Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Radojko Obradović

Govori

Ovaj amandman, odnosno član Zakona, kaže da se mogu obezbediti uslovi za bolju kadrovsku obezbeđenost zdravstvenih ustanova iz budžeta osnivača autonomnih pokrajina, gradova i opština i da se obezbeđuju sredstva za pružanje hitne medicinske pomoći.

Svaki član i svaki zakon koji počinje sa – može, u Srbiji to znači da neće biti primenjen. Ne znam da li ste upoznati sa radom Skupštine.

Mi smo ovde nekoliko dana raspravljali o tome kako budžet Vojvodine nije dovoljan ni za one elementarne funkcije koje Vojvodina danas ima, a ne da ona još finansira zdravstvo i zaposlene u zdravstvu, odnosno lokalnih samouprava, pošto ih Vlada već nekoliko godina zakida značajna sredstva, nisu dovoljni za zimsko održavanje puteva. Iz budžeta Republike je odvojeno milijardu dinara da se na teritorijama opština u Srbiji održavaju putevi, a budžet eksplicitno kaže – da se Aleksandrovcu daju pare za održavanje osam kilometara puta, za Belu crkvu za šest kilometara, za Inđiju 18 kilometara. Sad očekujemo da će Inđija, koja nema para da održava 18 kilometara puta imati para da plaća zdravstvene radnike. Pa, to lepo zvuči, ali to ni jedna opština neće primenjivati.

Druga stvar, ovo će značajno da napravi razliku u nivou zdravstvenih usluga. Vi dobro znate da domovi zdravlja najviše troše, troše po glavi pacijenta četiri puta više od domova zdravlja koji troše najmanje. Ovakav amandman stvara nekakvu mogućnost vrlo malo gradova, ako će bilo koja lokalna samouprava moći da primeni, a ako bude mogla, samo će stvarati još dodatne razlike u nivou zaštite i neće stvoriti sve ono o čemu smo danas razgovarali. Naprotiv, imaće potpuno suprotan efekat.

Mi smo ovde rekli – nama se amandman sviđa, nama je amandman uredu. Obezbedite iz budžeta Republike Srbije ono što lokalnim samoupravama po zakonu pripada i neće biti problema.
Replika na izlaganje ministarke.

Mi smo potpuno podržali mogućnost da lokalne samouprave mogu da zaposle i da finansiraju sve one funkcije koje su im date. Mi smo samo rekli da se budžet Republike Srbije, koji je napravljen nepravedno, koji nepravedno raspoređuje sredstva, da budžet Fonda koji nije napravljen kako treba da mogućnost da se sve to podjednako finansira i u onim opštinama koje imaju i koje nemaju.

Potpuno vas podržavam da se u AP sredstva koriste ne namenski, da ima višak administracije i to je prava tema. Upravo smo o tome hteli da razgovaramo. Ovo što ima para, treba najefikasnije moguće trošiti i onda ulagati u prave prioritete i prave stvari.

