Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Obradović

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Gospodine predsedavajući, da li vi zaista mislite da izbor ljudi u pravosuđu nema veze sa stanjem u pravosuđu? Ako vi mislite, onda ne znam zašto uopšte mi danas biramo ove sudije i zašto smo ih birali tokom proteklih meseci. Znam da nije prijatno čuti ono što je stvarnost u Srbiji u oblasti pravosuđa. Ali, stvarno ne vidim razloga  da se to za skupštinskom govornicom ne čuje, sviđalo se to vama ili ne sviđalo.
Na ovaj  način, objavljivanjem spiska nepodobnih sudija, inaugurisanije novi princip, do sada nepoznat u pravosuđu Srbije, da je kriv svako ko sprovodi zakon. Moram reći da je na ovaj  način Vlada Srbije svakoj  budućoj  vlasti otvorila prostor da, na proizvoljnim tvrdnjama i neslaganjima sa zakonima koje je donela prethodna vlast, stvori uslov za pravnu anarhiju i bezakonje.
Šta da građani Srbije misle o pravnoj državi i kako da se sudije koje danas biramo osećaju sigurnim u poslu koji rade, kada se sudske odluke od predstavnika izvršne vlasti komentarišu, osporavaju, kada se same sudije, takođe od predstavnika izvršne vlasti, u javnosti osporavaju u pogledu stručnosti i moralnosti.
Poštovane kolege poslanici, dok se ove, za nas socijaliste sistemske greške ne otklone, nema nade da će stanje u pravosuđu biti dobro, niti da će Srbija biti pravna država. Nema nade da će bilo kakve kadrovske promene, kao ove koje danas činimo ili one koje je već Skupština učinila, značiti išta za poboljšanje stanja u pravosuđu. Zato ne čudi što jedan broj sudija kojima je struka iznad dnevnopolitičkih interesa, koji ne žele da sude po političkom diktatu, traže da napuste sudijske funkcije, prelaze u advokate ili na drugi posao.
Sasvim na kraju, koliko smo mi daleko od pravne države i koliko u našoj zemlji vlada politički volunarizam, mogli smo i sinoć čuti. Naime, od gospodina Đinđića, predsednika Vlade, sinoć smo čuli da je kooperativnost uslov da neko bude skinut sa spiska optuženih za ratne zločine, to jest od Haškog suda.
(Predsedavajući: Gospodine Obradoviću, molim vas da završite.)
Ta izjava potvrđuje dve ocene koje smo mi socijalisti već ranije dali: da je Haški tribunal politička tvorevina ...
(Predsedavajući: Gospodine Obradoviću, mislim da stvarno zloupotrebljavate moje poverenje. Sve rečenice do sada nisu imale veze sa predmetom dnevnog reda. Molim vas da završite.)
Ne delim to vaše mišljenje, ali to je moje pravo, kao i vaše.
(Predsedavajući: To je vaše pravo da ne delite.)
Drugo, da je odluka Vlade Republike Srbije o kidnapovanju Miloševića politički motivisana.
Gospodine predsedavajući, imam pravo na repliku po Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije i sve što sam rekao u vezi je dnevnog reda. Ukoliko to predsedavajući ne razume, stvarno se izvinjavam, ali to već nije moj problem. Postavljam vam jedno pitanje: da li je priča o lustraciji na dnevnom redu Skupštine Republike Srbije? Šta ste vi kao predsedavajući učinili povodom toga što je govorio ministar, kažete da li je to u redu ili nije u redu i kao predsedavajući da uvedete red.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, socijalisti su za formiranje anketnog odbora koji će utvrditi sve činjenice od  značaja za proizvodnju i promet duvanskih proizvoda na prostoru Republike Srbije. Ima više razloga zašto su socijalisti za osnivanje anketnog odbora, ali ću ja navesti samo dva:
Prvi razlog - formiranje i rad anketnog odbora pomoći će nam da konačno nestane i poslednji deo velike neistine koju je plasirala nekadašnja opozicija, a sadašnja vlast, pre 5. oktobra, da je ranija vlast stajala iza šverca cigareta u Republici Srbiji.
Nama socijalistima je najvažnija istina po ovom pitanju. Potrebne su nam činjenice i saznanja, a ne špekulacije, neistine i politička podmetanja. Šverca cigareta je bilo i sada ga ima. To nije sporno. To su građani Srbije videli, kao što i sada vide da šverc cigareta postoji i da je Srbija preplavljena švercovanim cigaretama. Pitanje je ko to vodi i ko stoji iza šverca cigareta - pojedinac, više ljudi, organizacija ili država.
Socijalisti sa tim svakako nemaju veze. Da imaju ili da su imali, to bi javnost Srbije sigurno znala, jer bi to bilo objavljeno na velika zvona, ne samo preko državne televizije, već preko svih drugih nazovinezavisnih medija.
Skoro 11 meseci je prošlo otkako u Srbiji postoji vlada DOS-a. Ta vlada se u ovih 11 meseci proslavila protivustavnim delovanjem, nipodaštavanjem parlamenta, vladavinom uredbama umesto zakonima, podređivanjem sudske vlasti izvršnoj itd. Ne bih pominjao pad životnog standarda, pad proizvodnje, porast nezaposlenosti i sve one negativne posledice koje se osećaju.
Ali, svakako, jedina oblast u kojoj je Vlada postigla dobre rezultate, to je u progonu socijalista, fizičkom i pravnom, i naravno u montiranim političkim procesima. Zašto ovo govorim? Ako je sadašnja vlast mogla da optuži socijaliste zbog podstrekavanja na krivično delo, zbog čuvene optužbe zloupotrebe službenog položaja, ako je tvrdila da socijalisti stoje iza šverca cigareta, a da je makar deo toga istina, logično bi bilo da neko bude optužen za šverc cigareta, kada se zna da je to jedno od krivičnih dela koja donose najveću imovinsku korist onima koji to rade. Pošto krivičnih prijava nema, a prošlo je već 11 meseci, kristalno je jasno da socijalisti niti su imali niti imaju ikakve veze sa švercom cigareta.
Drugi razlog zašto smo za formiranje anketnog odbora - želimo, kao i građani Srbije, da znamo ko stoji iza šverca cigareta u Srbiji. Šverc postoji. Crno tržište duvana, takođe. To se vidi golim okom. To potvrđuju i neki od lidera DOS-a u javnim izjavama. To potvrđuje i deo štampe. Pominju se milijarde paklica cigareta koje nelegalno ulaze u Srbiju, stotine čak i milijarde maraka mesečno koje se nezakonito zgrću od strane onih koji organizuju šverc cigareta.
