinose i ostale obaveze prema državi. To se nagomilavalo. Onda smo došli u fazu da ih prebacimo da budu firme u restrukturiranju i da nikome ništa ne plaćaju. Onda imamo tu socijalnu kategoriju, šta ćemo da radimo.
Sada kad je neko krenuo nešto da radi i da preduzima bolne korake, e, hajde i to da napadamo. Mislim da to nije korektno, pogotovo nije korektno, ja kažem od uvaženih kolega koji su bili direktori javnih preduzeća, za koje smem slobodno da kažem da i moja ćerka od 12 godina bi mogla da vodi takva preduzeća. Ona imaju uspostavljen sistem i ona funkcionišu, direktor tu može da dođe kafu, naplati uslugu pre nego što je izvršio i kritikuje svoga kolegu koji ne zna kako da postavi, ne da ne zna nego je prosto nemoguće ovako. A, za to trebamo da sednemo i da se napravi dogovor i sa lokalnim samoupravama i sa Vladom i sa javnim preduzećima.
Mislim da sam bio dovoljno jasan, naravno kolegama to nije dovoljno, građani Srbije to dobro razumeju i građani Srbije će takve demagoške stvari koje se ovde prezentuju kazniti na izborima. Hvala.
Hvala.

Poštovani ministre Sertiću, poštovani ministre Verbiću i poštovani ministre Vujoviću, sa saradnicima i uvažene koleginice i kolege najizdržljiviji i najuporniji, dugačak je dan, ne znam kada će ovaj odloženi prenos biti i kada ćemo biti pred građanima Srbije, ali …
Nemojte me prekidati molim vas.
Nisam vas pitao ništa, nemojte da me prekidate.

Izgleda da je ova godina reformska, ne samo po dobrim ocenama međunarodnih institucija i organizacija, već i po oporavku privrede i rastu optimizma građana Srbije, nego i po tome što zakonodavna vlast više nego ikada daje svoj puni doprinos u donošenju ključnih privredno-sistemskih zakona i vrlo ažurnom doterivanju postojećih zakona.

S toga, nije ni čudo što kraj godine, za razliku od nekih ranijih vremena ne dočekujemo sa dva rebalansa i usvajanjem budžeta u poslednji čas, već sa uređenim finansija za narednu godinu i sa jasnom idejom u kom pravcu smo krenuli. Rešenost naravno nije sporna. Danas imamo set zakona i izmena i dopuna zakona i neki od njih su nam potrebni za realizaciju budžeta, a neki se tiču drugih privrednih oblasti.

Ako bih nastavio sa pozitivnim tonom, a i nema razloga da ne bude tako, lepo je dodati činjenicu da se trudimo da razrešimo „Gordijev čvor“ prakse donošenja zakona bez odgovarajućih izmena u drugim zakonima, a da Vlada sa svoje strane čini maksimalne napore da ne ostajemo bez odgovarajućih podzakonskih akata.

Ipak, pre nego što pređem na ove tehničke izmene mislim da treba da krenemo, pre svega sa promenama koje imaju suštinsko dejstvo. Agencija za privatizaciju odlazi u istoriju. Da li je istorija slavna ili ne, teško je dati jednoznačan odgovor. Da li smo uspeli u privatizaciji, posebno u socijalno odgovornoj i efikasnoj? Odgovor je naravno da nismo baš u potpunosti. Da li je moglo bolje? Pa, naravno da je moglo, najviše u periodu od 2000. do 2008. godine kada smo imali odlično okruženje, ali veliki nedostatak hrabrosti, odlučnosti, a vrlo često i čestitosti koja se ovde spominje.

Možda bi neki od kolega poslanika koji, nažalost nisu tu, mogli bolje da nam elaboriraju šta je sprečavalo Srbiju u vreme nezabeleženog prosperiteta i optimizma u svetu da urede svoj posao.

Kako bilo, rezultat tog neodgovornog odnosa je prebacivanje vrućeg krompira na ovu većinu, koja je uradila koliko je mogla sa firmama koje su svesno žrtvovane na oltaru demagogije i neodlučnosti.

