Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ljubomir Kragović

Govori

Možete koliko god hoćete.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predlog Vlade Srbije povodom informacije o nekakvom proglašenju ustavnih okvira dobio je više karakteristika, od blag, mlak, do snishodljiv. Mislim da je ovakav predlog sraman i da ovaj zaključak Narodne skupštine treba da ima samo jedan član u kome će da stoji - dokument "Ustavni okvir za primenu samouprave na Kosovu i Metohiji" je neprihvatljiv od strane Narodne skupštine, uz obrazloženje da se takav član opiše i doda sve ono što je navodna mirovna misija uradila skoro za dve godine dejstvovanja na Kosovu i Metohiji.

To je da se, pre svega, najzad izvrši to razoružanje terorističkih bandi, da zavlada mir i bezbednost na prostorima Kosova i Metohije; da se obezbedi uslov za povratak Srba na prostore Kosova i Metohije; da se donese odluka o proterivanju svih stranih državljana sa Kosova i Metohije, tu mislim na Šiptare koji su se doselili na Kosovo i Metohiju; da se reši sudbina 1.300 nestalih i kidnapovanih Srba, da se otkriju ubice 1.300 Srba i da se donese odluka o povratku dela snaga policije i Vojske Jugoslavije, kako bi najzad zavladao red i mir na Kosovu i Metohiji.

Ovaj ustavni okvir ima i svoje uzroke. Setimo se vremena u kojem je došlo do kapitulacije Kosova i Metohije. Imali smo jedan referendum na kome su se građani Srbije izjasnili da Srbija sama uređuje svoju državu. Na osnovu tog referenduma je došlo do odbijanja plana iz Rambujea i uopšte mešanje stranih sila na našoj teritoriji. Onda je, normalno, došlo do bombardovanja, do agresije i do Sporazuma Černomirdin - Ahtisari, koji je ova skupština usvojila. Moram da podsetim ponovo, svi predstavnici političkih partija, bilo u poziciji ili opoziciji, bili su za, izuzev SRS-a, koja je odbila Sporazum Černomirdin - Ahtisari, na osnovu koga je doneta Rezolucija Saveta bezbednosti 1244.

Nešto slično se ponavlja i u ovom sazivu parlamenta. Imali smo sednicu pre nepunih mesec dana. Doneli smo neku rezoluciju i ta rezolucija je jednoglasno izglasana u ovoj skupštini, u kojoj se odbija da se prihvate bilo kakvi ustavni okviri za privremenu samoupravu na Kosovu i Metohiji. Mislim da nas i ta rezolucija obavezuje da zaključak treba da bude onakav, kakav sam predložio, tj. da ima samo jedna član u kome se jasno i decidno kaže da se dokument ne prihvata i da je neprihvatljiv za Narodnu skupštinu Republike Srbije.

Ovde se više puta postavilo pitanje kako onda da se utiče da se Srbima, koji su ostali na Kosovu i Metohiji, olakša život. Postoji više načina koje Vlada Srbije mora da preduzme, kako bi život Srbima na Kosovu i Metohiji olakšala, a ujedno i ona uticala na to da se određeni broj Srba vrati na Kosovo i Metohiju. Međutim, ono što je indikativno je to da Vlada Srbije nema jasan stav i da ima oprečna mišljenja. Ako se setimo najave uvođenja carina, onda je okupator nagoveštavao i tvrdio da je u saradnji sa Saveznom i Republičkom vladom, imao dozvolu da uvede carine. Jedan od članova Savezne vlade je rekao da je data saglasnost, drugi da nije data saglasnost. Onda smo na kraju dobili obaveštenje da će se uvesti neke takse koje Srbi treba da plaćaju da bi se finansirao okupator. Međutim, takvo reagovanje Vlade ne zadovoljava Srbe, jer Srbi žele da plaćaju poreze, takse i akcize Vladi Srbije, a ne okupacionoj vladi na Kosovu i Metohiji.

Zatim, jedna dilema oko izbora. Dok jedni članovi zagovaraju nekakve izbore, drugi ne zagovaraju izbore. Mora se i ova skupština oko toga odrediti, da se izbori moraju bojkotovati na Kosovu i Metohiji. Moraju se bojkotovati iz prostog razloga što uslovi za bilo kakve izbore ne postoje na prostoru Kosova i Metohije. Ono što je najbitnije, to je da treba pojačati nas Srba koji živimo na Kosovu i Metohiji. Mora se raditi na povratku izbeglih i raseljenih lica sa Kosova i Metohije. Ako Vlada Srbije ne može nikoga da vrati u Peć, u Prizren, u Uroševac, u Prištinu, ona može da vrati Srbe u Leposavić, u Mitrovicu, u Zvečan, u Zubin Potok i u srpske enklave. Može tako što će iz ovog seta poreskih zakona, kojim su velika sredstva obezbeđena, u budžetu koji je usvojen u ovoj skupštini da se određena sredstva odvoje. Moj predlog bi bio da se u ove četiri opštine severnog Kosova napravi po 100 stanova u kojima će se zbrinuti Srbi, a isto tako ne zapostaviti ni one srpske enklave koje su na Kosovu i Metohiji, gde se takođe može uraditi po 100 stanova, kako bi se stimulisali Srbi da se vrate. Normalno, uz te stanove treba praviti i poslovne zgrade kako bi mogla da se smesti kakva - takva uprava koja postoji tamo gde su Srbi ostali da žive.

Jako je bitno da Vlada Srbije ima jasan stav. Ne može ministar, gospodin Gašo Knežević, da postavlja pitanje ukidanja Univerziteta u Prištini. Ili, gospođa Slobodanka Turajlić, koja isto to najavljuje. Normalno, to stvara paniku kod Srba. Treba raditi na tome da Univerzitet u Prištini, kakav je - takav je, po novim uslovima mora da radi i funkcioniše, sa težnjom da se svi fakulteti vrate u severeni deo Kosova i Metohije, kako bi ti preostali Srbi bar tu brigu skinuli sa vrata, da ne moraju da se izlažu troškovima i da svoju decu šalju u Beograd, Niš, Novi Sad, u univerzitetske centre po Srbiji.

Zatim, ne sme se dozvoliti da ministar policije proglašava Srbe za zločince, a ujedno da amnestira Albance. Ne može on, preko svoje televizije koja jedina funkcioniše dole na Kosovu, da poziva Srbe u nekakve kosovske zaštitne korpuse, u neku kosovsku policiju, a ministar je policije Republike Srbije. Ministar pravde, svedoci smo ovde svi, izmišlja neke hladnjače sa nekim leševima, a sve je to uradio samo da bi sebe odbranio od onoga što je nemoguće da se odbrani, a to je da na inicijativu za smenu, od predstavnika SRS-a, on nekim lažnim argumentima počinje da se brani.

Ono što je najviše iritiralo Srbe, gospodine predsedniče, je i aminovanje Kušnerovih predloga. Nakon dolaska okupacionih snaga, pojedini Srbi su prihvatili okupatore kao svoje oslobodioce i prišli u neku Kušnerovu vladu. Te iste predloge, koje je predložio Kušner, aminovao je i ministar pravde, gospodin Vladan Batić. Aminovao je zato što je on ministar i lokalne samouprave, tako da onaj spisak Vlade na Kosovu on predlaže i sada je to predlog Vlade Srbije. Ne može se to izjednačavati, bez obzira što sam naglasio da ima sličnosti između Đinđića i Kušnera.

