Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Pored tog tužioca za ratne zločine, i u Ministarstvu unutrašnjih poslova moraće po mišljenju predlagača i po predlogu Vlade Srbije da se formira posebna služba za otkrivanje ratnih zločina. Mi imamo Ministarstvo unutrašnjih poslova, imamo BIU. Ne znam koliko je tačno policajaca zaposleno u oba ova resora, i oni nisu dovoljno osposobljeni da rade i za ova krivična dela, već je potrebno da se formira neka nova služba, koja će iznuđivati dokaze, kako to Mihajlović ume lepo da kaže. Ministar nadležan za unutrašnje poslove postavljaće i razrešavati starešinu službe, po pribavljenom mišljenju tužioca za ratne zločine.
Vidite koji je to apsurd. Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje treba da radi na otkrivanju krivičnih dela, kadrovsko rešenje će pronaći tako što će pribaviti mišljenje tužioca koji treba na osnovu dokaza, onda kada postoji osnovana sumnja, da podigne optužnicu protiv nekoga. Apsolutno sukob interesa, sukob nadležnosti i brkanje baba i žaba u ovom predlogu zakona, naročito u ovom članu dolazi do izražaja, i dodatno uništavanje našeg pravnog sistema, tako da zaista i ako ste imali ideju da ovakav jedan zakon donesete, trebalo je da se vodi računa da se ne mešaju nadležnosti tužilaštva i Ministarstva unutrašnjih poslova, jer je to prosto nepojmljivo.
Služba za otkrivanje ratnih zločina, koja će se skraćeno zvati SORZ, ne znam kako drugačije, biće služba sa nekim, pretpostavljam, novim oznakama, novim uniformama. Sada imamo ove plave, imamo crvene, a sada će neke sive ili zelene da izmisle, i na ulicama ćemo pored jedne policije imati i onu drugu i treću, koja će biti služba za otkrivanje ratnih zločina, sa ko zna kakvim ovlašćenjima, umesto da postoji jedna služba u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno policija koja će raditi sve ono što joj pripada na osnovu Zakona o unutrašnjim poslovima.
Prosto neshvatljivo, ali pored niza ludosti, evo još jedna je oličena u ovom članu 8, jedna u nizu, tako da dodatne troškove koje će imati Ministarstvo unutrašnjih poslova za formiranje ove službe, a u kojoj će možda biti zaposleni i oni koji mogu da potpadnu pod udar ovog zakona, da odgovaraju po ovom zakonu, zaista me interesuje kako će to u praksi da izgleda, i kako će jedan pripadnik ove službe da privodi pripadnika te iste službe po zahtevu javnog tužioca (u skladu sa ovim prethodnim članom), a koji treba da svedoči protiv nekog svog ratnog druga.
Ministarstvo unutrašnjih poslova i gospodin Mihajlović se često žale na veoma otežane uslove rada, na nedostatak finansijskih sredstava, na male plate, mali broj stanova i veliki broj nerešenih stambenih problema naše policije, pa je bilo mnogo pametnije od strane Vlade Srbije da obezbedi sredstva za te namene, umesto što će obezbediti ogromna sredstva za rad ove službe, a tek kada budemo videli kadrovsko rešenje ko će se naći na čelu ove službe, znaćemo šta treba i kako da radi.
 Dame i gospodo, članom 9. predviđeno je da je za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2, to su krivična dela iz Glave DžVI Osnovnog krivičnog zakona, krivična dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava, nadležan Okružni sud u Beogradu, kao prvostepeni sud. Dakle, redovan sud koji postoji nadležan je za ova krivična dela. Krivični postupak je u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Šta je onda drugačije?
Zašto se ne sudi po postojećim zakonima pred nadležnim sudovima, pred sudijama koji će dobijati predmete onako kako je to propisano Zakonom o sudovima. Zato, u nekoliko navrata sam to već potencirala, što znate da neće svaki sudija, s obzirom na zakletvu koju je položio, da radi po ovakvim predmetima, koji treba da dovedu do fabrikovanja ratnih zločina.
Zbog toga ćete vi imati muku da u ovom Okružnom sudu u Beogradu pronađete sudiju koji će biti spreman to da radi. I, šta će se desiti ako takvog ne pronađete? To je hipotetički apsolutno moguće. Hoćete li onda prvo pronaći čoveka, pa ga izabrati za sudiju okružnog suda, pa tek onda da bude izabran iz reda sudija ovog suda u veće koje će suditi za ratne zločine?
Evo, videćemo, neće mnogo vremena proći, pretpostavljam, nakon stupanja na snagu ovog zakona, iako u prelaznim odredbama nije rečeno koji je rok da se sve ovo konstituiše, ko će biti sudije ovog veća i ko će biti taj javni tužilac. Kada budemo o njima odlučivali ovde u parlamentu, imaćemo mogućnosti da mnogo toga još saznamo i da mnogo toga još kažemo.
Iskreno se nadam i ovim putem, iako sredstva javnog informisanja ne prate rad Skupštine tako pažljivo i ne prenose njihovim čitaocima i slušaocima sve šta se u parlamentu zaista događa i šta poslanici o pojedinim zakonima govore, upućujem apel sudijama da dobro razmisle hoće li se upustiti u ovu avanturu da rade nešto što nije u skladu sa Ustavom, hoće li da rade nešto što je protivno moralu i hoće li prihvatiti na sebe da snose posledice kao neposredni učesnici u radu jednog takvog prekog suda.
Ako me čuju, ako neko prenese ovo ovde što smo govorili, neka znaju kakav je stav SRS. Mi se iskreno nadamo da među sudijama Okružnog suda u Beogradu nijedan sudija neće pristati da radi po ovom zakonu.
 Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, lepo je što ste nam se pridružili, sada već u poslednjem satu rada u toku današnje sednice, pa da bar čujete neke od naših argumenata protiv ovog zakona.