U 2015. godini većina tih firmi ispostavilo se da su kandidati za stečaj, a na ovoj većini je da stečaj upotrebi kao instrument ozdravljenja. Verovatno će se raditi na unapređenju okvira za ovaj bitan proces, budući da je vrhunski interes firme u stečaju da se nađe način za oživljavanje u zdravoj formi, a ne za likvidaciju i prodaju, kao neke imovine.

Nama to jeste, bolje rečeno, Ministarstvu privrede ostaju vrlo teški zadaci u 2016. godini. Ne samo teški kada je reč o ekonomskoj dimenziji već i teški kada je reč socijalnoj dimenziji.

Kada je reč o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i administraciji, možemo da kažemo da su te izmene i dopune u duhu dva strateška opredeljenja, kako iz SPS, tako i skupštinske većine.

Prvo, ne krpimo podzakonskim aktima eventualne nedorečenosti ili potrebe za osavremenjavanjem procedura, nego to radimo kroz zakonske izmene kako god to ima smisla, nikada nije bilo više negativnog odijuma opozicije na zakone i akte izvršne vlasti, od onih koji su mnogo voleli uredbe. Tako smo i došli u situaciju da su pre nekoliko godina u poreskoj upravi bili primenjivani podzakonski akti za koje niko nije znao izvore prava.

Drugo, ove izmene i dopune idu u pravcu bržeg poreskog postupka, lakše obrade podataka, logičnosti u procesu naplate, zaštite onih koji poštuju zakone ove zemlje i dobre poslovne politike.

Takođe, nastavljamo u pravcu e uprave i istinske mogućnosti da se poreska uprava umesto celodnevnog i gotovo isključivog bavljenja poreskim knjigovodstvom posveti i mehanizmima boljeg servisiranja redovnih i poštenih platiša i efektivnim destimulisanjem onih koji vide poreske utaje kao legitiman način bavljenja biznisom, a ponekada i srednjima i čak i krupnim biznisom.

Vrlo komplementaran zakon je i Zakon o centralnoj evidenciji privremenih ograničenja prava lica, registrovanih u Agenciji za privredne registre. Ovde je reč o zakonu koji nam omogućava da uspostavimo veći stepen poverenja na tržištu i informisanosti svih poslovnih subjekata i građana, o tome da li postoje ograničenja koja su posledica odgovarajućih činjenja fizičkih lica koja ih diskvalifikuju da zauzimaju određene menadžerske pozicije.

Ovaj zakon je u skladu sa pravnom regulativom EU i predstavlja način da se situacija na tržištu kako u privatnim tako i u javnim preduzećima učini mnogo sigurnijom i transparentnijom, a opšti kvalitet upravljanja odgovornosti menadžera unapredi.

Kada je reč o Zakonu o zadrugama, to je jedan od najduže očekivanih zakona u ovoj novijoj istoriji Srbije. Ovim zakonom otklanja se pravna dualnost i uspostavlja se jasnija i jednostavnija pravila primene na tržišnoj privredi 21. veka snižavanjem broja osnivača i smanjenjem broja obaveznih organa.

Uklanjaju se prepreke za lakše osnivanje, kapitalizaciju i jednostavnije uspostavljanje imovinsko-pravnih odnosa sa spoljašnjim finansijerima. Napokon imamo rešen mehanizam kako se jedan relik društvene svojine, privredu zadružnu u ovom segmentu privrede i mehanizam koji će sprečiti da fiktivno zadrugarstvo bude priznato kao instrument sticanja imovine.

Takođe, ovaj zakon je vrlo zanimljiv i vrlo razumljivo usaglašen sa drugim zakonima, budući da je postojeći zakon odavno prestao da bude adekvatan na ovoj realnosti u kojoj se nalazi naša zemlja.

Konačno, možda zakon koji ovako izaziva dosta bure u javnosti je Zakon o privrednim komorama. Zakon o privrednim komorama konačno ispravlja veliku nelogičnost koja se desila kada smo napustili sistem koji je uspešno funkcionisao decenijama u Srbiji, nezavisno od društvenog uređenja. Ovaj Predlog zakona ispravlja nelogičnosti koje je prethodni zakon o komorama uspostavio.

