Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Donka Banović

Govori

Nemam nameru da sada traje ova replika. Samo mogu da kažem gospodinu Atlagiću da sam zaista pročitala ovaj Predlog zakona, iako mi to nije struka, jer je napravio insinuaciju da nisam pročitala.
Jesam pročitala, ali opet nisam uspela da shvatim duh zakona. Možda nisam pametna kao vi.
Hvala gospodine potpredsedniče.
Dakle, uvek kada dobijemo izmene i dopune nekog zakona onda to znači da se u njegovoj praksi, odnosno u njegovoj primeni da su se primetili problemi i nedostaci. Pa je takav slučaj i danas sa izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru i katastru.
Posle usvajanja lošeg lex specialis zakona iz februara ove godine, taj se zakon inače zove Zakon o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, ali se u narodu taj zakon skraćeno naziva "katastarska legalizacija", poslanici DSS su, takođe, ministru Velimiru Iliću ukazivali na to da Republički geodetski zavod, uz postojeću zakonsku regulativu, neće moći da sprovede odredbe te i takve katastarske legalizacije u propisanim rokovima. Zaista mnoge izmene i dopune se upravo odnose na status i položaj zaposlenih, na usklađivanje sa Zakonom o visokom obrazovanju, na ukidanje obaveze licence za pojedine struke u geodetskim agencijama. Menja se, ono što je najdiskutabilnije, o čemu je bilo mnogo reči, tako da neću da ulazim u sve detalje, je vaš predlog da se menja način obračuna plata, odnosno da se predviđa dodatak na platu.
Pročitaću iz obrazloženja samo jednu rečenicu zbog čega se uvodi dodatak na platu, zato što mislim da nikada nismo dobili takvu rečenicu u obrazloženju i mislim da je pomalo neobična, da ne kažem drska. Citiram dakle, rečenicu iz obrazloženja, vi kažete – dodatkom na platu eliminiše se prostor za korupciju, što je veoma bitno, uzimajući u obzir da je to i jedan od uslova za ulazak Srbije u EU. Dakle, pročitala sam rečenicu iz vašeg obrazloženja. Šta vi, u stvari, nama kažete? Da, ukoliko Skupština ne usvoji ovakve izmene i dopune zakona, da će zaposleni primati mito ukoliko ne dobiju taj dodatak, ili će, ne želim da budem maliciozna, nastaviti da primaju mito? Uglavnom, ovo je rečenica koja je uvredljiva i za sve one ljude u ovoj oblasti koji ni do sada nisu, a verovatno ni nadalje nemaju nameru da budu korumpirani. O tim i svim drugim članovima ćemo govoriti kada bude rasprava u pojedinostima. Demokratska stranka Srbije je podnela oko 20 amandmana.
Koliko se ništa nije promenilo kada je upis objekata u Katastar od donošenja zakona do danas, možda najbolje govore i vaše izjave iz intervjua, ministre, koje ste dali početkom jula za jedne dnevne novine, a onda su to prenele sve novine, gde kažete, nekoliko rečenica ću samo da pročitam, citiram vas – ne mogu više da objašnjavam narodu da EU neće Srbiju sa milion i 300 hiljada neupisanih objekata. Upišite svoje objekte i iskoristite svoje pravo ove i naredne godine. Druga rečenica iz intervjua – ono što nije upisano u Katastar nepokretnost za Evropu ne postoji. Ljudi, nemojte se igrati sa svojom imovinom. Negde pri kraju intervjua još kažete - službenici opštinskih organa zaduženi za legalizaciju i Katastar, koji inače ne vole mnogo da rade, čuli da je Dulićev zakon pao na Ustavnom sudu, pa odbijaju građane za upis objekata u Katastar sa obrazloženjem – ne znamo, videćemo, navratite kasnije. Još dodajete - ako vas ne upišu a pitanje vlasništva nije sporno odnosno nije u sudskom sporu, dođite kod mene lično i prijavite ko vas nije upisao.
Ovo ste vi izjavili pre 15 dana gde ste okarakterisali ljude koji rade u toj oblasti kao ljude koji ne vole mnogo da rade i da one koji ne žele da rade, da ih građani vama prijave. Postavljam pitanje – šta nam rade inspekcije u toj oblasti, kako oni kontrolišu rad službenika?
