Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, dakle pred vama predlog za razrešenje člana Vlada i ja pre nego što se osvrnem na samo obrazloženje, ono što je definisano kao razlog za donošenje ovakve odluke, želim na samom početku pre svega, kao član Vlade Republike Srbije, da kažem nekoliko reči.
Dakle, Vlada Republike Srbije je kolektivni organ ima jasno definisanu državotvornu politiku koja je konzistentna po svim elementima. Dakle, i kada je reč o nacionalnim i državnim interesima i kada je reč o ekonomskoj politici i kada je reč o evropskom putu Srbije i jasno je, nekoliko rečenica samo o evropskom putu Srbije.
Dakle, jasno je strateški cilj Srbije punopravno članstvo u EU i da Srbija upravo zahvaljujući evropskom putu, zahvaljujući reformama koje proizilaze iz procesa evropskih integracija, jeste i ekonomski i pravno ojačala.
Tačno je da, i to nije tajna, da imamo različite stavove sa većinom članica EU po pitanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta po pitanju Kosova i Metohije i zato Srbija mora da razgovara i sa ostalim partnerima, sa ostalim tradicionalnim prijateljima kako bi pre svega na međunarodnom planu odbranila naš teritorijalni integritet i suverenitet, ali isto tako ja sam stava, i želim da kažem kad je reč o EU. Dakle, svi vi ste svedoci da smo upravo ovde u domu Narodne skupštine Republike Srbije, između ostalog i menjali ustav Republike Srbije, kako bi harmonizovali naše zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU i kako bi ubrzali evropski proces.
Isto tako kao što sa rekao ja sam stav i spremnost Srbije da sarađuje sa svim prijateljima i bez svrstavanja. Dakle, ovo je period kada se mnogo veće snažnije države, veće po površini, po broju stanovnika svrstavaju na istok ili na zapad. Srbija tu imamo potpuno jasan stav želi da sarađuje i sa istokom i sa zapadom, ali ono što je najvažnije moramo da jačamo našu regionalnu saradnju, poučeni iz iskustvom iz perioda Kovida, poučeni iskustvom iz perioda energetske krize, potpuno je da logično da države, koje su susedi da države koje su naslonjene jedna na drugu razgovaraju i rešavaju ono što jeste zajednički interes, odnosno rešavaju ono što jesu otvorena pitanja.
Da nemamo takvu politiku sigurno je da u ovakvoj konkurenciji Srbija ne bi pobedila, da tako kažem, i dobila Ekspo 2027.
Kada je reč o sankcijama i ne spominjem slučajno danas pitanje sankcija. Dakle, Savet za nacionalnu bezbednost i po tom pitanju ima potpuno jasan stav. Mi smo narod koji nešto drugačije naspram ostalih država u Evropi sagledava efekat represivne politike i sagledava efekat sankcija jer smo više od deceniju, zapravo deceniju bili pod sankcijama i imamo kažem nešto drugačiji osećaj. Jako dobro znamo da sankcije i represivna politika nisu način da se dođe do mira i do stabilnosti, da se dođe do kompromisnih i pravičnih rešenja, za tako nešto je potreban dijalog i dijalog nema alternativu.
Dakle, kada govorimo o sankcijama ovo pitanje svakako nikada u Srbiji ne treba posmatrati iracionalno. Uvek treba sagledati šta je to što Srbija gubi, šta je to što Srbija dobija.
Ovakva politika i zahvaljujući ovakvoj politici predsednika Srbije, državnog rukovodstva, dakle Vlade Republike Srbije, uspeli smo da u proteklih godinu i po dana zadržimo svoj politički kurs, o kojem sam maločas govorio, dakle jasno definisana državotvorna politika da ga ne menjamo i da se ne svrstavamo, kao što sam rekao.
Uspeli smo da sačuvamo svoju samostalnost, jer suština vođenja jedne države upravo jeste u toj samostalnosti. Srbija svakoga dana pokazuje da nije marionetska država, već da vodim nezavisnu i unutrašnju i spoljnu politiku, u skladu pre svega sa međunarodnim pravom, u skladu sa poveljom i principima UN i naravno u skladu sa svojim nacionalnim i državnim interesima.
Naravno, s tim u vezi jako dobro znate da od početka ukrajinskog sukoba, evo godinu i po dana do danas, Srbija trpi dve vrste pritiska ili priznajte nezavisnost tzv. Kosova ili uvedite sankcije Rusiji.
Po pitanju sukoba u Ukrajini, po pitanju pravno-političke prirode sukoba u Ukrajini Srbija ima jasan i nedvosmislen stav poštuje teritorijalni integritet i suverenitet međunarodno priznatih država, ali isto tako očekuje da i ostale međunarodno priznate države poštuju teritorijalni integritet i suverenitet Srbije.
Što znači da ako Srbija poštuje teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine, ako je jasno rekla da ne prihvatamo rezultate referenduma, ako nije prihvatila nijednu rezoluciju na ovu temu, onda očekujemo da postoji znak jednakosti između teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine i teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, koje je narušeno od 1999. godine i on nije prestao da se narušava i nakon usvajanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN odlukom o jednostranom proglašenju nezavisnosti KiM, kada je više od stotinu država prihvatilo, nažalost, ovakvu odluku.
Odgovorna državna politika se jasno pokazala i kada je reč o našim dobrim bilateralnim odnosima sa velikim silama, sa SAD, ali isto tako Srbija ne okreće leđa svojim, kao što sam rekao, tradicionalnim prijateljima. Na tome smo kao Vlada dobili podršku građana. Na tome svakako čuvamo mir i ekonomski razvoj zemlje.
Vraćam se na početak. Dakle, Vlada Republike Srbije je kolektivni organ koji ima jasno definisanu nacionalnu i državnu politiku. Zato je važno da svaki član Vlade Republike Srbije kao deo tog kolektivnog organa poštuje tu jasno definisanu politiku i da kroz posao za koji je preuzeo odgovornost kroz rezultate koje će ostvariti kroz taj posao da svoj doprinos u realizaciji proklamovanih ciljeva i načela.
Iz tog razloga upravo i imamo predlog koji je danas pred vama i, kao što je definisano u obrazloženju ovog predloga, dakle, tačno je da shodno koalicionom sporazumu, koalicioni partneri Jedinstvena Srbija, izvinite gospodine Markoviću, ali moram da vas spomenem obzirom da je tako definisano u obrazloženju ovog predloga, Jedinstvena Srbija je pokrenula inicijativu, zatražila razrešenje ministra privrede.
Takav predlog podržao je i predsednik SPS, prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova. Nakon konsultacija, razgovora sa predsednicom Vlade Republike Srbije, zapravo rezultat tih razgovora, epilog tog razgovora jeste predlog odluke koja je danas pred vama.
Zahvaljujem, predsedniče.
Zahvaljujem.
Samo nekoliko stvari, obzirom da sam shvatio da je postavljeno u formi pitanja predstavniku Vlade.
Dakle, ja ne želim danas kao predstavnik Vlade da govorim o privatnom životu gospodina Baste, već o njemu kao ministru i kao delu Vlade Republike Srbije, odnosno kao što sam rekao, kolektivnom organu.
Ovde ne govorimo o tome da li je on bio dobar ili loš ministar privrede. O tome može da govori predsednica Vlade Republike Srbije. Svako od nas unutar Vlade Republike Srbije uvek je spreman da podnese odgovornost i položi računa za ono za šta je preuzeo odgovornost.
Ovde govorimo o delovanju koje je suprotno onome što je, kao što sam rekao, jasno definisana državotvorna politika Vlade Republike Srbije i ne bih, malo je gruba reč, znate, rekli ste – Vlada se drznula. Naravno da Vlada ima jasno definisanu politiku i da je tu politiku i te proklamovane ciljeve i načele… O tome je govorila predsednica Vlade tokom izlaganja ekspozea ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije i potpuno je logično da se ta i takva politika koordinira sa predsednikom Republike. Dakle, razlog nije deo njegovog resora i ne govorim o tome da li je loš ili dobar ministar.
Kada je reč o onome o čemu ste, takođe, govorili - o sankcijama Rusiji, ja sam u uvodnom izlaganju jasno rekao da je Savet za nacionalnu bezbednost izašao sa jasnim i nedvosmislenim stavom, ali je tačno i ovo što ste rekli, o čemu je govorio i predsednik Republike i prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova, da ćemo svakako pratiti situaciju, uvek donositi odluke koje će biti u najboljem interesu građana. Nećemo dozvoliti da naši građani, ekonomija i razvoj trpe zbog bilo čega jer i predsednik Republike i Vlada Republike Srbije smatraju da ne postoji viši interes. Kao što je predsednik više puta rekao, dakle, sagledaćemo gde je granica do koje možemo izdržati pritiske te vrste. Ponavljam, godinu i po dana je prošlo i Srbija nije promenila svoj politički kurs.
Slušali smo tokom izborne kampanje da će i SNS i SPS i JS da samo tokom izborne kampanje govorimo da nećemo uvesti sankcije Rusiji, da nećemo priznati nezavisnost tzv. Kosova i Metohije, a da ćemo odmah nakon izborne kampanje upravo to učini. Godinu i po dana je prošlo, političi kurs je nepromenjen, politika, kao što sam rekao, jasna i nedvosmislena.
Što se tiče spoljne politike, ona je potpuno jasno i precizno definisana. O spoljnoj politici je naročito bilo reči, ako se sećate, nakon odluke u Savetu Evrope i nagrade koju je Priština dobila od strane Saveta Evrope. Tada smo imali sednicu Vlade Republike Srbije zajedno sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem i jasno definisali, rekao bih, šta je to što činimo i kako se ponašamo u narednom vremenskom periodu. Svakako da nismo zemlja koja će zbog jednog glasanja promeniti odnose sa čitavim svetom, i to nikako ne smemo da dozvolimo, ne smemo da prekidamo odnose sa svima.
Znamo, kao što sam rekao u uvodnom izlaganju, da je većina članica EU za nezavisnost tzv. Kosova, pa smo i dalje na evropskom putu, ali kako se ponašamo u narednom vremenskom periodu? Kada je reč o ponašanju, oni koji su raspoloženi prijateljski ka Srbiji, i to su jasno pokazali na sednici Saveta Evrope, oni su ispred svih, njih daleko više poštujemo. U spoljnoj politici vodimo računa, pre svega, o bilateralnim odnosima, ne izlazimo iz granica recipročnosti. To se ne kosi… Naravno, zapravo, to se na neki način kosi sa prvim stavom naše strategije poštovanja međunarodnog prava i Povelje UN o kojoj sam maločas govorio, ali ispunimo prvi, pa onda sledi drugi zadatak.
Ne moramo, dakle, sa previše emocija, kao do sada, da reagujemo kada je reč o teritorijalnom integritetu i suverenitetu drugih država, jer druge države nisu pokazale takvu vrstu emocija kada je reč o Srbiji, konkretno na sednici Saveta Evrope. Dakle, ne moramo da štitimo po svaku cenu.
Nisu ove promene beznačajne, nisu tektonske, ali jesu suštinske i mi smatramo da je to fer i da je to odgovorno, pre svega, prema Srbiji, prema građanima Srbije.
Srbija, dakle, kao što sam rekao, nikada nije bila uzdržana po pitanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine. Sankcije su nešto drugo. To je naša politika. Spoljna politika jedne zemlje nije, kao što znate, priča za sebe, ona je deo sveukupne političke strategije naše zemlje i mora biti u skladu sa unutrašnjom politikom zemlje.
Ako je suština zaštita teritorijalnog integriteta i suvereniteta, a jeste, onda je potpuno normalno da svi koraci koje preduzimamo i koje ćemo preduzimati u narednom vremenskom periodu upravo budu usmereni na pravo našeg naroda, na zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta i koliko je moguće reagovati u raznim međunarodnim organizacijama. Naša odbrana je kako, dakle, glasaju u tim međunarodnim organizacija.
Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Pastor.
Vi ste zapravo u svom izlaganju jasno definisali proceduru kada je reč o razrešenju ministra unutar Vlade Republike Srbije. Definisali ste i Ustav. Dakle, Vlada jeste organ koji vodi politiku. Rekli ste ono o čemu sam i ja govorio, između ostalog u uvodnom izlaganju, da sankcije jesu političko pitanje, ja sam samo dodao da na to pitanje ne treba da posmatramo iracionalno u smislu da upravo ovo o čemu ste govorili, dakle treba da imamo na umu bezbednost na prvom mestu.
Dakle, da, imamo parlamentarni sistem državne vlasti i ne postoji način da imenujete ili razrešite ministra u Vladi Republike Srbije, a da to ne prođe proceduru i da to ne bude u Narodnoj skupštini Republike Srbije na predlog predsednice Vlade i da svaki član Vlade, to sam i ja rekao, odgovara za rad predsedniku Vlade Republike Srbije.
Što se tiče migrantske krize, vi znate da i predsednik Republike i Vlada Republike Srbije posebnu pažnju i akcenat stavljaju na ovo pitanje i posvećuju se ovom pitanju. Jako dobro znate da je jedna od ključnih tema o kojoj se razgovaralo u Beču, a sastanku su prisustvovali i predsednik Republike i ministar unutrašnjih poslova i ministar spoljnih poslova, upravo jeste migrantska kriza, što zapravo jasno govori o odlučnosti i opredeljenosti Vlade kada je reč o ovoj temi.
Još jednom zahvaljujem, gospodine Pastor, vama i vašoj poslaničkoj grupi. Inače, naravno, znate, ovo je demokratija i legitimno je pravo svake poslaničke grupe da ima svoj stav po svakom pitanju. Naravno i po ovo pitanju kada je reč konkretno o razrešenju ministra privrede. Zahvaljujem.
(Radomir Lazović: Poslovnik.)
Zahvaljujem uvaženi predsedniče.
Ne bih se bavio teorijama zavere, ali želim samo nekoliko stvari potpuno jasno i precizno da kažem. Ne možete da kupite, niti možete da prodate mesto u Vladi Republike Srbije, ni putem sertifikata nekakvih, ni bez tog sertifikata.
Da Srbija trpi višedecenijski teror, kada to kažete onda potcenjujete građane Srbije i kažete jasno građanima Srbije da su izgubili osećaj za definisanjem prioriteta i da prepoznaju prave vrednosti i rezultate, a prave vrednosti i rezultati u Srbiji se prepoznaje kroz demokratiju, a demokratija se ostvaruje na izborima, a da bi uređivali političku scenu Srbije nije vam dovoljno 3% glasova, potrebno vam je daleko veća podrška građana Srbije.
Da, tačno je, deo koalicije zajedno sa SNS i SPS i JS, i ni gospodin Marković iz čijih redova je dolazio ministar privrede, došao ministar privrede, ja kažem dolazio, jer koliko sam shvatio više nije član JS, ali o tome će govoriti gospodin Marković, nikada ni gospodin Marković, ni gospodin Dačić tokom izborne kampanje, a i nakon izborne kampanje nisu rekli da će Srbija uvesti sankcije Rusiji.
Ne možete tokom izborne kampanje govoriti jedno, a nakon izborne kampanje raditi drugo i to bi bilo ono o čemu smo maločas imali prilike da slušamo odgovornost ili nekakva vrsta političke prevare. Nismo mi tražili 3. aprila da se uvedu sankcije Rusiji i nismo mi iz vladajuće koalicije menjali retoriku.
Na samom kraju, ne postoji i nema, ova Vlada nije ni proruska, ni prozapadno, ovo je prosrpska Vlada koja isključivo i jedino radi u interesima Srbije i o interesima građana Srbije. Kako radi i na koji način? Legitimno je pravo, kao što sam rekao svake poslaničke grupe da ima svoj stav, ali uvek je najmerodavniji sud građana na izborima. Ja verujem da ćemo vrlo brzo moći i da sagledamo taj sud. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Najpre, moram da se složim sa gospodinom Markovićem. Dakle, zvanična poseta predsednika Crne Gore Republici Srbiji jeste važna. Možda ste shvaćeni u nešto drugačijem kontekstu, ali važno je da razgovaramo.
(Aleksandar Jovanović: Imam li ja pravo da govorim?)
To morate da vidite sa predsedavajućim.
(Aleksandar Jovanović: Imam li ja pravo da govorim?)
Dakle, Srbija ima jasan i principijelan stav kada je reč o odnosima u regionu, a to je da predsednik Srbije i državno rukovodstvo se nikada ne mešaju u unutrašnja pitanja drugih država, a žele razgovore, žele dijalog, ukoliko postoje otvorena pitanja. Ta otvorena pitanja se upravo rešavaju kroz dijalog da bi se došlo do kompromisnog i pravičnog rešenja.
(Aleksandar Jovanović: Imam li ja pravo da govorim?)
Što se tiče konkretno Crne Gore, predsednik je o tome govorio i nakon izbora u Crnoj Gori da pruža ruku Crnoj Gori, kada je reč o razgovoru, a da će nakon ovog dijaloga videti kakav će biti ishod. Dakle, nikada se Srbija, a to je provejavalo mišljenje u prethodnom vremenskom periodu, da se Srbija i da su se predsednik Srbije mešali u unutrašnje prilike Crne Gore, u političke prilike Crne Gore, u izbore u Crnoj Gori. Nikada to nije radio ni predsednik Republike, ni državno rukovodstvo, to su radili predsednici nekih drugih država, ali to tada verovatno, nije smetalo. Da se Srbija mešala, siguran sam da bi rezultat bio mnogo drugačiji.
Dakle, što se tiče konkretno Crne Gore, za nas su suštinski važna dva pitanja. Prvo pitanje jeste svakako, prava i slobode naših građana, Srba koji žive u Crnoj Gori i kojih u ovom trenutku ima oko 30% i status imovine SPC i naravno da nam je stalo da Crnogorski i Srpski narod žive u slozi. To važi naravno i za čitav region. Dakle, dijalog nema alternativu.
Što se tiče interesovanja, pokušaću da parafraziram, da se najodgovorniji ljudi za tragediju koja se nažalost, desila u Srbiji…
(Aleksandar Jovanović: Imam li ja pravo da govorim?)
… koja je pogodila čitavu Srbiju i čitavo društvo, nekako prikriju, nekako sakriju, ispravite me ako grešim, ali ja mislim da ste u Narodnoj skupštini Republike Srbije upravo u prethodnom vremenskom periodu vodili raspravu na tu temu i da ste se o tome izjasnili i da se o tome, između ostalog, glasalo.
Dakle, da li se neko uplašio protesta ili ne? Pa, da li vam delujemo kao neko ko se uplašio protesta? Svako neka radi svoj posao. Ko želi da protestuje, Srbija je slobodna zemlja, neka protestuje, ima svu slobodu, ali bi bilo dobro da ostvarivajući to pravo ne remeti i ne uzurpira pravo drugih.
Dobro bi bilo da ako govorimo o borbi protiv nasilja da izađe se i sa konkretnim, to bi bilo odgovorno i ozbiljno, da se izađe i sa konkretnim merama, koje će se ticati budućnosti naše dece i koje će se ticati stabilnosti i sigurnosti svakog građanina Srbije.
Da, Evropska unija nije floskula koju koristimo. Evropska unija jeste strateško opredeljenje Srbije. Da li je Srbija mogla odmah da bude član EU? Jeste, ali hajde da budemo otvoreni - šta to znači? Da li to znači priznanje nezavisnoti tzv. „Kosova“? Jesmo li spremni na to?
Hajde da se svaka poslanička grupa izjasni da li je za to ili je protiv toga. Da li pričamo? Pa čekajte, da li je Srbija sve vreme predsednik i Srbija sve vreme razgovaraju i potpuno su jasni stavovi – da dijalog, da normalizacija odnosa, ZSO, jasno definisane crvene linije, a nakon toga se ponovni izbori u Severnom delu Kosova i Metohije, ne ovi izbori gde se glasalo u kontejnerima i na kojima je učestvovalo 3,14%, odnosno 0,02% Srba, nego demokratski, legitimni izbori, pa tek onda da govorimo o implementaciji drugih tačaka. Dakle, tu je politika potpuno jasna i naravno da se razgovara i naravno da se pokreću inicijative. Jedna od inicijativa, pored diplomatskih i političkih aktivnosti između ostalog jeste i da se dobije odgovor, zapravo da se zatraži hitna sednica Saveta bezbednosti UN, da dobijemo odgovor ko ima obavezu da zaštiti živote i slobodu Srba, da li KFOR na osnovu ovlašćenja Rezolucije 1244 ili neko drugi?
Smatramo, naravno, da su sve članice Saveta bezbednosti UN međunarodno-pravno pre svega obavezne da deluju da bi sprečile ove anticivilizacijske korake koje Kurti preduzima ka Srbima na prostoru KiM, a evidentan je cilj, to je progon i etničko čišćenje svega onoga što je srpsko na prostoru KiM.
Da li neko kupuje vreme, da li neko koristi političke floskule, da li se neko uplašio protesta ili ne znam čega, znate, ako predsednik Srbije izađe sa konkretnim stavom i kaže – Poštujem političke neistomišljenike i ukoliko želite izbore, spreman sam o tome da razgovaram, jer niko od nas ne želi da sačuva svoju fotelju i svoju funkciju po svaku cenu, kud ćete veću demokratiju i kud ćete veću slobodu? Potrebno je samo da kažete – da, mi jesmo za izbore.
Očigledno je da ovde ne postoji volja za izborima, ovde postoji volja da se putem protesta i preko ulice dođe do vlasti bez izbora ili, kako smo pre izvesnog vremenskog perioda čuli, da se formira nekakva prelazna Vlada, a onda ta prelazna Vlada da definiše kada će biti organizovani izbori u Srbiji. Dakle, najracionalnije, najekonomičnije, bez straha, bez nervoze, sve izbore, kao što je rekao predsednik Srbije, u isto vreme, pa neka građani kažu šta misle o politikama, šta misle o političkim strankama. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Dakle, ja ću veoma kratko.
Postavljeno je pitanje da li se spremam za šetnju? Jedina šetnja koje sam željan i za koju se spremam je sa svojom ćerkom, ali nažalost nemam vremena za to.
Što se tiče borbe protiv nasilja uvek sam za borbu protiv nasilja, a što se tiče protesta jasno sam rekao šta mislim o protestu, a to je i stav Vlade Republike Srbije.
Kada je reč o izborima ja sam u potpunosti saglasan sa vama i o tome sam maločas govorio, ali ne vidim da ostale vaše kolege i dele vaše mišljenje, već da postoje različiti modaliteti i mi smo svi ovde da raspišemo izore, nemamo problem sa tim i o tome je govorio i predsednik, ali ovde postoje neki različiti modaliteti o kojima sam maločas govorio, a to je da se pokuša bez izbora nekako doći do vlasti, što nije moguće, ja sam tu saglasan sa vama, moram reći, demokratija se ostvaruje na izborima i nemamo tu apsolutno nikakav problem.
Što se tiče francusko-nemačkog plana i o tome sam maločas govorio.
Dakle, jasna je stav Srbije, jasan je stav i predsednika Srbije bio i u Ohridu i o tome je govorio u Narodnoj skupštini Republike Srbije. dakle, maločas sam pomenuo i ponavljam ponovo potpuno jasno i precizno.
Dakle, da, dijalog. Zašto dijalog? Zato što se Srbija uvek zalagala da kroz dijalog dođe do kompromisnog i pravičnog rešenja koje će biti prihvatljivo za obe strane. Da, normalizacija odnosa, jasno definisane crvene linije, najpre zajednica srpskih opština, najpre izbori na severnom delu Kosova i Metohije, a onda se razgovara o implementaciji daljih tačaka francusko-nemačkog plana kako je definisano ili to je već prihvaćeno znate kao evropski plan, da budemo potpuno precizni.
Kada je reč o tome da pokušavam da odbranim neodbranjivo. Mislim da smo i o tome govorili.
Dakle, ovo jeste predlog predsednice Vlade Republike Srbije, ali gospodin Marković je govorio o tome, a i ja sam iskoristio priliku tokom uvodnog izlaganja da kažem kako je uopšte započeta procedura i kako se došlo do inicijative.
