Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7610">Dragan Šutanovac</a>

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Gde to piše?
Recite mi gde piše da ne može? Uvek je moglo.
Ja vas molim da mi vratite vreme na nulu.
Ne može tako. Ja s vama vodim dijalog sve vreme. Vratite mi na nulu vreme pa ću da pričam tri minuta.
Znači, do šest.
Uvaženi kolega Babić je rekao, citiram, zapisao sam: „Na 24 privatizacije je stavljena tačka“. Nije pominjao istragu.
To nam samo objašnjava kako je fenomenalnim radom MUP-a Srbije razrešena istraga oko 24 privatizacije, a onda ko čita novine može da pročita da su svi ljudi koji su radili na tim privatizacijama smenjeni.
(Zoran Babić, sa mesta: Ko?)
Znači, ti fenomenalni ljudi koji su radili te istrage su smenjeni, svi, od vođe grupe Ušića, Roćka Milovića.
Zamolio bih vas da mi ne dobacujete.
Gospodine ministre, mi se ne slažemo sa tim što ste dali obrazloženje, odnosno da se spusti na viši sud. To je naše pravo, a vi imate vaše pravo. Ako je tako, ako uvodite dvostepenost, onda se postavlja pitanje – zašto nema dvostepenosti u ovom delu u kome se uvode posebne mere kada lice koristi neko drugo telekomunikaciono sredstvo? Zašto tu nema dvostepenosti, nego tu sud odluči da ne može, a onda se uništavaju materijali. Što tu ne može da se direktor BIA žali i da traži da se i to dozvoli.
Niste konzistentni sami sa svojim predlogom. Da li se slažete? Vidim da klimate glavom?
(Nikola Selaković, sa mesta: Niste me pažljivo slušali.)
Jeste tako. Vrlo sam vas pažljivo slušao.
S druge strane, niste odgovorili na pitanje zbog čega lice koje je došlo u dodir, da kažemo, sa licem koje je na merama, došlo je zato što ne zna ko je kriminalac za koga nikada nije čuo, nedavno vam je rekao premijer da postoji kriminalac za koga nije čuo i nikad niko nije izgovorio reč, zašto bi neko lice znalo o kome se radi? Ako je ono došlo u dodir i potpalo pod mere i te mere trajale četiri dana, zašto to lice ne bi bilo obavešteno da je bilo pod merama? Zašto to lice ne bi dobilo informaciju od suda da može da prisustvuje uništenju materijala koji ne služi kao sudski dokaz, a gde se ono pominje? To su elementarna ljudska prava, nije politiziranje. Ja mislim i mi smatramo da je neophodno da se tim ljudima stavi na uvid da su bili, da ne bi ponovo napravili istu grešku.
Imamo situaciju da je ovde visoki državni funkcioner rekao da ne zna da je bio u kontaktu sa kriminalcem i ja mu verujem. Ali, onda se postavlja pitanje – a što ga službe nisu obavestile, koje su plaćene da to rade? Na kraju krajeva, ako se desi ovakva situacija, onda bi ga sud obavestio i rekao mu – imate situaciju u kojoj ste ušli u mrežu sticajem okolnosti, niste krivi, ali mora da to da vam se stavi na znanje.
Način na koji to radite…
Poštovanje, uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, današnja tačka dnevnog reda je rutinska tačka i mislim da neće biti nikakvog spora svih poslaničkih grupa da konačno zauzmemo jedinstven stav oko nečeg što je jako važno za državu, ne samo za Vojsku Srbije.
Nažalost, pre samo nekoliko godina, kada sam sa vaše pozicije obrazlagao ovakve planove, vaše kolege su tada imale velike kritike, govoreći o tome da ne smemo da šaljemo našu decu u područja koja su obuhvaćena ratovima, da ne smemo da učestvujemo u mirovnim operacijama jer na našem prostoru imamo mirovnu operaciju, i na neki način sputavali mogućnost da ostvarimo i veći uticaj u međunarodnoj zajednici na način na koji to danas ostvarujemo.