Na moje pitanje, zašto gospoda poslanici sa Kosova, koji su u Vladi, koji predstavljaju vlast, na primer, Jakšić ili Antonijević, dozvoljavaju da takvi Srbi budu sad imenovani od Vlade, oni kažu - pitajte Đinđića. Zato vas i pitam. Gospodine Đinđić, vi rekoste - bilo kakav tekst neće otežati život Srba u Srbiji. Nismo uslovljeni Kosovom, već saradnjom sa Hagom.

(Predsednik: Vreme.)

Molim vas da ovaj zaključak povučete i da ne otežate život Srba na Kosovu i Metohiji. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na dnevni red, želim da kažem da je gospodin Aleksandar Vučić imao pravo na repliku, jer je Ivković pomenuo lično njegovo ime i prezime i trebalo je da dobije pravo na repliku. Međutim, ovo je po ko zna koji put odnos predsedavajućeg prema SRS takav da već dolazi na ivicu ove tolerantnosti.
Poslanička grupa SRS još marta meseca podnela je Predlog za glasanje o nepoverenju ministru pravde i lokalne samouprave, gospodinu Vladanu Batiću. Gospodin Tomislav Nikolić je u jednom iscrpnom izlaganju naveo bezbroj primera, i sve te primere argumentovao, koji su dovoljni da se danas izglasa nepoverenje gospodinu Batiću.
Ono što smo čuli ja ne želim da ponavljam, ali želim da kažem ono što je gospodin Batić ovde više puta izlagao, a to je da kaže da ne voli da laže, jer veruje u Boga, i citira stalno po neku definiciju laži. On ih tako prikuplja, a po prirodi, čovek ono što voli, to i radi, a gospodin Batić samo skuplja definicije o laži, jer najverovatnije najviše voli da laže.
E hvala.

A to što kaže da veruje u Boga i što mu nisu dovoljni samo mediji i časopisi, nego se služi čak i balonima, malo je mnogo i sumnjam da takav čovek koji svoju veru koristi u marketinške, u propagandne svrhe uopšte može da kaže da je vernik.

Svi primeri koji su ovde navedeni, o bahatom, neodmerenom i drskom ponašanju u pojedinim fabrikama, kao što je "Galenika", "Zastava", Majdanpek, Bor, TV "Palma", ukazuju na to (hoćete li da opomenete gospodina ministra da ne dobacuje ovde, kao neki uličar, nego da sedi i da sluša ono što mene muči, mene muči to što je on ministar i što je toliko ogrezao u kriminal). Ja shvatam ovaj njegov upad u prostorije fabrike "Galenika" kao jednu obavezu, pošto je on advokat gospodina Panića, a verovatno za debelu nadoknadu nije uspeo da mu reši taj problem.

Pomislio je - sada je došao na vlast i ući će sa par heklera i par automatskih pušaka i tako će da zadovolji svog prijatelja. Međutim, ne može. I same vaše kolege govore da ste vi jedan provincijalac, jedan provincijski advokat koji nije uspeo da dobije nijedan spor. Međutim, vi ćete pokušati sve to kroz trenutnu funkciju da ostvarite, ali nećete uspeti u tome.

Inače, gospodin ministar je poznat kao inicijator, kao organizator drugih kriznih štabova i kao semafor koji daje žuta, zelena ili crvena svetla gde mogu da se formiraju i ko će u tim kriznim štabovima da učestvuje. To je ono što je sramota za državu Srbiju i sama ta činjenica bila bi kao dokaz dovoljna da se danas izglasa nepoverenje gospodinu ministru.

Ono što je još aktuelno, to su i neodmerene izjave u javnim glasilima i tumačenje onoga što Srbe najviše muči, a to je taj Hag, ono što su gospodin Simić, gospodin Stakić isporučeni Hagu na jedan sraman način koji ne dolikuje jednoj srpskoj državi. I, ako se ovaj trend ovako nastavi, onda neće biti ni Srbije, ni srpskog naroda.

Govori da nije video hekler, da ga nije držao u ruci, da ne zna šta su fantomke, šta su čarape, šta je kriminal, a to može samo da ubedi sebe, a ubeđen sam da ne može da ubedi nijednog građanina u ovoj državi Srbiji.

Kao ministar za lokalnu samoupravu uvodi prinudne uprave, i to u 17 opština, tamo gde, normalno, vlast nije osvojio DOS. Zašto uvodi - uvodi iz jednog prostog principa, jer kroz uvođenje privremene uprave, on u stvari pokušava da formira neke nazovi opštinske odbore DHSS. To je samo privid i jedna maska. Od takvih opštinskih odbora, budite ubeđeni, neće biti ništa, a to će naredni izbori sigurno i pokazati.

Ministar, iako dobro zna za podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, to ne prihvata i ponaša se kao jedan od najmoćnijih ljudi u državi, gde je izvršna vlast i izvan zakonodavne. Imamo primer da je čak pretio predsedniku Skupštine da ukine ovaj prenos, jer, verovatno se asocirao na to da, kada su ga izbacivali iz Demokratske stranke Srbije, tada nije bilo prenosa i nije bilo medijske promocije tog njegovog izbacivanja. Isto je mislio sada ukidanjem prenosa da spreči poslanike da ukažu narodu na sve one nepravilnosti koje se događaju pod vlašću gospodina Batića.

Gospodine ministre, non-stop dobacujete, više pričate nego što ja pričam. To je toliko neprimetno, a predsedavajući uopšte ne čuje, ili se zamislio ili nije trenutno u sali.

Dalje, u svom obraćanju ovom parlamentu priča kako se više puta obraćao Hekerupu, kako je podnosio nekakve krivične prijave protiv Demaćija, protiv Tačija, protiv Čekua, protiv Hajredirija. To su sve neke gluposti. Samo da podsetim gospodina ministra da je on koalicioni partner, da je on u vladi Adema Tačija, da je on u vladi Bernara Kušnera i da je on u vladi Hansa Hekerupa, sa svojim članom, potpredsednikom DHSS. To je još jedan cinizam, on šalje prijave sa onima sa kojima sarađuje, verovatno sanja dan, da li će ikada doći u tu poziciju, da pošalje i krivičnu prijavu i sadašnjim saveznicima u ovoj DOS-ovoj vladi.

Zatim, kada govori o nekakvom poreklu i imenima, da li neko prezime ima u srpskom narodu, da li ima neko u hrvatskom narodu, ja ne znam, ali znam da na Kosovu ima mnogo Batićija. Verovatno ih ima toliko da su vam svi zahvalni zato što ste se zalagali za amnestiju šiptarskih terorista i separatista.

Nedavna najava gospodina premijera da će izvršiti rekonstrukciju Vlade Republike Srbije u septembru i da će jedno mesto dati Šiptaru, a jedno mesto Muslimanu, ja mislim da će ono mesto što je namenjeno za Šiptara, mesto potpredsednika ili ministra bez portfelja, biti dato gospodinu Vladanu Batiću.

