Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7610">Dragan Šutanovac</a>

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre upravo se ne slažemo sa obrazloženjem koje je dao predsednik SNS.
Smatramo da kao što i u nekim drugim delima, a ne plaćanje poreza je svakako delo, postoji mogućnost da se analiziraju i povezana lica i da se sankcioniše povezano lice koje učestvuje u tom konkretnom delu, tako je stvar i u plaćanju poreza.
Govorim o tome da pojedinac koji ne izvrši određeno plaćanje poreza može da nastavi svoj rad preko povezanih lica i to preko članova uže porodice, da radi istu delatnost, a već je dužan za ne plaćanje poreza. Smatramo da bi ovo bila jedna od mera koja bi onemogućila da se takve stvari rade.
Ono što je važno reći jeste to da nažalost, ovo je jedan od 12 amandmana koji je podnela DS, nijedan nije prihvaćen i to očigledno pokazuje da se nastavlja isti manir u odnosu na opoziciju u ovom parlamentu.
Takođe podsećam da ovaj zakon u zadnje dve godine već po četvrti put doživljava izmene i dopune. Ukoliko želite da održimo zakon, podsećam zakon je izuzetno star, postoji 11 ili 12 izmena i morate da pokažete određenu fleksibilnost, da imate razumevanje za ono što smatramo da je dobro. Nije pitanje samo zakona, povećanje kazne onim ljudima koji treba da se sankcionišu, već je pitanje kako da sprečimo, da dođemo u situaciju da neko bude pod sankcijama, a upravo smatramo da je ovo preventivni način da onemogućimo da bilo ko ne plaća porez, bilo preko povezanih lica ili direktno kao osnivač privrednog društva. Hvala.
  Gospodine ministre, malo šire tumačite šta je bračna imovina. Bračna imovina su i dugovanja i ona se dele na bračne supružnike. Dakle, ukoliko jedan član porodice nešto duguje, prilikom podele imovine taj dug se takođe deli, ne samo imovina koja je materijalnom smislu prisutna, nego i ono što je dug. Tako da ovo što kažete kao argument ne može da stoji.
Znači, ukoliko jedan član porodice duguje za porez, zbog nekog privatnog društva kog je on bio vlasnik, a njegova supruga ili suprug, nije bitno, otvara preduzeće koje se bavi istom delatnošću na isti način, onda je taj čovek isto dužan da potpadne pod taj zakon i da ne može to da se radi. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Mislim da je ovaj amandman koji je dao kolega Čikiriz morate da malo bolje analizirate, jer iz sveta iz koga vi dolazite, iz SAD, verujem da tamo postoji mogućnost diskrecije poreske uprave i da ta diskrecija bude zakonom osigurana. Nažalost, u Srbiji sve što ima mogućnost diskrecije, odnosno diskrecionog odlučivanja vrlo često se zloupotrebljava. Ukoliko nekome u poreskoj upravi dozvolite da on diskreciono koristi svoje pravo da nekome pošalje poštom na jedan način, nekome na drugi način, praktično stavlja poreske obveznike u položaj da nisu svi isti pred zakonom.
Mislim da je to stvar koja, kažem ovo je kolega koji je iz vlasti predložio, smatram da treba da prihvatite ovaj amandman, jer ne živimo u zemlji iz koje ste vi došli, nažalost. Hvala.
Ovo su poslednji amandmani koje je podnela poslanička grupa DS na čl. 65, 66, 67. i 68. Daću obrazloženje koje se odnosi na sve te amandmane, a koje se suštinski tiče izmena i dopuna ovog zakona, kojim se uz određene kozmetičke promene uvode drakonske kazne, odnosno uvodi višestruko veće kazne za pojedince, odnosno građane koji ne izvrše svoje obaveze.
Gospodine Krstiću, vi ste od momenta dolaska u Srbiju, od preuzimanja Ministarstva finansija, postali čovek koji je najviše podigao poreze u Srbiji u istoriji naše zemlje. Nedavno su štrajkovali advokati. Imamo najveću budžetsku rupu. Danas pokušavamo da nadomestimo tu budžetsku rupu tako što ćemo povećati i kazne za poreske obveznike.