Komorski sistem sa Privrednom komorom Srbije, kao nacionalnom komorom, bio je uspostavljen u skladu sa potrebama privrede Srbije, a kada je reč o komorama na regionalnom i pokrajinskom nivou, postojala je velika sličnost u organizacijama i način u rada tih komora sa komorama istog nivoa, organizovanog u velikom broju zemalja u svetu.

To je bio pravni režim komorskog sistema u Srbiji koji je ima veoma dugu tradiciju i ponoviću ono što su i mnoge kolege iznele, da postoji to pravno nasleđe koje datira još iz 1857. godine, kada je Knez Aleksandar Karađorđević ustrojio taj Trgovački odbor i čija se nadležnost odnosila na celu Kneževinu Srbiju.

Malo je institucija u Srbiji koje mogu da se pohvale tako dugom i bogatom tradicijom. Članstvo u tom odboru je i tada bilo obavezno i nije se menjalo, sve do momenta kada je nekome palo na pamet da implementira anglo saksonsko rešenje u kontinentalno pravnom sistemu. Iskustva su svakome ko hoće da realno sagleda šta je to uspešna komora, vrlo su jasne.

O tome sam upozoravao u ono vreme 2009. godine, kada je dugogodišnji sistem zamenjen, nažalost, postojećim sistemom i koji nije ni na koji način učinio komorski sistem boljim. Ne sam kod nas, slične slučajeve imamo u Rumuniji i imamo u još nekim zemljama koje su krenule putem „nametnute modernizacije“.

Novi zakon treba da ojača ulogu komore tako da ona bude inicijator i predlagač privrednih zakona, kritičar Vlade u ekonomskoj i socijalnoj politici, servis privrede i poslodavca, organizovani edukator, predstavnik privrede pred državom i reprezent privrede u inostranstvu.

Pozicija komore u smislu uticaja snage i kvaliteta daleko je izraženija u okruženju obaveznog članstva i zakonskog osnivanja nego u okruženju dobrovoljnog članstva i ugovornog osnivanja.

Ako hoćete da nešto naučite od nas iz poslaničke grupe, malo sam i umoran, pošto je ovde naporno provesti ceo dan. Da li je tako, gospodine Babiću? Vidim da ste i vi umorni. Ako hoćete nešto od poslaničke grupe SPS, odavno se niste javili po Poslovniku, mi smo govorili ovo i u periodu 2009. godine, kada je usvojen ovaj model koji se pokazao neefikasnim. Sada bih ja citirao sebe šta sam pričao 2009. godine. To bi možda potrajalo malo duže, ali vidim da smo svi već umorni pa ću preskočiti taj deo baš tog citata gde se govori zašto smo tada bili principijelno protiv uvođenja ovakvog sistema kada je u pitanju privredna komora. To je bilo opšte poznato u tom trenutku.

Citat traje malo duže, a kolega Neđo je upoznat sa tim citatom, pa ću ga preskočiti, pošto ima i citat i nastavak citata i kraj citata. Ovog puta ću to preskočiti. Mislim da je dobro što sada imamo većinu koja je odbacila taj loš koncept komorskog sistema. Naši stavovi su nedvosmisleno jasni i čvrsti za razliku od nekih koji menjaju stavove i mišljenja u zavisnosti od toga da li su na vlasti ili u opoziciji. Nije nam drago što vreme obično pokaže da smo u pravu, iz samo jednog razloga što u tom periodu svi trpimo posledice.