Mislim da je tri stotine pripadnika Vojske Srbije, to je, koliko znam, u prvih 10 zemalja UN. To je nešto što je jako važno. Na kraju krajeva, vidite i sami da kada dođe do vanredne situacije, kao što je bila ova sa poplavama, zemlje sa kojima sarađujemo u mirovnim misijama su te koje su se prve pojavile i koje su nam pomogle.
Najveći donator Vojske Srbije, koliko znam, je norveška Vlada. Sa norveškom vladom smo bili u Čadu. Norveška Vlada poštuje naše vojnike. To je nešto što je izuzetno dobro. Mislim da idemo dobrim putem učvršćivanja potreba i Vojske Srbije, koja učešće u mirovnim operacijama vežba na terenu u uslovima koji su otežani, koji su realni, a sa druge strane, mislim da se proces profesionalizacije Vojske Srbije, a to sam rekao i pre četiri godine, upravo uspešno završava u momentu kada se prvi srpski vojnik koji zaradi novac negde na Kipru, u Kongu ili bilo gde, vrati se kući i od tog novca može nešto da učini za svoju porodicu, školuje svoju decu, da kupi vozilo itd. To je nešto što je izuzetno važan segment same profesionalizacije, jer vojska sama po sebi služi upravo za održavanje mira u svojoj drugoj misiji. To je nešto što želim da pohvalim od samog početka.
Ono što je važno znati i što treba da se uvek naglasi to je da je učešće u mirovnim misijama, po našim zakonima i Ustavu, na bazi dobrovoljnosti, da apsolutno svi pripadnici Vojske Srbije koji odlaze u mirovne misije su dobrovoljno prijavljeni pripadnici Vojske Srbije i da to rade isključivo zato što to žele. To je, na kraju krajeva, njihov posao. Imamo zemlje gde se to radi na osnovu odluke. Pripadnici Vojske Srbije odlaze na bazi dobrovoljnosti, i to je nešto na šta moramo biti ponosni, imajući u vidu da je više hiljada pripadnika Vojske Srbije svakog momenta spremno da se angažuje u mirovnim misijama. To je nešto što je jako pozitivno i što treba da se pohvali.
Sa druge strane, računao sam, vi ste deseti ministar za 14 godina, tek od 2003. godine smo počeli ozbiljnije razmatranje učešća u mirovnim misijama. Godine 2007. bilo je nekih pet mirovnih misija sa petnaestak pripadnika Vojske Srbije. Vrlo mali broj, a danas smo izašli na tri stotine. Mislim da treba da razmotrite jednu mogućnost koju sam ja želeo da uradim, ali nismo stigli, to je da se promeni Zakon o učešću Vojske Srbije i ostalih snaga odbrane u mirovnim misijama, zato što smo mi u leto 2012. godine se našli u pravnom interegrumu, jer tada parlament Srbije nije usvojio plan niti odluku o učešću Vojske Srbije.
Da nismo doneli leks specijalis kao Vlada morali bi sve te pripadnike Vojske Srbije u tom trenutku da vratimo u Srbiju i da napravimo izuzetno veliku štetu kako za Vojsku Srbije tako i za našu zemlju. Mislim da je to nešto što može da se promeni. Smatram da nema potrebe da se svake godine donosi odluka o upućivanju, niti plan o upućivanju. Mislim da kada se usvoji ovde jedna misija u kojoj učestvuje naša Vojska treba da se Ministarstvu odbrane da sloboda da u okviru te misije funkcioniše na način na koji misli da je najbolji.
Ono što takođe usvajamo ovde je budžet Ministarstva odbrane u okviru koga imate sredstva i vi odlučujete na koji način ćete ih plasirati. Mislim da bi na taj način izbegli jednu pravnu mogućnost koju smo imali 2012. godine, a to je da smo imali situaciju da praktično na jedan „nezakonit način“ naši pripadnici u mirovnim misijama zahvaljujući verovatno njihovoj obučenosti, ali i samoj situaciji nisu povređeni, nije došlo do bilo kojih ozbiljnih povreda posla. Teško da bi mogli da naplatite osiguranje ukoliko nisu otišli u punom zakonom i to je nešto što je jako važno. Imaćete moju podršku za to i podršku naše DS jer smatramo da ćemo time omogućiti i vama i Vojsci Srbije da na kvalitetniji način pristupa učešću u mirovnim misijama.