Videli smo izveštaj Vlade u kome nas Vlada obaveštava da ne prihvata nijedan amandman, a evo naknadno ste odlučili da prihvatite u ime Vlade valjda dva amandamana DSS-a, kako biste im olakšali glasanje za ovaj zakon, jer su u načelnoj raspravi rekli da će za zakon glasati ukoliko bude prihvaćen neki od njihovih amandmana. Dakle, nastavlja se saradnja onog prvog, početnog DOS-a, sasvim uspešno, a nažalost tužnim povodom.
Vezano za sam zakon, imam potrebu da malo proširim priču, iako bi možda trebalo da se koncentrišem samo na član 11, koji govori o posebnom odeljenju za obavljanje administrativno-tehničkih poslova. Po nama je to pisarnica suda. Sada se traže neke posebne struke, očigledno neka posebna znanja, obzirom da će svedočenje biti i putem video konferencijske veze, pa takvih stručnjaka nema u ovoj sadašnjoj pisarnici okružnog suda, ili za neke druge procesne radnje koje će morati da se obavljaju u toku postupka.
Rekli ste da može da se sudi svima onima koje smo navodili danas, pretpostavljam da ste čuli, a koje je gospodin Petar Jojić naveo. Dodala bih i imena Gotovine i Norca. Pitam vas, da li ste vi, Vladan Batić, pravi danas ili onda kada ste nam obrazlagali Zakon o amnestiji, i da li je DSS prava danas? Ona očigledno ostaje dosledna onome što je uradio njihov predsednik kada je amnestirao Fjoru Brovinu, ali vi ste nas ubeđivali da treba doneti Zakon o amnestiji, na osnovu koga je amnestirano 1.900 Šiptara, a danas nas ubeđujete da svi oni mogu biti predmet ovog zakona, odnosno da mogu da budu optuženi i da im se sudi u odsustvu. Pitam vas, zašto da im sudimo u odsustvu, kada smo lepo mogli da im sudimo u prisustvu i da budu lepo u našim zakonima, gde im je i mesto. Sada ne vidim načina kako da do njih dođemo.
Lepo je to što vi govorite o tome da ne treba da dozvolimo da UČK bude i ostane navodno neki pokret za nacionalno oslobođenje. Američki kongres i Soroš njih doživljavaju kao snagu koja ide ka formiranju nove nacionalne države. To nam je gospodin Soroš ovde, u ovom parlamentu kada ga je primila Nataša Mićić rekao rečima - nerealno je očekivati da Kosovo i Metohija budu u sastavu Srbije.
Prema tome, jedno pričamo, drugo radimo, a sami sebi oponiramo. Nema doslednosti u vođenju politike, a pogotovo ne ove pravosudne politike. Bez obzira što vi u poslednje vreme imate potrebu da nam se pravdate kad god dođete u parlament, lično pravdate, ne zaboravite, vi i jeste lično Vladan Batić, predsednik jedne političke stranke. Možete kao predsednik te stranke da mislite jedno, ali ste u Vladi Srbije i predstavljate Vladu, odgovorni ste za sve poteze Vlade i ne možete sebe da amnestirate od toga, a da mislite suprotno, kao predsednik stranke, od Vlade Srbije, koja se ovde javlja u formi predlagača.
Morate da usaglasite te dve funkcije, morate to sve u jednoj ličnosti da sublimirate, ali odgovornost za političko delovanje snosite kao predsednik stranke, odgovornost za sve drugo što se dešava snosite kao član Vlade Srbije. Mi smo se danas zaista trudili, nažalost, niste nas čuli. Možda ste pratili negde drugde šta smo govorili, da je ovo jedan promašaj i da mislimo da vas čak ni iz inostranstva, iz međunarodne zajednice ne pritiskaju da se ovaj zakon donese i da je to više potreba same Vlade Srbije da se dodatno dodvori međunarodnoj zajednici i Haškom tribunalu.
Ne možete, gospodine ministre, da dođete pa samo da vi držite banku. Mi ovde radimo, a vi se povremeno samo uključujete u rad, umesto da odgovorite na naša pitanja, a ne da vi nama postavljate pitanja.
Dakle, kada poslanici traže brisanje svih članova predloga zakona to znači da nisu uspeli da ubede Vladu, dok je trajala načelna rasprava, da treba da povuče predlog zakona unapred. Pošto mi znamo da pišemo amandmane i koliko ste vi spremni da idete do kraja i koliko nećete da odustanete, bez obzira na snagu argumenata, mi pokušavamo da Vladu još u načelnoj raspravi ubedimo da odustane od neke ludosti. Kako to ona nikada ne uradi, jer nije dovoljno pametna da to shvati, mi moramo da iskoristimo raspravu u pojedinostima i da po svakom članu zakona tražimo dodatne argumente, ne bi li makar kod jednog člana uspeli da napravimo takvu situaciju da, ukoliko taj amandman prođe na glasanju, što je moguće, padne ceo zakon. To je tehnika kojom se mi rukovodimo kada ovakve amandmane pišemo.
Dva su razloga zbog kojih predlagač predviđa posebnu pritvorsku jedinicu. Jedan razlog je verovatno impresija koju vi nosite iz Haškog tribunala, kada ste posećivali Karlu del Ponte, verujem da ste bili impresionirani nešto boljim uslovima u pritvorskim jedinicama koje su daleko opremljenije nego što su ove naše ovde - ćelije u Okružnom zatvoru; pretpostavljam da biste, kao ministar pravde, sigurno želeli da našim pritvorenicima omogućite bolje uslove i da ste svesni da nemate finansijskih mogućnosti da to obezbedite svima, pa hajde bar ovom broju ljudi koji će odgovarati za ratne zločine. Jer, to će verovatno i međunarodna javnost želeti da slika i da vidi, pa da vide koliko smo mi, kao demokratska vlast, sada prema pritvorenicima široke ruke. Neka imaju tamo i lap-topove i salu za vežbanje, ali moraju da pristanu na to da budu optuženi za ratne zločine.
