Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milanka Jevtović Vukojičić

Milanka Jevtović Vukojičić

Srpska napredna stranka

Govori

Naravno, posle ministra i posle mog uvaženog kolege Momira Stojanovića, gotovo malo mi je ostalo da kažem, ali moram napomenuti da član 3. odnosi se na član 20. izmena i dopuna Zakona o Policiji. Da su ovo izmene i dopune zakona, znači nije Zakon o Policiji, da amandman narodnog poslanika Zorana Živkovića ne treba prihvatiti, a amandman koji je predložio Odbor je sasvim jasan i sasvim precizan.
Na svu sreću, pravnički jezik koji se koristi u ovom zakonu je jasan i precizan i on se odnosi na to da apsolutno nije sporno da predlog za angažovanje sadrži bezbednosnu procenu i plan aktivnosti i apsolutno nije sporno da u slučaju hitnosti plan aktivnosti može, ova reč „može“ je jako značajna sa pravnog aspekta, znači, reč „može“ podrazumeva da može biti dostavljeno i naknadno, što, naravno, znači da može biti dostavljeno i odmah.
Postupci koji zahtevaju hitnu reakciju i hitno angažovanje policije su oni postupci koji zahtevaju da se reaguje sad i odmah. Plan procene bezbednosti i plan aktivnosti svakako jesu sastavni deo, ali ponekad, zarad bezbednosti i sigurnosti građana i njihove imovine, ovaj plan bezbednosti i sigurnosti, isključivo radi hitnosti, može da se dostavi i naknadno. Znači, ne – mora, nego – može. Pravnički jezik je izuzetno jasan, izuzetno precizan i zato amandman gospodina Živkovića nije svrsishodan.
Poštovana predsednice Skupštine, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Srbije, pred nama se danas nalazi još jedan finansijski zakon, a to je zakon o izmenama i dopunama Zakona o hipoteci.
Moram da napomenem da je Zakon o hipoteci donet 2005. godine i praćenjem implementacije ovog zakona, došlo se do zaključka da taj zakon u mnogim svojim delovima ne odgovara realnom stanju i realnom tržištu i to je svakako jedan od razloga iz kog je proizašla potreba da se izmene i dopune Zakona o hipoteci rade.
Ono što želim da naglasim je da je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o hipoteci značajan, pre svega, sa dva aspekta. Prvi aspekt je ekonomski aspekt. Ekonomski aspekt je značajan zato što hipoteke predstavljaju i te kako značajan finansijski instrument u modernim tržišnim ekonomija. Bez kredita zemlje kao što smo mi, a naša zemlja se nalazi u tranziciji, praktično, privredni rast i privredni razvoje i ekonomski oporavak bio bi i te kako usporen. Znači, ekonomski rast i oporavak naše zemlje svakako jeste jedan od bitnih elemenata zbog kojeg su izmene i dopune ovog zakona neophodne.
Drugi značajan aspekt izmena i dopuna ovog zakona je pravni aspekt. Pravni aspekt je značajan iz razloga što se ovim Predlogom izmena i dopuna zakona, pre svega, usaglašava sa važećim zakonima koji se odnose na Zakon o izvršenju i obezbeđenju, na Zakon o premeru i katastru, ali usklađuje se i sa Zakonom o javnom beležništvu.
Takođe, ovim izmenama i dopunama zakona preciziraju se određene zakonske odredbe koje su tokom implementacije zakona od 2005. godine pokazale se kao neadekvatne i to kao neadekvatne u odnosu na sve učesnike u hipotekarnom procesu, a to su kako dužnici, tako i poverioci, odnosno građani, privredna društva, mala i srednja preduzeća, ali i državne ustanove i državne institucije, jer ne smemo da zaboravimo da do hipotekarnih ugovora u ostvarenju nekih prava građani dolaze i preko određenih institucija. Pre svega, moram da naglasim da u sistemu socijalne zaštite jedan od uslova za ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć je založna izjava, odnosno davanje hipoteke za zemljišni posed koji je iznad zakonom propisane veličine.
Takođe, moram da naglasim, što se tiče prvog aspekta, prvi aspekt odnosi se na formu. Ta forma se, pre svega, odnosi na usaglašavanje sa Zakonom o javnom beležništvu, gde je stavljeno da jednostrani hipotekarni ugovori, a to su u stvari založne izjave, ako su overene od strane javnog beležnika, odnosno ako su sačinjene u obliku javnobeležničkog zapisa ili potvrđene od javnog beležnika, imaju snagu izvršne isprave.
Kada smo raspravljali o Zakonu o javnom beležništvu, razgovarali smo o tome koliko taj novi institut znači u pravnom poretku naše zemlji. Pre svega, sa aspekta sigurnosti i potpune zaštićenosti građana koji kod javnog beležnika sačinjavaju i javno-beležnički zapis, a u ovom slučaju radi se o hipotekarnim ugovorima.
Takođe, želim da naglasim da Predlogom zakona se osigurava i dodatno obezbeđenje poverilaca od strane onih zalogodavaca koji neadekvatno i nenamenski koriste svoju imovinu. U tom slučaju zakon je jasan i precizan i kaže da poverilac u istom momentu može tražiti dodatno obezbeđenje kojim će se nadoknaditi u celosti ta vrednost imovine koja je umanjena.
Isto tako moram da naglasim da, radi objektivizacije kompletnog procesa, koji se odnosi na umanjenje hipotekovane nepokretnosti, bi postupak bio objektivan i u odnosu na dužnika i u odnosu poverioca o tome odlučuje sud u parničnom postupku.
Ono što takođe moram da navedem, naravno kao pohvalu, a to je preciziranje rokova. Novina je rok koji se odnosi na aukciju. Zakonom je predviđeno da prva aukcija mora da se održi u roku od šest meseci i, naravno, predviđeno je da mora da bude potpuno ispoštovan princip transparentnosti javnosti, a ta transparentnost i javnost ogleda se u tome da javna aukcija mora bar 30 dana pre prodaje biti objavljena u jednom visokom tiražnom listu koji se odnosi na čitavu teritoriju Republike Srbije, ali i u regionalnom listu, u listu na kome se nalazi hipotekovana nepokretnost.
Takođe, moram da naglasim da u skladu sa reformom Republičkog geodetskog zavoda, Centralni registar hipoteka, koji je promovisan u zakonu, odnosno utvrđen u zakonu iz 2005. godine, više je imao deklarativan smisao nego suštinski, s obzirom da je Republički geodetski zavod mnogo uradio na unapređenju vođenja jedinstvene evidencije nepokretnosti. Te odredbe koje se odnose na Centralni registar su potpuno brisane.
Takođe, moram da naglasim, ovaj zakon poseban akcenat daje na vansudsko poravnanje, odnosno na vansudski postupak, ali isto tako predlaže i rok, a to je rok od 18 meseci ukoliko ne dođe do prodaje hipotekovane nepokretnosti vansudskim putem, da registar nepokretnosti stavlja zabelešku, i da nakon toga više nije moguća prodaja u vansudskom postupku, nego se hipotekarni poverilac upućuje da to reši u izvršnom sudskom postupku.
