Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Jedna kratka replika. Nisam iz SNS, samo sam u poslaničkom klubu, inače sam predsednik Narodne seljačke stranke, kao što ste i vi član LDP, a ne Preokret. Samo toliko da vas ispravim.
Nisam toliko podržavao vaš amandman iz tog ugla, već sam govorio iz prakse. Imali smo tu vrstu eksproprijacije, imali smo izgradnju gasovoda. Govorio sam o problemima koji mogu proisteći da na bazi vašeg amandmana i rešenja iz zakona treba naći neko treće rešenje ako dođe do nekih nepravilnosti na terenu i ukoliko postupak bude otežan. Dakle, ukoliko dođe do nekih okolnosti koje nismo predvideli vašim amandmanom, ni ovim zakonom.
Dakle, pozdravljam vašu želju da se popravi zakon, ali takođe pozdravljam i želju predlagača zakona da se projekat sprovede brzo. Tu treba naći neku meru i treba pratiti situaciju na terenu, s obzirom na okolnosti, ukoliko to zatreba, da ovaj zakon, koliko smo izmena i dopuna zakona doneli po raznim pitanjima, možemo u ovom delu promeniti. Po meni treba spojiti i predlagača zakona i predlagača amandmana i ono što je usvojeno i tako napraviti nešto što će u praksi morati da hoda.
Predsednik sam Narodne seljačke stranke, kao što ste i vi LDP. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram članove 107. i 106. Poslovnika – na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku, korišćenje uvredljivih izraza, itd.
Prethodni govornik je upravo to činio, a ja uporno pokušavam da dokažem da ovde imaju dva poslovnika. Jedan je za vlast, jedan je za opoziciju, samo za razliku od prošlog saziva, sada se situacija okrenula. Ono što je nekad bilo zabranjeno opoziciji, sada je zabranjeno vladajućoj koaliciji.
Dakle, i dalje predsedavajući, a to ja smatram i smatraju neke moje kolege, ima previše blagonakolan stav prema opoziciji, odnosno da im je dopušteno sve i svašta.
Ovde na dnevnom redu, a to je član 106, je izvršenje odluke Ustavnog suda, nije nikakva smena u pitanju. Dakle, sve vreme govornici se ne drže teme dnevnog reda. Kada se ne drže ni oni, ja ću ih pitati – zašto je Nata Mesarević učestvovala u osuđivanju pokojnog gospodina Ćuruvije? Hvala.
Ne tražim da se glasa.
Dame i gospodo narodni poslanici, za očekivati je da reklamiran član 107. i član 106.
Član 107. kaže – na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku korišćenje uvredljivih izraza. Da onda krenemo.
Prethodni govornik je o svemu govorio, osim o dnevnom redu. Govorio je o nekom braniku, o državnom udaru koji navodno mi vršimo, o brutalnom nasilju, o uništavanju institucija, o vođenju zemlje u propast, o brukanju ove zemlje, o izdajničkoj retorici, o nekim bedževima, o falsifikovanim diplomama, o nasilju, o pravnom, fizičkom i svakom drugom. Govori je o nepotizmu, doduše govori je gospođino sinu. Govori je o daljinskom upravljaču. Posebno se uvredljivo obraćao predsedniku Republike.
Stvarno ne znam šta još jedan poslanik treba da uradi da bi mu izrekli makar jednu simboličnu meru opomene, ili da ste ga makar više puta upozorili. Moram da kažem da je on grubo prekršio Poslovnik i da se ovde ne radi ni o nepotizmu, ni o njenoj plati, ne radi se ni o presudi Đuruviji, ne radi o tome što je ona izabrala mrtvog sudiju za sudiju, ovde se jednostavno radi o sprovođenju odluke Ustavnog suda. Neka govornici kažu da li su oni za to da se ne poštuje odluka Ustavnog suda, jer time smo što dalje od odluke pravne države. Pravna država je poštovanje pravila, a naročito poštovanje odluke Ustavnog suda. Ukoliko ne žele da poštuju odluku Ustavnog suda koju su oni izabrali neka to kažu. Ta odluka je obavezujuća i mi je moramo doneti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika koju je učinio prethodni predsedavajući – čl. 106. i 107.
