Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zvonimir Stević

Zvonimir Stević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovani predsedniče Republike, predsedniče Skupštine, predstavnici Kancelarije za KiM, posebno pozdravljam naše sestre i braću sa KiM, dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, nakon jučerašnje rasprave i današnje, moram da izrazim svoje nezadovoljstvo i razočarenje i zabrinutost, zbog onoga što se desilo i dogodilo juče, naneli smo ogromnu štetu državi Srbiji, srpskim nacionalnim interesima, a najviše Srbima na prostoru KiM. Ono čega se pribojavam, da nismo dovoljno svesni, kao ozbiljni i odgovorni ljudi situacije na KiM, i juče se videlo i danas, kome je stalo do KiM, kome nije, a kome je stalo do KiM, kao do lanjskog snega. Smatram da je većina, a uveren sam da je ovo zasedanje od posebnog značaja ne samo za nas u parlamentu, nego za sve građane Srbije, a posebno za naše sunarodnike na KiM, koji su sudbinski vezani za svoja rodna ognjišta i zato su danas i juče zagledani u ovaj visoki dom, u očekivanju da ćemo u najvećoj meri i odgovornosti, pristupiti daljem rešavanju ove višedecenijske rane koju nam neprestano nanose albanski separatisti, u nameri da po svaku cenu naprave svoju drugu državu na teritoriji naše južne pokrajine.

Juče i danas smo videli o kakvoj se odgovornosti pojedinaca radi i koliko su spremni da je nose i da je preuzmu.

Suočeni sa novim izazovima, i danas o ovom gorućem nacionalnom pitanju, moramo pristupiti uz puno političko i nacionalno jedinstvo, kako bi ishod bio u interesu Srbije i srpskog naroda i na žalost to jedinstvo ni juče ni danas, nismo pokazali.

Želim ovde da posebno istaknem ovaj gordijev čvor, ovaj problem na KiM, nije nastao 2012. godine, nije nastao dolaskom za predsednika Aleksandra Vučića, i juče je predsednik o tome govorio. Treba nam mnogo vremena da govorimo o tim našim propustima, o našim praznim hodovima, a govorili ste juče predsedniče o 1920. godini, a problem je još od Prizrenske lige. Ja sam prošli put govorio o 1944. godini, donošenju Zakona o zabrani povratka kolonista na KiM.

Danas ću samo jedan događaj da spomenem, a to je 1966. godine, sto intelektualaca iz kombinata "Trepče" je proterano iz Kosovske Mitrovice, uz pritisak albanske strane, 1968. godine je bilo veliko iseljavanje sa prostora KiM, na žalost, na čelu MUP je bio Srbin.

Gle čuda, za sve to pokušavaju da vas optuže, da ste vi glavni krivac, da ste vodili pogrešnu politiku o KiM, a želim takođe javnost da obavestim i sve poslanike i kolege ovde u parlamentu na neposredan način sam učestvovao i doneto je dvanaest ili trinaest rezolucija. Moram da istaknem da je tada SRS, a kasnije SNS uvek uz konstruktivnu, da ne kažem žestoku raspravu glasala za rezoluciju o KiM.

Još jedan događaj, da vas podsetim, vi ćete se setiti, kolege poslanike, 2004. godine, kada se desio Pogrom na KiM, držali smo sednicu Odbora za KiM i Odbora za bezbednost u Kralja Milana, zatvorenu sednicu, vi ste kao predstavnik opozicije tada rekli da prekinemo sednicu Odbora za KiM i Odbora za bezbednost, nego da celokupna delegacija oba odbora ode na prostor KiM, kako bi dali neposrednu podršku narodu na KiM. Vi ste otišli za Kosovsku Mitrovicu, a ja sam otišao za Gračanicu.

Zašto je ovo problem? Juče ne čujem da opozicija o tome govori, ama baš ništa, a to je od samog početka tako. Suočavamo se sa dvostrukim aršinima zapada koji je na žalost napravio presedan i vojnom silom podržao i priznao pokušaj secesije dela naše države, od strane kosmetskih Albanaca.

Taj presedan zapada postao je novi politički narativ, koji je danas pretnja svetskom miru. U ovakvom međunarodnom kontekstu, kada imamo sukob u Ukrajini, kada se na Srbiju vrši pritisak, a možemo reći da nam se preti ultimativno, Srbija se i dalje bori za poštovanje međunarodnog prava, ali i za pravdu, dokazujući stalno da je naše ono što je oduvek bilo naše, a to je KiM, koji nam se u prisustvu Međunarodne zajednice otima.

Ali naš put je jasan, naše crvene linije su podvučene. Vi ste juče i poslanici vladajuće koalicije dvadeset puta rekli da su naše crvene linije, naš put, poštovanje Ustava i da je Ustav sveto pismo, da nema članstva u UN, da nema priznanja i da je uslov za nastavak pregovora razgovor o zajednici srpskih opština po Briselskom sporazumu.

I to svima nama, a posebno našem narodu na Kosovu i Metohiji daje snagu da se borimo svim diplomatskim sredstvima, da jačamo i razvijamo Srbiju kao garant mira i sigurnosti zarad opstanka Srba na prostoru Kosova i Metohije.

Ali, nije lako. Nismo sami. O tome često govorim. Sa druge strane je i albanska strana. Nije lako voditi dijalog sa onima koji su taj dijalog sami prekinuli ne poštujući preuzete obaveze sa onima za koje unapred znate da ne prihvataju kompromis, niti odustaju od toga da svoju drugu državu naprave na teritoriji naše države. U tom smislu je naša odgovornost za buduće odluke dobija na težini.

Samo mudro, jer racionalnom politikom našeg držanog rukovodstva, u prvome redu vas kao predsednika države, gospodine predsedniče, i aktivnom diplomatijom ministra spoljnih poslova, Ivice Dačića, mogu se zaustaviti namere albanske strane i zaštititi državni i nacionalni interes Srbije.

Zato smatram da danas ovde ne možemo, kao što to biva kada se raspravlja o drugim pitanjima, ispoljavati stranački interes, što sam iskreno očekivao i prenosim vam razočarenje predstavnika Srba sa Kosova i Metohije koji su u galeriji da su razočarani onim što se desilo juče, a i danas povremeno, jer busamo se u grudi i kažemo da je Kosovo i Metohija suštinsko državno i nacionalno pitanje, a ne stranačko, međutim ne ponašamo se tako.

Želim da verujem da je do pravog rešenja moguće doći ukoliko se isključe političke lične sujete, jednostrani pristupi i isključivosti koje nam sigurno ne mogu biti saveznik u predstojećoj borbi. Nisu li onda zalaganja onog dela opozicije koji sebe naziva patriotskim, a koji su ovih dana posebno bučna da treba odbiti svaki dalji pregovor sa međunarodnim posrednicima i albanskom stranom. Medveđa usluga našim interesima.

Kako se onda može pomoći našim sunarodnicima u obezbeđivanju one doze trpeljivosti koja će ih uz mere države Srbije zadržati na Kosovu i Metohiji? Otuda je krajnje nejasno kome bi išla na ruku neka zalaganja za zamrznuti konflikt, jer bi to uz izrazito neprijateljstvo prema Srbima u pokrajini vodilo do novog iseljavanja sa prostora Kosova i Metohije, kolevke srpske državnosti i duhovnosti.

Održiv opstanak se može obezbediti samo uz uslov da zavlada mir, da Srbi dobiju osećaj sigurnosti i brigu države Srbije za njihovu egzistenciju i njihove potrebe.

Nažalost, zapad je od početka otvoreni promoter kosovske nezavisnosti, a najbrutalniji oblik te podrške ciljevima kosovskih Albanaca osetili smo 1999. godine. I danas, 23 godine posle NATO agresije, naš narod koji je ostao da živi na Kosovu i Metohiji doživljava pritiske kakvi su nezapamćeni u modernom svetu, pritom je međunarodna zajednica sve to nemo posmatra i otvoreno je stala na stranu Albanaca.

Srbi na Kosovu i Metohiji žive u rezervatima, u strahu za sopstveni život i opstanak, suočavajući se sa svakodnevnim progonima i pritiscima sve do oružanih napada. Puca se na decu i nedužne mlade ljude. Otima se imovina, skrnave naše svetinje, uzurpira privatna imovina, poput poslednjih odluka prištinskih vlasti o eksproprijaciji preko 80 hektara zemlje u opštini Leposavić, uključujući mesno groblje u Drenu i selu u okolini Leška.

Poslednjih 300 različitih incidenata od dolaska Aljbina Kurtija nepogrešivo svedoči o projektovanom cilju da se preostali Srbi proteraju sa Kosova i Metohije. Zato u nastavku dijaloga sa albanskim predstavnicima treba tragati za rešenjima koja će uvažavati potrebe srpskog naroda da bez straha od progona ili fizičke likvidacije može i dalje da živi na svojim vekovnim ognjištima.

Sa sigurnošću se može tvrditi da pregovori koje vode predsednik Vučić, Vlada i ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić, upravo teže nalaženju kompromisnih rešenja, a to proizilazi iz dosadašnjih dijaloga.

Pozicija je veoma delikatna jer se od strane međunarodnih posrednika stalno vrši pritisak na štetu srpske strane. To je po mnogo čemu sadržano u sadašnjem nemačko-francuskom predlogu kao novom okviru za nastavak dijaloga koji je prekinut isključivo neodgovornim i krajnje drskim zahtevima Aljbina Kurtija.

Kada je reč o zajednici srpskih opština, želeo bih da kažem da je to nepovratan zahtev i očekivanje ne samo Srba sa Kosova i Metohije, već i najvećeg dela naših građana. I u ovoj prilici Srbija pokazuje veliku nacionalnu odgovornost i jasan zahtev da je formiranje zajednice srpskih opština u skladu sa Briselskim sporazumom prvi korak ka bilo kojem nastavku dijaloga. I ako tek nakon ovoliko godina dijaloga, važno je istaći da je osnivanje ZSO prihvaćeno kao uslov za bilo kakav nastavka dijaloga i od strane pojedinih zapadnih posrednika, pre svega SAD.

Moram posebno da istaknem da je narod na Kosovu i Metohiji strpljiv i izdržljiv, a znamo dobro da su sve vlasti polagale ispit na pitanju Kosova i Metohije, pa i predstavnici dela sadašnje opozicije, od kojih je Rezolucija 1244 kvalifikovana kao izdaja, a zdušno su govorili da će nakon rušenja režima Slobodana Miloševića pitanje Kosova i Metohije biti demokratsko i brzo rešeno. Videli smo šta je bilo.

Na kraju, smatram da se samo uz jasnu strategiju države koju je nužno utemeljiti na ekonomskim osnovama moglo obezbediti mere kojim bi se zaustavilo iseljavanje Srba, prodaja srpske imovine, obezbediti uslove za zapošljavanje mladih, jer ako se to ne ostvari moglo bi doći do toga da Kosmet ostane bez Srba, a u tom slučaju ne bi bilo potrebe za bilo kakvim pregovorima i dijalogom. To ne smemo dozvoliti, jer druga strana u ovoj situaciji albanska strana likuje da ako se tako nastavi sa iseljavanjem da Srba narednih 15, 20 godina neće biti na prostoru Kosova i Metohije.

Poslanička grupa Socijalističke partije Srbije pruža punu podršku državnom rukovodstvu na čelu sa predsednikom Republike, Aleksandrom Vučićem u cilju iznalaženja rešenja koja bi doprinela izgradnji stabilnosti i mira i bezbednosti za pripadnike našeg naroda na Kosovu i Metohiji kojima je danas veoma teško.