Dakle, ne možete biti deo kolektivnog organa, a zastupati drugačiju politiku od onoga što je kolektivni organ, odnosno Vlada Republike Srbije jasno definisala. Gospodin Marković, kao predsednik JS pokrenuo je inicijativu, tu inicijativu, ponavljam podržao je i predsednik SPS Ivica Dačić nakon razgovora, konsultacija sa predsednicom Vlade.
Dakle, rezultata tih razgovora jeste upravo predlog o kojem danas govorimo. Da li je potrebno izvinjenje, ja mislim da je to izvinjenje gospodin Marković uputio.
Ja se slažem sa vama, ne samo u ovom slučaju, već kada govorimo o parlamentarizmu, kada govorimo o Narodnoj skupštini, 14 godina sam ja ovde proveo zajedno sa vama i vi znate da sam se uvek zalagao za jednu ključnu reč, a to je pristojnost, a pristojnost ne znači samo da iz javnog diskursa izbacimo ono negativno kako bi imali normalnu komunikaciju, kako bi mogli normalno da imamo demokratsku raspravu i demokratsko sučeljavanje mišljenja.
Pristojnost znači i da snosite odgovornost za ono što učinite ili ne učinite za ono što izgovorite ili ne izgovorite, a ja sam čuo maločas izvinjenje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče Narodne skupštine.
Poštovana predsednice Vlade, dame i gospodo, uvažene kolege i koleginice ministri i dame i gospodo narodni poslanici, pokušaću da se nadovežem na ovo o čemu je govorio gospodin Martinović.
Dakle, prosto ne mislim da se neke stvari baš danas u Srbiji dešavaju sasvim slučajno. Ne mislim da su protesti koji navodno nose naziv borba protiv nasilja, a jesu sve osim borbe protiv nasilja, jer svako od nas koji sedi ovde zalaže se i uvek će se zalagati za borbu protiv nasilja, ali ovo je klasična zloupotreba tragedije, klasična zloupotreba ljudskih osećanja, jer Srbi su emotivan narod, zarad onih najjeftinijih političkih poena i to je neki novi, rekao bih, modelitet ponašanja na političkoj sceni Srbije, sraman modalitet ponašanja koji je uvela ovdašnja opozicija, ne mi.
Ne mislim da su ti protesti baš danas slučajni i ne mislim da je baš tog petka kada su bili protesti, navodno promovisan, nakon sramnih izbora koji su održani u severnom delu Kosova i Metohije, promovisan gradonačelnik Kosovke Mitrovice, danas još tri gradonačelnika. Kvinta, naravno, priznaje te izbore kao legitimne, legitimne izbore i sa 3% izlaznosti, odnosno 0,02%, a kada u Srbiji izađe 50% građana, a navodno opozicija bojkotuje, onda su pod znakom pitanja.
Ne mislim prosto da je bilo šta slučajno. Priština i Kurti jako dobro sagledavaju situaciju u Srbiji i tragaju za svojima, zapravo oni već imaju saveznike u Srbiji i njima jeste cilj da kroz ovakav haos, kroz nemire, kroz nasilje, oslabe poziciju Srbije, kako bi mogli da sprovode svoje jednostrane akte, kako bi mogli da sprovode svoje jednostrane poteze.
U Skupštini, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedniče, ispravite me ako grešim, ali proteklog petka kada je bila sednica Narodne skupštine Republike Srbije, dnevni red ste definisali i prihvatili na osnovu stavova predstavnika opozicije. Zahteva, izvinite.
Umesto da se o tome razgovara u institucijama sistema, a ja ću da vas podsetim, tokom međustranačkog dijaloga, sve ono što su predložili evropski parlamentarci, na kojima su insistirali oni kojih danas nema na ovoj strani, nije imalo nijednu dodirnu tačku sa onim što je predložio Aleksandar Vučić, a to im je omogućilo da sede danas u parlamentu, a to je da snizimo cenzus sa pet na tri posto. Cilj je bio da politiku sa ulice vratimo u institucije sistema, da i vlast i opozicija rade daleko više, ali njima nije cilj izgleda, ne izgleda, nego definitivno nije cilj da stvari rešavamo u institucijama sistema i da o gorućim pitanjima vodimo demokratsku raspravu i demokratski sučeljavamo mišljenja.
Dugo godina, kao i gospodin Martinović sam bio u parlamentu, parlament je za mene glas naroda. Ovde nije dovoljna snaga sile, ovde nije dovoljno da lupate o poslaničke klupe i da se derete i da pretite i da mašete prstom, ovde je potrebna snaga argumenata. Snažni ste kao poslanik onoliko koliko su vam snažni argumenti sa kojima nastupate. Dakle, niste spremni da o tome razgovarate ovde u parlamentu.
Pa, nemojte mi reći da je slučajan i ovaj protest poljoprivrednika, pa sasvim slučajno u Kraljevu se obraća neko ko je predstavnik jedne od političkih opcija koja dolazi iz redova opozicije. Pa, se javljaju sindikati, neka me ministar finansija ispravi, govori o minimalnoj ceni rada, a minimalna cena rada u januaru mesecu je 14,5% povećana. Da li sam u pravu, gospodine Mali? Najavljen je nastavak, kontinuitet u povećanju i plata i penzija.
Pa, nemojte mi reći da je slučajno tekst u Njujork tajmsu izašao u kojem se najnegativnije govori o predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, baš u trenutku kada u Vašingtonu, u senatu spoljno-politički komitet, govori o odnosima SAD prema zapadnom Balkanu i predsednik komiteta zamislite pita, Dereka Šolea o tekstu u Njujork tajmsu. Pa, ko je finansirao taj tekst? Pa, da li smo mi toliko politički naivni? Ali, doći će vreme da i o tome govorimo.
Dakle, apsolutno ništa ovde nije slučajno. Danas kada postavljaju pitanje, gospodine Martinoviću, tu ste u potpunosti u pravu, francusko-nemačkog sporazuma, pa ja sam od opozicije čuo izdaja, predaja. Pa, čekajte, koja je to pravna obaveza koju je predsednik prihvatio u Ohridu, a koja je protivna državnim interesima Srbije? Pa, zar nije u Ohridu rečeno da, dijalog, jer Srbija se uvek zalagala da kroz dijalog dođe do kompromisnog i pravičnog rešenja. Zar nije rečeno da, normalizacija odnosa. Zar nije rečeno, najpre ZSO, pa onda razgovaramo o svemu ostalom. Zar nisu po ko zna koji put ponovljene i jasno definisane crvene linije.
Dakle, ništa protivno državnim interesima, već u skladu sa državnim interesima i evropskom putu Srbije. Kada kažete, izdaja i predaja, čekajte, da je izdaja i da je predaja, pa, ne bi Kurtiju pretili Molotovljevim koktelima dole u Prištini, nego bi valjda bacali cveće pred njega.
Oko sankcija, pa ispravite me ako grešim, ali mi smo tokom izborne kampanje slušali samo da prođu izbori, pa će Aleksandar Vučić i vladajuća koalicija da uvedu sankcije Rusiji i da priznaju nezavisnost Kosova. Koliko traje ukrajinski sukob? Koliko dana traje ukrajinski sukob? Da li imamo u kontinuitetu dve pretnje, dva pritiska, ili priznajte Kosovo, tzv. nezavisnog Kosova i uvedite sankcije Rusiji. Pa, šta je Srbija promenila u svojoj politici? Šta je Aleksandar Vučić promenio u svojoj politici od trenutka i od završetka parlamentarnih izbora i predsedničkih izbora do danas? Uspeo je da sačuva samostalnost. Valjda je suština vođena jedna države u toj samostalnosti.
Kada govorimo o sankcijama Rusiji, uvek imamo ove floskule političke, da bi se došlo do jeftinih političkih poena. Ne, nisu uvedene sankcije Rusiji, jer mi kao država imamo i nešto drugačije sagledavamo kada govorimo o sankcijama, imamo drugačiji osećaj naspram ostalih naroda u država u Evropi i u svetu, jer smo narod koji je decenijama bio pod sankcijama i jako dobro znamo da restriktivna politika, da politika sankcija ne doprinosi miru i stabilnosti, već samo dijalog i već samo razgovor.
Za mene je uvek ključna reč bila u parlamentu pristojnost. Nekako smo uvek tu pristojnost tumačili na različite načine. Pristojnost znači da iz javnog diskursa kada govorite ovde izbacite ono sve što je negativno kako bi imali normalnu komunikaciju, kako bi imali normalan dijalog. Ali, pristojnost znači da snosite i odgovornost za ono što učinite ili ne učinite i ono što uradite ili ne uradite. Kada pozivate ove ljude koji sede ovde na odgovornost, pa mi smo uvek spremni da položimo račune za ono zašta smo preuzeli odgovornost.
Kada pomenete reč izbori, dobijete od predsednika Srbije vrlo konkretan i precizan odgovor, pristojan, demokratski odgovor - poštujem političke protivnike, poštujem političke neistomišljenike, ako želite izbore, nema problema, spremni smo da razgovaramo i o izborima.
(Svetozar Vujačić: Neće oni.)
U pravu ste, gospodine poslaniče. Ali, suština je napraviti haos, napraviti nemire, suština je doći po svaku cenu do vlasti, ali bez izbora, ako je to moguće. E, ne može, tu je gospodin Martinović u potpunosti u pravu.
Demokratija u Srbiji se ostvaruje na izborima i nikako drugačije. To - nećemo mi izbore, mi ćemo da vi podnesete ostavke, pa ćemo prelaznu Vladu, eto načina da dođete na vlast bez izbora, pa onda da razmišljamo koje ćemo izbore da raspišemo. I tu ste dobili odgovor. Hoćete izbore? Predsednik Srbije Aleksandar Vučić vam je jasno poručio – pa, sve izbore idemo odjednom, to je najracionalnije, to je najefikasnije. Zašto bežite od toga? Mi ne bežimo. Evo, spremni smo da položimo račune. Preuzimamo potpunu odgovornost za sve što vi kažete. Hoćete izbore - tu smo.
Pored te frustriranosti koju gospodin Obradović ima prema Aleksandru Vučiću, ima veliku frustriranost i prema partiji kojoj pripadam, SPS i Ivici Dačiću. Po ko zna koji put provlači tezu – vi ste 30 godina na vlasti. Znate, vi i mi socijalisti, ja se izvinjavam predsednici Vlade, ali moram da odgovorim, jer sam predstavnik SPS, moći ćemo da razgovaramo na ravnopravnim osnovama kada budete trajali koliko i SPS, a to je 32, evo 33. godina i kada svih 32 godine budete relevantan politički činilac na političkoj sceni Srbije, a to sasvim dovoljno govori o vitalnosti i snazi SPS.
O tome da li je bilo grešaka, svakako, ko radi taj i greši. O tome možemo da govorimo. Najveća greška je to što tih grešaka niste svesni onda kada imate apsolutnu odgovornost, nego nakon toga.
Podsetiću vas, 2000. godine u Srbiji je trebalo da teče med i mleko. Te 2000. godine Srbija je trebala već da uđe u EU. Ja vas pitam, dame i gospodo, a šta je bio osnov i tada odbrane nacionalnih i državnih interesa? Da li su to političke tekovine devedesetih, da li je to Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN, da li je to Dejtonski sporazum? Dakle, da. Trajemo 32 godine i svih 32 godine, sa ponosom ističem, relevantan politički činilac na političkoj sceni Srbije.
Naša politika je nada, naša zajednička politika je budućnost i to će Srbija već sutra da pokaže ovde u Beogradu. Naša politika nije mržnja. Mržnja razgrađuje, mržnja ne gradi, a mi želimo budućnost za svako dete, želimo sigurnost i stabilnost za svakog građanina Srbije, želimo da se bavimo i da nastavimo da se bavimo i ekonomijom i napretkom i prosperitetom i razvojem i izgradnjom, o tome je govorio gospodin Vesić, i na tome ćemo svakako istrajati. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Neću se obraćati apsolutno nijednom kolegi direktno, ali pre svega, zarad javnosti na osnovu onoga što je izrečeno tokom malopređašnjih izlaganja, a vezano je pre svega, podsetiću na period kada je vođen društveni dijalog i kada je svaka relevantna ili vanparlamentarna stranka, ili nevladin sektor, ili SANU ili bilo koja druga organizacija mogla da izađe sa eventualnim predlogom vezano za pitanje Kosova i Metohije.