Nadamo se da ćemo uvek imati prilike da što manje ovo pokazujemo kao poslanička grupa, a da ćemo gotovo uvek usvajati valjane zakone zasnovane na realnim potreba našeg društva. Zahvaljujem.
Naravno da smo i mi iz SPS zajedno sa vama iz SNS pokazali da možemo da ostanemo i do ujutru i kada su se vodile rasprave i koje neki put nisu imale smisla i kada su bile smislene, tu smo, narodni poslanici smo, da razmenjujemo argumente, mišljenja, stavove. Mislim da nemam ništa protiv, evo, u ime poslaničke grupe SPS da nastavimo sa radom i da trećim setom zakona, objedinjenih, jer je ovaj sada drugi na koji smo prešli oko sedam, pola osam, imao 18 tačaka koje smo objedinili. Nemamo ništa protiv da nastavimo sa radom. Hvala.
Ne bih želeo da vi i ja, potpredsedniče, imamo neki problem, ali obratite pažnju sa sekretarima, ja sam ovlašćeni predlagač ispred Odbora za finansije. Vi ste prozvali predsednika Odbora. Onda je očigledno neki nesporazum. Vidite sa službom, pa ispravite.
Ja sam se javio kao predstavnik predlagača. Ako nemate tu informaciju, dajte pauzu, pa neka vide službe šta nije u redu.
Dobro. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 140. Zakona o javnim nabavkama, stavovima 2. i 6. je predviđeno da predsednika i članove Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki bira i razrešava Narodna skupština, a na predlog nadležnog Odbora za finansije i nakon sprovedenog javnog konkursa.
Izmenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama, koje je Skupština izglasala 31. jula, a stupile su na snagu 12. avgusta, broj članova Republičke komisije je povećan sa šest na osam članova i članom 90. je predviđeno da će dva nova člana Republičke komisije biti izabrana u roku od 90 dana od dana stupanja zakona na snagu.
Kako je u međuvremenu predsednik Republičke komisije, a upravo smo konstatovali njegovu ostavku, 22. juna podneo neopozivu ostavku na funkciju predsednika Republičke komisije, na koju je izabran odlukom Narodne skupštine 26. marta 2013. godine, ja mogu da kažem da je, na osnovu ovlašćenja iz člana 140. st. 2. i 6. i član 90. zakona, Odbor odlukom 13. avgusta pokrenuo postupak reizbora predsednika i dva nova člana Republičke komisije i sa tim u vezi objavio javni konkurs u „Službenom glasniku“, na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije i u dnevnom listu „Politika“.
Svi imate obrazloženje, ali moram ovo da ispričam zbog građana koji prate zasedanje Narodne skupštine. Rok za podnošenje prijave je bio 14. septembar i na javni konkurs je pristiglo ukupno 16 prijava. Na sednici održanoj 4. septembra Odbor je obrazovao radnu grupu za sprovođenje postupka za izbor predsednika i dva člana Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki sa zadatkom da sprovede ovaj postupak koji je obuhvatao da se izvrši pregled prijava na javni konkurs, pregled prateće dokumentacije uz prijave, provere i utvrđivanje ispunjenosti svih uslova navedenih u javnom konkursu, utvrđivanje ispunjenosti uslova za izbor kandidata, utvrđivanje principa za izradu i sačinjavanje predloga pitanja za test provere stručne osposobljenosti iz oblasti javnih nabavki, formiranje testa, sprovođenje testiranja i pregled i utvrđivanje rezultata testiranja kandidata i izbor predsednika i dva člana Republičke komisije.