Zahvaljujem.
Poštovani predsedniče skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, dva dana slušam, a posebno danas veliku brigu, želju, veliko izraženi optimizam za Kosovo i Metohiju i za život Srba na Kosovu i Metohiji, i onih u raseljenju, i evo, dobijam poruke od mojih sunarodnika sa Kosova i Metohije. Znači, kada ovo slušamo nema brige za Kosovo i Metohiju, rešili smo problem Kosova i Metohije.

Želim da vas podsetim, ali nažalost čitavih dvadeset godina ovo nacionalno državno pitanje služi samo zarad političkih interesa i političkih poena.

Kada se srušio diktatorski režim Slobodana Miloševića, i tada je govoreno i rečeno da će posle toga problem Kosova i Metohije da bude rešen.

Želim da podsetim narodne poslenike i javnost, za vreme Slobodana Miloševića postalo je Izvršno veće Kosova i Metohije, to je bila vlada Kosova i Metohije. Pitam danas nas i one – zašto je to ugašeno? Zašto je to ukinuto? Zato što je to bio predlog Socijalističke partije i zato što je to funkcionisalo, imalo je 15 sekretarijata.

Tada smo mi govorili – dajte, promenite ljude u Izvršnom veću, neka dođu ljudi, ali nemojte instituciju vlade Kosova i Metohije da gasite. Ugašeno je to, formiran je Jugoslovenski komitet, pa je formiran Koordinacioni centar, pa je formirano Ministarstvo za Kosovo i Metohiju. U tom Ministarstvu za KiM od 2008. do 2012. godine, moja malenkost je bila državni sekretar. Znači, posle toga je ponovo Koordinacioni centar. Ništa se suštinski nije promenilo. Znači, oblik delovanja, oblika rada kancelarije i ministarstva je skoro istovetan. Iznos budžeta je 7,5 milijardi i to se realizuje.

Gospodo, da vas pitam malo. Pošto se ovde zaklinjemo na onoj raspravi o Kosovu i Metohiji na načelnoj raspravi i sadu pojedinostima da je Kosovo i Metohija sastavni i neotuđivi deo Srbije po Ustavu, ja se pitam što će nam Kosovo i Metohija? Kakvu mi to poruku šaljemo Srbima na Kosovu i Metohiji? To kao da nije naša teritorija?

Da li mi mislimo da će ministarstvo za Kosovo i Metohiju i kancelarija za Kosovo i Metohiju da reši problem na Kosovu i Metohiji? Neće. Ovo nije problem Kancelarije za Kosovo i Metohiju, niti ministarstva za Kosovo i Metohiju, ovo je državni problem broj jedan i njima treba da se bave, a i bave se predsednik Republike na dnevnom nivou, Ministarstvo za spoljne poslove, Vlada Republike Srbije, Skupština, govorim o Kancelariji za Kosovo i Metohiju, ako je sastavni deo.

Pa, ne radi samo Kancelarija i ministarstvo za Kosovo i Metohiju, ne vodi brigu o narodu na Kosovu i Metohiji. Šta radi Ministarstvo zdravlja? Znači, zdravlje, zdravstveni sistem, zdravstvene usluge na prostoru Kosova i Metohije, koje se pružaju i narodu, deluju i funkcionišu po sistemu Ministarstva zdravlja, po sistemu države Srbije. Prosveta, takođe u okviru Ministarstva prosvete i obrazovanja.

Kada govorimo to da formiramo ministarstvo, treba da vidimo šta dobijamo, a šta gubimo. Ako mislimo da ćemo sa ministarstvom da rešimo problem, ja sam za to, ali duboko sam ubeđen da to ne rešava problem.

Ovde sam čitao pažljivo ove rezolucije koje su predložene o Kosovu i Metohiji, ja to pozdravljam, samo nisam čuo kako i na koji način. Koji je plan da se to realizuje, da se vrati u okviru sistema države Srbije? Govorili ste - pa, pregovaraćemo sa Albancima. Hajde spomenite mi, nađite mi jednog Albanca sa Kosova i Metohije koji će da pregovara vezano za taj predlog i da li sme da pregovara, za razliku od nas koji nemamo jedinstvo.

Sasvim na kraju, mislim da je najbolji sud sud naroda. Narod je već nekoliko puta na nekoliko izbora pokazao koju politiku podržava, koju vladu i koju vlast. Sada je bilo, mislim da je bilo to sprega ovih moćnika, ovih međunarodnih predstavnika i dela opozicije, da se izbori za republički parlament izmeste van Kosova i Metohije kako bi se sprečila, a pogotovo za izbore za predsednika Republike, navodna krađa glasova i da gospodin Aleksandar Vučić i koalicija SNS, SPS ne mogu da dobiju te glasove.

Imali smo glasove za centralni deo u Kuršumliji, za Pomoravlje u Vranju, za severni deo u Raški i narod je ponovo pokazao i ubedljivom većinom je dao podršku Aleksandru Vučiću, parlamentu, koaliciji SNS i SPS i utakmica je završena, gospodo. Daj da za ove četiri godine vidimo kako ćemo to zajedno da rešavamo.

Ako se i dalje služimo da to bude za političke poene, narod je svestan, prošlo je 20 godina. Ne možemo da rešimo problem Kosova i Metohije sami. Govorio sam, kada je bila Skupština o Kosovu i Metohiji, da stoji druga strana, da je tamo albanska strana koja ništa ne prihvata, koja odbija pregovore, kojoj nije stalo do stabilizacije i kojoj je stalo do destabilizacije, do stvaranja nemira u regionu, pa i u Evropi.

Mislim da ovaj parlament, ovaj sastav i nova Vlada će se sresti sa novim izazovima, novim pritiscima, ali odgovorno mogu da kažem u prethodnom periodu da ovo rukovodstvo, ova koalicija je daleko više i mnogo više vodila i vodi brigu o Kosovu i Metohiji i mislim da će tim putem da nastavi i, kao što sam rekao na sednici o Kosovu i Metohiji, poruka – vetar u leđa, kada predsednik države ovde za govornicom kaže da nikada nećemo priznati Kosovo i Metohiju.To je put i ka tome treba da težimo i da zajedno nastavimo da sačuvamo Kosovo i Metohiju i sebe na prostoru Kosova i Metohije.

Ovde je bilo govora o povratku Međunarodnoj zajednici o EU. Pa, mi treba da pitamo EU zašto za 22 godine nije vraćeno dve stotine hiljada Srba na prostoru Kosova i Metohije i to je odličan primer, to je ogledalo dvostrukih aršina, dvostrukih standarda kada je međunarodna zajednica u pitanju, jer za 20 godina vraćeno je samo 2% Srba na prostoru Kosova i Metohije.

Evo, toliko i hvala vam.
Poštovani predsedniče Republike, poštovani predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, komšije i sugrađani, braćo Srbi sa Kosova i Metohije, nakon dvodnevne rasprave, moram ovde da kažem da sam razočaran.

Nakon, imperativnih objava, zahteva da se što pre u Srbiji održi Skupština da se rešava pitanje Kosova i Metohije, očekivao sam, zaista, i ja i moji sunarodnici da ćemo da se izdignemo iznad svega, iznad stranačkih, ličnih interesa, da postignemo jedinstvo i da pokažemo koliko smo jaki i koliko smo snažni. Samo tako možemo da ostvarujemo interese i Srbije i Srba na prostoru Kosova i Metohije.

Nažalost, i pored duplog vremena ništa se dobro nije čulo. Nisam čuo ni jednu alternativu.

Pitam sve ovde skupa sada – koje i kakve poruke mi šaljemo, pre svega Srbima na Kosovu i Metohiji, oni koji su ovde i oni koji žive na prostoru Kosova i Metohije? Poslali smo im poruku – braćo Srbi sa Kosova i Metohije dobrim delom neka vam je Bog u pomoći. Koju poruku smo poslali nakon dvodnevne rasprave? Ne razumem.

Ono što me zabrinjava, da ne spomenem albansku stranu koja je isključivi krivac za sve ovo, da ne spomenemo Evropsku zajednicu, Evropsku uniju i Kvintu i te međunarodne moćnike koji zdušno potpomažu to što se dešava na KiM, da im kažemo kada će da prestanu sa dvostrukim aršinima, sa dvostrukim standardima i kada će da prestanu da nas gledaju u oči i da nas lažu.

Ne počinje rešavanje pitanja KiM danas, što su mnogi mislili. Razumem, ovo je prva sednica novog saziva, pa su neki jedva čekali da se dokažu. Bio bih prezadovoljan i srećan, i Srbija, pogotovo srpski narod kada bi mi to mogli danas i u narednih deset dana i mesec dana pitanje KiM da rešimo.

Ono što je takođe zabrinjavajuće, to je – da li mi možemo sami da rešimo pitanje KiM? Možemo da sedimo danas, narednih deset, narednih 15 dana, pri tome, zaboravljamo činjenicu i situaciju na KiM da na KiM postoji druga strana, to je albanska strana. Tamo živi i drugi narod, kao što su moje kolege sa leve strane rekli i Bošnjaci, i Aškalije i Romi, itd.

Da li je teško? Izuzetno teško i složeno za moju generaciju od 1981. godine, svakog dana u Prištini crni utorak, crni petak, krvavo proleće, krvava jesen.

Da li je složeno? Jeste. Da li je jednostavno? Nije. Da li smo mi kao Srbi pravili greške? Jesmo. Evo je kod mene odluka, Nacionalni komitet oslobađanja Jugoslavije. Tom odlukom vlasti nove Demokratske Federativne Jugoslavije svim kolonistima privremeno zabranili povrat na KiM, 1945. godine, na ta mesta gde su bili kolonisti dovedeni su Albanci iz Albanije.

Da li treba da zaboravimo činjenicu da je bilo iseljavanja sa KiM, 1968. godine je veliki broj Srba napustio prostor KiM. Na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova KiM je bio Srbin.

Pitam sve nas, 1974. godine ovde, kada smo iz parlamentarnog sistema prešli u delegatski sistem, 250 delegata Skupštine Srbije je donelo novi Ustav koji je Kosovu i Metohiji i Vojvodini dalo prerogative državnosti. Posle smo pokušali to da ispravimo, ali smo skupo platili.

Ovde dva dana slušam žestoke napade na Srpsku listu. Ja želim da vam kažem zašto smeta Srpska lista i zašto je Srpska lista trn u oku mnogima. Zato što je stožer okupljanja srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije, zato što je to jedinstvo i zato što smo onemogućili albanskoj strani i EU da manipuliše sa srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, jer njima ne trebaju 10, njima treba jedan, dva ili troje da pred međunarodnu javnost pokažu kako, evo, i Srbi glasaju i Srbi se zalažu za ono što čini kosovska strana.

Govoriti juče i danas u parlamentu o Kosovu i Metohiji kao važnom državnom pitanju posle sveobuhvatnog obraćanja predsednika Republike Aleksandra Vučića, sa jedne strane, je nešto olakšavajuća okolnost, ali istovremeno i obaveza svih nas da sa najvećom merom odgovornosti sagledamo sve aspekte zapetljanog kosovskog čvora.

Suština ovih odnosa je jednovekovna želja Albanaca da nasilno na teritoriji Srbije osnuju svoju drugu državu u proteklim decenijama, iako su u nekim, o tome nismo govorili, zapadnim demokratijama usta puna priča o ljudskim pravima, pojedinih grupacija, njihovoj zaštiti kao tekovini moderne civilizacije. Uz pozivanje na međunarodne konvencije oni potpuno mirno i nemo gledaju kako se više od dve decenije krše sva ljudska prava kosmetskih Srba i onih koji su proterani sa svojih ognjišta i onih koji su ostali na svojim ognjištima, ali žive u potpunom strahu za sopstvene živote i budućnosti svoje dece.

