Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Samo da vas podsetim, gospodo, da ne bismo imali ovolike probleme sa privatizacijom, ni sa Zakonom o privatizaciji da 1994. godine nije donet tzv. Đinđićev zakon koji je zaustavio privatizaciju. I sad, sve ove priče, znate, da nam se žuri - ne žuri nam se jer sam osnovni zakon donet 1991. godine predviđao je da se privatizacija završi do 1995. godine. Sada, ovim izmenama, imamo naknadni rok, što znači da će se završiti do 1997. godine.
Da li će se završiti - ne znamo, videćemo, ali to nikako ne ide u prilog svim ovim tvrdnjama ministra da treba žuriti.
Nema žurbe. Znate, kada auto hoćete da prodate, vi ga odvezete kod majstora, pa ga malo našminkate i ako imate para malo još uložite u njega, pa mu farbu popravite, pa mu stavite neke nove presvlake, u nameri da dobijete što više para. Isti je slučaj sa prodajom preduzeća.
Zašto društvena preduzeća ne bi mogla da uvećavaju svoj kapital, znači da se pojave na tržištu ravnopravno, kao i svi drugi, da kupuju, samim tim podižu svoju vrednost, sutradan izađu na tržište i budu prodata po mnogo većoj ceni. To je samo korist za državu, jer u fondove onda ulaze veće pare nego što ulaze sada kada ste gotovo 600 preduzeća doveli u stečaj i onda ih prodajete budzašto. U tom smislu je podnet ovaj amandman i mislim da bi trebalo da razmislite o tome.
Dame i gospodo, u ime poslanika Srpske radikalne stranke obrazložiću amandman na član 2. Predloga zakona u kome tražim da se u osnovnom zakonu posle člana 12. doda novi član 12a koji bi glasio: "Kupac kapitala ili imovine ne može biti domaće ili strano pravno ili fizičko lice, odnosno član njegove porodice ili domaćinstva koje je odustalo od kupovine obavljene na javnom tenderu ili javnoj aukciji ili ne ispunjava obaveze iz ugovora o prodaji".
Iz iskustva znamo da su do sada mnogi na aukciji izlicitirali i kupili preduzeća, a onda prestali da ispunjavaju ugovorne obaveze, bez ikakve štete ili se jednostavno nisu pojavili na potpisivanju ugovora. Takvim neozbiljnim kupcima, koji su naneli štetu ostalim učesnicima u licitaciji, svakako treba na ovaj način zabraniti da dalje mogu da učestvuju u prodaji.
Zatim, članovima porodice, u smislu ovog zakona, smatrali bi se svi oni koje ste naveli i u zakonu o ekstraprofitu, a to su "deca, odnosno usvojenici i članovi njihovih porodica, roditelji, odnosno usvojioci, braća i sestre i članovi njihovih porodica, bračni drug, razvedeni supružnik, srodnici po tazbini do drugog stepena srodstva, uključujući rodbinu po tazbini preko razvedenog supružnika. Odredbe ovog člana primenjivaće se i na kupce koji su do sada sklopili ugovore o prodaji." Znači, predviđamo retroaktivnost i u obrazloženju naravno to objašnjavamo.
Obrazloženje bi bilo sledeće. Evidentno je da su pojedinci iskoristili nedorečenost Zakona o privatizaciji. Do sada obavljene postupke koji su bili u suprotnosti sa osnovnim opredeljenjima iz zakona treba svakako poništiti i zbog toga tražimo da Narodna skupština utvrdi, na osnovu člana 121. Ustava Republike Srbije, opšti interes za povratno dejstvo ovog zakona.
Vlada neprihvatanje ovog amandmana obrazlaže tako što kaže da ako se oceni celishodnim isključivanje određene kategorije lica kao kupaca kapitala ili imovine, u slučaju odustanka od kupovine, odnosno neispunjenja obaveze iz ugovora o prodaji, trebalo bi to urediti podzakonskim aktom. Nikako mi nije jasno zašto podzakonskim aktom, ako već ima nameru da to uradi.
Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je Vlada razmišljala na ovaj način kako smo to mi amandmanom predložili, ali nije spremna da to bude u zakonu regulisano, nego ostavlja sebi za pravo da u nekom trenutku možda nekom uredbom to predvidi, onda kada svi oko Vlade Srbije pokupuju budzašto preduzeća. A za jedno dve-tri godine, kada ostane još nešto siće kapitala, ajde da ograničimo da ne može da se na takav način kupuje.
Mislim da bi trebalo da sledite taj princip koji ste uveli. Vrlo često vi napravite neki presedan, pa posle toga odustanete od toga. Ako ste principijelno kod zakona o ekstraprofitu insistirali da se ograniči krug ljudi, onda bi i u ovom zakonu trebalo to isto da uradite.
Zahvaljujem se Čedomiru Jovanoviću što je izašao da dodatno razjasni moje obrazloženje amandmana. Ako sam dobro shvatila, i on razmišlja na isti način, da je bilo malverzacija, da je bilo štete po učesnike u javnoj licitaciji, da to može opet da se desi, ali ostavlja za Vladu Srbije to eksluzivno pravo da ona odluči kada će da interveniše u tom smislu i da li će da interveniše. Očigledno je da hoće.
Sada nam je rekao i da mi ne donosimo zakon o privatizaciji, da mi donosimo samo neke okvire, a da će Vlada naknadno ostaviti sebi za pravo da reguliše i to koliko će taj, ukoliko licitira pa ne plati ili ne potpiše ugovor, morati da unapred plati, od onoga što je avnasno dao da bi učestvovao na licitaciji. Eventualno mu ostaje 30% i izgubio je taj kapital, jer nije izlicitirao.
Veliki su to okviri i ovlašćenja koja Vlada Srbije misli da za sebe zadrži. Te stvari ne smeju da izađu van zakona, jedino posle neke metode mogu da budu regulisane uredbama. Osnovne stvari, prava i obaveze učesnika u postupku privatizacije, mogu i moraju da budu regulisane samo zakonom.
Dame i gospodo, odbijajući ovaj amandman, Vlada se pravda započetim procesima restrukturiranja, odnosno podele preduzeća na dva ili više, da taj postupak ima određenu dinamiku i da je potrebno dodatno vreme da se kasnije izvrši privatizacija tih preduzeća. Ne kažete da, kada govorite o restrukturiranju, pre svega mislite na velike sisteme.
Između redova, iz štampe i iz vaših nastupa, kada se dičite pohvalama od svojih stranih mentora, čitane su nam ovde neke zapadne novine i mišljenje Evropske banke za obnovu i razvoj, vi pre svega mislite na EPS. Elektroprivreda je taj krupni zalogaj koji vi treba da prodate kada dostigne cenu interesantnu za unapred poznatog kupca.
 Gospođo predsedavajuća, iskoristiću deset minuta, iako ste uskratili mogućnost mojim kolegama, gospodinu Mirčiću i Kesejiću da govore, jer su bili odsutni iz sale u trenutku kada ste ih prozivali, a veoma su se ozbiljno pripremali za ovu diskusiju. Očigledno vam se žuri. Na taj zaključak me navelo i to što ste i gospodinu Šandoru onemogućili da govori, iako sam ubeđena da se on baš nije bogzna kako za ovu temu pripremao.
Dame i gospodo, da imamo ustav ne bi nam trebala ova povelja. Rasturili smo zajedničku državu, umesto ustava imamo neku ustavnu povelju, a ta ustavna povelja nas opet obavezuje da donesemo jednu drugu povelju, ne znači da će biti i poslednja, o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama. Sam naziv na neki način govori o kršenju ljudskih prava, jer potencira manjinska prava, kao da pripadnici manjina nisu ljudi. Mogao je da se nađe neki srećniji naziv ove povelje.
Upravno zbog toga što se radi o ustavnoj materiji i zbog ozbiljnosti ove materije nije bilo u redu, ja to moram još jednom da potenciram, da poslanici u toku jutra, odnosno pred samu sednicu dobiju materijal da se ozbiljnije njime pozabave. Očigledna je namera skupštinske većine da rasprava ne traje dugo. Obezbeđena je poslanička većina za izglasavanje Povelje i treba samo preko toga preći, jedna tačka dnevnog reda manje.
