Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Govori

To je retoričko pitanje, nisam rekao da nema, samo postavljam pitanje, gospođo Đukić-Dejanović, i vi već smatrate da je nešto drugačije od mene, ali to je onda do vas, a ne do mene.
Prema tome, postavljam pitanje da mi se da odgovor: ko je odobrio ovaj let? Jer, za ovo se odgovara po zakonu i to za teško krivično delo. Znate, u svakoj normalnoj državi kada bi neko ovo uradio taj bi vrlo brzo morao da odgovara u skladu sa zakonom.
Javljam se po članu 94. stav 3. i predlažem da udvostručimo vreme koje imamo za raspravu. Mislim da je izuzetna retkost da ovako značajna, mogao bih da kažem i opasna stvar, dolazi kao Predlog zakona u Skupštinu Republike Srbije. Mislim da bi bilo potrebno da se da duplo vreme, zato što verujem da će i poslanici vladajuće većine pokušati da građanima Srbije objasne razloge zbog čega se predlaže ovaj zakon, kao i poslanicima opozicionih stranaka, da eventualno pokušaju da ubede predstavnike vladajuće većine da ne glasaju za ovaj zakon, jer on će biti jedna od najvećih istorijskih grešaka.
Ujedno bih iskoristio priliku, pošto nam je Mirko Cvetković tu, da ga pitam – da li je tačno da njegove akcije u „Jugoslovenskoj autorskoj agenciji“ vrede milion i 375.000 evra. Imamo vojvodu od „Meridijan banke“, on ima 11 miliona evra. Ovo je vojvodica od „Granda“ – milion i 375.000. Nije to malo. Zbog javnosti i građana Srbije da nam da tu informaciju da ne bi nagađali, da ne bi trošili vreme. Hvala vam veliko.
Šta je ovo ljudi danas? Šta vam se dešava? Evo, gospođo predsedavajuća, kada se javljate po Poslovniku, Poslovnik ne podrazumeva samo da se javljate da ukažete na kršenje procedure ili kršenje Poslovnika, nego i pravo da se eventualno javite da nešto predložite. Ima nekih koji to ne znaju i džabe je da im pričate. Evo, sledeći vaša izuzetno dragocena uputstva, a i moje iskustvo, na osnovu člana 120. stav 3. predlažem, na vreme, gospođo Slavice Đukić-Dejanović, kada dođe vreme za glasanje da se glasanje izvrši putem prozivke.
Mislim da je to istorijska stvar i da bi svako trebalo jasno i glasno, imenom i prezimenom da stoji iza svoga glasa. Pretpostavljam da nećete pobeći sa crte, jer gospodin Kluni, Kloni, kako se zove, on voli na crtu. Prema tome, mislim da biste vi trebalo da ga sledite, da izađete na crtu i da glasate prozivkom, da se javno izjasnite da li ste zakon o prenosu nadležnosti ili ne.
Član 27. stav 1. alineja 2.
Gospođo Dejanović, mi možemo da imamo različite vrednosti, različite sisteme vrednosti, ali postoje neke stvari koje su opšteprihvaćene i meni se čini da u vašem sistemu vrednosti ima određenih promena. Da li su one nabolje ili nagore, neka prosude građani Srbije.
Kada je u pitanju ne samo Jelko Kacin, nego ponašanje Slovenije prema Srbiji, u zadnjih skoro tri decenije, ono je nesumnjivo neprijateljski okrenuto prema Srbiji. Podsetio bih vas na 1987. godinu, na Cankarjev dom i divljanje šiptarskih separatista pod pokroviteljstvom slovenačke političke oligarhije. Da su tada imali isti sistem vrednosti kao što ga imaju srpski radikali, ne bi ni došli u ovu situaciju u koju smo došli.
Vi ste juče primili čoveka koji je, ulazeći u salu, pozdravio poslanike Skupštine Republike Srbije sa mirdita. Ako vi to ne smatrate poniženjem, i to ciljnim poniženjem i poslanika i građana Srbije, mi stvarno onda nemamo isti sistem vrednosti, ali ne dozvoljavamo da nam vi nametnete taj vaš sistem vrednosti.