To je jedan od razloga, a drugi može da bude upravo suprotan ovome i ja zaista ne znam šta su vam namere. Možda to i bude drugi Goli otok. Ko zna, videćemo. Videćemo koliko će ljudi izvršiti samoubistvo u tim pritvorskim jedinicama, možda. To se dešavalo i u Ševeningenu, zašto jao. To se dešavalo i tamo. Koliko će ljudi nazdravo umreti. Da vidimo. Ne znam kakvi će uslovi biti, posebni tretmani koje ćete vi određivati u skladu, kažete, sa Zakonikom o krivičnom postupku i Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. Ako je to tako, zatvor je jednak za sve i nije nam trebala posebna pritvorska jedinica, sem ako sam termin ne znači nešto za onoga ko vas tera na donošenje ovog zakona.
Pored toga, gospodine ministre, bez namere da vređam, ali i bez želje da se ovde rukovodim nekim političkim govorima, pogotovu što ovo nije nikakva tribina, ovde govorimo pred svojim kolegama, ovo je za javnost potpuno zatvoreno, nema potrebe da ponavljate uvek dve iste rečenice koje se tiču SRS. Smislite nešto novo. Danas ste videli koliko vam je ljudi bilo ispred Skupštine. Možda zbog toga niste bili u ovoj zgradi.
Ima mnogo nezadovoljnih, izgleda, ovde. Zaboravljate da smo mi 2000. godine raspustili Skupštinu posle izbora u septembru, koji su pokazali...
(Predsedavajuća: Narodna poslanice, ovo je ipak toliko daleko od sadržaja amandmana, da se briše, da bih vas molila ili da se vratite amandmanu ili da završite izlaganje.)
Pa dobro, i ministar je isto toliko daleko bio. Mi smo imali toliko sluha za političku situaciju da smo raspisali izbore, da smo raspustili Skupštinu i ja to vama iskreno savetujem. Onda ćete moći ovako, jednog dana, ubrzo posle tih izbora, kao opozicija, da kritikujete vladu u kojoj ćemo mi biti. Obećavam vam da ćemo mi imati mnogo bolje ponašanje prema opoziciji i mnogo više uvažavati taj parlament i svakog narodnog poslanika, nego što to vi činite sada u ovom sazivu.
Dame i gospodo poslanici, upozoriću predsednika Skupštine, obzirom da je već 17,50 časova i da se bliži kraj današnjem radu, a ne znam da li ćemo nastaviti sa radom sutra ili će predsedavajući, eventualno, zakazati nastavak sednice za neki drugi dan, želim da vas upozorim, po pitanju dnevnog reda, da smo mi od Vlade Republike Srbije, pod brojem 113460/2003, dobili jedan akt, upućen predsedniku Narodne skupštine u toku jučerašnjeg dana, u kome nas Vlada obaveštava da se povlači predlog zakona, koji treba da bude poslednja tačka dnevnog reda ove sednice, radi dodatnog tehničkog usaglašavanja predloženih rešenja, a da smo danas na klupama dobili jedan akt iz kabineta potpredsednika Čedomira Jovanovića, upućen sekretaru Vlade Republike Srbije, u kojem se kaže da je tehničkom greškom došlo do zahteva za povlačenje iz procedure Predloga zakona o akcionom planu harmonizacije ekonomskih odnosa, da je on odsutan službeno i da ćemo mi raspravljati o ovoj tački dnevnog reda u nastavku sednice.
Možda u Vladi neko sa nekim ne razgovara, ali mi ovde moramo jedni sa drugima da razgovaramo. Ovaj papir nas ništa ne obavezuje. Mi ne komuniciramo sa kabinetom Čedomira Jovanovića, nego isključivo sa Vladom Srbije. Mi smo dužni da poštujemo ovaj papir koji smo dobili juče od Vlade Srbije, a neka se Čedomir Jovanović, kao potpredsednik Vlade, dogovori sa Vladom šta će oni dalje da rade, kako će da ispravljaju, eventualno, svoju grešku. Dnevni red ovde utvrđujemo mi. Pošto je Vlada predložila dnevni red i nas obavestila da odustaje od poslednje tačke dnevnog reda, mi bismo morali da završimo sednicu sa ovom tačkom dnevnog reda koja se tiče zakona o ratnim zločinima.
Naravno, pošto sam u obavezi da se pozovem na član Poslovnika, to je član 139, gde predlagač zakona ima pravo da povuče predlog zakona sve do završetka pretresa predloga zakona na sednici Narodne skupštine. Kako je predlagač to već učinio, on nema mogućnost da to ispravi, već samo da se zakaže nova sednica sa tom tačkom dnevnog reda. Ovo govorim kao upozorenje predsedniku Skupštine, jer sam sklona da verujem da bi ona prešla preko te činjenice i, eventualno, zakazala nastavak rada za neki drugi dan i da u proceduri da ostane i ovaj zakon.
(Predsedavajuća: Tri minuta.)
Takođe vas još jednom upozoravam na član 139. Ovo je druga povreda, gospođo predsedavajuća.
Gospođo predsedavajuća, pošto vi nikada niste bili u Vladi Srbije, a ja jesam, a vi verovatno nikad i nećete biti, ja ću da vam kažem da Vlada Srbije ima u pisarnici svoj broj koji nosi broj 11-broj akta, a da gospodin Čedomir Jovanović u svom kabinetu ima broj koji nosi broj 06-broj akta. Vlada Srbije ne mora uopšte da zna za ovaj akt koji je Čedomir Jovanović nama poslao.