Bez obzira na to, uspela sam da uporedim sve ove norme u povelji sa normama iz bivšeg Ustava SRJ, još uvek važećeg Ustava Republike Srbije i da utvrdim šta to do sada nije bilo garantovano kao građansko pravo svih građana ove zemlje ili šta je to što manjine nisu imale, a pripadnici većinskog naroda, odnosno srpskog naroda jesu imali.
Došla sam do zaključka da su se 52 člana starog Ustava SRJ bavila ovim pravima, građanskim pravima. Sada ova povelja ima ukupno, čini mi se, 57 članova. Ubeđena sam da je nivo zaštite prava građana, pa i građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, i do sada bio veoma visok, odnosno najviši po svim standardima i da su svi međunarodni ugovori koji se tiču ovih prava bili ugrađeni u građanska prava i norme koje su regulisale tu materiju u postojećim ustavima, i savezne države i Republike Srbije.
Osvrnuću se samo na nekoliko članova ove povelje koji su me posebno zaintrigirali. Dakle, neću ponavljati niti komentarisati one norme koje već postoje i koje su do sada važile. Jedna opšta opaska - moram da kažem da je jezik vrlo neprecizan i da su norme veoma konfuzne i više mi liče na neki loš prevod nekog stranog teksta, nego na nešto što je ova komisija zaista iz svoje glave i uradila.
U članu 6. se kaže: "Po zvaničnom proglašenju ratnog ili vanrednog stanja, ako je opstanak državne zajednice ili države članice ugrožen, dozvoljene su mere odstupanja od ljudskih i manjinskih prava zajamčenih ovom poveljom i to samo u onom obimu u kome je to nužno u datoj situaciji".
Mi, istina, nemamo proglašeno ratno ni vanredno stanje, ali još koliko prošle nedelje, Dušan Mihajlović je na Odboru za odbranu i bezbednost, sećate se, ukoliko ste bili prisutni ili ako ste mogli da dođete do te informacije, ako ste pogledali zapisnik, rekao da se očekuju nemiri od strane albanskih i šiptarskih terorista dole, ali da MUP nema sredstva da se suprotstavi tim napadima. Čović te iste teroriste naziva gangsterima i onda potpuno ostaje bespredmetna ova odredba Povelje o ljudskim i manjinskim pravima.
Član 30. govori o slobodi medija. Kaže se, između ostalog, da u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora nema cenzure. Doduše, zvanične institucionalne cenzure verovatno i nema ili bar ne znamo da ima, ali ima i pretnji i ucena, i kao posledica toga ima autocenzure. Jer, kako inače da protumačimo stav medija da je u nedelju na mitingu SRS bilo između deset i petnaest hiljada ljudi, a bilo je preko 100.000 ljudi. Bilo bi verovatno i milion ljudi, samo da smo pozvali narod na rušenje Vlade Srbije.
Član 38. - pravo na utočište u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora; u stavu 2. se kaže da svako ko je prinudno raseljen u okviru teritorije Srbije i Crne Gore ima pravo na delotvornu zaštitu i pomoć, u skladu sa zakonima i međunarodnim obavezama Srbije i Crne Gore. Ova odredba, gospodo, krajnje je necelishodna i maliciozna. U ovakvom jednom aktu, a ponovo ponavljam da je ovo ustavno - pravna materija gde se govori o opštim pravima građana, ne treba potencirati i dodatno izdvajati raseljena lica, jer to upućuje na zaključak da oni nisu dobrodošli i nemaju ista prava kao svi drugi građani ove države.
Član 40. - pravo na rad. Zaboravili ste ovde, gospodo, zaštitu za slučaj nezaposlenosti. Toga je bilo do sada u Ustavu SRJ.
Član 45. - pravo na zdravstvenu zaštitu. Zaboravili smo da svako mora da ima pravo na zdravstvenu zaštitu.
Član 50. - zabranjena je nasilna asimilacija pripadnika nacionalnih manjina. Nikada u istoriji srpskog naroda nije zabeleženo da je srpski narod i pokušao asimilaciju bilo kog drugog naroda. Srpski narod je uvek bio samo izložen genocidu. Danas pola miliona Srba živi u Srbiji, jer je moralo da napusti svoja vekovna ognjišta.
