Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7460">Dejan Mihajlov</a>

Govori

Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, jedinica lokalne samouprave ovim amandmanom je ovlašćena i dužna da obavi ono što spada za procenu poreza do 30. novembra tekuće godine.
Lično sam izrazio sumnju da će lokalna samouprava biti u stanju da do ovog 30. novembra ove godine uradi ono što joj pripada, a to je da izvrši popis i utvrdi poresku osnovicu za svako domaćinstvo, za kuću, štalu, kokošinjac, ambar, bunar i sve ono što se nalazi i što potpada pod procenu poreza i to je ono što je jednim delom i do sada bilo oporezovano, jednim delom prilikom promene poljoprivrednog u građevinsko zemljište, stvoriće se i nove obaveze po ovom zakonu i moraće da se utvrde nove poreske osnovice.
Ono što smatram da lokalne samouprave nisu u stanju to da urade u ovom vremenskom periodu 30. novembra i isto tako kada se dalje gleda ovaj član zakona, ukoliko poreske uprave to ne urade, po automatizmu se utvrđuje za porez i utvrđivanje poreza najviša stopa i kada se utvrđuju same zone. Smatram da Republika i poreska uprava koja jeste negde najrealnija u proceni poreske osnovice prilikom utvrđivanja poreza na imovinu, ne sme tako lako da se odrekne uloge koju ima i dugogodišnjeg iskustva koje ima prilikom utvrđivanja i razrezivanja poreza.
Gradovi i opštine mogu promenom zona odnosno zoniranjem specifičnim da prošire, smanje i utvrde različite koeficijente za te zone. Zato smatram da Republika i poreska uprava moraju da zadrže svoju ulogu prilikom utvrđivanja poreske osnovice i poreza da ne bismo napravili haos na terenu. Naročito što smatram da lokalna samouprava do 30. novembra neće biti u stanju da sama popiše imovinu i utvrdi poreske osnovice za svakog građanina, koji je poreski obveznik po ovom zakonu. Tako da razmislite na koji način će se ovo vršiti da ne bi došlo do zloupotrebe na terenu i da ne bi građani bili ti koji će na kraju opet ispaštati. Hvala.
Ovo je važna stvar. Ovaj amandman govori o tome da treba voditi računa o ovome što je poslanica Božanić rekla, o tome da su javna preduzeća poreski obveznici i plaćaju same lokalnoj samoupravi. Dolazimo u situaciju da osnivači uzimaju porez od preduzeća koja su osnovali i koja vrše neku javnu delatnost, neku delatnost od opšteg interesa, što je samo po sebi sporno i sama namera osnivača javnog preduzeća nije bila da plati porez.
Ovo jedino mogu da razumem u situaciji, ali to nam nije tako objašnjeno, niti rečeno, ako dođe do privatizacije vodovoda i deponija, kao što se planira u nekoj lokalnoj samoupravi ili dodavanje koncesija na vodovode, deponije i ostalo, da se na taj način izbegne, da na taj način oni koji dolaze da kupuju to ili da uzmu koncesije i ostalo, obavežu da će plaćati porez po ovom osnovu. U suprotnom, javna komunalna preduzeća neće plaćati porez. Na koji način će lokalna samouprava, koja planira taj porez u svom budžetu, da naplati taj porez od javnih preduzeća, da li tako što će onda da im uskraćuje pare za investicije, koje svaka lokalna samouprava planira u toku godine ili na neki drugi način? Isto tako, nismo dobili odgovor na pitanje na koji način će se naplaćivati porez od građana koji nisu u stanju da plate porez koji im bude razrezan? Na koji način će se naplaćivati porez od javnih preduzeća koja nisu u stanju da plate ovaj porez?
Jedna stvar koju je gospodin Veselinović spomenuo, da li ovaj porez koji će da sačeka one koji dođu da kupe vodovod ili uzmu na koncesiju vodovod ili neku deponiju, da sačeka te koji dolaze kao ljudi koji hoće da investiraju, da taj porez u stvari čeka one koji dolaze da privatizuju ili uzmu da kupe ili izgrade jedan deo vodovoda, gasne infrastrukture ili već nešto, pa da njih kao potencijalne investitore sačeka ovaj porez? Ovo je u najboljoj nameri da dobijemo obrazloženje od ministra šta je cilj uvođenja ovog poreza i na koji način će opština da ga naplati, kao i na koji način će opština da naplati porez od građana koji nisu u stanju da ga plate.
Konačno, neko sam ko zaista želi dobro svim delovima Srbije. Beograđanin sam. Isključivo sam se sada obraćao vezano za Beograd, jer je iz Beograda stigla ta lažna računica. Samo zbog toga. Da je to stiglo iz Kragujevca, iz Niša, davao bih te primere. Znači, nismo
Poštovana predsedavajuća, uvaženi poslanici, gospodine ministre, iskoristio bih ovu priliku da kažem nešto vezano za prethodni amandman. Treba razmisliti o poreskim olakšicama za porodična domaćinstva, naročito gde živi više generacija. To je naročito u prigradskim naseljima, manjim opštinama gde je u seoskom domaćinstvu živi najmanje dve generacije i to je tako uvek, a nekada i tri. Zbog teške ekonomske situacije mlađi ljudi teško odlaze i treba videti kako im pomoći. Nemam baš puno obzira za one koji žive na Starom gradu, Vračaru ili Savskom vencu. Za njih ne brinem, ali brinu oni koji žive po raznim opštinama u Srbiji, naročito onim najnerazvijenijim za koje je 20.000 ili 30.000 jako veliki iznos, jer je to iznos koji moraju da plate godišnje da bi imali pravo na socijalnu zaštitu i penziono osiguranje. Treba razmisliti da li ćemo smanjiti taj iznos za obračuna poreza i poresku osnovicu za njih da bi umesto toga mogli da uplate socijalno i zdravstveno osiguranje jer ono iznosi upravo toliko koliko bi bila ta olakšica.
To je naš predlog, da se možda taj deo ostavi lokalnim samoupravama, da u skladu sa svojim potrebama smanje tu osnovicu.
Drugo, uvodi se porez na zakup socijalnih stanova, i to recimo u Zemun Polju, i sada ti ljudi koji ne svojom željom, prosto žive u socijalnim stanovima, ne zato što imaju drugu imovinu ili što im je jako lepo, nego zato što ih je muka naterala, oni plaćaju porez na zakup socijalnih stanova i to je isto i za izbeglice. To su stvari, da bi ovaj zakon bio pravičan. To nije neki iznos koji će da ugrozi funkcionisanje lokalne samouprave ili Republike Srbije, ali jeste iznos koji će da ugrozi funkcionisanje tih ljudi i tih porodica. Treba razmisliti da donesemo zakon i da donosimo odredbe koje će biti pravične u interesu građana. Znači, da se dozvoli lokalnoj samoupravi da napravi poreske olakšice tamo gde živi više generacija u jednom porodičnom, seoskom domaćinstvu, da se njima omogući da taj porez ne plate, već da sva sredstva koja bi dala za porez iskoriste za plaćanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja koje ljudi na selu uglavnom ne plaćaju, jer nemaju para, jer on mora da proda tri, četiri svinje da bi mogao da plati sebi da može da ode kod lekara da popravi zube ili nešto drugo, a o operacijama gde se učestvuje i da ne pričamo.