Tačno je, tada je gospodin Dačić rekao da bi možda jedan od predloga mogao biti razgraničenje Kosova i Metohije i takođe, nastavio da je verovatno za to u ovom trenutku kasno sagledavajući realnost i okolnosti na prostoru KiM i da to nije njegova ideja, već ideja još od doba Dobrice Ćosića. To je tačno i istinito.

Sa druge strane, gospodin Dačić je neko ko se uvek zalagao kada je reč o pitanju KiM za dijalog. Dijalog nema alternativu i ako već govorimo o pitanju KiM, želim još jednom, pre svega, zarad javnosti da podsetim. Zahvaljujući nacionalnom i državnom projektu, zahvaljujući izuzetnoj diplomatskoj aktivnosti, upravo su predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tada ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, uz 18 otpriznavanja tzv. Kosova, uspeli da pitanje KiM nakon 2012. godine vrate na dnevni red. Do 2012. godine ako bi otišli u Belu kuću i želeli da razgovarate sa bilo kim po pitanju KiM, niste mogli da razgovarate o suštinskim pitanjima i niste mogli da razgovarate o političkim pitanjima. Mogli ste da razgovarate o tehničkim stvarima i to na nivou onih najnižih stafera.

Upravo zahvaljujući ovoj diplomatskoj aktivnosti, pitanje KiM je vraćeno na dnevni red i mi konačno možemo nešto da kažemo, a ne da gledamo kako nam oduzimaju deo po deo teritorije. Hvala.
Ne bih replicirao, rekao sam, ali obzirom da je pomenuta SPS, da, SPS ima svoju prošlost, ponosna je na svoju prošlost, prvih 32 godine…

(Narodni poslanici dobacuju.)