Voleo bih da imamo priliku da kažemo da je u Srbiji četiri puta povećana proizvodnja, da je četiri puta povećan obim proizvodnje, pa da onda imamo razumevanja i da su kazne četiri puta povećane u odnosu na postojeće. Ovako imamo situaciju u kojoj i ovo malo privrede i ovo malo ljudi koji rade, ako čak i savesnim poslovanjem dođu u situaciju da neki dokument ne prezentuju poreskoj upravi, mogu da dođu pod udar enormno velikih kazni, a to su kazne u nivou čak i do dva miliona dinara.
Ovaj zakon, za koji smo rekli da je prevaziđen, sada trpi već 11. ili 12. izmenu. Nova Vlada, koja postoji već evo dve godine, ga menja već četvrti put. Očekivali smo da ćete konačno izaći sa predlogom zakona koji će biti nov, koji će biti reformatorski, koji će biti moderan, a ne da ga kozmetički menjamo i da se završava svaka izmena i dopuna tako što ćemo udariti više po novčaniku savesne ljude koji rade savesno svoj posao, a koji, nažalost, dođu u situaciju da nisu ispunili sve neophodne obaveze.
Malo pre smo pričali o amandmanu koji upravo treba da sankcioniše one koji namerno izbegavaju plaćanje poreza i koji svoje poslovanje prebacuju na svoja povezana lica, na supružnike. Niste nam dali adekvatno obrazloženje, smatrajući da su samo prihodi zajednički, a da obaveze nisu, a po Ustavu, odnosno po zakonu su i obaveze zajedničke.
Ovog puta mislimo da, bez obzira na to što ste sve naše amandmane odbili, isuviše duboko idete prema kaznenoj politici i da ovaj zakon ni na koji način neće stimulisati mogućnost proširenja privredne delatnosti u Srbiji. Nažalost, postoje stvari na koje nismo ni mi stigli da odreagujemo na najbolji način, ali niste ni vi primetili. U ovoj situaciji predloga zakona koji imamo, praktično, oni ljudi koji posluju i registrovani su, koji ne ispune određenu obavezu, da li iz nemara, da li ih nehata, da li namerno, mogu da imaju čak blažu sankciju od onih ljudi koji posluju a nisu registrovani. Oni ljudi koji posluju a nisu registrovani mogu da imaju sankciju oduzimanja robe sa kojom posluju, ali mogu i da je vrate ukoliko plate određenu kaznu.
Situacija za ljude koji rade i koji danas u Srbiji pokušavaju da nađu prostor za bilo kakvu privrednu aktivnost će biti takva da ukoliko čak i neki dokument, kako je rečeno, ne dostave, nije sve precizirano, mogu da dobiju kaznu i do dva miliona dinara. Mislim da je to izuzetno visoka kazna u situaciji u kojoj privreda u Srbiji i kao što vidite, privredni rast je ponovo u opadanju, privreda u Srbiji jako loše stoji. Strane investicije u periodu u kojem ste vi ministar su najniže od 2000. godine naovamo. Ove godine u prvih šest meseci nemamo ni 100 miliona evra stranih investicija. Imamo makete i slavimo makete širom Srbije, ali nažalost, to nije dovoljno za pokretanje privrede u Srbiji.
Ukoliko idemo prema ljudima koji su preduzetnici sa ovako represivnim merama, bojim se da ćemo i ono malo aktivnosti koje imaju privrednici, govorim o malim privrednicima, malim i srednjim preduzećima, da će se i oni povući u neku crnu zonu, jer u sivoj zoni ih čeka kazna, kakva god, a iz crne zone mogu da se izvuku ukoliko su uhvaćeni određenim problemima. Ova cela izmena i dopuna zakona, slobodan sam da kažem, je loša, neko bi rekao i nakaradna.