Znači, to i drugo, videti za socijalne stanove i za izbeglice, da se njima ukine porez, jer oni ne žive iz hira u tim stanovima, nego zato što nemaju drugi stan i što ih je muka naterala. Hvala.
Ovde imamo jednu interesantnu stvar, to se više odnosi na amandman moje koleginice Bojane, odnosi se na to da se ukida naknada, odnosno porez na imovinu, za eksproprijatisano zemljište, na eksproprijaciju. Šta to konkretno znači? Ovde korisnici socijalnih stanova plaćaju porez, izbeglice plaćaju porez, nema ko ne plaća porez. Rekao sam u načelnoj raspravi, dok nije ukinuto ovo na 10 ari, jedino na zemljište u saksiji, kamen u bubregu i pesak u žuči se nije plaćao porez. Sada je to malo prošireno.
Jedino, pored peska u bubregu, kamena u žuči i ostalog, sada ovi koji uzimaju eksproprijatisanu zemlju ne plaćaju porez. To je izmena u ovom zakonu. Ovo je interesantno – da se dodatno umanjuje prihod lokalne samouprave zato što se u postupku eksproprijacije na prenos apsolutnih prava ne plaća zemljište i ne plaća porez. To je nešto što je novina koja će dodatno da umanji prihod lokalne samouprave, pošto je to u dobrom delu prihod lokalne samouprave.
Nas prosto zanima, o tome će i poslanica Božanić govoriti, zašto se to dešava i zašto se dolazi do ovoga da se ukida ova vrsta poreza koja je prihod lokalnoj samoupravi, koji je osnov i koje je pravično utemeljenje na jednom ovakvom rešenju? Da li je možda to Južni tok, da li je nešto drugo, da bi se smanjili troškovi koji se plaćaju? Uvodi se da javna komunalna preduzeća, koja vrše delatnost od opšteg interesa, plaćaju porez, ali se oslobađa onaj ko uzima eksproprijatisano zemljište da ne plaća porez. To je jedna novina. Ministar i služba su nam dužni obrazloženje zašto se to radi.
Pa u sklopu liberalizacije o kojoj se priča da treba izjednačiti privatna i javna preduzeća, to je nešto što je u ovom trenutku nova omča oko vrata javnim preduzećima i građanima Srbije koji vrše prosto jednu javnu funkciju, funkciju o opšteg interesa.
Mi očekujemo da se popravlja komunalna infrastruktura, te javna preduzeća bilo gasna, vodovodna, telekomunikacijska, šire svoju mrežu, popravljaju kvalitet svoje mreže, a sa druge strane namećemo im nove obaveze, ukidamo opštinama poreske prihode, porez na zarade, smanjujemo naknadu za to i uvodimo porez na imovinu. A, očekujemo da naša javna preduzeća igraju tržišnu utakmicu. Šta će se desiti?
Kao distributer gasa, pojaviće vam se "Rurgas", "Eon", ili "Fransgas", neko od velikih evropskih kompanija koji imaju podršku svoje države, funkcionišu već godinama u jednom uređenom sistemu, kao konkurent domaćim distributerima gasa.
Da li će oni moći da izdrže tu utakmicu? Pa, neće.
I ovaj vid liberalizacije vodi u propast naših javno-komunalnih preduzeća, dodatno zaduživanje koje će opet građani pokrivati. Jer, građani pokrivaju dug "Srbijagasa", pokrivaju građani tako što ova skupština daje garancije za kredite, za pokrivanje likvidnosti "Srbijagasa". I mi ćemo na ovaj ili ovaj način sve da svalimo na građane. Da li ćemo putem poreza na imovinu i oporezivanja okućnice ili ne okućnice, imovine koje imaju na lokalu? Da im gurnemo ruku u džep, ili ćemo tako što ćemo preko budžeta da servisiramo u drugom koraku dugove javnih preduzeća, potpuno je nebitno, rezultat je isti. To je jedna stvar.
Drugo, uvodi se, oslobađamo jednu kategoriju eksproprijaciju zemljišta, a uvodimo socijalne kategorije da plaćaju porez. Pa to nigde nema. Znači, da oni koji žive u socijalnim stanovima od svoje bede, od socijalne pomoći od koje žive moraju da plate porez na socijalni stan i izbeglice koje su, ne svojom voljom, pobegli iz svojih domova ili su proterani iz svojih domova. U velikom broju slučajeva njima je stradao neko iz porodice, koji krpe kraj sa krajem, treba da plaćaju porez danas.
Znači, to je sa stanovišta javnog morala, kako god hoćete, potpuno neprihvatljivo. Treba naći pravično rešenje ovim zakonom, ja prosto apelujem i na ministarstvo ima još vremena do glasanja, da se neke stvari isprave u ovom zakonu i da se on upriliči bez obzira na primedbe koje će dalje stojati, ali ovo su baš neke stvari koje su u direktnom sukobu i sa nekom zdravom pameću i moralom, da oporezujete one koji žive u socijalnim stanovima da oni plaćaju zakup i izbeglice koje žive po više njih u socijalnim stanovima. Znači to je stvar na koju apelujem i očekujem od Ministarstva da izađe u susret, i da još jednom razmotri uz svu tu potrebu za liberalizacijom javnih komunalnih preduzeća, prosto treba sagledati da li postoji mogućnost da se primena te odluke odloži, dok se ne izvrši restrukturiranje javnog preduzeća, smanjenje broja zaposlenih i nekako njihovo privođenje tržišnom poslovanju. Treba i cene da budu tržišne, da bi oni mogli da se takmiče.
Stranci iz svih konkurencija, neće da dođu ukoliko je vama cena vode ili neke druge usluge ispod tržišne, a u dobroj meri je to i tako nastaju dugovi.
Oni će plaćati jedan porez, a građani će to namirivati.
Sve u svemu, ono što smo govorili u raspravi i u načelu, sve se svodi da će građani plaćati.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo, uvaženi poslanici, gospodine ministre, ovo je poslednji amandman i poslednji član za danas. Hteo bih samo da sumiram ono što smo radili prethodna dva dana u raspravi u načelu i danas vezano za Zakon o porezu na imovinu.
Demokratska stranka Srbije je kroz amandmane uspela da pokaže da u svojoj najboljoj nameri je htela da ovaj zakon učini pravednijim, pravičnijim i da ga uskladi sa onim što je interes građana u ovom trenutku. Građani su po meni, iskreno, jedini koji će snositi cenu poreske reforme, jer će se sve u krajnjoj distanci svesti na građane, da li govorimo o porezu na njihovu imovinu, da li govorimo o porezu na javna komunalna preduzeća, da li govorimo o tome da se ukida porez na eksproprijaciju i ako govorimo o smanjenju poreza na zarade.
Mi kao DSS smo tražili i sada tražimo da se ovi zakoni povuku iz procedure, da se dorade i da se usklade sa situacijom u kojoj se građani Srbije danas nalaze. Plašim se da oni neće biti u situaciji da izvršavaju sve ove obaveze koje se pred njih stavljaju i da način na koji se bude tražilo izvršenje zakonskih obaveza će po nama biti jedan način vršenja prinude nad njima, a to će sud raditi putem prodaje pokretne i nepokretne imovine građana, da bi se namirio porez. To je nešto što za nas u ovom trenutku nije prihvatljivo i ne treba ići dalje sa povećanjima nameta građanima što poreza, što povećanja obaveza lokalnoj samoupravi, da javna komunalna preduzeća plaćaju porez a da se smanjuju prihodi lokalne samouprave time što se smanjuje porez na zarade i što se ukida naknada eksproprijacije i druge sitne obaveze koje se ukidaju.