Hoćete da dozvolite da nešto kažem, ćutao sam dok ste vi govorili i molim da mi vratite vreme ili da im izreknete opomenu. Kako god.

Dakle, 32 godine postojanja na političkoj sceni Srbije i mislim da, uz dužno poštovanje svih političkih stranaka, ali koja to politička stranka može da kaže da je za svih 32 godine postojanja relevantan politički činilac na političkoj sceni Srbije? Nije dovoljno da mi sami sebe glasamo, potrebno je da nas glasaju građani, da nam građani daju odgovornost na izborima, a dali su.

Da li smo ponosni na svoju prošlost? Dakle, od prošlosti i iz prošlosti se ne živi, izvlače se pouke, afirmiše se ono što je dobro. Reći ću samo dva politička spomenika na koje se mnogi danas pozivaju i ta dva politička spomenika su bili osnov odbrane nacionalnih i državnih interesa i onda kada su govorili problem je Slobodan Milošević. Problem je bio Slobodan Milošević i 2000. godine će med i mleko da potekne u Srbiji, a 2000 godine osnov za odbranu nacionalnih i državnih interesa su bili politički spomenici Slobodana Miloševića - Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN i Dejtonski sporazum. Ispravite me ako grešim.

Da li su nakon odlaska Slobodna Miloševića sa vlasti prestali pritisci na Srbiju? Da li je bio pogrom? Da li su se vratili oni koji su prognani sa prostora Kosova i Metohije? Da li je Crna Gora i kada otišla? Kada je proglašena jednostrana nezavisnost Kosova i Metohije, itd, itd?

Kumanovski sporazum, sada u Skupštini objašnjavam prvi i poslednji put, pokušavao sam to da objasnim u jednoj emisiji, nisam shvaćen, Kumanovski sporazum nije kapitulacija, Kumanovski sporazum je preduslov, zapamtite, citiram – preduslov da bi došli do potpisivanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN. Bombardovanje nije prestalo potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, već usvajanjem Rezolucije 1244 u Savetu bezbednosti UN. Pre toga je prethodio Rambuje.

Hajde da budemo otvoreni, da se prihvatilo ono što je predloženo u Rambujeu, a predloženo je da nakon tri godine Kosovo i Metohija imaju mogućnost referenduma, da se to dozvolilo tada danas mi ne bi imali o čemu da pričamo kada govorimo o Kosovu i Metohiji.

Druga stvar koja je predložena, to je NATO, da NATO može da prolazi slobodno Srbijom, da se kreće slobodno Srbijom, da privodi koga i kako i kada poželi. Izvinite, ali to je okupacija. Na takvu okupaciju Srbija tada nije pristala. Ne znam koja bi to politička stranka danas prihvatila odgovornost da je na vlasti i pristala na to. Ja sam potpuno ubeđen apsolutno nijedna. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.

Nije replika, koristiću vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe SPS.

(Nebojša Cakić dobacuje.)

(Predsednik: Ako možete da ne dobacujete, da gospodin Milićević nastavi.)

Nisam se obraćao, naprotiv, rekao sam na samom početku da ću koristiti vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe, jer ne mislim da je trenutak da bih imao razloga da repliciram na bilo šta. Prosto, ovo je parlament a parlament je glas naroda, mesto gde sučeljavamo demokratski mišljenja, vodimo demokratsku raspravu, razgovaramo o alternativama, kako da dođemo do najkvalitetnijih zakonskih predloga i najkvalitetnijih zakonskih rešenja.

Imali smo široku i dugu raspravu, sagledali argumentaciju i za i protiv i naravno da je legitimno pravo opozicije da ima kritički osvrt po ovom zakonskom predlogu, da ima svoje predloge, da ima svoje sugestije. Prosto, to je odraz jedne politike.

Što se tiče same demokratije, više puta smo govorili o tome, a ona je usko vezana i za interes, demokratija se ostvaruje na izborima. Ne treba nikada potcenjivati taj osećaj kod građana da prepoznaju prave vrednosti i da prepoznaju prioritet, šta je to prioritet za njih i kako i na koji način ocenjuju politiku ove ili one političke opcije. Oni su to učinili pre nekoliko meseci na parlamentarnim i na predsedničkim izborima i upravo na osnovu toga su definisani prioriteti. Dakle, svakako da nije interes ako ne sagledavate jedan širi aspekt i ako u politici ne razmišljate o onom opštem interesu, a razmišljate o sopstvenom interesu. Mi se nismo rukovodili time.

Ovaj zakonski predlog je rezultat jedne zajedničke politike vladajuće koalicije, zajedničkih ciljeva koje smo definisali, strateškog partnerstva koje smo definisali kao deo vladajuće koalicije zajedno sa koalicionim partnerima iz SNS, ostalim koalicionim partnerima.

Zašto su neka ministarstva objedinjena ili zašto je neko ministarstvo posebno ili je podeljeno, pa od jednog ministarstva dobijamo dva, odgovore na to pitanje siguran sam da ćemo jasnije dobiti onog trenutka kada, da ne prejudiciramo, i da ne govorimo o tome, dobićemo kroz ekspoze mandatarke Vlade Republike Srbije.

Treba da shvatimo da je izborna kampanja završena. Tokom izborne kampanje smo mi slušali da će onog trenutka kada se završi izborna kampanja biti priznato…

(Narodni poslanik SNS dobacuje.)

Nije to dovedeno u pitanje, nisam to čuo, čuo sam nešto drugo.

…. da će onog trenutka kada se završi izborna kampanja biti priznata secesija ili nezavisnost tzv. Kosova i da će biti uvedene sankcije Rusiji. Evo, 240 dana od ukrajinskog sukoba, ja ne vidim da je Srbija promenila svoj politički kurs, osim što su politički kurs promenili, čini mi se, oni koji su tada bili najgrlatiji, a Srbija je sačuvala svoju samostalnost.

Ponoviću po ko zna koji put – mi smatramo da suština vođenja jedne države jeste upravo u toj samostalnosti, za koju se bori i predsednik Republike i državno rukovodstvo i za koje će se boriti i buduća Vlada Republike Srbije.

Kada govorimo o samom zakonskom predlogu, mi se nismo izjašnjavali o amandmanima, o tome sam već govorio, jer se podrazumeva, i to smo rekli i tokom rasprave u načelu, kao neko ko je potpisnik i zajedno sa koalicionim partnerima predlagač ovog zakonskog predloga, ponavljam, definisali smo zajedničke ciljeve, zajedničku politiku, stratešku saradnju. Ona je sadržana upravo kroz ovaj zakonski predlog. Ovaj zakonski predlog je prvi korak, stvara se temelj kako bi sistem mogao da funkcioniše, kako bi Vlada u narednom vremenskom periodu mogla da funkcioniše i da ostvaruje rezultate koje smo mi definisali. Naravno da smo definisali rezultate koje želimo da ostvarimo.

Slažem se da, neko je to rekao maločas i ne mislim da izazivam replike, ali jeste ključna reč „pristojnost“, uvek. Mi smo to mnogo puta govorili u parlamentu. Samo što, pristojnost, pa i kada govorite o pristojnom i patriotskom bloku, tumačimo na različite načine, izgleda. Pristojnost tačno znači da u javnom diskursu, u komunikaciji ovde u parlamentu, izbacimo ono negativno, kako bi imali normalnu komunikaciju, kako bi imali normalnu i argumentovanu raspravu, ne snaga sile već snaga argumenata. Nije poslanik nikada jak onoliko koliko je snažan i koliko su mu snažni decibeli glasa pa može da lupa o poslaničke klupe ili da se dere na mikrofon. Prosto, to može svako od nas. Snažan je onoliko koliko nastupa sa snažnim i jakim argumentima.

Ako govorimo o ekonomiji, jedan aspekt, ja lično uvek analiziram i tumačim i nosim ekonomske podatke. Oni su egzaktni i ne možete da prevarite građane. Dakle, ovo je poslednji presek ekonomskih pokazatelja u Srbiji, počev od minimalne cene rada, preko prosečnih plata neto u dinarima, pa onda prosečnih penzija, pa nezaposlenosti koja je na istorijskom minimumu u ovom trenutku, 8,9% u drugom kvartalu, pa javnog duga koji je ispod onog proseka Mastrihta, itd, itd.