Šta to znači za Srbiju i njene građane ne treba ni govoriti. Ako neki lideri DOS-a tvrde da šverc postoji, ako u Srbiji postoji i radi vlada DOS-a, a ne zna se ko stoji iza šverca cigareta, onda se nameću dva pitanja i mogući odgovori.
Prvo, da DOS u celini ili pojedinačno stoji iza šverca cigareta. U celini ili pojedinačno. Da nije tako, valjda bi za ovih 11 meseci aktuelna vlast našla makar neki dokaz da neko drugi stoji iza toga i ponudila to javnosti. Po ovom pitanju kod DOS-a nema transparentnosti, nema preduzimljivosti. Ne priča se uopšte o šteti koju država trpi zbog crnog tržišta duvana. Ne priča se uopšte šta to znači za našu duvansku industriju, ne priča se šta to znači za državu Srbiju i za građane.
Drugo, da iza šverca cigareta stoji neka javnosti nepoznata organizacija ili ljudi, ali verovatno bliska vlasti, jer se protiv njih ništa ne preduzima. I u jednom i u drugom slučaju logično bi bilo da Vlada podnese ostavku. Ako Vlada neće da podnese ostavku, a konstatuje da šverc cigareta postoji, onda bi to svakako trebalo da uradi ministar policije zbog totalne nesposobnosti i nerada, jer od strane organa bezbednosti nije ponuđen nijedan dokaz, niti je iko nađen. Nije postignut nijedan konkretan rezultat u suzbijanju šverca cigareta ili u hvatanju organizatora šverca.
Moram reći da Vlada Srbije nije učinila ništa u suzbijanju šverca cigareta. Milioni i milijarde maraka stoje tu na dohvat ruke, a država ne čini ništa da ta sredstva stavi u funkciju države i upotrebi za dobrobit građana. U isto vreme, velikim rezultatima proglašavaju skromne kredite od deset, petnaest, dvadeset, trideset miliona maraka ili dolara, koji se, hodajući po svetu, dobijaju od raznih donatora.
Anketni odbor mora da da odgovor na ova pitanja. Pored toga, anketni odbor mora da razreši nedoumice koje su se pojavile u javnosti, u vezi sa švercom cigareta. Pored ovih pitanja, mislim da bi anketni odbor trebalo da odgovori još na dva pitanja. Kakvog su karaktera veze gospodina Zorana Đinđića, predsednika Vlade Republike Srbije sa izvesnim Canetom Subotićem, koji se od strane domaće i strane štampe pominje kao jedan od najvažnijih ljudi u švercu cigareta na celom prostoru Balkana?
Da li su tačne tvrdnje da se cigarete švercuju na Kosovu i Metohiji, odnosno sa papirima koji se dobijaju sa Kosova i Metohije, i prodaju na tržištu duvana? Da li je to tačno? O kojoj je količini cigareta reč i o kojoj je količini novca reč?
Kako god okrenete, sa bilo koje strane posmatrali ovo pitanje, sa bilo koje strane istraživali ovo pitanje, neosporno je da šverc cigareta postoji, da crno tržište duvana postoji i da je DOS za to odgovoran.
Poštovane kolege, ovaj predlog postoji i izvesno je da se ne može menjati. Međutim, mislim da je u pristupu kod formiranja sastava anketnog odbora napravljena jedna greška. Mislim da je na čelo ovog odbora trebalo da dođe neko iz opozicije, a ne neko iz vladajuće koalicije. Na čelo ovog odbora je trebalo da dođe neko iz prave opozicije i mi smo mislili da kandidujemo našeg člana, Dragana Tomića, koji će biti predložen za člana odbora i za predsednika odbora. Iskustva parlamenata u našem susedstvu pokazuju da je sasvim logična stvar da neko iz opozicije bude na čelu odbora, jer postoji daleko veća zainteresovanost da se utvrdi stanje. Mislim da bi vladajućoj većini činilo na čast da neko iz opozicije bude na čelu odbora, jer bi onda mogli sebi i drugima da kažu - evo, rezultati su takvi i takvi, mi imamo ili nemamo sa tim veze ili slično.
(Milka Marinković, sa mesta: Marko Milošević.)
Na kraju, socijalisti su za formiranje anketnog odbora radi sagledavanja stanja u oblasti proizvodnje, prometa duvana i duvanskih proizvoda, jer želimo da se utvrdi puna istina o švercu cigareta u Srbiji i, naravno, odgovornost onih koji taj šverc organizuju i sprovode.
Kolege poslanici, očigledno da je kolega Kovačević potpuno pogrešno razumeo sve ono što sam govorio. Anketni odbor nije uveo ni jedno vremensko ograničenje vezano za temu za koju se formira. Prema tome, anketni odbor može da utvrdi apsolutno sve, ali sve činjenice, i ne od 1990. godine, nego od 1945. godine naovamo, ako mu je stalo da utvrdi činjenice vezane za proizvodnju i promet duvana i duvanskih proizvoda u Republici Srbiji, odnosno sve ono što je vezano za šverc duvana.
Drugo, valjda nema u ovoj Srbiji ijednog pametnog čoveka koji može pomisliti da je posle 11 meseci od formiranja Vlade bilo ko od socijalista u to umešan, a da ne bude podneta krivična prijava. Kada ste mogli podnositi krivične prijave zbog podstrekivanja i zbog zloupotrebe službenog položaja, a da ovo krivično delo koje je najunosnije ostane van toga!
Treće, ako se neko od socijalista bavio ili se bavi time, a da postojeća vlast nije objavila njegovo ime, stvar je prosta: ili je vlast totalno nesposobna, ili je sa njim u poslu, u dilu; a vidite šta vam više odgovara.
Četvrto, da li ima neko u ovoj Srbiji kome nije stalo do istine? Izgleda da skupštinskoj većini to nije stalo. Izvolite, podržite osnivanje odbora i neka se utvrdi to što odbor hoće. Ako kaže da nema, onda nema, a ako kaže ima, onda ćemo da vidimo ko je to ko učestvuje u proizvodnji, prometu i švercu duvana i taj će snositi odgovornost. Pokažite svojim primerom da sa tim nemate veze. Ako nećete, vi sami priznajte krivicu, a onda se nađite gde ste i u kom delu lanca ste u švercu duvana.
Poštovane kolege, nije prvi put da neko iz vladajuće većine optuži, odnosno unapred izrekne osudu članovima SPS-a za ono što bi trebalo sud da utvrdi. To pokazuje kako DOS shvata pravnu državu. To pokazuje kako se DOS odnosi prema pravosuđu. To pokazuje kako se DOS odnosi prema ljudima. Reći "nije korektno" su male reči. Sramota je za državu reći nekom da je počinio ubistvo, a da o tome reč nisu rekli oni organi u ovoj državi koji to treba da kažu.
Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, već nekoliko puta u toku ove godine Narodna skupština je raspravljala o stanju u pravosuđu i vršila izbor nosilaca pravosudnih funkcija. I danas na dnevnom redu, doduše, imamo samo razrešenje, bilo da je u pitanju lični zahtev ili je predlog nadležnih državnih organa.
U odnosu na sve te promene koje su izvršene, a kojih će sigurno biti, postavlja se osnovno pitanje: da li se nešto promenilo u pravosuđu Srbije u odnosu na te kadrovske promene; da li možemo reći da postoji nezavisno pravosuđe, stručno i sposobno da rešava tekuće probleme; da li se gradi pravna država, da li postoji; da li građani veruju u pravo i u pravdu; da li su sigurni i zaštićeni od samovolje pojedinaca ili grupa; da li je stanje u Srbiji dobro?
Da li se prilikom razrešenja nosilaca pravosudnih funkcija primenjuju oni osnovni kriterijumi; primera radi, za sudije: kvalitet presuda, a to znači ukinute i preinačene odluke; ili su u pitanju drugi kriterijumi?
Moram reći da je stav socijalista da je odgovor na sva ova pitanja koja sam postavio negativan. Znači da postoji, nažalost, zavisno pravosuđe; i kažem, nažalost po Srbiju i građane, ta pravna država je daleko od onoga što bi trebalo da bude - prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija primenjuju se partijski kriterijumi, a ne stručni. Ali, pošto je ovde reč o razrešenju, taj deo objašnjenja je dao moj kolega Zoran Nikolić, bar vezano za ova dva zahteva nadležnih državnih organa.
Tu ne bih ništa dodao. Želeo bih da pomenem jednu stvar, jedan jako bitan razlog: zašto je po našem mišljenju stvoren haos u pravosuđu - i dok se ta sistemska greška ne otkloni, teško da bilo koji sadašnji ili budući izbor i bilo koja kadrovska promena može doneti nešto bolje pravosuđu - to je zbog mešanja izvršne vlasti u rad pravosudnih organa, odnosno u sve ono što je vezano za rad pravosudnih organa. Pre svega, ovaj haos koji postoji u pravosudnom sistemu, u pravnom sistemu Srbije ... (glas iz sale: nema prenosa) Pa nije sve zbog prenosa, ako to neko radi zbog prenosa, onda je promašio adresu.
Haos u pravosuđu je nastao i postoji iz više razloga - prvo, pre svega zbog nepoštovanja Ustava i zakona, i to najpre od strane onih koji su najpozvaniji da poštuju Ustav i zakone. Nažalost, najeklatantniji primer takvog jednog slučaja je kada je predsednik SPS-a, Slobodan Milošević, kidnapovan, a da niko od sudija, koji su bili neposredno ili posredno odgovorni za to, nije rekao nijednu reč, nije izložio svoj stav, a kamoli reagovao. Pre svega, to je morao istražni sudija, a onda i druge sudije u lancu odgovornosti, koji je pratio taj slučaj.
Drugo, haos je nastao i zbog, paradoksalno, verovali ili ne, poštovanja i primene zakona. Svedoci smo, svi u Srbiji, da je jedan broj sudija za prekršaje razrešen od strane Vlade Republike Srbije, na predlog Ministarstva za pravdu i lokalnu samoupravu, zamislite, molim vas, tog paradoksa, zato što su poštovale zakon. Na taj način je u naš pravni sistem, u našu državu, u našu pravnu istoriju, ako mogu reći, uveden jedan slučaj bez presedana, da svaka buduća vlast može ukinuti neku presudu, odnosno kazniti one koji su sprovodili zakon, pozivajući se na primere pre toga.
Haos u pravosuđu je nastao i traje i zbog permanentnog pritiska koji se vrši od strane izvršne vlasti na rad pravosudnih organa. Pre svega, nažalost, ljudi se optužuju, osuđuju, u javnosti se pojavljuje sadržaj krivičnih prijava, tako da se ljudi iz pravosuđa unapred nalaze pred svršenim činom.
I sada, molim vas, zamislite jednu situaciju, ukoliko je pre toga bio izbor ljudi od strane DOS-a, šta ti ljudi mogu učiniti i šta čine ako se u javnosti pre toga, od strane čelnih ljudi DOS-a, izriču presude. Sudske odluke se od predstavnika izvršne vlasti komentarišu i osporavaju. I na kraju, čak i sudije, koje sude pojedine predmete, takođe se u javnosti od strane predstavnika izvršne vlasti osporavaju, i stručno i moralno.
Polazeći od svega toga, činjenica je da pravna država u Srbiji samo deklarativno postoji i da se ništa suštinski neće promeniti dok se ne promeni ovakav odnos izvršne vlasti prema pravosuđu. Dok se to ne otkloni, nijedno imenovanje i razrešenje neće biti celishodno i neće voditi jačanju pravne države, što bi trebalo da bude cilj ovog postupka.
Čak imamo i situaciju da u odnosu na haos koji postoji u pravosuđu, pojedine sudije, ljudi koji očigledno gledaju u pravni sistem i u pravo i pravdu, čak podnose zahtev za prevremeni odlazak iz pravosuđa, bilo sa namerom da se bave advokaturom, ili nekim drugim poslom, ne želeći da svoju struku, da svoje znanje podrede interesima dnevne politike. Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, logično bi bilo da je zahtev za smenu predsednika Narodne skupštine o kome danas raspravljamo, usledio kao direktna posledica odgovornosti jednog od čelnih ljudi DOS-a za ukupno loše stanje Srbije, i za rad Skupštine, a što ovom prilikom nije slučaj. Reč je o sukobu stranaka unutar koalcije DOS zbog javno izrečenih tvrdnji o nepravilnostima i krađi prilikom izglasavanja zakona o radu u načelu. To je pitanje trebalo rešiti unutar DOS-a, a ne da se time Skupština Srbije bavi.
U Srbiji se živi sve teže i teže. Proizvodnje gotovo i da nema. Nezaposlenost raste, cene takođe rastu, prisutan je kriminal i korupcija. Otvoreni su brojni dezintegracioni procesi, primenjuje se pravno i fizičko nasilje prema neistomišljenicima DOS-a. Dešavaju se i druge loše stvari. Na sve te negativne pojave i procese DOS ćuti, ne čineći ništa. Sve je pod firmom reformi i u ime reformi. Sve je u ime naroda, ali kako stoje stvari i bez naroda, jer teško da će narod izdržati posledice politike DOS-a.