Srpska napredna stranka u Danu za glasanje svakako će glasati za izmene i dopune zakona, jer ovo jeste dalje usaglašavanje sa evropskim standardima. Sa strateškim opredeljenjem ove Vlade i SNS da uđu u EU, ali ovaj zakon je vrlo značajan i sa aspekta zaštite i partnerskog odnosa svih učesnika u hipotekarnom procesu i sa aspekta jednog većeg zamajca, naše privredne i ekonomske aktivnosti.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Srbije, pred nama se danas nalazi Zakon o izmenama i dopunama Zakona o akcizama i set finansijskih zakona koji se ogledaju kroz sporazume i potvrđivanje sporazuma, kao i jedna odluka koja se odnosi na statističke pokazatelje.
Ono što najpre želim da istaknem to je da sam gotovo zapanjena komentarima predstavnika bivšeg režima i u jednom momentu nisam bila sigurna, s obzirom da se oni tokom skupštinske debate zalažu u jednom momentu za EU, a danas tokom ove debate ne podržavaju ono što su sami trebali da ispune u procesu pristupanja EU, a ova direktiva je doneta još 2003. godine u vreme kada su oni bili na vlasti.
Ne samo da me je to zapanjilo, nego me je zapanjilo i elementarno neznanje nekadašnjeg premijera bivšeg režima koji neke osnovne ekonomske pojmove kao što su bruto domaći PDV koji je za njega bio nepoznat, odnosno nije prepoznavao njegov značaj. Sva sreća gospodine ministre, vi ste vrhunski ekonomski stručnjak i nakon te debate ste bivšem premijeru dali direktno pojašnjenje njemu nepoznate ekonomske kategorije, odnosno pogrešno poznate.
Ono što takođe želim da naglasim jeste zakon koji se odnosi na izmene i dopune Zakona o akcizama, naravno da niko iz ove Vlade, a posebno njen premijer Aleksandar Vučić nije rekao da će mere koje su reformske, ekonomske mere i koje će ova Vlada na čijem je on čelu preduzimati biti lake i bezbolne. Naprotiv uvek je govorio da ove mere su bolne, ali su jedino moguće mere kako bi se zemlja ekonomski oporavila.
Ova Vlada, odnosno Vlada od 2012. godine, a posebno ova je nasledila potpuno ekonomski urušenu zemlju, odnosno potpuno urušenu ekonomiju. Gotovo jedino ono što je funkcionisalo jesu partijska preduzeća, predstavnika vlasti i bivšeg režima. naravno, povećanje električne energije nije nešto što je za radovanje, ali svakako je u ovom momentu jedini način da se istraje na reformskom programu Vlade Republike Srbije, a jedan od ciljeva tog reformskog programa je fiskalna konsolidacija zemlje, kao i štednje koje moraju da se preduzimaju.
Što se tiče cene električne energije u Srbiji, ona je u poređenju sa zemljama iz okruženja kako onih u EU, tako i onih koje još uvek nisu, ali su na putu i do 50% niža. Znači ni u kom slučaju se ovde ne može govoriti o nekom drastičnom povećanju struje, a navešću konkretan primer. Za prosečan račun potrošača od 2.600 dinara mesečno to povećanje će iznositi oko 325 dinara.
Naravno da nisu popularne mere, ali ovo jeste jedna od mogućih mera u cilju finansijske konsolidacije, u cilju ekonomskog oporavka i u cilju bitisanja ove države na zdravim ekonomskim osnovama. Samo bitisanje države na zdravim ekonomskim osnovama može doprineti napretku države u svakom mogućem smislu.
Još jednom želim da napomenem da električna energije dugo godina, a i u prethodnom režimu gotovo da je smatrana kao isključivo socijalna kategorija. Moram da napomenem da je električna energija roba, da ona nije neekonomska kategorija, da je ona ekonomska kategorija, ali ova Vlada kao socijalno odgovorna Vlada i te kako vodi računa o najsiromašnijim građanima Republike Srbije, pa je kroz program ekonomsko zaštićenog kupca zaštitila najugroženije stanovništvo Republike Srbije.
Takođe želim da kažem da je električna energija u periodu od 2008. do 2012. godine poskupela za 42%, takođe želim da naglasim da će ova sredstva od akciza sem punjenja budžeta od 7,5% u iznosu od 4,5% biti korišćena za oporavak Elektroprivrede. Želim da naglasim da se ovim izmenama i dopunama zakona sem akciza za električnu energiju za krajnje potrošače uvode i akcize na tečnosti za punjenje elektronskih cigareta i one iznose četiri dinara po jednom mililitru tečnosti, a jedan mililitar tečnosti je ekvivalent za jednu paklicu cigareta. To je otprilike 10,5% kada je u pitanju akciza, a u smislu punjenja republičkog budžeta to je oko 200 miliona godišnje.
Ono što takođe želim da naglasim jeste uvođenje akciza na nesagorevajući duvan kao novi duvanski proizvod. Nesagorevajući duvan kao novi duvanski proizvod uvela je Italija i on se na tržištu Italije pojavio krajem 2014. godine, uveo je i Portugal, ali se na tržištu još uvek ne nalazi. Ključni element za uvođenje ovih proizvoda, što se tiče proizvodnje je uvođenje akciza na proizvode i smatramo da će punjenje po ovom osnovu budžeta znatno doprineti punjenju budžeta akciza po ovim osnovama.
Ono što takođe hoću da naglasim to su pre svega dva zajma, zajam koji je Republika Srbija potpisala sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, a odnosi se na sređivanje zemljišne administracije, kao i zajam koji je potpisan za razvoj i restrukturiranje preduzeća. Oba zajma su potpisana 17. aprila 2015. godine u SAD prilikom posete premijera i članova njegovog tima.
Zašto hoću da stavim akcenat na zajam za projekat unapređenja zemljišne administracije? Zato što smo mi jedna od retkih zemalja u ovom delu Evrope koja nema uređenu zemljišnu administraciju, odnosno nema uređen katastar nepokretnosti. To je takođe višedecenijski problem. Ova Vlada više to neće da gura pod tepih, krajnje je vreme da se nacionalna infrastruktura koja se tiče geoprostornih planova uradi. Implementacija ovog projekta jeste jedan od načina za uređenje nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije. Na šta to još ima direktan uticaj? Ima na pozicioniranje naše zemlje kod Svetske banke i Svetskog foruma ekonomista na rang listi kao privlačnih destinacija. Za razliku od predstavnika bivšeg režima u čije vreme je građanima trebalo preko 260 dana da dobiju građevinsku dozvolu, ova Vlada kao odgovorna je obećala građanima da će građevinske dozvole dobijati za 28 dana. Zakon je usvojen i građani građevinske dozvole već dobijaju za 28 dana.