Postoji u Engleskoj jedna poslovica ili pravilo koje se zove "pravilo pite", a to pravilo glasi - da bi neko dobio veće parče pite, neko mora da dobije manje parče pite. Pošto nažalost u Srbiji imamo sve manju i manju pitu, ta pita bilo bi dobro da se rasporedi na sve podjednako, ali ne može. Upravo je naša intencija amandmana da pokušamo da na pravilan način omogućimo da svi građani Srbije budu ravnopravni, da ne budu ravnopravniji oni u Novom Sadu i Beogradu, za razliku od Kovina, Dimitrovgrada ili nekog drugog mesta. To je upravo naš amandman koji je Vlada odbila imao za cilj.
Naš amandman tiče se finansiranja, jer pominju se vrlo važne stručne komisije koje će imati vrlo važne zadatke i njih treba da organizuje Zavod za javno zdravlje. To je nekakva nova nadležnost, ali nisu obezbeđena nikakva sredstva za funkcionisanje. Kaže se da sredstva već postoje. Kako postoje? To znači da su do sada imali neke viškove koje su neracionalno trošili. Ako su postojala sredstva, onda tu sigurno nešto nije u redu.
Moram da primetim da kada ovakve članove predlaže opozicija, onda se to proglašava za populizam. Kada predlaže Vlada, onda je to ispravno vođenje politike. Čudi me što niste prihvatili ovaj amandman.
Slažem se sa vama. Pročitaću tekst zakona: "Zavod za javno zdravlje osnovan za teritoriju Republike obezbeđuje obavljanje stručnih, administrativnih i tehničkih poslova za rad republičkih, stručnih komisija." Gde ste vi našli to što piše u mom amandmanu, stvarno ne znam?
Upravo ste potvrdili ono što sam ja rekao. Sredstva se obezbeđuju, ali kada dobiju nove funkcije, onda treba da dobiju nova sredstva. Ne može taj budžet Fonda koji se puni najviše iz doprinosa zaposlenih, oko 70%, pa onda iz Fonda PIO, ostalo je zanemarljivo. Ako ima sve manje zaposlenih, potpuno je jasno kakav će biti taj fond.
U prilogu ovoga što ste rekli, a što je govorio gospodin Petković, jedna međunarodna studija je napravila analizu korišćenja prostora u domovima zdravlja. Pretpostavljam da ste upoznati sa njom. U domovima zdravlja u Srbiji ordinacije zauzimaju svega 43% prostora, laboratorije svega 3,8%, apoteke 3,5%, a ne medicinski prostor se koristi sa 46,8%. Kada govorimo o to malo sredstava, o tom malom kolaču, onda ovaj podatak je prilično upozoravajući za nas i govori da ovi zakoni ne rešavaju suštinske probleme i da ćemo tek govoriti o suštinskim problemima u zdravstvu.
Zamolio bih ministarku da pročita ovo što je Fond napisao u obrazloženju svog budžeta. Tu piše sve suprotno od onoga što je ona nama rekla.
Naš amandman je upravo ukazivao na tu ključnu nelogičnosti. Zašto bi Ministarstvo radilo centralizovane javne nabavke? Vrlo mi je važno što ste prihvatili i odustali od jedne takve ideje. To Ministarstvo realno ne bi ni moglo da uradi. Ne znam uopšte kako se rodila ta ideja, jer Ministarstvo ima 330 zaposlenih, a ovo je više od milijardu evra raznih nabavki, što lekova na recept, što bez recepta, razne opreme i ko zna koliko desetina hiljada artikala koji bi se kroz taj postupak nabavljali. Mnogo je bolje da se to radi u Fondu.
Naravno, nismo osporili potrebu, jer postoji ozbiljan problem oko nabavke. Postoji ideja da će kroz ekonomiju obima moći da se obezbedi niža vrednost i povoljnija nabavka, ali izražavamo rezervu. Vreme će pokazati koliko će moći da se sprovodi taj postupak po vertikali. Mislimo da je to prilično teško sprovodiva stvar. Razgovarao sam sa ljudima iz Uprave za javne nabavke, u zapadnoj Evropi se kroz centralizovane javne nabavke nabavlja svega 5 do 10% svih potreba po različitim oblastima. Oni su prilično skeptični prema toj mogućnosti.