Sa druge strane, pre nekoliko godina potpisali smo jedan sporazum sa EU. Mi smo stranka koja podržava i evropski sistem bezbednosti. Smatramo da je povećanje učešća u mirovnim misijama koje su pod zastavom EU u stvari pokazatelj da je Vojska Srbije praktično prva zakoračila u sistem EU. Ceo sistem na osnovu koga je Vojska Srbije struktuirana je standardizovan po standardu zapadnih vojski i mi smo prisustvom u Somaliji, koliko vidim i najavom prisustva u Maliju, pokazali da razumemo koje je učešće Vojske u okviru daljih integracija EU. Mislim da je to nešto što isto treba pohvaliti i naglasiti, jer ćete videti i sami kada budete imali priliku da razgovarate sa stalnim predstavnicima i kada kažete da imate 300 vojnika van granica vaše zemlje, to je nešto za šta će vas svako podržati i nešto što je jako dobro.
U isto vreme želim da iskoristim priliku da vam skrenem pažnju na jednu stvar koju sam saznao u razgovoru sa oficirima Vojske Srbije koji žive u Beogradu. Beograd je doneo odluku da se subvencija za infostan smanji sa 50% na 30% za sve učesnike rata 1999. godine. Dakle, nakon rata grad Beograd je doneo odluku da se subvencioniše infostan sa 50% za one koji su učesnici rata. Ne znam zbog čega je Beograd ovih dana tu odluku doneo. Zarad interesa svih pripadnika Vojske i oficira koji sede pored vas, a znam da su učesnici rata, zaista bi mogli da vidite na koji način možete da utičite jer mislim da je to nešto što je minimalno i kako možemo tim ljudima da se odužimo imajući u vidu da ogroman deo njih još uvek nije rešio stambeno pitanje.
Drago mi je da ste u Vranju nastavili sa onom praksom koju smo započeli pre više godina. Mislim da je to izuzetno dobar način da se rešava stambeno pitanje. Postoji više desetina hiljada onih ljudi koji verovatno neće moći da ga reše na način na koji je to rađeno. Ne zameram ništa vama. To je nasleđe koje postoji od 90-tih godina.
Ako ne možemo da im rešimo stambeno pitanje, možemo bar da im olakšamo te troškove koji se tiču infostana koji su do koliko juče bili ispod 50%, a danas su 30%.
Podržavamo svaki napor koji se odnosi na dalje učešće, a to je u okviru druge misije Vojske Srbije. Smatramo da je to najbolji mogući način na koji prezentujete i Vojsku Srbije i siguran sam da vaš ugled kao ministra i ministarstva države će znatno biti veći ukoliko to učešće ostvarimo i u većem obimu.
Podsećam da je Vlada Vojislava Koštunice 2006. godine donela odluku o učešću naših pripadnika Vojske Srbije u mirovnoj misiji u Avganistanu. Čak 2006. godine smo shvatili da je to veliki interes, ali iz nekih drugih razloga nije upućena Vojska Srbije u Avganistan. Ne kažem da je sada trenutak da se to radi. Na kraju krajeva, vi ćete to analizirati. Podsećam vas da je to očigledna potreba i da smo imali ranije naših pripadnika u većem obimu verovatno bi oni delovi naše teritorije u kojima su bili pripadnici mirovnih misija imali bolji odnos prema nama.
Ne slažem se sa tim da je ovo u poslednjih 11 godina najveće prisustvo naših pripadnika Vojske Srbije van granica naše zemlje. Ovo je verovatno preko dvadeset i nešto godina najveće prisustvo. Mislim da je to nešto što je jako dobro i što podržavam i nadam se da ćete u tom pravcu i nastaviti, ali vas molim da imajući u vidu da ti uslovi u kojima rad pripadnici Vojske Srbije, a koji su van granica naše zemlje, su izuzetno teški, da to nije ni malo ružičasta situacija. Kao ministar sam obišao naše pripadnike na Kipru, a to je jedna lakša misija. Ali i u toj lakšoj misiji se ne živi lako.