Morate da shvatite da je Vlada Srbije institucija, a ne Čedomir Jovanović. Čedomir Jovanović može da crta zebre po ulicama, može da ide da iznuđuje dokaze od Slobodana Miloševića, a po nalogu javnog tužioca, MUP-a ili ne znam koga još, u CZ, ko je ubio Stambolića, Ćuruviju, ovog, onog. To je njegov problem. On je to radio kao građanin i zato će da odgovara jednog dana. Ali, mi ovde ne možemo da radimo po zahtevu Čedomira Jovanovića.
On je ovo potpisao, i jedno i drugo.
Ja štitim Vladu Srbije od Čedomira Jovanovića. Ako vi to ne shvatate, ne znam kako da vam objasnim. Ja poštujem samo ovo ovde što piše - Republika Srbija, Vlada Republike Srbije i broj Vlade Srbije. Ne mogu da poštujem broj iz pisarnice koji nosi kabinet potpredsednika Vlade Čedomira Jovanovića, koji može da zloupotrebi svoj pečat. Nemojte da se igrate.
Možda ovo nije harmonizacija, možda nije završeno, možda nije usaglašeno. Vidite da je čovek još u inostranstvu i da se dogovaraju o tome. O čemu mi ovde da pričamo?
Upozoravam vas da je ovo što radite svojevrsna zloupotreba. Na kraju krajeva, ovo nije poslato narodnim poslanicima, ovo je poslato sekretaru Vlade. Ako ste vi sekretar Vlade, vi preuzmite to na sebe.
Drugo našta sam htela da vas upozorim i da izađem da reklamiram je član 95. Za sutra je zakazano glasanje o prvoj tački dnevnog reda. Pogledajte stenogram, Nataša Mićić je vodila sednicu i zakazala je za sutra glasanje. Član 95. kaže: "Kada se obavi razmatranje svih tačaka dnevnog reda i odlučivanje po njima, predsednik Narodne skupštine zaključuje sednicu Narodne skupštine". Dan za glasanje se određuje kada se iscrpi dnevni red, na kraju, nemojte da mi šapućete iza leđa. Dakle, zakazan je dan za glasanje za sutra...
(Predsedavajuća: Tri minuta.)
... iako je to moglo da se učini tek onda kada iscrpimo potpuno dnevni red. Kako nismo iscrpeli dnevni red, sutra ne može da bude dan za glasanje. Ja sam to htela da reklamiram još onog dana, da nije mogao unapred da se zakaže dan za glasanje. Tako barem stoji u Poslovniku, pročitaćete pa ćete videti, ali nisam htela, jer sam znala da ćete doći u ovaku situaciju. Trčite pred rudu, što bi se reklo, da ne ispričam kako to baš u narodu glasi.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Trebalo bi da vodite računa da radite onako kako ste ovde napisali, koliko god da je nakaradno, a ne da smo stalno u situaciji da vas upozoravamo kako da radite.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, htela sam da vas podsetim da sam još u sredu tražila da se Administrativni odbor izjasni o povredi Poslovnika od strane tadašnjeg predsedavajućeg, odnosno predsednika Narodne skupštine Nataše Mićić, pozivajući se na članove 101, 109. i član 28. i da joj se izrekne mera iz člana 104. stav 2.  zbog toga što nije iskoristila svoj autoritet i što nije bila sposobna da održi red na sednici, zbog čega je ministar Batić morao da napusti sednicu.
Administrativni odbor je, u skladu sa Poslovnikom, morao da se izjasni u roku od 24 časa. Prošlo je 140 sati. Znam da ste imali preča posla, da ste juče bili u punom sastavu dok su radila oba skupštinska odbora pred televizijskim kamerama, ali vaša je dužnost da koordinirate rad odbora i da odboru naložite da se izjasni o tome da li je Nataša Mićić povredila Poslovnik tako što nije čak ni zvoncetom upozorila poslanike na to da treba da saslušaju ministra, čime je, po mišljenju poslanika SRS, na izvestan način bio povređen moralni integritet ministra u Vladi Srbije.
I tada sam vam rekla da je to principijelan stav SRS, zalažući se za to da se poštuje svaki govornik, pogotovo ako je ministar, jer imamo iskustvo, pogotovo mi iz SRS, da smo pod zaista veoma teškim uslovima prinuđeni ovde da radimo iz dana u dan. Poslanici se bave nekim drugim stvarima, vi iza naših leđa takođe čavrljate, tako da je zadržati koncentraciju za ovom govornicom u ovim uslovima, verujte, veoma teško.
Bilo bi lepo da Administrativni odbor zauzme taj stav, a bilo bi još lepše da je tadašnja predsedavajuća, predsednik Narodne skupštine ustupila svoje mesto vama i omogućila vam da vi izreknete meru isključenja sa sednice predsednika Narodne skupštine, jer je bilo očigledno da ona toga dana, mada i inače, nije sposobna da održi red u ovoj sali i da vodi sednice Narodne skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, iz razloga za donošenje zakona po hitnom postupku, mi, srpski radikali, videli smo razlog za donošenje ovog zakona. U obrazloženju predlagač, Vlada Srbije, kaže da nam predlaže donošenje ovog zakona po hitnom postupku radi poboljšanja saradnje sa Međunarodnim tribunalom za gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine. Pa, da počnemo hronološki.
Doneli ste, prvo, Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, za koji je ovde ministar rekao da je realnost i da, jednostavno, šut sa rogatim ne može i da smo morali da ga donesemo. Pre toga, isporučen je Milošević, bez zakona. Juče smo čuli da je ključnu ulogu u tome imao Čedomir Jovanović, ali smo čuli od ministra Batića da je Koštunica o svemu bio i te kako dobro upoznat. Mislimo da su juče i jedni i drugi bili u pravu.