Dakle, pristojnost tumačimo definitivno na različite načine. Ona znači i to da iz javnog diskursa izbacimo ono negativno, ali pristojnost znači i da preuzmemo odgovornost za ono što je izrečeno, za ono što je definisano, a mi smo to definisali kroz ovu zajedničku politiku i prihvatamo odgovornost za to. Da li smo pogrešili ili ne, o tome ne možemo sigurno večeras govoriti. O tome možemo da govorimo kroz određeni vremenski period, kada budemo videli da li će sistem koji večeras postavljamo, korak koji pravimo, temelji koje činimo, kroz određeni vremenski period dati rezultate. Kao odgovorni i ozbiljni ljudi preuzeli smo odgovornost za to i znamo šta znači donositi teške odluke. Mnogo puta u proteklih 10 godina donosili smo takve odluke.

Kada govorimo o tome - pristojnost bloka, ne pristojnost već, ja bih rekao, patriotski blok, to je nešto o čemu smo i mi iz SPS vrlo često govorili kolegama iz vladajuće koalicije, da je trenutak da se u Srbiji ne delimo na levicu i na desnicu. Nije ovde trenutak da se mi referendumski izjašnjavamo za i protiv, trenutak je da svi shvatimo da je jedan zajednički imenitelj Srbija i da se svi oko toga okupimo i da shodno tome definišemo ciljeve i da definišemo ono što jeste interes građana. To smo svakako učinili.

Kao što sam rekao, kada je reč o zakonskom predlogu, mi smo vrlo jasno rekli da ga podržavamo, jer je plod i rezultat zajedničke politike.

Nije dobro što se rasprava svela na ono o čemu smo govorili tokom rasprave u načelu, a to je na dva aspekta, prvi apsekt personalna rešenja o kojima je bilo reči u protekla dva dana. Personalna rešenja su jako važna, ko će biti na čelu ministarstava, ko će organizovati sistem koji će ostvariti rezultate, ali to nije tema ovog skupštinskog zasedanja i drugi aspekt broj ministarstava, broj ministarstava nije od presudnog značaja.

Gospodin Dačić je govorio i napravio samo paralelu kada je reč o prethodnim vladama, ne postoji tu univerzalni pristup i univerzalni model, pa ne postoji ni u jednoj zemlji ni u Evropi, a ni u svetu, svako shodno potrebama neophodnosti ciljevima koje želi da realizuje, definiše broj ministarstava koji je neophodan unutar Vlade, da bi Vlada mogla da funkcioniše, da bi išli korak napred ka ostvarivanju onog cilja, a to je uređenija, bolja, efikasnija, ozbiljnija odgovornija država, a to valjda i jeste interes svih nas.

Mnogo puta je tokom rasprave u ova dva dana pokrenuto je i pitanje nacionalnih i državnih interesa. Mi smatramo i to smo govorili tokom prve sednice gospodine predsedniče, prve sednice skupštinskog zasedanja kada smo govorili o izveštaju o pitanju KiM, odnosno izveštaju o pregovorima po pitanju KiM, da kada je reč o nacionalnim i državnim interesima, mi smatramo da to ne bi trebali da se delimo na vlast i na opoziciju, jer mnogo je političkih stranaka na političkoj sceni Srbije, a jedna je Srbija.

Sigurno je da za političke stranke nema vremena, ali za Srbiju shodno pritiscima, izazovima i spolja i iznutra, nažalost, od strane pojedinih unutrašnjih faktora se gubi dragoceno vreme, mi to vreme ne želimo da gubimo.

Tačno je da nam je potrebna i mudrost, potrebna nam je i racionalnost, ali nam je potrebno i zajedništvo kako bi sačuvali i sigurnost i stabilnost, kako bi zaštitili nacionalne interese, a ponoviću po ko zna koji put. Kada kažemo, nacionalne interese, pre svega mislimo na mir, da sačuvamo mir, jer Srbija danas mora da pobeđuje u miru, da sačuvamo ekonomski prosperitet stabilnosti i razvoj i da zaštitimo naše nacionalne i državne interese, i nije ni trenutak da se opredeljujemo za i protiv zapada, za i protiv Rusije. Srbija to ne čini. Srbija, ponavljam po ko zna koji put sarađuje i sa istokom i sa zapadom, jača svoju regionalnu saradnju, ali u svemu tome sagledava ono što je suštinski najvažnije, a to je naš interes. Šta je u svemu tome naš interes? Šta je to što Srbija dobija, a šta je to što Srbija gubi? Da li je gospodin Dačić dobio rezultate i glasove na ovaj ili na onaj način? Dobio je na osnovu rezultata politike koju je vodio u prethodnom vremenskom periodu, svidelo se to nekom ili ne.

Da li je ova vladajuća koalicija dobila apsolutnu većinu na osnovu političkog marketinga? Naravno da nije. Već na osnovu rezultata koje smo zajedno ostvarili u proteklih 10 godina i ovaj zakon o kojem govorimo, a nije on ljudi rezultat nikakve političke trgovine, nekakvih sporazuma, nekakve matematike, nekakvih ucenjivačkih kapaciteta ili potencijala, on je odraz realnosti.

Sagledani su, pre svega sagledano iskustvo iz prethodnog perioda, realno sagledane potrebe države, društva, građana i došli smo do jednog po našem mišljenju i funkcionalnog i optimalnog modela koji će ostvarivati rezultate u narednom vremenskom periodu. Naravno ono o čemu smo govorili tokom rasprave u načelu neupitno je uopšte da li će SPS, odnosno poslanička grupa Ivica Dačić – SPS podržati ovaj zakonski predlog, jer mi smo potpisnici i predlagači ovog zakonskog predloga, a on je ponavljam plod i rezultat zajedničkih ciljeva.

Realizacija tih zajedničkih ciljeva daje rezultate, rezultati su odbrambeni mehanizam Srbije od pritisaka koji će biti sve jači i jači u periodu koji je pred nama. Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Uvaženi predsedniče Narodne skupštine, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, član 106. govornik može da govori samo o tački dnevnog reda, ali mislim i da je povređeno dostojanstvo Narodne skupštine. Ali, hajde akcenat da stavimo na član 106.

Uvaženi predsedniče, ja uvažavam potrebu poslaničkih grupa iz opozicije da imaju kritički osvrt prema radu vladajuće koalicije, nemam apsolutno problem sa tim, ali sve ima određenu meru i sve ima određenu granicu.

Ovde su izrečene neke reči, poput krađa, lopovluk, krivične prijave. Znate, Srbija je uređena pravna država i u njoj funkcionišu nadležne institucije i nadležni organi. Svako ko ima određeni argument ili dokaz, pa valjda je u obavezi da to odnese nadležnim organima i nadležnim institucijama.

Mi smo danas ovde došli, uvaženi predsedniče, sa ciljem da nastavimo da radimo o veoma značajnoj i važnoj temi, a to je Zakon o ministarstvima. Ja molim, predsedniče, u ime poslaničke grupe Ivica Dačić – SPS, kažem, razumem potrebu opozicionih poslaničkih grupa, ali možda ovo o čemu se govorilo najvećim delom je moglo da se govori na narednoj sednici, kada budemo govorili o rezultatima Vlade, pa možda kao neka kritika na osvrt rada prethodne Vlade u kontekstu sugestija za rad buduće Vlade, ali svakako nije tema za današnju sednicu i današnje aktuelno skupštinsko zasedanje. Samo jedna molba upućena vama. Ne tražim da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni o ukazanoj povredi Poslovnika. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, tri grane su vlasti u Srbiji – izvršna, zakonodavna i sudska i vi to jako dobro znate. Vi predsedavate najvišim organom zakonodavne vlasti. Neposredno pred polaganje zakletve dobili smo svi jednu knjižicu u kojoj su Ustav, Zakon o Narodnoj skupštini i Poslovnik o radu.

Ovaj deo sednice je vezan za član 287. i ja vas molim samo da shodno ovom Poslovniku, a vi ga jako dobro poznajete, poštujemo taj član i na osnovu toga postavljamo pitanja.

Biću veoma kratak. Poslanička grupa „Ivica Dačić – Socijalistička partija Srbije“ ne smatra da danas treba da postavlja pitanje Vladi, upućeno pitanje vama, a tiče se Izveštaja Evropske komisije koji je ambasador EU pre nekoliko dana dostavio predsedniku Republike i jasna je poruka predsednika Republike, Aleksandra Vučića, da će biti jasna i ozbiljno uzeto u razmatranje sve što je napisano u Izveštaju Evropske komisije.

Verujem da ćemo nastaviti sa onim što je bila praksa u prethodnom vremenskom periodu, da poslaničke grupe imaju uvid u Izveštaj, da će se o Izveštaju razgovarati i na sednici odbora, a zašto da ne, i na sednici parlamenta. Slušamo evropske parlamentarce, njihove stavove, te ne bi bilo loše da i oni čuju stav i glas nas, koji smo ipak glas naroda, parlament je glas naroda.

Ono što mi nismo imali prilike još uvek da imamo uvid u kompletan sadržaj, vi nadam se da jeste i zato upućujem pitanje vama, naime, interesuje nas onaj deo koji se konkretno tiče rada Narodne skupštine Republike Srbije, a vezano je za Izveštaj Evropske komisije.