Mislim da treba da nastavite opremanje Vojske Srbije na najbolji mogući način jer ono što je neophodno je pre svega oprema. Vojnik u 21. veku bez opreme nije vojnik, već je meta. Mislim da je to što morate rebalansom da nam pokažete, da vidimo koliko imate snage političke, a siguran sam da imate volje, da li imate moći – ne znam da obezbedite sredstva koja su neophodna, jer ono što se danas dešava na žalost i u Vojsci Srbije nije ružičasto i apelovao bih na vas da vi kao jedan od nosilaca izvršne vlasti slobodno glasno kažete šta je to što vas ometa da obavite javne nabavke u okviru Ministarstva odbrane.
Zakon koji je donesen ovde onemogućava i vas i druga ministarstva da izvrše planirane nabavke. Znam da je politika. Znam da je često govoreno ovde da će se uštedeti 600 miliona evra ukoliko taj zakon stupi na snagu. Stupio je na snagu i za godinu dana nije ušteđeno ništa, osim ako se ne smatra da je ušteda ono što nije nabavljeno. Da bi se Vojska Srbije razvijala, da ne bi imali situaciju kao što imamo sada sa avionima u kojima nemamo akumulatore, a reći ću vam da to nije ništa novo jer smo imali problem sa gumama na isti način od iste zemlje, isto smo imali novac i nismo imali ovaj zakon kakav je sad, pa nismo mogli to da nabavimo. Znači, nije to kritika upućena vama već našim partnerima iz sveta koji očigledno ne smatraju da tako nešto da učine na hitan i pravovremen način, iako se prikazuju kao veliki prijatelji.
Voleo bih da i o tom pitanju, imajući u vidu da i to utiče i na mirovne operacije, se glasno izjasnite i kažete da taj Zakon o javnim nabavkama onemogućava da na kvalitetan način, na način za koji verujem da je ispravan se ispune one obaveze koje propisujete početkom godine ili krajem godine, a to je plan nabavke jer ukoliko se taj plan nabavke ne ispuni, ukoliko se sredstva ne potroše, ne smatram da su sredstva ušteđena. Smatram da su to sredstva koja su uslovno rečeno propala, vraćena u budžet. Ministar finansija može da se hvali da ima suficit, ali vi kao ministar odbrane možete samo da se držite za glavu i konstatujete da imate manjak onih potrepština koje su vam neophodne.
Ista stvar se odnosi na segment ministarstva koji se tiču zdravstva. Vojno zdravstvo vam je, koliko vidim, u velikom problemu. Pre nekoliko godina smo imali u Čadu mirovnu misiju gde smo vodili celu bolnicu zajedno sa našim norveškim partnerima. Dobili smo od Norveške dve bolnice na upotrebu. To su bolnice koje ste uspostavili u Obrenovcu. Ono što je problem je što te bolnice više nemaju lekove i sredstva koja treba da se servisiraju jer su ti lekovi potrošeni na neke druge potrebe, a nove nabavke je teško izvesti na način na koji se trenutno radi.
Gospodine ministre, znam mnogo toga iz vašeg delokruga rada. Znam da je i problem da otputujete van zemlje jer tender za kupovinu karata vam traje mesec dana. Molim vas da shvatite da to nije interes vaš lični nego sistema i da pokušate da utičete na one koji su danas verovatno i moćniji od vas da se promeni taj Zakon o nabavkama jer taj zakon onemogućava da na pravovremen i pravi način i sistem odbrane napreduje, jer ukoliko se ovako nastavi, verujte mi, nećete se zadržati na nivou na kome jeste, već će sistem krenuti da se vraća unazad, a to je nešto što nikako ne bi želeli da vidimo. Lično bih imao veliki problem da se tako nešto desi.
Zahvaljujem i naglašavam da će DS glasati za ove predloge i apelujem na vas da dođete što hitnije moguće sa predlogom zakona da se rasteretimo ovakvih tačaka jer ovo je nešto što samo usporava rad, a svakako mislim da ćemo pomoći da donesemo takav zakon.
Ovlašćeni sam predstavnik DS, gospodin Babić je rekao da pitamo našeg predsednika stranke i želim ovde da kažem par stvari, imam puno pravo da to uradim.