Život na Kosovu i Metohiji. Moram pri tome istaći da zbog pritiska kosovskih privremenih institucija, Srba u svim kosovskim sredinama jednako muči nezavisnost, duboka uznemirenost, briga za sopstvenu sudbinu itd, itd.

Potpuno je neprimereno da se pojedini opozicioni lideri busaju u grudi i pozivaju na svoj patriotizam, kao i da je Kosovo i Metohija nacionalno pitanje. Ako je tako, hajmo to da ispoštujemo, hajmo da to uvažimo, već im služi za dobijanje političkih poena, pritom pokazujući potpunu nebrigu za sudbinu srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije.

Narod na Kosovu i Metohiji je strpljiv, izdržljiv, a znamo dobro da su sve vlasti polagali ispit na pitanju Kosova i Metohije, pa i predstavnici dela sadašnje opozicije za koje Rezolucija 1244 kvalifikovana kao izdaja, a govorili su da će nakon rešenja režima Slobodana Miloševića, pitanje Kosova i Metohije biti demokratsko i biti rešeno.

Mislim da je neophodno da imamo još tri, četiri sata i još koliko rasprave da se uzmemo u pamet, da se urazumimo i da glasamo za Izveštaj, jer neglasanjem za Izveštaj mi štetimo interesima i Srbije i Srbima na prostoru Kosova i Metohije i dajemo prostor albanskoj strani i međunarodnoj zajednici da nastave da rade.

Sasvim na kraju, gospodine predsedniče, zašto vi ovoliko smetate srpskom narodu, da ne kažem opoziciji, neću pojedinačno? Zato što ste armirani beton, vetar u leđa za opstanak srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije, zato što ste vi kao predsednik države jedini poznavalac situacije na Kosovu i Metohiji i zato što svakodnevno vi i vaši saradnici iz Kancelarije vode brigu za Srbe na prostoru Kosova i Metohije i pokušavaju da rešavaju probleme onoliko koliko mogu, jer vi poznajte svaki zaseok, svako selo. Vi ste obilazili Kosovo i Metohiju kada je bilo najteže. Vi ste jedini predsednik i prvi, da pogledamo stenograme, koji ste javno za skupštinskom govornicom rekli da Srbija i vi dok ste predsednik neće priznati Kosovo i Metohiju i to je, takođe, još jedan znak i hvala vam na tome, da nastavimo našu borbu koja neće biti ni malo laka, da obezbedimo bolje uslove.

Nisam govorio zbog nedostatka vremena o ekonomskom ulaganju. Nikada više u oblasti infrastrukture na prostoru Kosova i Metohije nije uloženo novcem.

I sasvim na kraju jedan zahtev, jedna molba. Možda nije primerena ovoga puta. Naime, mi smo 2008, 2012. godine imali ljude koji su radili u privredi, koji svojom voljom nisu napustili svoja radna mesta, koji su primali taj tzv. minimalac. Da učinite sve da pomognemo tim ljudima. To više nije minimalac, to je socijala. Oni koji su u raseljenju primaju 8.000, a oni koji su dole primaju 11.000. Da se ispita mogućnost, da se provere spiskovi, da se uradi kontrola spiskova, jer je prošlo dugo vremena. Nekih više nema među nama, neki su dobili radna mesta, a to se da lako utvrditi.

Poslanička grupa Socijalističke partije podržava Izveštaj pregovaračkog procesa i Kancelarije.

Hvala vam. Živeli!
Poštovana potpredsednice Narodne skupštine, poštovani saradniče ministarke pravde, uvažene kolege poslanici, ukoliko bude uspešan referendum o ustavnim promenama ovo će biti poslednji put da Narodna skupština bira nosioce javnotužilačke funkcije. Danas je pred nama odluka o izboru više javnih tužilaca, od Osnovnog do Apelacionog, i tužioca za organizovani kriminal.

Nesporno, ovo je veoma značajna sednica Narodne skupštine, koja je i do sada pridavala veliki značaj izboru nosioca pravosudnih funkcija, jer sudska grana vlasti u suštini štiti ustavni pravni poredak našeg društva.

Inače, prema predloženim ustavnim amandmanima koje građani treba da potvrde na referendumu, Narodne skupština više neće birati nosioce pravosudnih funkcija, niti sudije, niti tužioce.

Upravo imajući u vidu značaj javno-tužilačke funkcije za pravi poredak i zaštitu zakonitosti i ustavnosti, iskoristio bih ovu priliku da podsetim na istorijat javno-tužilačke funkcije u Srbiji, što potvrđuje da Srbija ima višedecenijsku praksu u oblasti organizovanja tužilačke funkcije, što potvrđuje da je Srbija zemlja sa bogatom pravnom tradicijom.

Optužna funkcija se prvi put pojavljuje u pravnom sistemu Srbije još daleke 1865. godine, kada je prvi put definisana Zakonom o sudskom postupku u krivičnim delima. Prema ovom zakoniku funkciju krivičnog progona vršile su policijske vlasti ili poseban sudija koji je u sudskom postupku imao ulogu državnog tužioca. Kasnije u Kraljevini Jugoslaviji je 1929. godine prvi put donet poseban Zakon o državnom tužilaštvu koji je postavljen kao samostalni organ, odvojen od sudstva, stroge hijerarhijske organizacije. Posle rata Ustavom iz 1946. godine tužilaštvo je organizovano kao kontrolni izvršni organ koji je mogao da vrši kontrolu sprovođenja zakona, da podnosi zahteve za zaštitu zakonitosti, da podnosi i tužbe i žalbe i u toku sudskog i u toku upravnog postupka.

Da pomenem i to da je Ustavom iz 1974. godine Javno tužilaštvo federalizovano, ustanovljeno je Savezno i Republička javna tužilaštva kao samostalni državni organi koji se bave gonjenjem krivičnih i drugih zakonom kažnjivih dela, a moglo je da preduzima i određene mere i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti.

Pomenuo bih položaj javnog tužilaštva utvrđen Ustavom iz 1990. godine, koji je prvi Ustav u obnovljenom višestranačju Srbije. Ovim Ustavom je pojačana samostalnost i nezavisnost javno-tužilačke funkcije, pri čemu se posebno navodi da tužilac ne može biti odgovoran za mišljenje izneto u vršenju svoje funkcije, niti ko sme da utiče na tužilaštvo u vršenju njegove ustavne i zakonske funkcije. Takav ustavni položaj je praktično prenet i u Ustav iz 2006. godine, osim odredbi koje se odnose na način izbora, ovim Ustavom je smanjena nadležnost Narodne skupštine u pogledu izbora tužilaca, što je u najvećoj meri preneto na Državno veće tužilaca. Pa, da ponovimo, nakon ustavnih promena u Narodnoj skupštini se u potpunosti oduzima funkcija izbora nosilaca pravosudnih funkcija.

Da podsetimo da prema važećem Ustavu i zakonu Javno tužilaštvo predstavlja hijerarhijski uređen organ kojeg čine Republičko javno tužilaštvo, četiri apelaciona javna tužilaštva, 25 viših i 58 osnovnih javnih tužilaštava, kao i dva javna tužilaštva posebnih nadležnosti: Tužilaštvo za ratne zločine i Tužilaštvo za organizovani kriminal. Po ustavnim promenama koje se odnose na pravosuđe govorili smo gotovo čitave godine i to sa apsekta postizanja osnovnog unapređenja efikasnosti, stručnosti, a pre svega zakonitosti u radu.

Dalje jačanje nezavisnosti pravosuđa je naša obaveza iz pretpristupnih pregovora sa Evropskom unijom. U pitanju je Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava kojim smo preuzeli obavezu da izvršimo ustavnu reformu kojom će se obezbediti smanjenje uticaja izvršne i zakonodavne vlasti na sudije i tužioce.

Kada govorimo o nezavisnosti sudske vlasti, važno je reći da pravosuđe kada bude unutar svog sistema biralo nosioce funkcija sudija i tužioca, istovremeno mora biti svesno još veće odgovornosti za zakonito, savesno, moralno, odnosno dostojno bavljenje javno-tužilačke funkcije.

Ustavnim promenama se otklanja svaka, pa i najmanja sumnja da će ostale grane vlasti uticati na rad tužilaštva i sudova, ali ovu vrstu samostalnosti ne amnestira tužioce i sudije od odgovornosti za svoj rad, koji je od opšteg interesa, niti amnestira od odgovornosti od uticaja drugih društvenih krugova van države ili moćnih pojedinaca, koji kroz strukture sudske vlasti žele da ostvare svoje lične ili neke grupne interese.

Nažalost, bili smo više puta svedoci uticaja različitih interesnih grupa na tokove nekih tužilačkih i sudskih postupaka. To nosiocima pravosudnih funkcija koje biramo a koji moraju biti bolji i stručniji od ostalih koji nisu izabrani mora biti jasno. Mora biti jasna poruka nosiocima pravosudnih funkcija koji nažalost više neće polagati zakletvu pred predsednikom ovog Doma, da jedino čega se moraju držati jesu Ustav i zakon, po svaku cenu. Jer, čast i poštenje, odolevanje korupciji i bilo čijim uticajima, pritiscima i ucenama jesu i cena bavljenja ovim izuzetno važnim poslom, kao što su i osnovni kriterijumi za dosledno bavljenje pravosudnih funkcija.

Zaštita društva od svih oblika kriminalnog ponašanja, zaštita javnog poretka, deljenje pravde i poštovanje prava građana pred sudovima i tužilaštvima nije moguća ako svaki nosilac tužilačke ili sudijske funkcije ne postupa u skladu sa ovim navedenim principima.

Da podsetimo i na to da su Zakonom o javnom tužilaštvu poverena ovlašćenja vođenja tužilačke istrage što je veoma važno pitanje za tok istrage i konačno identifikovanje počinilaca krivičnih, dakle, to je polazna tačka borbe sa kriminalnom i počiniocima svih ostalih krivičnih dela. Zato za tužilaštvo kažemo da je brana pravne države.

U tom smislu, želimo uspešan rad tužiocima koje ćemo danas izabrati. Poslanička grupa SPS će u glasati za predloge koji su pred nama. Hvala vam.
Poštovani potpredsedniče, uvažena ministarko sa saradnicama, dame i gospodo narodni poslanici, danas je na dnevnom redu više zakona koji se odnose na sistem plata u javnom sektoru, u pitanju su izmene zakona kojima se još jednom produžavaju rokovi za primenu novog modela plata u javnom sektoru, a to je model platnih razreda.

Donošenjem krovnog zakona u sistemu plata u javnom sektoru, zakona kojim se uređuju plate zaposlenim u organima AP, lokalnih samouprava, u javnim službama, plate policijskih i vojnih službenika, pa do zakona kojim se uređuju plate u javnim agencijama i drugim organizacijama čiji su osnivači Republika, pokrajina ili lokalna samouprava.

U vreme prethodne Vlade i ministra Ružića koji je bio na čelu Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu stvoren je kompletan zakonski okvir za reformu javne uprave, a time i reformu sistema plata zaposlenih u ovom sektoru po novom modelu platnih razreda. Ovaj platni model se sada primenjuje kod plata državnih službenika i nameštenika, i to od 2007. godine, a preostaje njegova implementacija u ostale delove javnog sektora.

Prevođenje plata u javnom sektoru na potpuno drugačiji model nije jednostavno zbog složenosti sektora javne uprave koji je sam po sebi raznolik i složen sistem, jer obuhvata veliki broj organa i službi, veliki broj poslova i nadležnosti, veliki broj zanimanja, veliki broj zaposlenih u državnim organima, u pokrajinskim, opštinskim organima, u javnim službama, obrazovanju, zdravstvu, kulturi, fizičkoj kulturi, dečijoj i socijalnoj zaštiti. Tu su i pravosuđe, policija, vojska, službe bezbednosti. Svaki od ovih delova javnog sektora ima svoju ulogu i svoje mesto u društvu i obezbeđuju integralni i razvojni put društva.