Ne mogu da prihvatim obrazloženje da savesni poslodavac ili privrednik dočekuje u veselju poreske inspektore, koji treba da obiđu njegovo preduzeće. Nisam čuo nigde u svetu da tako nešto postoji, ali dobro. U Srbiji koju vi stvarate verovatno će tako i biti. Ja bih voleo tako da bude na kraju krajeva.
Kažem, nažalost uz određena diskreciona prava koja dajete, uz obećanja da ćemo čekati poreskog inspektora u muzici i veselju, uz povećane kazne koje dajete, očigledno pokazuje da vi nemate reformski kurs i da ono što pokušavate da implementirate u Srbiji naprosto, po četvrti put u dve godine, ne daje rezultat. Niste nam rekli zbog čega radimo četvrti put izmene i dopune zakona. Pokušavamo da vam objasnimo da je ovo loše. Nažalost, kažem, niste pokušali nijedan amandman da adekvatno analizirate i da nam kažete zbog čega su svi neprihvatljivi. To će biti osnovni razlog zbog koga DS neće podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Gospodine ministre, moram da priznam da je predlog današnje ratifikacije sporazuma u oblasti odbrane za mene muzika za uši. Ovo je praktično nastavak kontinuiteta dobre politike saradnje u oblasti odbrane sa mnogim zemljama širom sveta i svakako da će poslanička grupa DS podržati ove ratifikacije, imajući u vidu da smatramo da je saradnja u oblasti odbrane u velikom broju slučajeva upravo esencija saradnje ne samo u oblasti odbrane, već upravo i između dve države.
Ono što je rečeno, a posebno želim da naglasim, to je da Srbija danas i po našim strategijskim dokumentima i po ugovorima o saradnji nema neprijatelje. Zemlje sa kojima smo bili u ratnim sukobima su danas zemlje koje su potpisale sporazum u oblasti odbrane sa Srbijom i to je izuzetno važno, imajući u vidu da je Srbija praktično tog 5. oktobra bila isključena iz UN i nije imala nikakvu mogućnost saradnje i bila prokužena u međunarodnoj zajednici.
U međuvremenu, danas sa ovim sporazumima možemo da kažemo da praktično od Indonezije, Kuvajta, preko Iraka, Turske, gotovo cela Evropa, uključujući Rusku Federaciju, je potpala pod ugovore koje danas Ministarstvo odbrane ima sa tim zemljama. To je izuzetno važno iz više razloga.
O vojnom aspektu saradnje, o kojem ste pričali, neću da govorim, ali želim posebno da naglasim jedan izuzetno važan aspekt saradnje koji mora da se nastavi na način na koji je vođen do 2012. godine, a koji danas nije na tom nivou. Znam da je stav ove Vlade da sve što ne valja se pripisuje Vladi do 2012. godine, sve što valja je vaš rezultat rada, ali statistika pokazuje da vojno-privredna saradnja i proizvodnja u našoj namenskoj industriji je u blagom opadanju, u nekim fabrikama u velikom opadanju. Znam da ste bili u „Prvom partizanu“. Drago mi je da ste prisustvovali otvaranju fabrike čiji kamen temeljac sam ja postavio. Nisam bio prisutan, bio sam pozvan. Voleo bih da imate priliku da vi to uradite.
Ako pogledate analizu sporazuma koji su potpisani i analizu izvoza naoružanja i vojne opreme u proteklim godinama, videćete da upravo sa porastom tih sporazuma imamo i porast izvoza naoružanja i vojne opreme, odnosno onoga što proizvodi naša tzv. namenska industrija.
Godine 2007. Srbija je izvozila oko 75 ili 77 miliona dolara. U poslednje tri godine vlasti, bivše vlasti, mi smo izvozili oko 250 miliona dolara. Glavne zemlje kupci i zemlje sa kojima smo sarađivali su upravo zemlje sa kojima imamo potpisane ugovore o saradnji, a siguran sam da država Srbija nema nijedan pojedinačni veći ugovor nego što ima, recimo, sa Alžirom ili sa Irakom, a verujem da ćemo imati sa Azerbejdžanom. Takođe, znam da je izuzetno visok nivo saradnje u oblasti odbrane i sa Azerbejdžanom.
