Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Radojko Obradović

Govori

Govoriću kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe.
Pozivam ministarku pravde, žao mi je što nema ministarke finansija, zato što je danas 28. decembar 2009. godine. Na dnevnom redu je i član 1, upravo o tome govori, na dnevnom redu je i rebalans budžeta. Tim rebalansom predviđeno je da se deficit povećava sa 70 na 104 milijardi dinara. Znači, 34 milijarde je razlika između budžeta.
Zašto je to bitno baš danas? Očigledno je da su te pare već potrošene i očigledno da je Vlada bez saglasnosti Skupštine potrošila 34 milijarde. Ako to Vlada sebi dozvoljava, kako će zbog toga da spreči lokalnu samoupravu ili bilo koje javno preduzeće? Ako novi Poslovnik dozvoljava da se ova rasprava završi za jedan dan, koji je razlog zbog čega nismo raspravljali 1. oktobra kada je već prekoračen deficit? Zašto 1. oktobra nismo usvojili rebalans budžeta i zašto 1. oktobra nismo apsolutno otklonili svaku sumnju da li je ovo u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu ili ne?
Ako vi svesno potrošite i ako se zadužujete, očigledno da član 1. predviđa novo zaduživanje od 34 milijarde. To ne može da se podvede ni pod jedan član Zakona o budžetskom sistemu, osim zaduživanja, a zaduživanje nije moguće bez saglasnosti Skupštine. Ovo je još jedan od niza u nizu presedana koje je napravilo Ministarstvo finansija i ova vlada, ovo je još jedno kršenje Zakona o budžetskom sistemu, ovo je još jedno razaranje budžetskog sistema čitave zemlje.
Gospođo potpredsednice, gospođo ministarko pravde, dame i gospodo narodni poslanici, još jednom o članu 1, pošto ovaj zakon u stvari ima član 1. i još jedan i po član, uključujući i ovu odredbu kad stupa na snagu. Ovaj član 1. govori mnogo toga.
Podatak o prihodima i rashodima ukazuje i daje odgovor na mnoga pitanja. Recimo, ne znam da li postoji konsenzus, drago mi je da su tu gospodin Perić i gospodin Čolaković, pitanje je da li je kriza završena, jer čujemo najave da je kriza gotova i da sada sve kreće nabolje.
S druge strane, iako zakon o budžetu nije još uvek stupio na snagu, imamo najave iz Vlade da se on u stvari neće ni poštovati, da će se poštovati prvih nekoliko meseci, a da će se onda odmrznuti i plate i penzije. Da, to smo čuli sa vrlo visokog mesta u Vladi. Ako niste videli, gospođo ministarka, tu izjavu, mi ćemo vam sa zadovoljstvom to pokazati.
Kada uporedimo prihode budžeta za 2008. i za 2009. godinu i prihode po mesecima, prošle godine je u novembru prihod budžeta bio 49 milijardi, u decembru 68 milijardi. Znači, prihodi budžeta su bili praktično 50% u decembru veći nego u novembru, a ove godine će prihodi u decembru biti jednaki prihodima iz novembra, 56 milijardi u novembru, 57 milijardi u decembru.
Znači, ne da nema onog rasta od prošle godine, nego su prihodi na istom nivou, što znači da su se samo rezerve koje su naši građani imali i koje su bile namenjene potrošnji značajno smanjile, a to ni na koji način ne ukazuje da će sledeće godine biti obezbeđen rast i da ćemo sledeće godine krenuti uzlaznom linijom.
Druga stvar, kada pogledate kako se planira budžet i kako su trošene državne pare, deficit je u novembru bio svega dve milijarde, u decembru će biti 25 milijardi, što znači da je Vlada apsolutno sva plaćanja ostavila za decembar, pa da onda vidi šta će da radi.
S druge strane, DRI kao jednu od ključnih primedbi je imala to da prošle godine završni račun nije bio zatvoren sa 35 milijardi koje su nezakonito prenete iz 2008. u 2009. godinu. Prema podacima koje imamo ovo je drastično, a šta će DRI sledeće godine otkriti to ćemo tek da vidimo.
Potpuno je jasno da se krši Zakon o budžetskom sistemu. Ovo nije pozajmica za tekuću likvidnost, ovo je očigledno zaduživanje, to se vidi iz člana 1. jer se zadužujemo za dodatnih 35 milijardi. To nije dozvoljeno po zakonu.
Svako zaduživanje mora da se ostvari tek nakon Skupštine. Ovo zaduživanje je već završeno, jer su to hartije od vrednosti i to su one aukcije koje se objavljuju svakog utorka i svakog četvrtka. Znači, za to je već država zadužena, mi to naknadno verifikujemo. Ne vidim nijedan razlog zašto to nije urađeno na vreme.
Druga stvar, prihodi se očigledno smanjuju, što apsolutno ne ukazuje na to da se kriza završava, naprotiv, ukazuje samo da su mere Vlade bile neadekvatne, da su rešavale problem samo u određenom trenutku i da ne postoji apsolutno nikakva strategija šta će biti naredne godine. Dokaz za to je i podatak da Vlada ne planira ni jedno novo radno mesto u 2010. godini.
Pozdravljam ministarku finansija. Dok vi niste bili tu, raspravljali smo o pravnim aspektima zakona o rebalansu budžeta. Sada ćemo da pričamo o nekim drugim stvarima.
Opet smo na članu 1, pošto on definiše sve, sve što je bitno za budžet za 2009. godinu, odnosno predstavlja bazu za 2010. godinu. Vi ste istakli u izjavama ovde u Skupštini da je srednjoročno jedan od osnovnih problema rešenje pitanja plata i penzija. Moram da priznam, pre svega da zahvalim MMF za transparentnost, jer u stvari, da nema MMF, teško da bismo znali kako ti pregovori teku, šta je sve dogovoreno i kako stvarno stvari stoje. Kada uđemo na sajt interne stranice MMF, tamo dobijemo sve dokumente koji su nam potrebni.
Vezano za plate i penzije, vi ste bili potpuno u pravu. Sve ono što ste preneli da su zaključci pregovora sa MMF to apsolutno do poslednjeg slova stoji na njihovoj internet prezentaciji. Sećate se, pre jedno mesec i po-dva dana, kada su predstavnici MMF bili ovde u skupštinskoj sali se otvorila rasprava šta je tačno dogovoreno i imali smo izjave potpredsednika Vlade zaduženog za socijalna pitanja gospodina Krkobabića, koji je rekao da je ovo zamrzavanje trenutno, da će se penzije isključivo usklađivati sa rastom zarada, da će se ta reforma sprovesti na vrlo pažljivo odabran način i potpuno je negirao sve ono što ste rekli vi, predstavnici MMF i ono što je rekao guverner Narodne banke.
Mi sada imamo dokument koji se zove Pismo o namerama, datum je 3. decembar i tu kolege poslanici, dame i gospodo, stoji apsolutno sve što je ministarka finansija tada rekla. Ne znam da li u Vladi postoji komunikacija, jer prosto mi je neverovatno da imamo tako različite zaključke o tako ozbiljnoj stvari kao što su penzije. Ovde nema ni reči o onome što je govorio potpredsednik Vlade gospodin Krkobabić. Naime, na strani četiri, nominalno zamrzavanje penzija nastaviće se u 2010. godini, a naredno usklađivanje će biti u aprilu 2011. godine.
Ono što je interesantno, ovde se kaže da primena ove mere dovodi do izdataka za penzije oko 395 milijardi u 2010. godini. Ako se ne varam, u budžetu koji je usvojen prošle nedelje, ta stavka je 457 milijardi, znači, razlika je oko 60 milijardi. Znači, ovde piše 60 milijardi manje nego što piše u budžetu za 2010. godinu.
To je više nego interesantna stvar. Ukupni izdaci su 215 milijardi, preko Ministarstva finansija i Ministarstva rada, doprinosi su oko 240 milijardi naredne godine projektovani, to je 457 milijardi. Ovde piše 395 milijardi.
Rast penzija će biti isključivo u skladu sa inflacijom. Znači, nema nijednog slova o tome da bi moglo da bude nekakvo drugo usklađenje. Vrlo interesantno je da će je potpisano da će srednjoročni cilj biti umanjenje zarada u sektoru države na oko 8%. Zato će biti potrebne dodatne strukturne reforme u sektorima obrazovanja i zdravstva, u skladu sa nedavnim preporukama Svetske banke.
Podsećam vas, kada su se pojavile te preporuke Svetske banke, da su i ministar zdravlja i ministar obrazovanja rekli da to apsolutno nije prihvatljivo i da to ne dolazi u obzir. Ovde eksplicitno piše da će to biti otprilike u skladu sa tim preporukama, o kojima smo ovde govorili, pa nećemo sada trošiti vreme na to.