Složenost sistema javne uprave, a time i složenost postupka prelaska na novi način obračuna plata očigledno zahteva i mnogo više vremena za primenu novog modela, pri čemu je multidisciplinarni pristup nužan, odnosno ne može biti posao samo jednog ministarstva, jer svaki vladin resor poznaje kako funkcionišu službe unutar tog resora.

Ovoga puta uvođenje platnih razreda kao platnog principa u svim posebnim delovima javne uprave odlaže se za još četiri godine, odnosno do 2025. godine. Za ovo pomeranje navodi se više razloga. Jedan od njih jeste kovid koji je aktivnosti države preusmerio na zaštitu zdravlja stanovništva i saniranje posledica koje je zbog kovida pretrpela naše privreda, tako da se planirane aktivnosti na uvođenju platnih razreda nisu mogle blagovremeno završiti. Zatim, predlagač zakona navodi neophodnost vršenja novih analiza primenjivosti i očekivanih efekata novog platnog sistema u skladu sa promenama u privrednom i finansijskom sektoru koje su nastale nakon donošenja ovih zakona.

Dakle, neophodno je da se dodatno prouči kako bi se u današnjim okolnostima ovaj model odrazio i na makroekonomsku stabilnost i na budžet i na socijalni položaj zaposlenih, kako je to navedeno u obrazloženju zakona koji su pred nama. U prethodnoj i ovoj godini su povećavane plate u javnom sektoru i u različitim procentima, tako da će sigurno biti potrebni dodatni mehanizmi kojima bi se došlo do ujednačavanja plata.

Treba ovom prilikom skrenuti pažnju na značaj, na ulogu sektora za svaku pravnu i demokratski orjentisanu državu. Društvo ne može napredovati ako nema dobru javnu upravu, jer javna uprava u svim svojim segmentima nije je jedino administrator određenih postupaka, upravo je i kreativni faktor razvoja. Javna uprava je i slika pravne uređenosti društva, jer se pred njom ostvaruju zakonska prava građana. Uprava je ta koja sprovodi zakone i od njene kadrovske i tehničke opremljenosti zavisi funkcionisanje pravne države, zato je za državu važno da ima stručnu, efikasnu, odgovornu, depolitizovanu i nekoruptivnu administraciju.

Možemo reći da i javni sektor sprovodi društvene reforme i zato i on mora biti reformisan, adekvatno uređen, efikasan, stručan i funkcionalan sa što manje troškova po građane, a sa što boljom uslugom koju pruža. Tako na primer dobre efekte poreske politike možemo računati uz dobro poresku administraciju. Dobru administraciju socijalne politike ako imamo motivisane i svesne stručnjake u centrima za socijalni rad. Možemo biti bezbedni ako imamo profesionalce u policiji i vojsci, ali zaposleni u javnom sektoru moraju biti motivisani za svoj rad, jer od materijalne motivacije zaposlenog državnog službenika zavise rezultati napretka u svakom segmentu društva.

Reforma javnog sektora je proces, možemo reći neprekidan proces jer su inovacije znanja i efikasnost uprave stalni zahtevi i potrebe. Sve države tragaju za najboljim ili za optimalnim modelom organizovanja uprave, pri čemu je uvek značajno pitanje nagrađivanje zaposlenih u javnom sektoru kako bi takav javni sektor mogao da ostvaruje ključne razvojne ciljeve države. Danas Srbija jeste na dobrom putu da građanima obezbedi efikasnu upravu, a javnoj upravi bolji položaj.

Ovo su polazni elementi opšte reforme javnog sektora koja je započeta pre više godina, a koji su sadržani i u aktuelnoj Strategiji razvoja javne uprave donete za period od 2015. do 2020. godine.

Ovde su definisani najvažniji ciljevi, a to su, pre svega bolja organizacija uprave, razvoj modernog i profesionalnog službeničkog sistema, unapređenje sistema lokalne samouprave, digitalizacija i razvoj elektronske uprave, ali i iznalaženje pravednijeg modela plata u ovom sektoru, jer moramo biti realni, dosta mladih i stručnih kadrova odlazi iz javne prave, upravo zbog nestimulativnih plata. Nije dobro ako zbog odliva kvalitetnih kadrova javna uprava ne bude spremna za brže reforme.

Kompletan pravni okvir za reformu ovog sektora i uspostavljanje moderne, transparentne, efikasne i odgovorne javne uprave koja se približila građanima u uspostavljanju u periodu od 2016. do 2020. godine.

Kada je u pitanju modernizacija uprave, odnosno, digitalizacija, možemo reći da je u prethodnim godinama već postignut značajni napredak koji građani već mogu da osete u postupcima ostvarivanja različitih prava pred državnim organima i službama.

Tu bih kao strateški važan rezultat pomenuo formiranje Centralnog registra stanovništva, odnosno, jedinstvene elektronske baze svih podataka o stanovništvu u kojoj se nalaze podaci o građanima iz 13 različitih i nepovezanih registara.

Ovo je veliki napredak u načinu na koji građani mogu da dođu do različitih dokumenata i papira bez čekanja u različitim redovima na svim nivoima vlasti, a tome je doprineo ovaj projekat Jedinstveno upravno mesto, koji je unapredio rad uprave na lokalnom nivou.

Vratio bih se na pitanje sistema plata u javnom sektoru, koji svakako nije jednostavno uspostaviti. Važno je da model bude pravedniji, da obezbedi povoljniji socijalno-ekonomski položaj svim zaposlenim kako bi ih motivisao da svoj posao još posvećenije rade, kako bi u upravi želeli da rade mladi visokoobrazovani i stručni kadrovi.

Slažem se sa tim da se o primeni modela platnih razreda u svim delovima javnih sektora izvrše dodatne ekonomske i socijalne analize kako bi se sagledao uticaj primene ovog modela na sva zanimanja, na sve poslove u upravi, ali pre svega, na potrebna sredstva u budžetu za njegovu primenu.

Ova činjenica i po rečima predlagača izmena zakona koji su pred nama je najvažniji razlog za ponovno odlaganje primene Zakona o sistemu plata u delu koji se odnosi na uvođenje platnih razreda kao modela obračuna plata u celom javnom sektoru na svim nivoima vlasti.

U tom smislu, poslanička grupa Socijalističke partije Srbije će podržati odlaganje rokova za primenu novog modela plata u javnoj upravi. Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice Narodne skupštine, uvaženi ministre, sa saradnicima, poštovane kolege poslanici, dragi građani Srbije, uprkos sve intenzivnijim pritiscima na Republiku Srbiju, koji dolaze iz regiona, ali i od nekih zapadnih zemalja, Srbija kao prava domaćinska zemlja u kojoj ima mesta za svakog dobronamernika i dalje otvara vrata svojim susedima, predlažući svestranu regionalnu saradnju na zapadnom Balkanu, a sa ključnim ciljem da se region bolje pozicionira i brže bude prihvaćen od evropskih zemalja, od EU.

Tu opredeljenost Srbije da se, osim sopstvenom razvoju, posveti i regionalnoj saradnji potvrđuje upravo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u zaštiti od katastrofa na zapadnom Balkanu koji je danas na dnevnom redu parlamenta. Ovaj sporazum je deo inicijative „Otvoreni Balkan“ koja je pokrenuta na predlog našeg predsednika Republike Aleksandra Vučića, a koja se najpre zvala „Mali Šengen“. Sporazum koji je pred nama potpisali su naš predsednik Republike i predsednici Vlada Severne Makedonije i Albanije.

Cilj „Otvorenog Balkana“ jeste stvaranje otvorene ekonomske zone između zemalja potpisnica, što treba da obezbedi nesmetanu trgovinu i ostale oblike privredne saradnje, slobodno kretanje radne snage, ali i da prenese poboljšanju međusobnih bilateralnih odnosa, a zajednički cilj treba da bude ukupno poboljšanje pozicije zapadnog Balkana na evropskoj mapi.

Ponuda za učešće u ovoj inicijativi bila je upućena i Crnoj Gori i Federaciji BiH, kao i privremenim institucijama Prištine, ali se oni nisu odazvali do sada. Njihov otpor prema inicijativi da naš region zajedno nastupa prema evropskom tržištu i da se brže ekonomski razvija nije racionalan, ali njihovo je pravo da ne učestvuju u zajedničkom pokušaju da se svi brže ekonomski razvijamo.

Ono što je danas notorna činjenica jeste da sada Evropa na ceo naš region gleda kao na najzaostaliji deo Evrope, a tako ne bi smelo da bude. Region zapadnog Balkana ima resurse, ali i geostratešku poziciju koja treba da nas učini ravnopravnim sagovornikom sa ostatkom Evrope. Međutim, da podsetim da nam je geostrateški položaj, nažalost, kroz istoriju često bio smetnja za napredak zato što smo večita meta različitih interesa koji se ovde prelamaju. Tako je kroz istoriju bilo, a nažalost tako je i danas.

Srbija najbolje zna cenu koju plaća upravo zbog političkih aspiracija različitih centara moći kojima je u interesu da Srbija, a time i Balkan ostanu trajno bure baruta, a koji će oni po potrebi paliti ili gasiti. To smo u 20. veku osetili uz ogromne žrtve, a naša još uvek sveža rana je 1999. godina kada nas je NATO bombardovao bez saglasnosti Saveta bezbednosti, misleći da će na taj način pomoći albanskim separatistima da nam otmu Kosovo i Metohiju. Tada je umesto svetske pravde ovim prostorom zavladala sila.

Zato što smo sve kao srpski narod preživeli, pogotovo na Kosovu i Metohiji, samo zato što nismo dali da nas rasparčaju i unište, sve što je naše danas zna ceo svet, pa i oni koji su bacali bombe na nas znaju da su to učinili protiv svakog zakona na ovom svetu.

Kosmetski Albanci i njihovi lideri koji novcem kupuju naklonost i savete nekih svetskih političara, ne bi li isposlovali priznanje svoje samoproglašene nezavisnosti, računaju na silu, jer znaju da prava nemaju. Svakodnevno vrše pritisak na srpski narod, a ovih dana je to bilo u svrhu izborne kampanje koja, nažalost, nije pomogla Kurtiju da pobedi. Naprotiv, poražen je žestoko i to treba da mu bude poruka, jer u oslepljenoj borbi za vlast i nepostojeću državu svi oni su zaboravili da na Kosmetu teško živi i albanski običan narod, potpuno zaboravljen.

Osmanijeva i Kurti uz pomoć svojih zapadnih sponzora svakodnevno, različitim sredstvima, prete Srbiji, usuđuju se da postavljaju ultimatume, ne poštuju međunarodna dokumenta, pre svega Rezoluciju 1244, ali ni Briselski, ni Vašingtonski sporazum, a stalno očekuju da Vašington i Brisel stanu na njihovu stranu. To bi bilo pogubno za svetsku politiku i međunarodno pravo, a posebno po UN i njihovu mirovnu misiju na Kosovu i Metohiji, a to je KFOR.

U tome da li zbog teritorijalnih aspiracija ili želja jedne nacionalne manjine da pravi paralelnu državu na teritoriji jedne suverene države, članice UN, treba da se poruši kompletna zgrada međunarodnog pravnog poretka, moraju danas da razmišljaju sve međunarodne institucije. Ostaje nam da verujemo da oni predstavnici država, članica UN koje i dalje podržavaju otvoreno ili tajno terorističko i separatističko delovanje Albanaca na Kosovu i Metohiji i daju legalitet ovakvim pokušajima secesije imaju u vidu i znaju da to nije pravo ni pravda. To je sila, to je presedan.