Očekujem da se saradnja nastavi sa Kuvajtom. Raduje me mogućnost saradnje koja je u neko ranije vreme postojala, ali zbog toga što su Emirati među prvim zemljama … zaliva koji su priznali Kosovo i Metohiju, a mi smo nažalost u to vreme praktično prekinuli sa njima saradnju, kao i sa Kuvajtom, i nismo izvršili saradnju na način na koji vi to radite sada. Svakako vam na tome čestitam, ali mislim da morate obratiti pažnju da nije dovoljno potpisati samo sporazume, već morate, gospodine ministre, naći način i sredstva i vreme, sesti u prevozno sredstvo koje god da je i obići te zemlje, jer to su zemlje u koje Srbija danas, upravo zahvaljujući vašoj agilnosti, treba i može da izvozi naoružanje, odnosno vojnu opremu.
Ovo govorim zato što mislim da nismo svesni ukupnog kapaciteta naše odbrambene industrije. Često kada govorimo o bilateralnim saradnjama i kada govorimo o privredi zanemarujemo nešto što je naš verovatno najveći izvozni proizvod, a to su proizvodi namenske industrije. Najveći deo tih proizvoda u nekim fabrikama, kao što je „Prvi Partizan“, mislim da se čak i preko 90% upravo izvozi. Izvozi se na strano tržište, pogotovo zapadne Evrope i Amerike i to svakako mora da se podrži.
Raduje me to što se, kroz ove ugovore i ugovore o stend baj aranžmanu sa UN, Srbija na velika vrata vraća među one zemlje koje učestvuju u tzv. održavanju mira širom sveta. Često govorimo o tome da je to tradicija srpske Vojske, da smo mi u davnim vremenima imali izuzetno visoko učešće u tim operacijama, ali nažalost zaboravljamo da Srbija u ovom kapacitetu postoji od 2007. godine, Ministarstvo odbrane, i da smo praktično 2007. godine pionirskim putem se vraćali na tu poziciju. Danas je Srbija, zahvaljujući tim ugovorima, koji su potpisani u neko prošlo vreme i danas, jedna od 10 najvećih izvoznika bezbednosti u svetu. Kada kažem najvećih izvoznika bezbednosti, mislim o … distributera u misijama UN i svakako da je to izuzetno poboljšanje spoljno-političkog kapaciteta i bilateralnog kapaciteta.
Podsetiću da najveća pomoć koja je stizala u našu zemlju kroz donacije, najveća pomoć koja stiže kroz donacije Ministarstvu odbrane, stiže od onih zemalja sa kojima Srbija ima najbolju vojnu, odnosno saradnju u oblasti odbrane. Govorim o Norveškoj, Danskoj, SAD, Austriji, zemljama koje su sa nama bliski saveznici u oblasti odbrane. Te zemlje takođe daju pomoć ne samo sistemu odbrane, već celokupnoj republici.
Gospodine ministre, mislim da ste nastavili dobrim putem. Žao mi je što ponekada kritikujete prošlo vreme na koje se naslanjate i koristite najbolje delove tog vremena da biste promovisali sistem, ali mislim da ćete prevazići te dečije boginje. Verujem da mislite najbolje, a verujte i mi. Duboko smo ubeđeni da ukoliko se nastavi na ovakav način, na temeljima koji su postavljeni od 2007. godine i nešto ranije, sistem odbrane će moći da napreduje. Jako je važno da se posvetite tom delu vojno-privredne saradnje. Mislim da vojnu saradnju oficiri rade izuzetno dobro, ali vojno-privrednu saradnju mora da radi čovek na poziciji broj jedan u Ministarstvu odbrane. Verujem da ukoliko to budete radili da ćemo ponovo uspeti da napravimo izuzetno velike ugovore, kao što su bili sa Irakom, sa Alžirom. To je nešto što me raduje, ali morate biti svesni da je to mukotrpan posao, da će trebati dosta vremena da se to uradi. Molim vas, što se kaže, pokrenete što je moguće pre, jer fabrike namenske industrije u poslednje vreme nisu u stanju u kakvom su bile pre par godina.