Predlažemo da se ovi zakoni povuku iz procedure, da se eventualno dorade i da se u sklopu jedne poreske reforme o kojoj ministar priča, koja je neophodna, da se pristupi racionalizaciji rashoda što republičke, što svih ostalih administracija po lokalnoj samoupravi, javnih preduzeća, kako republičkim tako i lokalnim pristupi. Pre svega da raspravljamo o rebalansu budžeta pre rasprave o porezima.
Mislim da ovako idemo od kraja i da će u prvom koraku opet građani štedeti, a država neće. Očekujemo da prvo vidimo kako će država da štedi, javna administracija, javna preduzeća, pa tek onda građani da dobiju motiv da i oni stegnu kaiš i učine svoj doprinos i napor da pomognu državi da izađe iz teške situacije u kojoj se nalazi. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi narodni poslanici, poštovani gospodine Dinkiću, sviđa mi se vaša ideja da govorimo otvoreno. Vi i ja smo uvek govorili otvoreno, i kada smo se slagali i kada se nismo slagali, direktno, otvoreno, muški i mislim da i danas treba tako da govorimo. Mislim da treba govoriti otvoreno o svim temama. Ovde pre svega treba govoriti otvoreno o problemima koji nas čekaju, a čekaju nas problemi ozbiljnih reformi, reformi rashoda budžeta i smanjenje rashoda budžeta.
Mislim da ovde treba govoriti otvoreno o tome, zato što kod onih koji čine većinu u ovoj skupštini ne postoji saglasnost oko tih rashoda. Još od 2008. godine postoje oni koji bi nemilice trošili sredstva koja su u Srbiji oskudna, budžetska sredstva, od onih koji bi da se napravi raskid i da se krene jednom novom budžetskom politikom, jednom novom ekonomskom politikom. Mislim da je prevashodno važno videti u okviru vladajuće koalicije da li postoji saglasnost oko pravih poreskih reformi, budžetskih, ekonomskih i socijalnih. Mislim da te saglasnosti nema.
Kada kažem da ne postoji saglasnost, ne mislim na to da li će se advokati, stomatolozi i privatni lekari paušalno oporezivati, jer je to trivijalna stvar u odnosu na to da li će doći do raskida sa bespotrebnim trošenjem sredstava, para zaradama koje se dele u pojedinim ministarstvima u visini od preko šest milijardi dinara godišnje, ili će se podvući crta i reći – od danas idemo drugačije i idemo dalje jednim putem koji će obezbediti Srbiji razuman budžetski deficit, rast proizvodnje i rashode koji će omogućiti Srbiji da ima sredstava za investiranje za kapitalne investicije koje mogu da podignu industrijsku proizvodnju. To je otvorena rasprava koju mi od vas očekujemo i za koju su nam potrebni vaši partneri ovde u Skupštini, da poresku reformu ne branite vi sami, nego da pored vas bude tu bar još jedan od ministara iz ostalih vladajućih stranaka, koji mogu adekvatno da odgovore na pitanja koja mi imamo ovde.
Mi imamo poresku reformu u sred budžetske godine i narušavanje budžeta promenom ovih poreskih zakona u sred budžetske godine, što svakako neće doprineti da se do kraja realizuju projekti i planovi koji su usvojeni i koji su u toku. Hoćemo da se ovde govori otvoreno, ali da imamo otvorenu raspravu i celini i da u vidu imamo celinu, ne samo republički budžet, nego da imamo u vidu i budžete lokalnih samouprava i da imamo u vidu građane i to kako građani žive. Da li je jedini izvor pokrivanja budžetskog deficita guranje ruke u džep građanima? To je ona tema o kojoj mi danas isto ovde moramo da govorimo.
Od vas smo čuli da je budžet pun, da imamo sredstava, što znači da deficita nema ili su to sredstva koja su već raspoređena i koja su nedovoljna da pokriju sve potrebe koje Srbija ima u ovom trenutku. Mi mislimo da Srbija nema dovoljno sredstava. To kaže i Fiskalni savet, to ste nam i vi rekli, a to nam kaže i MMF, uostalom. Da podsetim, DSS ništa nije imala protiv razgovora sa MMF u prošlom mandatu, ni u ovom mandatu, jer smatramo da MMF može da doprinese ograničenju nekih rashoda koji su štetni po državu.
Čuli smo, takođe, da je slika prihoda sumorna i da se ni jedan prihod od planiranih nije realizovao 100%. Najbolje je realizovan prihod od PDV, kako ste rekli, u visini od 92%, a svi ostali su slabije realizovani. Uvodi se nova akciza na bio gorivo, što je u redu, da bi se popunio taj deficit po pitanju akciza, da bi se sa njime stiglo bar do neke stope koja može da omogući bolje punjenje budžeta.
Ono što je meni zaparalo uši, to je da ste vi, na način na koji je Milošević izjednačio Beogradski univerzitet sa zemljoradničkom zadrugom, izjednačili advokatske kancelarije sa trafikama. Prosto, to nije normalno i to nije realno. Mislimo da advokatske kancelarije, šta god narod mislio o advokatima, znamo da neretko ne misle nešto naročito dobro, ali prosto advokati nisu isto što i trafikanti, odnosno advokatske kancelarije nisu isto što i trafike i ne možemo ih izjednačavati. Pretpostavljam da je to lapsus i zato se na tome neću duže zadržavati.
Prilikom rasprave treba krenuti od budžeta. Mi smo prilikom rebalansa budžeta prošle godine i budžeta za ovu godinu imali razumevanja za ekonomske mere Vlade. Kroz naše rasprave kada se govorilo Zakonu o bankama, o Agrobanci, o Razvojnoj banci, o borbi protiv korupcije, nailazili ste na našu podršku i imali smo razumevanje za mere koje su se tada preduzimale.
Imali smo jednu rezervu po pitanju prihoda - da li će se one ostvariti? Bili smo u pravu da su prihodi možda loše isplanirani ili da su rashodi veliki i da ste vi podizanjem prihoda hteli da smanjite projektovani budžetski deficit time što niste bili u mogućnosti da smanjite rashode. Rashodi su ogromni. Ostvareni prihodi ne mogu da pokriju nerealne rashode i onda nerealnim prihodima pokušavamo da smanjimo nerealne rashode. Znalo se već krajem prošle godine, kada je usvajan budžet za ovu godinu, da će taj deficit biti veći od projektovanih 3,5%. Mi bismo svi bili zadovoljni da je deficit 3,5%, jer to bi značilo da je Srbija izašla iz recesije, da se budžet bolje puni i da mi možemo da očekujemo da će iduće godine deficit biti još manji i da će se kroz neke reforme, koje ćemo dalje preduzeti, dalje to ograničenje nastaviti, sa smanjenjem deficita i sa popravljanjem privredne slike Srbije.
Učešće javnog duga u BDP je 56,1%. U Fiskalnom savetu čujemo da je on sad i oko 60%, što je daleko iznad zakonske granice. U odnosu na sam spoljni dug Srbije, u odnosu na april prošle godine je povećan za 4,2 milijarde evra do ove godine. Slušali smo pravdanja da se mnogo povoljnije zadužujemo, što je tačno, ali ta sredstva su otišla u budžetsku potrošnju. Malo tih sredstava je završilo u pospešivanju industrijske proizvodnje, u kreditiranju, a verovatno je jedan deo završio u "Sartidu", ali malo toga je završilo u onoj oblasti koja može da doprinese rastu BDP i rastu industrijske proizvodnje.