Član 52. - pravo na očuvanje posebnosti - pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na upotrebu svojih simbola na javnim mestima. Ne kaže se - uz simbole države, državne zajednice ili države Srbije, to će verovatno biti u ustavu republičkom ili u skladu sa zakonom, bar.
Zato ćemo imati opet onu pojavu koju smo imali u Novom Pazaru, da se vijori zastava sa ljiljanima, u Tutinu takođe. Imaćemo verovatno i očekujemo od Bele Tonkovića da će se i hrvatska šahovnica uskoro zavijoriti u Vojvodini i u Srbiji. Pravo na slobodu i na upotrebu svog jezika i pisma već imamo. Bošnjački jezik, čujemo da ga ima. Gospođa predsedavajuća i predsednik Skupštine vrlo često uvode neki novi govor u ovaj parlament.
Pravo na udruživanje, član 53. stav 2: "Organizacijama i udruženjima pripadnika nacionalnih manjina se priznaje posebna uloga u ostvarenju prava pripadnika nacionalnih manjina". Zaista ne znam šta to znači posebna uloga, objašnjenja nema i mogu samo da pretpostavim da je namera bila da kolektivna prava budu iznad pojedinačnih.
Toliko što se tiče samih odredaba ove povelje, s tim što je tčlan 57. član koji predstavlja posebnu opasnost, s obzirom da garantuje stečena prava nacionalnih manjina. Ne zaboravite na situaciju koja je na Kosovu i Metohiji i koja su prava Albanci i Šiptari stekli na Kosovu i Metohiji; hoćemo li ta prava zadržati i nakon što jednog dana vratimo Kosovo i Metohiju pod suverenitet (nažalost, ne mogu da kažem više ni SRJ) Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, vlast je u nameri da menja ustav na protivustavan način donela Povelju, kojom je predviđeno da se ustav menja, ne dvotrećinskom većinom, kako je to sadašnjim ustavom predviđeno, već apsolutnom većinom.
Istini za volju, sumnjam da možete da obezbedite i tu apsolutnu većinu, jer u Narodnoj skupštini 23 poslanika, kako sam ja izračunala, nema više taj status i sve odluke koje donosimo sa takvim poslanicima, odnosno građanima, koji su slučajno ovde, voljom predsedavajućeg ili predsednika Skupštine, nelegitimne su, pa će i ova odluka koju budemo usvajali, ako bude doneta glasovima tih građana, takođe biti nelegitimna.
Ali, da pođemo od same odluke, koja je potpuno kontradiktorna sa obrazloženjem odluke. Pitam se da li je gospodin Pajtić pisao Predlog odluke ili je pisao obrazloženje, ili možda nije pisao ni jedno ni drugo. Jer, pod tačkom 1. stoji da se obrazuje komisija sa zadatkom da, u skladu sa članom 132, 133. i 134. Ustava Republike Srbije, predloži zakon o načinu i postupku promene Ustava Republike Srbije i proceduru rada komisije. A, u obrazloženju u stavu 2. se kaže da konstituisanje nove državne zajednice Srbija i Crna Gora upućuje na mogućnost drugačijeg postupka promene Ustava Republike Srbije od postupka utvrđenog članovima 132. i 133. Ustava, kojima je predviđena komplikovana procedura, koja praktično onemogućava da se promeni Ustav.
Ovde su mnogi govorili, ali mene niko nije ubedio da je nemoguće promeniti Ustav, na način propisan Ustavom. Verovatno je nemoguće da prođe koncept Zorice Radović ili Ružice Đinđić, ali neki koncept prihvatljiv narodnim predstavnicima ovde, kao legitimnim predstavnicima svoga naroda, sigurno je da može da dobije dvotrećinsku većinu.