Zatim, u svom izlaganju navodi da je pisao krivične prijave i protiv NATO agresora - to je samo jedan običan blam, da se prikaže kao da je bio protiv. Svedoci smo da je gospodin Solana bio na ovom prostoru i bilo je prilike da se po zakonu kojim je Solana osuđen, da se uhapsi, a ne da se na crvenom tepihu ovde dočekuje u Srbiji. Svi ovi navodi, kako moj, tako i prethodnih mojih kolega poslanika, dovoljno ukazuju na sve ono što je loše u radu ministra Batića i pozivam sve poslanike da danas izglasamo nepoverenje ovakvom ministru i oslobodimo Srbiju od ovog zla i od ovog terora. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj predlog zakona o zaštiti maloletnika pre svega shvatam kao jednu ideju da se ono što je najdraže, što je najmilije svima nama zaštiti od svih navedenih poroka.
Da li smo mi spremni da pružimo tu zaštitu ili ne, to je jedno od pitanja. Vlada Republike Srbije čini mnogo toga da se upravo ovi poroci javljaju kod nas u Srbiji. Ukidanje Ministarstva za sport i omladinu i donošenje restriktivnog seta poreskih zakona, od oporezivanja svega onoga što je neophodno za decu i dečiji uzrast, do smanjenja isplata socijalnih davanja, ukazuje na to da će mnogo dece da se odazove ovim porocima.
S druge strane, imamo naglu pojavu reklamiranja onoga što treba sprečiti u ovoj državi. Treba strogo sankcionisati reklamiranje cigareta, alkohola, a svedoci smo da na svakom koraku možemo videti reklamiranje, pretežno stranih cigareta u našoj zemlji.
Sa ovolikim panoima i reklamama, naša edukacija ne ide u pravcu da se što manje koriste cigarete, alkohol, nego naprotiv, broj onih koji uživaju cigarete, alkohol i drogu se povećava. Zato bi trebalo predložiti da se svi ovi panoi sklone sa naših ulica i da se medijima strogo zabrani reklamiranje i stranih i domaćih cigareta.
Domaće cigarete, tj. njihovu reklamu, nisam primetio, ali za strane postoje, za "ronhil", "vinston", za "laki strajk", i za mnoge cigarete čije se reklame vrte na našim medijima. Normalno, ima ih i u našoj štampi.
Zatim, problem opojnih droga, problem distribucije, dostave, upućuje na to da treba da shvatimo da je droga jedno zlo u kome uživaju oni koji imaju sredstava. Mi ovde govorimo da je naša porodica dosta materijalno oslabljena i da za to ne bi imala sredstava. Međutim, tu se postavlja pitanje - ko su ti ljudi koji vrše distribuciju, dostavu i koji mame našu decu da koriste drogu.
Verovatno se u prvi mah ona deli besplatno, i na kraju lanac tih dilera i kriminalaca treba oštro sankcionisati i formirati čak i službu koja će takve ljude sklanjati, naročito ispred školskih dvorišta, da ne bi dolazili u kontakt sa našom decom i nudili im da probaju ta opojna sredstva.
Zatim, kod pojave sekti, sama činjenica da smo čuli ovde da ima preko 800 nevladinih organizacija govori da u te nevladine organizacije spadaju i sekte. One su jedno zlo koje se takođe mora sprečiti, sektama zabraniti rad, a ne kao što imamo slučajeva, čitamo iz štampe, da im se i sportske hale, koje su građani ove Srbije napravili, daju na korišćenje, kako bi mogli da šire negativnu ideju o sektaštvu.
To je jedno zlo koje mora da se uredi. Ne znam da li je ovaj predlog toliko dobar, mislim da nije, ali sa jednim setom zakona mogli bi da učinimo da se i ta problematika još više sankcioniše, da bi se to zlo sprečilo.
Ono što još mogu da vam kažem, to je da od dolaska okupatorskih snaga NATO pakta na Kosovo i Metohiju, od onih koji su vas doveli ovde na vlast, na Kosovu i Metohiji se stvara raj za kriminal, za trgovinu oružjem, drogom, belim robljem. To se sve deli i može to koristiti koliko god ko hoće, u kojim god hoće količinama.
To je ono što su te, navodno mirovne snage iz mirovne misije, donele, ne samo Srbima, nego svima koji žive na prostoru Kosova i Metohije.
Hteo bih na kraju da se obratim gospođi Matković, ministru, da je njena primedba za mene bila neumesna, da smo dva dana raspravljali o problematici mladih i da bi bilo efikasnije da smo tu raspravu odložili i da smo ta sredstva uplatili za edukaciju mladih. Baš sam mišljenja da je ona mogla, ne dva dana, nego dve nedelje rasprave da vodi o njenim predlozima zakona, gde je mogla samo jednom rečenicom da nas obavesti - sve ovo što vas interesuje, to će sve urediti Vlada Srbije, a da ne bi izgubili dve nedelje, mi ćemo nastojati da se urede programi o štetnosti duvana, o štetnosti alkohola i droge. Zbog toga smatram da je vaša primedba neumesna, jer je Parlament upravo taj koji treba da raspravlja o svim kategorijama našeg društva. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predlog gospodina Lazara Marjanskog, njegov predlog zakona o dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, može se shvatiti ako se lepo pročita postojeći zakon koji je na snazi, a član 1. ovog zakona kaže: "Ovim zakonom se uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i uređenje poljoprivrednog zemljišta, kao prirodnog bogatstva i dobra od opšteg interesa." Normalno, ovaj član 1. je verovatno podloga za čl. 1. stav 2.  Predloga zakona koji glasi: "Zaštitom poljoprivrednog zemljišta,  u smislu ovog zakona, obuhvata se i sprečavanje elementarnih nepogoda (poplave, suše, vetrovi i korovske biljke) preduzimanjem odgovarajućih mera u cilju očuvanja poljoprivrednog zemljišta."
Pred nama je jedan predlog zakona koji je jasan, koji je definisan i uz to jako detaljno obrazložen. Međutim, šta ovde ne dostaje? Nedostaje to što nema Vlade, što nema predstavnika Vlade da nam ukaže da li može da se prihvati jedan predlog ovakvog zakona. S druge strane, imali smo razjašnjenje Odbora za poljoprivredu, sa obrazloženjem da je zakon dobar, da je šteta koju proizvodi ova korovska biljka velika, ali da ipak ne može da se zakon usvoji iz, kako on navodi, dva razloga. Jedan je što za uništavanje ovog koriva može da posluži motika, a čuli smo i stručna mišljenja da se motikom to ne može iskoreniti. Drugi što za to služi prskanje, a to je i predloženo ovim zakonom, da se uz pomoć prskanja hemijskim sredstvima i uz pomoć mehanizacije otkloni i uništi ova korovska biljka.
Ipak mislim da ovaj predlog zakona ne može da se usvoji, jer nema saglasnost EU. Znači, da bi bilo koji zakon ili predlog zakona mogao da se usvoji u ovom parlamentu, mora da ima saglasnost EU, a pošto ovaj predlog zakona nema saglasnost EU, on normalno ne može ni biti usvojen u ovoj skupštini. Ako pažljivo pogledamo objašnjenje koje je jako detaljno i lepo napisano, videćemo da je ovaj zakon ipak potrebno usvojiti, bez obzira što nemamo saglasnost EU.