Posle toga, izmenjen je onaj ključni član 39. Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, koji je prvobitno garantovao da će se isporučivati samo oni koji se nalaze na haškoj optužnici, a protiv kojih je već podignuta optužnica. Nakon izmene tog člana 39. videli smo da je moguće isporučivati bezbroj ljudi, onoliko koliko Haški tribunal bude potraživao. Nakon toga, iskukali ste i izmolili hašku optužnicu protiv Vojislava Šešelja. Vojislav Šešelj je otišao u Hag da se suprotstavi tom tribunalu.
Sada, Karla del Ponte ne zna šta će sa Miloševićem, a još manje zna šta će sa Šešeljem i traži od vas da ovde osnujete, u zemlji, sud koji će suditi nekim ratnim zločincima i time ostaviti nama samima da dokažemo pred svetom da smo mi Srbi zločinci i da smo genocidan narod. Ako je neko i počinio ratni zločin, ne sporim da je to moguće, to je individualni čin. Sigurna sam u to da niko ni u vojsci, ni u policiji nije izdavao naredbe da se zločini čine.
Dakle, moguće je da takvi slučajevi postoje i do sada, po važećem Krivičnom zakonu moglo je da se sudi za ratne zločine za sva dela iz glave DžVI Osnovnog krivičnog zakonika. Imate do sada dvojicu koji su osuđeni za ratne zločine u Prokuplju. Viši sud im je čak i pooštrio kaznu. Imate, koliko smo upoznati, u akciji "Sablja" uhapšenu dvojicu koja se nalaze u Novom Sadu, a koji se terete da su počinili neke ratne zločine u Ovčari.
Postavlja se pitanje, koliko još mislite da ima ratnih zločinaca kada predlažete donošenje ovog zakona, kada tražite da se osnuje sud za počinioce ratnih zločina, specijalni javni tužilac za ratne zločine i sve ono što je u zakonu još predviđeno od organa i organzazcija koji će učestvovati u istražnim radnjama i u samom suđenju. Ne verujem da biste to učinili ukoliko ima dvoje, troje, petoro ljudi. Verovatno znate koliko ljudi morate da osudite za ratne zločine. Karla del Ponte sama kaže da ima još 17 optužnica, a da se nijedan od tih 17 ne nalazi na teritoriji Republike Srbije, mada za Mladića često sumnjiči državne organe u Srbiji da ne žele ili nisu u mogućnosti da ga uhapse. Očigledno, on se ovde ne nalazi.
Dakle, ko su ti ljudi kojima ćete vi suditi i ko su ti ljudi koji će teretiti neke naše borce ili pripadnike policije da su učinili ratne zločine? Postavlja se pitanje, hoće li po ovom zakonu odgovarati i Hašim Tači, Haradina, Bajram Redžepi? Vi sada sa Redžepijem hoćete da razgovarate o budućnosti Kosova, sa Redžepijem koga je Nebojša Čović optužio da je skalpelom kao hirurg odrubio glavu, odsekao glavu jednom Srbinu, koji je inače bio član SRS i koji se zove Ivan Milošević. Da li ćete sa takvim čovekom da razgovarate o budućnosti Kosova i Metohije ili ćete takvog čoveka da privedete sudu, ovom ili onom, koji već postoji, a koji i sada može da sudi za ratne zločine?
Šta, u stvari, stoji iza ovog zakona? Pored toga da je potrebno da se srpski narod proglasi za zločinački i genocidni, da se izvrši zamena teza, jer Srbi su bili ti koji su bili predmet genocida, koji su rastrzani, sakaćeni, ubijani, klani i tome slično. Pored toga, to treba da posluži kao dobra potpora za uspeh tužbe za naknadu ratne štete Bosne i Hercegovine i Hrvatske protiv naše države. Vrlo dobro znamo da ste od protivtužbe odustali i da smo propustili sve rokove za protivtužbu, pa sada samo možemo da očekujemo kako će međunarodni sud pravde o tome odlučiti. Ovo bi bio još jedan dokaz više da mi tu ratnu štetu moramo da platimo.
Međunarodni sud pravde u Hagu, htela sam da podsetim ministra, a nije trenutno tu, takođe je osnovan od strane UN, pa evo Amerikanci traže od nas da potpišemo bilateralni sporazum po kome njihovi državljani neće biti odgovorni za ratne zločine. Štite ljudi svoje državljane, ništa normalnije od toga, ali zato mi treba sami sebe da optužimo, sami sebi još jedan krst da nametnemo i da potpuno iskrivimo istoriju.
To bi trebalo, pored toga, da predstavlja ovaj zakon kao i posebnu poruku mladim generacijama da se više nikada ne odazovu, ako ne daj bože bude trebalo, na vojni poziv na mobilizaciju i da stanu u odbranu otadžbine, jer jednoga dana mogu da budu predmet ovakvih improvizovanih i nameštenih procesa samo zbog toga što su učestvovali u odbrani svoje domovine, a kako - putem ovih izmišljenih i zaštićenih svedoka, kako ste to već samim zakonom predvideli.
Ako ste mislili da sudite svima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, postavlja se pitanje što ste do sada pustili one Albance, onih 1.900 Šiptara koje ste držali u našim zatvorima, i zašto im niste po važećem zakonu sudili. Njih ste pustili, a sada ćete da izmišljate neke zločince u Srbiji, i sada se samo postavlja pitanje koliko koja glava košta. Mali zločin, veliki zločin, srednji, koliko će para Amerikanci za to da daju i kome će da daju.
Mi znamo da je Miloševićeva glava imala jednu cenu, da Šljivančaninova ima drugu cenu. Ovde će očigledno biti velika trgovina srpskim glavama. Zaista bih htela da postavim pitanje, da li je moguće da niste svesni da preuzimamo krivicu na sebe i na srpski narod uopšte, za sve što se dešavalo na prostorima bivše SFRJ i koliko će nas to, ne samo materijalno, koštati? Imamo član 2. Zakonika o krivičnom postupku, u kome se kaže da krivičnu sankciju učiniocu krivičnog dela može izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.