Međutim, kada su u pitanju odnosi u DOS-u: međusobne optužbe, sukobi, razračunavanja, kada je narušen imidž DOS-a, onda se reaguje odmah - skupštinski rad se prekida, a kadrovska i stranačka pitanja postaju najvažnija državna pitanja. To potvrđuje i ovaj zahtev DOS-a za smenjivanje predsednika Skupštine, takođe kandidata DOS-a, u sred rasprave o Zakonu o radu, a jednom inače lošem zakonu ali, za kojeg je DOS tvrdio da je jedna od najvažnijih zakona koji se mora što pre doneti. Koliko su te reči bile tačne, pokazuju jučerašnje i današnje bavljenje kadrovskim pitanjima i unutarstranačkim svađama.
Logično bi bilo da predsednik narodne Skupštine bude smenjen zbog loših zakona koje je Skupština usvojila i pogubnih posledica tih zakona kod građana Srbije. Usvojeni su, primera radi, poreski zakoni kojima su utvrđene brojne poreske obaveze građana - praktično oporezuje se sve sem vazduha. Smanjena su prava nezaposlenih lica i onih koji ostanu bez posla, a Zakonom o radu, čija je rasprava prekinuta, smanjuju se prava onih koji rade. Ukinut je zakon o informisanju. Srbija je stavljena pod medijsku kontrolu DOS-a. Ne može se direktno čuti, videti, pročitati ništa što nije u funkciji politike DOS-a ni o zbivanjima na Kosovu i Metohiji, o teroru albanskih terorista, ni o petnaestosatnom prenosu postavljanja spomenika Skender begu - niti bilo šta drugo što je protiv politike DOS-a.
Skupština je izabrala velikih broj sudija sa partijskih lista DOS-a. Prednost su dobili partijski kriterijumi u odnosu na stručne. Stvara se partijsko pravosuđe. U isto vreme, uz medijsku hajku smenjen je jedan broj sudija zato što su sudili po zakonu ili zato što nisu hteli da prihvate naredbe da rade po kriterijumima DOS-a.
Takođe bi bilo logično da predsednik Narodne skupštine bude smenjen i zbog Poslovnika o radu Narodne skupštine, koji je dva puta menjan, na dva vanredna zasedanja. Ne samo da je bespotrebno trošen novac građana radi tih vanrednih zasedanja već su izmenama Poslovnika prekršene odredbe Ustava Republike Srbije o pravima narodnih poslanika. Suština izmena, naravno, zna se, bila je - onemogućiti opoziciju da istupa u Skupštini i upozna javnost i građane Srbije sa politikom DOS-a.
Logično bi, takođe, bilo da predsednik Narodne skupštine Republike Srbije bude smenjen i zbog onog o čemu Skupština nije raspravljala voljom predsedavajućeg ili voljom skupštinske većine. Skupština nije raspravljala o zahtevu SPS-a da se formira anketni odbor, koji bi utvrdio sve okolnosti vezane za hapšenje i kidnapovanje Slobodana Miloševića i, naravno, odgovornost lica koja su to učinila. Slobodan Milošević je kidnapovan i izručen nelegalnom Haškom tribunalu, na osnovu neustavne odluke Vlade Republike Srbije, a Skupština o tome ćuti.
Skupština nije raspravljala ni o situaciji na Kosovu i Metohiji u predvečerje novembarskih izbora. Skupština nije potvrdila svoj stav iskazan kroz dva usvojena dokumenta u maju mesecu; da izbore na Kosovu i Metohiji ne treba organizovati dok se ne ispoštuju sve odredbe Rezolucije 1244, uspostavi mir, bezbednost, vrate proterana lica, nađu ubice itd. Skupština o tome nije raspravljala voljom većine, voljom DOS-a.
Skupština nije izabrala ni sudije Ustavnog suda Srbije. Zna se i zašto. Ne samo da bi se potvrdila neustavnost usvojenih zakona, već bi pale u vodu i brojne uredbe, kojih ima preko 100, na osnovu kojih Vlada Republike Srbije upravlja ovom zemljom.
Skupština nije raspravljala ni o krađi na lokalnom nivou u lokalnoj samoupravi i uvođenje prinudnih uprava u, sada već, 22 opštine. Šta građani Srbije o tome misle pokazali su lokalni izbori od 4. novembra, i poverenje koje je SPS tada dobio. Logično bi bilo da zbog svega ovoga predsednik Narodne skupštine bude smenjen. Logično jeste, ali ne i po kriterijumima DOS-a.
Zahtev za smenu predsednika Narodne skupštine stigao je od DOS-a, ali kao posledica obračuna unutar DOS-a, a preko leđa Narodne skupštine Republike Srbije. To potvrđuje i sam podnosilac predloga. U datom obrazloženju se konstatuje da je predsednik Narodne skupštine "u više navrata prekršio koalicioni sporazum DOS-a". Ako je to učinio više puta u Skupštini, zašto je tek sada stigao zahtev za razrešenje? Šta se čekalo? Zašto se o tome ćutalo?
Znači, predsednik Skupštine je radio loše, kršio koalicioni sporazum, ali sve mu je bilo oprošteno do onog trenutka kada je to postao problem i opasnost za DOS. Tada ga treba, naravno, smeniti. Takođe se konstatuje da je narušio funkciju predsednika Narodne skupštine i time izgubio poverenje poslanika DOS-a. Jasno je da se poistovećuje predsednik Narodne skupštine sa politbiroom DOS-a, a da je on prvi među jednakima.
Tu nema mesta ni za koga drugog sem za DOS; ni za građane Srbije, ni za njihove interese. Moram reći da ovaj događaj, ova inicijativa, najbolje pokazuje kako se unutar DOS-a shvata i primenjuje pojam demokratije. Tek kada je od partnera u DOS-u konstatovana nepravilnost i krađa u glasanju oko jednog zakona, kada se videlo da je to loše po DOS, jer ga prikazuje u svetlu koje javnosti nije poznato, dakle kada je ugrožen imidž DOS-a, pokreće se postupak za smenu predsednika Skupštine.
Namera je jasna - treba dići prašinu i pažnju javnosti sa lošeg zakona i krađe u glasanju usmeriti u drugom pravcu. Pošto zahtev za smenjivanje ima isključivo unutarstranački karaktar, predstavlja sukob unutar DOS-a, mi socijalisti nećemo da budemo deo ove priče. Nećemo da se u nju mešamo. DOS je naš politički protivnik sve stranke unutar DOS-a za nas socijaliste su iste.
Da je zahtev stigao zbog lošeg rada DOS-a, mi bi ga podržali. Da je u pitanju neki zakon od značaja za Srbiju, za građane, za njihov bolji život - mi bismo ga, u svakom slučaju, podržali. Pošto je reč o razračunavanju unutar DOS-a, neka sam DOS kusa kašu koju je stvorio. Hvala.