Na više mesta građanima pretite EU, odnosno plašite ih EU, što je iz ugla DSS, bogami, potpuno i opravdano jer kako nam otimaju imovinu i zemlju na Kosmetu, uz pomoć Vlade u kojoj i vi sedite i sada ste ministar, ko zna šta nas još sve čeka i kakva nas sve otimačina čeka na putu ovih evropskih integracija.
Šta kažu katastarske knjige na KiM, čija je to zemlja? Knjige kažu da srpska državna, društvena i privatna imovine i imovina SPC obuhvata 60% ukupne imovine na Kosmetu i to su podaci iz Katastra zemljišta za ukupno 1300 katastarskih opština, koliko ih ima na Kosmetu. Veći deo te dokumentacije, odnosno originala je 1999. godine bilo sklonjeno u gradove u Srbiji. Ponavljam ovu rečenicu i vama gospodine ministre a i gospodinu ih GRZ kod nas, Srbija ima dokaz o vlasništvu zemljišta imovine na KiM.
Međutim, s obzirom da vi punom parom primenjujete sve neustavne uredbe koje je donela prethodna vlada, a koje su proistekle iz tehničkih pregovora sa Prištinom iz 2011. godine, DSS je veoma zabrinuta i za podatke iz tih katastarskih knjiga i za srpsku imovinu. Inače, naziv te uredbe je Uredba o posebnom načinu obrade podataka sadržanih u Katastru zemljišta za AP KiM. Između ostalog, uredbom je predviđeno da poslove obrade podataka obavlja RGZ i obradi prisustvuju i predstavnici EU i UN. Dalje, da se podaci iz Katastra zemljišta koriste u cilju izvršavanja dogovora tima za dijalog sa Prištinom, sa organima EU i UN.
Po tome kako pristajete na sve što se od vas traži, odnosno na sve što traži EU, odnosno u zagradi Tači i Priština, uvereni smo da ćete naneti ogromnu štetu srpskoj imovini koja je trenutno uzurpirana ali je ipak prema svetoj knjizi, odnosno katastarskih knjigama, srpska. Demokratska stranka Srbije je pokrenula postupak za preispitivanje ustavnosti i ove uredbe, kao i ostalih, pa i ovom prilikom apelujemo na ljudi koji sede u Ustavnom sudu i sebe nazivaju sudijama Ustavnog suda da počnu da rade svoj posao i da rešavaju naše pritužbe.
Još jedno pitanje, pošto je tu i gospodin iz Geodetskog zavoda. Našla sam "Tanjugovu" vest od 4. 06, od pre mesec dana, kada se održavala Regionalna konferencija o katastru i infrastrukturi u Beogradu, da je gospodin Krejović naveo da RGZ treba u određenom roku da skenira dokumentaciju i organizuje sukcesivnu primopredaju. Čega? Molim vas da mi odgovorite na postavljena pitanja.
Hvala. Samo bih istakla da mi je drago što je Ministarstvo prosvete prepoznalo kvalitet ovog amandmana i da zaista kada je reč o pohvaljivanju i nagrađivanju učenika da se ovaj prvi stav dopuni i da glasi – učenik koji se ističe u učenju i vladanju, pohvaljuje se ili nagrađuje. Dakle, to je taj dodatak koji je jako dobar.
Puno je bilo reči o tome koliko je škola, osim toga što je obrazovna i vaspitna ustanova. Znam primere učenika, na primer, koji su imali odlično vladanje, koji su školsku godinu završili bez ijednog izostanka, bilo opravdanog ili neopravdanog, ali možda nisu imali odlična uspeh ili nisu imali sve petice ili četvorke, itd. Prosto se nekako nametalo da i te učenike zaista treba pohvaliti, i zbog tako redovnog pohađanja nastave. Tako da mi je drago što ste prepoznali i prihvatili ovaj amandman.
Nadam se da su ljudi iz ministarstva razumeli i ovaj amandman a i onaj prethodni, nisam se javljala, ali u pitanju su neke mere i predlozi da se između ostalog, spreči i prevremeno napuštanje učenika odnosno kako se u ovom zakonu naziva to – osipanje.