Kada je Srbija u pitanju, za svetske moćnike ne postoji zakon. U našem slučaju, u slučaju Kosova i Metohije, za njih ne postoji Rezolucija UN 1244. Zaboravili su je međunarodni čuvari mira na Kosova i Metohiji da su oni tu upravo došli na osnovu te Rezolucije, čijem kršenju svakodnevno svedočimo od prvog dana, a oni koji je krše nikada nisu kažnjeni za to. Naprotiv, toleriše se sve što Priština radi, a to je da se Srbiji preti i Srbija ucenjuje da prizna samoproglašenu tzv. državu Kosovo. Danas kada nam tuđi interesi ne daju mira, ne daju nam da budemo svoj na svome, pokušavaju da nam otmu naše, da umesto sebe nas proglašavaju zločincima, da nas nateraju da zaboravimo i „žutu kuću“ i prognane, ubijene, spaljene domove i crkve, oni očekuju da mi pokleknemo, ali nije danas Srbija moneta za potkusurivanje.

Na sreću, poslednjih 10-ak godina, spoljnopolitička pozicija Srbije se promenila. Srbija postaje ekonomski i politički snažnija, poštovanija u velikom delu svetu. Tako dobijamo priliku da govorimo o ataku na našu državu, o žrtvama i posledicama govorili smo u parlamentu mnogo puta o tome. Naše rukovodstvo je stalo iza odbrane naših nacionalnih i državnih interesa, stalo je i uz svoj srpski narod koji je ostao da živi na svojim ognjištima što je i pokazala zadnja pobeda na lokalnim izborima na Kosovu i Metohiji, a gde je Srpska lista odnela ubedljivu pobedu i ja ovom prilikom čestitam srpskom narodu koji je na jedinstven način dao apsolutnu podršku Srpskoj listi i državnom rukovodstvu na čelu sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem. Tu odlučnost predsednika Republike videli smo i prilikom gnusnog napada jedinica ROSU na severu Kosova i Metohije, što za nas Srbe predstavlja vetar u leđa i ohrabrenje za naš opstanak na Kosovu i Metohiji.

Naše rukovodstvo je patriotsko i državotvorno, a rezultati i ekonomske i političke borbe za bolju, sigurnu i suverenu Srbiju su i te kako vidljivi i prepoznatljivi za našu i međunarodnu javnost. Takva politika i rezultati nam upravo omogućavaju da kao ekonomski uspešna i politički stabilna država širimo regionalne inicijative i zalažemo se i za bolji život ljudi u celom regionu. Srbija prepoznaje potrebu da svi u regionu budu upućeni jedni na druge i da kroz regionalnu saradnju prevazilazimo različitosti, da uz poštovanje državnog suvereniteta svake od država regiona unapredimo regionalnu saradnju, udružujući sve potencijale i koristeći komparativne prednosti naših država.

Srbija je uverena da kao region možemo više da postignemo na međunarodnom planu i dokažemo svetu da nismo tamo neki Balkan za koga nema mesta u modernoj Evropi sveta.

Naravno da nije tako, a to pokazuje spremnost Srbije, Severne Makedonije i Albanije da pokažemo Evropi da smo posvećeni miru, regionalnoj saradnji i razvoju u svim oblastima koje su važne za građane naše države.

Ovaj sporazum je u tom smislu izuzetno značajan jer se odnosi na jednu ozbiljnu i važnu oblast, to je saradnja u sprečavanju katastrofa i otklanjanju posledica katastrofa. Zemljotresi i poplave, požari, ekološki, hemijski ekscesi često nemaju granice, ali kada zadese jednu državu, jedno područje, ništa nije važnije od pravovremenog spasavanja života i materijalnih dobara.

Srbija u tome ima veliko iskustvo i znanje, a tome su nas naučile nedaće koje su nas snalazile u prethodnom periodu, naročito poplave, klizišta i zemljotresi. Zato je važno da mi susedi sarađujemo u takvim nemilim situacijama koje, nažalost, mogu biti sve češće, a na to nas upozoravaju i klimatske promene koje su sve drastičnije i sa sve ozbiljnijim posledicama po čitavu planetu, a mi smo njen deo.

Poslanička grupa SPS podržava ovaj sporazum, jer čvrsto verujemo da će doprineti boljoj pripremljenosti Zapadnog Balkana da se organizovano suočava i bori sa prirodnim i drugim katastrofama. Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice Skupštine, uvažena ministarka sa saradnicima, poštovani građani Srbije, povodom rasprave koja se vodila i koja se vodi vezano za stradanje srpskog naroda i za genocid koji je učinjen srpskom narodu ja ne mogu da govorim, govoriće o tome moje koleginice, ali ono što želim da kažem, a to je da nije dobro da se ponovo delimo, jer smo platili kroz istoriju veliku štetu i veliko stradanje srpskog naroda, da o tome treba da govori istorija, da kaže sud i institucije, kao što je otvaranje muzeja.

Mi smo u obavezi kao narodni poslanici, kao narodni predstavnici, zbog našeg stradanja da ne dozvolimo da do toga više ikada dođe. Ali, takođe mislim da nosimo obavezu, jer smo narodni predstavnici, da damo odgovor na sledeće pitanje – kako će Srbi u Srbiji, a posebno Srbi na Kosovu i Metohiji, Srbi u Republici Srpskoj, Srbi u Crnoj Gori, Srbi u Makedoniji da žive narednih pet, 10, 15, 50 godina?

Mi odgovor na tu sudbinu, na život našeg naroda moramo da damo, jer nosimo obavezu, a naše rukovodstvo, državno rukovodstvo, predsednik države, Vlada, Skupština je na dobrom putu i mislim da će rezultati o budućnosti našeg naroda i naših generacija biti veoma pozitivni i dobri.

Ja sam se opredelio da danas govorim o dve druge tačke dnevnog reda. Narodna skupština i danas ima na dnevnom redu nekoliko važnih Predloga zakona, a ja ću govoriti o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti i o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o ugovorima u prevozu u železničkom saobraćaju.

Pravo na rad jedno je od značajnijih i najkompleksnijih socijalno- ekonomskih prava i jedno od temeljnih prava našeg zakonodavstva. Nažalost, u stvarnosti, u savremenom svetu nije sve idealno. Mnogi ljudi iz različitih razloga nemaju mogućnost da ostvare ovo svoje pravo i veoma je važno da država i u slučaju nezaposlenosti, privremene ili trajne brine o svojim građanima i pruža im obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

Naše zakonodavstvo i naša državna politika to omogućavaju i zahvaljujući tome poslednjih godina se možemo pohvaliti velikim padom stope nezaposlenosti. Možemo reći da stopa nezaposlenosti od oko 9% predstavlja najnižu u poslednjih nekoliko decenija. Tu stopu smo očuvali i u prošloj godini.

Uprkos globalnoj krizi, izazvanom pandemijom Kovida 19 država je svojim merama, podrške privredi, posebno najugroženijim delatnostima i uspešnom koordinacijom monetarne i fiskalne politike obezbedila poboljšanje poslovnog investicionog ambijenta.

Pohvalio bih, kao dobru meru i projekat „Moja prva plata“, u okviru koje je zaposleno oko 8.500 mladih, različitih struka i nivoa obrazovanja.

Trenutna struktura nezaposlenih prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje je takva da više od 56% prijavljenih na tržištu rada su žene, ali ohrabruje to što je u 2020. godini od ukupnog broja zaposlenih 55% su žene.

Važno je takođe istaći da se trend rasta broja zaposlenih na neodređeno vreme koji je započeo 2015. godine nastavlja sve do danas. Najveći rast zaposlenosti u toku prethodne godine zabeležen je u regionu Šumadije i zapadne Srbije, kao i u Beogradu, dok je najveća stopa nezaposlenosti, tradicionalno na jugu i istoku Srbije.

Ono što je otežavajuća okolnost jeste izrazit depopulacioni trend, kao karakteristika demografskih kretanja u Srbiji u prethodnim decenijama. Nažalost, broj stanovnika od poslednjeg popisa manji je za skoro 300.000, a demografska tranzicija posebno utiče na smanjenje stanovništva radnog uzrasta.

Izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti precizira se da osnovni dokument Javnih politika u oblasti aktivne politike zapošljavanja budu strategija zapošljavanja koja će se donositi za period od šest godina, a aktuelna je za period od 2021. do 2026. godine i akcioni plan za sprovođenje ove strategije koji će se donositi za trogodišnji period.

Pohvali bih takođe mere aktivne politike zapošljavanja koje su usmerene ka manje razvijenim područjima, poput većih subvencija za zapošljavanje, teže zapošljivih kategorija, kao i mere podsticanja uravnoteženih, regionalnog razvoja i usmeravanje investicija u nedovoljno razvijene regione.

Osvrnuo bih se i na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ugovorima o prevozu u železničkom saobraćaju.

U današnje vreme u Srbiji većini putnika voz ne predstavlja prvi izvor prevoznog sredstva, ali kada je železnički saobraćaj tek počinjao, krajem 19. veka, vozna kompozicija nije služila samo za transport, već je predstavljala svojevrsan prozor u svet.

Temelji srpskih železnica su postavljeni u Kneževini Srbije 1878. godine na Berlinskom kongresu, kada su se srpski zvaničnici obavezali da će izgraditi prvu prugu od Beograda do Niša, a onda i dalje ka jugu do bugarske granice. Redovni železnički saobraćaj u Srbiji odvija se od 1884. godine, da bi u narednom veku postao omiljeno prevozno sredstvo mnogih, od običnog čoveka, do visokih državnih funkcionera.

U drugoj polovini 20. veka puno se ulagalo u železnicu, ali od poslednjih velikih investicija u železnicu prošlo je gotovo 40 godina. „Železnica“ je zbog toga prilično zastarela, a posledica toga jeste pad interesovanja za železnički transport.

Danas većina putnika kao razlog izbegavanja putovanja vozom navode kašnjenja, predugo trajanje puta, a ponegde i dotrajalost infrastrukture i zastarelost vagona.

Da bi putovanje vozom ponovo postalo aktuelno potrebna je i modernizacija „Železnice“ i promocija „Železnice“ kao funkcionalnog, jeftinog i bezbednog vida saobraćaja.

Upravo danas Srbija radi na velikim projektima modernizacije i obnove „Železnice“. Tako se do kraja 2021. godine planira završetak radova na brzoj pruzi Beograd-Stara Pazova-Novi Sad sa brzinom od 200 kilometara na čas. Od Beograda do Novog Sada moći ćemo da stignemo za 30 minuta.

Srbija je prvi put u svojoj istoriji nabavila vozove za brzine od 200 kilometara na sat koji će saobraćati na pruzi za velike brzine Beograd-Novi Sad-Subotica. Ovo su najsavremeniji evropski vozovi modernog dizajna, udobni, a uključuju i mesta za smeštaj osoba sa smanjenjem…

Ovakvi vozovi će predstavljati sliku moderne Srbije koja ide u korak sa najsavremenijim tehnologijama i koja je spremna da ulaže u budućnost.

„Železnica“ Srbije započela je i rekonstrukciju pruge Prokuplje-Kuršumlija-Merdare na deonici gde su prošlogodišnje poplave oštetile i odnele delove koloseka. Ovo predstavlja veliki problem meštana Gornje Toplice i Kosanice kojima je voz bio jedina veza sa svetom. Do kraja avgusta očekuje se završetak ovih radova.

Novim izmenama i dopunama ovog zakona jača se odgovornost prevoznika, a putnicima se obezbeđuju prava koja su na nivou evropskih standarda. Tako je predviđeno da kada voz kasni duže od sat vremena putnik može da prekine putovanje i zatraži da mu se vrati sav novac koji je dao za voznu kartu. Ako ipak odluči da nastavi putovanje putnik može tražiti deo novca. Verujem da dolazi vreme kada ćemo se vratiti putovanjima modernim i brzim vozovima kojima smo nekada putovali širom Evrope.