Kažem, naravno, nismo našim amandmanom to hteli da osporimo. Rekli smo – logično je da to radi Fond. Zašto bi to radilo Ministarstvo? Ministarstvo ne treba da se bavi tim, Ministarstvo treba da vodi politiku. Nismo osporili potrebu i pokušaj da se kroz centralizovane nabavke obezbedi snabdevanje. Imamo ozbiljne rezerve kako će to funkcionisati na terenu, jer Fond nije bio u stanju da kontroliše i ovaj javni dug, ako hoćete, o kome smo razgovarali danas. Fond nije bio u stanju da kontroliše ni ovih 13,5 hiljada zaposlenih mimo tih ugovora. Fond nije u stanju da kontroliše ni mnoge druge stvari, pa nismo sigurni kako će te ugovore sprovoditi na delu, ali vreme je pred nama pa ćemo o tome razgovarati.
Potpuno sam razumeo kolege iz SNS i mi ćemo u danu za glasanje podržati njihov amandman. Koliko sam razumeo, njihov amandman se uopšte ne tiče Zakona o radnim odnosima, nego kaže samo da u kadrovskom planu, u jednoj posebnoj koloni će biti broj zdravstvenih radnika kojima radni odnos miruje.
To ni na koji način ne remeti ni Zakon o radu, ni bilo koji drugi zakon. To je kao kada imate neka rezervisana sredstva. Zna se da su to sredstva koja su unapred obezbeđena i o njima mora da se vodi računa. Ako se o tome ne vodi računa, onda može da se desi da kadrovski plan bude ispoštovan, a svo zdravstveno osoblje kojima status miruje će probiti kadrovski plan.
Tako da uopšte ne vidim na koji način ovaj zakon zadire u radne odnose. Zadire samo u još jednu dodatnu kolonu u tom kadrovskom planu i doprinosi otklanjanju bilo kakve nejasnoće koja može da se pojavi u praksi. Ovaj plan je odličan i mi ćemo ga podržati.
Već sam govorio kod amandmana na član 6. Tada se završila rasprava i nisam replicirao, nego sam ostavio za ovu diskusiju.
Još jednom ću naglasiti da smo prilično sumnjičavi prema celoj toj proceduri centralizovane javne nabavke. Smatramo da će to biti veliki izazov za Republički fond. Doneće se podzakonski akt kojim će se, tako ste rekli, definisati spisak proizvoda koji idu u centralizovane nabavke. Hoću da istaknem da mi se čini da poređenje sa Kliničkim centrom Beograd nije do kraja na mestu i paralela nije potpuna i to iz sledećeg razloga.
Naravno, treba pripremiti tendersku dokumentaciju, sprovesti postupak javne nabavke, izabrati najboljeg ponuđača, ali treba i kontrolisati postupak sprovođenja ugovora, ta sredstva treba deponovati na neko mesto, distribuirati do svake tačke, a ima ih 339, čini mi se, ustanova u planu mreže, treba blagovremeno obezbediti da svaki od tih preparata, lekova, rezervnih delova bude u pravom trenutku na pravom mestu da ne bi bilo rasipanja. Mnogo je lakše to sprovesti u Kliničkom centru u Beogradu. Mnogo je lakše obezbediti transport i kontrolisati nabavke i količine.
Mislim da će to biti izazov. Ako smo pažljivo pratili današnju raspravu, videli smo koliko problema oko mnogo jednostavnijih stvari od ove postoji u zdravstvu. Nisam siguran da u ovom trenutku postoji spremnost i da je Republički fond u stanju da to sprovede na pravi način. Očekujem da će biti puno problema u pojedinačnim zdravstvenim centrima oko snabdevenosti pojedinim lekovima. To ćemo videti u sledećim mesecima, ali želim vam puno sreće.
Ovo će samo pomoći predsedniku Odbora. Desilo se još nešto. Mi imamo dva amandmana koja su potpuno identična kao vladini amandmani, ne predlog zakona, nego kao vladini amandmani. To su na član 5. i na član 8. Razlika je samo što mi predlažemo da rok bude 2013. godina, a  Vlada predlaže, i tu je potpuno istovetan tekst.