Član 106. u 1. stavu kaže – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. U članu 107. se kaže – govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. U 2. stavu stoji da nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza.
Prethodni govornik je više od polovine vremena govorio van svake teme dnevnog reda, i bojim se da ovde postoje dva Poslovnika. Nemam ništa protiv pozitivne diskriminacije opozicije, ali mislim da se opet preteruje. Postoje dva Poslovnika, jedan važi za nas, posebno jedan važi za mene, a drugi važi za uvažene kolege iz opozicije.
Prethodni govornik je govori o Gradskom veću u Novom Sadu, govorio je o VBA, govorio je o Mlađanu Dinkiću, govorio je o poljoprivredi i pri tome je govorio o sadašnjoj vladi, o redovima koji su sve veći, a radi se o nezaposlenima.
Mislim da oni nisu eksperti za zapošljavanje, oni su upravo eksperti za nezapošljavanje. To je veoma uvredljivo, prišiti neke sve svoje grehove nekoj novoj narednoj vladi i pri tome optužiti za nezaposlenost koja je dostigla 26,9%. Od 2008. godine, od 400.000 nezaposlenih smo došli do 800.000. Izgubilo je posao 400.000 ljudi. Milion ljudi nema nikakve prihode, a 370.000 ljudi starijih od 65 godina nema nikakvih primanja.
Oni koji govore, govore sasvim uvredljivo, da je velika ekonomska kriza kriva za sve. Obećali su 300.000 radnih mesta više, a doneli su 400.000 radnih mesta manje, i to pripisuju novoj vladi, što je veoma uvredljivo za većinu, kojoj i sam pripadam.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Oni su po zapošljavanju gori od cunamija.
Dame i gospodo narodni poslanici, već sam reklamirao ove članove 106. i 107.. Govornik se nije držao teme, pri tome je glumio da mu je neko dobacuje i malo se i uvredljivo obraćao, a iznosio je i činjenice da neke kartice ovde stoje, koje uopšte ne stoje.
Dakle, rekao je više neistina, a mislim da se čak meni pokušao direktno obratiti. Mislim da je samo pokušao. Spominjao je tu raznorazne banane. Kada je već spominjao te banane, da ga pitam – a šta je to ručao vaš prvi predsednik sa tim istim čovekom?
Vi ste spominjali banane. Bi ste spominjali ili ste stajali pred ogledalom i držali bananu, pa vam se priviđalo – šta je to vaš prvi predsednik ručao? Što nije jeo banane, što je jeo tako stare? Što je jeo ribu, mogla mu je neka kost stati u grlu, pa je moglo biti svega i svačega? Nemojte nama prebacivati to i nemojte ni da pokušavate.
To šta ću ja kopati, ponosim se svojom zemljoradnjom. Ne ponosim se time kao ovi. Vi se ponosite podatkom da ste otrovali ne znam koliko građana Kruševca. Taj podatak i ta činjenica je vas kvalifikovala…
(Predsedavajuća: Molim vas, gospodine Rističeviću, da se držimo povrede Poslovnika.)
Mojom zemljoradnjom se ponosim, a ako treba da iskopam kanal, za ovu državu ću da ga iskopam, ali za vas, za vas neću da uradim ništa. Hvala.
Dame i gospodo, reklamiram član 104. a to je pravo na repliku. Jeste to diskreciono pravo predsedavajućeg da odredi ko ima pravo na repliku, ali je u prethodna dva stava propisano kada jedan poslanik ima pravo na repliku. Ne znam po kom poslovničkom osnovu je moje prethodnik dobio pravo na tu repliku. Koliko znam, niko ga nije pomenuo. Koliko znam, nije ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe. Koliko znam, nije ni šef poslaničke grupe.