Nemam razloga da ne verujem ministru da nije uspeo da se izbori kod ministra finansija da se dobiju neka veća sredstva i za ovu namenu. Malo mi je neprijatno kad neko od nas kaže da ministarstvo ne može da plaća pešačenje. To je tačno. Nažalost, u nekim područjima Srbije nemamo uopšte organizovan prevoz, tako da su učenici prinuđeni da pešače i mnogo više od četiri kilometra. Bilo bi dobro kada bi i lokalne samouprave organizovale prevoz za te učenike.
Odgovorne lokalne samouprave pokušavaju da reše ovaj problem, bilo da ako je više od četiri kilometra da jednim delom učestvuju u plaćanju troškova, neodgovorne su, ne prevode novac i po pola godine i ne ispunjavaju svoje obaveze.
Kolega Milivojević nas je podsetio na to koliko je u stvari kilometar relativna stvar i da učenici iz Kosovske Vitine moraju i mnogo duže putuju ta dva i po kilometra, nego li neka druga deca. Mislim da svi znate da je Skupština formirala Anketni odbor da proveri kako su se trošila budžetska sredstva na Kosovu i Metohiji. Preporučujem im, pošto će boraviti 33 dana, da dok budu boravili, takođe da vide kako žive i deca i njihovi roditelji između ostalog i u Kosovskoj Vitini.
Kada govorim o ovome, a tu je i ministar, htela bih da postavim nekoliko pitanja vezano za mrežu škola i uopšte za obrazovni sistem Republike Srbije na Kosovu i Metohiji.
Prvo pitanje - da li će se ovi novi zakoni primenjivati i u obrazovnim ustanovama na Kosovu i Metohiji? Drugo pitanje – pretpostavljam da pratite ove tehničke pregovore, da ste bolje upoznati sa posledicama Briselskog sporazuma, da li tvorci Briselskog sporazuma posmatraju obrazovni sistem Republike Srbije na Kosovu i Metohiji, kao paralelni?
Dobro. Govorim o temi. Da li se on posmatra kao paralelni, da li se od nas traži da sada ukidamo obrazovne ustanove Republike Srbije na Kosovu i Metohiji i koji će pečati biti na diplomama, u knjižicama i u svedočanstvima učenika? Hvala.
Ovo nije naročito značajan amandman. Hteli smo malo da pojasnimo ovaj stav. Reč je o članu koji nosi naslov – međunarodno ispitivanje i prvi stav glasi – škola učestvuje u međunarodnim ispitivanjima na osnovu međunarodnih ugovora uz saglasnost Ministarstva. Ovako ispada da je škola ta koja je sklopila međunarodne ugovore i mi tu predlažemo da se to drugačije formuliše, odnosno da uz saglasnost Ministarstva škola učestvuje u međunarodnim ispitivanjima na osnovu međunarodnih ugovora koje je potpisala Vlada. To je jedno pojašnjenje.
Inače, ima dosta kritika kada su u pitanju razna istraživanja, ispitivanja. Čak neki ljudi idu i dotle da kritikuju ispitivanje Piza testa. Mislim da još postoji nekoliko međunarodnih ispitivanja, kao što je "Talis", "Tims" itd.
Hoću da kažem i svoje lično mišljenje. Smatram da je jako dobro da Srbija i da škole u Srbiji, odnosno učenici, učestvuju u takvim značajnim međunarodnim istraživanjima, jer bez tih rezultata i stalnog praćenja, koliko napredujemo ili u nekoj oblasti nazadujemo, zaista nemamo polazne osnove, niti možemo da sprovodimo reforme u nekim oblastima. Smatram da je to veoma važno.
Hvala.
Ovo je drugi član koji govori o štrajku zaposlenih u ovom zakonu. Propisani su uslovi, propisan je minimum rada za zaposlene u osnovnim školama. Ne samo da su se sindikati bunili, nego prosto kad pročitate, a dugo ste poslanik i znate da ovde dolaze zakoni koji regulišu mnoge delatnosti i ovo je jedini zakon gde se zaposleni u nekoj delatnosti, gde im se na ovaj način propisuje štrajk. Što je još opasnije je da se, npr, u ovom članu 78, to je čini mi se stav 4, nastavniku, odnosno stručnom saradniku za povredu obaveze ovih propisa o štrajku izriče se mera prestanka radnog odnosa, odnosno direktor škole može da radniku, na osnovu ovih članova zakona, uruči otkaz.