U toku prošle godine smo se zaduživali 149 evra u sekundi. Važno je reći da smo samo u aprili platili 16 milijardi dinara na kamate, što je više nego za celokupan dug koliko je plaćeno za kamate 2007. godine. Znači, mi kao jedan dužnik dolazimo u situaciju da nećemo moći ni kamate da se servisiramo u odnosu na glavni dug. To je jedan od problema koji ima Srbija.
Zato kada govorimo o rashodima, morate da učinite sve da se poduče crta, da se ti rashodi smanje i da vodimo raspravu ovde, pre svega o rashodima, i ja očekujem da mi priču o rashodima imamo kroz rebalans budžeta, već narednog meseca i da to bude jedne od glavnih stvari o kojoj će se raspravljati u Skupštini Republike Srbije. Jer, šta je važnije, nego napraviti i videti koji su rashodi ti koji su preterani, koji su rashodi u javnim preduzećima koji su nepotrebni i koji rashodi mogu da se smanje.
Za 16 milijardi koliko smo platili kamata, da bi građani znali koliki je to iznos, kolika su to sredstva to je 73 kilometra srednjeg profila autoputa, 14.600 radnih mesta po tarifi najvišoj koju vi isplaćujete to je 10 hiljada evra ili 73 hiljade visoko mlečnih krava koje bi davale na milione litara mleka koje bi mogle da se koriste. Tako da smo u situaciji da plaćamo puno za kamate, zbog kredita koje smo uzimali i zbog kredita za koji se i dalje zadužujemo. Mi se zadužujemo sa 4,2 milijarde evra od aprila prošle godine, do aprila ove godine. To je nešto što svakako treba da nas brine, jer mi rashode pokrivamo novim zaduživanjem i samo te rashode činimo još većim.
Po podacima iz januara u Javnom sektoru radi oko 31% svih zaposlenih u Srbiji. Ta cifra raste i raste, s obzirom da u proseku 10 hiljada radnih mesta se izgubi svakog meseca. Tako da je ta cifra sada i veća nego što je bila u januru. U EU od 10% do 18% ljudi radi u javnom sektoru, kod nas je to 31% sa tendencijom rasta. Partijsko zapošljavanje nastavljeno, broj zaposlenih ako bi se uporedio sa brojem zaposlenih od jula prošle godine kada je ova Vlada izabrana, evo sa majem ove godine, videćete da se on povećao u Javnom sektoru najmanje između 5% i 10%. To sve ide na teret poreskih obveznika, a vi ovde govorite o tome da mi treba da štedimo.
Međunarodni monetarni Fond govori o tome da mi moramo da napravimo uštede, pre svega, u Javnom sektoru. Vi se sećate da smo mi 2006. i 2007. godine u dogovoru sa Svetskom bankom smanjili za skoro 10% broj zaposlenih u Državnoj upravi i to je tada bilo dobro i to se pokazala kao ušteda tek 2007. godine, ali je to bila jedna mera koja je dala rezultat. Nakon toga, Vlada koja je došla posle toga, tj. krenula sa zapošljavanjem, ministarstva su napunjena i prepunjena, tako se nastavilo i sada. Mislim da je to jedan loš način kako se radi.
Inflacija nam prelazi zacrtanu stopu, rekorderi smo po broju nezaposlenosti i to su podaci koji govore o ekonomskoj politici u Srbiji. Inflacija ako se uzme april mesec, prošle godine i ove godine je 11,4%. Kažete da smo izašli iz recesije i da nam je rast BDP i industrijske proizvodnje 1,9% u prvom kvartalu, čekamo da vidimo drugi kvartal. Prvi kvartal, kako kažu stručnjaci, a i vi ste to rekli, ima li rezervu, je takav zato što su prošle godine bile velike zime i poledice i industrija nije radila. Videćemo drugi kvartal da li će i tu biti porast industrijske proizvodnje, kao što ste rekli da je u prvom kvartalu i kao što ste se hvalili da je Srbija izašla iz recesije.
Prosečne zarade, mart 2012. godine i mart 2013. godine, zarada je nominalno veća za 2,8% a realno je manja 7,6%. Građani siromaše, a država ne čini ništa da to spreči i zaustavi. Država i dalje ima nerazumne i neracionalne rashode. To je problem ove države, rashodi. Nisu problem ove države prihodi, problem ove države su rashodi. Januar i mart 2012. i 2013. godine, govorim o ovoj godini i o godini vaše Vlade, zarada je nominalno veća za šest, a realno manja za 5,4%. To su podaci koji sve nas ovde brinu. To su podaci o kojima mi moramo da raspravljamo.
Mi moramo ovde da govorimo o rashodima, o trošenju para, a vi nas uporno navodite da govorimo o tome kako u budžet uterati još koji dinar. Prevashodna tema je kako iz budžeta sprečiti da ode neki dinar, a da ga tri puta ne premerite i ne pogledate. To je tema o kojoj mi moramo da razgovaramo. Da li je za neku opštinu bitnije da se plati koncert neke folk dive ili je bitnije da se te pare daju onima kojima su najpotrebnije. To je tema o kojoj mi ovde moramo da razgovaramo.
Deficit budžeta je 76 milijardi, projektovan je na 121 milijardu za ovu godinu. Po procenama MMF on će biti 3,8%, po procenama Fiskalnog saveta će biti 5,5%, a u svakom slučaju će biti daleko veći od onoga što ste vi planirali. Opet kažemo, problem su rashodi, problem je trošenje, a ne prihodi. Ne možete iz suve drenovine cediti više, ne možete na kokošinjcima, štalama, ambarima i svinjcima praviti prihod koji će da pokrije trošenje sredstava za razne bahanalije, koncerte i ostalo, to se ne može raditi. Mi moramo da se okrenemo smanjenju rashoda. To je osnovna tema o kojoj ćemo danas govoriti, o smanjenju rashoda.
Da li treba nakrcavati ljude u razna javna preduzeća i državnu upravu? Mi smo imali gašenje jednog broja agencija i ostalog, ali se otvaraju nove kancelarije, nove agencije. Šta je sa zaposlenima po tim agencijama? Da li su zaposleni iz tih agencija dobili otkaze? Nisu, oni su preraspoređeni u ministarstva. Mi ovde govorimo, treba da vidimo da li se broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio? Nije, on se povećao od jula prošle godine i dalje se povećava dok mi ovde razgovaramo on se sigurno i dalje povećava.
Srbija dakako zavisi od stranih investicija i taj prihod je za Srbiju nezamenjiv. Prema izjavama direktora "SIEPE" on kaže mi ove godine treba da očekujemo, odnosno planirani su dve milijarde stranih, sve sa onim investicijama koje su već trebale da se realizuju, to su Emirati, to je sve drugo. Znači, ove godine od investicija stranih nema ništa. Ili će one biti na kašicu gotovo zanemarljive. Zašto je to tako? Evo, šta nemačko privredno udruženje kaže među svojim članovima – utisci o Srbiji kao zemlji pogodnoj za investiranje pored kritike upućene na račun javne administracije, birokratije, korupcije, na kojoj se radi, ali očigledno nedovoljno, pominje se novi Zakon o preduzećima koji predstavlja hiperprodukciju, povećava obim suvišnog posla. Isto važi i za Zakon o radu u kome je mnogo primera zastarelih recediva pored zvanične časovne četrdesetčasovne radne nedelje koja uključuje i pauzu za vreme rada, tako da je ona praktično 37 sati.