Znam da vam je teško kada se ja javim za reč, ali, kako da vam kažem, i meni je teško kada slušam vas.
Gospodine Babiću, malopre ste rekli nekoliko stvari, ako su to činjenice, to su osnovni razlozi zbog kojih mislimo da mora da se sastavi anketni odbor i da saznamo kako ste vi stigli pre odgovornih iz MUP-a i iz Vojske Srbije? Rekli ste nam da ste vi stigli, zaseli tamo, valjda ste bili najjači u tom trenutku i onda ste vi bili komandant odbrane. Kako se to desilo i zbog čega se to desilo? Kako se desilo da komandant sve Vojske Srbije, koji treba da brani i Palanku i Svilajnac i Paraćin i Krupanj, brani jedan nasip? Kako se desila ta degradacija Vojske Srbije o kojoj danima na tim blogovima pišu svašta? Potpuno se slažemo i po pitanju žrtava i po pitanju upotrebe Vojske i po pitanju Sektora za vanredne situacije. Kako se to desilo, nas to zanima? Zanima nas, pošto su to ljudi koji primaju platu za taj posao, kako je moguće da vi stignete pre njih, a rekli ste da ste to uradili?
Pitanje sporta i politike sa ovom tačkom dnevnog reda nema ama baš nikakve veze.
(Zoran Babić, sa mesta: A ovo ima?)
Ovo, pa vi ste pokrenuli to. Na pitanje zbog čega je u budžetu smanjeno izdvajanje za Sektor za vanredne situacije od 75%, vi ste pokrenuli priču o Šapcu i o ne znam već kojim ostalim pričama i odbranama zemlje itd. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Javljam se pre svega zato što uvaženi mladi kolega ne zna u stvari šta se desilo u poslednjih 12 godina u Srbiji i često govori da se devastirala privreda u tih 12 godina, da je pre toga bilo fenomenalno i sad je verovatno na tom nivou kao kad je bilo fenomenalno. Molim vas, znamo da je u tih 12 godina BDP porastao za 300%, tri puta. Izvoz iz Srbije je porastao za četiri puta. Prosečna plata je porasla 10 puta u tih 12 godina te kako kažu loše vlasti, a ta ista plata sada pada, po biltenu javnih finansija, koje ću kasnije pročitati, manja je već u februaru u odnosu na januar.
Takođe, ono što je interesantno znati jeste da su 2000. godine devizne rezerve Republike Srbije bile negde na nivou 200 miliona evra, a na početku ove godine su bile preko 11 milijardi evra. Isto toliko je bilo i 2012. godine u januaru mesecu. Znači, 55 puta je povećan bilans deviznih rezervi u odnosu na 2000. godinu u tih 12 godina.
Šta se desilo u međuvremenu? U međuvremenu su devizne rezerve počele da padaju. Samo u ovoj godini 300 miliona evra imamo pad deviznih rezervi. U međuvremenu imamo pad zaposlenih od 2012. godine do danas, takođe po biltenu javnih finansija. U međuvremenu, po tom istom biltenu, na strani 5. imate jasno rečeno zbog čega imate pad prosečne zarade u ovoj godini u odnosu na prošlu godinu. U poslednje dve godine samo milijardu evra stranih investicija, gospodine ministre, a ove godine za četiri meseca samo 92 miliona, a u 2011. godini, za koju kažete da je loša u tih 12, je bilo milijardu i 800 miliona evra. To je ono na čemu se Srbija danas nalazi…
(Predsedavajući: Vreme.)
…posle tih 12 tzv. loših godina, a sad se nalazimo u još lošijim godinama i težimo onim dobrim 90-im godinama, na koje ste ponosni i danas posle deceniju i po. Hvala.
Želeo bih da koristim vreme ovlašćenog predstavnika.
Hvala.