Kolege poslanici, kolega prethodni poslanik je pomenuo ime i po tom osnovu se javljam za repliku. Drago mi je što Skupština Republike Srbije nije prihvatila ovaj pokušaj pravnog nasilja u Skupštini, koji je pokušao da iscenira jedan poslanik, a da sprovede predsedavajući.
Drugo, juče sam, tokom diskusije o Predlogu zakona o radu, tražio izjašnjavanje Skupštine o tome da li da se poštuje savezni zakon ili ne. Rekao sam da smo mi socijalisti za to da se poštuje savezni zakon dok se ne ukine. Savezna skupština je imala dovoljno vremena da taj zakon stavi na dnevni red i da ga ukine, da je htela i da je mogla. To je njihov problem.
Gospodin Maršićanin, predsednik Skupštine, je formulisao pitanje - da li ste da se radi za 29. novembar? Glasanjem od 162 prisutna poslanika, 81 se izjasnio za. Predlog nije dobio potrebnu većinu. Gospodin predsednik je rekao da predlog nije dobio potrebnu većinu i da se 29. neće raditi. To je cela istina. Molim vas, nemojte da silujete ovu skupštinu. Hvala.
Kao poslanik SPS-a želeo bih da izrazim protest zbog ocena koje smo čuli od kolege poslanika, zlonamernih ocena o proteklih deset godina.
Naime, mi socijalisti nikada nismo bežali od svoje odgovornosti za sve ono što se zbivalo u periodu od 1990. do 2000. godine. Socijalistička partija Srbije je tada organizovala vlast i naravno da smo samim tim bili odgovorni, i kao stranka i pojedinačno. I ta stvar stoji. Ocene koje su iznete su krajnje zlonamerne.
Mislim da će se u ovom parlamentu pre ili kasnije, ali bolje pre nego kasnije, morati čuti i od poslanika skupštinske većine, čast izuzecima, stvari koje se uporno prenebregavaju i uporno preskaču. Te stvari su vezane za našu prošlost, za način kako je rasturena SFRJ, ko je u tome pomogao, ko je aktivno učestvovao, ko je donosio odluku ili odluke o podršci republikama bivše SFRJ, ko je davao podršku albanskim teroristima na Kosovu, i sve one stvari koje su vezane za našu blisku prošlost - ko je bombardovao ovu zemlju, ko je napravio 100 milijardi dolara štete, a mi smo o svemu tome govorili.
Molim vas lepo, ovde u ruci držim podatke koje je napravio MMF. Znači, nisu to podaci SPS-a, nisu to podaci poslaničkih grupa, nego se vidi crno na belo slika Jugoslavije. Sami, i sa našim koalicionim partnerima, mi smo privredu koja je od 1992. godine bila izložena sankcijama dizali koliko-toliko, sa proizvodnjom, sa zaposlenošću i svim onim propratnim pojavama koje su tada bile u takvom stanju. I mi smo na to ponosni. Pogledajte 1999. godinu, kada je bio rat i 2000. godinu, kada je opet rast proizvodnje. To su činjenice, a ovo nismo mi napisali.
Druga stvar, u vezi tvrdnje da su sindikati učestvovali u ovome, mi smo kao poslanička grupa dobili danas pismo od Veća Saveza sindikata i ja ću poslanicima pročitati samo dva stava. Nemamo razloga da budemo portparol bilo kog sindikata, nego smo prihvatili samo obavezu, kao i svaka poslanička grupa, da učestvujemo u razgovoru, sa namerom da Predlog zakona, ako je moguće, poboljšamo radi zaposlenih. Međutim, desilo se što se desilo i, istine radi, želim da vam pročitam samo dva stava: "Veće Saveza sindikata izražava žestok protest što se Vlada Republike Srbije oglušila o narodnu inicijativu za povlačenje zakona o radu iz skupštinske procedure, koju je potpisalo 97 hiljada građana".
Sledeći stav: "Ukoliko se prihvate samo amandmani na koje je Vlada Republike Srbije dala saglasnost, Savez sindikata će pokrenuti postupak ocene ustavnosti i zakonitosti pojedinih članova zakona o radu u odnosu na Ustav Republike Srbije, Zakon o osnovama radnih odnosa i ratifikovane međunarodne konvencije".
Naravno, ovo neće biti moguće, bar kada je o Ustavnom sudu Srbije reč, dok skupštinska većina ne izabere sudije koje će moći oceniti ustavnost ne samo ovog, nego preko 100 uredbi koje je Vlada Republike Srbije u međuvremenu donela i na osnovu kojih vlada ovom zemljom.
Neću vas dugo zadržavati, verujte mi. Ima me danas više za ovom govornicom nego što možda treba, ali moram ovo da kažem.
Gospodine Jovanoviću, naša partija sigurno nije rekla nijednu lepu reč o ovome što radi Vlada Republike Srbije. Mi imamo dovoljno argumenata u prilog tezi da Vlada Republike Srbije loše radi i da je treba što pre zameniti drugom vladom, a kojom - to će građani Srbije odlučiti.
Druga stvar, ako ima neko od socijalista koji vam pojedinačno upućuje komplimente, izvolite, ovde je skupštinska govornica, recite njegovo ime, pa i ostali poslanici da znaju.
Poštovani gospodine predsedniče, predsedništvo, kolege poslanici, gospodine ministre, mi socijalisti smo protiv Predloga zakona o radu, o kome Skupština Republike Srbije danas raspravlja i to iz dva bitna razloga.
Prvo, ovaj zakon nije ni trebalo da uđe u skupštinsku proceduru, s obzirom da je oblast koju zakon tretira vrlo detaljno, sveobuhvatno i kvalitetno rešen postojećim zakonom. Drugo, ovaj predlog zakona je retrogradnog karaktera, po sadržini neprecizan, sa mnogo praznog prostora, time otvoren za mnoga voluntaristička rešenja i tumačenja, naročito od strane i u korist poslodavaca, a na štetu zaposlenih.
Socijalisti su protiv predloženog zakona i biće protiv njegovog usvajanja. Ako pak ovako loš zakon bude usvojen, mi ćemo nakon dolaska na vlast ovaj zakon ukinuti i doneti novi, u interesu zaposlenih i građana Republike Srbije.
Poštovane kolege, zašto je predloženi zakon o radu loš i zašto ga ne treba usvojiti? Nije reformski zakon, ne unapređuje i ne poboljšava pojedine oblasti koje reguliše, kao što su zasnivanje radnog odnosa, zaštita zaposlenih, pitanje zarade, naknade zarade, prestanka radnog odnosa, porodiljskog odnosa i druga pitanja. Naprotiv, predložena rešenja su gora u odnosu na postojeća.