Na kraju, želim da u svoje ime i u ime poslaničke grupe Socijalističke partije podržim sve zakone iz ovog pretresa. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, uvaženi ministri sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, danas na dnevnom redu imamo tri veoma važna sporazuma sa tri države, Ruskom Federacijom, SAD i Vladom Kvebeka.

Srbija je danas na evropskom putu, ali to nije prepreka održavanju naših tradicionalno bliskih odnosa sa Rusima. Rusija je danas jedna od najvažnijih strateških partnera Srbije. Viševekovni prijatelj čvrsto podržava politiku naše zemlje i naš su saveznik u međunarodnim organizacijama.

Ruska Federacija pruža čvrstu i doslednu podršku očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije i na tome smo im neizmerno zahvalni. Zahvalni smo i svim drugim državama koje nam pružaju podršku i nisu priznale jednostrano proglašenu nezavisnost tzv. „Kosova“, kao i državama koje su povukle priznanje nezavisnosti ove lažne države.

Zahvaljujući hrabroj i mudroj politici našeg državnog rukovodstva, pre svega predsednika Aleksandra Vučića, Vlade ali i Ministarstva spoljnih poslova, na čijem čelu je bio Ivica Dačić, 19 država je povuklo svoje priznanje.

Sa Ruskom Federacijom sarađujemo u brojnim oblastima. Imamo puno zaključenih i potvrđenih sporazuma. Rusija je sve značajniji investitor u srpskoj privredi, sa razvojem u naučno-tehnološkoj i inovacionoj oblasti. Kulturna saradnja je takođe veoma intenzivna. Redovno se održavaju kulturno-umetničke manifestacije.

Veoma je značajna uloga Ruskog centra za nauku i kulturu koja postoji 85 godina u našoj zemlji. Rusiji dugujemo veliku zahvalnost i za svu nesebičnu pomoć u medicinskoj opremi i pre svega vakcinama koje nam pružaju od početka pandemije.

Jedna od najlepših vesti je ta da smo u aprilu počeli sa proizvodnjom ruske vakcine „Sputnjik V“ na Torlaku i na taj način dodatno učvrstili veze sa nama bratskom državom Rusijom i ovim načinili jedan ozbiljan iskorak u budućnost.

Istakao bih i zadovoljstvo napretkom ekonomske saradnje između Srbije i Rusije, značaj infrastrukturnih projekata i projekata u oblasti energetike. Svi ovi projekti doprineće ekonomskom napretku naše zemlje i kvalitetnijem i boljem životu naših građana. Između Srbije i Rusije na snazi je režim slobodne trgovine, što doprinosi rastu međusobne robne razmene.

Sporazum koji je danas na dnevnom redu odnosi se i na saradnju Srbije i Rusije u oblasti zaštite bilja i biljnog karantina. Zaštita bilja je deo poljoprivredne proizvodnje i čini veoma značajan segment u povećanju prinosa i kvaliteta bilja i njegovih proizvoda. U skladu sa tim, ističe se značaj zdravstvenog stanja biljaka.

Jedna od mera u sprečavanju širenja štetnih organizama je biljni karantin, koji kao mera postoji u čitavom svetu. Biljni karantin može biti unutrašnji i spoljašnji kojem se pridaje sve veća pažnja i značaj.

Često se ne poznaje kvalitet pošiljke koja se uvozi u zemlju, pa je razlog uvođenja mere biljnog karantina opravdana, jer se na taj način zemlja brani od unošenja štetnih organizama koji mogu da izazovu dalekosežne negativne posledice po čitavu poljoprivrednu proizvodnju.

Recimo, kukuruzna zlatica je uneta u Jugoslaviju iz SAD i prvi put se pojavila u okolini aerodroma, da bi u narednih nekoliko godina bila rasprostranjena ne samo u našoj zemlji, već i u nekoliko susednih zemalja i na taj način uzrokuje velike štete usevima kukuruza.

Iz navedenih razloga, veoma je važno da usvojimo ovaj Sporazum i time zaštitimo poljoprivredne proizvođače od uvoza potencijalno štetnih proizvoda. Poslanička grupa SPS će u Danu za glasanje podržati sva tri sporazuma koja su na dnevnom redu. Hvala.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvaženi ministre sa saradnicom, poštovane kolege narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, u ovom sazivu Narodna skupština veoma dinamično radi i za svega osam meseci od konstituisanja usvojeno je preko 170 akata od čega je čak 82 zakona, što je potvrda odgovornog odnosa zakonodavne grane vlasti prema našim građanima čiji smo mi predstavnici.

U tom smislu želim da zahvalim i predsedniku Narodne skupštine koji je dao novu dinamiku parlamentu i kolegama poslanicima.

I danas imamo paket od četiri zakona kojima se takođe unapređuje zakonodavni prostor naše države. Ja bih govorio o dva zakona, koji predstavljaju nastavak digitalizacije koja je godinama unazad jedan od prioriteta i strateških ciljeva Vlade Republike Srbije i implementira se u svim sektorima društva.

Pomenuo bih, kao i moje kolege, da je jedan od najvidljivijih rezultata digitalizacije elektronska uprava, a ovaj projekat je započeo i u velikoj meri realizovao prethodni ministar državne uprave i lokalne samouprave, gospodin Branko Ružić.

Zakonski predlozi koji su danas na dnevnom redu, posebno Zakon o elektronskom fakturisanju, u velikoj meri su prilagođeni procesu digitalizacije. Uvodi se obaveza elektronskog fakturisanja svih komercijalnih transakcija, odnosno izvršnog prometa roba, usluga ili drugih dobara. Elektronska faktura prenosi se sa izdavaoca na primaoca bez fizičkog oblika fakture i dokument je od suštinske važnosti za trgovinske partnere, računovodstvo i poreske organe.

Prednosti elektronskog fakturisanja su, pre svega, transparentnost, brže plaćanje, veća efikasnost i pravna sigurnost, kao i suzbijanje sive ekonomije. Na taj način omogućavaju efikasnu kontrolu naplate poreza.

Obaveza elektronskog fakturisanja odnosiće se na sve obveznike koji su u sistemu poreza na dodatu vrednost, a to su subjekti javnog i privatnog sektora. U skladu sa navedenim, elektronsko fakturisanje možemo posmatrati kao deo elektronskog poslovanja.

Jedan od savremenih modela poslovanja brojnih kompanija danas je i koncept društvene odgovornosti, što je dovelo do razvoja svesti o potrebi zaštite životne sredine. Ovde mislim, pre svega, na potrošnju papira za čiju proizvodnju moramo da sečemo drveće. Dakle, možemo reći da će elektronsko fakturisanje čuvati naše šume.

Očekuje se da će ovakav način poslovanja doneti brojne koristi i olakšice u samoj proceduri, jer će se elektronskim fakturisanjem mogućnost ljudske greške svesti na minimum i omogućiće se bolja kontrola knjiženja u računovodstvu.

Kao socijalista ne mogu da ne primetim još jednu prednost ovog zakona, a to je smanjenje troškova i mnogo brže i lakše poslovanje, što bi velikom broju privrednih društava, ali i javnom sektoru koje je čestim finansijskim transakcijama omogućilo značajne uštede.

Drugi zakon koji je u neposrednoj vezi sa digitalizacijom jeste Predlog zakona o registru administrativnih postupaka. To je nastavak modernizacije javne uprave, a do sada smo, kao što sam već napomenuo, ostvarili dobre rezultate, uspostavili i pokrenuli brojne usluge. U ovom kontekstu veoma je važan Zakon o elektronskoj upravi iz 2018. godine koji je osnovni pravni okvir za realizaciju daljih normativnih, ali i praktičnih koraka u sektoru digitalizacije. Pokazalo se već da se primenom novih tehnologija olakšava komunikacija između građana i uprave, menja se način pružanja javnih usluga, a građani mogu brže, efikasnije, jeftinije da završe svoje poslove.

Uspostavljanje registra administrativnih postupaka upravo ima taj cilj, da omogući građanima da brže, jednostavnije ostvaruju svoja prava pred organima javne vlasti, organima lokalne samouprave, javnim preduzećima i drugim organima i organizacijama koje imaju javna ovlašćenja. Govorili smo mnogo puta da je administracija ogledalo svake države.

Registar administrativnih postupaka vodiće se u elektronskom obliku i sadržaće inventar svih mogućih administrativnih postupaka koji se vode u Republici Srbiji. Registar će obezbediti transparentnost svakog postupka i uvid u tok predmeta kod nadležnih organa za vođenje administrativnog postupka, sve do činjenice koji je službenik personalno zadužen za određeni predmet. Registar je javno dostupan svim zainteresovanim građanima koji mogu pratiti tok svojih podnesaka, a da ne moraju ići na razne šaltere i dobijati različite informacije o svom predmetu.

Upravo će jedna od velikih prednosti ovog registra biti sistematizacija postupaka i metodološko ujednačavanje prakse, kako za ostvarivanje jednog istog prava organi javne vlasti ne bi postupali različito u različitim sredinama ili organima. Elektronski vođen registar smanjiće upravo te razlike koje često proističu iz različitih tumačenja određenog zahteva građana ili privrede ili nedovoljne stručnosti.

Registar dobija na značaju zbog velikog broja administrativnih postupaka, velikog broja građana i privrednih subjekata koji pred organima javne vlastima vode različite administrativne postupke. Te broje su, pored ostalog, do uvođenja elektronske uprave, bile jedan od razloga spore administracije koja je bila pretrpana zahtevima u papirnatoj formi. Sada se ta slika postupno menja i administracija postaje efikasna, a građani zadovoljniji što na jednom šalteru ili preko elektronskog portala, a sada i preko novog registra administrativnih postupaka mogu da ostvaruju svoja prava.

Kako bi građani imali informaciju o kojim se administrativnim postupcima radi, naveo bih neke od onih koji će biti objedinjeni u elektronskom registru administrativnih postupaka i koji će se stalno ažurirati. To su postupci za dobijanje različitih dokumenata, isprava, službenih i ličnih, kao što su: rešenja, uverenja, potvrde, licence, dozvole, odobrenja, mišljenja, obaveštenja, svedočanstva, uslove, deklaraciju, zapisnike, izvode iz službenih evidencija i brojna druga dokumenta.

Uspostavljanje registra doprineće većoj pravnoj sigurnosti, a time i jačanju pravne države, imajući u vidu da će informacije o administrativnim postupcima u svakom trenutku biti u skladu sa važećim propisima. Takođe, na ovaj način obezbeđuje se jednoobraznost u postupanju, a građani i privreda će u svakom trenutku imati uvid u dokumentaciju, obrasce, iznose taksi i naknade.

Smatramo da ovi zakoni doprinose jačanju pravne i efikasne države i smanjenju troškova, kada je u pitanju elektronsko fakturisanje i kada je u pitanju registar administrativnih postupaka, tako da ćemo u danu za glasanje podržati sve predloge zakone iz ovog pretresa. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, danas na dnevnom redu imamo Predlog zakona o izmenama Zakona o popisu stanovništva, domaćinstva i stanova 2021. godine.

Zakon je usvojen početkom prošle godine, ali usled aktuelne situacije u celom svetu i nepovoljne epidemiološke situacije ne bi bilo bezbedno kako za popisivače instruktore, tako i za građane Republike Srbije da se ovaj popis sprovede u zakonom predviđenom roku.

Stoga danas razmatramo odlaganje ovog roka za oktobar mesec tekuće godine. Podsetio bih na novine koje su predviđene ovim zakonom. Popis će ove godine trajati 30 umesto 15 dana i biće angažovano više od 15 hiljada umesto 36 hiljada popisivača, a za prikupljanje podataka koristiće se lap top računari.