Na primer, evo u ovom tekstu se kaže da na smanjenje prinosa, pored velike brojnosti znatan uticaj ima dužina rizoma u zemljištu, kao i njegova starost. Ukoliko je njiva tri godine zakorovljena divljim sirkom, a u smislu njegovog suzbijanja nisu preduzete odgovarajuće mere, prinos kukuruza se smanjuje od 85 do 97% u odnosu na kukuruz gajen na nezakorovljenoj njivi. Ako se raspolaže sa podacima iz ranijeg perioda o zastupljenosti i brojnosti korova, divljeg sirka po regionima, ne mogu se danas sa sigurnošću utvrditi stvarni gubici.
Znači, jedna situacija jako alarmantna, koja ukazuje da ipak treba da glasamo za ovaj predlog zakona. Ovde je iznet podatak da je 300.000 hektara pod oranicama nezasejano, a veliki procenat onih zasejanih imaće manje prinose zbog dejstva ove korovske biljke. S druge strane, ono što gospodin Lazar Marjanski nije uspeo, a nije ni stigao zbog vremena da nam obrazloži, mada je dao ovde jedno pitanje, da li se isplati investicija.
To je obrazloženje već više puta dato, da se ova investicija isplati i to dvadesetostruko, a da je ovo predlog organizovanog investiranja. To je jedan proces koji traje pet do deset godina, s tim što možemo da pročitamo i ovaj pasus: investiralo bi se dvadeset do trideset posto naturalno od ukupno iskazanih sredstava u periodu od tri do pet godina.
Znači, jedan sistematski pristup i država bi to mogla da kreditira, za razliku od onoga kako su pojedini poslanici iskazivali da se ovde radi o nekoj nenormalnoj sumi novca. Međutim, ta suma novca nije toliko jako izražena, s obzirom da bi se plaćalo i investiralo kako bi se uništilo ovo zlo, tj. ova korovska biljka. Još jednom vas molim sve da ipak...
(Predsedavajuća: Vreme.)
.... radi pomoći pre svega seljaku, a na kraju svim građanima Srbije, glasate za ovaj predlog zakona kojim će se ostvariti veći prinos, a samim tim i bolji život u Srbiji. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, jedna materija, koja trenutno nije definisana i nije zakonski definisana, danas je na dnevnom redu, a to je Predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća.
Cilj ovog predloga zakona je stimulacija razvoja ovih malih i srednjih preduzeća, kao uopšte i privatnog preduzetništva. Razlozi za donošenje ovog zakona su višestruki. Jedan od glavnih razloga je što znamo da je trend razvoja ovih preduzeća porast njihovog broja, sa jedne cifre od 20.000 preduzeća u 1990. godini, a danas negde oko 180.000, sa 190.000 privatnih radnji, koje upošljavaju negde oko 520.000 radnika. Činjenica je da se ovim problemom treba pozabaviti.
Ono što je najbitnije je da se donese jedan Predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća, da se reguliše jako veliki broj nezaposlenih ljudi, da se uposli jako veliki broj stručnih kadrova, koji trenutno nemaju svoje zaposlenje, kao i da se najzad pokrene onaj zamajac koji je neophodan za razvoj svake države, za razvoj privrede, pa i same države Srbije.
Neophodnost donošenja ovakvog zakonskog projekta je i u samoj najavi o donošenju zakona o privatizaciji, koji će biti u narednom zasedanju ovog parlamenta, a po najavama ministra Vlahovića, očekujemo da će preko 400.000 radnika ostati bez posla i da ćete te radnike morati zbrinuti iz socijalnog programa.
Mislim da je najbolji socijalni program jedan podsticaj razvoju malih i srednjih preduzeća, jer, ubeđen sam da nijedan od tih radnika koji bude ostao zbog zakona o privatizaciji na ulici, neće biti zadovoljan ako mu se dodeljuje neka socijalna ili humanitarna pomoć, nego će, jednostavno, mogućnost zapošljavanja biti ta namera koju on želi.
Mogućnost zapošljavanja trenutno je samo kroz razvoj malih i srednjih preduzeća. Ideja ovog predloga zakona je da država stane iza ovog predloga za podršku razvoju malih i srednjih preduzeća. Zašto država - zato što su naše banke trenutno nesposobne, trenutno na takvom nivou da ne mogu da isfinansiraju razvoj malih i srednjih preduzeća.
Država može, i mora, jer samo je ona u mogućnosti da sprovede tu kreditnu i kamatnu politiku. Znači, da plasira određena sredstva, koja će biti povoljna i koja će stimulisati naše građane za otvaranje malih i srednjih preduzeća. Ovim projektom, normalno, dolazi do razvoja u privredi, u poljoprivredi, dolazi do razvoja, kako na selu, tako i u gradu. Uslovi su danas mnogo gori nego ranije, jer su ukinute sankcije, i ono što treba Vlada da propiše to je da se finansiraju oni programi koji su izvozno orijentisani, oni programi koji će se baviti proizvodnjom zdrave hrane ili, pak, oni programi gde će se zameniti uvozni proizvodi, znači proizvodnja onih proizvoda, onih komponenti koje danas moramo da uvozimo.
Konkretno, oko ovog predloga zakona, treba samo jasno definisati status preduzeća i izvršiti decentralizaciju ovih agencija i fondova, kako bi ta utakmica bila ravnopravnija. Međutim, ovde postoji jedan veliki problem, a to je problem Vlade Republike Srbije, koja ne želi ovakav zakonski predlog da dostavi narodnim poslanicima na razmatranje, šta više, kaže da već postojeća zakonska rešenja regulišu ovu materiju.
Svedoci smo da su jučerašnje i današnje novine objavile spisak preduzeća, privatnih, koja su učestvovala u nekakvim sredstvima, i vidimo da su to preduzeća koja su bliska Vladi Republike Srbije, štaviše, čiji su vlasnici i sami članovi Vlade Republike Srbije. Znači, nastavlja se sa jednom pogubnom praksom, sa jednom praksom da onaj ko je u Vladi ima pravo na određena sredstva.
Jedan od poslanika DOS-a je izjavio da je ova vlada ista kao i prethodna, ali mislim da to nije tačno, da je ova vlada još gora od prethodne vlade i da je to nešto najgore što je moglo zadesiti državu Srbiju. Inače, kako protumačiti da privatno preduzeće potpredsednika Vlade dobije neka sredstva, da bude prioritet baš ta njegova firma?
Ono što želim da naglasim je i obaveza države. Nije obaveza države samo da uzima poreze i namete, da ukida postojeća prava, olakšice, povoljnosti koje su bile kao stimulacija za otvaranje malih i srednjih preduzeća, nego je njena obaveza i da pomogne razvoju malih i srednjih preduzeća.
Zašto Vlada ne prihvata ovaj predlog, zašto se ne bavi uopšte ovom problematikom? Zato što je verovatno ideja Vlade da i ona velika preduzeća dovede na jedan manji nivo, na nivo srednjih, malih, ili preduzeća koja želi da uništi i da stavi šapu na sve ono što može u državi Srbiji.