Na samom početku, želeo bih da mi dozvolite da pročitam nešto što piše na sajtu Ministarstva finansija, a zove se Bilten javnih finansija, strana 6: „Prosečna neto zarada u februaru 2014. godine iznosila je 44.057 dinara, što je u odnosu na isti mesec prethodne godine realno smanjenje od 1%. Istovremeno, prosečna neto zarada u javnom sektoru realno je povećana za 1%, dok je prosečna neto zarada u privatnom sektoru realno smanjena za 1,9%.“
Koliko brine ovo smanjenje plata generalno, još više brine ta mogućnost da se u javnom sektoru povećavaju plate u vremenu u kome je zabranjeno zapošljavanje, u vremenu u kome govorimo da u Srbiji je javni sektor toliki da Srbija to više ne može da izdrži.
U istom Biltenu na stani 17. se kaže da je 2012. godine, u tabeli 15, bilo zaposleno 1.738.870 radnika, a danas je 1.696.579. Ponavljam, to je zvanični sajt Ministarstva finansija, Bilten javnih finansija, što znači da ima manje zaposlenih za oko 40.000 u odnosu na 2012. godinu. U isto vreme imate rast ali nezaposlenosti, ista tabela, strana 17 . Rast nezaposlenosti sa 764.166 na 793.625. Ovo su rezultati ekonomske politike koju sprovodi ova Vlada.
Ova Vlada je jedna zaista ozbiljna finansijska nepogoda, jer uz povećanje svih poreza, od poreza PDV-a, poreza na dobit, desilo se da ova Vlada ima najveću budžetsku rupu u isto vreme, da plate opadaju i da praktično ne stvara ambijent privredi da privreda radi, odnosno da imamo strane investicije koje, pretpostavljam, gospodine ministre, su u osnovi ove težnje koju danas promovišete ovde da oslobodimo te ljude određenih dažbina.
Ovo govorim zato što sam očekivao da ćete kao ministar koji je sada već ministar u dve vlade, doći u parlament Srbije sa novim zakonom o porezu na dohodak i izneti nam jednu viziju, ideju načina razvoja srpskih finansija, a samim tim i srpske privrede, jer ovo što ste danas doneli ovde, ovo je praktično jedna tehnička stvar za koju neću da kažem ni da je loša, ni da je dobra, nego sačekati tih šeseci, pa da vidimo rezultat koliko će Srbija od ovih nezaposlenih zaposliti, odnosno da li će ostati isto brojčano stanje ili će taj broj da se promeni.
Zabrinjavajuće je to što se oslanjate na strane investitore, a za dve godine imate praktično nešto malo više od milijardu evra investicija. U ovoj godini imate 92 miliona za prva četiri meseca. Ako bude taj tempo, biće 300 miliona evra.
Znamo da je u Srbiji neophodno između milijardu i po i dve milijarde da bi funkcionisala naša država i da bi privreda radila, što znači da ste sada šest puta manje obezbedili. To je nešto što, bojim se ukoliko ne budete uzeli u razmatranje, i na način na koji do sada kada ste radili, nećete moći da učinite i to će biti veliki promašaj ove Vlade i samim tim i privrede Srbije, a samim tim i svih građana Srbije i onih koji su podržavali vašu politiku, misleći da donosite neku reformu ozbiljnu i onih koji nisu.
Ono što je takođe izuzetno zabrinjavajuće to je da ste danas govorili ovde da je RFZO ostvario suficit. Uporno već godinu i po dana pokušavamo da vam objasnimo da će novi zakoni o javnim nabavkama ostvariti suficit gde god su planirane javne nabavke, zbog čega onemogućava realizaciju planiranih planskih javnih nabavki, jer su procedure takve da je nemoguće izvršiti nabavke na pravi način.
S druge strane, najavljena je ušteda od šest stotina miliona na osnovu tog zakona. Ušteda je bila, kako je rekao premijer ovde u ekspozeu, nešto manje ili oko 100 miliona evra. Znači, šest puta je promašeno, a rezultat toga je sada nešto što vi zovete suficit, a u stvari to nije suficit. To će vam reći bilo ko ko radi u medicini, to je u stvari nerealizacija neophodnih kupovina koje moraju da se obave kako bi bolnice u Srbiji danas radile. Postoje bolnice u Srbiji koje od 100% ukupnih potrepština u prošloj godini 51% nisu imali.
Ukratko samo još jedna stvar, pošto ste rekli da tražite predloge. Ja ću vam dati mogućnost da čujete nešto, možda i da zapišete ako želite, mislim prvo da ste ovim novim zakonom trebali da definišete da li dobit ulazi u ukupan prihod građana ili ne.