Mi to i dalje želimo da unapređujemo i ovaj zajam upravo jeste u cilju unapređenja toga da se na jednom mestu dobije sve, da građanin u svakom momentu elektronskom komunikacijom može da dođe do svojih podataka. Benefiti se svakako ne odnose samo na građane. Benefiti se odnose i na one koji posreduju u prometu nekretnina, a to su advokati i procenitelji itd, ali se i te kako odnosi i na državne institucije, pre svega na Ministarstvo građevine, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvo pravde i Ministarstvo državne uprave, samih lokalnih samouprava jer uspostavljanjem elektronskog sistema u svakom slučaju da će najveće benefite dobiti građani.
Ono što takođe želim da napomenem, a što se odnosi na decenijski nasleđen problem ove Vlade od strane bivšeg režima, to je zajam za razvoj i restrukturiranje preduzeća. Znamo da je decenijama bivša vlast po populističkoj i demagoškoj politici, a dajući sredstva iz državnog budžeta, zahvaljujući sredstvima pre svega iz državnog budžeta na direktan način pomagala ova preduzeća. Jedan deo tih preduzeća ima svoje tržište. Jedan deo tih preduzeća možda neće naći svoje tržište, ali ono što svakako treba napomenuti je da jedan deo preduzeća odlaskom u stečaj može naći uslove za svoj opstanak i dalju proizvodnju.
U tom smislu, ovim projektom obezbeđena su sredstva u iznosu od 88 miliona i 300 hiljada evra. Sredstva su povoljna. Daju se na period od 20 godina. Grejs period je 8 godina. Kompletna sredstva će se prebaciti u jednoj tranši, a početak otplate kredita biće 2023. godina. Ono što takođe moram da napomenem je da su ovi zajmovi zaključivani na osnovu programa Vlade Republike Srbije i na osnovu zacrtanih ciljeva koje je Vlada Republike Srbije u tom programu postavila.
Znači, pre potpisivanja i zaključivanja ovih sporazuma postojala je odluka, kao i drugi dokumenti Vlade koji će pratiti implementaciju ovih projekata.
Ono što takođe želim da naglasim je da je budžetom za 2015. godinu Vlada već u razdelu Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja opredelila iznos za 16 milijardi dinara koji će biti namenjeni za one radnike koji će u preduzećima biti proglašeni viškovima. Takođe, ono što želim da naglasim je da je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja isto u okviru programskih aktivnosti ovog projekta sklopilo sporazum sa Nacionalnom službom za zapošljavanje koja će imati obavezu da obiđe ova preduzeća koja planiraju da otpuste, odnosno da proglase viškom više od deset zaposlenih, da im ponude konkretnu pomoć i podršku, zatim da izvrše obilazak poslodavac na teritoriji lokalnih samouprava gde se nalaze ta preduzeća, kao i još najmanje 20 poslodavaca u tom istom mestu ili okolnim mestima, kao i da sarađuju sa Savetom za zapošljavanje lokalnih samouprava kako bi se pronašlo adekvatno rešenje za ove radnike.
Ono što moram da napomenem takođe je da će Nacionalna služba za zapošljavanje biti u obavezi da sem vođenja evidencije svih radnika napravi i individualne planove kako bi se ovim radnicima pružila adekvatna podrška i pomoć naravno u okviru zakonom propisanih uslova.
Za razliku od prethodnog režima koji je svoju politiku zasnivao na populizmu, na demagogiji, na davanju državnih para u krajnje neprofitabilna preduzeća, a zarad toga da bar još jedan mandat ostanu na vlasti, ova Vlada, za razliku od njih, počela je odmah sa strukturnim reformama, sa reformama koje znače ekonomski oporavak zarad današnjosti, ali i budućnosti. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Srbije, pred nama su danas dva sistemski nova zakona. Jedan od zakona je Zakon o odbrani od grada, drugi zakon je Zakon o zapaljivim i gorivim tečnostima i zapaljivim gasovima i treći zakon je zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, a koji je u direktnoj vezi sa Zakonom o odbrani od grada.
Fokusirala bih se samo na nekoliko najznačajnijih segmenata koji se tiču ova dva sistemski nova zakona.
Najpre bih krenula od toga da ovo svakako jeste značajan korak napred u odbrani i zaštiti od grada iz razloga što od 1992. godine ovaj zakon nije ni postojao. Gle čuda, 2011. godine prethodna Vlada pitanja i zaštite odbrane od grada stavila je u nadležnost MUP-a, odnosno resora za vanredne situacije. Naravno, da je nadležno ministarstvo jednom temeljnom analizom, uz punu participaciju udruženja poljoprivrednika, poslanika, skupštinskih odbora nadležnih za poljoprivredu, sa stručnom javnošću, sa lokalnim samoupravama, nakon jedne temeljne i detaljne rasprave, okruglih stolova koji su organizovani u mnogim lokalnim samoupravama, došlo do jednog kvalitetnog zakona koji se odnosi na Zakon o odbrani od grada.
Ovaj zakon značajan je sa aspekta zaštite poljoprivrednih proizvođača i, ne samo sa aspekta njihove zaštite, jer znamo da je poljoprivredna proizvodnja u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa prehrambenom industrijom, u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa tržištem, u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa cenom poljoprivrednih proizvoda. Naime, štete koje pretrpe poljoprivrednici, jednim neadekvatnim i savesnim radom, kako je to bilo do 2011. godine, svakako su ogromne.
Ova Vlada je, kao odgovorna Vlada, kao Vlada kojoj je pre svega zaštita interesa njenih građana, ovde se radi o zaštiti poljoprivrednih proizvođača, ali naravno i o zaštiti svih onih gde elementarnom nepogodom nastane šteta na materijalnim proizvodima, na kulturnim dobrima, donela novi zakon.
Ovde se govorilo da ima previše normi. Ne može imati previše normi na nešto što uopšte ne postoji. Naime, Zakon o odbrani od grada nije postojao od 1992. godine. Kada jedan zakon ne postoji, onda naravno da ne može da postoji ni odgovornost, odnosno postoji ne odgovornost onih koji nisu prepoznali vrlo važan segment života građana Srbije i nisu doneli zakon.
Ono što želim da istaknem, a to je da modifikacija vremena, odnosno projekti koji se odnose na modifikaciju vremena nije moguće urediti bez saglasnosti Vlade, jer atmosfera predstavlja vrlo važan eko sistem i zato što svaki pojedinac mora da bude odgovoran za njega. Zakon jedistveno uređuje ovu oblast. Tačno su podeljene nadležnosti, utvrđen je i način finansiranja.
Sada bih rekla samo jednu, dve rečenice koje se odnose na Zakon o zapaljivim i gorivim tečnostima i zapaljivim gasovima koji je značajan sa aspekta usklađivanja sa međunarodnim standardima koji je značajan sa aspekta usklađivanja sa Zakonom o protivpožarnoj zaštiti, koji je značajan sa aspekta bezbednosti, sigurnosti imovine lica, koji je značajan sa aspekta međusektorske saradnje, odnosno saradnje između državnih organa.