Vladin amandman je prihvaćen, a amandman Milice Vojić Marković i Milice Radović je odbijen kao nepotpun, odbačen kao nepotpun. Prosto neverovatno, prvi put se dešava da Vlada koja je po Poslovniku potpuno izjednačena u procesu podnošenja amandmana, da se Vlada stavlja u dominantan položaj u odnosu na poslanike, tako da ne da postoje samo omiljene poslaničke grupe, nego postoji i razlika u odnosu. Javio sam se po članu 27.
Član 168. koji se odnosi na amandmane i vrlo ću kratko, da pojednostavimo priču. Vlad aje u svom predlogu izmena i dopuna zakona predložila da se menja član 43, član 51. i član 177, a onda je stigao amandman Vlade da se dodaje stav u članu 96. Nigde nije pomenut u osnovnom tekstu. Ovo je amandman koji je potpuno identičan kao amandman mojih koleginica, ovaj je pravno moguć, a ovaj je odbačen kao pravno nemoguć. Vrlo jednostavno.
Amandman kolege Zelenovića je odličan amandman i mi ćemo ga u danu za glasanje podržati.
Istine radi, ono što nedostaje obrazloženju zakona, ne postoji nikakva finansijska analiza da vidimo koje od ovih kategorija lica koja se dodaju, kakve troškove Fondu proizvode. Ako nešto nedostaje u obrazloženju, nedostaje taj podatak.
Druga stvar, koleginica Novaković je danas pre podne iznela nekoliko podataka i potpuno se slažem sa njom. Postoji mnogo prostora za uštede u zdravstvenom sistemu. Ako hoćemo da rešimo neki problem, onda ćemo naći rešenje. Postoji mogućnost da se uštedi u budžetu, postoji mogućnost da se uštedi u zdravstvenim ustanovama, ali ako postoji problem, a složili smo se da postoji, onda treba da prihvatimo amandman i da u nastavku rešimo i iznađemo sredstva. Siguran sam da to nisu sredstva koja su nerešiva i možemo da otklonimo i značajno popravimo kvalitet ovog zakona.
Hvala.
Gospođo ministar, i vi ste ovim zakonima detektovali neke od problema. Jedan problem su centralizovane nabavke i mogućnost da se za ekonomiju obima smanje troškovi, sva ona ograničenja i one opasnosti o kojima smo govorili, drugo je pozitivna lista lekova.
Iz godine u godinu sve su veći troškovi za lekove. Postoji nekoliko razloga zašto je to tako. Jedan od razloga je što se produžava životni vek i stanovništvo Srbije stari, pa su naravno troškovi lečenja sve veći i veći.
Druga stvar je što se pojavljuju sve skuplji i skuplji lekovi i treća stvar je što se ta lista iz godine u godinu proširuje. Samo je prošle godine prošireno čini mi se za skoro 300 lekova. To sve utiče na cenu lekova.
Možda su naša rešenja neuobičajena, kao što vi kažete u obrazloženju, ali kada postoji problem, onda ga vi rešavate, nekada i neuobičajenim metodama, pa kada se situacija reši, onda možete da uvedete neke druge stvari.
Šta smo mi predložili? Nama je bilo potpuno nelogično da ministarstvo sprovodi javne nabavke, a da Fond pravi listu lekova. Ako je lista lekova problem, a jeste, onda je logično da je ne radi Fond. Logično je da Fond sprovodi javne nabavke, a listu lekova neka pravi ministarstvo, neka utvrđuje ministarstvo.
Druga stvar, centralna komisija će imati vrlo velika ovlašćenja i vrlo veliki teret će biti na tim ljudima. Mi smo predložili da se on napravi drugačije, da tri kandidata, tri člana te komisije, predloži ministarstvo, da tri člana predlaže Fond, a da pet predlažu medicinski fakulteti. To su najstručniji ljudi koje Srbija u toj oblastima, neka oni daju pet kandidata.
Narodna skupština Republike Srbije, bira pomoćnike zaštitnika građana. Bira, daje saglasnosti na razne statute, fondove. Nije nikakvo opterećenje da u ovom sazivu, dok se ne reši problem, Narodna skupština izabere centralnu komisiju. Neka podigne značaj i tog tela i neka da značaj tim ljudima, pa kada rešimo problem, onda ćemo to rešavati na neki drugi način, kada se sve to uhoda, to je bila naša ideja.
Čini nam se da bi to značajno pomoglo da se problem reši, ovako će problem ostati, evo, videćete. Komisija funkcioniše u Fondu, Fond raspisuje tender, videćemo koliko će na kraju sledeće godine biti lekova na toj pozitivnoj listi, kolika će biti njihova cena. Ne prihvatanjem ovakvih rešenja, problem se neće rešiti.
Meni je žao što je ministarka otišla. Mislim da je važno da čuje ovo što imam da joj kažem.
Ovaj amandman je posledica našeg amandmana na član 3. Mi ostajemo pri tome da će ozbiljan problem biti u funkcionisanju centralne komisije i ozbiljan problem će biti sa pravljenjem pozitivne liste lekova.
Ovo je vrlo interesantno rešenje na koje nam je ukazala ministarka. Formalno posmatrano, to je tačno. Isti trošak ili ista količina rada se obavlja ako se proda jedna kutija leka od 100 dinara i ako se proda ista ta kutija koja košta 10.000 dinara. Nemam ništa protiv da se to uradi u zdravstvenom sistemu, ali će to da napravi potpuno revoluciju u bankarskom sistemu, jer je potpuno ista procedura i kod sličnih stvari u bankarstvu i u mnogim drugim stvarima, ali dobro, to je stvar Ministarstva.
Ovo je jedan od naših poslednjih amandmana. Imamo ozbiljne rezerve da će ova predložena rešenja dati rezultate.
Izražavamo sumnju da će rešiti bilo koji ozbiljan problem u zdravstvu. Kada je reč o docnjama one će sigurno nastaviti da rastu iz razloga o kojima smo danas govorili. Pokazalo se da je zdravstvo jedna od stvari koja posebno interesuje narodne poslanike. Ono što je interesantno jeste da ćemo se svi složiti da postoje dobri i loši inženjeri, da postoje dobri i loši pravnici, ali svi se nadamo da postoje samo dobri lekari i da ne postoje problemi u zdravstvu.
Nažalost, današnja rasprava je pokazala da je to daleko od istine. Pokazala je da u ovom trenutku ne postoji spremnost da se problemi rešavaju sistemski i pokazala je da će se samo gasiti požar do nekog novog požara. Stvar je u tome što u Srbiji sve manje ima vremena i sve mase resursa da se požar gasi. Kada se istroše resursi, taj trenutak je veoma blizu, onda će većina današnjih rasprava biti u potpuno drugom planu. Neki drugi problemi će biti mnogo važniji i veći.
Molim vas da mi tolerišete 30 sekundi, jer se neću javiti na poslednji amandman. Time završavam raspravu i neću se javiti na amandman koji smo gospodin Petković i ja uložili.
Da završim. Nažalost, vreme prolazi, problemi se ne rešavaju i bojim se da kada probleme bude počela da rešava stihija, onda će se rešavati stihijski.