Radna grupa je u skladu sa svojim ovlašćenjima, na sastancima održanim 4. septembra i 15. i 23. oktobra, pregledala pristigle prijave kandidata, utvrdila koji kandidati ispunjavaju uslove da se nađu u daljem postupku za izbor i dogovorila principe za sprovođenje testa za proveru stručne osposobljenosti iz oblasti javnih nabavki kandidata za izbor predsednika i dva člana Republičke komisije, a o čemu je naravno obavestila i Odbor.
Moram da napomenem da je na sednici održanoj 23. oktobra Odbor, naravno opet na predlog radne grupe, utvrdio principe za sprovođenje testiranja kandidata i izbor predsednika i dva člana Republičke komisije, kao i listu pitanja za kvalifikacioni test. Testiranje kandidata je obavljeno u Domu Narodne skupštine Republike Srbije i po završetku testiranja radna grupa je izvršila pregled i utvrdila rezultate testiranja.
U skladu sa članom 20. Poslovnika Narodne skupštine, Odbor je na sednici održanoj 2. novembra obavio razgovor sa kandidatima za predsednika i dva člana Republičke komisije, naravno koji su prošli kvalifikacioni test i na osnovu svega gore navedenog Odbor je na sednici održanoj 17. decembra utvrdio Predlog odluke o izboru predsednika i dva člana Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, tako što je za predsednika predložio Hanu Kukić, a za dva člana su predloženi Branimir Blagojević i Jasmina Milenković.
Ja bih samo ukratko, mada svi imate priložene biografije, ali opet zbog javnosti, da napomenem ono što proizilazi iz sprovedenog postupka, iz njihovih biografija, iz njihovog usmenog odgovora na naša pitanja i mogu da kažem da je Hana Kukić predložena za predsednika Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, koja se javila na to upražnjeno mesto. Što se Odbora za finansije tiče, ostavila je izvanredan utisak i pokazala odlično znanje iz oblasti javnih nabavki. Reč je o osobi koja je član Republičke komisije i ona se u potpunosti afirmisala kao ekspert u toj oblasti i kao ozbiljna i odgovorna ličnost predana svom poslu i svojim obavezama. Znanje u oblasti javnih nabavki možete videti iz njene biografije i stekla ga je u Javnom preduzeću PTT Srbija u sektoru javnih nabavki.
Kao izvestilac, to moram da napomenem, prema dostupnim podacima, broj i efikasnost rešenih predmeta je bio na veoma visokom nivou i zbog svega navedenog, mišljenja smo da je Hana Kukić jedini mogući kandidat za predsednika Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Kada su u pitanju druga dva kandidata za članove Komisije, mogu da kažem, što se tiče Jasmine Milenković, koju predlažemo za jednog člana, da je u jednom sazivu već bila član veća Republičke komisije. Deset godina je radila na različitim poslovima i savršeno je upoznata sa principima rada, zahtevima i izazovima koji proističu iz obaveze na funkciji člana.
Kada je u pitanju drugi kandidat Branislav Blagojević, možemo slobodno reći da je mlad, ali već u potpunosti dokazan stručnjak u oblasti javnih nabavki, koji pored formalnog obrazovanja iz ove oblasti poseduje dugogodišnju praksu bavljenja javnim nabavkama u NBS. Njih dvoje su pokazali zavidno znanje i na pismenom i na usmenom delu konkursa, predstavivši sebe kao osobe od autoriteta i integriteta, pa je tako i Odbor odlučio sa tim u skladu.
Uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, izborom predsednika i dva člana veća Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, i to, duboko sam uveren, izbor predloženih kandidata neophodan je kada je reč o daljem radu sistema javnih nabavki u Republici Srbiji. Sa tim u vezi, sa daljim uspešnim pregovorima naše države sa EU u sklopu poglavlja 5 a to su javne nabavke. Hvala na pažnji.
Hvala predsednice.