Takođe, ovaj zakon stvara i pravni okvir za pojavu novih privrednih subjekata, posebno privrednih subjekata iz inostranstva koji se bave izgradnjom savremene opreme za ugradnju u ovakve sisteme, a inače i Zakon o odbrani od grada i te kako je značajan za pojavu novih privrednih subjekata kada je u pitanju proizvodnja protivgradnih raketa i drugih hemijskih reagenasa.
Srpska napredna stranka u danu za glasanje će podržati sve predložene zakone. Hvala.
Amandman naravno ne treba prihvatiti upravo iz razloga što je iz amandmana izostavljeno 17 preduzeća, a ostavljena su preduzeća čija se imovina, pretežna delatnost ili osnovna delatnost nalaze na teritoriji AP KiM.
Naime, ovim članom zakona, Vlada odnosno nadležno ministarstvo pokazalo je punu odgovornost, ai sem odgovornosti i hrabrost da za ona preduzeća koja imaju strateški značaj i koja proizvode koja su i te kako značajna na svetskom tržištu, koja zapošljavaju veliki broj radnika i koja su značajna ne samo u svojim lokalnim sredinama, nego imaju širi regionalni značaj, da se da šansa i da se omogući zdravo ekonomsko poslovanje.
Na kraju krajeva, predlagač ovog člana zakona, nadležno ministarstvo odnosno Vlada decidno ne kaže da je to godinu dana, nego je to rok do godinu dana. To znači da neka preduzeća koja su od strateški važnog značaja, kod nekih preduzeća taj postupak može da se završi i u roku od mesec, dva, tri ili četiri.
Ono što posebno želim da naglasim, što je predlagač amandmana u svom izlaganju naveo, to je pominjanje Fabrike automobila u Priboju, fabrike koja je nekada bila okosnica i pokretač ekonomskog razvoja, ne samo opštine Priboj, nego čitavog jugozapadnog dela Srbije.
Za razliku od prethodne Vlade, odnosno Vlade bivšeg režima, gde najveći broj njih nije ni znao gde se Priboj nalazi na geografskoj mapi Srbije, prvi koji je u Priboj došao, ali ne da bi se slikao i ne da bi prikupljao političke poene, nego da izvuče probleme ispod tepiha i da počne da ih rešava, je gospodin Aleksandar Vučić i to 31. oktobra 2013. godine. Odmah nakon toga, u novembru mesecu 2013. godine formirana je radna grupa kako bi sagledala mogućnosti za postojanje, odnosno za održivo poslovanje Fabrike automobila u Priboju, koja i te kako ima veliki značaj i na opštinu Prijepolje i na opštinu Nova Varoš i na čitav Zlatiborski okrug.
To nije kraj, to je rađeno u kontinuitetu, 30. maja 2014. godine Aleksandar Vučić je postajao premijer, 27. aprila 2014. godine, znači, nakon nepunih mesec dana, potpisan je Memorandum o razumevanju sa finskom fabrikom za proizvodnju teških automobila. I to nije kraj, zaključkom Vlade od 23. januara 2015. godine doneta je odluka da je jedini model privatizacije fabrike automobila model strateškog partnerstva formiranjem novog preduzeća, a preduzeće će formirati Republika Srbija i strateški partner. I naravno da ni tu nije kraj, 20. februara 2015. godine objavljen je javni poziv za privatizaciju. Na taj javni poziv se javila finska kompanija. Prema tome, neophodno je dodatno vreme radi završetka određenih procedura.
Ono što ovu Vladu odvaja od vlade bivšeg režima i od vlade predlagača ovog amandmana je upravo odgovornost i hrabrost da se suoči sa realnim stanjem, da realno stanje saopšti građanima, da građane ne drži u izvesnosti i u beznađu, nego da građanima saopšti istinito i realno stanje, jer samo tako Srbija može napred.
Na kraju, građani Srbije takvu politiku Vlade i takvu politiku premijera Aleksandra Vučića su prepoznali na svojim izborima, dajući svoje glasove SNS, a u mnogim mestima kao što je Priboj, brišući one druge sa liste političkog života. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvažena gospođo Brankice Janković, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Srbije, pred nama danas u Skupštini nalazi se Predlog za izbor Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.
Radi građana Srbije, ja prvo moram da kažem šta je to Poverenik za zaštitu ravnopravnosti? Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, poštovani građani Srbije je nezavistan samostalan i specifičan državni organ koji posluje skladu sa Ustavom Republike Srbije, koji posluje u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, koji je donet 2009. godine i koji posluje u skladu sa međunarodnim dokumentima koji su deo pravnog sistema Republike Srbije.
Naravno da su osnovni ciljevi i osnovni zadaci Poverenika za zaštitu ravnopravnosti pre svega, sprečavanje svih vidova diskriminacije, zaštita ravnopravnosti i to zaštita ravnopravnosti i pravnih i fizičkih lica, zatim praćenje implementacije zakona, ali i predlaganje nekih zakonskih propisa koji će svakako imati uticaj na poboljšanje zakona, odnosno još bolje urediti pojedini zakone da oni budu antidiskriminatorski zakoni.
Pojam ljudskih prava i sloboda je širok pojam. Koliko su ljudska prava ostvarena, odnosno u kojoj meri su ona zaštićena po tome se u stvari prepoznaje demokratija i zrelost svakog društva. Republika Srbija na putu evropskih integracija ima nameru da u potpunosti obezbedi potpuna ljudska prava i slobode svim njenim građanima i građankama. Formiranje ovog tela koje je inače formirano 2010. godine prvi put, svakako da jeste jedan od mehanizama u kojima građani na dodatni način mogu da štite svoja prava koja su im po osnovu diskriminacije ugrožena.
Ono što ipak želim vama gospođo Brankice Janković, to je da sem osnovne nadležnosti veliki akcenat u vašem radu stavite na preventivne aktivnosti, na podizanju svesti svih nas i svih građana da diskriminacija nije dozvoljena, jer samo na takav način, kroz kampanju da diskriminacija nije dozvoljena, pokazaćemo još veću demokratsku zrelost našeg društva.
Ono što želim da naglasim, a što se tiče vaše radne biografije naravno da što se tiče vašeg obrazovnog statusa, on je apsolutno, to je najviše akademsko zvanje, imate završen Pravni fakultet, sada koliko sam videla, nalazite se na doktorskim studijama, na Fakultetu bezbednosti u Beogradu, ali ono što moram da naglasim jeste da ste u jednom periodu vaše radne aktivnosti i te kako bili u direktnom kontaktu sa našim građanima kod kojih najčešće dolazi do povrede njihovih osnovnih ljudskih prava.
To je bilo u vreme dok ste bili u sistemu socijalne zaštite, jer svima je poznato da se u sistemu socijalne zaštite najveći broj najranjivijih i najugroženijih ljudi, a takvi ljudi upravo su najčešće i izloženi diskriminaciji. Zahvaljujući tom vašem velikom naporu i velikom radu na zaštiti upravo najugroženijih građana u Republici Srbiji, vi ste od strane Udruženja stručnih radnika zaposlenih u socijalnoj zaštiti u 2014. godini prvu republičku nagradu za poseban doprinos za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva.