(Predsedavajuća: Da li koristite sledećih 10 minuta?)
Da, znači, samo po ovom zakonu. Već taj član 2. govori o tome da mi ne možemo da imamo nikakav drugi poseban zakon. Cilj zakona je, kako nam predlagač kaže, efikasnije sprovođenje postupka protiv lica okrivljenih za ratne zločine. Postavlja se pitanje da li naši sudovi zaista nisu sposobni i dovoljno efikasni da mogu da sude za sva krivična dela koja su predviđena Krivičnim zakonikom. Postavlja se i pitanje - ako nisu sposobni, zašto ih ne osposobite?
Naslov samog zakona, koji kaže da će se suditi učiniocima ratnih zločina nešto je što nam prvo smeta, jer niko nije kriv dok se to pravosnažnom presudom ne dokaže, i valjda bi trebalo da stoji barem - osumnjičenih da su vršili krivična dela. Mnogo u ovom zakonu ima sličnosti sa Haškim tribunalom, pre svega pritvorska jedinica, neka nova terminologija. To je još jedan dokaz da vas oni teraju na donošenje ovog zakona, kako bi nam postalo sve normalno što se tamo u Haškom tribunalu dešava, pa još samo da se ad hoc pravila donose u zavisnosti od toga ko je na optuženičkoj klupi, i ne treba onda više da postoji Haški tribunal. Smanjili su troškove Ujedinjenim nacijama i Amerikancima, i neka sad sve ide o našem trošku.
Zatim, imate zaštićenog svedoka, neko vas optuži da ste učinili ratni zločin, bilo koji od ovih 19 krivičnih dela predviđenih u glavi DžVI Osnovnog krivičnog zakonika, a vi ne znate ko je taj koji vas optužuje i nemate čak ni mogućnosti da se, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, suočite sa njim, što naši propisi naravno dozvoljavaju. Dakle, zaštićeni svedok, saslušanje putem video konferencijske veze, samo će vam još perike i ona inkvizitorska odora faliti, pa da to bude u potpunosti Haški tribunal, jer ja sam ubeđena da će se gospodin Batić potruditi da neki pravilnik i o tome donese i da ćemo onda imati Haški tribunal u Beogradu. Zakonik o krivičnom postupku se primenjuje, kako to u zakonu piše, i zaista ne znam šta je onda u pitanju, da ne možemo po važećim propisima da sudimo za individualna krivična dela, makar to bili i ratni zločini. Zašto nam je potreban poseban zakon?
Sudimo po Osnovnom krivičnom zakoniku, imamo Zakonik o krivičnom postupku, ovaj zakon nas upućuje na to, a onda imamo poseban zakon. Potpuna ludost, sem što imate taj politički cilj, odnosno što vam nameću taj cilj da sami sebe proglasimo zločincima i genocidnim narodom. Onih milion izbeglica zaboraviće za sva vremena.
Zašto se ovde traži posebno veće okružnog suda za suđenje osumnjičenima koji su vršili navodno ratne zločine? Zato što ste ubeđeni da neće svaki sudija pristati da sudi onako kako vi želite, neće pristati da na osnovu lažnih i izmišljenih svedoka ljude osuđuje na kaznu zatvora i do 40 godina. Onda morate da izaberete najgori ološ i najgori šljam, koji ćete dodatno tri puta više da platite i da mu još date beneficirani radni staž, kako bi radio ono što od njega očekujete. To je nečuveno.
To je nečuveno, i pored onog specijalnog tužioca koga smo izabrali za suđenja i za gonjenje učinilaca krivičnih dela koja se smatraju organizovanim kriminalom, sada ovog tužioca za ratne zločince, moraćemo da izaberemo još jednog specijalnog tužioca za izdajnike. Onog koji će goniti one koji su izdali srpske nacionalne interese. Da izaberemo još tog jednog, pa da zaokružimo celokupnu priču, i da vidimo koji će od njih trojice imati najviše posla.
Onaj prvi gotovo da više uopšte nema posla, jer ministar Mihajlović je izašao u javnost i rekao da više organizovanog kriminala u zemlji nema, samo su još neki koji su pucali na premijera Đinđića na slobodi. Ne znam koliko ih je pucalo. Očigledno je to bio vatromet. Njih još uvek nije uspeo da uhpsi, ali drugog organizovanog kriminala u zemlji nema. Ovaj neće imati šta da radi, jer sumnjam da ćete imati vremena da ovaj zakon sprovodite, a za ovog trećeg ćemo još da razmislimo nakon sledećih izbora, da li će to biti najpogodniji način za one koji su ovoliko upropaštavali ovu državu, da li će im se suditi po nekom specijalnom zakonu ili će to moći da se nekako uglavi u ove postojeće odredbe Krivičnog zakona.
Moram da kažem da nisam iznenađena da Demokratska stranka Srbije ovo smatra tehničkim zakonom i da je očigledno spremna da ga podrži, uz neke amandmane, pa sam se pitala, iz klupe sam pitala gospodina Panajotovića koja je razlika između DSS-a i DS-a, a on kaže - u jednom slovu. Ja zaista mislim da je razlika samo u jednom slovu. Ciljevi su vam isti. U metodama se malo razlikujete i mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da javnosti Srbije to, na sebi svojstven način, dokažemo i pokažemo.
Mi, poslanici SRS, smatramo da po važećim propisima može da se sudi za individualnu krivicu onima koji su učinili neki ratni zločin, ne sporeći da je moguće da tako nešto postoji. Protiv smo donošenja ovakvog zakona čiji nam je cilj apsolutno jasan kao i šteta koju će od ovakvog zakona i primenjivanja ovakvog zakona imati srpski narod, i ne bismo podigli ruku za izglasavanje ovog zakona makar nam to bilo poslednje.