Mi iz poslaničke grupe SPS smo pratili pažljivo današnju raspravu o amandmanima. Nismo hteli da se javljamo po mnogim amandmanima jer smatramo, kao što je danas jedna koleginica rekla da stvarno postoji jedna besmislenost i čvrsto stojimo iza toga, jer pojedine kolege podnose, a to ovo pričam da bi građani Srbije čuli, da znaju kako se oni bore za njihov bolji standard, bolji položaj na taj način što podnose amandmanima u kojima jednostavno piše – briše se.

Znači, ceo dan amandmane, a potpuno mi je nejasno zašto, ako pričamo o amandmanima i ako je amandman podnet – briše se, a nema predloga nikakvih drugih kreativnih, osim toga da se nešto briše. Pošto se kolega Pavićević kune da nije bio na vlasti, da je on prvi put poslanik, da on ne zna ništa, mislim da bi bilo dobro, a nije pristojno, možda da pričamo o njegovom predsedniku koji je bio i premijer i dugo vladao, možda ću moći i imati prilike da kasnije malo i o rezultatima njegovog rada prodiskutujemo, koliko je rast BDP bio tada i šta se očekivalo i kakav je poraz on doživeo kao premijer tadašnje Vlade.

Tako da je ovo jednostavno stvarno besmislena rasprava. Jednostavno, ako je predlog amandmana ceo dan za svaki član ovog zakona, Predlog o budžetu – briše se, ja stvarno ne znam da li je kolegi Pavićeviću, njegovom predsedniku stranke, koji je kada su došli na vlast, svake godine po 100.000 radnika brisao iz firmi, i u jednom trenutku smo došli do cifre od 400.000 ljudi koji su ostali bez posla, njihovim činjenjem, njihovim privatizacijama, 24 privatizacije koje su sporne, 20 su za vreme mandata, možda sam pogrešio manje-više za vreme mandata tadašnje Vlade, kojom je i predsedavao Živković.

Ako hoćemo, pošto je ovde polemika oko BDP i stope rasta, znači tada 2003. godine projektovano tri i po do 4%, pa onda ministar finansija koji je u tadašnjoj Vladi sasvim nešto drugo priča, možete to da uzmete da pogledate u stenogramima, a realan rast tada u 2003. godini, stvarno stanje je bilo minus jedan i po posto, i onda našli su oni nama da drže danas predavanje. To je stvarno sramno i besmisleno.

Građani Srbije, pošto vi gledate i pratite ovaj prenos, gospodin Pavićević i gospodin Živković od prvog do poslednjeg amandmana podnose – briše se, briše se. Znači to sam ponavljao više puta i prilikom ranijih rasprava o predlozima raznih izmena i dopuna zakona i o zakonima, oni ništa drugo ne znaju da predlože, nego – briše se. Ja ne znam šta bi se desilo kada bi mi usvojili to njihovo – briše se. Da li su oni svesni? Da li ste vi svesni, građani Srbije, na koji način se oni bore za vaša prava.

Da bi dobili prostora da pričaju, da troše i vaše i naše vreme i da prave konstrukcije od podnošenja amandmana „briše se“, pa da nam pričaju ovde priče. Mislim, predsednice, da im i vi previše dozvoljavate i svi predsedavajući. Jednostavno, ako se priča o amandmanu konkretno „briše se“, zbog čega se briše? A ne da ceo dan slušamo neke demagoške priče.

Ja ću se kasnije uključiti po ostalim amandmanima. Naravno, to su opet amandmani „briše se“. To je prosto za mene neverovatno, da neko ko je intelektualac, priznati, uvaženi, da jednostavno ne zna, pa neka angažuje nekoga da mu pomogne, da mu napiše jedan smislen amandman i da bar predloži nešto što je korisno, predloži sa jedne pozicije na drugu poziciju.

Podsetiću vas, uvažene kolege, oni su prilikom donošenja prethodnog budžeta podneli jedan amandman, pa sam ja na Odboru za finansije ukazao i postavio pitanje - da li je moguće da potpisnik takvog amandmana bude bivši predsednik Vlade? U tom amandmanu je bilo da se skine sa neke pozicije, a nije bilo stavljeno na koju poziciju da ide. Onda kad su videli da ne znaju jedan amandman smisleni da napišu, onda im je lakše da napišu – briše se, da se ne bi brukali da pišu amandmane jer ćemo ih obesmisliti, zato što jednostavno ne znaju da sa jedne pozicije stave na drugu poziciju.

Nije lako napisati amandman na budžet, ali nije mi jasno kada su drugi zakoni u proceduri da ne znate ni to, osim tačke, zareza i vaših rečnika koje tu imate. Mislim da je to stvarno smešno i da trebaju građani Srbije koji gledaju ovaj prenos da znaju o čemu se radi. Ja vam se zahvaljujem na pažnji.
Hvala predsednice.

(Jovan Marković, s mesta: Imam li pravo na repliku?)
Poništite mi molim vas ovo vreme, pošto se ovo oduzima od poslaničke grupe.
Dobro, ali sistem elektronski.