Mi ćemo se boriti za interese srpskog naroda, jer to je za nas najveći sistem vrednosti i interes, i od toga nećemo odustati, bez obzira na ove priče o Evropi. A lepo vam je rekao i Kacin da ne morate da žurite, u Evropu nećete ući pre nego što priznate KiM, pa u međuvremenu Vojvodinu, pa u međuvremenu i Sandžak, onda kada od Srbije ne bude bilo ništa. E, to je vaš sistem vrednosti.
Reklamiram član 104. Gospođo Dejanović, molim vas da pažljivo pratite šta poslanici govore. Gospodin Vlatko Ratković je u nekoliko navrata precizno iznosio političke stavove SRS i tu nema nikakve dileme.
SRS je protiv autonomije Vojvodine. To je naš politički stav i to je naše pravo. Normalno, nikom normalnom ne pada na pamet da bude protiv Ustava, ali ukoliko se budu stekli uslovi i dođe vreme u svakom slučaju ćemo se zalagati za ukidanje autonomije, jer autonomija u srpskom slučaju je imala samo za cilj razbijanje Srbije, i 1974. godine, i sada 2009. godine. Od toga nećemo odustati.
Da je Vlada izdajnička ne govorimo mi, nego govore njena dela i tu nema nikakve dileme. Mi ne bežimo od toga. Ako neko izvršava naloge EU, Amerike, šta je nego izdajnik? To su valjda jednostavne stvari.
Davati danas ovakve nadležnosti Vojvodini je apsolutno korak ka stvaranju nove federalne jedinice na teritoriji RS i mi smo protiv toga.
Možete da pričate šta god hoćete, kao što ste pričali i 2003. godine, Beogradski sporazum, Državna zajednica SCG. Sve će biti isto, samo će biti malo bolje, a onda posle toga malo bolje ode Crna Gora.
Danas nas isto ubeđujete kada je u pitanju Vojvodina. Nije šija nego vrat. Objašnjavate vi, kome objašnjavate? Ne treba Čanku da objašnjavate ništa. Objašnjavajte građanima Srbije. Čanak ima svoj put i on ga nikada nije krio i nije on odgovoran za ovo nego DS.
 Moram da priznam, posle ovako inspirativnog izlaganja ministra Čiplića prosto sam izgubio želju da govorim, ali dobro je to zbog građana Srbije da vide kakve su nam bile sudije Ustavnog suda, kakvi su nam ministri.
Mislim da će ovo njegovo izlaganje najbolje pomoći da građani shvate kako kompetentnim ministrima raspolažemo...
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Ostojiću, tačno je da se SRS zalagala za ovaj Ustav i nije problem u Ustavu, problem je što se Ustav ne primenjuje i ne sprovodi.
Samo da vas podsetim da još nije kompletiran Ustavni sud, da nije donet zakon o skupštini, da nije kompletiran Visoki savet sudstva, da mnoge stvari nisu još urađene. O čemu se ovde radi? Ovde se radi o jednostavnoj stvari, što smo sigurni da iza ovog zakona, iza statuta, da se krije nešto što će Srbiju koštati, bez obzira na sva ova uverenja i ubeđivanja da će to biti u korist građana Srbije, mislim na građane u Vojvodini, stanovnike Vojvodine.
Neće, neće zato što s vama imamo iskustva. Ne verujemo vam, jer imamo iskustva sa SRJ. Tako ste govorili i kad je donet Beogradski sporazum, pa ste stvorili državnu zajednicu Srbija i Crna Gora, pa posle toga je Crna Gora počela da otvara svoja predstavništva, diljem sveta, pre svega u Vašingtonu i u Briselu.
Kratko vreme posle toga uvela je marku kao svoju valutu, pa posle toga ste pristali na referendum koji nigde, ni u jednoj jedinoj državi ne bi prošao - da 55% od izašlih može da donese odluku o tome da se Crna Gora otcepi od državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Teoretski, 50% plus jedan glas, 55% od toga je nešto oko 28%. Ko garantuje da nas to ne čeka i sa Vojvodinom? Vi sad tvrdite, ali tako ste tvrdili i za Crnu Goru - pa Crna Gora evo koliko je već nezavisna.