Dalje se najavljuje da će krajem februara biti podnet zahtev, ali da će izdaci za penzije sa 13% u 2009. godini spasti na 10% u 2015. godini. Znači, nema rasta zaposlenosti, blag rast PDV, niska inflacija, a izdaci za penzije za 30% manji u roku od sledećih nekoliko godina. Kako je to moguće, ako raste broj penzionera? Samo sledeće godine je projektovano 20.000 penzionera manje. Ne vidim drugi način nego da penzije budu sve manje i manje. Tu onda nema ništa od onih deklarativnih ciljeva o kojima smo pričali.
Na kraju, ovaj dokument su potpisali predsednik Vlade Mirko Cvetković, ministar finansija Diana Dragutinović i guverner Narodne banke Radovan Jelašić. Upućeno je Dominik Stros-Kanu, generalnom direktoru MMF.
Prema tome, ne znam da li u Vladi postoji komunikacija, ali očigledno je da ono što kažu, vezano za plate i penzije, što je rekla ministarka finansija, to apsolutno odgovara onome što je Vlada usvojila, što je tamo predato i to nema nikakve veze sa onim što je govorio ministar zdravlja, ministar obrazovanja i potpredsednik Vlade gospodin Krkobabić, a to sve nas zajedno jako brine.
Imam još nekoliko minuta kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe.
Zahvaljujem gospođi Dragutinović na ovom objašnjenju. Rekli ste da treba da imamo razumevanje za nešto fleksibilnije ponašanje prilikom ovog budžeta, jer je kod nas takav sistem.
Iskoristio bih priliku da vas podsetim da smo takav sistem napravili pre tri ili četiri meseca, jer Zakon o budžetskom sistemu je usvojen u julu ove godine. Prema tome, ako je nekad bila kriza i ako smo znali da nam treba fleksibilnost, onda je to trebalo da uradimo kada smo donosili taj zakon. To nije bilo pre sto godina, to je bilo pre tri meseca.
Sada nam kažete kada donesemo novi zakon za tri meseca da će to bitno da promeni stvar. Ne znam da li će da promeni, iz prostog razloga što svakog dana iz Vlade dobijamo potpuno dijametralno suprotne informacije. Vi ste pre nekoliko dana poslali pismo o namerama MMF-u. Tu se nigde ne pominje Razvojna banka Vojvodine. Usvojili smo zakon koji predviđa osnivanje još jedne državne banke. U tom dokumentu nigde nema takvih stvari. O čemu onda pričamo? Naravno, slažemo se da u vreme krize treba tražiti izgovore i različite države ih traže na različite načine. Vi ste se odlučili da povećate javni dug, da finansiranjem potrošnje preko budžeta, finansiranjem različitih projekata pokušamo da pokrenemo tražnju i da pokrenemo privredu.
Mogu da vam citiram šta o tim projektima kaže savetnik premijera. Premijer je napravio petočlanu grupu koja ga savetuje, Milojko Arsić o tim projektima kaže sledeću stvar. Prvo konstatuje da apsolutno ne postoji nikakva verifikacija tih projekata, odnosno ne postoji analiza tih projekata, osim činjenice da nama treba Koridor 10, nikakve druge analize tu nemamo. Tu ima svega i svačega, od pruge Valjevo - Loznica pa nadalje.
Gospodin Arsić kaže - različiti koalicioni partneri traže strane finansijere za realizaciju projekata iz njihove nadležnosti iako neki od tih projekata ne bi prošli rigoroznu kontrolu i ekonomsku verifikaciju, dok mnogi drugi projekti mogli bi se prepustiti privatnim investicijama. To ne kažemo mi, to ne kaže opozicija, to kaže čovek koji savetuje predsednika Vlade. Predsednik Vlade ne može da se izbori, a onda nam kažete da su ti projekti jako dobri i da treba ovo i da treba ono. Apsolutno ne postoji plan.
Usvojili ste budžet za 2010. godinu. Da li je tako? Da li u tom budžetu postoji stavka - denacionalizacija? Vaš zamenik, državni sekretar najavljuje da ćemo usvojiti vrlo brzo zakon o denacionalizaciji, pa šta ćemo da radimo? Hoće li taj zakon da se primenjuje ili će to biti zakon koji je mrtvo slovo na papiru? Ako se primenjuje, trebaju sredstva, ako trebaju sredstva, treba da ih bude u budžetu, ako ih ima u budžetu, zašto ih ne vidimo?
Tu dođe ministar Mrkonjić, pa kaže - postoje investicije, ali su one sakrivene. Gde su sakrivene? Kakva je to onda fleksibilnost? Mi ćemo biti fleksibilni. Usvajate budžet pošto ste potrošili 35 milijardi više nego što treba. Niste potrošili? Nego kako? O čemu se tu radi. Imate potpunu fleksibilnost da radite šta god hoćete, ali se radi o tome - šta ćemo dalje kada se poveća javni dug, kako ćemo to da vraćamo? Da li postoji analiza održivosti? Nisam siguran. Toliko o tome.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, na dnevnom redu je nekoliko kredita. Očekivao sam da će biti ministar Mrkonjić, pošto sam hteo da govorim i o tom aspektu. Ovi krediti imaju nekoliko aspekata. Jedan je finansijski, drugi je i tehnički i uopšte nije manje važan ni taj drugi deo da bi se čitava stvar realizovala. Naravno da nema razvoja bez infrastrukture. To je poznata stvar. Ako nemate dobre puteve, ako nemate generalno infrastrukturu, ne možete ni da razmišljate o razvoju. Infrastruktura je potrebna. Takođe, vrlo malo zemalja u svetu, u stvari, ne znam ni jednu koja je bez kredita uspela da završi infrastrukturu.
Osnovno pitanje je gde je ta granica, gde je ta finansijska isplativost uzimanja kredita i sposobnosti za vraćanje, to, naravno, zavisi i od spremnosti čitave zemlje. Ovaj kredit je izuzetno važan, DSS potpuno podržava potrebu da se konačno završi putna infrastruktura. Ali, složićete se sa mnom da ovaj kredit ima još jednu dimenziju. Želja nam je da ova sredstva, osim što će napraviti puteve, iskoriste naša preduzeća koja ćemo zaposliti, koja će otvoriti neka nova radna mesta, koja će omogućiti da ta sredstva budu višestruko oplođena u Srbiji.
Ove godine je nažalost završeno samo 50-ak kilometara puteva u Srbiji. Za narednu godinu se planira mnogo više, čak smo čuli i neke nove projekte koje potpuno podržavamo, to je ovaj krak autoputa ka Bosni i Hercegovini, znači, od Višegrada autoput koji će da spoji Pojate sa Čačkom.
Ono što se postavlja kao tehničko pitanje, kada Skupština ovo izglasa, ne znamo kada će to biti, ta sredstva će biti raspoloživa. Da li su urađeni generalni projekti za te puteve? Koliko znam, za sve nisu, neki su upravo nove ideje. Da li postoje geološke i geodetske podloge? To su sve ozbiljni poslovi koji zahtevaju užasno puno vremena. Da li se radi tehnička dokumentacija?
Da li će ovi projekti ili da li ovi projekti imaju glavne projekte na osnovu kojih se dobija građevinska dozvola ili će se ovi projekti možda raditi bez građevinske dozvole? Da li se priprema tenderska dokumentacija, pošto sam čuo da će već u januaru ili februaru biti raspisani tenderi? Ako nije dobra dokumentacija, onda ni ponuđena cena neće biti dovoljno dobra ili neće biti najobjektivnija, jer će svaki izvođač pokušati da se zaštiti i daće veću rezervu na lošu dokumentaciju.
Dalje, otvara se pitanje – ko će te puteve da izvodi? Ko će da radi nadzor nad tim putevima? Ako smo jedne godine uspeli da uradimo samo 50 km autoputeva, kako ćemo sledeće godine uspeti da uradimo 300 km? Znate, građevina vam je kao sport, ako niste utrenirani, teško da možete iz treće lige da uđete u premijer ligu.
Srbiji su potrebna nova radna mesta i naš interes je da ove puteve izgrade domaće firme. Kada pogledate ove tendere, odnosno ove zakone, u njima je predviđeno, recimo, za jedan od kredita da se uradi peti saobraćajnik, da se uradi 69 mostova, 4 tunela, dva centra za održavanje, kilometri autoputeva. Ovaj drugi predviđa čak dva tunela od po 1.000 metara, 83 km autoputa i još 12 nekih drugih tunela.
Kada pogledate zemlje u okruženju koje su u dobroj meri razvile svoju putnu infrastrukturu, većinu tih poslova su radile njihove domaće firme, vrlo malo stranih firmi je tu angažovano u izvođenju tih radova. Kada pogledate Srbiju, građevinarstvo je grana koja je u najtežoj situaciji. Samo ove godine, od početka do danas je prestalo da postoji oko 600 preduzeća iz oblasti građevinarstva.