Ne volim što se govori samo kada su prosvetari u pitanju i kada su njihovi štrajkovi, kada se samo naglašava ili to mediji pretvore u to da oni samo protestvuju, štrajkuju zbog toga što su im plate i primanja jako niska i loša. To jesu i u ovom trenutku. Međutim, nekako nam uvek promaknu i oni drugi zahtevi koji se uglavnom pred ministarstva podnose, a to je da se ukupna situacija ili stanje u prosveti popravi, od toga da su u školama loše opremljeni kabineti, da nedostaju učila itd, stručno usavršavanje. Dakle, nisu uvek štrajkovi samo zbog plata.
Žao mi je što su neke kolege to ovde tako naveli, čak i ako rade u obrazovanju, ali u jednom drugom nivou obrazovanja, u kome odavno već nema štrajkova. Sećam se da su i visoko-obrazovne ustanove nekada štrajkovale jer su bile nezadovoljne, između ostalog i platom i svojim tretmanom. Već odavno ne čujete njihove glasove. Oni su očigledno pre svega zadovoljni svojim primanjima, tako da bi mogla da se primeti neka vrsta solidarnosti i prema svim onim drugim nivoima obrazovanja bez kojih oni ne bi mogli da rade. Ako osnovna škola, srednja škola, nije kvalitetna, ako tu ne rade i zadovoljni nastavnici, između ostalog i visinom primanja, ali i svim drugim stvarima, bojim se da kolege na fakultetima neće imati s kim da rade,odnosno koga da obrazuju.
Neko reče da smo juče govorili o tome da je u centru svih ovih zakona apsolutno učenik – učenica, to je tačno, ali će biti uspešno obrazovanje i vaspitanje učenika i učenice ako je stanje u toj oblasti dobro i ako su, između ostalog, i oni koji rade sa tom decom zadovoljni pre svega uslovima, a i primanjima.
Hvala.
S obzirom, da se razgovara još uvek o ovom amandmanu ja bih repliku. Moram da priznam da imam bolje mišljenje o prosvetnim radnicima Srbije i dalje smatram da oni predstavljaju ako ne najbolji onda bolji deo našeg društva i što su i godinama pokazali da oni ne mogu da upadnu u neodgovorno ponašanje koje je kolega objasnio, čak da može da se dogodi da ne mogu roditelji da odu na godišnji odmor zbog nekakvog dugog potpunog štrajka itd. Znači, razumem da je to u teoriji možda moguće, ali u praksi se zaista nisu pokazali kao takvi.
Ono što mi osporavamo jeste to što se prosvetni radnici izdvajaju iz grupe svih ostalih radnika i praktično se ukida njihovo pravo na pravi štrajk. Uvođenjem ovog minimalnog procesa rada koji je jeste postojalo u drugim, prethodnim zakonima, ali s obzirom da je ovo potpuno novi zakon mogli smo da ga izbrišemo.
Mi smo u međuvremenu usvojili mnoge međunarodne konvencije između ostalog i Međunarodne organizacije rada i verovali ili ne ovakva odredba kada su u pitanju prosvetni radnici postoji jedino u crnogorskim zakonima koji definišu obrazovanje. Dakle, ovo i po tim međunarodnim konvencijama koje smo mi kao parlament vrlo često i ratifikovali, to se krši i sa tim.
Član 96. se nalazi u poglavlju deset i tu je reč o priznavanju stranih školskih isprava i član 96. govori o tom postupku, odnosno u postupku priznavanja strane školske isprave primenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku ukoliko to ovim zakonom nije drugačije uređeno. Dalje se govori o tome da ministarstvo upoređuje školsku ispravu. Utvrđuje se da li je potrebno da se polažu neki dodatni ispiti ili su programi slični ili identični itd. Onda na jednom mestu kažete, to i menjamo, da ministarstvo može utvrđivnje ispita i proveru znanja iz ovog stava poveri posebnoj komisiji u ministarstvu, a naša izmena ide u tom pravcu da smatramo da ministarstvo treba odmah da formira takvu komisiju. Ona će imati posla ili neće imati, ali ćete znati koji su ljudi iz ministarstva zaduženi za to. Ovako, ako to ostavite, znam da se u praksi ljudi susreću sa problemima, pošalju dokumenta u pogrešan sektor, dugo treba da se to proveri, ali ne toliko oko osnovnog koliko oko drugih nekih isprava.