Govorilo se ovde i o saradnji, i ja bih želeo samo da napomenem, i da se opkladim da ćete i ubuduće moći da realizujete transfere, što se tiče proizvodnje, što se tiče uvoza, izvoza, samo sa onim zemljama koje ću sada nabrojati, a to su: Rusija, Belorusija, Irak, da ćete tamo moći dobiti neki posao, a ubeđen sam da ništa nećete moći napraviti ni u Nemačkoj, ni u Francuskoj, a kamoli u Americi.
I ono što je karakteristično za današnju sednicu je da jedan ponavljač, šef poslaničke grupe DOS-a, danas govori o dekanima, o rektorima, o profesorima i o akademicima, i ja mislim - što je mnogo, mnogo je, pa i ako je od šefa poslaničkog kluba DOS-a. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je još jedan od zakona koji je predložila tzv. ekspertska vlada, a u suštini je jedan restriktivan zakon, a restriktivnost je utoliko veća što se odnosi na socijalne kategorije i to socijalne kategorije materijalnog dodatka, opreme za novorođenčad i dečijeg dodatka, tamo gde nikako ne bi smelo biti restriktivnosti, a ovim zakonom se uvodi restriktivnost i može se objasniti i obrazložiti na više načina.
Ministar u svom izlaganju stalno ističe da prava ostaju ista, neće se umanjiti prava, ovaj zakon postojeća prava ne menja itd. To više puta, a sada ću pokušati da objasnim zašto je ministar imao dvostruke aršine u pisanju predloženog zakona, gde jedna prava umanjuje, a to su ona prava gde treba država da odreši kesu, a s druge strane ta prava povećava u svojstvu onih koji mogu da koriste ta prava. Ako izanaliziramo ovaj predloženi zakon, razlog za donošenje zakona, izmena zakona je tzv. bruto zarada. Međutim, analizom lako se da uporediti šta je sve ministar hteo da kaže i kako je u ovom slučaju hteo da zaštiti državu, a ne građane, tj. korisnike, one koji treba po ovom zakonu da primaju određena sredstva.
U starom rešenju ovog zakona jasno i lepo se vidi da u članu 19. prava na materinski dodatak ima svaka majka i taj materinski dodatak iznosi 30% od mesečne neto zarade, a novim predlogom je to smanjeno i sada je 9% zarade. Dalje, u članu 20a pravo na pomoć za novorođenče ima svaka majka za prvo troje dece u porodici i onda u sledećem stavu - pomoć iz stava ovog člana isplaćuje se jednokratno i iznosi jednu prosečnu neto zaradu po starom rešenju zakona, a po novom 30% od zarade.
Sve bi to bilo lepo da već u sledećem članu pravo na dodatak za decu ne stoji sasvim drugačije rešenje, a to je da onih koji ima pravo da koristi biće jako manje zato što ovde onaj iznos od 50% prosečne neto zarade ostaje, samo se briše ono neto. Znači, ovim se na dvostruki način rešava, tako da će broj onih koji su do sada uživali prava na korišćenje onih socijalnih kategorija u narednom periodu biti drastično smanjen.
Pitanje je samo da li će to smanjenje doći usled toga da ono obezbedi stvarno dovoljno sredstava, kako bi ova prava bila umanjena. Ono što je karakteristično za svo ovo vreme od usvajanja budžeta do donošenja ovih zakona, kada se radi o prihodovnoj strani i zakonom koji treba da reši prihodovnu stranu budžeta ta rešenja su takva da su restriktivna, tako što više opterećuju građane naše države. Međutim, kada su na dnevnom redu zakoni koji treba da rešavaju problematiku u rashodu ove strane budžeta, onda se dešava da se tu ne ponaša onako kako se ponašala kada je bila u principu prihodovna strana.
Očekivao sam da će sa većim zahvatanjima, sa većom prihodovnom stranom, ako ništa drugo, ako su svi zakinuti od radnika do poslodavca, bar ova socijalna kategorija biti zaštićena, a ovim se u stvari i njima zakidaju sredstva. Kako smo pročitali danas u štampi, za april su već isplaćeni ti dodaci, oni iznose, kako je izjavio neki zamenik ministra, 645, pa 806, pa 967 dinara za treće dete. Ovde ministar izvlači sasvim druge podatke, tako da se svo vreme rada skupštinskog parlamenta, prepucavamo, ko je u pravu, a ko nije u pravu, a ono što je činjenica, evo, završavam, tada će mnogo manje sredstava biti za korisnike kojima se određuju po ovom zakonskom projektu.
Još jedan podatak, to je da smo prethodnim zakonima oporezovali sve ono što je neophodno za razvoj dece, znači, od pelena, preko hrane, odeće, obuće, školskog pribora i to je bio još jedan dodatni razlog da ovaj zakon, ne samo nominalno ostane isti, a u stvari je i manji, nego da se ta kategorija, da se ove cifre povećaju, kako bi ovi iznosi bili veći i omogućili bar tim kategorijama jedan boljitak od ove nove vlade.
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predsednik Republike je za vreme ratnog stanja doneo ovu uredbu, kojom je želeo da se reguliše za one zaposlene koji su privremeno ostali bez posla usled ratnih dejstava i ovde je taksativno nabrojano koja su to preduzeća najviše oštećena, zatim koja su sredstva pobrana, to nam je ministar izneo, ali nije zano ni cifre lepo da pročita i ostalo su nerealizovan iznos na računu dnevnice solidarnosti na dan 2. februara u iznosu od 2.172.345 dinara. Zatim, postoje neka potraživanja, neki krediti neke pozajmice koje treba vratiti.
Ono što sam želeo najviše da ukažem ovde je problem koji niko ne pominje, a to je baš problem privrede Kosova i Metohije, jer svedoci smo da svi oni koji su postavljeni primaju platu, koji su na budžetu ili primaju platu iz budžetskih sredstava su koliko-toliko zbrinuti, bez obzira da li trenutno rade ili ne rade, ipak primaju određena novčana sredstva koja su neophodna za preživljavanje, odnosno za golu egzistenciju.
S druge strane, imamo jedan veliki broj i to mnogo veći broj koji je zaposlen u privredi Kosova i Metohije, a znate da ne postoje nikakvi uslovi trenutano za rad i ti radnici nisu zbrinuti, pa sam želeo da ukažem da su sredstva ovim programom obezbeđivana baš za one koji su najugroženiji, a po meni trenutno najugroženiji su baš upravo ti radnici i te porodice koje su svoje prihode ostvarivali u privredi Kosova i Metohije, pa bih predložio nadležnom ministarstvu da sve ono što je preostalo od ovih dnevnica solidarnosti, što će se ubrati na ime povraćaja ili na ime kamata i dnevnica, da se delom plasira baš za potrebe ovih zaposlenih radnika u privredi Kosova i Metohije.