Zašto se u Srbiji više isplati, poreski gledano, biti bogat nego siromašan? Znate, ne ulazi trenutno u dobit. Zašto kamate ne ulaze u ukupan prihod građana? Zbog čega se građani oporezuju ako zarađuju i primaju platu veliku kroz ukupan prihod nakon godine, odnosno nakon dva miliona, a ovi koji dobijaju visoke kamate to ne?
Da li smatrate da je moguće napraviti korelaciju visine prosečne plate u preduzeću i porez na dobit u tom preduzeću? Zbog čega? Zato što u Srbiji imamo preduzeća koje isplaćuju minimalac i izuzetnu veliku dobit. Taj novac koji se manje oporezuje kroz dobit se kasnije vrati kroz koverat zaposlenima i on zaobiđe izdvajanje i za porez i za doprinos. To je nešto što vas savetujem da pogledate i mislim da ukoliko to uradite imate mogućnost da napravite rezultat.
Treća stvar, da kažem poslednja, pošto nemamo dovoljno vremena, očigledno je da primarna zdravstvena zaštita, po predlogu Demokratske stranke, treba da bude besplatna i da omogućena svima i zaposlenima i nezaposlenima. Način na koji baratate sa budžetom RFZO onemogućiće zdravstvenu zaštitu i onima koji rade i onima koji ne rade, jer način na koji mislite da to može da se vodi naprosto je potpuno devastirajući. Danas su bolnice u katastrofalnom stanju, a bez novca koji im uzimate biće u još lošijem. Hvala.
Gospodine ministre, da vam zahvalim što ste vi dopustili, za razliku od poslaničke većine, da vas pitam. Ideja je da mi odgovaramo. Pretpostavljam  da je gospodi Babić malopre imao neku ideju da smi mi odgovorni za stanje u državi u kojoj ste vi dve godine na vlasti. Pristajem, čovek kulturan, odgovara na pitanja. Ne vidim šta problem.
Nekoliko stvari. Prvo, predložio bih vam da razmotrite mogućnost, pošto ne možete da povećate minimalnu zaradu, da uvedete maksimalnu zaradu u javnom sektoru. Nemojte oporezivati vojnika koji ima 26.000 dinara sa 10%, nego recite maksimalna zarada u javnom sektoru 100.000 dinara, dok traje kriza, ili 80.000. Ako vi imate 80.000, neka bude toliko maksimalna zarada. Nemojte uzimati onima koji nemaju. Čak je onaj zakon, koji ste imali, solidarnog poreza, koji je bio potpuno neprimeren, kažnjavao one koji su školovani. Sada vam predlažem da spašavate one koji imaju problem.
Druga stvar, zamolio bih vas, pošto zaista tragam za konačnom brojkom i definicijom javnog sektora. Šta je za vas javni sektor? Da li su to samo ovi koji su na budžetu ili samodohodovni, pa u zbiru? Šta je javni sektor? Sada vas ovo pitam, ne da bih vas provocirao na bilo koji način. Verujem da ni u ovoj sali ljudima nije baš najjasnije kada govore o tome, o tih 780.000 ljudi u javnom sektoru. Da li je to na budžetu ili su to i radnici fabrike „Zastava oružja“ u Kragujevcu ili vodovod, koji su samo dohodovni? To je jako važna stvar. Treba ljudi da znaju da nisu svi ti ljudi na grbači naroda, nego su u javnom sektoru, ali su dohodovni i plaćaju poreze i još uplaćuju profit u budžet Republike Srbije.
To je ono što bih vas zamolio i drago mi je što ste odgovarali na jedan način koji je pristojan, s tim što bih voleo da kažete kolegama, došli ste iz kompanije „Mekenzi“,…
(Predsedavajući: Vreme.)
… na kojoj ste poziciji bili i na kojoj je bio gospodin Đelić kada je došao u Srbiju? Da li je bio šef, nije bio šef. Ko je Srba Antić, gospodin iz MMF? Možete i Ivana Vujačića da pomenete.
Govorio je da smo mi odgovorni za sve.