Građevinarstvo je nekada bilo najbolji izvozni proizvod Srbije i kao grana koja je imala najveće ili veliko učešće u bruto društvenom proizvodu prošle godine, ove godine beleži ubedljivo najveći pad. Firme kojima se duguje su upravo građevinske firme. Najviše država duguje „Energoprojektu“, „Ratku Mitroviću“, „Planumu“, „Putevima Užice“, „Mostogradnji“ i drugima.
Kada pogledate tendere koji su raspisani, pre mesec dana je završen tender za železnički most u Ćupriji, nijedna domaća firma nije mogla da učestvuje. Građevinarstvo je tada tražilo od Vlade podršku da učestvuje na tim tenderima. Uslov je bio da su firme radile projekte u vrednosti 25 ili više miliona evra. Nijedna naša firma nema te uslove.
Kada pogledate ove uslove, nijedna naša firma neće moći da konkuriše za gradnju tih puteva.
Pogledajte most kod Ade, projekat su radili Slovenci, izvođenje rade Austrijanci. Kako će to da otvori naša radna mesta? U stvari, mi kroz ove kredite otvaramo mogućnost da pomognemo privredama zemalja u okruženju. S jedne strane, Vlada ima kampanju – kupujmo domaće, a kada pogledate sve ozbiljne tendere i sve mogućnosti za naše firme da se angažuju, onda se kroz raznorazne nemogućnosti naša privreda sputava. Na ovim prostorima će teško moći da se pojave naša preduzeća, to je činjenica. Kako će to onda da utiče i na razvoj naše privrede?
Potpuno podržavamo ideju da se ovi putevi izgrade, ali kako da zajedno kao Narodna skupština i kao država Srbija pomognemo razvoju domaće privrede? Građevinarstvo je bilo najbolji izvozni proizvod Srbije. Duboko sam uveren da je građevinarstvo jedan od retkih izvoznih proizvoda koje Srbija treba da ima. Ako nešto treba da uradimo kroz ove projekte, treba da pomognemo našem građevinarstvu da ponovo postane jedna od naših izvoznih šansi, a bojim se da izvoznih šansi ima veoma malo.
Gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, samo pitanje – pošto je ministarka obrazložila dva zakona, da li onda možemo drugi deo izlaganja kada ona završi obrazlaganje i ostalih važnih zakona ili moramo da čekamo kraj? Poslovnik je jasan.
Zahvaljujem. Imamo objedinjenih šest tačaka. I pored najbolje volje nisam  mogao da nađem kakve su duboke povezanosti Zakona o preuzimanju akcionarskih društava i Zakona o PIO. Ne vidim vezu koja je mogla da ih poveže. Vrlo je neobično da ne obrazložite svih šest zakona za koje je, ako ništa drugo, Skupština odlučila, na predlog vladajuće većine, da jesu povezani. Ali, takav je Poslovnik, šta da radimo?
Na kraju krajeva, čitamo u novinama da ćemo u sledećih nekoliko dana dobiti još važnijih zakona koji su bitni za izvršenje budžeta. Na primer, Predlog zakona o porezu na imovinu.
U svakom slučaju, ono što su ključni problemi o kojima treba da razgovaramo danas su problemi koji se tiču plata i penzija, koji se tiču investicija i koji se tiču javnog duga. Složimo ćemo se svi da su to ključni problemi koje treba da reše javne finansije, koje treba da reši Vlada, a koje mora da reši i Narodna skupština.
Naravno da su sva ta četiri problema duboko povezana i od njih će zavisiti priliv stranih investicija, razvoj privrede i sve ono što nas čeka. Osnovno pitanje je – da li rešavamo ove zakone i ove amandmane tako što ćemo raditi danas za danas ili ćemo čitati knjigu Božidara Đelića i videćemo kada će nam biti bolje?
Mislim da je naša obaveza kao Skupštine da kada god rešavamo neki problem gledamo nekoliko godina unapred i kao što smo pre godinu dana bili protiv linearnog povećanja penzija, pokazalo se samo godinu dana kasnije da smo bili duboko u pravu.
Navešću vam jedan primer iz fizike. Ako se problem posmatra u svakom pojedinačnom trenutku, to gospođa Čomić jako dobro zna, kada se zgrada sruši postojao je neki razlog zbog koga se srušila, ali kada se posmatra svaki pojedinačni trenutak u kome se ta zgrada nalazila od ravnotežnog stanja do stanja kada se pretvorila u gomilu betona i čelika, svaki taj trenutak je ravnotežno stanje. Ako posmatrate svaki trenutak posebno, onda imate duboko opravdanje da u tom trenutku tu stvar radite na takav način. Ako ne gledate šta se nalazi na kraju tunela, onda vam ovo rešenje neće biti dobro.
Ministarka Dragutinović je na početku rekla da je cilj ovih predloga, pričam o konkretnom Zakonu o PIO, o zamrzavanju penzija, on je istakao vrlo jasan cilj – treba smanjiti učešće zarada i penzija. To znači da odlažemo trenutak rešenja za neko drugo vreme.
Da li će se taj problem rešiti tako što ćemo zatvoriti oči i sačekati godinu dana i problem penzija će biti rešen, njihovo učešće će biti manje, penzioneri će živeti srećno i veselo i svima će nam u Srbiji biti bolje. Odlaganje tog problema i zamrzavanje rešenja na još godinu dana apsolutno ne znači ništa u rešavanju čitavog tog procesa.
Država se opredelila da štedi, kako čujemo od ministara, ali postoje trenuci kada štednja nije jedino rešenje, u svakom trenutku mora da se štedi, ali moraju da se nađu i drugi izvori i drugi modeli da bi se krenulo napred. Ono što nama danas treba to je da vidimo kako ćemo rešiti problem penzija, koji ćemo model rasta izabrati u budućnosti.
Potpuno je jasno da onakav priliv kredita, kao što smo imali godinama unazad, nećemo imati skoro, da privatizacija neće biti skoro i očigledno je da Srbija mora problem privrednog rasta da rešava na vrlo ozbiljan način.
Šta će se desiti kada dođe budžet za 2011. godinu? Da li ova vlada misli da će to uraditi neko drugi ili prosto čeka da se taj problem reši, to ćemo videti, ali šta će se desiti bitno drugačije u Srbiji za godinu dana?
Videli ste da je predloženo, da je optimistička pretpostavka BDP biti samo 1%. Biće nam vrlo malo bolje nego što nam je to danas. Danas nemamo nikakvu naznaku kako će se problem penzionera i penzija rešavati za godinu dana. Šta će to bitno da se promeni u ovih godinu dana, pa ćemo onda na čitavu stvar gledati drugačije?
Kada gledate projekcije iz Svetske banke i Vlade, nekoliko godina unapred, nas čeka blagi rast – 1,5%, 3%, 5% i to je u godinama unapred. Sa druge strane, postoji jasna težnja, čuli smo u izlaganju ministarke, da se smanji učešće penzija u BDP. BDP ne raste, ide se na to da se smanje penzije.
Pre godinu dana ministarka Dragutinović je predlagala, tu smo je apsolutno podržali, žao nam je što nije isterala na toj svojoj ideji da se penzije ne povećavaju linearno. Mislimo da je to bio mnogo bolji model nego što je ovaj danas, jer vi ste povećali 10% penzije, penzije se ne povećavaju dve i po godine.
Da pitamo penzionere 2012. godine koji je model bolji, šta mislite šta bi odgovorili? Onda nam neko kaže da je penzioni sistem takav da mora da se uvaži sve ono što je bilo, da ne može da se primenjuje linearni model rasta, mi se tu apsolutno slažemo.
Kako onda može da se primenjuje linearni model zamrzavanja? Ne mogu da se povećaju penzije svima linearno, a svima linearno mogu da se zamrznu i tako zamrznute budu dve godine. Šta mislite, šta će penzioneri da kažu ako im jasno ovde kažemo da prvo povećanje mogu da očekuju 1. aprila 2011. godine? Mislim da bi bili jako srećni da smo im pre godinu dana rekli da to što im je povećano tada će imati dve i po godine, bez obzira na sva poskupljenja.
Ne znam da li ste pogledali predlog budžeta Fond PIO za 2011. godinu? On se povećava samo za 5%. Znači 1. januara 2012. godine penzije će biti 5% veće nego što su danas. Onaj penzioner koji ima 10.000 dinara imaće za dve godine veću penziju za 500 dinara.
Nije prisutan ministar Škundrić da ga pitamo da li su se dogovorili koliko će da poraste cena struje, koliko će porasti druge cene na koje ne utičemo. Da li je to pošteno? Da li onda važi princip linearnosti? Očigledno je da važi.
