Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Branka Karavidić

Branka Karavidić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.
Šta reći? Manir ove Vlade jeste da uvek odgovara na pitanja koja im se ne postavljaju, a da ne odgovara na pitanja koja se postavljaju. Ja sam gotovo znala kakav ću odgovor dobiti.
Htela bih na nešto da podsetim. Kod sebe imam stenogram sa sednice održane 2013. godine kada je ministar unutrašnjih poslova bio Ivica Dačić. U raspravi sa uvaženim kolegom Borkom Stefanovićem, gospodin Ivica Dačić kaže o Zakonu o kojem danas govorimo da je zakon bio u proceduri 2011. godine, da ga je usvojila kako on kaže „vaša i naša Vlada“ i bio je u skupštinskoj proceduri ovde. Vraćen je zbog primedbi. Ja sam rekao da sam se vratio zato što je bilo primedbi na tekst zakona i on je vraćen. Sličan tekst bio je i tada. Ko ne veruje neka proveri u skupštinskoj Arhivi.
Još nešto, znači, ne počinje sve sa vama. Ja bih samo htela da vas podsetim da je prethodna Vlada donela Strategiju nacionalne bezbednosti na osnovu koje je i ovaj zakon bio na dnevnom redu. Zaista ne razumem zašto mi odgovarate na pitanje koja vama ne postavljam? Mene interesuje – ko je odgovoran zbog toga što se kasni 18 meseci sa izradom podzakonskih akata? Ništa drugo. Jednostavno pitanje. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ovaj pomenuti član se odnosi na poslove Nacionalne službe za zapošljavanje i na zaposlene u Nacionalnoj službi. Predlagač predlaže nove stavove 3. i 4. Mi smo napisali amandman na ovaj stav 3. i ja ću ga pročitati. On glasi: „Nacionalna služba je dužna da obezbedi i organizuje program uvođenja u posao zaposlenog i stručno usavršavanje i osposobljavanje zaposlenih, kao i proveru stručne osposobljenosti zaposlenih“.
Mi smo amandmanom jezički preciznije uredili obavezu Nacionalne službe u pogledu donošenja i sprovođenja određenih programa u vezi sa zaposlenima u Nacionalnoj službi za zapošljavanje i njihovim osposobljavanjem za rad na poslovima zapošljavanja, odnosno proverom njihove stručne osposobljenosti.
Naime, rešenje koje je ponudio predlagač nije jezički precizno formulisano, jer ne može precizno da se odredi da li Nacionalna služba za zapošljavanje ima obavezu donošenja programa za svoje zaposlene ili programa koji primenjuju drugi poslodavci, te je naš predlog da se stav koji sam pročitala menja i glasi: „Nacionalna služba je dužna da za zaposlene iz stava 1. ovog člana donese program uvođenja zaposlenog u posao, njegovog stručnog usavršavanja i osposobljavanja i provere njegove stručne osposobljenosti, kao i da obezbedi primenu tog programa“.
Vlada je odbila naš predlog sa obrazloženjem da se iz zakonskog rešenja jasno vidi na koga se predmetni programi odnose. Mi smo, čini mi se, ponudili rešenje koje jezički i pravno-tehnički korektnije, u skladu sa jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa. No, očito je da ministar apriori, čini mi se, negativno percipira sve amandmane koji dolaze od strane opozicije, te vas još jednom molim da pročitate ovaj naš predlog i usvojite naš amandman. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Ovaj član zakona se odnosi na javne radove. Predlagač briše stav 2. člana 58. kojim je predviđeno da poslodavac koji sprovodi javne radove zaključuje sa nezaposlenim ugovor o radu na određeno vreme. Predlagač u svom obrazloženju navodi da je razlog za brisanje ove odredbe u stvari proširivanje mogućnosti poslodavca da sa nezaposlenim zaključi i druge ugovore o radnom angažovanju različite od ugovora o radu.
Smatramo da predlagač nije svoju nameru ostvario ovakvim rešenjem već je samo predvideo u stvari da poslodavac ne mora, a onda verovatno neće zaključiti ugovor o radu sa nezaposlenim. Smatram da je postojeće rešenje prihvatljivije i da ga treba zadržati, te predlažemo brisanje člana 6.