Ponovo ponavljam, nemam ništa protiv favorizovanja opozicije, ali to treba imati neku meru. On je više puta aludirao u mom pravcu spominjući Inđiju, ne znajući da Goran Ješić nije tvorac industrijske zone, već ja. On to vrlo dobro zna. On vrlo dobro zna i koja firma je tamo napravljena.
Sačekajte malo. Dakle, bez obzira što je aludirao u mom pravcu, bez obzira što je govorio neistinu, nisam tražio pravo na repliku jer sam smatrao da bi prekršio ovaj stav 104, a vi ste njemu dozvolili nekoliko puta da se ovde ponaša kao da on vodi ovu sednicu, a pri tome se uvredljivo izražavao koliko je hteo i pri tome nije dobio nijednu opomenu. Nisam pristalica tih opomena, ali vas molim da ubuduće uhvatite neku ravnotežu da ne obespravite opoziciju, ali i da mi ne dođemo u poziciju da moramo da se branimo od njihovih grešaka. Hvala.          
Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam pročitao amandman gospodina Karića i slušao diskutante. Nemam ništa protiv načina provere tačnosti merenja itd. Ono što mene zabrinjava je što se vrlo brzo zaboravlja kakvu smo mi to državu nasledili i šta se radilo u periodu koji je bio pre nas.
Govoriću otprilike o merenjima iz sredine iz koje dolazim.
Postoje tri vrste zagađenja – zagađenje vazduha, o čemu raspravljamo, postoji i zagađenje zemljišta i voda. U sredini iz koje sam ja, merenjem se lako može utvrditi da je zagađeno i zemljište i voda i vazduh. Dakle, na kilometar i 200 od centra Inđije, na vodozahvatu, regionalnom vodozahvatu, napravljena je fabrika za reciklažu olovnih akumulatora. To je gospodin Dulić bio zabranio, a onda na volšeban način Vlada Vojvodine i nadležni sekretarijat je dao dozvolu da se na vodozahvatu izgradi fabrika za reciklažu olova, a da se otpadne vode ubacuju u upojni kanal u fabričkom krugu, dakle, direktno iznad vodozahvata. I dan-danas ta fabrika za reciklažu olovnih akumulatora radi i time zagađuje ceo jedan regionalni vodozahvat.
Pod broj dva, vazduh nam je zagađen i to se merenjima lako može utvrditi jer na kilometar i po od centra Inđije je napravljena fabrika za preradu cinka.
Pod broj tri, zemljište nezagađeno, na najplodnijoj ravnici su napravljene neke regionalne deponije, pare povučene, to ovde pojedini poslanici i znaju, zloupotrebljene iz više izvora, otišle u privatne džepove, a nama je ostala regionalna stočna grobnica, iako u blizini nemamo nikakvu klanicu. Dakle, to je čisto pravljeno da se uzme novac i da se kroz stočnu grobnicu zagadi i zemljište. Takođe, napravljena je i regionalna deponija za smeće, takođe nedovoljno dobro urađena. Novac je uzet iz stranih i domaćih izvora, zloupotrebljen. Mislim da su organi gonjenja tu.