Mi apsolutno ne optužujemo penzionere, samo ukazujemo na jednu ozbiljnu stvar, postoje trenuci kada štednja može da reši problem, postoje trenuci kada nastupe strukturni problemi i očigledno je da je problem penzionog sistema strukturni problem koji imamo. Taj problem ne može da se rešava tako što će se prostorije Fonda PIO krečiti, umesto na svake dve godine, na svake četiri i što će umesto jedne kafe oni piti pola kafe na dan. Očigledno je da je taj problem mnogo ozbiljniji i jedino ozbiljnim pristupom bi se taj problem rešio.
Očigledno je da se ovde reč reforma shvata na različite načine. Neko shvata reformu kao ozbiljan pristup da dugoročno obezbedimo da penzije budu pristojne. Drugi shvataju reforme, ili velika grupa drugih, da je to nešto što apsolutno neće ništa promeniti. Biće reforme, ali će se svi menjati, osim onoga što nas interesuje.
Kada pogledate izveštaj Svetske banke, potpuno je jasan nagoveštaj i želja da se taj udeo penzija smanji. Čuli smo od predstavnika MMF, istina još uvek nepotvrđen, to ćemo videti kada taj aranžman bude usvojen za nekoliko dana, ali čuli smo da je Vlada obećala da će udeo penzija u BDP sledećih nekoliko godina biti značajno smanjen, čini mi se od 2015. godine na 10%.
Pošto nema rasta, udeo se smanjuje, broj penzionera se povećava. Zaključak je više nego jasan. To je moguće jedino ako penzije budu zamrznute iz godine u godinu. Drugi način ne vidim.
Ono što je za nas ozbiljan problem, o tome ću detaljnije govoriti kada ministarka da obrazloženje, to je kako ćemo uopšte isplaćivati ovolike penzije i kako će se Srbija uopšte razvijati, s obzirom na stanje javnog duga. Naravno, po našim zakonima, doprinosi ili dotacije Fondu PIO nisu javni dug, ali ako svake godine imate obavezu do 200 milijardi dinara iz budžeta prebacite u Fond PIO, to i te kako može da se smatra obavezom države.
Prema tome, ono na šta ukazujemo i ono što nam je u ovom trenutku neophodno, a to izostaje, to je da vidimo kako će biti za godinu ili dve dana, šta će stvarno biti dometi te reforme i kako ćemo razvijati celo društvo kada penzioni sistem nije nezavisan segment od svih drugih jer će onda biti situacija da nema linearnog povećanja, ali ima zamrzavanja u nedogled ili ima nekih drugih modela.
Jako dobro znate kakav model postoji, na primer, u nekim zemljama u okruženju. To je ono što nas brine, mnogo više nego to da li će ovaj amandman biti usvojen sa 126 ili sa 150 glasova. To je najmanje važno za godinu ili dve dana. Ovde apsolutno nema ozbiljnih priča o reformama.
Ne vidimo nikakav predlog koji će nam garantovati da ćemo krenuti da se razvijamo napred i to su stvari o kojima treba da govorimo u ovoj raspravi, mnogo manje od toga da li se ova godina menja sa predlogom zakona.
Zahvaljujem na ovim pojašnjenjima, jer upravo smo hteli da čujemo neke od tih naznaka i da znamo kakav je okvir tog dogovora. Vi ste istakli da će te dve stvari biti predmet zakona, jednog zakona o PIO i drugog zakona o budžetskom sistemu i fiskalnoj odgovornosti. Tu se potpuno slažemo, ali uz jedan ozbiljan uslov, a to je da se ti zakoni poštuju.
Da li ćete poštovati Zakon o budžetskom sistemu? Pričaćemo sutra i prekosutra, u kojim će sve članovima dodatno biti prekršen. Neke stvari ne zavise od vas, naravno.
Druga stvar je da li će biti poštovan, na primer, Zakon o ograničenju zaposlenih u administraciji. Taj zakon je usvojen pre dva dana ovde u Skupštini i ograničen je broj zaposlenih na 28.000, što znači da će oko 4.000 ljudi u republičkoj administraciji sledeće godine ostati bez posla.
Predlog budžeta raspravljamo, a rasprava je još uvek u toku, piše da će na kraju 2010. godine broj zaposlenih u državnoj administraciji biti veći za 2,5 hiljade.
Ako dobro računam razliku između 6,5 hiljada, 4.000 će ostati bez posla, a 2,5 hiljade će biti više, znači, ukupno 6,5 hiljada novih zaposlenih. O čemu se tu onda radi? Apsolutno verujemo da će to biti u zakonu. Osnovno je pitanje da li će se ti zakoni poštovati.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministre Mrkonjiću, mi smo danas imali raspravu o setu zakona vezanih za izvršenje budžeta. Pre podne smo pričali mnogo više o izmenama Zakona PIO i tu je ministarka Dragutinović rekla da je u stvari osnovni cilj učešće penzija i zarada što je moguće više da se smanji u odnosu na BDP, što jasno ukazuje kakve će biti i u kom pravcu će biti izmene zakona.
Očigledno će te izmene zakona ići na smanjenje prava, da će ići ka smanjenju penzija i očigledno je da je to jedina ideja sa tom reformom. Meni je žao što ministarke nema, čini mi se da je obećala da će dati obrazloženje za jedan od izuzetno važnih zakona koje je ostavila za taj treći faktor, verovatno su neke obaveze.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnom dugu i ovim izmenama se samo menja jedan član, član 2, da zakon stupa na snagu objavljivanjem u Službenom glasniku. Ovim članom se daje mogućnost da lokalne samouprave mogu da se znatno slobodnije, odnosno znatno šire zadužuju vezano za kapitalne investicije.
Treba posebno napomenuti da Zakon o javnom dugu kada kaže lokalna samouprava u stvari misli i na pokrajine, opštine i gradove. Na koji način možemo da smatramo tu mogućnost koju Vlada daje opštinama i gradovima i AP da se mnogo više zadužuju za kapitalne investicije? Može da se kaže da je to na neki način i dobro.
S druge strane, postoji Zakon o finansiranju jedinica lokalne samouprave.
Tim zakonom se tačno definiše na koji način, odnosno utvrđuje se osnov izvorne nadležnosti iz kojih se lokalna samouprava finansira, a s druge strane, tačno se određuje kolika količina sredstava se za prenete nadležnosti, one poslove koje treba da vrši Republika, a koje vrše opštine i gradovi i na koji način se tačno utvrđuje njihovo finansiranje. Do u dinar postoji definisano koliko svaka nadležnost iznosi.
Moram da vas podsetim da je 2009. godine rebalansom budžeta Vlada Republike Srbije smanjila ta sredstva koja su definisana za finansiranje lokalne samouprave sa 40 na 25 milijardi i bez obzira što ovaj budžet za 2010. u svojoj rashodnoj strani raste za puno procenata, sredstva za finansiranje lokalne samouprave ostaju na istom nivou.
Kada bismo sabrali 2009. i 2010. godinu lokalne samouprave su uskraćene za nadležnosti, za koje po zakonu imaju pravo da budu finansirane, otprilike 40 milijardi dinara. Danas sam sreo jednog gradonačelnika iz velikog grada u Srbiji, nije iz DSS on je iz DS, nije uopšte ni važno, njegov grad će u ove dve godine biti uskraćen za 500 miliona dinara.
Plate moraju da isplaćuju, materijalne troškove moraju da isplaćuju, tih 500 miliona dinara su kapitalne investicije. S jedne strane, ono što je obaveza opština i gradova po zakonu se smanjuje. S druge strane, daje se mogućnost da te kapitalne investicije finansiraju iz kredita. Na koji je to način pošteno i gde je tu logika? Ti krediti moraju da se vraćaju.
Ono što smo rekli da je ključno pitanje i za vladu i za Srbiju uopšte, ključno pitanje je koje mora da rešava u budućnosti, a to su veličina javnog sektora, javna potrošnja, odnosno plate i penzije, a istovremeno i investicije. Tu je i g. Mrkonjić, čeka, sledeća je tačka sa investicijama. U isto vreme tu je dug koji Srbija ima.
Ne postoji zemlja u svetu koja može da se razvija bez kredita. Takvih zemalja nema, osim onih koje imaju naftu. Srbija to nema nažalost. Tu je pitanje mere. Do koje granice možemo da se zadužimo, za šta smemo da se zadužimo i kako ćemo te kredite da vraćamo. Narodna banka je uradila jednu analizu pre nekoliko dana, odnosno pre nekoliko dana je i objavljena, i po toj analizi samo je u poslednjih godinu dana dug Srbije povećan za više od 7 procentnih poena u odnosu na BDP. Bio je oko 26%, a sada je 7% veći.