Podsećam vas, kada sam postao ministar odbrane 2007. godine, neposredno pre toga u „Krušiku“ su radnici štrajkovali glađu, a onda su imali ugovor veka, onda su izvozili za Irak, onda se funkcionisalo maksimalno. Danas je u „Krušiku“ ponovo problem. Danas u fabrikama namenske industrije ljude vraćaju kući, odnosno privremeni i povremeni poslovi na kojima su radili se polako gube. Na vama je da pokušate, a mi smo tu da vam pomognemo, da vratimo tim fabrikama osmeh i da vratimo radnike u fabrike, da proizvode i da se ta roba izvozi.
Još jednom da kažem, ovo je izuzetno dobra stvar koja se danas ovde razmatra. Duboko verujem da će sve vlasti, buduće, na ovaj način posmatrati vojnu saradnju. Imao sam lično, za razliku od vas, izuzetno puno problema kada smo ovde verifikovali sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa Hrvatskom. Bili smo napadani od strane onih pripadnika sadašnje stranke kod vas koji su tada bili u drugoj stranci. Oni tada nisu imali razumevanja. Danas imamo mi razumevanja za vas i pokazujemo da se nećemo odnositi prema poslu kroz revanšizam. Prihvatamo one ljude koji su ustanovili svoje greške i podržavamo svaki napor da u sistemu bude bolje. Glasaćemo za ovaj predlog zakona. Hvala.
Ako pogrešno protumači, rekli ste. Nije ništa uvredljivo. Zašto morati biti uvredljivo da bi neko polemisao. To je praksa koja ...
Kratko ako dozvolite, da završim. Samo mi vratite tih 20 sekundi. Nama je to jako važno.
Gospodine ministre, kako ste krenuli da je ministar odbrane Šojgu obratio se Putinu, predsednik Putin doneo ukaz, ja sam mislio jedno šest MIG 29 novih dolazi u Beograd i mi danas možemo da kažemo, dobili smo donaciju vrednu pažnje. Na žalost, te akumulatore ako sam dobro razumeo, dobijamo kao poklon.
To su dva akumulatora, to je verovatno manji poklon, ako može da se kaže stostruko nego što dobijamo od Kine, recimo na godišnjem nivou pomoć koju oni daju. Zahvalni smo za dva akumulatora, ali ne mislim da je to nešto što sada treba ovde da pominjemo kao veliku stvar.
S druge strane gospodine ministre, vidite u mom mandatu za pet i po godina jedini direktor koji je smenjen je bio direktor „Slobode“ u Čačku zbog loših rezultata rada. Svi direktori namenske industrije su bili nasleđeni, uključujući i Davidovića, koji je bio postavljen u vreme DSS. Ne postoji ni jedan direktor koji je bio partijski, ali ni jedan, niti postoji partijsko zapošljavanje.
Spreman sam da sa vama zajedno sednemo sa svim direktorima i da pitamo ko je to partijski zaposlen i gde. Činjenica jeste da sada postoji sumnja ili informacija da sadašnji direktor „Krušika“ ima neke rodbinske veze sa predsednikom Republike. Nisam učestvovao u tome, ne znam, ali kažu da su bliski neki rod, da li preko žene …
… Ali kako god, hoću da vam kažem drugu stvar. Ako neka fabrika radi dobro, a vi smenite direktora, ona počne da radi loše. Onda ne možemo da optužimo bivšu vlast. „Krušik“ je u velikom problemu, „Sloboda“ u Čačku kreće u problem. Imamo sreće Lučani funkcionišu, ali i njima nije baš.
Ali 20 sekundi ste mi uzeli na početku.
Ja sam džentlmen.
Poklanjam vam tih 10 sekundi gospođo.