Prvi put na ovom popisu pitanja o broju biološke dece biće postavljeno i muškarcima. Popis stanovništva nije novina na našim prostorima, imali smo ih mnogo do sada. Početkom 19. veka, tačnije 1834. godine, sproveden je prvi popis u savremenom smislu te reči. Dinamika popisa stanovništva, domaćinstva i stanova, ušla je u tzv. periodični sistem popisa, što podrazumeva da se popis mora izvršiti na svakih 10 godina, kako bi se morala pratiti demografska i druga kretanja stanovništva.

Popisom se utvrđuje ukupan broj stanovnika, domaćinstva i stanova u Republici Srbiji, kao i svi drugi podaci koji su od najvećeg značaja, poput ekonomskih, obrazovnih, migracionih tokova, statistika koja se odnosi na etnička i druga obeležja stanovništva. Svi ovi podaci neophodni su da bi se dobila što preciznija slika trenutnog stanja stanovništva u zemlji, ali da se predvide budući tokovi.

Stanovništvo je najvažniji resurs svake države. Srbija je mala zemlja sa dugom i bogatom istorijom, tradicijom i kulturom. Poslednji popis sproveden je 2011. godine, i po tada dobijenim podacima u Srbiji je živelo sedam miliona i oko 200 hiljada stanovnika. Od tada do danas Srbiju je napustilo oko 600 hiljada građana i prema nekim procenama na predstojećem popisu možemo da očekujemo manje od sedam miliona stanovnika. Skoro sve države evropskog kontinenta, pa tako i Srbija decenijama beleže veću stopu mortaliteta u odnosu na natalitet, a primetno je tzv. starenje populacije. Srbija već skoro 30 godina gubi na ovaj način oko 35 hiljada stanovnika, tačnije čitav jedan grad veličine Zaječara ili Sremske Mitrovice.

Statistika pokazuje da smanjenje stanovništva nije ravnomerno raspoređeno, već je dosta intenzivnije na jugu Srbije, nego na severu. U Jablaničkom okrugu najveći pad zabeležen je u Leskovcu, koji je administrativni centar ovog okruga. Demografski, najveći pad stanovnika ima Crna Trava, Babušnica i Majdanpek, dok se beleži procentualno povećanje stanovnika u Novom Pazaru i beogradskim opštinama Zvezdara i Surčin.

Imajući u vidu prethodno rečeno, ukazao bih na dve stvari, jedna koja se tiče depopulacije srpskog sela, i druga koja se odnosi na bojkot izbora od stane albanskog i bošnjačkog stanovništva. Jedan od najvećih društvenih problema u Srbiji jeste brzo smanjivanje seoskog stanovništva, tj. depopulacija sela. U selima uglavnom živi starije stanovništvo, natalitet u selima izuzetno mali, dok je stopa mortaliteta sve veća, prirodni priraštaj negativan. Ukoliko se ovakav trend bude nastavio, bojim se da ćemo suočiti sa masovnim izumiranjem sela, i smatram da bi država trebala da se aktivno bavi ovim pitanjem.

Poljoprivreda je jako važna grana naše privrede, a daljom depopulacijom i odlaskom mlađih generacija iz sela neće imati ko da se bavi proizvodnjom hrane i osnovnih životnih namirnica. Na državi je da svojom politikom i subvencijama motiviše mlade da ostanu na selu, obrađuju zemljište i stvaraju svoje porodice.

Drugi problem na koji želim da ukažem je više političke prirode. Popis iz 2011. godine, kao i prethodna dva, bila su pod jakim uticajem političkih događaja. Stanovništvo albanske nacionalnosti u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, bojkotovalo je popis. Bilo je sličnih pokušaja u Novom Pazaru za pripadnike bošnjačke nacionalne pripadnosti. S obzirom na sve ove okolnosti ne možemo da utvrdimo tačan broj stanovnika u ovim opštinama, već se oslanjamo na procene međunarodnih organizacija.

Nadam se da će državni organi učiniti sve da do bojkota ne dođe na ovom popisu, kao što je to činjeno na par prethodnih popisa. S obzirom da je stanovništvo najvažniji resurs svake države, veoma je značajno i važno da popisivači ovaj veliki posao, zadatak obave valjano, savesno i odgovorno i na taj način dobila bi se precizna slika stanja stanovništva u zemlji, ali da se predvide budući tokovi i aktivnosti državnih organa i institucija.

Poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati Predlog zakona o popisu stanovništva. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, poštovana ministarko sa saradnicima, uvaženi narodni poslanici, današnji skupštinski pretres posvećen je izboru organa dva veoma važna nezavisna tela, odnosno organa.

Narodna skupština treba da izabere predsednika, zamenika, predsednika i tri člana Upravnog odbora Regulatorne agencije za elektronske komunikacije i poštanske usluge, odnosno RATEL-a i članove Veća Agencije za sprečavanje korupcije.

Regulatorna agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge je regulatorno telo sa važnim delokrugom rada u oblasti elektronskih komunikacija, poštanskih usluga i informacione bezbednosti.

Agencija za sprečavanje korupcije je nezavistan državni organ čiji je zadatak sprečavanje korupcije.

Kako je naveo naš ovlašćeni predstavnik o njihovom radu i postignutim rezultatima govorili smo nešto ranije prilikom razmatranja i usvajanja izveštaja o njihovom radu za 2019. godinu.

Međutim, kada se govori o kadrovskim rešenjima za ovako važne organe, smatram da je i ovo prilika da se osvrnemo na ovlašćenja i rezultate rada i društvene pojave i procese koji su povezani sa njihovim radom. Iskoristiću tu priliku, jer i time želimo da istaknemo značaj njihove uloge u našem pravnom i društvenom sistemu, ali i važnost izbora ljudi koji će tim organima rukovoditi i sprovoditi zakone.

Ovoga puta bih skrenuo pažnju na značaj postojanja i rada Agencije za sprečavanje korupcije u oblasti sistemskog suprotstavljanja društva korupciji i organizovanom kriminalu. Zakonom o sprečavanju korupcije koji smo usvojili 2019. godine, a počeo je da se primenjuje u septembru 2020. godine, precizno je uređen okvir nadležnosti Agencije. Da podsetimo, nadležnosti Agencije po ovom zakonu jeste nadzor nad sprovođenjem strateških antikoruptivnih dokumenta, zatim vođenje registra javnih funkcionera, evidencije i kontrola imovine javnih funkcionera, sprečavanje sukoba interesa u vršenju javnih funkcija, naročito ako funkcioner vrši više javnih funkcija.

Ovaj deo aktivnosti Agencije važan je jer kontrola imovine funkcionera i transparentnost podataka o imovini i načinu njenog sticanja potvrđuje da smo pravna država u kojoj ne može biti povlašćenih i zaštićenih i niko ne može biti iznad zakona. Iako se nama ponekad čini da su u pitanju marginalne stvari, Agencija svoj posao treba i mora da obavlja veoma odgovorno. Tako se izbegava bilo kakva mogućnost koruptivnog ponašanja, ali sa druge strane transparentnošću podataka onemogućavaju se zlonamerni i neargumentovani napadi na nosioce javne vlasti.

U tom smislu je veoma važan izbor kadrova koji će upravljati ovim organom. Po novom zakonu Veće Agencije je petočlani organ koji bira Narodna skupština, koji je po suštini drugostepeni organ, jer nadzire rad direktora i odlučuje po žalbama na odluke direktora. Veće zato treba da čine stručni i ugledni ljudi sa visokim moralnim integritetom. Verujem da su među kandidatima upravo takve ličnosti.

Pored navedenih ovlašćenja Agencije posebno bih podvukao to što Agencija ima ovlašćenja da istražuje stanje korupcije, analizira rizike od korupcije i sačinjava izveštaje sa preporukama o otklanjanju rizika. Ovo vidim kao značajnu preventivnu delatnost u sprečavanju korupcije koja u svakom društvu, pa i u našem, predstavlja veliku opasnost, možemo reći, po zdravo društvo.

Korupcija koja doslovno znači podmitljivost, potkupljivost podrazumeva nezakonito korišćenje društvenog i državnog položaja i moći radi sticanja sopstvene koristi. Korupcija obuhvata različite aktivnosti, uključujući podmićivanje, proneveru i pranje novca. Korupcija je i kupovina skupocenih poklona, kako bi se zauzvrat dobile određene usluge ili rešio neki problem.

Da bi se došlo do uglednih, moćnih ili iskoristilo poznanstvo za neregularni način rešavanja nekog problema, naročito velike posledice po društvo izaziva tzv. politička korupcija koja se javlja kada neki državni zvaničnik ili osoba, zaposlen u državnom, odnosno javnom sektoru, pribegava korupciji, odnosno javnu funkciju zloupotrebljava radi sticanja lične koristi.

Nije lako efikasno se boriti protiv korupcije. Zašto? Zato što je o korupciji teško pribaviti dokaze, jer se većina koruptivnih radnji obavlja bez svedoka. Sva težina borbe protiv korupcije ne znači da se protiv nje ne treba boriti. Dobro organizovana pravna država i njeni nadležni organi nikada ne odustaju od borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Takav odnos države prema ovom društvenom zlu ima i Srbija. To dokazuje i naše zakonodavstvo. Srbija je donela više zakona koji sveobuhvatno tretiraju i korupciju i organizovani kriminal i pranje novca, ali, ne samo zakonima, Srbija je to dokazala čvrstom odlučnošću rukovodstva Srbije na čelu sa predsednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem, da se suoči sa svim korupcionaškim aferama, sa kriminalnim grupama, trgovinom, uticajem i ostalim pojavnim oblicima kriminala, koji u ovom trenutku okupira celokupnu javnost Srbije.

U tom smislu, želim da podržim sve aktivnosti rukovodstva i nadležnih organa u ovoj ne tako lakoj borbi, upravo zbog činjenice koje sam naveo, da su putevi korupcije i korumpiranih ljudi ne otkrivaju lako, ali naša država koja je ozbiljna neće u tome posustati, a sve preduzete aktivnosti govore o tome da neće biti dvostrukih aršina i da će pred slovom zakona isti.

Verujem u dobar ishod ove borbe, jer jasni su ciljevi organizovanog kriminala, jasno je da tim pojedincima i organizovanim grupama do države i društva im nije stalo, da im nisu sveta ničija deca koja dele drogu po ulicama i na sportskim manifestacijama, njima nije ni do sporta ni do zdravlja nacije, njima je do njih i do novca koji stiču na nezakonit način, a koji žele da unesu u legalne tokove i tako peru i novac i savest.

Istina je, nažalost, u činjenici da korupcija postoji od kad je sveta i veka, ali to nije razlog da se od korupcije ne lečimo. To upravo na odlučan način radi naša država i rukovodstvo.

Poslanička grupa Srpske partije Srbije će u Danu za glasanje glasati za izbor organa za dva važna nezavisna tela. Hvala.
Poštovani predsedniče, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, kao narodni poslanik sa KiM izražavam zadovoljstvo što će prvi put od kada je Evropska komisija izveštavala o procesu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji, nama biti omogućeno da o takvom izveštaju diskutujemo na plenarnoj sednici.

Pred nama je i Predlog zaključaka Odbora za evropske integracije povodom predstavljanja ovog izveštaja. Bez namere da zanemarim značaj drugih delova izveštaja Evropske komisije, ja ću se posvetiti delu koji se odnosi na pitanje Kosova i Metohije, kojeg Evropska komisija definiše kao normalizacija odnosa sa Kosovom, uslovljavajući nas da bez tog sporazuma nema ulaska u Evropsku uniju.

Iz dosadašnjeg izveštavanja Evropske komisije, jasno je da se radi o neprekidnom insistiranju na tome da je jedino Srbija strana koja treba da učini napore da preuzme korake, da doprinese i tako dalje, i tako dalje.