Ako je to tako, a jeste, postavlja se pitanje koji je pravi cilj donošenja ovog zakona, koji je pravi cilj zakona koji smanjuje prava zaposlenih, kao i onih koji ostanu bez posla, koji poslodavcu olakšava mogućnost da sa posla udalji sve zaposlene koji mu nisu potrebni, koji poslodavcu nameće male obaveze. Cilj je, u stvari, vrlo jasan: poslodavcu, domaćem ili stranom, a pogotovu stranom, jer se ovaj zakon donosi zbog njih, daje se mogućnost da otpusti zaposlene i da ga to što manje košta.
Sprovođenjem ovog zakona Vlada Republike Srbije će obaviti jedan loš posao po zaposlene i društvo u celini, a u interesu pojedinaca i interesnih grupa. Stvoriće pravni osnov za masovno otpuštanje zaposlenih, dati poslodavcima pravo da budu arbitar koji odlučuje koliko zaposlenih i koji zaposleni će moći da rade, a koji neće.
Šta drugo očekivati od Vlade Republike Srbije koja nema jasan koncept ekonomskog razvoja. Umesto da vodi računa o zaposlenima, da učini nešto za pokretanje proizvodnje, povećanje zapošljavanja, da podstakne investicije, da kreditira mala i srednja preduzeća, Vlada Republike Srbije stoji po strani, kao da se to nje uopšte ne tiče. U privredne tokove se meša samo onda kada treba kadrove DOS-a ustoličiti ili kada ih treba zaštititi od zaposlenih.
Privreda zemlje se nalazi u jako lošem stanju. Proizvodnje nema ili gotovo ne postoji. U padu je u odnosu na prošlu godinu, koja je bila pozitivna sve do oktobarskih događaja, kada je zbog kriznih štabova DOS-a strmoglavo krenula naniže. Ovo je "Ekonomska politika", datum 19. novembar tekuće godine. Podaci: industrijska proizvodnja u septembru 2001. godine u odnosu na septembar 2000. godine manja je za 4,9%; industrijska proizvodnja u periodu januar-septembar 2001. godine u odnosu na isti period prošle godine manja je za 3,5%.
Država je posle toga potpuno nerezonski i van logike državnih interesa dozvolila uvoz svega i svačega, što treba i što ne treba, onog što se proizvodi i onog što se ne proizvodi, i time i ono malo proizvodnje, što je ostalo posle 10 godina sankcija i posle bombardovanja naše zemlje, gotovo potpuno uništila.
To potvrđuje i spoljno-trgovinski deficit, koji je za 35% veći nego u vreme sankcija. Za prvih devet meseci taj deficit je iznosio 2,12 mlrd. dolara. Ovaj potez vlade DOS-a dodatno je zatvorio neka preduzeća i doprineo povećanju nezaposlenosti, koja je sve veća i veća.
Od onih obećanih 6,5 mlrd. dolara, naravno, nema ništa. Od ekonomske pomoći takođe nema ništa. Od investicija i podsticanja proizvodnje takođe ništa. I ono malo novca što dođe u našu zemlju kroz donacije ne stiže do proizvodnje. Posledica toga je, naravno, loš život građana Srbije. Po određenim podacima, 40% građana živi gore nego prošle godine, a 50% živi kao i pre, iako sada bez sankcija, bez izbeglica, bez pomoći srpskom narodu i bez bombardovanja naše zemlje.
Rekao sam da Vlada Republike Srbije nema jasnu ekonomsku koncepciju. Nema, naravno, pozitivnu. Ako je strategija Vlade Srbije da privredu, iznurenu 10-godišnjim sankcijama i bombardovanjem, ne obnavlja i ne pomaže, da ne vodi računa o vitalnim ekonomskim interesima zemlje, da naše tržište preplavi strana roba, da vrednost preduzeća padne, da se omogući privatizacija za male pare i uz to da se donese zakon kao što je ovaj - koji će omogućiti masovno otpuštanje zaposlenih i nikakve obaveze poslodavca, a sve pod firmom reformi i zahteva tržišta, usaglašavanja sa propisima Evropske unije, koji to nije, i naravno povinovanje diktatu multinacionalnih kompanija - onda je to loša ekonomska politika, onda je to nikakva ekonomska politika Vlade Republike Srbije.
Kolege poslanici, zakon o radu koji je predložila Vlada Republike Srbije je loš. Dokaza za to ima nebrojano. Pomenuću samo neke. Kako dobro može biti rešenje koje poslodavcu daje mogućnost da zaposlenom otkaže ugovor o radu tj. da ga otpusti usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, zbog čega prestaje potreba za obavljanjem određenog posla?
Koji su to kriterijumi na osnovu kojih se donosi odluka o promenama koje određuje, naravno, poslodavac, kao i za rešenje da se otkaz može dobiti samo zbog radne discipline, odnosno ako je ponašanje zaposlenog takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Šta znači - takvo ponašanje? To znači da poslodavac određuje sadržaj ovog pojma, on određuje šta je kod ponašanja zaposlenog dobro a šta nije, šta je tako a šta nije.
Loša su i rešenja o visini otpremnine, koju poslodavac treba da isplati zaposlenom kome je radni odnos prestao zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena. Zaposleni koji je radio preko 30 godina dobija otpremninu od najmanje petostruke zarade, a za manje radnog staža dobija se naravno i manje novca. Ova rešenja ne samo da su gora po zaposlenog od postojećih, nego su i nepovoljnija od rešenja u Evropi.
Loša su takođe i rešenja o visini novčane naknade za zaposlene kojima radni odnos prestane zbog nemanja potrebnog znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi. Naravno, uopšte se ne zna na koji se način utvrđuje da neko nema znanja i sposobnosti da radi određene poslove. Jedno od prethodnih pitanja je kako se uopšte bez znanja i sposobnosti mogao i zaposliti. (Glasovi - e, to je pitanje....)
Loša su i rešenja o sudbini zaposlenih koji postaju višak u preduzećima. Uopšte se ne vidi ko će voditi računa o tim ljudima. Ako ova rešenja, da zaposleni lako dobija otkaz i da poslodavac ima male obaveze, pridodamo već usvojenim rešenjima o sudbini, odnosno o pravima zaposlenih kojima prestane radni odnos, dobija se potpuna slika socijalnog miljea države u kojoj živimo i brige države o njenim građanima.
Naime, u toku proleća ove godine Skupština je usvojila izmene i dopune Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica i tada je smanjeno pravo na novčanu nadoknadu za lica koja ostanu bez posla. Šta da radi čovek sa preko 25 i više godina radnog staža koji dobije otkaz? Šta da preduzme radnik sa preko 50 godina života, ako je uz to žena i invalid? Ko će njih ponovo primiti na posao i gde će se oni zaposliti?