Srbija treba da radi. Ne treba da se oporezuju okućnice, štale i kokošinjci, Srbija treba da radi. Te pare umesto u rashode treba gurnuti u proizvodnju. "Sartid" je možda jedan od načina. Ne znamo koliko će biti uspešan eksperiment, ali svakako da Srbija mora da radi i to je ono što mi očekujemo. Podgrejavaju se velika očekivanja javnosti za dobijanje datuma. Ista priča je bila – samo da dobiju kandidaturu otvoriće nam se fondovi ovi i oni. To se kaže – sad kad dobijemo datum kreće blagostanje. Znate, datum se ne sipa u traktor i datum se ne baca na njivu. Srbiji treba posao, a ne datum i da vidimo da li će Srbija da radi posle tog datuma ili su potrebne neke druge mere da bi Srbija počela da radi.
Ovaj zakon i ovaj set zakona ima za cilj da se smanji deficit. Mi vidimo šta ste vi uradili, vi ste uzeli lokalnoj samoupravi jedan deo prihoda, taj prihod ste prebacili u budžet, a lokalnoj samoupravi ste ostavili da oporezuje kokošinjce, štale, ambare i okućnicu, što nikada nije bilo. To je nešto sa čim mi u DSS nikako ne možemo da se složimo. Vi ste lokalnoj samoupravi uskratili ozbiljan iznos sredstava. Beograd će ostati uskraćen za preko šest milijardi, Pančevo za oko 400 miliona dinara. To su sve sredstva namenjena za kapitalne investicije lokalne, komunalne infrastrukture.
Mi zagovaramo ravnomeran razvoj lokalne samouprave, a onda uskraćujemo lokalnoj samoupravi jedan siguran i stabilan prihod koji se ulaže u kapitalnu komunalnu infrastrukturu koja treba da privuče investicije kako bi se razlike između lokalne samouprave izjednačile. Mi sad taj prihod koji je siguran i stabilan uskraćujemo i stavljamo im jedan neizvestan prihod kroz koji treba da orobe građane za porez na imovinu da bi od toga mogli nešto da ulože. Mislim da je računica loša i da će se tek pokazati na terenu da je loša. Mi zagovaramo razvoj lokalne samouprave, a u stvari se oduzima jedno od osnovnih sredstava lokalnoj samoupravi, jedan od stabilnih izvora prihoda. Mislim da to nije dobro i da treba do kraja razmisliti na koji način da se smanje, povećaju prihodi, a da se ne zadire u džep lokalne samouprave.
Isto tako, poskupljuju usluge i na način na koji je predviđeno da sa advokatima, lekarima, stomatolozima uvede, da uđu u sistem PDV, da im se ukine paušalno oporezivanje. Advokatske usluge su skupe. Stomatološke usluge su skupe. Lekarske skupe. Biće još skuplje kad se uvedu u sistem PDV. Advokatske takse su velike. Ja razumem građane koji se bune, ali će biti još skuplje ako uđu u sistem PDV. I, prosto nije krucijalna stvar za uspeh ovih reformi da li će advokatima da se uvede paušal ili neće. Srbi će još više imati kvarne zube, i još će više uzimati pravdu u ruke, ukoliko se uvede sistem PDV za advokate i za ostale. Tako da prosto razmilite o toj meri.
Uvodi se porez na imovinu, na okućnicu, na sve ono što do sada nije bilo oporezovano, i davanja za porez će biti višestruko veća nego što su sada za građevinsko zemljište. Nikada u Srbiji nije bilo, ili bar u nekoj skorijoj istoriji Srbije porez na zemlju ispod 10 ari, na kokošinjce, ambare, štale i ostalo. To se prvi put uvodi i mislim da je to jedna loša mera, koja će i ovako osiromašene građane dodatno da ošteti. I, nakon ovog zakona jedino zemljište koje neće biti oporezovano je ono u saksijama i to onim manjim, pošto će one veće možda se naći u nekoj narednoj reformi na udaru, kamen u bubregu, i pesak u žuči. To je jedino što neće biti oporezovano.
I prosto, treba ostaviti prostor građanima da dišu. I mi kao DSS vam predlažemo da povučete ovaj predlog zakona, da dođete sa predlogom rebalansa u ovu skupštinu, gde ćemo otvoreno, direktno da razgovaramo o rashodima, gde ćete imati našu podršku da se smanje rashodi i da krenemo putem pravih i poreskih i sistemskih reformi. Hvala.
"Nije šija, nego vrat", što bi rekao narod. Ne naplaćujemo advokatima ovako - onako, nego je suština da ovde treba da ostanu u sistemu paušalnog oporezivanja.
Nisam deo ni advokatskog lobija, biću deo svakog lobija koji se zalaže za povoljnije rešenje za tu struku. Ako su to stolari, treba naći najpovoljnije rešenje za stolare, molere, limare, koga god hoćete i to je ono što je posao mene kao narodnog poslanika u ovoj Skupštini.
Što se tiče viška od 140 milijardi, vi ste sami stvorili utisak da je to neki višak, a ovamo pričamo svi o deficitu. Prosto, razjasnite da to nije višak, da Srbija i dalje ima budžetski deficit, a da su to sredstva koja služe, da li su u budžetskoj rezervi, koja će služiti za plaćanje obaveza. Dobro je da Srbija ima sredstva na računu koja služe da se plate obaveze koje dolaze, ali svakako ćemo mi biti u deficitu, tu se razumemo, i vi i mi mislimo isto i znamo šta ste hteli da kažete, to je jedno.
Treće, kada govorimo o poljoprivrednim objektima, mi ovde govorimo o poljoprivrednom zemljištu koje će takođe biti oporezivo, kao i građevinsko i to stoji, evo ga član 2. zakona koji je o ovome, u kojem se kaže – zemljište, građevinsko, poljoprivredno, šumsko i drugo; stambene, poslovne i druge zgrade; stanovi, poslovne prostorije, garaže i drugi nadzemni i podzemni građevinski objekti, odnosno njihovi delovi.
Vreme koje je pred nama će pokazati, prilikom primene zakona o porezu na imovinu, ko je bio u pravu, da li će biti oporezovana garaža, ambar, štala, kokošinjac kao građevinski objekat na zemljištu ili neće. Poljoprivredno zemljište, naravno da niko neće oporezovati njivu, ali vode govorimo o zemljištu koje je vezano za kuću i okućnicu.
Slažete se da nije negde na 10 kilometara od kuće na sred njive štala i kokošinjac, on se nalazi tamo gde čovek živi, na njegovoj okućnici, i o tome smo mi ovde govorili.
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Mihajlov.)
Mislim da prosto treba razmisliti da li je ovo najbolje rešenje da se uteraju pare, da li u lokalni, da li u republički budžet i treba videti da građani moraju da prežive sve reforme pred koje ih stavljamo.
U ostalom, cilj države je valjda da građani žive bolje, a ne da birokratski aparat, jedan deo administracije živi dobro, a da svi drugi rade za njih. Pedeset posto građana zaposlenih u Srbiji je u javnom sektoru. Znači, onih 50% što radi, od njih žive penzioneri, živi administracija, žive svi ovi. To će postati u jednom trenutku neizdrživo.