Poštovana predsednice, uvaženi predstavnici Vlade, radi se o amandmanu koji praktično u popisu svih ovih mera koje je Bezbednosno-informativna agencija po novom zakonu primenjuje, a primenjivala ih je i ranije, želimo da ograničimo te mere na nešto što je praktično Ustav ograničio, a u ovom zakonu nije predviđeno, a to je da određene mere mogu da se primenjuju praktično u svim prostorima, a dodajemo u amandmanu da se izuzima stan.
Činjenica jeste da po Ustavu - stan jeste isključen iz mogućnosti da se koristi i da je nepovrediv. Činjenica jeste da postoji u Zakoniku o krivičnom postupku naglašeno da se takve mere ne primenjuju u stanu. Ali mi je nejasno zbog čega ako je nešto u skladu sa Ustavom ne stavimo i u Zakon o BIA imajući u vidu da oni ljudi koji rade na tim poslovima u BIA nisu ljudi koji su klasični operativci, radi se praktično o tehničarima, ljudima koji instaliraju samo određena sredstva, bilo koja sredstva. Napominjem, ne radi se samo o presretanju komunikacije, već se radi i o mogućnosti tajnog slušanja razgovora u određenim prostorijama i smatram da treba da stoji jednoznačno da se to može uraditi osim u – stanu.
Potpuno uvažavam obrazloženje, ali ne mogu da prihvatim da su svi tehničari koji rade u BIA na tim poslovima u obavezi da znaju Zakonik o krivičnom postupku i druge zakone Republike Srbije. Oni su ljudi koji rade svoj posao i mislim da se ništa suštinski u ovom članu ne menja, ali se jednoznačno određuje da su te stvari zabranjene da se rade u stanu i mislim da bi na taj način olakšali rad onim ljudima koji rade na tim poslovima i koji ne bi imali dilemu da li da takve mere primenjuju, odnosno da li bi instalirali takve mere u privatnim stanovima. Zahvaljujem.
Kratko samo.
Pre svega da kažem, sve što je smešno nije duhovito i pokušaj da budete duhoviti nažalost vam ne uspeva najčešće. Smešno ispadate i to je činjenica.
Ne vidim u obrazloženju zaista ništa ni nelogično, ali ne vidim ni logiku što bi se to izbacilo. Sada pokazujete u stvari da vi demonstrirate silu u parlamentu, jer jedini ili dva amandmana, ako se ne varam, koje prihvatate su amandmani vlasti, kojima sami sebe ispravljate i ovakvu jednu stvar koja je jednoznačna, a mogu da kažem i bizarna, jer ništa suštinski ne menja. Čak, eto, možete da pokažete kako prihvatate amandman opozicije koji, kao što kažete, već u Zakoniku o krivičnom postupku postoji i u Ustavu postoji. Zbog čega se to ne bi prihvatilo? To je samo razlog da pokažete da imate želju da demonstrirate na neki način silu. Imate pravo i to, imate većinu ovde, nije sporno, ali vas pozivam da budete malo fleksibilniji i da imate u vidu da to što pričate, to se dešavalo. Dešavalo se.
Kada je neko iz BIA, ili pre toga iz RDB, odgovarao zato što su mere primenjivane u stanu? Da li imate saznanje da je ikada iko odgovarao zbog toga? Ja vam kažem, ja se ne sećam, a pratim tu oblast već nekih 14-15 godina i nema saznanje da je neko odgovarao na sudu zato što je rađeno nešto u stanu, a tvrdim vam da je rađeno i po stanovima. Možemo i tu temu da otvorimo u nekim drugim forumima, ali nikad niko nije odgovarao. Dakle, zbog čega ne biste to prihvatili?
Žao mi je što danas o prvom amandmanu imamo sukob mišljenja, ali mislim da je suštinski i u vašem interesu da se to i formalno stavi i, na kraju krajeva, da ljudima koji rade u toj službi bude jasno, jednoznačno šta je to što može i šta je to što ne može, jer upravo smo mi ovaj zakon danas promenili, odnosno menjamo ga zato što nije bilo jednoznačno u onim određenim merama, iako se znalo koje su to mere i koje se mere primenjuju i one su i u drugim zakonima mere koje primenjuju drugi organi bezbednosti. Hvala.