Ništa vi dobro nećete uraditi, jer ovo su nalozi koje vi sprovodite od strane EU i Amerike. Baš vas briga za građane Vojvodine, za građane Srbije. Da vodite računa o interesima građana Srbije, ne bi opljačkali ovu Srbiju i ne bi je i dalje pljačkali.
Vas to uopšte ne interesuje, vi samo sprovodite naloge i to je ono zbog čega se Srpska radikalna stranka protivi i ovom zakonu o prenosu nadležnosti i statutu, zato što znamo šta je u pozadini. U pozadini je stvaranje nove federalne jedinice na teritoriji Republike Srbije i to treba sprečiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, moram da primetim da ova sednica nije regularna. Vi znate član 87...
Gospodine Novakoviću, trabalo bi da se pozovete i na član 100. stav 3. koji kaže: „Predsednik Narodne skupštine, odnosno predsedavajući daje reč narodnom poslaniku koji ukazuje na povredu iz stava 1. ovog člana, odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika...“.
Što se tiče replike, imate član 101. Pozivam se na član 101. i na član 113. gde se jasno govori da pravo na repliku ima poslanik ukoliko je u izlaganju neko na pogrešan način, ili bilo koji drugi način, protumačio njegove reči, a član 113. kaže da se to odnosi na sve one koji učestvuju u radu Narodne skupštine, pa i ministre.
Gospodine Novakoviću, najdobronamernije, neću unapred da tvrdim da ste ovo uradili iz bilo kojih drugih pobuda, nego zato što vi tako procenjujete da li treba da date reč poslaniku, da li treba da mu date repliku ili ne, ali bih vas molio, gospodine Novakoviću, da vi sednete, znači, predsednik Skupštine i potpredsednici koji vode sednice Skupštine, i da se dogovorite da se vaše diskreciono pravo kod nekih ne pretvori u diskriminaciono pravo.
Vi ste potpredsednik koji (i ja sam imao takav problem sa vama) ne daje poslanicima pravo na repliku kada izlažu ministri. Ministri nisu svete krave. Oni su došli ovde da predlažu zakone, da brane svoje predloge, što je potpuno u redu; mi ih napadamo sa naše tačke gledišta i mislim da tu nije nikakav problem. Vi stvarate problem.
Znači, dogovorite se i uskladite kako da vođenje sednice ne zavisi od toga ko će da sedne u tu stolicu, da poslanici budu sigurni imaju li prava po Poslovniku ili nemaju. Ako ih imaju, da ih imaju kod svakoga ko predsedava, a ne da to zavisi od jednog do drugog. Molio bih vas da na tom planu nešto uradite.
Gospodine Novakoviću, ovde se radi o jednoj stvari koju, pretpostavljam, ne treba mnogo dokazivati, dovoljno je pogledati snimak. Mogu to da vam omogućim. Vi ste dužni da pogledate, kad ministar ili bilo ko drugi završi diskusiju (ako taj elektronski sistem radi, pošto smo vas mi upozoravali), da li se neko javio ili ne. Ako vi to ne radite, nego imate cilj da se završi, pa pročitate scenario, onda je bespredmetno da se mi ubeđujemo.
Opet kažem, neću da polazim sa tačke da ste vi to namerno uradili. Možda ste vi to uradili, što bi se reklo, bez želje da bilo kome uskratite, ali ovo je jedan od načina da uopšte ne dolazimo u situaciju da o ovome raspravljamo.
Još jedna stvar, gospodine Novakoviću – pogledajte sednice drugih predsedavajućih, koji daju replike na izlaganje ministara. Ili oni greše, ili vi. Ne postoji mogućnost da ste i vi i oni u pravu.
Pozivam se na član 202, vezano za poslanička pitanja i odgovore na poslanička pitanja. Ja sam pre nekoliko trenutaka dobio odgovor na moje postavljeno poslaničko pitanje.