Kako je predlagač, i pre nego što je isteklo 90 dana, već u prelaznim odredbama ovog zakona koji sada menjamo nagovestio da će odredbe člana 15v, g, d, đ biti preispitane i kako nam je dao mogućnost da intervenišemo u članu 15, mi smo podneli amandman koji ću ja sada obrazložiti, a koji se tiče terminologije ovog zakona, odnosno uvođenja posebne pritvorske jedinice.
Dakle, mi tražimo da se naslov iznad člana 15. i član 15. menjaju i glase: "4. Pritvor - Član 15. - U Okružnom zatvoru u Beogradu izvršavaju se mere pritvora koje su određene u krivičnim postupcima za krivična dela određena ovim zakonom. Ministar nadležan za poslove pravde posebnim propisima uređuje organizaciju, rad i postupanje sa pritvorenicima iz stava 1. ovog člana u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku i Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija."
Time se otklanja pogrešno i nepravilno naslovljavanje prostorija u kojima se izvršava pritvor kao jedna od mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka.
Postavlja se pitanje da li mi to u naš pravni sistem unosimo terminologiju koja nam dolazi iz ozloglašenog, za nas Srbe, Haškog tribunala? Zašto nam treba termin - pritvorska jedinica, kada to svakog Srbina asocira na Hag i na zlu sudbinu koja nas je zadesila, vezano za Haški tribunal? Ima se utisak da je predlagač, tj. ova vlada toliko snishodljiva prema onima koji uslovljavaju donošenje pojedinih zakona i usgalašavanje navodno sa zakonima Evropske unije, da se do te mere dodvoravaju da čine i ono što ne bi trebalo da čine. Ako postoji pritvor, ako postoji zatvor, Okružni zatvor, zašto onda posebna pritvorska jedinica za one koji su osumnjičeni da su izvršili neko krivično delo u suzbijanju organizovanog kriminala?
Ima se utisak kao da želite da na taj način pokažete da bi trebalo da budu lakše ruke kada su u pitanju donacije, strani krediti, pa ako priznamo te njihove termine koji nas veoma iritiraju, biće verovatno nešto darežljiviji, a vidim da ni Đelić nije zadovoljan, ni Svilanović nije zadovoljan.
Izručiće Šljivančanina, koga su uhapsili, a da li će dobiti ono što su za njega kao obećanje očekivali, to je pitanje. Videćemo kako će proći Solun. Sve izgleda počinje i završava se ipak sa Solunom. Za sada, kako čujemo, u Hagu ima još 17 optužnica, i to protiv onih koji se ne nalaze na teritoriji naše države i nisu naši državljani.
Mi ćemo imati na ovoj sednici raspravu o predlogu zakona protiv počinilaca ratnih zločina. Tu opet uvodimo ovaj termin - posebna pritvorska jedinica. Žao mi je što predstavnik predlagača nije tu, da mi objasni zašto idemo sa tim, zašto ne zadržimo terminologiju koja postoji u Zakonu o krivičnom postupku, zašto okružni zatvor ne može da posluži za sve one koji su učinili bilo koje krivično delo, pa čak ako ima i ratnih zločina. Mada, o tom zakonu ćemo naknadno govoriti, jer sam naslov upućuje na to da smo neke unapred osudili na to da su izvršili ratni zločin, iako to tek treba da se dokaže.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram da vas podsetim da sam juče oko 13,15 časova reklamirala povredu Poslovnika, člana 216, i zatražila od Administrativnog odbora da se izjasni po tom pitanju, da je prošlo 24 časa, da gospodin Ristić, barem nisam videla na oglasnoj tabli da je uopšte zakazana sednica Administrativnog odbora, po ko zna koji put se oglušava o svoju poslaničku obavezu da u primerenom roku odluči o povredi Poslovnika onda kada to poslanik traži.
Ukoliko ima problem sa tim kako da odgovori, a pretpostavljam da ima, ja ću dodatno, pošto predsednik Narodne skupštine koristeći svoja ovlašćenja iz člana 28. Poslovnika nije uspela da koordinira rad ovog odbora, da ga podsetim na Ustav Republike Srbije, na član 79. stav 2. i da ga pročitam: "Prvo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u martu, a drugo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u oktobru. Redovno zasedanje ne može trajati duže od 90 dana".
Prvo redovno zasedanje, dakle, počelo je 1. marta, prošlo je 90 dana, kazna je istekla, nakon toga smo imali vanredno zasedanje i šesti dan je danas kako radimo u vanrednom zasedanju; neka se malo pozabave računom pa će videti da je Tomislav Nikolić već juče mogao da uđe u zgradu Narodne skupštine, ali je predsednik Narodne skupštine juče rekla da je ona donela odluku da do daljnjeg ne može da prisustvuje sednici. Po svemu sudeći, onako kako je ona to zamislila, ni u drugom sazivu ove narodne skupštine, jer su izbori apsolutno izvesni sada za jesen. Tomislav Nikolić će ni kriv ni dužan morati da sedi ispred vrata, voljom predsednika Narodne skupštine, jer je samo njeno diskreciono pravo, što je ona juče i potvrdila, da izrekne i novu disciplinsku meru, ne znajući zašto.