Znači, nije problem u amandmanu. Problem je što bivši režim je jedno mislio, drugo je pričao, a treće je radio. Dakle, ovo je dokaz. Što se tiče merenja, otprilike savetujem ministarstvu i Vladi, ukoliko ima nekih stranih donacija, da se nabavi avion laboratorija, s obzirom da treba vršiti merenja, a otpadne smese se ispuštaju iz aviona sa visokih visina. Dakle, svedoci smo da je štampa prepuna natpisa o tome. Čak je i jedna švedska političarka ili ministarka potvrdila da takva zagađenja postoje, da se od 2006. godine, gle čuda, od 2006, 2007. godine, iznad našeg neba na velikim visinama ispuštaju jako otrovne materije u čijem sastavu ima teških metala i svega i da to utiče na zdravlje i živote ljudi, a da mi ta merenja ne možemo izvršiti bez aviona laboratorije. Bio bih praktičan i savetovao ministarku da što pre nabavimo avion laboratoriju, kojim možemo vršiti ta merenja i utvrditi koliki je stepen zagađenosti našeg vazduha, jer na običan način, koliko sam razumeo, a moram priznati da sam laik u tom smislu, na običan način se ne može sa zemlje mernim stanicama utvrditi stepen zagađenja otrova koji se puštaju iz letelica međunarodnih letova koji idu na velikim visinama iznad naše zemlje.
Što se tiče akcije "Očistimo Srbiju", mislim da je vreme da i mi jednom preduzmemo tu akciju, ministarstvo je to veoma dobro započelo, i da već jednom očistimo Srbiju od političkih subjekata koji su pare od zaštite životne sredine arčili i trošili na sasvim druge aktivnosti, na sebe, svoja ortačka društva i svoju družinu. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, svakako bih pozdravio brigu za ozonski omotač i supstance koje ga oštećuju. Ono što mene zabrinjava je da kolege treba da pogledaju okolinu.
Hajde da se pitamo da li "Sartid" utiče na ozonski omotač i koliko. Pitam ministarstvo da li ikad izvršeno merenje koliko ta firma zarađuje životnu okolinu, koliko utiče na zagađenje vazduha od kad su Amerikanci ušli u "Sartid"? Da li su ikad ta merenja izvršena? Da li je iko ikad pokušao u poslednjih deset godina da uđe i da izmeri zagađenja u okviru i u okolini fabrike "Sartid", Železare Smederevo? Koliko znam, ne. Koliko znam, nema nikakve evidencije o filterima, kakva vrsta i kakvi filteri tamo postoje, nema evidencije o merenju, ne znamo koliko je zagađenje. Koliko znam, nisu smeli ni da uđu u "Sartid", da pokušaju da izvrše merenja i da prekontrolišu filtere. To je ono koliko znam.
Voleo bih da me ministarstvo demantuje i da kaže, s obzirom da ti podaci nisu tajna, kada i ko je vršio ta merenja posle 2002. i 2003. godine, od kada je izvršena privatizacija "US Still", odnosno Železare Smederevo. Jedino što smo dobili od te Železare Smederevo za jedan evro je dug od 500 miliona evra koji je pripao državi.
Samo da vas podsetim, kada je ta železara kupovana od države Srbije, kupljena je bez ikakvog duga. Država je preuzela preko milijardu evra duga, prodala za 26 miliona Železaru Smederevo, koju niko nije smeo da kontroliše koliko zagađuje životnu sredinu. Kada su nam je ponovo vratili, vratili su nam je za jedan evro, ali sa dugom od 500 miliona evra za koji niko nikad nije odgovarao, kao što neće odgovarati ni za narušavanje ozonskog omotača zagađenjem iz te železare, s obzirom da merenja nisu vršena, niti ima evidencije o filterima koja su tamo korišćena. Hvala.
Zahvaljujem.
Bio sam blizak da prihvatimo ove rokove koje je predlagač amandmana naveo. To su rokovi za operatere koji vrše samostalne poslove merenja zagađenja vazduha. Međutim, ministarka je to obrazložila i mislim da taj rok treba produžiti, ali da ta merenja moraju da budu tačna. Dakle, da ne dođemo u poziciju koju smo zatekli, da zateknemo zapuštenu industrijski nemoćnu zemlju sa zagađenim velikim gradovima, kao što su Smederevo, Beograd, Obrenovac, Lazarevac, Bor. Dakle, ta merenja moraju da se prate, jer iole moćnije industrije ili su zagađenja u pojedinim gradovima velika. Imamo bogatu i plodnu zemlju sa siromašnim ljudima. Imamo manjak industrije, zagađen vazduh, zemlju i vodu.