Ako dozvolite samo na momenat da se vratimo na početak. Znači, mi danas praktično smo ovde da bi usvojili izmene i dopune zakona zato što je Ustavni sud dao primedbu na Zakon o BIA koji je izglasan 2002. godine i primedba je bila na član 13. suštinska i logičku vezu člana 14. i 15.
Izmena koju smo malo pre tretirali u prvom članu je izmena koju je praktično Ustavni sud naložio, a ova dva člana koja su nastala nakon toga su praktično suštinski izmenila mogućnost rada BIA, jer agencija praktično može da sprovodi jedan paralelni predkrivični postupak, a direktor i agencija dobijaju mogućnost da praktično četiri dana sprovode mere, posebne mere, u odnosu na grupu lica ili pojedinca.
U ovom amandmanu se kaže, odnosno u članu i amandman takođe – da ako u toku primene posredne mere pripadnici agenciji ili pripadnik agencije dođe do saznanja da lice, grupa ili organizacija koristi drugo sredstvo komunikacije, o tome će odmah obavestiti direktora. Direktor može da da nalog, odnosno naknadno odobrenje za proširenje primene mera i da se primenjuje mera, znači na to neko novo sredstvo komunikacija ili neko mesto koje ima ograničen pristup ili druge prostorije. Onda se kaže da direktor ima 48 sati mogućnost vremena da tu informaciju prosledi i traži odobrenje od višeg suda, a sud donosi odluku u roku 48 sati, praktično četiri dana može neko …
Da li mogu da koristim vreme ili moram posle da se javim?
Hvala vam.
Dakle, praktično četiri dana može da se koristi mera koju sud odbije. Smatramo da je to neprimereno, jer direktor može istovremeno da izda nalog i za primenu mera i da pošalje zahtev za odobrenje sudu i to je jedna stvar.
Druga stvar je, vrlo jasno naglašavam da pripadnik agencije može doći do saznanja koje je pogrešno. Dakle, pripadnik agencije može doći do saznanja da određeno lice koristi određenu prostoriju za određene radnje koje nisu u skladu sa zakonom, da predloži da se ta prostorija ozvuči, a da u isto vreme u toj prostoriji budu ljudi koji zaista ne rade te nezakonite poslove, da taj proces traje četiri dana i da nakon četiri dana, praktično sud kaže da to nije bilo u skladu sa zakonom i da se taj materijal, da se naloži, da se uništava. Šta to znači? Znači da svako od nas, od građana Srbije, ne mislim na poslanika, ali mislim i na poslanike i funkcionere, može biti pod merama BIA, slučajnim, nenamernim, slučajnim, koje će sud kasnije da ospori, a u isto vreme ovaj novi zakon daje mogućnost da se taj materijal dostavi tužilaštvu i da se koristi u krivičnom postupku.
Znači, ovo je nešto što je izuzetno opasno, ovo je nešto zašta do sada nije postojala mogućnost i znam da ćete mi reći da čim BIA ustanovi da se ne radi o licu koje na merama tog momenta prestaje da nadzire tu komunikaciju, kakva god da je ona, ali BIA možda treba četiri dana da ustanovi da ta osoba nije u direktnoj komunikaciji i ne mora da bude u direktnoj, već posrednoj i mislim da je to jako loše.
Ono što tražimo to je da, ona lica koja su došla u situaciju da budu pod posebnim merama, a za koje sud kasnije kaže da nisu postojali osnovi, dobiju tu informaciju od suda, da znaju da su četiri dana bili pod merama i da isto tako imaju mogućnosti da prisustvuju uništenju tog materijala. Smatramo da na taj način štitimo njihova ljudska prava, štitimo svakog građanina Srbije i ne kažem da u najavi, odnosno najavljujem, da postoji želja da bilo ko na bilo kakav način zloupotrebi zakon ovaj, jer juče smo pričali o tome da li je princip efikasnosti iznad principa zakonitosti.
Lično mislim da smo dužni da omogućimo da BIA radi efikasnost u skladu sa zakonom.