Mislim da to ništa ne košta ministarstvo da se tačno zna koji su stručnjaci iz ministarstva zaduženi za ovaj posao.
Kao što neko reče, ovaj zakon je u Skupštini po hitnom postupku, a onda se daju dve godine kao rok za izradu, odnosno donošenje podzakonskih akata na osnovu ovog zakona. Dakle, smatramo da je taj rok isuviše dug. Predložili smo da se u ovom stavu reči "dve godine" menjaju rečima "jednu godinu". Čak mislim da smo bili tolerantni. Za godinu dana nije problem doneti podzakonska akta, doduše ima ih dosta, ali ne radi to ministar sam, nego to urade sektori i službe.
Kad pogledam sledeći amandman, gde je koleginica predložila još kraći rok, razmišljam, možda sam pogrešila, možda je trebalo da podržim ili da podržimo tek njen amandman. Hvala
Kao i u prethodnom zakonu i ovde mi osporavamo da predmet uređivanja i ovog zakona koji uređuje srednje obrazovanje, da se uopšte ulazi u uređivanje štrajka zaposlenih u srednjim školama. Neću ponavljati svu argumentaciju koju smo izneli u prilog toga da ne treba Zakon o srednjem obrazovanju da propisuje kako zaposleni u školi treba ili mogu da ostvare to univerzalno pravo svakog zaposlenog, a to je pravo na štrajk.
Opet napominjem da se jedino u zakonima u Crnoj Gori reguliše ovo pitanje zakonima o obrazovanju, da se time krše sve konvencije i da postoji opšti Zakon o radu koji reguliše to pitanje i ne vidim razlog zašto se zaposleni u srednjim školama i kroz ovaj zakon izdvajaju od svih ostalih zaposlenih u Srbiji.
Hvala.
Ja vas, gospodine predsedavajući, jako loše čujem. Važno je da mene čujete.
U članu 2. predlažemo da se doda još jedan cilj ili opšti ishod srednjeg obrazovanja i vaspitanja i to da glasi – razvoj ličnog i nacionalnog identiteta, razvijanje svesti i osećanja pripadnosti državi Srbiji, negovanje srpskog jezika i ćiriličkog pisma i svog jezika i pisma, tradicije i kulture srpskog naroda, nacionalnih manjina i etničkih zajednica, poštovanje i očuvanje nacionalne i svetske kulturne baštine.
U odgovoru sam dobila, ja sam to i znala, da se ovo nalazi i u krovnom zakonu, kao jedan od ciljeva, odnosno ishoda, ali smatram da nam je puno ovih ciljeva, ishoda u državi poljuljano i smatram da bi ovo mogao da bude i cilj i ishod srednjeg obrazovanja.
Hvala, gospodine ministre, ali očigledno niste slušali do kraja moje obrazloženje. Jesam rekla i znam da je to, to sam delimično i prepisala iz krovnog zakona i stavila kao jedan od posebnih ciljeva ishoda ovog zakona o srednjem obrazovanju. Opet naglašavam, mislim da su nam svima zajedno u ovoj državi mnogi od ovih ciljeva poljuljani. Neki ishodi su nam veoma problematični i zato smatram da bi u svakom zakonu o obrazovanju trebalo da nam stoje i ovi ciljevi i ishodi.
Hvala.
Član 5. govori o upotrebi jezika. U ovom stavu 3. se govori o tome da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja, odnosno Ministarstva prosvete. Tu ništa nije sporno.