Međutim, dobili smo odgovor Vlade u kome ona kaže, iznosi svoje razloge zbog kojih nije prihvatila ovaj amandman i sa suštinski identičnim obrazloženjem koje je navela u obrazloženju Predloga zakona, dakle, pod navodnom brigom, za pravni status i položaj nezaposlenih koji su angažovani u javnim radovima. Ukoliko je to zaista bila intencija predlagača zašto onda u Predlogu zakona nisu navedeni barem neki od oblika radnog pravnog angažovanja nezaposlenih lica kao što su ugovor o povremenim poslovima, ugovor o delu i slično. Forme koje poznaje radno zakonodavstvo itd. zapravo se ovde radi o tome da u primeni zakona poslodavac neće zaključiti nikakav ugovor sa nezaposlenim licem. Tumačeći rešenje predlagača u sopstvenu korist prilično čini mi se neozbiljno obrazloženje resornog ministra. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Ovaj se član odnosi na određivanje osnovice za utvrđivanje visine novčane naknade. Amandmanom smo predložili da se za period za obračun osnovice računa prosečna zarada u poslednjih šest meseci, jer smatramo da je period od 12 meseci suviše dug. Dalje, amandmanom predlažemo izmenu u pogledu određivanja osnovice za visinu novčane naknade kada je u pitanju nezaposleni za koga poslodavac nije obračunavao doprinose, niti je podnosio poresku prijavu.
Naime, smatramo da rešenjem koje je ponudio predlagač da je nezaposleni dvostruko oštećen. Prvo od strane poslodavca a potom i od države, a naravno, ne svojom krivicom. Poslodavac koji nije obračunao, a time nije ni uplatio doprinose i dalje ima dug po tom osnovu prema državi, a država će ovaj prihod svakako u nekom trenutku i prihodovati, odnosno ostvariti.
Nema razloga da zbog toga što nesavesni poslodavac ne izmiruje obaveze, nezaposleni trpi posledice. Tako je moguće npr. da je neko primao platu u iznosu od 60.000 dinara, da nije znao da poslodavac ne izmiruje obaveze, da je ostao bez posla i da sada ne može da ostvari adekvatnu naknadu već će primati najminimalniji iznos, a da je objektivno osnovica znatno veća.
Vlada se u obrazloženju za odbijanje amandmana poziva na to da ona zapravo štiti prava nezaposlenih od nesavesnih poslodavaca, navodeći da postoje pravne praznine zbog kojih je Nacionalna služba za zapošljavanje dobijala sudske sporove protiv nezaposlenih lica, te da se ova situacija sada jasno normira Predlogom zakona.
Naravno, u obrazloženju se Vlada ne upušta u konkretnu ocenu naših amandmanskih rešenja, tako da ću ponoviti još jednom – mislim da je predlagač napravio izvestan pomak, međutim, on će svojim rešenjem teško da ošteti određene kategorije zaposlenih. Mislim da je sporna dužina perioda na osnovu kojeg se izračunava prosečna zarada, sa postojećih šest, produžava se na 12 meseci.
I konačno, mislim da je najveći problem u ovom zadnjem delu našeg amandmana, da je ozbiljan problem to što se uzima kao osnovica obračuna, kada nezaposlenom licu poslodavac nije isplaćivao zaradu i plaćao doprinose i poreze. Mislim da predlagač u ovoj situaciji predviđa da će se novčana naknada isplaćivati u najnižem iznosu.
Dakle, kao osnovicu uzima minimalnu zaradu a ne ono što je bila realna zarada nezaposlenog lica. Nezaposleni je, ponavljam, dvostruko oštećen. Prvo od strane poslodavca, a potom i od strane države, a bez svoje krivice. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Ovaj član se odnosi na novčane naknade koje se isplaćuju nezaposlenima. Predlagač je ovde predvideo ispunjenost uslova za ostvarivanje prava na penziju po osnovu staža osiguranja koje nezaposleni dokazuje pojedinačnim aktom organizacije nadležne za penziono i invalidsko osiguranje.
Znači, omogućava se, već u postojećem zakonu, naknada nezaposlenom u trajanju od 24 meseca, ukoliko nezaposleni do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanje prava na penziju u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju nedostaje do dve godine.
Pročitala sam formulaciju koju je dao predlagač. Mi smo probali da ovima amandmanom, između ostalog, predvidimo pravo da onaj ko vrši, mi u stvari vršimo dopunu rešenja predlagača tako što predviđamo kako se dokazuje ispunjenost uslova u pogledu godina starosti, te smatramo da je osnovno da onaj ko ima pravo da koristi ovu naknadu treba sa sobom da ponese, odnosno da ima ličnu ispravu, odnosno izvod iz matične knjige rođenih.