(Predsedavajući: Molim vas gospodine Mihajlov, vreme.)
Završavam. Treba praviti sistem koji je održiv i koji je održiv na duže staze, eto to je naš predlog bio i zato smo predložili da se povuku ovi zakoni, da raspravljamo o rashodima i nakon toga da pristupimo temeljnoj poreskoj reformi, ako se ustanovi da je neophodno.
Poštovani predsedavajući, uvaženi direktori, uvaženi gospodo poslanici, pridružio bih se argumentaciji gospođe Banović koja se odnosi na činjenicu da treba apsolutno besplatno staviti na uvid svima koji su zainteresovani kompletnu bazu koja se vodi u informativnom centru, naročito uključujući i sudsku praksu.
Niko od nas nije rekao ovde da je put do pravde i istine brz, lak i jeftin. Naprotiv, svi smatramo da je demokratija koja garantuje prava, između ostalih i pravo na ravnopravnost, na pravično suđenje, na dostupnost i zakona i svih podataka svakom zainteresovanom u bilo kom postupku, garantovano Ustavom.
Samim tim, ravnopravnost stranaka u postupku se ovim putem narušava ukoliko mogućnost da jedan broj podataka ne bude dostupan svima, već se bude naplaćivao od onih koji su najzainteresovaniji za pravdu i koji su najbrojniji u traženju pravde, a to su građani Srbije.
Mi, kao njihovi predstavnici, treba da omogućimo prihvatanjem ovog amandmana da njihov pristup sudskoj praksi, koja nije nevažan izvor prava i koja nije nevažna u postupku odbrane ili u postupku tužbe koju građani vode pred sudovima u Srbiji, da ovaj vrlo važan resurs se njima potpuno besplatno stavi na korišćenje.
Ukoliko budemo naplaćivali, ne samo građanima, već i vi kao direktor Sekretarijata ćete morati da plaćate korišćenje sudske prakse i mi kao narodni poslanici i ministri u Vladi i predsednik Vlade i svi oni ostali koje je pobrojao gospodin Miković, će morati da plaćaju korišćenje ovoga. Osim tužilaštva, naravno, koje je strana u postupku i sudova koji sude.
Dovodimo u neravnopravan položaj građane, advokate koji zastupaju te građane, u odnosu na tužilaštvo i pravobranilaštvo, koji su najčešće strane u postupcima koji se vode.
Mi smatramo da treba apsolutno omogućiti besplatan pristup elektronskim podacima sudske prakse kao i svim ostalim podacima kako je predviđeno u elektronskoj formi i omogućiti ravnopravnu zaštitu svih pred ovim sudovima. U suprotnom, dolazimo u situaciju da male advokatske kancelarije neće moći da budu te koje će posedovati sudsku praksu i biti u mogućnosti da pruže punu sudsku pravnosudsku zaštitu građanima koji dolaze kod njih, da građani sami, koji odluče možda sami da se brane pred sudom,ima i takvih, neće biti u mogućnosti da bez plaćanja naknade pristupe ovim podacima i time će biti u neravnopravnom položaju u odnosu na pravobranilaštvo, tužilaštvo, ili možda na drugu stranu koju zastupa neka moćnija advokatska kancelarija, koja će apsolutno raspolagati svim podacima.
Smatramo da treba omogućiti svima ravnopravan pristup, ravnomerno suđenje i ravnopravan i fer pristup ka svim institucijama. To je jedna stvar.
Druga stvar, prihvatanjem amandmana koji je predložio Odbor, a to je sledeći amandman, to je jedno nekompletno rešenje koje bi opet moralo da se dopunjava ukoliko se odlučite samo za državne organe, a ne da dopunite taj amandman Vladom, Narodnom skupštinom i ostalim državnim institucijama.
Opet dolazimo u situaciju da imamo jedan loš amandman Odbora koji je neobuhvatan i imamo amandman poslanika DSS koji se odnosi da pristup bazi podataka bude apsolutno besplatan.
Smatramo da treba prihvatiti da baza bude besplatna.
Druga stvar, mi ne znamo koliko bi otvaranje baza svima opteretilo "Službeni glasnik" i opteretilo budžet Republike Srbije.
Mi takvu evidenciju ovde nemamo. Samo se ovde manipuliše podatkom da je 90% pao prihod "Službenog glasnika" od kada ne postoji obaveza objavljivanja javnih nabavki u "Službenom glasniku".
Drugi podatak nemamo, ne znamo ni koji su prihodi, ni rashodi, ni koliko ima zaposlenih, ni koji trošak ide na štampanje knjiga, na publikacije koje su apsolutno od drugorazrednog značaja u poslovanju "Službenog glasnika", jer i ono o čemu je govorila gospođa Banović u svom, jednom od ranijih amandmana, primarna delatnost "Službenog glasnika" je informisanje građana Srbije o zakonima i ostalim aktima koje donosi Vlada, Skupština i ostali organi, a čije je objavljivanje obavezno.
To je osnovna delatnost "Službenog glasnika" i zato ga je država finansirala, zato država treba da se stara o funkcionisanju i o finansiranju samog "Službenog glasnika", ukoliko je to neophodno da bi zakoni i svi drugi akti bili dostupni svima i da bi svi građani bili u ravnopravnom položaju pred državnim organima, ili imali mogućnost da se informišu o svim podacima, aktima vezanim za
funkcionisanje države i koji su od njihovog značaja.
Mi ćemo ostati istrajni u nameri da se usvoji ovaj amandman, s obzirom da on omogućava u 21. veku nešto što je osnovno pravo građana na informaciju o aktima, koje donosi država i sudovi i smatramo da na ovaj način neće biti ugroženo finansiranje "Službenog glasnika", jer nemamo nikakvu računicu kako bi to opteretilo "Službeni glasnik" ili državu, i da država mora da nađe sredstva ili na drugi način da pomogne "Službenom glasniku" da obezbedi besplatan pristup svima, svim podacima od strane građana Srbije.
Vi nam kažete da ćete na parče da ispravite neravnopravnost. Znači sada su svi neravnopravni, ostaće neravnopravni, ali manje. To može, da kažemo, da vama prija na neki način, ali mi smatramo da treba potpuno ispraviti neravnopravnost. Mi ne govorimo sada ovde o Beogradu, govorimo o tome da advokat u Crnoj Travi koja ima 2000 stanovnika, gledam po broju birača, oko 2000 i koji treba da…
(Predsedavajuća: Prijavite se još jednom molim vas, nešto se sa sistemom dešava.)
Mi ne govorimo ovde o Beogradu, uzmimo opštinu Crna Trava koja ima malo stanovnika, ili neku drugu opštinu koja ima svega par hiljada stanovnika gde prosto treba omogućiti da njima bude dostupno apsolutno svako pravo.
Advokat iz te opštine koja spada u jednu od najsiromašnijih, koji verovatno ima mali broj slučajeva, koji jedva krpi kraj s krajem da plati porez, zdravstveno, socijalno, ono po paušalu sve što plaćaju advokati, teško da može neka dodatna sredstva da izdvoji.