Srpska javnost informiše da se u Izveštaju insistira na izradi novog Poslovnika o radu. Za nas je to vrlo interesantno pitanje ukoliko je to tačno, ali, da li to stoji u Izveštaju, to je konkretno pitanje? Jer, vi ste kao potpredsednik Skupštine u prethodnom sazivu učestvovali zajedno sa nama u dijalogu sa evropskim parlamentarcima i nijednog trenutka nije pomenuto pitanje Poslovnika. Pitanje Poslovnika o radu smo pokrenuli mi, na šta nismo imali nijedan odgovor od strane evropskih parlamentaraca.

Takođe, prethodni saziv Narodne skupštine je bio simbol i demokratičnosti i efikasnosti i transparentnosti i javnosti u radu i ja sam potpuno ubeđen da ćete vi…

Nešto je smešno?
Očigledno ima potrebe, jer na različiti način shvatamo reč pristojnost. Ali, dobro, to govori o onima koji to čine.

Dakle, naše pitanje je konkretno vezano za Poslovnik o radu Narodne skupštine Republike Srbije i smatramo da je to važna tema. Rekao sam šta je bio simbol kada je reč o radu parlamenta u prethodnom sazivu i ubeđeni smo da ćete vi na čelu ovog parlamenta zajedno sa rukovodstvom nastaviti dalje da idete tim putem, u pravcu jačanja i osnaživanja parlamenta kao institucije. Vi jako dobro znate da smo mi tokom prethodnog saziva implementirali sve ono što je bilo sadržano u Izveštaju Evropske komisije, da smo usvojili i Kodeks o ponašanju, da smo sproveli dva izuzetno važna procesa, i međustranački dijalog i postigli potpuni konsenzus po pitanju amandmana sa stručnom javnošću, sa Venecijanskom komisijom, nešto što se nije moglo u prethodnom periodu jako dugo uraditi i učiniti i niko nije postavljao pitanje Poslovnika. Danas se to nameće kao tema.

Mi želimo da iskažemo jasan stav kao poslanička grupa da u nama uvek imate sagovornika, gospodine predsedniče, na tu temu. Spremni smo da razgovaramo. Aktuelni Poslovnik jeste usvojen 2011. godine i nije menjan od 2011. godine. Zapravo, poslednje izmene i dopune su usvojene 2011. godine, tada kao prelazno rešenje, kao nešto što je bio konsenzus i stručne javnosti i Ustavnog suda, ali i evropskih partnera i mi smo ga takvog prihvatili, smatrajući da postoje brojna otvorena pitanja.

Danas smatramo da treba da razgovaramo, ako je to deo Izveštaja Evropske komisije, da treba da razgovaramo o tim otvorenim pitanjima, ali da to ne treba da bude odraz aktuelnog političkog trenutka.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče Narodne skupštine.

Poštovano predsedništvo, zahvaljujem, gospodine Jovanoviću, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa Ivica Dačić – SPS je zajedno sa svojim koalicionim partnerima potpisnik i predlagač zakonskog predloga o kojem danas govorimo, zajedno sa SNS, sa ostalim koalicionim partnerima, i u tom smislu neupitna je jasna i nedvosmislena podrška ovom zakonskom predlogu.

Ono što želim da kažem na samom početku, imao sam tu čast i privilegiju, da kažem, da kroz prethodne sazive Narodne skupštine Republike Srbije prisustvujem i učestvujem u raspravi kada je reč o ovom zakonskom predlogu više puta. Mislim da neću reći ništa epohalno ako kažem da je ovo jedan od zakonskih predloga koji je u istoriji zakonodavstva od uvođenja višestranačkog sistema najviše puta menjan, iz jednog prostog razloga, jer ne postoji, ne samo u Srbiji, nego u čitavoj Evropi, pa i svetu, pošto se danas o tome govorilo, ne postoji jedan univerzalan model, ne postoji jedan univerzalan pristup, već se svaka država formira unutar Vlade onoliko ministarstava shodno svojim potrebama i koliko smatra da je neophodno6.

Dakle, recimo, specifične su situacije od države do države. U Norveškoj je nekada postojalo ministarstvo za naftu i, recimo, ministarstvo za ribolov. U Nemačkoj je postojalo ministarstvo za hranu, i tako redom.

Svaka rasprava kada govorimo o ovom zakonskom predlogu imala je jedan aspekt u zavisnosti sa koje političke pozicije govorite, da li ste vlast ili ste opozicija. Svaka poslanička grupa, naravno, to nikada nismo osporavali, legitimno je pravo svake poslaničke grupe da ima svoj stav, iznese svoje sugestije, predloge, imaćemo i raspravu u pojedinostima. Ali, ono što želim da kažem, ovaj zakonski predlog nije politička proklamacija. On nije rezultat nekakvih koalicionih sporazuma, dogovora, političke trgovine, matematike. On, jednostavno, predstavlja realne potrebe kako bi Vlada nastavila efikasnije i kako bi Vlada Republike Srbije u budućem periodu nastavila bolje da radi, naravno, mislim na buduću Vladu Republike Srbije.

Naravno, iskustvo iz prethodnog perioda, zatim, potrebe društva, potrebe države, potrebe građana su sagledane i ako sve to stavimo u nekakvu lestvicu prioriteta, naš stav je da ovakvim predlogom pravimo jedan iskorak ka stvaranju i ozbiljnije i efikasnije i uređenije države, a to valjda jeste interes svih nas.

Realna politika nikada ne sme da počiva na bajkama, ne mislim ni na koga pojedinačno i ne obraćam se nijednoj poslaničkoj grupi, ali realna politika ne sme da počiva na bajkama i da govorimo ono što bi građani želeli da čuju, ono što im prija, da bi došli do nekih političkih poena. Sujeta nikada ne sme da nadjača i nikada ne sme da bude važnija. To, po našem mišljenju, nije patriotizam. Patriotizam se ogleda, pre svega, u delima, patriotizam se ogleda u programima.

Nama je, dame i gospodo, potreban život. Minimiziranje situacije dovodi i može za proizvod imati samo raspravu koja neće imati održivo rešenje i neće dovesti do održivog rešenja, a to, nadam se, nije interes nikoga u ovoj sali.

Personalna rešenja jesu važna i mi to ne sporimo. Važno je da na ključna mesta dođu odgovorni, ozbiljni, sposobni ljudi koji će organizovati sistem, koji će funkcionisati, koji će ostvarivati određene rezultate, ali to nije tema današnjeg skupštinskog zasedanja.

Danas imamo jedan cilj, a to je da stvorimo temelj, da napravimo temelj, prvi korak, zapravo jedan sistem koji će omogućiti Vladi da funkcioniše i koji će omogućiti budućoj Vladi Republike Srbije da daje rezultate.

Što se tiče rezultata, obzirom da je i o tome danas bilo reči, kao predstavnik političke opcije koja je deo vladajuće koalicije, koja je delila vrednosti odgovornosti u proteklih 10 godina zajedno sa SNS i ostalim koalicionim partnerima, želimo potpuno otvoreno da kažemo da smo ponosni na te rezultate i da su ti rezultati upravo bili osnov i dobra tvrđava za odbranu od izazova i pritisaka koji su sve teži na Srbiju i biće tek teži u narednom vremenskom periodu, ali ti rezultati i trasiraju, rekao bih, budući put nove Vlade Republike Srbije i olakšavaju u mnogome rad, a svakako lestvicu treba uvek podizati, jer kada podignete lestvicu to je uvek dobro za budućnost Srbije.

Kroz ovaj predlog, dakle, mi želimo kao poslanička grupa da damo jasnu podršku rezultatima koje smo do sada zajedno ostvarili, ali želimo da pružimo i jasnu podršku budućoj Vladi Republike Srbije u svom radu. Za nas je od suštinskog značaja dobro ustrojena struktura rada ministarstava unutar Vlade i struktura koja će zapravo dati odgovore na ona ključna pitanja koja se danas postavljaju pred Vladu Republike Srbije. Ozbiljnost, odgovornost, kontinuitet kada je reč o politici su za nas ključne reči. Ne može politika da se definiše i da se formira od danas do sutra. To nije dobro.

Žao mi je što se nekako na pojednostavljen način sagledavaju razgovori koji su prethodili samom formiranju Vlade Republike Srbije. To nije jednostavan proces. Treba biti potpuno otvoren, potpuno realan. To nije jednostavan proces. On je otežan, pre svega, društvenim dešavanjima za koje je najmanje odgovorna Srbija.

Ovo je novo vreme, rekao bih, za Srbiju, a to novo vreme podrazumeva, pre svega, i novu kulturu rada, ali podrazumeva i novu kulturu življenja. Ovo su razgovori koji se tiču budućnosti Srbije, razgovori koji se tiču budućnosti svakog građanina Srbije.

Ne osporavam, naravno, maločas sam rekao, legitimno pravo svake poslaničke grupe, ali mislim da nije dobro da ovaj zakonski predlog sagledavamo samo sa dva aspekta. Prvi aspekt - personalna rešenja, koja danas nisu tema, i drugi aspekt kroz broj ministarstava, jer hipotetički, znate, Vlada može da funkcioniše i sa pet ili šest ministarstava, ali suštinsko pitanje je šta mi želimo da postignemo i ciljeve koje želimo da ostvarimo i rezultate koje ćemo postići kroz zajedničke ciljeve koji budu definisani kroz ekspoze, koji ćemo kroz nekoliko dana čuti ovde od mandatarke Vlade Republike Srbije.