Jer, bilo bi i nehumano i nesolidarno da se ova sredstva, kako je predviđeno zakonom, koriste za rešavanje viškova zaposlenih, budućih viškova, što znači onih viškova koji će se javiti nakon usvajanja Zakona o privatizaciji. Taj višak zaposlenih koji će se javiti posle usvajanja ovog zakona predlažem da se iz nekih drugih socijalnih programa rešava, a da sredstva koja su namenjena za, kako samo ime kaže, sredstva solidarnosti za najugroženije, za zaposlene koji ne mogu da obavljaju svoju funkciju, da se ta sredstva plasiraju radnicima koji su bili zaposleni u privredi Kosova i Metohije, a koji trenutno ne mogu da privređuju i da ostvare svoja prava.
Jedan od poslanika je ovde izneo da ovim zakonom ujedno treba da se stavi tačka na neku istoriju koja više ne sme da se ponovi. Ne vidim kakva je to tačka. Ta istorija ne da se ponavlja, nego je i dalje aktuelna, u trendu je, i ne smemo da zaboravimo probleme koje imaju Srbi na Kosovu i Metohiji, ne smemo da zaboravimo probleme koje imaju Srbi na jugu Srbije.
Svakodnevno dolazi do masakriranja i uništavanja, što znači da nema stavljanja nikakve tačke na istoriju, sve do onog momenta dok se okupatori sa teritorije Kosova i Metohije ne proteraju.
Ovde se nameće još jedno pitanje. Ono što je veliki problem, što su mnogi ostali baš bez uslova za život, a to je usled ove agresije i usled svakodnevnih agresija, koje se dešavaju nad Srbima na Kosovu i Metohiji i nad Srbima na jugu Srbije, šta je sa temom ratne štete. Izgleda da je za našu vladu ratna šteta tabu tema, koju ne sme nikako ni da pomene.
To bi bio jedini realan izvor prihoda, kojim bi se nadomestile muke i patnje svih onih koji su ostali kako bez posla, tako i bez svoje imovine. Toliko. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama, koji je dostavljen narodnim poslanicima na razmatranje, je jedan zakon koji se vraća jako mnogo godina unazad, jer ovakav predlog zakona je postojao unazad 50, 60, 70 i više godina. Za predstavnika Vlade u Narodnoj skupštini određen je Vladan Batić, koga nema da obrazloži predlog i da nas poslanike ubedi u opravdanost ovakvog predloga zakona.
Ovo je jedan zakon koji je potpisao potpredsednik Vuk Obradović, general. Normalno, general može samo da potpiše ono što je karakteristično za generala, a to je jedna hijerarhija. Znači, jedna hijerarhija, i to takva hijerarhija po kojoj je general Vuk Obradović našeg premijera promovisao u maršala, tako što je jedino on zadužen da određuje kako će se regulisati ova materija o platama u državnim organima i javnim službama.
Pri tome, ne smemo da prenebregnemo činjenicu da su zaobiđeni sindikati i da je povređen Ustav SRJ, u članu 82. i članu 90, a isto tako problematično je i obrazloženje ovog predloga zakona, u stvari, član 11, gde se ukida Zakon o posebnim pravima i dužnostima predsednika Republike, koji smo pre mesec-dva doneli u ovoj skupštini. Tada je isto poslanička grupa SRS-a ukazivala na manjkavost i slabost tog zakona. Osećam da će se ista sudbina desiti i sa ovim zakonom, da ćemo za dva meseca dobiti novi predlog zakona kojim će se negirati ovaj danas verovatno usvojeni Predlog zakona o pravima radnika u državnoj upravi i javnim preduzećima.
Ono što nedostaje u obrazloženju, a to je da Zakon o platama u državnim organima "Službeni list" br. 53/95 nije prestao da važi dana 1.1.1998. godine, kako je navedeno u obrazloženju Predloga zakona o platama u državnim organima i javnim službama. I dalje je na snazi, pa iz tih razloga je potrebno u završnim odredbama Predloga zakona o platama u dražvnim organima i javnim službama predvideti prestanak njegovog važenja. Ako se ovaj predlog ne prihvati, onda ćemo doći u situaciju da imamo dva zakona o platama u državnim organima.
Ono što je najkarakterističnije za ovaj zakon je sadražno u članu 3, gde osnovicu za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Zatim, članom 5, razvrstavanje u platne grupe za poslanike iz člana 1. ovog zakona, koeficijente za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Po ovom predlogu zakona, a kao i po običaju, dobili bismo amandman na sam predlog zakona od strane Odbora za rad i boračka i socijalna pitanja, gde se kaže da se u članu 5, Predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama na kraju rečenice tačka zamenjuje zapetom i dodaju reči - zaposleni u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.
Ovim bi bio izvršen jedan pritisak od strane Skupštine Vojvodine, a tako da se njima izađe u susret, a da oni sami uređuju ovu materiju. Trebalo bi da se podsetimo da je našim Ustavom dato uređenje ove države, a da se vlast deli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Pored toga, ovim zakonom se traži da prihvatimo da je Vlada Republike Srbije iznad ovog republičkog parlamenta, a što je u protivnosti sa Ustavom Srbije. Zatim, isto se meša i u problem ove treće podele vlasti, a to je sudstvo, gde takođe zadire u tu problematiku. Nisu predloženi koeficijenti, ni platni razredi koji vraćaju našu državu unazad u ovoj oblasti.
Dalje, DOS je tvrdila da se zalaže za decentralizaciju, a što je obrazlagala kroz prethodne zakonske projekte. Međutim, to je samo jedan privid, jer ovim predlogom zakona uvodi se jedna klasična centralizacija i to centralizacija jednog hijerarhijskog ili vojnog tipa, a kojom se određuje ko će, šta i kako da radi. Ovo je određeno stoga da bi moglo da se kontroliše ceo državni aparat i ne samo državni aparat, nego i sve ono što se finansira iz budžeta Republike Srbije.
Pre par dana usvojili smo Predlog zakona o dopunama Zakona o radnim odnosima, gde je jasno stavljeno do znanja koje su obaveze i poslodavca i zaposlenih, kao i kaznene odredbe za neispunjavanje tih obaveza. Ovde u ovom predlogu zakona nedostaju te kaznene odredbe i mnogo više obaveza prema državi ima onaj poslodavac, a i onaj koji ima od dva do pet zaposlenih, nego Vlada Republike Srbije, koja ovim zakonom određuje primanja za oko 420.000, 430.000 zaposlenih, a samim tim i jednu veliku populaciju građana koji žive od ovih plata.
Sve ovo ukazuje na to da je ovaj zakon jako loš, da treba da se vrati Vladi Republike Srbije, da ga uredi i kao takvog dostavi narodnim poslanicima na razmatranje. Ovi moji navodi su izneti da mogu da predložim poslanicima da odbiju da izglasaju ovaj predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o braku i porodičnim odnosima, koji je danas dat na razmatranje u Skupštini, ja mogu samo da povežem sa onim razlogom iz ekspozea gospodina ministra koji je najavio da će par stotina zakona biti u proceduri i da bi se ta njegova obećanja ispunila on uvodi ovakve predloge zakona. Šta se želi ovim zakonom, koji je cilj?