Znači, nama je u interesu da mi, i zato smo rekli da ravnopravnost i pravda nije ni brza ni jeftina već je to jedan duži put, ali mi treba da se ovde kao narodni poslanici, narodni predstavnici postaramo da to bude tako i da u svakom delu Srbije svakom bude dostupno pravno na punu odbranu, na ravnopravnost, na punu zaštitu svojih prava pristupom ovim propisima. Mi ćemo naravno ostati istrajni u odbrani ovog amandmana i u nastojanju da svim građanima potpuno besplatno bude dostupan pristup i sudskoj praksi.
Sad hoću da naglasim i to smo rekli u raspravi u načelu, smatramo da ovaj zakon i formiranje ovog informacionog centra jeste iskorak u odnosu na ono što imamo do sada i da to jeste nešto što smo mi pohvalili u načelnoj raspravi i da će to doprineti mnogo boljoj informisanosti o zakonima i ostalim aktima svih građana Srbije, svih onih koji to žele. Biće im omogućen pristup apsolutno svemu, osim sudske prakse, što mi smatramo da je takođe važno, kao izvor prava. Mi smo to potpuno rekli da je to jedan kvalitet i poboljšanje u odnosu na sadašnju situaciju.
Ostaje još samo ovaj jedan segment za koji smatramo da je isto tako bitan i smatramo da ne bi bio veliki trošak ili napor da se učini da potpuno otvorimo mogućnost svima da dođu do pravde na jednak način. Hvala.
Reklamiram član 107.
Narodni poslanik je uvredio i poslanicu Banović i sve nas ostale time što kaže da mi ne razumemo i da treba on nas da nas uputi kako ćemo da se ponašamo, da nas edukuje, da čitamo reč po reč, rečenicu po rečenicu i sve ostalo.
O tome ko koliko čiča i kako čita i kako radi u ovoj skupštini, može da se vidi. Zna i javnost. Vidi i zna ko je kakav poslanik, ko je kakva poslanička grupa i kakvi su rezultati koje poslaničke grupe i u to ne bih ulazio.
Prosto, trebali ste ranije da ga opomenete, jer nama ovde ne treba edukacija.
On ako hoće da edukuje nekoga, ima svoju stranku. Ima kadrove u svojoj stranci da edukuje. Možda je ove direktore u "Galenici" trebao da edukuje pre nego što su pokrali, da ne oštete državu Srbiju zbog toga što su uradili i bilo bi mnogo više para i za skenere i za lečenje i za zdravstvenu zaštitu.
Nemojte ovde nama da držite predavanje i da nam pričate o demagogiji, jer nemate prava na to.
Vi ovde pričate o zdaravstvenoj zaštiti, o ravnopravnosti? Koja ravnopravnost? Koju ste nam ravnopravnost pružili?
Molio bih vas da se uzdržite od takvih stvari i da se vratimo da raspravljamo o temi dnevnog reda. Hvala.
Oko tog čuvenog paljenja Skupštine, mi smo na vlast došli voljom naroda, a vi ste pokušali tu volju da pokradete i onda se narod pobunio i podigao da zaštiti svoju volju.
Mi kada smo hteli da raspravljamo o volji naroda, predsednik Vlade Koštunica je vratio narodu volju 2008. godini, da vidi ko će da dobije podršku i mi smo otišli u opoziciju. Nismo se skrivali.
Pravo na repliku, imam pravo da govorim o onome o čemu je govorio prethodnik. Tako da smo mi na vlast došli voljom naroda. Od 2000. godine, se sigurno bolje živi, nego pre 2000. godine. Srbija je zahvaljujući toj promeni vlasti dotakla taj datum, o Evropskoj uniji, o kome vi pričate. Srbija je krenula drugačije da se razvija kao jedno otvoreno i demokratsko društvo i demokratska država.
U ovom parlamentu mogu da se vode ovakve polemike i rasprave, kakve se danas vode, upravo zahvaljujući promenama do kojih je došlo, i do promene vlasti i do svega ostalog. Tako da ne bih ulazio više dalje u to.
Što se tiče ovog zakona, prosto treba ako se do kraja primenjuju standardi koji postoje, rezolucije, deklaracije, svi potpisani sporazumi, međunarodna pravila, onda ih treba do kraja i principijelno primeniti, a ne u nekom delu odustajati, u nekom delu neodustajati.
Treba nastojati da se krajnje odgovorno bez ikakve demagogije uđe u ovu raspravu, kao što mi radimo, kroz mnogo amandmana, kroz naše rasprave. Ne bavimo demagogijom, mi se bavimo ovim zakonom. Prosto nas čudi da neko pokušava poslanike Demokratske stranke Srbije, koji ne samo u ovoj raspravi, nego i u svim ostalim raspravama pristupaju krajnje konkretno, sa konkretnim i dobrim predlozima, neko pokušava da nas nazove, da se služimo demagogijom. Mislim da je to za mene lično, i za sv ostale naše poslanike uvredljivo, jer nikada tako nismo radili, niti ćemo raditi u ovoj skupštini.
Dobar dan poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani direktore, Zakon o krivičnom postupku je zreo za temeljnu promenu. Ušli smo u jedan manir prethodne Vlade, a to je da na svakih par meseci ili na svakih mesec dana ili u svakom redovnom zasedanju imamo bar jednu, a uglavnom je bilo više promena ZKP. To se svodilo po potrebi ili jednog krivičnog postupka ili nekog zaštićenog svedoka ili neko ko je trebao da bude zaštićeni svedok, sve dok nismo menjali zakon, prilagođavali smo kako bi se sve to uskladilo sa tada potrebama aktuelne vlasti.
Ono što kao stranka očekujemo, što smo i tada i sada uvek zagovarali je to da moramo kao država da napravimo jedan zakon o krivičnom postupku koji bi bio u skladu sa realnošću, sa potrebama države i koji bi na određeni način usmerio krivični postupak koji se vodi i uskladio ga sa tim tendencijama koje postoje i koje su dobre i doprinose cilju krivičnog postupka, a to je ustanovljenje istine i pravične presude i zadovoljenje pravde, što je krajnji cilj.
Stručna javnost već duže vremena upozorava na činjenicu da istina u krivičnom postupku više nije moguća, da nije tema, već se sve svodi na skupovima na kojima učestvuje stručna javnost, profesori iz instituta, sa fakulteta, sudije iz sudova, advokati, gde se kaže istina više nije tema postupka, već samo verovatnoća. Po zakonu o verovatnoći se donosi presuda. Da li je 60, 70, 90% pa i neke same sudije kažu da oni presuđuju kada je verovatnoća za nešto 80 ili 85%, što je po nama loše i što može da dovede do toga da presude budu nepravične, budu netačne i da dođemo u situaciju da u nekim slučajevima budu osuđeni oni koji nisu neko delo učinili ili budu strožije ili blaže osuđeni oni koji su neko delo počinili, a za to se ne zna ili se zna pa iz nekih razloga po slobodnom utisku sudije nije došlo do pravične i pravedne osude i samim tim zadovoljenja celokupnog pravnog sistema i žrtvi koje su posledice tog postupka.
Smatramo da je Srbiji neophodna celokupna izmena ZKP, da Srbija donese ili novi Zakonik ili da uđe u temeljne izmene ovog postojećeg Zakonika. Zakon o krivičnom postupku ovakav kakav je sa puno izmena i ako se nastavi ovim tempom izmena više ni sami predlagači zakona neće znati koja je aktuelna verzija ovog zakona. Oni će znati ako se dobro pomuče da ga pronađu, ali u suštini sudska praksa o kojoj ovde dosta govorimo ne može da se formira ukoliko stalno menjamo ZKP. Sudska praksa kao jedan od izvora prava, a to su nas učili na pravnom fakultetu u prvoj godini prava, ne može da postoji ukoliko stalno menjamo zakone i ukoliko ne postoji izvesnost trajanja jednog propisa koji mi donesemo iz zakona. Da li je to ZKP, da li su to zakoni koji određuju kazne ili definišu druge stvari, ne samo u ZKP, već u svim drugim stvarima, ali jedna izvesnost mora da postoji.