Slažemo se sa tim da je možda potrebno promeniti sadržinu Ustava u nekim odredbama, i oko toga možemo i da razgovaramo i da se složimo, ali ne možemo da se složimo sa ovom procedurom, a motiv za nepoštovanje procedure koja je Ustavom predviđena jeste sigurno to što vi ne smete ni na referendum da izađete. Pa, vi sada narod da pozovete na kolače, na Trg Republike, narod neće da izađe, jer će misliti da je neka prevara. Tako ne možete da ga motivišete ni na referendum, jer narod neće ovakvu promenu Ustava.
Narod sigurno neće dalje rasparčavanje države i ne znam kako mislite da vodite kampanju, npr. da hoćete taj referendum, vi ste o tome sigurno razmišljali, lakše bi vama bilo da to sve bude po Ustavu. Niste želeli da ga zaobiđete, ali ste shvatili u kakvoj ste poziciji. Nećete izbore za ustavotvornu skupštinu, ne smete na referendum, hajde onda da zaobiđemo, pa na mala vrata, i onda koga u komisiju. Molim vas, predstavnike Vlade - šta će predstavnici Vlade, jeste li vi ovde birali Vladu? Vlada ovde ima svoje predstavnike, koji je podržavaju. Šta će ovde predstavnici sudova, i Vrhovnog suda i Ustavnog suda? Dajte te eksperte koje imate van Skupštine, van Vlade, van sudova, valjda ima još neko ko se razume u ustavno - pravnu materiju u ovoj zemlji.
Odbor za ustavna pitanja - izdigli ste odbore iznad Skupštine. Naravno, Nataša Mićić, koja je donela odluku, molim vas, odluku bez presedana, o raspisivanju, odnosno neraspisivanju izbora. Videli ste u "Službenom glasniku" kako ta odluka glasi - raspisaću izbore kada se donese ustav. A šta ako se ustav ne donese? Može da se desi da se ustav ne donese, šta će onda, kakve će to posledice imati, da li će neku novu odluku neko da donese, pa da kaže - ovom odlukom stavlja se van snage ona odluka koju je Nataša Mićić tog i tog dana potpisala. Ne znam kakvi su ti savetnici gospođe Nataše Mićić, kada može takvu odluku da donese?
Zatim, Skupština AP Vojvodine - molim vas, vi se stvarno igrate ozbiljnim stvarima, vi polako dajete krilca Nenadu Čanku. Pa on će svakim danom sve veće i veće apetite da ima, već otvoreno nastupa sa tim svojim separatističkim tendencijama.
Koga sa Kosova i Metohije? Jesu li bili izbori 2000. godine na Kosovu i Metohiji, jesu li učestvovali svi građani sa prostora Kosova i Metohije, svi Srbi, na izborima - jesu. Jesu li izabrali narodne predstavnike ovde - jesu. Pa, šta će onda ovaj "Povratak"? To su samoproklamovani predstavnici srpskog naroda, koji su dali legitimitet šiptarskoj skupštini, koja sada hoće otcepljenje od Srbije. I, kako će oni da dolaze ovde na tu komisiju? Hoće li transporterima NATO-a, pošto ne smeju da izađu među svoj narod? Ne znam, pozabavite se i tim pitanjima.
O ovim bivšim poslanicima, koji još uvek glasaju i koji će glasati i o ovome, i verovatno posle i o tom ustavu, o tome će naknadno knjige da se pišu i to će ostati pečat za ovu vlast.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 5. na koji je podnela amandman poslanička grupa SRS jedan je od ključnih, ako ne i najključniji član Predloga zakona o izboru poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore. Molim vas za malo pažnje za argumente koje ste već čuli u načelnoj raspravi i u dosadašnjoj raspravi u pojedinostima.
Pre nego što obrazložim amandman, htela bih samo da vam skrenem pažnju na motive SRS što se zalaže za princip da se poslanici biraju srazmerno broju narodnih poslanika koji su izborne liste osvojile na izborima održanim 23. decembra 2000. godine i 10. januara 2001. godine. Mi nemamo uskostranački motiv. Mi ćemo dobiti onoliko poslanika koliko procentualno treba da dobijemo u ovom parlamentu, na osnovu naših rezultata koje smo imali na izborima 2000. godine. Hvala bogu, nismo se suočili sa problemom otpadnika u poslaničkoj grupi.