Ono što bih hteo da pitam je ko će vršiti odgovarajuća merenja, recimo, za firme koje sam već naveo u Inđiji? Dakle, pod vrlo sumnjivim okolnostima su date ekološke saglasnosti, tako da imamo potpuno zagađenje vazduha. Ukoliko oni to samostalno tamo budu nešto merili, ukoliko ekološki inspektori to ne urade, ja se pitam šta će biti sa reciklažom olovnih akumulatora na vodozahvatu gde se otpadne vode direktno puštaju upojni kanal iznad regionalnog vodozahvata?
Pod broj dva, time se zagađuje i vazduh i zemljište, tako što se šljaka i prašina odnose na gradsku deponiju, odakle vetrovi to raznose i time zagađuju i vazduh i zemljište. Ko će ta merenja izvršiti, da li će to operateri samostalno da izvrše ili će ministarstvu u skladu sa ovlašćenjima poslati nekog ekološkog inspektora, da utvrdi da li je tačno ono što ja pričam.
Takođe, voleo bih da je bivša vlast ta merenja vršila poštenije, da su se iz Fonda za zaštitu životne sredine koristila sredstva za zaštitu životne sredine. Uglavnom, preko pola je potrošeno za različite svrhe. Merenja nisu vršena a negde su ta sredstva direktno korišćena za zagađenje životne sredine. Citiraću gospodina Dinkića koji je rekao da su neke firme subvencionisane da uvoze polovne akumulatore i gume i da ih prerađuju i time još više ugrožavaju životnu sredinu.
Takođe pitam, ko će izvršiti merenja za cinkarnu koju sam naveo, ko će da prekontroliše projekat upravljanja klaničnog otpada u Inđiji za koje je povučeno 25 miliona evra, a mi tamo nemamo ni klanicu? Gotovo je neverovatno zbog čega su korišćene pare, odnosno povlačene pare iz IPA fondova, državne pare itd.
Takođe hoću da pitam, šta je sa onima što u štampi ima, zagađenjem iz vazduha od aviona koji vrše zaprašivanje, jer se priča da tu ima aluminijuma, barijuma i drugih štetnih materija? To je ono što pada kao paučina na zemlju. Ko će ta merenja vršiti i na koji način, s obzirom da nemamo avion laboratoriju? Hoćemo li dopustiti da oni koji lete na velikim visinama, a to su švedski političari potvrdili, vrše zaprašivanja a navodno vrše hlađenje od globalnog zagrevanja, hoćemo li to i na koji način prekontrolisati?
Voleo bih da znam šta je sa sistemom HAARP, da li je on u vezi sa tim avionima ili nije? Na kraju se nadam da se nećemo baviti zaštitom životne sredine na način na koji je to radio bivši režim, uništavanjem industrije su štitili životnu sredinu. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je amandman koji je parafrazirao juče jedan moj kolega iz opozicije i očigledno da je on pogrešio zakon, a ne kolega iz moje poslaničke grupe. Radi se o članu gde se posle stava 5. dodaje stav 6. koji glasi – prethodni stav se neće primenjivati u slučaju raspada EU, već će se kao zemlja proizvodnje, odnosno uvoza u smislu stava 1. ovog člana voditi zemlja u kojoj se roba proizvodi, odnosno uvozi.
Zašto sam predložio ovaj amandman? Zato što je u prethodnom stavu kao zemlja proizvodnje se ne navodi zemlja članica EU nego EU kao država odakle roba dolazi. S obzirom na krizu u EU, s obzirom da nemaju jedinstveni fiskalni sistem, s obzirom na to da Britanija svaki čas preti istupanjem, s obzirom na krizu u Grčkoj, s obzirom na ekonomsku krizu u većini zemalja članica EU i s obzirom da ćemo tek 2022. godine u najboljem slučaju biti članovi EU, a da neki političari evropski kao što je Jelko Hacin zbijaju neslane šale govoreći da će Srbija ući u EU za vreme predsedavanja Turske, predložio sam ovaj amandman. Vlada ga je odbila i rekla da je on hipotetički i da se bavi pretpostavkama.