Mislim da mi treba da prilagodimo ovaj zakon, ne samo za rad BIA već i za građane Srbije, koji mogu doći „pod udar rada BIA“, odnosno pod udare rada posebnih mera. Te posebne mere, naglašavam, koje su u prvom članu sada definisane, jednoznačno, nisu samo tajno slušanje telefona, već potpuna opservacija i telefona i prostorija i mejlova i inboksa u fejsbuku ili tviteru. To je nešto što zadire u ljudska prava u ličnost slobode.
Smatram da čovek koji je savestan, a došao je pod takav uticaj, ima pravo da zna da je bio pod takvim merama i da država ima obavezu, odnosno treba da ima obavezu da takvog čoveka informiše o tome šta se desilo.
Ovo je kao što je rečeno na odboru u skladu sa Ustavom. Smatram da je ovo jedna stvar koja štiti ljudska prava u Srbiji i smatram da je ovo stvar koja treba da omogući BIA da radi efikasno,a da u isto vreme ukoliko pogreši, da se konstatuje greška i da lice koje je došlo pod te mere, dobije saznanje da je bilo pod merama greškom, a ne da to lice u nekom drugom postupku se nađe na nekom sudu, zato što taj materijal može da se koristi i u krivičnom postupku, bez obzira što nije odobren. Ukoliko BIA dođe do saznanja putem mera da postoji određeno krivično delo ili saznanje, to može da se koristi kod tužioca. Smatram da je problematično to što o primeni mera u odnosu na prvostepeni deo, kada se dobija saglasnost višeg suda, odnosno sudije specijalnog suda, a to govorim zbog javnosti i kada postoji mogućnost žalbe na takvu odluku, postavlja se pitanje zbog čega ne postoji mogućnost žalbe i na ovakvu odluku?
Ukoliko sudija konstatuje da nije bilo razloga da se neko opservira četiri dana, onda se postavlja pitanje zbog čega BIA tada ne ulaže žalbu i traži da neki viši, odnosno apelacioni sud odluči po toj žalbi, jer ukoliko se desi da sudija to odbije, znači da je bila neka greška.
Grešku, konstatuje ko? Samo sudija, BIA, a građani Srbije ne znaju da li se desila greška ili nije, i pogotovo oni ljudi protiv kojih je na neki način ta greška bila i usmerena.
Smatram da je ovo nešto što je dobro za sve građane Srbije i mislim da je dobro za samu BIA i da ni na koji način ne onemogućava BIA da radi svoj posao, ali dovodi i te ljude koji su u BIA, u jednu situaciju da ozbiljnije promisle da li postoji mogućnost da naprave grešku ili ne, jer na ovaj način koji je trenutno predložen od strane Vlade i ako naprave grešku, ne postoji nikakva sankcija. Praktično, četiri dana može neko da bude pod opservacijom i da nakon toga niko ne bude sankcionisan.
Šta to znači? Znači da svako od nas uz slobodnu procenu pripadnika BIA, operativce, itd, koji je došao do nekih saznanja može doći pod udar mera. Te mere se završe posle četiri dana. To što su oni ustanovili, slušali, može da se koristi na sudu, što i nije tako loše, daleko od toga, ali može da se koristi za određene tabloide, da se pojave u novinama iako se to uništava nakon toga, ali zašto neko ne bi znao da je upravo zahvaljujući radu službe došao neko do informacije koja je procurela, a složićemo se, a to je govorio i predsednik i premijer, na kraju krajeva to govori sada i ministar unutrašnjih poslova, da su određene informacije upravo curile iz vrha države, odnosno pretpostavljam od onih službi koje im i omogućuju da dođu do tih informacija. Onda bi taj čovek koji je pod uticajem tih informacija imao mogućnost bar da zna kako je to procurelo i kako se to pojavilo, jer to se vodi, siguran sam, kao službena tajna i uništava se komisijski i trebalo bi, odnosno treba da ostane tajna do kraja bez obzira što je i na koji način prikupljen. Zahvaljujem.