Cilj je regulisanje materije iz Zakona o braku i porodičnim odnosima, gde imamo dve zainteresovane strane. Jedna strana je obveznik koji plaća izdržavanom licu, a druga strana je izdržavano lice. Ovim rešenjem zakona gubi i obveznik i izdržavano lice, a dobija samo država. Da bih to potkrepio, ponoviću izlaganja šefa poslaničke grupe DOS-a, ono što je rekao Čeda Jovanović - ako je danas prosečna plata 4.500,00 dinara, a uzmimo da je po prethodnom zakonu bilo 50%, to je maksimum za izdržavana lica, onda bi ta izdržavana lica dobijala 2.250,00 dinara. Ako se kaže da je bruto plata, na tu neto platu, odnosno da je uvećanje za 96% jako prostim računskim operacijama računa se da je to negde 8.820,00 dinara, a 22% je 1.904,00 dinara. Znači, ovim svakog meseca zakidamo ta izdržavana lica za 346,00 dinara. Ako to prebacimo na godišnji nivo, to je negde oko 4.152,00 dinara, to znači da će svim onim porodicama koje primaju tu nadoknadu za godinu dana, biti zakinuta jedna prosečna plata koja trenutno važi u Republici Srbiji.
Ko su ti koji najčešće primaju ta sredstva? Upravo su to deca iz tih razvedenih porodica i oni su korisnici tih prihoda koji treba da obezbede neki bolji život ili neki mirniji život. To je još jedan dokaz kako se nova vlast ponaša baš prema onima koji su najviše ugroženi, a to su oni koji su nemoćni, to su deca koja treba da žive i da budu izdržavana. Kako ste ranije kroz zakone o porezima na prihod oporezovali sve ono što je neophodno deci, tako isto i ovim predlogom zakona zakidate ta sredstva koja deca treba da dobiju.
Postavljam pitanje ko treba ovde pre da se zaštiti, da li obveznik, ili možda izdržavano lice. Ipak sam za ovu varijantu da se više zaštite ova izdržavana lica nego sam obveznik, jer on je u stanju da i na neki drugi način ovaj nedostatak, ako mu to nije dovoljno novca, nadomesti, dok izdržavana lica koja nisu sposobna da na bilo koji drugi način nadomeste ova neophodna sredstva.
Ovaj iznos koji sam malopre rekao je stvarno veliki i mislim da treba da se ovaj iznos proveri, da ne bude od 7-22%, već od 10-30% i tu će možda nešto za par procenata, za neku minimalnu sumu biti više, ali s obzirom da i ovaj stepen od 96% koji trenutno važi, a ako pogledamo baš kroz onaj stari zakon gde je dat jedan primer neke projektovane bruto zarade i neto zarade, taj iznos je 124,5%. Tako da bi se ovim amandmanima koje su podneli poslanici SRS, zadržalo baš ono što ste, gospođo ministar, vi naveli u ovom predlogu zakona, a to je da je neophodno da se izvrši i umanjenje parametra koji služi za obračun, kako bi se postiglo neutralno dejstvo zakona u finansijskom pogledu. Ukoliko želite da se prihvati ovo što ste kao razlog za donošenje zakona napisali, onda bi trebalo da prihvatite amandmane poslanika SRS kako bi zaštitili baš tu populaciju, tu grupu izdržavanih lica, kažem da su to obično deca kojoj su ta sredstva neophodna a koja na drugi način ne mogu da ih obezbede.
Dalje, dame i gospodo narodni poslanici, svedoci smo jedne hajke i harange na potpredsednika Vlade, Vuka Obradovića, koja se sprovodi kroz medije i ti mediji i ta štampa uvereni su da su oni u pravu, a ono, pojavi se Meho Omerović i optuži svog predsednika. Ja vam, gospodo, odmah kažem ...
Ja sam automatski proverio mišljenje, jer mislim da sve što Meho Omerović kaže, a svedoci smo svi, da on to laže i ne verujem, mislim da je Vuk Obradović nevin čovek. Tema je upravo to što pričamo, a tema je ono što je život.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, evo, pred nama je još jedan predlog ekspertskog tima, jednog zakona koji je posledica jednog usvojenog nerealnog budžeta, jednog deficitarnog budžeta, jednog usvojenog seta poreskih zakona, zatim, Zakona o radnim odnosima, i kao finiš, Zakona o zapošljavanju, koji je sve samo ne zakon o zapošljavanju, nego se može nazvati i zakon o nezapošljavanju.
Gospodin ministar je predloženi zakon, branio time što je pričao o nekom drugom zakonu tj. zakonu, o privatizaciji i kako će taj zakon poboljšati ovaj zakon. To je jedan apsurd. Na dnevnom redu je Predlog zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica, a zakon o privatizaciji je sasvim druga tema, pa ne vidim razloga da se ovde upliće.
Ono što je karakteristično za ovaj predlog zakona je to, što je on restriktivan i rigorozan i prema zaposlenima, kao i prema poslodavcima. Rigoroznost prema zaposlenima ogleda se u tome što se članom 1. menja član 14. prethodnog Zakona, i to na štetu zaposlenih lica, tako da se uvodi nova kategorija - 24 meseca nadoknade, ako je bilo osigirano 25 i više godina. Prestaje da važi ovaj član koji se odnosi na nezaposleno lice, koje je bilo osigurano 30 i više godina, da se isplaćuje naknada u trajanju sve do njegovog zaposlenja.
Zašto Vlada ovaj član menja - zato što mislim da cela ova vlada nema 30 godina radnog staža, pa i ne zna kako se osećaju ti radnici, koji imaju 30 i više godina staža, a ostanu na ulici.
Sledećim članom 2. menja se član 20, i to ponovo restriktivno, tako što se visina novčane mase smanjuje sa 70% na 60% i što se kao osnovica ne uzima prethodni mesec, nego prosek tri prethodna meseca. Normalno, to je još jedna restriktivna i rigorozna mera prema zaposlenim licima.
Zatim, novčana masa se uveličava tako što i ona maksimalno ne može biti bar 100%, kao što je bilo do sada, nego se smanjuje na 80% od prosečne zarade po zaposlenom.
Što se tiče restriktivnosti i rigoroznosti za poslodavca, ona se ogleda u članu 3. s tim što se menjaju osnovice na koje se obračunavaju porez i doprinosi. I ona za najniže kategorije zaposlenih, znači za one koji imaju najnižu stručnu spremu, iznosi 3.030 dinara, do poslova za koje se zahteva stručnost stečena doktoratom, kada je 12.724 dinara, tako da se ona povećava, a ono što je karakteristično je to da poslodavac mora tu zaradu isplatiti, mora te doprinose platiti na ove osnovice, bez obzira da li je isplatio zaradu zaposlenim radnicima.
Ono što stvara nedoumicu kod ovog seta zakona o radnim odnosima, kod ovih socijalnih zakona, je nepoznavanje visine doprinosa i nemogućnosti utvrđivanja - koliko će to radnik primiti više ili manje, možemo videti i u ovom članu koji se menja, tako da ministar, nadležan za poslove rada, ministar nadležan za poslove finansija i ekonomije, ministar nadležan za poslove zdravstva i ministar nadležan za socijalna pitanja, sporazumno propisuju način obračuna i uplate doprinosa.