Da bismo finansirali ovakav deficit, a to je ono, izostajanje reformi javnog sektora i reformi penzija, reforme socijalne sfere, a upravo je stigao ministar Ljajić, da bismo finansirali toliki deficit, samo na kamate u 2009. godini izdvojili smo 12 milijardi dinara.
Dugo po emitovanim zapisima Trezora Republike Srbije je između 90 i 100 milijardi dinara, samo kamate koje su krenule od 18% sada su nešto oko 12 milijardi dinara.
Koliko je to sredstava? Da li to da uračunamo u penzije, plate ili možda budžete lokalne samouprave. Sve opštine južne Srbije, Niški okrug, Toplički okrug, Jablanički, Pčinjski, imaju budžete koji su manji od 12 milijardi dinara, sve kada se zajedno sabere, to je manje od toga. To je kamata koju smo ove godine platili.
Što se tiče javnog duga za 2010. godinu je predviđeno još 107 milijardi dinara deficita. To će se popunjavati novom misijom trezorskih zapisa, otprilike 40-ak milijardi novih, i koliko smo čuli od ministarke finansija, predloženo je otprilike da na kraju ove godine dug samo po tom osnovu bude 140 milijardi dinara, pa neka kamata bude istih tih 12%. Lako je sračunati, g. Mrkonjiću, koliko je to kilometara autoputa.
Samo kažem da je potrebno da napravimo strategiju, da je potrebno da vidimo do koje mere možemo da plaćamo te obaveze i da tek na bazi toga odlučimo koliko ćemo km puta biti i na koji ćemo način sprovoditi reforme. Mi o toj strategiji nismo čuli apsolutno ništa.
Servisiranje javnog duga u Memorandumu ekonomske politike je staro bar godinu dana. Nijedan od brojeva koji se tu nalaze ni na koji način ne odgovara istini. Šta to znači? Kako ćemo živeti za dve godine? Ne završava se svet 1. januara 2011, niti 2012. godine, kako to neka od proročanstava govore.
Da li možemo da garantujemo, kada povučemo sve ove kredite, a Skupština Srbije je odobrila, a Vlada je pripremila oko milijardu i 600 miliona evra kredita, koji čekaju svakog trenutka da budu povučeni, sledeća tačka koju brani g. Mrkonjić i g. Ljajić omogućava da povučemo 770 miliona evra novih kredita, na koji način ćemo to finansirati za godinu ili dve?
Tu je onih 200 milijardi koje svake godine moramo da platimo iz budžeta da bismo isplatili penzije. To nije javni dug, jer Zakon o javnom dugu jasno definiše šta je to. Ako je to obaveza budžeta Republike Srbije, ako je to za dobro svih građana Srbije, onda to i te kako smatra i podrazumeva servisiranje. Kada to uzmemo u obzir, možemo da budemo zabrinuti kako ćemo živeti za godinu, dve ili tri.
Ako BDP bude rastao 1,5%, pa 3, pa 5, to ne garantuje nova radna mesta i to se iz projekcije Vlade vidi, bez pet ili šest posto rasta BDP nema radnih mesta. I u 2010. godini se neće napraviti nijedno novo radno mesto. Na kraju te godine broj radnih mesta će biti koliki je i danas, milion i 800 hiljada, i na koji način ćemo onda isplaćivati penzije, na koji način ćemo graditi puteve, na koji način ćemo pomoći radnicima. Na koji način će onda Rasim da spasi sve te ljude.
To su ona ključna pitanja koja treba ovde da rešimo. Nažalost, množe se samo pitanja, a izostaju odgovori i to je ono što nas zabrinjava i to su teme koje treba da otvorimo u Skupštini. Bez novih radnih mesta nema razvoja i nema matematike koliko ćemo šta štedeti. Ključ je u novim radnim mestima.
Zahvaljujem, gospođo potpredsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, gospodo ministri, izdvojio sam mišljenje na Odboru za finansije. Obrazložiću to u nekoliko minuta.
Prva ograničavajuća stvar za ovu raspravu jeste to što raspravljamo o budžetu za 2010. godinu, a još uvek ne znamo na koji način su trošene, i u kojim okvirima, pare za 2009. godine. Naime, potpuno je jasno da mora biti usvojen rebalans, a taj rebalans predstavlja, u stvari, kada se donese zakon o budžetu, a to je baza za budžet za narednu godinu. Druga stvar, jako je važno bilo raspravljati o Izveštaju Državne revizorske institucije i treća stvar, o završnom računu. Naravno, raspravljali smo poslednjih nekoliko godina o tome, ali, srećna okolnost je da je prvi put Državna revizorska institucija dostavila svoj izveštaj.
Ono što se u javnosti najčešće pominjalo mislim da ni na koji način nije suština rada Državne revizorske institucije i to bih istakao i ovom prilikom. Suština nije da podnosi krivične i prekršajne prijave. Naravno, obaveza po zakonu je da za sve zloupotrebe i sve greške Državna revizorska institucija to treba da uradi. Suština je, da utvrdi da li su pare građana trošene racionalno i da li postoje sistemski propusti. Naša obaveza je da na to ukažemo i da u svim budžetima za narednu godinu, već smo imali priliku za 2010. godinu, otklonimo te propuste. Sumnjam da je greška jedino knjigovodstvenog karaktera i da će se otkloniti jednim popodnevnim kursom na koji će ići samo knjigovođe iz Ministarstva. Mislim da je greška drugačijeg tipa i da je o tome trebalo ovde da raspravljamo.
Druga manjkavost je, da li će ovde postojati prateći zakoni koji treba da definišu izvršenje budžeta? Iz novina čujemo da ih ima, da će se pojaviti porez na imovinu i još neki drugi porezi. Zgodno je bilo i bilo bi neophodno da o tome raspravljamo odmah, tako da se postavlja osnovno pitanje – da li nama treba budžet i ako treba, šta je svrha tog budžeta? Da li je budžet samo hiljadu stranica različitih nekih brojeva, koji odslikavaju kako će se trošiti pare ili taj budžet ima daleko dublji karakter?
Osnovna svrha budžeta je da nam pokaže kuda ide jedno društvo. Osnovna svrha budžeta je da kroz prihode i rashode pokaže kakva je ekonomska politika Vlade i kakva je politika Vlade uopšte, a da građani iz toga vide kakve su njihove kratkoročne i dugoročne projekcije. U ovom budžetu od hiljadu stranica o ekonomskoj politici ima samo jedna jedina stranica. Postoji Memorandum, ali bolje da ne citiram Memorandum, u raznim odeljcima ima raznoraznih stvari. O budžetu, kažem, o ekonomskoj politici ima samo jedna strana na osnovu koje ne može ništa da se zaključi o reformama.
MMF je bio ovde i kao ključni problem Srbije je naglašeno da je problem javni sektor i problem je pitanje plata i penzija. O tim stvarima u Memorandumu i u budžetu nema gotovo ništa, osim da se plate zamrzavaju, odnosno plate i penzije se zamrzavaju još godinu dana i da će prvo usklađivanje shodno tome biti 1. aprila 2011. godine.
Šta je strategija a šta taktika, teško može da se vidi iz ovog budžeta. Jasno je da je taktika zaduživanje, a šta je strategija i kakav će biti model rasta u budućnosti, to se iz ovog dokumenta ne može videti.
Potpuno je jasno da je jedini izlaz za Srbiju otvaranje novih radnih mesta i strukturna reforma privrede.
Kada pogledate ovaj budžet, predviđeno je da se sledeće godine broj radnih mesta u Srbiji poveća za nula procenata, a sledeće tri godine, do 2012. godine, broj novih radnih mesta je svega 31 hiljadu. Znači, krajem 2012. u Srbiji će biti 31 hiljada ljudi zaposleno više nego što je to danas. Ako je to toliko mali broj radnih mesta, onda je potpuno irelevantno da sad ovde govorimo o nekim procentima, procenama i nekim drugim kategorijama koje mogu da se pokažu ovako ili onako. Suština je u novim radnim mestima, njih nema i to najbolje govori o čitavom ovom dokumentu. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, i danas će Skupština raditi, raspravljaćemo o nekim važnim zakonima. Zakoni bi trebalo da služe da uvedu red i da regulišu stanje u nekoj oblasti, a obaveze, rokovi, sve ono što proizilazi iz tih zakona bi trebalo da bude obavezujuće i za državne organe i za sve građane ove zemlje u oblastima koje ti zakoni regulišu.