Ono što posebno želim da naglasim jeste da ste uložili ogroman napor, ogromno znanje, a ponekad i vaš entuzijazam na razumevanju, pomoći i podršci još jednoj ranjivoj društvenoj grupi, a to su Romi. U znak zahvalnosti za vaše angažovanje i za vaš ogroman trud u unapređenju kvaliteta života romske populacije, Savet Roma vas je odlikovao „zlatnim točkom“. Takođe želim da naglasim da ste u vašem radu kao državni sekretar u socijalnoj zaštiti kada ste došli, učini ste jedan ogroman korak napred u odnosu na onu vlast koju se nasledili, u odnosu na prethodni režim čija je okosnica bila DS.
Taj prethodni režim je 2011. godine doneo Zakon o socijalnoj zaštiti. Taj Zakon o socijalnoj zaštiti naravno, kao i svaki drugi zakon, gotovo da nije primenjiv, ako nisu doneta podzakonska akta. Kod tog Zakona o socijalnoj zaštiti, više od 40 podzakonskih akata nije bilo doneto do 2012. godine, tako da zakon u najvećem delu nije mogao biti ni implementiran. Vašim dolaskom za državnog sekretara najveći broj tih zakonskih propisa, odnosno podzakonskih akata je ugledao svetlost dana, ali Zakon o socijalnoj zaštiti donet je 2011. godine.
Postoji još jedan veći problem kod jednog drugog zakona koji se tiče jako osetljive grupacije, a to su pre svega grupacija dece i to je Porodični zakon. Porodični zakon donet je 2005. godine. Mnogi podzakonski akti, a posebno podzakonski akti koji su se ticali starateljske zaštite, a starateljska zaštita upravo tangira i upravo je fokusirana na maloletna lica, lica poslovno nesposobna, ti podzakonski akti nisu doneti.
Hoću da kažem da ste vi 2012. godine deo i tih podzakonskih akata, doneli na onaj zakon koji je egzistirao punih sedam godina, a da prethodnom režimu nije ni na pamet palo da jedan zakon u punom obimu u stvari ne može da funkcioniše bez podzakonskih akata.
Takođe, želim da istaknem i vaše angažovanje kada je u pitanju zaštita žena od porodičnog nasilja i zaštita u stvari uopšte žena u partnerskom nasilju, zaštita dece takođe u porodičnom nasilju i u vremenu dok ste bili državni sekretar pokrenuli ste jednu inicijativu koja, naravno, može da bude i dalje interesantna, da li će biti ili neće ne znam, ali uglavnom, iskoračili ste i napravili ste veliki korak napred predviđajući protokole o saradnji svih institucija i centara za socijalni rad i Ministarstva unutrašnjih poslova i lokalne samouprave i tužilaštva i sudstva, kako bi zajednički radili na tom problemu koji svakako da jeste veliki problem današnjice.
Ja vam želim srećan rad ako budete izabrani. Znam da će vas čekati dosta prepreka i dosta teškoća, jer ovo jeste i težak i obiman rad, ali ono u šta sigurno ne sumnjam to je da ćete na najbolji način da radite svoj posao, a u interesu građana koji vam se budu obratili. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi predstavnici Ministarstva privrede, na početku želim da kažem da je danas na dnevnom redu Skupštine Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o standardizaciji. I jedan i drugi zakon i te kako su važni pre svega sa ekonomskog aspekta.
Strateški cilj SNS jeste ekonomski oporavak Republike Srbije i ekonomski oporavak na zdravim i realnim privrednim osnovama. Samo ekonomski oporavak Republike Srbije može dovesti do novog zapošljavanja i do daljeg napretka Republike, kao i svih njenih građana.
Ono što želim da istaknem, to je da se Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji postiže nekoliko ciljeva. Najpre, štite se preduzeća koja imaju strateški značaj za Republiku Srbiju, kao i preduzeća čija se imovina nalazi na teritoriji AP Kosova i Metohije ili pretežna delatnost ili sedište se nalazi na području ove AP, i to se štite od prinudne naplate potraživanja, odnosno od prinudnog izvršenja od strane poverilaca i to najduže do godinu dana. U pitanju su preduzeća koja imaju strateški značaj za Republiku Srbiju, ali takođe i preduzeća koja imaju veliki značaj što se tiče pitanja zaposlenosti. Takođe, imaju veliki značaj što se tiče regionalne zaposlenosti i regionalnog razvoja pojedinih područja, ali se radi i o preduzećima koja imaju trenutno tekuću likvidnost i proizvode i obezbeđuju sredstva za svoje likvidno održavanje.
Ono što takođe želim da naglasim je da ovim izmenama i dopunama zakona takođe se štite preduzeća od prinudne naplate i prinudnog izvršenja i to najkasnije do 31. oktobra ove godine, a to su preduzeća u kojima je raspisan javni poziv za prodaju kapitala preduzeća u kojima je raspisan javni poziv za izbor strateškog partnera.
Želim da naglasim i to da dolazim iz jugozapadnog dela Srbije, iz grada koji se nalazi u dolini reke Lim, iz grada u kome se ta čitava limska dolina u periodu prethodnog režima, čija je okosnica bila DS, nazivala „dolinom gladnih“. Dolaskom nove vlasti 2012. godine, odnosno dolaskom premijera Aleksandra Vučića, u ovom jugozapadnom delu Srbije, gde spadaju i Priboj i Prijepolje i Nova Varoš i kompletan Zlatiborski okrug, pojavila se nada i sigurnost građana ovih opština da će doći do ekonomskog oporavka i ekonomskog razvoja, jer su simbol ovog kraja jugozapadnog dela Srbije kamioni.
Prvi državnik koji je u Priboj došao ne da se slika u praznim fabričkim halama, već da se suoči sa problemima koji su se dešavali u Fabrici automobila Priboj je upravo naš premijer Aleksandar Vučić. On je došao u oktobru mesecu 2013. godine, a odmah u novembru mesecu 2013. godine formirana je radna grupa kako bi se pomoglo u iznalaženju strateškog partnerstva.
Maja 30. 2014. godine potpisan je Memorandum o razumevanju između Vlade Republike Srbije i finske Fabrike za proizvodnju teških kamiona „Sisu auto“. Januara 23. 2015. godine Vlada Republike Srbije donela je Odluku o privatizaciji FAP-a putem strateškog modela, gde će se formirati novo preduzeće i gde će Republika Srbija ući u strateško partnerstvo sa finskim „Sisu auto“. To praktično znači ekonomski oporavak Republike Srbije, ali i ponovno prepoznavanje Republike Srbije na mapi zemalja gde će biti prepoznata po industrijskog proizvodnji teških kamiona.
Svakako, SNS u danu za glasanje podržaće i jedan i drugi zakon. Hvala.
Poštovana predsednice Skupštine, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani i građanke Srbije, pred nama se danas nalaze tri zakona.