Ono što mi predlažemo da brišete, to je drugi deo ovog drugog stava, gde se govori o tome da će ministarstvo tražiti saglasnost od nadležnog Nacionalnog saveta nacionalne manjine da bi se ostvarila ovakva nastava. Ovo je principijelno nešto što mi zameramo još od 2009. godine, kada je donet i taj Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Verovatno ste kroz amandmane videli da smo mi svuda tražili brisanje, odnosno čekanje da nacionalni savet da svoju saglasnost na raznorazne stvari, pa i ove. Da li bi ovo značilo da se ne može formirati takvo odeljenje ukoliko nacionalni savet odgovori negativno. Vi ste se ovde ogradili. Rekli ste – naučeni iskustvom. Znam da veoma malo formiranih nacionalnih saveta ovu zakonsku normu ispunjava, a nacionalni saveti su insistirali da se pitaju za raznorazne stvari, tako da je i ovo što ste ostavili rok od 15 dana, pa kako god da vi uradite, mi ćemo tako. To je malo na ivici neukusa, šta god da vi uradite, mi ćemo tako. Zbog čega? Zbog toga što vi ne radite svoj posao. Mislim na nacionalne savete. To je jedna stvar.
Inače se ovde otvara pitanje i verujte ljudi naročito iz Vojvodine, a ima i drugih nekih delova Srbije gde postoje ti problemi. Da je na primer ovaj propis pomalo diskriminatorski kada su u pitanju pripadnici većinskog, odnosno srpskog naroda koji na nekoj teritoriji koju obuhvata određena škola predstavljaju manjinu većinskog naroda.Znači, relativnu manjinu u nekom mestu.
Tako imate situaciju u nekim opštinama na jugu Srbije, u Vojvodini, navešću primer konkretan da recimo u Staroj Moravici, to je selo kraj Subotice, da nema dovoljan broj učenika srpske nacionalnosti koji hoće da se školuju, naravno na srpskom jeziku i da oni moraju da idu iz svog sela i da se školuju na srpskom jeziku u selu Pači. Dakle, nadam se da razumete ovo o čemu govorim, da ovo se može reći da na neki način diskriminiše većinski narod, koji u određenoj sredini čini relativnu manjinu.
U ovom članu se govori o programu zaštite od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i programima prevencije drugih oblika rizičnog ponašanja. Moj amandman se sastoji u tome da sam ja i u naslovu, ali u stavu 1. posle reči – maloletničke delikvencije, dodala reč klađenje. Imali ste i sledeći amandman gde je kolega rekao klađenje, odnosno kockanje.
Šta sam ja htela ovim amandmanom da kažem i ministarstvu, mada ste valjda i vi svesni koliko je problem kockanja, odnosno klađenja među srednjoškolcima veliki. Dakle, ta je pojava veoma raširena.
Srednjoškolci, uglavnom učenici, maltene se svi uključuju u klađenje, tako da mi nije jasno zbog čega i ovo niste uvrstili tu, kako biste razgovarali sa srednjoškolcima o tome koliko je to veliki problem i ako potraje, da to zaista postaje ono što je problem kasnije i za porodicu.
Na svakom koraku su kladionice. Sećam se kada smo menjali Zakon o igrama na sreću, gde je donet neki propis da ne sme u, nisam sigurna, ali da li u krugu 300 metara od škole da bude otvorena kladionica. Dakle, to su uglavnom vlasnici kladionica ispoštovali, ali to apsolutno nije dovelo do smanjenja problema.
Maloletni ljudi, odnosno učenici, srednjoškolci, mnogo vremena tamo provode, troše novac i to prosto postaje moda. Dakle, mi kao društvo nismo uspeli da sprečimo pojavu tolikog broja kladionica, a naravno da su sada tu i problemi.
Naravno, maloletnik ne bi smeo po zakonu tu da ulazi, međutim, inspekcije apsolutno ne rade svoj posao i mogu da kažem da vlasnici kladionica i te kako mnogo zarađuju na novcu maloletnih srednjoškolaca.
Vi ste meni odgovorili da to niste prihvatili zato što to može da se podvede pod "drugi oblici rizičnog ponašanja". Htela sam upravo isticanjem te reči u ovom članu, jer smo svi svesni tog problema da se i škole i zaposleni u školama svi i ostali akteri uključe u pokušaj rešavanja ove zaista raširene pojave.