Vlada ne vodi računa o statusu zaposlenih. Ovaj poziv Vlade Republike Srbije da se u dane praznika koji još nije ukinut radi je vrlo zanimljiv. Kaže - treba da se radi. Samo se sada postavlja pitanje - šta da rade i ko će da plati taj rad u vreme praznika koji se, kao što se zna, plaća više.
Molio bih vas, gospodine predsedniče, da se mi kao Skupština izjasnimo o tome da li ćemo mi raditi 29. i 30. novembra, s obzirom da mi, poslanici Socijalističke partije Srbije, smatramo da se zakon mora poštovati dok se novi ne usvoji. Savezna vlada i Savezna skupština su imali puno prilika da Zakon o državnim praznicima ukinu. Oni to nisu učinili. Mi smatramo da zakon treba da se poštuje.
Na kraju, sva ova i druga rešenja pokazuju da je zakon loš i poslanička grupa Socijalističke partije Srbije će biti protiv usvajanja ovog zakona. Hvala.
Gospodine predsedniče, kolege poslanici, u skladu sa članom 90. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, poslanička grupa SPS predlaže da ukupno vreme za raspravu u načelu po ovom predlogu  zakona bude 15 sati, odnosno tri puta veće nego što je predviđeno u Poslovniku.
Mislimo da je ovo vreme potrebno, s obzirom da je reč o ozbiljnom zakonu koji će izazvati dalekosežne posledice. Mislimo da je zakon izazvao dosta interesovanja i pre nego što je ušao u skupštinsku proceduru, pogotovu tokom rada ove skupštine, i mislimo da je potrebno ovoliko vremena da bi se svi aspekti ovog zakona sagledali i da bi se videle sve one posledice ovog zakona, odnosno primene ovog zakona, kada i ako bude usvojen. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, kolege poslanici, gospodine ministre, Predlog zakona o osnivanju Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća za nas socijaliste nije prihvatljiv, jer je po sadržini nepotpun, neodređen u pogledu delatnosti Agencije, bez investicionog potencijala, bez tržišne komponente, bez materijalne podrške razvoju malih i srednjih preduzeća, bez osnove koja bi omogućila razvoj malih i srednjih preduzeća, koja bi omogućila proširenje osnove rada malih i srednjih preduzeća i ta preduzeća postavila na mesto koje im i pripada u privredi Srbije, visoko i značajno.
Predlog zakona o osnivanju Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća za nas socijaliste nije prihvatljiv i iz razloga što pitanje sudbine, statusa, potencijala, koje poseduju mala i srednja preduzeća, ne tretira sveobuhvatno, celovito, ne tretira mala i srednja preduzeća kako ona to zaslužuju. Moram izraziti svoje čuđenje zašto Vlada Republike Srbije, koja se toliko busa u prsa, makar javno, da brine o privredi, proizvodnji, zapošljavanju, izmeni proizvodne strukture, kao i da se poziva na iskustva razvijenih zemalja, nije predložila zakon o podsticanju razvoja malih i srednjih preduzeća, kao što je to učinjeno u značajnom broju razvijenih zemalja, već ide na delimična, u svakom slučaju nepotpuna rešenja, kao što je ovaj predlog zakona o osnivanju Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Jedino što je posvećeno razvoju malih i srednjih preduzeća, a sadržano u ovom predlogu dokumenta, nalazi se u naslovu, u nazivu agencije. To i ništa više. Mala i srednja preduzeća ne zaslužuju takav ignorantski odnos Vlade Republike Srbije. Mala i srednja preduzeća to ne zaslužuju, s obzirom na njihov broj i mesto u privredi zemlje. Mala i srednja preduzeća su u poslednjoj deceniji doživela ekspanziju u našoj privredi. Porast njihovog broja je, logično, bio praćen povećanjem broja zaposlenih radnika, povećanjem udela ovih preduzeća u stvaranju društvenog proizvoda zemlje. Određeni podaci za Jugoslaviju, doduše stari nekoliko meseci, govore da je od 74.430 preduzeća, koja su imala sredstva na računu, 95% pripadalo, po strukturi i broju zaposlenih, malim preduzećima, 3,4% pripadalo srednjim preduzećima, dok je 1,2% bilo svrstano u velika preduzeća.
Po pitanju vlasničke strukture najveći broj ovih preduzeća su bila preduzeća sa privatnom svojinom, preko 85%, zatim sa društvenom svojinom 7% i 5% sa mešovitom svojinom. Kažem bila, jer su se uslovi privređivanja u međuvremenu značajno pogoršali. SRJ je u okviru strategije razvoja do 2020. godine predvidela da se razvoj zemlje zasniva i na ubrzanom razvoju malih i srednjih preduzeća. Mala i srednja preduzeća su pokazala svoju vitalnost, sposobnost, sve osobine koje ih i kvalifikuju onim tipom, vrstom preduzeća, za privredu zemlje, gde je nužno izmeniti proizvodnu strukturu, naći odgovore za zahteve razvoja, pitanja tržišta i potrebe da se što veći broj radnika zaposli.
To su pokazala i posle oružane agresije NATO-a na našu zemlju 1999. godine, kada je porušeno ili oštećeno 144 preduzeća i bez posla ostalo preko 80.000 radnika. Mala i srednja preduzeća su tada, u okviru ekonomsko-socijalnog programa Vlade Republike Srbije o zapošljavanju i obnovi ratom oštećenih preduzeća, uzimala radnike iz drugih tzv. velikih preduzeća, osnivana su nova mala preduzeća koja su proizvodila odgovarajuće delove, osnovana su i mešovita mala i srednja preduzeća između privatnih preduzeća i preduzeća koja su bila ratom oštećena.
Rezultat je tada bio višestruk - obnavljanje i razvoj materijalne proizvodnje, pre svega proizvodnje određenih proizvoda, novo zapošljavanje radnika. U okviru preko 2.900 programa za mala i srednja preduzeća, koje je tada osmislilo Ministarstvo za nauku i tehnologiju, osnovano je tada oko 700 novih preduzeća i zaposleno oko 8.000 radnika, ali i preko 31.000 radnika u velikim preduzećima.
Uzimajući u obzir kakva je sada ekonomska situacija u našoj zemlji, jako bi bilo dobro da je Vlada Republike Srbije pridala veći značaj razvoju malih i srednjih preduzeća, nego što je to učinila kroz ovaj predlog o kome Skupština danas raspravlja. Septembarska proizvodnja, ovogodišnja, u odnosu na prošlogodišnju, prema statističarima je manja za 5,1%. U periodu januar-septembar ove godine, u odnosu na prošlu godinu, proizvodnja je manja za 3,7%. Takvo stanje u proizvodnji, logično, odrazilo se i na broj zaposlenih, koji stagnira.