Prvi zakon tiče se Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i u pitanju su dva Predloga zakona na sporazume između Republike Srbije i Ruske Federacije i Republike Srbije i Republike Makedonije, a koje se odnose na priznavanje javnih isprava o stečenom obrazovanju i priznavanje stečenih zvanja.

Najpre ću se fokusirati na zakon o izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i reći ću da je, na osnovu praćenja primene implementacije ovog zakona, nadležno ministarstvo uočilo određene nedostatke i propuste i da su u cilju otklanjanja tih nedostataka i propusta, između ostalog, proizašle ove izmene i dopune zakona. Sem uočenih nedostataka koje je Ministarstvo tokom implementacije zakona primetilo, u svakom slučaju, Srbija je na putu u EU i na tom putu neophodno je usaglašavanje naše pravne regulative sa regulativom EU, a što se ovog zakona tiče konkretno sa direktivama Evropskog parlamenta iz 1998. godine i direktivom Evropskog parlamenta iz 2004. godine. Sem usklađivanja sa evropskim direktivama, ne mogu, a da ne pomenem, ove izmene i dopune zakona se odnose i na usaglašavanje sa Zakonom o opštem upravnom postupku, Zakon o parničnom postupku, Zakonom o obezbeđenju i izvršenju.

Ono što najpre želim da istaknem jeste da se opis industrijskog dizajna pojednostavljuje, i to je i te kako značajno, zato što se u opisu industrijskog dizajna akcenat, odnosno fokus stavlja na ono što je novitet, na ono što je novost, na ono što predstavlja individualni karakter. Znači, sem što se pojednostavljuje to pojednostavljenje i to fokusiranje novosti je i te kako značajno i kod Zavoda za zaštitu intelektualne svojine, ali je vrlo važno i u sudskim postupcima, posebno u onim postupcima kada je neophodno veštačenje i sudskih veštaka i nalaz veštaka određene struke. Znači, ona je svrsishodna i u sudskoj zaštiti.

Ono što želim da istaknem, a što je novina u ovom zakonu, jeste zastupanje stranih lica pred nadležnim organima. Naime, predloženim zakonom u neravnopravni položaj su bili stavljeni naši građani i strani državljani, kada se ticalo ostvarivanja njihovih prava pred Zavodom za zaštitu intelektualne svojine, što svakako nije u skladu sa članom 43. Zakona o opštem upravnom postupku koji precizira da sva lica, sem onih koja su lišena poslovne sposobnosti, mogu vršiti radnje u svoje ime. U tom smislu, izmene se odnose na strance, da oni stranci koji imaju prebivalište na teritoriji Republike Srbije ili sedište na teritoriji Republike Srbije mogu samostalno da vrše svoje radnje pred nadležnim organima.

Takođe, želim da istaknem da je ovim zakonom i te kako unapređena efikasnost sudova. Sem efikasnosti sudova, unapređena je i pravna zaštita onih nosilaca industrijskog dizajna, pre svega, u tom smislu što im je omogućena naknada nemeaterijalne štete, i to na taj način što je sud u obavezi da ceni određene faktore koji su od presudnog značaja za utvrđivanje visine nadoknade nematerijalne štete. Na taj način se svakako olakšava rad sudskih organa.

Ono što takođe želim da istaknem, a što se odnosi na efikasnost sudstva, ali i na povećanje pravne sigurnosti nosilaca industrijskog dizajna, je svakako donošenje privremene mere. Naime, postojala su dva instituta, a to je institut obezbeđivanja dokaza koji je mogao da se sprovede bez saslušanja stranke, ali i institut privremene mere koja može da se podnese i pre podnošenja tužbe, nije bio regulisan na adekvatan način, odnosno nije bilo regulisano da može da se sprovede bez saslušanja protivne stranke. Sada je jasno i precizno određen taj rok od 10 dana, ali da ne bi došlo do zloupotrebe ovog prava, takođe, jasno i decidno je naveden rok u kom je neophodno da se podnese tužba za zaštitu ovog prava, a to je rok od 30 dana, jer u protivnom bi moglo da se desi da neki pojedinci ili grupe mogu i da zloupotrebe ovo pravo.

Ono što takođe želim da istaknem, a što je vezano za član 403. Zakona o parničnom postupku, je da je revizija u ovim predmetima moguća sve do pravnosnažnih presuda koje se donose u drugom stepenu. Na ovaj način je negde zaokružena građansko-pravna zaštita korisnika, odnosno podnosioca industrijskog dizajna.

Sporazumi koji se odnose na priznavanje stečenog obrazovanja između Republike Srbije i Ruske Federacija, u kome su taksativno navedena sva obrazovanja, sve stručne spreme, kao i stručni nazivi, o priznavanju ekvivalencije, u svakom slučaju, treba pohvaliti. To je jedan od način proširenja i poboljšanja naše saradnje na vaspitno-obrazovnom planu, a takođe ovi sporazumi su i jedan dobar pravni okvir za dalju institucionalizaciju i dalje povezivanje naših zemalja i sa Makedonijom i sa Ruskom federacijom u cilju unapređenja znanja, stečenih znanja i zvanja.