Još jednom podsećam da budžet Skupština mora da usvoji u roku od 12 dana. Do 15 decembra je obaveza da Skupština Srbije usvoji budžet za 2010. godinu. Potrebno je pre budžeta usvojiti i završni račun budžeta za 2008. godinu i raspravljati o izveštaju Državne revizorske institucije. Radosna je vest da je jedna od poslednjih zemalja u Evropi Srbija dobila državnu reviziju i da je ta državna revizija prvi put izašla sa jednim takvim izveštajem.

Čuli smo iz medija da je Vlada pre nekoliko dana jednoglasno usvojila budžeta, iako je ostalo još 12 dana do trenutka kada treba da raspravljamo tu važnu materiju, materiju od koje će živeti svi građani Srbije i koja će uticati na živote svih građana Srbije sledećih i narednih godina, mi još uvek nemamo taj tekst. Objašnjenje je da se čeka na tehničko usaglašavanje. Bićemo strpljivi pa da vidimo kad će to stići.

Druga stvar je završni račun koji je povučen iz procedure. Opet na sajtu Ministarstva finansija piše da postoje neki tehnički problemi i da će biti vraćen u proceduru. Kada će biti vraćen, to ne znam. Koristim ovu priliku da dam obaveštenje Ministarstvu finansija, pošto na sajtu kaže – pošto je izveštaj državnog revizora usledio nakon što je završni račun budžeta već bio u skupštinskoj proceduri, pa prema našim zakonima državna revizija može da reviduje samo zakone koji su u proceduri. Prema tome, nije postojao drugi način i neko drugo vreme da se čitava stvar reviduje pre nego što je zakon došao u proceduru.