Hvala, gospođo predsedavajuća. Pozivam se na član 27, gde se kaže da se o primeni Poslovnika Narodne skupštine stara predsednik Skupštine, odnosno predsedavajući.
Molio bih vas, pošto sam se pozvao na član 202, prihvatiću svaku vašu sugestiju, da mi objasnite kojim putem mogu da koristim član 202, da ne bih zloupotrebljavao ni na koji način Skupštinu, da ne bih dovodio u pitanje red na Skupštini. Koliko sam mogao da pročitam ovde, vrlo precizno i jasno piše, tako da sam mislio da apsolutno imam pravo da se javim da komentarišem odgovor, jer sam ga dobio neposredno pre ulaska u salu. Molio bih vas da mi date objašnjenje kako ja mogu da koristim član 202.
Pozivam se na član 104. Gospođo Čomić, uz sva uvažavanja, vi vređate elementarnu inteligenciju. Vi meni govorite nešto što ja uopšte nisam pitao i govorite o nečemu što uopšte nije bio predmet mog zahteva.
Nisam rekao da je prekršen član 27, nego sam naveo stav 1. tačka 3) gde se kaže da se predsedavajući stara o primeni Poslovnika. U najboljoj nameri, da ne bismo došli u ovu situaciju, vrlo jednostavno sam zatražio da mi kažete, ne da mi pričate kako vi zamišljate i šta vi mislite da treba da radimo, nego da kažete – to piše u Poslovniku, piše tu, tu i tu. Sve to što ste vi ovde naveli, normalno, uzeću stenogram i pokušaću... a siguran sam da toga u Poslovniku nema.
Još jedno, gospođo Čomić: mi smo nekoliko puta postavljali pitanja Administrativnom odboru i do dana današnjeg nismo dobili odgovor. Recimo, postavili smo pitanje kada može, ako se sećate, da se zatraži način glasanja u Skupštini Republike Srbije. Ako se sećate, jednom prilikom, kada sam hteo da zatražim da se javno izjasne poslanici o Zakonu o informisanju, na osnovu Poslovnika, meni to pravo nije dato.
Prema tome, gospođo Čomić, imam utisak, prvo, da vređate elementarno dostojanstvo, i moje i Skupštine; drugo, u skladu sa dosadašnjom praksom, ovde postoje poslanici prvog i drugog reda. Kada su u pitanju poslanici Srpske radikalne stranke, ozbiljno dovodim u pitanje naša prava, jer vi ne dozvoljavate da mi na osnovu Poslovnika funkcionišemo u Skupštini Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče, apelujem na vas da uložite vaš autoritet i da pitanja koja postavljamo ne budu samo isprazni posao poslanika, nego da stvarno vršite funkciju predsednika Skupštine i da učinite sve da se pre svega dobiju odgovori na već postavljena pitanja.
Ima godinu i nešto kako postavljam pitanje vezano za imovinu Saveza komunista Jugoslavije, Socijalističkog saveza radnog naroda, Socijalističke omladine itd. zato što je Zakonom o finansiranju stranaka ta imovina stavljena na raspolaganje i na korišćenje političkim strankama, u iznosu od 50%. Takođe, podsećam vas, gospođo predsedniče, da je prema tom zakonu ništavno svako uknjiženje imovine koju sam napred naveo. Evo, već više od godinu dana nema odgovora.
Plašim se, gospođo Dejanović, da ovi „žuti“ možda nisu zaposeli svu tu imovinu i koriste je, a da oni koji po zakonu imaju pravo, to su ostale parlamentarne stranke, ne mogu da koriste tu imovinu.
Znam da ima oko 300 objekata koji potpadaju pod ovaj zakon, pa smo mi iz SRS morali polako da započnemo da prikupljamo dokumenta, odnosno informacije o tome u čijim je rukama ta imovina. Ali, mislim da bi Direkcija za imovinu Srbije morala napokon da odgovori i da dostavi Srpskoj radikalnoj stranci, taksativno navedeno, podatke o kompletnoj imovini kojom su raspolagale ove institucije i da se, u skladu sa zakonom, omogući parlamentarnim strankama da se ova imovina koristi. Izražavam bojazan da postoji mogućnost da se u međuvremenu ta imovina otuđuje od onih koji je trenutno koriste, pa bih vas stvarno molio da napokon dobijem tu informaciju.