Srpska napredna stranka u danu za glasanje će podržati sve navedene zakone. Hvala.
Potpuno sam saglasna sa obrazloženjem ministra da amandman ne treba prihvatiti, pre svega iz razloga što u članu 7. stav 4. predlagač ovog zakona, Vlada odnosno nadležno ministarstvo decidno i izričito kaže da je predsednik suda dužan da odluči o prigovoru u roku od dva meseca od dana prijema prigovora. Znači, taj rok od dva meseca koji je ovde dat može da bude i kraći.
Naravno, ni u kom slučaju ne smemo da prenebregnemo činjenicu da je sudija, predsednik suda dužan da zatraži i mišljenje od sudije, odnosno javnog tužioca i da je sudija odnosno javni tužilac dužan da taj izveštaj dostave takođe u roku od 15 dana, ali to ne znači automatski i decidno 15 dana, taj rok svakako može biti i kraći.
I ovde izgleda da se prenebregava član 9. ovog zakona koji se tiče ispitnog postupka i koji decidno i jasno kaže da predsednik suda može da zahteva od sudije odnosno predsednika veća ili javnog tužioca da mu dostavi izveštaj u vremenu kraćem od 15 dana ako je u pitanju hitno postupanje.
Ono što želim da naglasim to je da ovim Predlogom zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku prvi put u našem pravnom sistemu pokušavamo da uvedemo delotvorna pravna sredstva u interesu građana, kako njihovo pravo na suđenje u razumnom roku ne bi bilo povređeno i da ne bi, kao u nekim prethodnim vremenima, postupci u porodičnim odnosima, radi se o postupku koji je Evropski sud za ljudska prava potvrdio i utvrdio da je došlo do kršenje prava suđenja u razumnom roku, majka čekala da prvi kontakt sa detetom ostvari tek posle presude Evropskog suda za ljudska prava, a to je osam godina. Hvala.
Naravno da nema osnova za prihvatanje amandmana koji se odnosi na član 10, a inače se tiče odlučivanja o prigovoru posle ispitnog postupka i nema razloga za prihvatanje amandmana jer predlagač amandmana traži da umesto predsednik suda, koji proučava izveštaj i spise predmeta i primenjuje merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku, znači, član 4, traži da umesto predsednika suda bude prvostepeni sudija.
S obzirom da je ovim Predlogom zakona jasno i precizno regulisano kome se podnosi prigovor, odnosno da se prigovor podnosi sudu u kome se nalazi predmet, to apsolutno ne mora da bude prvostepeni sudija odnosno ne mora da bude u pitanju osnovni sud i to je svakako razlog što ovaj amandman ne treba prihvatiti.
Rešenje koje je dato u članu 10. od strane ministarstva odnosno Vlade je potpuno opravdano i potpuno u skladu sa odlučivanjem o prigovoru posle ispitnog postupka. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Srbije, ja ću se u današnjem izlaganju fokusirati na Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pre svega iz razloga zato što on počiva na ustavnim načelima, ali počiva i na Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda.

Predloženi Predlog zakona u stvari, tiče se ljudskog prava pre svega, a to je pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ono što posebno želim da naglasim to je da ovaj zakon ima pre svega preventivni karakter, a preventivni karakter ogleda se upravo u tome što on predupređuje, odnosno cilj ovog zakona jeste da se predupredi nastajanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Ono što takođe želim da istaknem da je Republika Srbija i njena Vlada na putu pridruživanja EU jedan od ciljeva je svakako harmonizacija našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Sam ministar, gospodin Selaković istakao je u svom uvodnom izlaganju, koje je bilo opširno, koje je bilo jasno, koje je bilo precizno, da je u izradi ovog zakona konsultovani su i sarađivali sa Evropskom komisijom.

Takođe, želim da istaknem, to je da su razmatrana i uporedno pravna rešenja zemalja u okruženju i da su naravno korišćena pozitivna iskustva iz tih uporedno pravnih rešenja, pre svega iz Slovenije i pre svega iz Poljske.

Ono što takođe želim da istaknem to je da predlogom ovog zakona ubrzava se sudski postupak i to kroz primenu dva pravna sredstva. Prvo pravno sredstvo je prigovor, drugo pravno sredstvo je žalba, sem ubrzanja postupka naravno ovim predlogom zakona omogućava se i satisfakcija onog ko učestvuje u sudskom postupku kroz novčanu nadoknadu neimovinske štete.

Takođe želim da naglasim to je član 4. Predloga zakona koji se odnosi na merila za ocenu suđenja u razumnom roku. Moram da istaknem da su ova merila u potpunosti usaglašeni sa Evropskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda, ali takođe, moram da naglasim da ova merila nisu zatvorena, da su merila sa otvorenom listom i da upravo u ovim merilima se ogleda fleksibilnost suda. Šta to znači? Sud naravno ne postupa po šablonima mada je ujednačena sudska praksa u istim pravnim stvarima nešto što svakako Republika Srbija treba da teži. Znači, da prevashodno lista nije zatvorena i nije zatvorena upravo iz tog razloga što je svaki predmet specifičan i svaki predmet je po svojoj specifičnosti zaseban i jedinstven za sebe.

Ono što takođe želim da naglasim da se ovim predlogom zakona aktivno participira i učesnik u sudskom postupku, a to je učesnik u parničnom, vanparničnom, upravnom, izvršnom postupku na taj način što mu se pruža mogućnost podnošenja prigovora i žalbe. Prigovor i žalba su procesne pretpostavke za pravično zadovoljenje u sudskom postupku i naravno to su prethodne radnje kako bi do pravičnog zadovoljenja moglo uopšte da dođe.

Ono što smatram izuzetno važnim, što je izuzetno značajno sa aspekta rasterećenja sudova, to je čini mi se član 24. koji daje mogućnost poravnanja pred pravobranilaštvom. Taj postupak poravnanja može da traje dva meseca. U tom postupku ili se postiže poravnjanje, a ako se poravnjanje ne postigne postupak se obustavlja, ali stranka naravno ima pravo da tužbom pokrene postupak pred nadležnim sudom.

Takođe, ono što želim da naglasim, to je član 35. pomenutog predloga zakona koji daje mogućnost svim našim građanima koji su podneli predlog, odnosno zahtev pred Evropskim sudom za ljudska prava, a po čijim zahtevima nije razmatrano i nije doneta nikakva odgovarajuća odluka, da mogu da se obrate u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, pravobranilaštvu radi poravnanja, odnosno da pokrenu tužbu u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, što svakako našim građanima daje mogućnost da u zemlji ostvare svoja prava koja su ranije bila uskraćena.