Nezaposlenost u Srbiji je u stalnom porastu. Prema podacima Zavoda za tržište rada, u decembru 2000. godine u Srbiji je bilo 731.320 građana koji su tražili posao, a u junu ove godine njihov broj se povećao na 763.530. Koliko će biti novih nezaposlenih lica kroz primenu ekonomskih mera Vlade Republike Srbije niko se ne usuđuje javno da kaže. Doduše, pojedini glasnogovornici Vlade stidljivo pominju cifru od nekoliko stotina hiljada novih nezaposlenih lica.
Investicija u proizvodnji praktično nema, a naravno time ni novih radnih mesta. Država svojim merama ne stvara povoljniji ambijent za rad preduzeća, sem javnih, kroz stalan rast cena njihovih usluga. Za ostala preduzeća Vlada se interesuje samo ukoliko su profitabilna i tržišno interesantna. Ta briga se ogleda samo u tome da se što bolje i što pre prodaju.
Poštovane kolege, iz Predloga zakona koji smo dobili uopšte se ne vidi na koji način Agencija, tj. Vlada Republike Srbije želi i može da doprinese razvoju malih i srednjih preduzeća, da smanji nezaposlenost, da poveća proizvodnju, kako da podstakne tržišnu stranu i sposobnost malih i srednjih preduzeća. Ne vidi se kako Agencija, tj. Vlada može da ostvari ove ciljeve kroz poslove koje zakon predviđa, a koji se svode na stručnu pomoć, razmenu statističkih podataka, informacija, edukaciju instruktora i konsultanata za potrebe razvoja malih i srednjih preduzeća, predlaganje mera ekonomske politike, i to u okviru saradnje sa nadležnim ministarstvom. Nigde nema finansijske podrške poslovanju i razvoju malih i srednjih preduzeća, kroz zajmove, naravno, po kriterijumima i postupcima koji treba da budu precizno utvrđeni. Agencija, ovakva kakva je predviđena, u stvari jeste jedan hibrid koji ne škodi, ali i ne pomaže.
To je u stvari jedna markentiška agencija koja će puno pričati o malim i srednjim preduzećima, koja će trošiti državne pare, koja će angažovati o svom trošku tzv. stručna lica, ali koja, sem priče o sebi i o malim i srednjim preduzećima neće moći da pomogne malim i srednjim preduzećima. To je u stvari jedno javno preduzeće koje će trošiti državne pare, a neće ništa prihodovati.
Vlada je predvidela i osnivanje regionalnih organizacija takođe na račun budžeta. Vlada Republike Srbije je pre nekoliko meseci odbila jedan predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća, koji su predložili socijalisti i koji je predstavljao normativnu, institucionalnu, sistemsku podršku razvoju malih i srednjih preduzeća u Srbiji i, naravno, u Jugoslaviji. Zakon, tj. Predlog koji je sadržao kriterijume koji određuju mala i srednja preduzeća, sadržaj godišnjeg programa podrške razvoju malih i srednjih preduzeća, zadaci agencije za razvoj, način rada fonda za zajmove i garancije malih i srednjih preduzeća i druge odredbe, tj. druge elemente od značaja za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Vlada Republike Srbije je, da podsetim, tada dala negativno mišljenje o Predlogu zakona, bez ozbiljnijih argumenata ili uz korišćenje potpuno kontradiktornih argumenata. Da je Vlada ponudila svoj koncept razvoja malih i srednjih preduzeća, celovit zakon, strategiju razvoja privrede, ne bih se čudio takvom odnosu. Ovako, sada vidimo da Vlada Republike Srbije samo priča o malim i srednjim preduzećima, bez namere da pomogne njihov razvoj, njihovu budućnost. Postojeći zakonski propisi ne daju dovoljno mogućnosti za podsticanje razvoja malih i srednjih preduzeća. Vlada je čuvenim poreskim zakonima ukinula neke pogodnosti koje su bile određene za mala i srednja preduzeća. To u stvari pokazuje kakav odnos ova vlada ima prema tim preduzećima.
Osnivanje agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća na osnovu ovog predloga zakona neće doprineti razvoju malih i srednjih preduzeća u Srbiji, neće povećati proizvodnju, neće smanjiti nezaposlenost. Zato, ovaj predlog zakona mi socijalisti nećemo podržati.
Na samom kraju, ako ovaj predlog zakona bude usvojen imaćemo dve agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća. Jednu koju je Vlada Republike Srbije osnovala svojom uredbom i drugu koja će biti osnovana ovim zakonom, a obe bi se bavile istim, za mala i srednja preduzeća i privredu Srbije, jalovim poslom, bez investicija, bez povećanja proizvodnje, bez otvaranja novih radnih mesta, bez zapošljavanja novih ljudi.
Uostalom, koliko je ovaj koncept Vlade Republike Srbije o podršci malih i srednjih preduzeća prevaziđen, najbolje pokazuje i potvrđuje sama praksa i sam život. Pre neki dan sam preko radio talasa čuo da "Novosadska banka" i Institut za obnovu i rekonstrukciju nude projekte i kredite za razvoj malih i srednjih preduzeća u Srbiji. Ta banka je, dakle, ne samo preuzela poslove agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, kako ih je Vlada definisala, nego i druge koje Vlada nije definisala, a koji su značajni za osnivanje, rad i razvoj malih i srednjih preduzeća. Time je banka, u stvari, pokazala gde je mesto ovakve agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, u ćošku, odnosno da ovako koncipirana agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća nije ni potrebna malim i srednjim preduzećima u Srbiji. Zato smo mi socijalisti protiv ovog predloga zakona i nećemo ga podržati.
Poštovane kolege, Predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća, koji je predložila SPS, bio je predmet rasprave ovog parlamenta i predmet razgovora kolega poslanika. Mi tada nismo čuli nijedan ozbiljan argument koji se mogao suprotstaviti svemu onome što smo mi govorili o sadržaju zakona; nijedan ozbiljan argument. Čak smo tada čuli da Vlada priprema svoj poseban zakon,  sada smo dobili agenciju, a u međuvremenu je osnovana još jedna agencija.
Niko od poslanika, ni od predstavnika Vlade, ni tada, ni sada, govoreći o našem zakonu, nije opovrgao ništa od onoga što smo mi rekli, a što mislimo da je potrebno da bi mala i srednja preduzeća u Srbiji mogla raditi, da bi se mogla razvijati i da bi predstavljala boljitak za Srbiju i za njene građane. Hvala.