Dobijamo odgovor, to ne stoji u ovom članu zakona, dobijamo odgovor od Vlade i ne bih da čitam ceo odgovor, u zadnjoj rečenici se kaže – nezaposleni uz zahtev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu pored druge dokumentacije svakako podnosi na uvid i ličnu ispravu u skladu sa zakonom.
Mislim da nije bilo suvišno usvojiti ovaj naš predlog, odnosno ovaj naš amandman, ali obzirom da je predlagač odlučio da ga odbije, ja nemam šta da dodam. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Ovaj član se posebno bavi temom posebne evidencije koju vodi NSZ, tako da se onda tu navodi da se posebne evidencije vode o stranom licu i licu bez državljanstva, licu kome miruju prava na osnovu nezaposlenosti itd, s tim što predlagač predlaže da se evidencija vodi o licu privremeno sprečenom za rad saglasno drugim opravdanim razlozima u skladu sa opštim aktom NSZ.
Mi smo predvideli izmenu ovog predloga, tako da smo umesto reči „saglasno drugim opravdanim razlozima u skladu sa opštim aktom Nacionalne službe“ zamenili rečima „u skladu sa propisima iz oblasti rada ili drugim propisima kojima se reguliše odsustvo sa rada“.
Smatramo da se evidencija o licima privremeno sprečenim za rad može voditi samo u pogledu onih slučajeva, odnosno lica koja su sprečena za rad po nekom od osnova koji su utvrđeni ili Zakonom o radu ili nekim drugim propisom koji reguliše ovu materiju.
Formulacija koju nudi predlagač zakona u stvari predviđa da se vodi evidencija o licima koja su privremeno sprečena za rad iz nekog od razloga koji utvrdi NSZ svojim aktom, što mislimo da je nedopustivo.
U obrazloženju uz odbijanje našeg amandmana predlagač kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što je potrebno omogućiti detaljnije uređenje načina vođenja posebne evidencije opštim aktom NSZ. U praksi se često javljaju drugi opravdani slučajevi kada su nezaposlena lica privremeno sprečena za rad, na primer briga o članu porodice, elementarne nepogode i drugo.
Mislimo da je naša formulacija sa stanovišta tehnike pisanja propisa bolja od one koju nudi predlagač, a pojam koji smo mi predložili, znači „drugi propisi koji regulišu odsustvo sa rada“ može obuhvatiti i akte NSZ. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Član 2, na koji smo mi uložili amandman, odnosi se na osnovna načela i mi smatramo da je definicija koja je data u predlogu nepotpuna, te smo predvideli da se na kraju rečenice briše tačka, a da se dodaju reči: „radi njihovog ravnopravnog uključivanja u životnu i radnu okolinu, kao i sve oblike društvenog života s jednakim pravima i uslovima, te s jednakim mogućnostima kakve imaju osobe bez oštećenog sluha“.
Predlog zakona određuje načela zakona koja proizilaze prvenstveno iz Ustava, te smatramo da je neophodno preciznije odrediti i suštinski cilj zakona kroz formulaciju da se zakonom obezbeđuju uslovi za uključivanje gluvih osoba u radnu i životnu sredinu, te da se stvaraju uslovi jednakih mogućnosti za te osobe.
Naš je amandman odbijen i Vlada u svom obrazloženju kaže da se amandman ne prihvata iz razloga što se članom 2. Predloga zakona upućuje na načela Ustava koja se odnose na uživanje ljudskih prava i zabranu diskriminacije, uz ukazivanje na odredbu člana 21. stav 4, kojom je utvrđeno da Republika Srbija može uvesti posebne mere, kakav je upravo ovaj propis, radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima. Imajući u vidu da se radi o ustavnim načelima koja se neposredno primenjuju, nema potrebe da se mišljenja iz Ustava preuzimaju u zakon.
Predlagač navodi da se ustavna načela neposredno primenjuju, te da iz tog razloga nema potrebe da se mišljenja, napominjem, mišljenja iz Ustava preuzimaju zakonom. Ako je to polazna osnova za odbijanje amandmana, onda ni predlagač ne bi trebalo da navodi ustavna načela u članu 2.