Ovo svakako jeste iz domena ljudskog prava. Republika Srbija brine o svim svojim građanima, a posebno o građanima u sudskim sporovima. Na ovaj način vraća se poverenje građana u sud, ali naravno i povećava odgovornost pravosudnih organa i sudija. Sve su to razlozi zbog čega će SNS u Danu za glasanje podržati sve zakone. Hvala.
Amandman, naravno, ne treba prihvatiti iz razloga što ne stoji činjenica da član 2. predlagača zakona, Vlade, odnosno nadležnog ministarstva nije precizan, nije jasan i nije jezički ispravan. Naprotiv, član 2, a u vezi sa članom 18. koji se dopunjuje, je sasvim jezički precizan i što ću potencirati time da je Nacionalna služba dužna da obezbedi i organizuje program uvođenja u posao zaposlenog i stručno usavršavanje i osposobljavanje zaposlenog, kao i proveru stručne osposobljenosti zaposlenih. Znači, ovde ne stoji da Nacionalna služba može, nego stoji da je Nacionalna služba dužna.
Takođe, jedan od ciljeva donošenja ovog predloga zakona, odnosno dopuna Predloga zakona, svakako je unapređenje kvaliteta pružene usluge zaposlenih u Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Upravo ovim članom postiže se da kvalitet pružene usluge od strane zaposlenih u Nacionalnoj službi bude što bolji i da tim kvalitetom usluge budu zadovoljni kako poslodavci, tako i nezaposlena lica. Naravno, da bi se postigao određeni kvalitet adekvatne pružene usluge, neophodna je stalna edukacija, stalno usavršavanje, stalno sticanje znanja zaposlenih i to se upravo ovim članom i precizira.
Takođe, u članu 2. stavu 2. stoji da će Nacionalna služba za zapošljavanje, naravno, doneti opšti akt, a kojim će se urediti prioriteti osposobljavanja, edukacije, sticanje znanja i drugi kriterijumi koji su neophodni za stalno i kontinuirano stručno usavršavanje zaposlenih u Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Hvala.
Zahvaljujem.
Naravno da ne postoji nikakav valjan razlog za prihvatanje ovog amandmana. Ono što želim da naglasim to je da predlagač ovog zakona, Vlada, odnosno nadležno ministarstvo i te kako vode računa da se budžetska sredstva na zakonit način koriste. Kako oni to vode računa? Tako što se članom 80a kaže – nezaposleno lice kome je izvršena isplata novčane naknade na koju nije imao pravo, dužan je da Nacionalnoj službi vrati primljene iznose.
Zašto je predlagač ovog člana zakona, odnosno Vlada, odnosno nadležno ministarstvo u pravu? Zato što nezaposleno lice u postupku ostvarivanja prava na novčanu naknadu koju sprovodi Nacionalna služba za zapošljavanje u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku dobija rešenje u kome stoji i pouka o pravnom leku, ali stoji i obaveza da lice kome se odobrava isplata novčane naknade dužan je da svaku promenu koja se tiče te isplate prijavi Nacionalnoj službi za zapošljavanje u roku od 15 dana.
Znači, korisnik prava na novčanu naknadu, nezaposleno lice u slučaju da nije zadovoljan rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje ima pravo da uloži žalbu nadležnom ministarstvu. Ako ni po toj žalbi nije zadovoljan, ima pravo da pokrene upravni spor pred Upravnim sudom. Naravno da se ovde neće vršiti naplata potraživanja kod rešenja koja nisu pravosnažna. Upravo, Nacionalna služba za zapošljavanje na osnovu pravosnažnog i konačnog rešenja vrši naplatu potraživanja, znači da je nezaposleno lice iskoristilo sva pravna sredstva. Još jedno, nezaposleno lice koje je nezakonito primalo novčanu naknadu naravno da ima pravo i u postupku izvršenja tog rešenja da uloži prigovor.
Prema tome, svakako da je predloženi član zakona i te kako adekvatan i i te kako u cilju zaštite zakonitosti, zakonitog poslovanja Nacionalne službe za zapošljavanje i zakonitog trošenja budžetskih sredstava, ali i zakonitog odnosa onih koji primaju novčanu naknadu da sve promene blagovremeno i na vreme prijave Nacionalnoj službi, pa tako neće ni doći u situaciju izvršenja. Hvala.
Zahvaljujem.
Amandman svakako ne treba prihvatiti upravo iz razloga što je u članu 2. Predloga zakona o upotrebi znakovnog jezika, u skladu sa metodologijom izrade zakonskih propisa, u članu koji se odnosi na načela upravo potencirano postizanje pune ravnopravnosti osoba sa invaliditetom sa ostalim građanima.
Takođe, u članu 2. polazi se od osnovnih ustavnih načela, a naravno da se polazi i od Ustava kao najvišeg pravnog akta Republike Srbije i od načela koja se odnose na uživanje ljudskih prava i zabranu diskriminacije.
Naravno, Republika Srbija, a u skladu sa Ustavom, ima pravo i uvođenja posebnih mera, i to kod onih građana ili grupe građana koji zbog pojedinih poteškoća ne mogu u punom obimu da postignu ravnopravnost sa ostalim građanima Srbije. Upravo ta posebna mera koja proizilazi iz Ustava, član 21. stav 4, je i donošenje ovog Predloga zakona o upotrebi znakovnog jezika.
Zahvaljujem.
Amandman koji se odnosi na član 3, a koji se inače u Predlogu zakona odnosi na definicije gluvih osoba, znakovnog jezika i tumača za znakovni jezik, ne treba prihvatiti iz sledećeg razloga. Naime, definicija gluve osobe u članu 3. je prihvaćena na osnovu međunarodno prihvaćenog socijalnog modela gluve osobe. Akcenat u ovoj definiciji gluve osobe je na osobi, a ne na oštećenju, kako to predlagač amandmana ističe, na oštećenju, odnosno bez sluha.
Znači, akcenat je na osobi koja usled informacionih, komunikacionih i drugih prepreka je ograničena u punom i ravnopravnom učešću u društvenom životu. Moram da naglasim da je kod ove definicije gluve osobe sem aktivnog učešća Saveza gluvih i nagluvih, a inače, gluvih i nagluvih ima oko 50.000 i lokalnih udruženja gluvih i nagluvih koje Savez okuplja, ima 44 koji su učestvovali u kreiranju ovog zakona, učestvovali su i fakulteti, između tih fakulteta jeste i fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju koji na svom fakultetu školuje kadar koji se bavi obukom, u stvari stiče se akademsko zvanje i bavi se radom sa gluvim i nagluvim ljudima svih uzrasta. To su naravno surdolozi, akademsko zvanje koje se stiče na ovom fakultetu.
Takođe želim da naglasim da je ovakva definicija i te kako značajna. Vrlo je važno jezik koji ćemo upotrebiti u ovom Predlogu zakona o upotrebi znakovnog jezika. Znači, jezik koji je u ovom slučaju pravnički treba da svede rizik marginalizacije ovih osoba, a osobe sa invaliditetom, to svi znamo da se nalaze u riziku marginalizacije, na najmanju moguću meru. Upravo predlagač zakona ovakvom definicijom gluve osobe to i čini.
Što se samog znakovnog jezika tiče i njegovo određenje, odnosno njegova definicija je apsolutno u skladu sa onim što misli Savez udruženja gluvih i nagluvih i to jeste prirodni oblik komunikacije gluvih osoba. To jeste njihov maternji jezik ili onako kako gluve i nagluve osobe često govore, znakovni jezik jeste njihovo rezervno uvo.
Što se tiče tumača za znakovni jezik, hoću da naglasim da ovim Predlogom zakona prvi put se uvodi zvanje tumača za znakovni jezik. Ono će biti uvedeno u nomenklaturu zanimanja i tumači za znakovni jezik, naravno, precizno i tačno se definišu u članu 11. stav 3. pomenutog zakona. Hvala.