Znači, ponovo se ostavlja mogućnost arbitraže jednom timu ministara, koji će s vremena na vreme propisivati ove stope doprinosa, tako da radni čovek, niti poslodavac, ne može znati sa sigurnošću - koliko to treba da odvoji za državu, a koliko će ostati da se isplati zaposlenim radnicima.
Dalje, oko upravnog odbora postoji dilema - koji je to sindikat koji ima više od 10.000, a verovatno ih ima više, i tu će ponovo doći do toga da jedan uži krug ljudi odlučuje - koji će sindikat biti zastupljen u upravnim ili nadzornim odborima, po predlogu ovog zakona.
Na kraju, restriktivna politika se odnosi i na kaznenu politiku ovog zakona, tako što je ponovo raspon novčanih kazni 1:100 i onoliko koliko smo zakona izglasali. Postoji mogućnost da će jedno preduzeće koje ima 10 do 20 zaposlenih morati, na osnovu par ovih usvojenih zakona, ili ovim zakonom, da plati kaznu i do milion dinara, ukoliko ne bude sposobno da izvrši obaveze prema državi.
Ponovo se zadržava ona sporna odredba, a to je zatvaranje preduzeća ili zabrana obavljanja delatnosti. Samim tim, sa ovom zabranom, doći će do gašenja tog preduzeća i mnogi će ljudi ostati na ulici, kao posledica toga. Šta je sve htela ova vlada ovim setom, kako poreskih zakona, tako i zakona iz radnih odnosa, u stvari, zanemarujući potrebe radnika, potrebe građana Srbije - priprema jedan teren za donošenje jednog novog zakona, koji će se zvati - zakon o vlasničkoj transformaciji, ili zakon o privatizaciji, tako da budućim poslodavcima omogući što lakše i bolje uslove, ali normalno, ne uslove u jednoj tržišnoj ekonomiji, nego uslove takve da će to biti sve na štetu naših građana, koji će ostati na ulici, nakon primene ovog seta zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedna banda, okupljena u jednoj grupi koja se zove NATO alijansa, i pored upozorenja iz Rezolucije u Narodnoj skupštini, i dalje izvršava svoja zločinačka dela.
Pre par dana je u okolini Kosovske Mitrovice ubijen Dejan Milović, samo zato što je Srbin. Navodno, tvrde da je on otvarao vatru, a očevici kažu da je ubijen sa tri metka s leđa. Toliko o onima koji su došli da vrše mirovnu misiju na Kosovu, a u stvari vrše zločinačku misiju, koja se iz dana u dan nastavlja i ne vidi se nikako kraj toj misiji. Nadam se da će još rigoroznijim stavovima za 10-15 dana, kada Skupština bude zasedala, obavezati tu misiju da prestane da ubija nevine Srbe na prostoru Kosova i Metohije. Toliko. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, moj amandman se odnosi na član 16. predloženog zakona. U članu 16. u stavu 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o radnim odnosima, reči: "od 200 hiljada dinara", zamenjuju se rečima: "od 2.000 do 20.000 dinara". Ovaj amandman sam predložio iz razloga restriktivnosti ovog zakona, jer je raspon kazne za isto učinjeno delo u odnosu 1:100, što je stvarno preveliki raspon. Ako je najniža stavka povećana na 2.000, onda je trebala i najviša stavka da glasi 20.000 dinara, jer je suvišno da glasi 200.000 dinara. Ovim predlogom zakona može doći do zloupotrebe, od strane države prema onim poslodavcima koji ne ispunjavaju svoje obaveze, a one su taksativno navedene u članu 142. Zakona o radnim odnosima, gde ima 28 alineja kojima će se poslodavac kazniti ovom novčanom kaznom.
Suština mog amandmana je da se ne daje prevelika lepeza i da se ne stvaraju kategorije poslušnih i manje poslušnih, politički podobnih, nepodobnih, da bi ovaj zakon bio isti za sve prema kojima se ove sankcije odnose. Ovim visokim kaznama i jako niskom kaznom mogu da se stimulišu neki. Znači, raspon je od jedne cene, minimalne zarade, do 110 minimalnih zarada, što je mnogo veliki opseg, naročito ako se odnosi na one poslodavce koji imaju od dva do 10, 20 zaposlenih u svom preduzeću. Tako da može da dođe do situacije da neispoljavanje ovih, da se za 10 radnika koje ima jedan poslodavac, ako neku grešku naprave, a greške mogu biti i banalne, ako na primer o izrečenim disciplinskim merama ne vodi evidenciju. Nekoga je kaznio, on mora to da čuva, da arhivira, kao jedan od najbitnijih dokumenata. Zbog toga može jedno preduzeće, na primer da se kazni sa 200 hiljada dinara, znači, sa maksimalnom kaznom, a to mogu da budu, kako sam već naveo, 110 minimalaca, znači, skoro godinu dana da ne rade, imaju obezbeđena ta sredstva. Zato predlažem i apelujem da se prihvati moj amandman, kako ne bi dolazilo do svega ovoga što sam naveo u obrazloženju za ovaj amandman.
Podneo sam amandman na Predlog zakona, u članu 6. u stavu 2. gde stoji, da se minimalna zarada isplaćuje u iznosu od 35% u jednom delu od sredstava u privredi Republike, a u drugom delu da stoji da minimalna zarada iz stava 1. ovog člana iznosi 40% prosečne zarade u Republici, shvatio sam kao dilemu ministra sindikalca da ne može da odredi koja će to cifra, koji će to procenat biti za minimalnu zaradu zaposlenih radnika. Pokušao sam da pomognem ovim svojim amandmanom koji glasi da minimalna zarada iz stava 1. ovog člana iznosi 60% od prosečne zarade u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku Republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Šta sam tim želeo? Želeo sam prvo da ukažem da je jedna razlika u proseku u odnosu na privredu Republike, a drugo u odnosu na plate u celoj Republici. Ovim bih izjednačili i malo bar poboljšali i ovako teške uslove naših zaposlenih radnika. S obzirom da će većina radnika ići baš na tu minimalnu zaradu, cenu zarada, sve dok se to njegovo preduzeće ne privatizuje i ono ne dobije ovu vašu čuvenu otpremninu. Pošto će taj vremenski period biti jako mali, predlažem da ovaj član iznosi 60%, jer ovim nećemo toliko oštetiti poslodavca, ali ćemo učiniti ustupak prema radnicima koji će najverovatnije posle par minimalaca - njegovo preduzeće preći u stečaj, a samim tim dobiće otpremninu i ostaće bez radnog mesta.
Inače, hteo sam još, ako mi dozvolite gospodine predsedniče da kažem da Čeda Jovanović ne može da izjednačava terorističku organizaciju koje se pušta sa ovim Srbima koji su kidnapovani i ubijeni baš od strane tih terorista. Oni su juče izašli i bili su jako lepo odeveni i jako lepo obučeni i jako lepo su izgledali gospodine Čedo, a što je dokaz da je ova država civilizacijska država. Ali mi ne znamo ...