Nekada davno bilo je toga i kod nas. Znamo kakve su posledice. Principijelno i zbog toga, a pre svega zbog poštovanja volje birača, zbog očuvanja pravnog sistema, insistiramo na tome kroz sve naše amandmane i kroz načelnu raspravu da se poslanici ne biraju srazmerno broju narodnih poslanika koje poslaničke grupe imaju u Narodnoj skupštini Republike Srbije, nego da se biraju srazmerno broju narodnih poslanika koji su izborne liste osvojile na izborima održanim 2000. godine.
Vi ste se uvek zalagali za poštovanje volje birača, makar deklarativno. Sećam se da ste 1996. godine danima šetali beogradskim ulicama tražeći da se poštuje volja birača, da se ponište oni lokalni izbori. Uvek kada u javnosti nastupate po pitanju izbora, najavljivali ste i najvaljujete, a sada smo dobili i taj zakon o lustraciji, da treba lustrirati sve sudije koji su makar tada učestvovali u izbornim krađama. Zašto sada legalizujete izborne krađe u ovom parlamentu? Odlučite se za jedno ili drugo i nemojte da zavaravate srpsku javnost.
Ako malo bolje pogledate Poslovnik, članovi 37. do 40. se bave nadležnostima poslaničkih grupa, videćete da mi u našem Poslovniku nemamo uporište za ovakav predlog zakona kakav je predlagač dao. Jednostavno, nigde ne piše da poslanička grupa treba da radi ovo što u zakonu piše.
Imamo situaciju da je politička realnost, kako su ovde neki iz pozicije govorili, sasvim drugačija nego što je bila nakon izbora 2000. godine, ali to je rezultat političke trgovine. Mi tu političku trgovinu ne treba da legalizujemo sada, nego moramo barem za ovom govornicom da je osudimo i da kao takva bude žigosana, makar za neke buduće sastave ovog parlamenta, ne bi li nam služilo za nauk i ubuduće. Ali, imaćemo mi ovde probleme koji će izazvati izvesne posledice, jer ne zboravite da pred Ustavnim sudom imamo pokrenute neke inicijative vezane za status pojedinih poslanika.
Pitam vas, hoće li se odraziti to na poslaničke mandate u Skupštini zajednice Srbije i Crne Gore. Šta ako se desi, mada je ovde juče prejudicirana odluka Ustavnog suda, da odluka bude takva da za posledicu ima da prestaje mandat poslanicima ove nove poslaničke grupe u kojoj su odmetnici Socijalističke partije ili Veljini odmetnici iz Nove Srbije u poslaničkom klubu "Srbija". Šta ako oni na osnovu odluke Ustavnog suda više ne budu mogli da budu narodni poslanici, a u međuvremenu su već postali ...
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
... poslanici Skupštine Srbije i Crne Gore. Da li je to onda odraz volje građana i rezultata izbora 2000. godine i kakve će reperkusije sve to imati.
Još jednom vas pozivam i molim zaista Zakonodavni odbor i uvaženog gospodina Pajtića da više nikad u svom izveštaju ne napiše ili ne potpiše taj izveštaj u kome stoji da neki amandman treba odbiti; može da se predloži da ga prihvati Skupština, da ga ne prihvati ili da ga odbaci u tačno određenim slučajevima. Molim da na takav način ne utiče na narodne poslanike, jer pretpostavljam da narodni poslanici ipak uvažavaju mišljenje jednog takvog uvaženog pravnika. Onda ne obrate pažnju na ove amandmane za koje je Zakonodavni odbor predložio da se odbiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa Srpske radikalne stranke je još prilikom diskusije u vezi usvajanja takozvane povelje državne zajednice Srbije i Crne Gore, a i zakona o sprovođenju te povelje, iznosila svoje argumente protiv brojnih rešenja iz tog zakona. Neki su se odnosili i na sam način izbora poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore, pre svega, vodeći se osnovnim interesom da volja naroda odlučuje ko će biti poslanici te skupštine.
Predlagač ovde predviđa mogućnost da poslaničke grupe u Republičkoj skupštini odlučuju o tome koga će, na osnovu proračuna putem Dontove metode, znači na osnovu kvote koju su dobili, predložiti u saziv te skupštine. Pri tom mogućnost da to budu imaju poslanici ovog saziva ili poslanici koji su već u Saveznom parlamentu.