Postoji još jedna stvar o kojoj se ne vodi računa. Molim da Ministarstvo finansija takođe da odgovor. Dugo najavljivani Zakon o budžetskom sistemu koji je usvojen pre nekoliko meseci uvodi konsolidovani izveštaj Republike Srbije. Pošto je javna potrošnja u Srbiji preko 40% BDP, obaveza Vlade je da napravi konsolidovani izveštaj koji podrazumeva završni račun, koji podrazumeva završne račune organizacija za obavezno socijalno osiguranje, Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, završne račune budžeta opština, autonomnih pokrajina, gradova i po Zakonu o budžetskom sistemu taj izveštaj mora, u članu 78. se precizira, da Vlada da dostavi Skupštini do 1. novembra. Znači, ne završni račun budžeta, nego konsolidovani izveštaj budžeta. Mi taj izveštaj još uvek nismo dobili i pitanje je koliko ćemo ozbiljno sprovesti raspravu o budžetu?

Imam pitanje za predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića. U odgovoru na jedno od naših prethodnih pitanja koje se ticalo ekonomske politike budžeta i svih ovih pitanja, Vlada nam je u propisanom roku dostavila odgovor i između ostalog u poslednjem pasusu tog odgovora se kaže - Zakon o budžetskom sistemu kao sistemski zakon ne može da obuhvati sve slučajeve, postoje slučajevi koji nisu obuhvaćeni. Kaže sledeće - okolnosti u kojima se trenutno nalazi država u duhu zakona, a u cilju ostvarenja budžetskih ciljeva, ne mogu se okarakterisati kao nepoštovanje rokova.

Nije nam sad jasno kakve su to okolnosti u kojima se trenutno država nalazi. Kada pogledamo novine, kada pogledamo izjave, svi zvaničnici kažu da je sve u najboljem redu, a onda nam se kaže da zbog okolnosti u kojima se država nalazi ne može da se napravi budžet, ne može da stigne završni račun i ne može da se uradi sve ono što je zakonska obaveza.

Poslanička grupa DSS pita predsednika Vlade da nam objasni kakve su to okolnosti u kojima se država nalazi, a za koje narodni poslanici Skupštine Srbije ne znaju da postoje?
Gospođo potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj član ima veliki broj nadležnosti. U dva minuta je jako teško o svima njima govoriti. Ja ću govoriti o konceptu razvojne banke, pošto se daje mogućnost, odnosno ovim članom se otvara mogućnost da se formira razvojna banka. Postoje različiti tipovi banaka - komercijalne, investicione itd. Nije potpuno jasno, ali je očigledno da je krajnji cilj da se napravi jedna razvojna banka, koja će u stvari pod nekim povoljnim uslovima omogućiti kreditiranje. Ima dva aspekta o kojima ovde možemo da govorimo.
Prvo, koliko je to u skladu sa važećim aktima? Kada pogledate memorandume o budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za 2010, 2011. i 2012. godinu koji utvrđuje Vlada i koji definiše glavne smernice formiranja i vođenja ekonomske politike, u delu koji se bavi finansijskim sektorom kaže se - da je značajan napredak u tome što država više nema praktično svoje banke, odnosno što je smanjeno učešće državnih banaka, a da je država akcionar ili vlasnik ukupno devet banaka i da je većinski vlasnik u četiri banke, dok dugoročno se kao ozbiljna reforma sektora navodi da će se okončati privatizacija preostalih banaka, s tim da će država ostati većinski vlasnik jedino u Komercijalnoj i Poštanskoj štedionici. Ni jedne jedine reči nema o tome da država uopšte planira da napravi bilo kakvu svoju banku.
Druga stvar, u samom zakonu se kaže - da se planira osnivanje razvojne banke u skladu sa zakonom, koju uređuje osnivanje, poslovanje i organizaciju banke. Važeći zakon je Zakon o bankama. Kada pogledate taj zakon, taj zakon apsolutno daje mogućnost da se napravi samo komercijalna banka. Koji su problemi vezani za ovaj zakon? Jedna banka može da se napravi tako što ima minimum dva osnivača, znači AP ne može samo u skladu sa ovim zakonom da bude osnivač te banke.
Druga stvar, u ovom trenutku biti vlasnik banke nije ni malo jednostavna stvar. Apsolutno moraju da se primenjuju svi zakoni vezani i važe za akcionarska društva.
Vrlo su strogi uslovi koji važe za kapital. Kapital banke mora da bude 10 miliona evra i banka, odnosno osnivač nema nikakvu mogućnost da povlači taj osnivački kapital.
Narodna banka ima vrlo stroge uslove vezane za obaveznu rezervu. Značajan deo tih sredstava mora da bude u NB. Narodna banka sprovodi izuzetno rigorozne uslove kontrole. Mora da se poštuju vrlo strogi uslovi vezani za reviziju, moraju da se poštuju vrlo strogo uslovi za adekvatnost kapitala.
Član 23. je izuzetno strog, jer apsolutno uvodi jako stroge uslove pod kojima će se sredstva plasirati i kakav odnos plasiranih sredstava sa ukupnim kapitalom treba da bude.
Član 37. definiše na koji način banka posluje sa povezanim licima. Banka ne može ni pod kakvim povoljnijim uslovima odobriti kredite povezanim licima, koja su na bilo koji način povezana sa bankom. Prema tome, sve što je vezano za APV, sve čega je osnivač APV ne može da dobije nikakav povoljniji kredit od razvojne banke u odnosu na bilo kog drugog deponenta te banke.
Onda se postavlja osnovno pitanje - kako će ta banka uopšte da funkcioniše? Koja je svrha banka koja ne može da pomogne na realizaciji bilo kog od ovih ciljeva, osim da to budu neki subvencionisani krediti, a to valjda radi Vlada Republike Srbije. Jedini zaključak je - da će ta banka biti likvidirana i pre nego što počne da radi.
Vrlo ću kratko. Ono što sam rekao, to je da je Vlada očigledno promenila mišljenje u odnosu na akt koji definiše njenu ekonomsku politiku. U tom dokumentu koji se zove Memorandum o ekonomskoj politici, nigde se ne pominje osnivanje nove banke.
Druga stvar, govorio sam da ta banka mora da posluje po važećem zakonu. Važeći zakon ne daje mogućnost da se napravi razvojna banka, to će biti klasična komercijalna banka kao i svaka druga koja neće svojim osnivačima ponuditi apsolutno nikakvu pogodnost drugačiju od bilo kakve druge komercijalne banke koja postoji u Republici Srbiji.
Osnivač će biti suočen sa vrlo ozbiljnim propisima koje mora da primenjuje i apsolutno ne stoji činjenica da će ta banka moći da pomogne bilo kome u Vojvodini da se ravnomerno razvija ili bilo šta drugo, to će biti klasična komercijalna banka koja će verovatno samo svojim osnivačima dati mogućnost da stvore nekakvu korist.
Dame i gospodo narodni poslanici, sa članom 11. i ovim našim amandmanom, slična je situacija koju smo imali malopre sa članom 10, jer predstavnici vladajuće većine, u odbrani Vladinog predloga kao vrhunski ili jedini argument je da to nije u suprotnosti sa drugim važećim zakonima.
Zakoni koji su u proceduri mogu da imaju elemente koji su u suprotnosti sa Ustavom, moraju da budu u skladu sa Ustavom, znači to može da se otkloni, moraju da budu u skladu sa zakonima, to se apsolutno mora ispoštovati, ali ta rešenja moraju istovremeno da budu i dobra. Može akt da bude u skladu i sa Ustavom i sa zakonom, a da to rešenje bude dobro, to vam je stvar sa razvojnom bankom.
Očigledno da ta banka apsolutno nije razvojna, osim što se tako zove, očigledno da ta banka mora da posluje po važećim zakonima koji su izuzetno strogi i neće moći da ispunjava te funkcije. Prema tome, to rešenje apsolutno ne vodi ka dobroj banci i to rešenje nije dobro rešenje.
Slična je stvar i sa članom 11. i sa nekim od tih nadležnosti. Oblast urbanizma i građevine, prostornog planiranja je oblast u kojoj se najveći broj nadležnosti predaje AP Vojvodini, ukupno 21. Naravno da je teško postići meru autonomije. Šta to treba da bude preneto sa republičkog na pokrajinski nivo? Kako da se obezbede sredstva da to funkcioniše? Kako napraviti paralelnu strukturu i kako napraviti strukturu koja na najbolji mogući način vrši svoj posao?
Ovde postoji mogućnost i predloženo je da pokrajina izdaje građevinske dozvole za sve objekte koji su na njenoj teritoriji. Koji su to uopšte objekti?
Kada pogledate Zakon o planiranju i izgradnji koji je usvojen pre nekoliko meseci, pokrajina preduzima nadležnost za izdavanje građevinskih dozvola za visoke brane i akumulacije, za nuklearne objekte, za stadione za veće od 10.000 gledalaca, objekte visine veće od 50 metara, objekte raspona većeg od 50 metara, aerodrome, putnička pristaništa, luke, objekte za proizvodnju električne energije.
Prvo, kad pogledate sve tendere, na većini njih naši građevinske firme nisu mogle da učestvuju zato što nemaju reference, takvi objekti u Srbiji se nisu gradili.
S druge strane, kada pogledate koji je to spisak objekata, potpuno je jasno da je u Srbiji privredna aktivnost mnogo veća nego što jeste broj ovakvih objekata, koji je izuzetno mali.
U građevinarstvu apsolutno ne postoji pravilo trojno i to vi znate da nije ista stvar izdati građevinsku dozvolu za porodičnu kuću i za most raspona 200 metara. To su dve potpuno različite stvari i izdavanje građevinske dozvole nije polaganje vozačkog ispita. Vi treba da štiklirate 24 papira koji treba da se tu pojave, ili 26 i da kažete - to je u redu.
To podrazumeva potpuno drugačiji pristup. Apsolutno je neracionalno napraviti na nivou Republike komisiju i telo koje može da se bavi ovako ozbiljnim stvarima i isto to napraviti na teritoriji pokrajine, ako znate da u toku godine imate izuzetno mali broj takvih objekata, ako to zahteva vrlo veliku tehničku osposobljenost i ako to zahteva značajna finansijska sredstva.
S druge strane, ministarstvo angažuje za ovakve stvari stručnjake, a to će biti isti stručnjaci koji će onda morati da rade stručne poslove na dva mesta, a moraćete da imate paralelizaciju koja apsolutno vodi zapošljavanju novih ljudi koji neće imati šta da rade i to će sigurno samo podići troškove, u krajnjoj meri, podići i poreze za građane.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa DSS je nekoliko puta u poslednjih dvadesetak dana upozoravala na to da Vlada nije dostavila budžet u roku koji propisuje Zakon o budžetskom sistemu.