Pored toga, napominjemo da se u Ustavu ne nalaze mišljenja, nego pravne norme najjače pravne snage. Amandmanom se tražilo proširenje načela upravo da bi se stavio akcenat na ravnopravno uključivanje gluvih osoba u radnu i životnu sredinu, jer bi to trebao da bude smisao ovog zakona. Ponavljam, smisao ovog zakona. Ovakvo proširivanje osnovnih načela zakona nije bez razloga, budući da bi kasnije, u primeni prilikom ciljnog tumačenja propisa, u slučaju nedoumica, znatno pomoglo u ostvarivanju prava gluvih osoba. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Mi smo predložili izmenu naslova iznad člana 5. i do sada je naslov, znači, predlog je da naslov bude – učenje znakovnog jezika. Mi smo predložili da se naziv promeni i da stoji – učenje odraslih osoba znakovnom jeziku.
Mi smo amandmanom preciznije uredili član 5. i on u stvari predstavlja razradu prethodnog člana i uređeno je samo u kontekstu odraslih osoba i obrazovanja odraslih. Smatramo da je potrebno da se napravi jasna razlika između situacija u kojoj se odrasle osobe uče znakovnom jeziku i situacija kada gluva deca u okviru obrazovnog sistema uče znakovnom jeziku i na taj način ostvaruju svoje pravo na učenje i korišćenje znakovnog jezika.
Ovo je posebno značajno kada se ima u vidu da učenje odraslih znakovnom jeziku podrazumeva i učenje ne samo gluvih osoba već i osoba kojima je ovo znanje potrebno radi sporazumevanja sa gluvim osobama, npr. roditelji, rođaci gluvog deteta kao i osoba koja na ovaj način postaju tumači za znakovni jezik. Dakle, ovde se govori o učenju odraslih osoba, a da nigde u zakonu nije bliže uređeno pitanje učenja dece znakovnom jeziku.
Amandmanom se postavlja kao imperativ, a ne kao mogućnost da program bude prilagođen potrebama i mogućnostima gluvih osoba bez obzira da li se jeziku uče gluve osobe ili one koje to nisu. Program po kome se uči znakovni jezik mora biti takav da oni koji usvajaju znanja, usvajaju ih na način koji će obezbediti komunikaciju sa gluvim osobama. Dakle, mora se u postavljanju programa poći od toga da su komunikacijske potrebe i komunikacijske mogućnosti gluvih osoba, jer su one uvek jedna od strana u komunikaciji.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 6. se odnosi na upotrebu usluge tumača za znakovni jezik. Amandmanom se u većoj meri, amandmanom koji smo mi predložili se u većoj meri garantuje pravo na potrebu znakovnog jezika preko tumača.
Način na koji je predlagač formulisao stav 1. člana 6. u praksi bi doveo do toga da se gluva osoba onemogućava da na najbolji način ostvari svoja prava ili na zakonu zasnovane interese, budući da je predlagač predvideo da gluva osoba tek kad nije u mogućnosti da nekim drugim vidom komunikacija, recimo, čitanjem sa usana ili pisanjem ili na neki drugi način ostvari svoja prava da onda može da koristi usluge tumača.
Dakle, prema rešenju predlagača tek ukoliko službenik u opštini, recimo, nije u stanju da razume gluvu osobu, ili gluva osoba službenika ili tek pošto se desi da su mislili da su se razumeli pa se uspostavi da nisu, na primer, gluva osoba je tražila izvod iz matične knjige rođenih svog deteta, a dobila je usled nerazumevanja svoj izvod iz matične knjige rođenih, onda bi gluva osoba mogla da traži tumača, jer je prethodno iscrpla sve vidove komunikacija. Očigledno bezuspešno i verovatno se nervirajući i gubeći vreme.
Našim amandmanom se predviđa da gluva osoba uvek ima pravo na korišćenje usluga tumača, a da to pravo ne umanjuje njeno pravo da pokuša da se sporazume i drugim oblicima komunikacije, dakle, naš amandman predviđa rešenje prema kome je gluva osoba ta koja će izabrati vid komunikacije koji njoj najviše odgovara da bi ostvarila svoje pravo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Poštovana ministarsko, poslanička grupa Boris Tadić SDS, ZZS i Zeleni Srbije su uložili napor i uradili 36 amandmana.
Ovaj se amandman odnosi na značenje pojedinih izraza koji se koriste u predmetnom zakonu.
U tački 26. se kaže da u Predlogu zakona da je upravljač pravno lice koje je odgovorno za bezbedan rad žičare.