Potpuno se zanemaruje činjenica da je Republika Srbija nezavisna država koja ima svoj suverenitet i teritorijalni integritet, članica Ujedinjenih nacija, a da je albanska strana koja živi u AP Kosovo i Metohija ta koja nažalost uz dugogodišnju podršku nekih stranih prijatelja traži da se njeni zahtevi tretiraju kao zahtevi suverene i međunarodno priznate države, što oni to nisu.

Istina je da je jedan broj članica Ujedinjenih nacija priznao samoproglašenu državu, ali je istina i da je veliki broj tih država povukla svoje priznanje, shvativši da niko ne može biti zaobiđen, ako se ovakav proces nasilnog cepanja države ne zaustavi.

Poboljšanje međunarodnog položaja Srbije, a time i jačanje pozicije u Briselskom dijalogu doprinela je mudra državnička i patriotska politika našeg državnog rukovodstva na čelu sa predsednikom Vučićem, kao i mudra spoljna politika koju je kao ministar spoljnih poslova vodio Ivica Dačić, sadašnji predsednik Narodne skupštine.

Zahvaljujući diplomatskim aktivnostima Srbija je obnovila prijateljstva sa mnogim zemljama, a u vreme ministra Dačića 18 država je povuklo priznanje samoproglašene države Kosovo.

Srbija je u prethodnim decenijama za odbranu svoje teritorije i svog naroda plaćala velike cehove, bombardovana je bez odluke Ujedinjenih nacija. Izgleda da su jedino kada je Srbija u pitanju presedani bili dozvoljeni. Uprkos svim pritiscima, svim žrtvama koje je podnela Srbija je poslednjih godina sela za sto i to ne sa ravnopravnim partnerima, već sa onima koji su rešili da prave svoju državu na teritoriji naše države.

A, za nas pitanje Kosmeta nije samo pitanje teritorije, već pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta, mesto gde je država Srbija stvorena pre više od 10 vekova. Državno rukovodstvo na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem koje vodi odgovornu nacionalnu politiku, pristupilo je dijalogu sa Prištinom, kako bi se na najoptimalniji način rešilo pitanje Kosova i Metohije. Potpisan je Briselski sporazum, kao okvir za nastavak dijaloga kojim su definisane obaveze obe strane u dijalogu.

Uslovi koje nam je postavljala Evropska unija uglavnom su bili na našu štetu, ali smo ih ispunjavali, često teška srca i gutajući knedle. Pri tom smo vodili računa o zaštiti naših nacionalnih i državnih interesa.

Nažalost, Priština nije ispunjavala svoje obaveze. Za Srbe koji su pod konstantnim pritiskom, žive u enklavama, odsečeni, gotovo nezaštićeni, Zajednica srpskih opština bi bila utočište i vraćanje vere da ipak mogu da ostanu na svojim ognjištima.

Zajednice srpskih opština još uvek nema. Umesto normalizacije prometa robe, Priština je 2018. godine podigla takse na srpsku robu za 100%, a da za to nisu snosili nikakve posledice iz Brisela, to se prećutalo, tolerisalo, a mi smo uprkos tome nastavljali da mirnim putem rešavamo odnose dok su reakcije međunarodne zajednice izostale. Uz dužno poštovanje, kao da je pola sveta ostalo slepo za sve što se Srbiji dešavalo.

O tome koje sve vrste pritisaka su Srbi od 1999. godine do danas pretrpeli, nije potrebno podsećati Evropu i svet, ali ipak radi građana moram da ponovim kakvo je stanje danas. Napadi na Srbe ne prestaju, nema traga nestalim licima, potvrđeno je postojanje "Žute kuće" u kojoj su Srbima vađeni organi i prodavani na zapadu. Ubijana su srpska deca, rušili srpski manastiri, paljene crkve i lomljeni pravoslavni krstovi, rušene srpske kuće, proterane su mnoge porodice. Oko 250 hiljada stanovnika, a za prethodnih 20 godina, po zvaničnim podacima, vratilo se svega 2%. Zašto je to tako pitanje je za EU.

Oni idu i dalje, danas falsifikuju svoju, prisvajajući našu istoriju, nemanjićki manastiri i freske, kažu da su ih oni gradili, njihovi su. Samo da podsetim na jedan istorijski podatak o tome, ko je i kada mogao da gradi pravoslavne manastire u 12. ili 14. veku. Prema zvaničnom dokumentu Osmanske carevine iz 1455. godine, čiji se original čuva u istorijskom arhivu u Istanbulu, na prostoru KiM tada, u 15. veku je bilo ukupno 46 albanskih porodica. Ako ne veruju našim istorijskim izvorima, onda neka veruju turskim.

Mi nikada tuđe nismo hteli, niti sada hoćemo, ali svoje ne damo.

Istorijski gledano, nikada Srbi nisu bili izvor destabilizacije Balkana. Albanci su nažalost zloupotrebljavali, od strane velikih sila, misleći da će moći da ostvare svoj veliko albanski san.

Uprkos svemu kroz šta je srpski narod prošao, mi želimo da sva otvorena pitanja rešavamo mirnim putem i dijalogom. Rukovodstvo Srbije je poslednjih osam godina istinski posvećeno iznalaženju pravednog rešenja. Do danas nažalost nema mnogo pomaka, a svaki napredak koji je učinjen bio je sa naše strane.

Istovremeno države ne zaboravlja ni svoj narod na Kosmetu. Ulaže se u srpske sredine, u obdaništa, škole, domove zdravlja, obrazovanje, u infrastrukturu i poljoprivredu itd.

Sa druge strane, zapad još uvek državu Srbiju vidi kao glavnog destabilizatora prilika u regionu. Naprotiv, destabilizator je prištinska strana, jer je dobro poznato da kada god joj nešto ne odgovara, ona pribegava raznim pritiscima i nasilja. Dodatni faktor destabilizacije na prostoru KiM su i nestabilnost privremenih prištinskih institucija koje svake godine nešto biraju.

Pritom, želim da istaknem…
Samo još par rečenica.
Očigledno, na osnovu svega navedenog, da prištinskoj strani nije stalo do stabilizacije stanja u regionu. Sa druge strane, nama se kao uslov za pristupanje EU stalno postavlja obaveza normalizacije odnosa sa kosmetskim Albancima, ali nema dijaloga bez dve strane.
Ne treba da postoje dvostruki standardi, već da ista pravila važe za sve učesnike dijaloga. Pristrasnost je nažalost često bila prisutna, a slobodan sam da kažem da se to vidi i u ovom izveštaju Evropske komisije. Hvala.
Poštovani predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Vladi Republike Srbije.

Iako Republika Srbija, uprkos svemu, nastoji da poboljša odnose kako sa albanskim pregovaračima na KiM, tako i sa Republikom Albanijom, sa suprotne strane sve je intenzivnija retorika koja nikako ne doprinosi unapređenju odnosa niti rešavanju otvorenih pitanja.

Od strane lidera kosovskih Albanaca neprekidno dolaze oštre provokacije i pretnje kojima se ističu njihove težnje za prisvajanjem ne samo delova naše teritorije, već i naše viševekovne istorije i kulture.

Ono što zabrinjava jesu potpuno isti, a sve češći zahtevi i izjave zvaničnika Republike Albanije. Može se reći da se radi o rafalnom, organizovanom napadu i provokacijama Albanaca kojima se poništavaju svi pokušaji Srbije i njenog državnog rukovodstva, na čelu sa predsednikom Republike Srbije, Aleksandrom Vučićem, da se dijalog nastavi i dođe do mirnog rešenja, na šta je Srbija uvek spremna.

Da podsetim, otvoreno pitanje KiM, uprkos tome što je sa svojih vekovnih ognjišta proterano preko 250 hiljada Srba, da su mnogi stradali u raznim žutim kućama i da se još uvek mnogi vode kao nestala lica, da su ubijana deca, spaljivane kuće i manastiri i rušeni krstovi sa srpskih crkava, danas imamo tvrdnju albanske strane da je to albanska baština.

Poslednji primer falsifikovanja kulturne istorije Srbije jeste pokušaj prisvajanja ostatka pravoslavne crkve u blizini Srbice u mestu Suvo Grlo, koje su upravo oni porušili.

Još ozbiljnije pretnje o kojima i mediji pišu ovih dana jesu izjave albanskog predsednika Iljira Mete koji je proglasio Medveđu, našu opštinu na jugu Srbije, albanskom teritorijom, pri tom optužujući Srbiju za tzv. raseljavanje Albanaca iz te sredine, misleći na pasivizaciju njihovih prebivališta.

Ovakve izjave predstavljaju direktno mešanje u unutrašnju politiku Srbije, a aspiracije ka delovima teritorije Republike Srbije su ovde očigledne.

Šta je istina? U opštini Medveđa, prema popisu i procenama broja stanovnika u kojoj je učestvovala i međunarodna zajednica živi oko 7,1% Albanaca. To su Albanci starosedeoci sa kojima Srbi i ostali stanovnici Medveđe lepo žive.

Drugo, albanska manjina u Medveđi često je na izborima i ima svoje predstavnike u skupštini opštine, ima nastavu na svom jeziku, svoj jezik koristi u službenim komunikacijama. Ali, u Medveđi se pored više prethodnih izbornih ciklusa u veoma kratkom roku prijavljivalo, i to na fiktivne adrese, veliki broj Albanaca koji nikada nisu živeli u Medveđi. Na nekim adresama prijavljivano je po 30 lica, ali oni nisu tu nikada živeli. Adrese su nekada bile propale i neuslovne seoske kuće u kojima decenijama niko nije živeo.

U skladu sa zakonom vršene su višestruke administrativne provere i nikada ni na jednoj od tih adresa nije pronađen ni jedan prijavljeni Albanac, čak ni da primi glasačke listiće. Oni nisu prijavljivani niti u elektrodistribuciji, niti u poreskoj upravi, niti u katastru. Oni su očito došli da promene etičku sliku Medveđe, a ne da je Medveđa njihovom pasivizacijom menja etički odnos stanovništva. Ali, trebalo je uklopiti Medveđu u izmišljenu geografsku oblast koju nazivaju preševska dolina, a tamo doline nigde nema.

Druga očigledna aspiracija prema teritoriji Srbije jesu izjave nekih Albanaca da je Albanija do Niša, nudeći da u Medveđi i Nišu izgrade spomenik Skenderbegu.

Još jedan događaj nas ne ostavlja ravnodušnim, a to je da se na aplikaciji Gugl mape atletski stadion u centru Kraljeva iznenada naziva stadionom Đurađa Kastriota Skenderbega i to na albanskom jeziku. Pitamo se da li je ovo greška ili namera?

Da podsetim koliko su samo puta poslednjih meseci Albanci prisvajali srpsku kulturnu baštinu na KiM i srpske pravoslavne svetinje, pokušavajući da falsifikuju istoriju i da prisvajanjem srpskih svetinja iz perioda Nemanjića dokažu kako su to oni gradili u 12, 13. i 14. veku. Izgleda da Albanci na celom Balkanu drže parole – Ako nemaš svoje, uzmi tuđe.

Zato pitanje postavljam Vladi Republike Srbije – kako se radi o izjavama najviših zvaničnika Republike Albanije, u kojima se jasno vide aspiracije prema našim teritorijama i istoriji, čime se blokira svaki pokušaj i dobra volja Srbije da se nastavi dijalog Beograda i Prištine, a radi se i o grubom i nedopustivom diplomatskom presedanu, pitam da li Vlada Republike Srbije planira da preduzme određene diplomatske aktivnosti kako bi se sprečilo vređanje Srbije i atakovanje na naš državni suverenitet i teritorijalni integritet. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.