Da podsetim, taj zakon je usvojen pre nekoliko meseci i predviđa da do 1. novembra zakon mora da bude u Skupštini, da bi bio usvojen do 15. decembra tekuće godine za narednu godinu, 15. decembar se približava, a mi još uvek nemamo budžet.

Koristim priliku da upozorim da je Vlada prekršila Zakon o budžetu, jer je deficit daleko veći od 70 milijardi, koliko je dozvoljeno važećim Zakonom o budžetu, da je on u ovom trenutku 83-84 milijarde, odnosno 150 miliona evra veći nego što to zakon dozvoljava, tako da, pre usvajanja budžeta za 2010, mora da se usvoji i rebalans budžeta za 2010. godinu. Rok je 15. decembar.

Pre nekoliko dana smo dobili odgovor ministarke finansija i Ministarstva finansija, sa tačnim razlozima zašto budžet kasni. Odgovor smo dobili 24. novembra, datiran je na 16. novembar i potpisana je ministarka Dragutinović.

Ona između ostalog objašnjava razloge zašto kasni budžet. Ono što je nas veoma iznenadilo to je to da kaže – ukazujem da se ovih dana u skupštinskoj proceduri nalazi Predlog zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, da je to ustavna obaveza, odnosno obaveza predviđena u skladu sa ustavnim Zakonom za sprovođenjem Ustava.

Član 88. Predloga zakona predviđa – nadležni republički organi su dužni da preuzmu sve neophodne mere, uključujući obezbeđivanje neophodnih finansijskih sredstava. I kaže – kako iz navedenog sledi da će usvajanje statuta i Predloga zakona uticati i na visinu prihoda i rashoda budžeta Srbije, kako na ukupnom nivou, tako i na pojedine budžetske korisnike, neophodno je precizno utvrditi te finansijske efekte pre upućivanja Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2010. godinu.

Mislili smo da je zakon o prenosu nadležnosti rađen u saradnji, da ga je radila cela Vlada. Pošto se sa njim kasni 11 meseci, u odnosu na ono što predviđa Ustav, odnosno ustavni zakon. Mislili smo da ga je radila cela Vlada i da je svaka od tih nadležnosti praćena ozbiljnim analizama, jer kada te nadležnosti pređu na Vojvodinu, one će morati da se sprovode u punoj meri.

Očekivali smo da su rađene kompletne analize svih finansijskih efekata i ministarka finansija nam ukazuje da je to potpuno drugačije, da se tek sada u stvari radi to i da je zakon o prenosu nadležnosti Vojvodini razlog zašto u Srbiji i građani Srbije nemaju budžet.

Nismo prihvatili objašnjenje da nije mogao da bude donet zakon o finansiranju Vojvodine. Prave autonomije bez zakona o finansiranju nema. Nismo mogli da prihvatimo obrazloženje zašto nema zakona o imovini Vojvodine, jer ako hoćete suštinsku centralizaciju i suštinsku autonomiju, morate da utvrdite te dve izuzetne važne stvari.

Prosto je neverovatno da je Vlada potpuno nespremno ušla u utvrđivanje zakona o prenosu nadležnosti, da apsolutno nema ideju koliki je prihod, odnosno koliko je sredstava potrebno usmeriti AP Vojvodini da bi te svoje nadležnosti mogla da sprovodi i apsolutno je neverovatno da je to razlog zbog koga u Skupštini danas nemamo predlog budžeta za 2010. godinu. To smo potvrđuje ono na šta smo ukazivali poslednjih nedelja u Skupštini, pokazalo se nažalost da je to apsolutno tačno.

Imam pitanje za predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića, koliki će ukupni deo poreskih prihoda Republike Srbije pripasti AP Vojvodini? Drugo pitanje je: kada će konačno predlog budžeta za 2010. godinu biti u skupštinskoj proceduri?