Kasnije se u članu 27. u stavu 2. kaže – Upravljač je odgovoran za organizovanje rada žičare u skladu sa ovim zakonom.
Mi smo ovaj stav, tačka 26. preformulisali i on sada glasi, naš predlog je da on glasi ovako – Upravljač žičare je pravno lice koje organizuje rad, održavanje i kontrolu žičare na način kojim obezbeđuje funkcionisanje žičare na bezbedan način.
Iz svih daljih odredbi zakona proizilazi da bezbednost rada žičare nije samo jedan od aspekata rada upravljača, odnosno bezbednost jeste samo jedan od ciljeva koji se treba ostvariti u pogledu upravljanja žičarom, te iz tih razloga predlažemo ovakvu amandmansku definiciju.
U odgovoru Vlade kaže se da se amandman ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. Mi i dalje stojimo na tome da je naša formulacija ovog značenja, odnosno ovog pojma bolja nego ono što je dato, te vas molim da još jednom razmislite i prihvatite naš amandman. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Član 17. odnosi se na zahteve i uslove za funkcionisanje uređaja. Stanovišta smo da je ovaj član konfuzan, nejasan, protivurečan i time je, čini nam se, potpuno neprimenljiv. Mislimo da je veća šteta da na ovaj način treba normirati i uslove za funkcionisanje uređaja nego ga uopšte ne normirati.
Stav 1. je nerazumljiv. U stavu nije jasno na koja uputstva za rad, a naročito na koju pripadajuću dokumentaciju se odnosi, dok je po meni najveći problem u stavu 3, u kojem se ponavlja i to na nejasan način, a posebno naglašavamo da je stav 3. u nesaglasju sa članom 60. stav 1. tačka 3, kojim je propisana prekršajna odgovornost ukoliko ne postupa u skladu sa stavom 3, a u kojem se, ponavljamo, propisuje obaveza upravljača žičare prema izvršnom radniku.
Dakle, u članu 17. u stavu 3. kaže se – upravljač žičare je dužan da izvršnom radniku odgovornom za rad postrojenja obezbedi odgovarajuća radna sredstva i mora osigurati da izvršni radnik bude odgovarajuće osposobljen da izvodi predmetne zadatke. Dok, u članu 60. u stavu 1. tačka 3, a član 60. se inače odnosi na novčane kazne i prekršaje za izvršne radnike, stoji da će se izvršni radnik kazniti ukoliko ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima i pomagalima i nije odgovarajuće osposobljen za izvođenje predmetnog zadatka u skladu sa odredbom člana 17. stav 3. ovog zakona.
Znači, u članu 17. se daje obaveza upravljača da obezbedi izvršnom radniku odgovarajuća sredstva za rad, da ga obuči, a ovamo, u članu 60. na koji se poziva u tački 3, na član 17, stav 3. da će se izvršni radnik kazniti kaznom od 20 do 50 hiljada ukoliko ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima, pomagalima itd.
Prosto je neverovatno da se u članu 17. stavlja obaveza upravljaču žičare, a ovamo se kažnjava, odnosno predlaže se kazna za izvršne radnike ukoliko ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima, pomagalima i nije dovoljno edukovan. Molim vas da još jednom razmislite o ovom našem predlogu. Mislim da je ovo greška. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Ja bih se na kratko vratila ponovo na najsporniji stav 3. člana 17. i član 60. stav 1. tačka 3.
Meni bi potpuno bilo jasno da u članu 60. stav 1. tačka 3. stoji, inače se isti član odnosi na kaznu i prekršaje za izvršne radnike, meni bi potpuno bilo jasno da u tački 3. stoji da se prekršajnom kaznom od 20 do 50 hiljada dinara kažnjava izvršni radnik, ukoliko ne koristi sredstva i pomagala i odbija osposobljavanje.
Međutim, ja i dalje tvrdim da su u koliziji stav 3. člana 17. gde se za istu stvar, znači - upravljač je dužan da izvršnom radniku odgovornom za rad postrojenja obezbedi, odnosno osigura odgovarajuća radna sredstva i osposobljenost za rad na žičari, a ovde se za istu stvar po predlogu ovog zakona kaže – da će se izvršni radnik kazniti ako ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima.