Stav 3. člana 79. kaže da se Narodna skupština sastaje u vanredno zasedanje na zahtev najmanje trećine od ukupnog broja narodnih poslanika ili na zahtev Vlade, sa unapred utvrđenim dnevnim redom. Tu biste možda i mogli da računate radne dane, ali jednom prilikom ste jesenas rekli da je redovno zasedanje, a Skupština je u stalnom zasedanju od 1. oktobra. Prema tome, 90 dana, subota, nedelja, četvrtak, petak, svejedno, kada Skupština radi, a redovno zasedanje traje 90 dana. To je bio smisao ovog vašeg nakaradnog Poslovnika, koji sada još tumačite. Dakle, tražim da se odredi pauza i da iskoristite svoj autoritet i naložite Administrativnom odboru da održi sednicu i da nas obavesti šta je po ovoj mojoj poslovničkoj reklamaciji odlučio.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS se oduvek zalagala za principijelnost boreći se za prava poslanika koji pripadaju poslaničkoj grupi SRS i pokušali smo da vam ukažemo u više navrata da treba da vodite računa o tome kakve odluke ova skupština donosi, jer svako od vas može da bude predmet kazne, lustracije, kao što je bio Tomislav Nikolić.       
Evo, sada se to ponovilo, ali nisam izašla zbog toga, zbog toga će izaći verovatno poslanici DSS-a, htela sam da reklamiram član 107. u kome stoji da ako predsednik Narodne skupštine redovnim merama ne može da održi red na sednici, odrediće pauzu u trajanju potrebnom da se uspostavi red. Bili smo ovde svedoci da je ministar pravde izašao za govornicu u želji da iznese ekspoze povodom tri predloga zakona i da nije bio u mogućnosti da to učini, jer predsednik Narodne skupštine nije bila u stanju da obezbedi red u sali. Ako neko ne može da obavlja posao koji obavlja, moralni čin je da podnese ostavku. Ja je ovim putem pozivam da to učini, jer je učinila i povredu Poslovnika, člana 104. stav 2, i na taj način ugrozila i moralni integritet ministra pravde koji je došao u ovaj parlament da govori o predlozima zakona, a kako to nije mogao, on je demonstrativno otišao.
Mi narodni poslanici smo u više navrata bili u sličnoj situaciji, ali samo zahvaljujući našoj upornosti da govorimo, govorimo sami sebi u mikrofon, bez obzira što su uslovi za rad nemogući, a onaj ko treba da obezbedi uslove za rad to apsolutno nije u stanju.
Dakle, tražim da se, po članu 107. i članu 104. stav 2, izrekne mera udaljenja sa sednice predsedniku Skupštine koji nije u stanju da vodi sednicu i da zaštiti moralni integritet člana Vlade koji je došao u parlament. Ukoliko to predsednik Narodne skupštine ne učini sama, a ja sumnjam da će ona to uraditi, da je svesna svoje uloge u ovom parlamentu, molim da se Administrativni odbor izjasni o tome da li je povređen moralni integritet gospodina Vladana Batića, koji je danas bio u ovom parlamentu.
Gospođo predsedavajuća, trebalo je to da kažete bez da vas ja opomenem, da vam je žao što je ministar napustio sednicu, a ne da vas poslanik iz klupe opominje; smejali ste se ministru iza leđa dok je on upozoravao poslanike da je potrebno da se uspostavi red u parlamentu. Ali, molim vas da kada se meni obraćate imate u vidu član 100. na koji se vrlo često pozivate, ja ni na koji način ovde nisam narušavala dostojanstvo Narodne skupštine, niti sam bila prema vama neprijatna, ja sam upozorila na kršenje Poslovnika i ne vidim zašto je moralni integritet Čedomira Jovanovića važniji od moralnog integriteta ministra pravde Vladana Batića. Molim vas da i tu imate iste aršine i mislim da na ovaj način najbolje pokazujem koliko smo principijelni.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim da vas podsetim da je 18. marta ove godine predsednik Narodne skupštine, na osnovu člana 108. stav 3, izrekla meru udaljenja sa sednice šefu poslaničkog kluba Srpske radikalne stranke Tomislavu Nikoliću, da je danas ta kazna koja traje 90 dana zasedanja istekla, i da mu danas služba obezbeđenja Narodne skupštine nije dozvolila da uđe u salu i da prisustvuje radu Narodne skupštine.

Reklamiram povredu člana 216. Poslovnika stav 1. koji glasi: "Narodni poslanik dužan je da učestvuje u radu Narodne skupštine". Zbog toga pitam ko je doneo odluku da se danas izrekne nova kazna Tomislavu Nikoliću, na koliko dana i zbog čega? Nakon dobijanja tog odgovora, tražim odgovor kome narodni poslanik, kada je očigledno da se krše njegova Ustavom zagarantovana prava, može da se žali na odluku onoga koji je i doneo. Da li predsedniku Skupštine, da li Administrativnom odboru, jer u ovoj državi obezbeđena je dvostepenost. Uvek postoji mogućnost da se građanin, a i narodni poslanik žali na odluku koja se tiče ugrožavanja njegovih prava. Prema tome, sasvim bi bilo logično da se dobije i uputstvo o pravnom leku nakon što nam predsednik Skupštine da adekvatan odgovor.

Unapred sumnjam da ću biti zadovoljna i da će poslanici SRS biti zadovoljni odgovorom predsednika Narodne skupštine, pa se posebno obraćam članovima Administrativnog odbora i gospodinu Ristiću da očekujem decidan odgovor, ko je danas doneo odluku da se izrekne nova kazna udaljenja sa sednice na neodređeno vreme Tomislavu Nikoliću i kome može da se uputi žalba na odluku Administrativnog odbora koji je sebi očigledno prisvojio mnogo više prava nego što mu to po Ustavu, zakonu i Poslovniku pripada. Podsećam vas da je ovo svojevrsna lustracija koja nije predviđena Zakonom o lustraciji. Podsećam predsednika Narodne skupštine da već ima nekoliko krivičnih prijava protiv nje, nekoliko građanskih parnica protiv nje ...

(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)

... i da se ona deklarativno izjašnjava za lustraciju, a da će verovatno na osnovu tog zakona ona biti verovatno i prva koja će odgovarati i koja će biti lustrirana.