Zato apelujemo i tražimo da se pristupi temeljnim izmenama ZKP, pogotovo što radne grupe koje je formiralo prethodno ministarstvo, ministarstvo pre njega i ovo sadašnje ministarstvo već imaju gotove tekstove koje su radili i profesori sa pravnog fakulteta, i sudije i advokati iz svoje prakse. Samo treba da se donese odluka i da se temeljno pristupi izmenama ZKP, za šta se mi zalažemo. Na ovaj način i ovakvim pristupom, sitnim izmenama Zakonika svakih dva tri meseca ne doprinosimo pravnoj sigurnosti i ne doprinosimo istini i zadovoljenju pravde koja je cilj krivičnog postupka. Mi ćemo kao stranka podržati izmene predloga ovog zakona koje su predložili poslanici DHSS.
Drugi deo ove tačke je Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa i akata. Važan zakon iako nije posebno atraktivan za raspravu, ali to je zakon koji je važan i predstavlja poslednju kariku u procesu donošenja akata i zakona. Predviđa stupanje na snagu zakona.
Složio bih se sa vama i sa kolegom Mikovićem da je potrebno uvesti jedan termin, a to je stupanje na snagu. Primena i stupanje na snagu mogu da dovedu u zabunu i da odlože stupanje na snagu nekog zakona time što će primena da se odloži. Imamo puno zakona koji još uvek nisu primenjeni. Zakon o notarima čija primena se odlaže, zatim se ide u izmene i to je jedan od zakona koji je bitan za izgradnju pravnog sistema uopšte državne uprave, jer oni preuzimaju jednu nadležnost iz sudstva i državne uprave. Ovde govorimo o potrebi da se zakoni kada stupaju na snagu primenjuju.
Ono što je jako važno jeste saradnja između samog "Službenog glasnika" kao javnog preduzeća koje je dobilo da vrši ovaj važan segment u samoj državnoj upravi, u celom sistemu države, Vlade, Skupštine i ostalih službi i organa koji objavljuju svoje zakone. U tom smislu značaj sekretarijata je bitan, ali to je već ovde pomenuto, sekretarijat je sam dužan da vodi računa o objavljivanju zakona, potkrade se, voleo bih da je to greška ili omaška u prevodu, pošto u Srbiji ustavni amandmani ne postoje, postojali su do 1974. godine i kada su menjali Ustav ustavnim amandmanima, sada u modernoj srpskoj praksi ustavni amandmani ne postoje. Ustav ne poznaje ustavne amandmane kao način promene Ustava. Nađite bilo gde u Ustavu da se Ustav menja ustavnim amandmanima. Ustav poznaje postupak za promenu Ustava. Naravno da može da se menja ceo Ustav na inicijativu, postoji način kako se to menja, ali ustavni amandmani su nešto što je anglosaksonska praksa gde možemo da vidimo ako pratimo pravne serije koje se snimaju u Holivudu, ali u našoj praksi ustavni amandmani još uvek ne postoje. Treba izbeći termin ustavnih amandmana.
Nadamo se da vi kao direktor sekretarijata vodite računa i o tome i da je ovo samo jedna greška koja se omakla, a opravdanje da ako je postojala greška u prethodnom zakonu pa nije izmenjena 2006. godine, ne znači da sada treba da ponovite istu grešku. Ako smo jednom propustili priliku da je promenimo, treba sada iskoristiti priliku i promeniti ovaj član.
Predložili smo amandman kojim se briše – ustavni amandmani i dodaje se - akt o promeni Ustava, što je više usklađeno sa Ustavom i nadam se da ćete imati sluha da jedan takav amandman usvojite.
Druga stvar, u pravu postoji pretpostavka poznavanja propisa. Građani i svi koji su predmet prava imaju obavezu da poznaju propise, da li su oni krivični ili u svakom drugom obliku. Samim tim smatramo da podaci koji budu, dokumenti, sudska praksa, zakoni na pravno-informacionom sistemu budu besplatno dostupni svim građanima.
Ako Ustav pretpostavlja da svi mi znamo propise i da je to način, vi kada potpadnete pod neki krivični postupak ili prekršajni postupak ili pod bilo koji postupak koji država pokrene protiv vas, postoji pretpostavka da vi taj propis znate. Da bi svaki građanin mogao da zna neki propis, ako već ima sankciju za neko određeno ponašanje, država treba da obezbedi da građanin može s tim propisom besplatno da se upozna i to svi građani jednako, da ne budu advokati ili Pravosudna akademija u prednosti na nekim običnim građanima koji isto potpadaju pod te propise kao svi ostali.
Mi kao stranka imamo amandman za to. Treba obezbediti, naravno, da sama država naknadi, ako postoji neki trošak za "Službeni glasnik", da država to nadoknadi. Isto tako smatramo da "Službeni glasnik", njegova prevashodna uloga treba da bude da se bavi objavljivanjem ovih dokumenta, da to bude što ažurnije i bolje i da bude u skladu sa vremenom. Do sada nam je "Službeni glasnik" gubio klijente zato što su ga svi pretekli u tom neformalnom objavljivanju, AIKOM i svi ostali sajtovi i baze podataka koje su postojale. "Službeni glasnik" je pretpostavka tačnosti određenog akta i on mora da bude apsolutno dostupan svima.
Ono što je moja primedba, to je da bi Skupština trebala da ima u nadzornom odboru svog člana, pored Vlade i sekretarijata, da i skupština koja donosi zakone ima svog člana, upravo zbog te redakcije, zbog izmena koje se ovde dešavaju u pravom trenutku. Bilo je raznih slučajeva gde odbor i Vlada donesu neke amandmane, nešto se usvoji, koji nisu potpuno u skladu. To je naš predlog.
Ovaj zakon je poboljšanje u odnosu na prethodne zakone. Mi ćemo, u zavisnosti od toga koji amandmani budu prihvaćeni, u danu za glasanje odlučiti da li ćemo ga podržati. Hvala.
Ovom prilikom govorim o Ustavu Srbije, ne o Ustavu Savezne Republike Jugoslavije, govorim o praksi koja je postojala od donošenja Ustava iz Miloševićevog vremena, pa Ustava 2006. godine i sada koji to ne poznaju. Smatramo da bi trebalo zadržati akt o promeni Ustava. Ustavni amandmani, prosto to je jedna istorijska loša tekovina kojoj se ne treba vraćati i u modernoj praksi mi tih promena nemamo, idemo na promenu Ustava.
Ustav poznaje samo akt o promeni Ustava i mislim da bi tu formulaciju trebalo zadržati u zakonu da ne bi unosili dodatnu konfuziju, jer suština je ista, ali ovo je možda, po nama, evo mi kada smo razgovarali oko ovog amandmana, suština je ista, ali ime je i te kako bitno, da ne uvodimo neke nove ustavne amandmane, koji su suprotni u samom duhu Ustava, koji smo doneli 2006. godine. Hvala.