Dakle, neko ta radna sredstva mora da mu pribavi. Neko mora da ga edukuje. Prosto mislim da je još jednom potrebno razmisliti da se bar ovaj član 60. stav 1. tačka 3. izmeni. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Čitajući član 20. koji ima naslov iznad – radno područje, a čitajući i sam član 20, koji mogu da pročitam i da prosto na taj način ubedim kolege da je naš amandman dobar, kaže u stavu 1. – radno mesto i radno područje, uključujući ona koja se koriste samo povremeno, kao i pristup donjih, moraju biti projektovani na način kojim se sprečava pad izvršnih radnika.
U stavu 2. kaže se – ako je konstrukcija takva da postoji opasnost od pada izvršnih radnika, izvršnim radnicima je potrebno obezbediti i bezbedonosne priključne za ličnu zaštitnu opremu koju su izvršni radnici dužni da upotrebljavaju kako bi se sprečili padovi.
Mi smo predložili da se iznad člana 20. izmeni naziv člana i naš predlog bi bio – bezbednost izvršnih radnika na radnom području zato što nam se čini da smo upodobili naziv iznad člana 20. sa samim tekstom ovog člana.
Naravno, mi smo promenili i korigovali član 20. tako da on kaže – radno mesto i radno područje, uključujući ona koja se koriste samo povremeno, kao i pristup do njih, moraju biti projektovani na način kojim se isključuje svaka opasnost po život i zdravlje izvršnih radnika a naročito rizik od pada.
Ako je konstrukcija takva da postoji opasnost po život i zdravlje izvršnih radnika a naročito rizik od pada, izvršnim radnicima je potrebno obezbediti ličnu zaštitnu opremu i bezbedonosne priključke za ličnu zaštitnu opremu koju su izvršni radnici dužni da upotrebljavaju kako bi se sprečio rizik po život i zdravlje odnosno rizik od padova.
Naš se amandman odbija sa mišljenjem da se ne prihvata iz razloga što se navedeni član odnosi na radno područje. Mislimo da predlagač nije usaglasio svoje namere, nazive članova i sadržinu, naročito u ovom slučaju i u stavu 2. se utvrđuju obaveze da se obezbede mere zaštite bezbednosti radnika i njihova obaveza da opremu koriste, te vas još jednom molim da još jednom pogledate i pročitate našu sugestiju i usvojite ovaj amandmana. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 24. odnosi se na bezbednosni izveštaj. Svojim amandmanom smo promenili stav 1, odnosno predlažemo izmenu stava 1. i u stavu 3. imamo intervenciju po pitanju jednine i množine koja se tu upotrebljava.
Predloženim stavom 1. člana 24. kaže se: „Bezbednosna analiza je predmet bezbednosnog izveštaja u kome se moraju prikazati predviđene mere u slučaju potencijalnog rizika“. Mi smo predložili da stav 1. ovog člana glasi: „Bezbednosni izveštaj uređuje se na osnovu bezbednosne analize i u njemu se prikazuju mere u slučaju potencijalnih rizika“. Mislimo da je naša formulacija bolja.
U stavu 3. istoga člana kaže se: „Bezbednosni izveštaj izrađuju lica sa zvanjem odgovornog projektanta.“ Mi predlažemo da se ova množina zameni jedninom. U odgovoru Vlade kaže se da se amandman ne prihvata jer je preformulacija suvišna. Mislimo da preformulacija nije suvišna, a naročito u pogledu korišćenja pojmova u jednini.
Metodološkim pravilima je utvrđeno da se pojmovi u zakonu koriste po pravilu u jednini. Ako se koriste u množini, to znači da je zakonodavac upravo nameravao da se tako i primenjuje. U ovom konkretnom slučaju to bi značilo da je zakonodavac hteo da izveštaj izrađuje više lica, a ne jedno lice. Konfuzija se stvara jer se u stavu 3. koristi množina, a onda u stavu 4. jednina, tako da će ostati nedorečeno i nejasno koliko lica izrađuje izveštaj. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Rizikujući da dobijem kritiku kao i koleginica Biljana Hasanović Korać, ipak ću reći da smo mi na član 29. podneli amandman i predložili njegovu totalnu preformulaciju. Mislimo da je naš predlog pravno-tehnički i sadržinski precizniji i da na bolji način uređuje oblast stručnog osposobljavanja izvršnog radnika, ali Vlada je takođe dala svoje mišljenje na naš podneti amandman. On se ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. Mislimo i dalje da je naša formulacija preciznija, a predlagaču je verovatno suvišna jer je inače ceo zakon po meni totalno neprecizan. Zahvaljujem se.