I Zakon o budžetu je pretpostavka, pretpostavka da ćemo ubrati određena sredstva od PDV itd, ali se neću previše buniti. Ukoliko Vlada ne želi da prihvati ovaj amandman kojim se omogućava dugoročno sprovođenje ovog zakona da ne moramo u slučaju raspada EU, koja se može raspasti pre nego SFRJ jer nema elemente koje je bivša SFRJ imala, ukoliko dođe do raspada ovaj zakon neće biti sprovodljiv. Ukoliko Vlada ne želi da ovo prihvati, povući ću ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo, pokušao sam da se bavim realnom situacijom. Nisam kriv što kasnimo i kaskamo za EU. Priznajem evropske vrednosti. Ne govorim u ime SNS. Moja stranka je Narodna seljačka stranka. Nemojte moj amandman lepiti celoj poslaničkoj grupi. To je jedno.
Drugo, nisam ja kriv što kaskamo za EU i što je sad kao godina mogućeg našeg ulaska označena tek 2022. godina. Nisam ja vodio ovu zemlju 12 godina. Da ste se manje bavili pljačkom građana, da ste se više bavili evropskim vrednostima i standardima pre bi ušli u EU. Međutim, vi ste imali preča posla. Do gole kože ste pelješili sirotinju, raju i pritom ste to pokrivali evropskim idejama i zato kasnimo za EU i otuda ovaj amandman koji se bavi hipotetičkom situacijom. Reći ću da je ta mogućnost otvorena o raspadu i reći ću da s obzirom da Vlada ne prihvata ovaj amandman da ću ga povući.
Nije moja krivica to što nismo članovi EU. Krivica je do onih koji su vodili zemlju. Ne mogu biti kriv, obrađivao sam zemlju. Nisam se bavio politikom u zadnjih šest, sedam, osam godina u parlamentu na način na koji se bavila stranka prethodnog govornika. Ako je krivica do nekog, onda je krivica do njih. Stvarno ne znam ko vlada ovom državom? Najverovatnije marsovci. Hvala.
Po amandmanu. Predlagač sam. To je moj amandman, ako niste zaboravili.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman se bavio hipotetičkom situacijom. Živeli smo u jednoj državi koja se raspala. Bojim se da je nekim mojim kolegama više žao činjenice da se EU može raspasti, nego činjenice da se Srbija raspada. Više su zabrinuti ovim drugim podatkom.
Što se tiče nekih drugih stvari, nije Gadafi odlikovao mene, odlikovao je vašeg predsednika. To ne uzimam za negativnu vrednost. Dakle, niste vi bili baš toliko evropejci…
(Predsedavajući: Molim vas, gospodine Rističeviću…)
Dopustili ste…
(Predsedavajući: Ne, ne, gospodine Rističeviću.)
Radi se o replici. Predlagač sam amandmana. Ovde je bilo…
(Predsedavajući: Ostavimo EU…)
Ovde je bilo kvalifikacija… (isključen mikrofon.)
Moj amandman glasi – "prethodni stav se neće primenjivati u slučaju raspada EU, već će se kao zemlja proizvodnje, odnosno uvoza, u smislu stava 1. ovog člana voditi zemlja u kojoj se roba proizvodi, odnosno uvozi".
Dakle, nije isto da li se roba uvozi iz Grčke, Kipra, Nemačke itd. Kada se nešto uvozi iz Nemačke, onda znamo da je Nemačka. Dakle, amandman govori o tome.
Mom prethodniku ste dopustili da govori šta je hteo. On je na kraju spominjao nekog magarca. U znak poštovanja prema njemu, prekrstiću ga. Hvala.