Ovo je za nas funkcionalan, održiv model koji uz rezultate jeste jedini odgovor na izazove koje donosi neko novo vreme. Kažemo, videćemo kroz ekspoze personalna rešenja i ciljeve, ali mislim da ono što mogu sa sigurnošću reći, da ne prejudiciramo, jer to prosto ne znamo u ovom trenutku i nije na nama da znamo, to ćemo čuti od mandatarke, ubeđeni smo u jedno da neće ovo biti ni prozapadna, neće ovo biti ni proruska Vlada, ovo će biti prosrpska Vlada, koje će svoju politiku bazirati, pre svega na interesima Srbije i na interesima građana Srbije.

Pošto se, između ostalog, govorilo o nekoliko važnih tema, a da ne bi ispalo da SPS, kao deo vladajuće koalicije, ne želi da iskaže svoj stav, nema razloga to da krijemo, dakle potpuno otvoreno, Srbija je u ovom trenutku nažalost kolateralna šteta sukoba velikih međunarodnih sila. Zapad od Srbije insistira da poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, pri tome zaboravlja vrlo često da je teritorijalni integritet Srbije narušen 1999. godine, ali da se narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije nastavilo i nakon usvajanja Rezolucije Saveta bezbednosti UN, dakle nakon 2008. godine, jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova i Metohije.

I pored toga što Srbija ima jasan i nedvosmislen stav po pitanju političke i pravne prirode sukoba u Ukrajini i pored toga što Srbija ima jasan stav i po pitanju referenduma u ukrajinskom regionu, ne možemo da prihvatimo rezultate referenduma, jer to nije u skladu sa međunarodnim pravom, a mi našu poziciju baziramo upravo na poštovanju međunarodnog prava.

Sa druge strane, Ruska Federacija, takođe, ima svoj interese. Ruska Federacija se poziva na Odluku Međunarodnog suda UN iz 2010. godine. To koristi kao svoj adut, jer je to zapadu bio razlog zašto bi trebalo prihvatiti nezavisnost tzv. Kosova. I potpuno je logično da zapad u ovom trenutku insistira na što većim i jačim pritiscima, jer mnogo je lakše da mi samovoljno priznamo nezavisnost tzv. Kosova, da im olakšamo i da na taj način izbijemo iz ruku adut Ruskoj Federaciji. U svemu tome treba biti potpuno realan.

Dakle, tačno je i to, naš najvažniji ekonomski partner jeste EU. Kroz proces pristupanja EU, kroz obaveze koje proizilaze iz reformskog procesa na putu evropskih integracija mi jesmo ojačali i politički i pravno.

Sa druge strane, imamo različite poglede kada govorimo o nacionalnim i državnim interesima, kada govorimo konkretno o ključnom pitanju Kosova i Metohije. Zato Srbija mora da sarađuje i sa istokom i sa zapadom. Nema tu apsolutno dileme, ali pored te saradnje sa istokom i zapadom, Srbija mora da jača i svoju regionalnu saradnju i u tom kontekstu posebno želim da istaknem jednu vizionarsku inicijativu, a to je Otvoreni Balkan. Ona šalje jasnu poruku šta Srbija zapravo, kao faktor regionalne stabilnosti, želi da postigne. Dakle, područje koje je bilo simbol razmimoilaženja i sukoba danas je simbol razumevanja, saradnje, nade i šanse.

Ta regionalna saradnja je od velike važnosti i zbog zdravstvene krize, imamo primer kovida, regionalna saradnja je od izuzetnog značaja i zbog energetske krize, jer potpuno je logično da susedne države sarađuju u rešavanju određenih problema. Mi smo pojedinačno mnogo mali i nije dobro da govorimo loše jedni o drugima, a zajedno, ukoliko nastupimo sa određenim inicijativama, projektima, možemo biti korak bliži ka realizaciji tih projekata.

Nas vrlo često nazivaju i, kako to kažu, malim Rusima, mada to nije, moram priznati, realno. To je nametnuti epitet od strane zapada. Srbija vrlo jasno svakoga dana, predsednik Srbije, državno rukovodstvo pokazuju da Srbija nije marionetska država, da Srbija vodi samostalnu i nezavisnu i unutrašnju, ali i spoljnu politiku. Spoljnu politiku koja je bazirana na dva ključna cilja, na dva ključna principa, a toje odbrana nacionalnih i državnih interesa i, princip broj dva, poštovanje međunarodnog prava i poštovanje principa koji su sadržani u Povelji UN.

Dakle, mi smo tu potpuno jasni. Da, nastaviti proces evropskih integracija, ali zadržati nezavisnost i samostalnost u smislu nacionalnih i državnih interesa.

Kada je reč o sankcijama Rusiji, ne bi se usudili nikada da ovo pitanje posmatramo i racionalno. Mislim da treba sagledati kompleksnost ovog pitanja, videti šta je to što Srbija dobija, šta je to što Srbija gubi, biti potpuno realan i sagledati šta je to što su države članice EU, zapravo građani država članica EU koje su uvele sankcije Rusije, dobile i kako bi, recimo, danas odreagovale pojedine članice EU, govorim o građanima, jer ja na prvom mestu uvek ističem građane, kako bi odreagovali, recimo, Mađari, kako bi odreagovali Poljaci, naveo sam najpre Mađare, da se prihvati inicijativa premijera Orbana i da se građani putem referenduma izjašnjavaju o tom pitanju.

Sve to treba imati na umu, biti potpuno realan, sarađivati i sa istokom i sa zapadom, ali sagledati u svemu tome šta je interes Srbije.

Nešto više od 230 dana je prošlo od početka ukrajinskog sukoba. Svaki dan slušamo pritiske – ili sankcije Rusiji ili priznajte nezavisnost tzv. Kosova. Dakle, za tih 230 i nešto više dana, da li je Srbija promenila nešto u svom političkom kursu? Nije. Dakle, jedna mala država, mala po površini i po broju stanovnika, država koja nikada nikog nije ugrozila, nikada nije kročila na teritoriju druge države, nikada nije uticala, nije podstakla sukobe, ni jednim potezom nije učestvovala u tome, jeste na evropskom putu, ali želi da zadrži svoju samostalnost. Mi smatramo da suština vođenja države jeste upravo u toj samostalnosti za koju se treba dosledno boriti, zadržati je, bez obzira koliko će ta borba biti teška i koliko će ti pritisci biti teški.

Mislim da je veoma važno kada govorimo o aktuelnom trenutku, imajući na umu spoljnopolitičke okolnosti i, kao što sam rekao, društvena dešavanja. Za bezbednost zemlje mislim da je važno zdravstvo, finansijska stabilnost, energetska stabilnost, hrana i vojska. I dobro je da su najavljena velika ulaganja kada govorimo o namenskoj industriji i dobro je da 20% onoga što proizvede namenska industrija će ostati u Srbiji.

Sa druge strane, kada je reč o energetskoj stabilnosti, dobro je da je najavljeno ulaganje od 12 milijardi evra u narednih šest godina u infrastrukturne projekte u oblasti energetike, da se razmišlja o izgradnji naftovoda ka Mađarskoj u ukupnoj vrednosti od 100 miliona evra, jer mi 48 miliona evra plaćamo takse Hrvatima za naftovod JANAF. Dakle, ovo je naftovod koji bi bio gotov u periodu od 14 do 20 meseci.

Što se tiče ekonomije, u jednom trenutku Srbija je imala na računu, tokom prošle nedelje, dve milijarde i 200 miliona dinara, ne uzimajući u obzir kredit koji treba da dobije od Ujedinjenih Arapskih Emirata pod jako povoljnim uslovima. Rekao bih da to govori o potpunoj likvidnosti Srbije. U trenutku kada je čitav svet i sve države Evrope i sveta, kada su na neki način na ekonomskom oprezu, mi imamo povećanje plata u Vojsci za 25%, pomoć mladima od 5.000 dinara i kada to sve saberete, to je nekih 45 miliona. Penzije, možda to nekome nije dobro da ide linearno, ali je činjenica da imamo povećanje penzija u novembru 9%, u januaru naredne godine za 12,1%, dakle, ukupno kumulativno otprilike oko 20,2% do 20,8%. Imali smo i strane direktne investicije, mislim da je o tome danas i gospodin Jovanov govorio, ukupne vrednosti do septembra meseca tri milijarde 11 miliona evra.

Nije se stalo sa infrastrukturnim projektima, i mi smatramo da je to jako važno, jer nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja. Dobro je da u narednih godinu dana imamo pet auto-puteva i brzih saobraćajnica. Sve su to preduslovi da bi došli do rezultata, a rezultati i samo rezultati su najbolji odgovor na izazove i pritiske koje Srbija trpi i koje će Srbija trpeti u narednom vremenskom periodu.

Ovde svako od nas ima pravo na svoj politički stav. Ali, uvek je najmerodavniji sud građana. Građani su na izborima rekli šta misle o političkim opcijama, na odgovornim i ozbiljnim političkim partijama i političarima je uvek da prihvate demokratski izraženu volju građana, ma koliko nam se to emotivno ili na neki drugi način ne sviđalo u određenom trenutku, ali da je prihvate i da sagledaju na koji način mogu dati svoj doprinos u čitavoj priči kada govorimo o realizaciji proklamovanih ciljeva i načela o kojima će govoriti mandatarka za sastav Vlade Republike Srbije tokom naredne nedelje.

Vidim da je vreme isteklo, zahvaljujem se.
Zahvaljujem.