Drugo pitanje bih postavio Vladi Republike Srbije, odnosno predsedniku Vlade, a radi se o „Luci Beograd“. Ovo više zbog građana Beograda, zato što je ovo pitanje razmatrano u Skupštini grada Beograda, ali se učinilo sve kako bi se stvar zataškala, kako građani Beograda ne bi imali pravu informaciju. Radi se o prenameni zemljišta „Luke Beograd“, promeni urbanističkog plana. Sada smo došli u situaciju da sve ono što je tvrdila Srpska radikalna stranka, da će „Luka Beograd“ biti iskorišćena da bi se najmanje dvoje ljudi i verovatno još jedna grupa oko njih enormno obogatili...
Samo da vas podsetim da je „Luka Beograd“ privatizovana po Zakonu o svojinskoj transformaciji, da je 13. septembra 2005. godine Komisija za hartije od vrednosti odobrila ponudu investitora po ceni od 800 dinara po akciji i da je investitor došao u posed 93,52% akcija. U pitanju su Mišković i Milan Beko. Znate da je „Luka“ kupljena otprilike za 50 miliona evra. Međutim, na sajmu nekretnina u Kanu 10. i 12. marta Dragan Đilas je predstavio projekat „Grad na vodi“, na prostoru „Luke Beograd“. Znači, već unapred se planiralo šta će se uraditi – izgradiće se dva i po miliona kvadrata stambenog prostora. Ako uzmete samo da je jedan kvadrat u Beogradu 2.000 evra, to je pet milijardi evra.
Evo kako vi „žuti“ pljačkate Srbiju i kako pljačkate građane Srbije. Dragan Đilas, „veliki brat“, omogućio je Miškoviću i Beku da se promenom urbanističkog plana omogući uzme pet milijardi evra za prostor na teritoriji „Luke“, koji će biti prodat. To je ono što radite otkako ste došli na vlast.
Tražim od Vlade Republike Srbije da preispita sve ove poslove vezane za „Luku Beograd“ i da učini sve kako bi se ova pljačka državne imovine sprečila.
Reklamiram član 27. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Smatram da je prosto neverovatno ovo što nam se dešava u Skupštini Republike Srbije. Ovo mi liči na onu posetu naše delegacije, predsednika „Klunija“, pa onda ona scenografija od strane italijanskog predsednika Vlade Berluskonija... Vi možete sebi takvo poniženje da dozvoljavate, u to neću da se mešam; što se mene tiče, uradite kako god hoćete, ali što se tiče Srpske radikalne stranke, ne dozvoljavamo da nas ponižavate na ovakav način.
Obavestili ste nas da dolazi delegacija Kineske asocijacije za međunarodno razumevanje i poslali ste nam obaveštenje da vas obavestimo da li je Boris Aleksić u mogućnosti da prisustvuje večeri. Od kada to bilo ko u ovoj skupštini određuje predstavnike Srpske radikalne stranke bilo gde? Da li imate možda i muzičku želju? Ili neke druge želje? Na šta ovo liči? Trebalo je, gospođo predsedniče, da pošaljete obaveštenje Poslaničkoj grupi SRS, koja u grupi prijateljstva sa Kinom ima više članova, i da mi odgovorimo, na način koji je ovde bio uobičajen do sada, koji će poslanik SRS biti u ovoj delegaciji.
Ovo pravo koje sebi uzimate je prosto neverovatno. Šta vi radite? To što nam ne dozvoljavate mnoge stvari po Poslovniku, to što imate poslanike prvog reda i drugog reda, i sada još u Poslaničkoj grupi SRS sami birate poslanika koji treba da bude bilo gde... To pravo isključivo ima Poslanička grupa SRS i molio bih vas da ubuduće ne radite ovakve stvari, a mi ćemo vas obavestiti koji će poslanik biti prisutan prilikom ove večere.
Hvala vam i, molim vas, nemojte više ovo da radite.