Mi ne poznajemo, a ni Zakon o izboru narodnih poslanika, poslaničku grupu kao predlagača poslanika. Na izborima, kada se birao parlament Republičke skupštine 2000. Godine, četiri izborne liste dobile su mandate: DOS, Socijalistička partija, Srpska radikalna stranka i Stranka srpskog jedinstva. Jedino one bi mogle da delegiraju, jer ovo jeste čist delegatski sistem, poslanike u Parlament Srbije i Crne Gore.
Sve ostalo nije volja građana. Ako je DOS dobio 176 mandata, neka onaj broj poslanika koji mu pripada deli sa svojim koalicionim partnerima onako kako misli da treba i kako mogu da se dogovore.
Ne mogu neke nepostojeće poslaničke grupe, kao što su neki Narodni socijalisti, neka Srbija, neka Demohrišćanska stranka i ne znam kakvih sve već ovde ima, mislim da niko ne zna ni koliko poslaničkih klubova ima, da delegiraju sada neke poslanike u taj parlament.
Pored toga, u članu 16. govori se o glasanju zbirne izborne liste i kaže se, između ostalog, da Republička izborna komisija, na osnovu zapisnika o glasanju, sačinjava izveštaj koji podnosi Narodnoj skupštini, a za zbirnu listu se glasa javno, upotrebom elektronskog sistema za glasanje. Ko će potpisati taj zapisnik, ko stoji iza tog zapisnika i šta ako Republička izborna komisije ne gleda direktan prenos ove skupštine, a bili smo u situaciji više puta da se koriste i lažne kartice.
A da ne govorimo o onom osnovnom problemu ovog parlamenta, što u njemu sede ljudi koji nisu narodni poslanici i nemaju pravo glasa. Hoće li ta republička izborna komisija stati iza tog zapisnika i iza tog broja poslanika koji su glasali za izbor poslanika za parlament Srbije i Crne Gore.
Celokupna naša diskusija svodi se na to da se ovaj zakon, ako je već usvojen zakon o izboru poslanika za državnu zajednicu, mora da vrati na to da samo oni podnosioci izborne liste, koji su učestvovali na izborima, mogu predlagati poslanike, da to nikako ne mogu biti poslaničke grupe. U tom smislu je poslanička grupa Srpske radikalne stranke podnela sve amandmane i iako smo u principu protiv delegatskog sistema, ako je zakon već usvojen, onda ga barem treba na ovaj način korigovati da bi volja građana ipak bila projektovana i u tom parlamentu.
Dame i gospodo narodni poslanici, sa pažnjom sam slušala ekspoze ministra Đelića, koji je rekao da je cilj ovog zakona borba protiv pušenja i smanjenje potrošnje duvana. Čitajući zakon nisam mogla da pronađem odredbu koja bi doprinela ovom cilju zakona. Dobar deo svog ekspozea on je posvetio štetnosti duvana, ali to je u nadležnosti nekih drugih ministara i nije trebalo o tome da priča.
U jednoj jedinoj odredbi stoji da je zabranjena maloprodaja duvana maloletnim licima. Ali, i to je mrtvo slovo na papiru, jer ako dete dođe ispred trafike, zatekne tu bilo koga, vas ili mene na primer, zamoli da mu neko kupi cigarete jer ga je otac poslao, pretpostavljam da će svako za sebe sam sigurna to uraditi. Znači, nije to način da decu uputimo na zdrav život i da ih ubedimo u štetnost duvana.
Zatim je gospodin ministar, hvaleći se, rekao da je u toku prošle godine u budžet Republike Srbije na osnovu poreza, akciza i carina negde oko 15 milijardi dinara ušlo samo od duvana. Ja sam očekivala da će se zbog toga zahvaliti svim pušačima, jer je na taj način budžet uspešno punjen i država je mogla da servisira svoje dugove prema ostalim građanima.
Zašto je toliko duvana potrošeno prošle godine? Verujte, ko je od 2000. godine mislio da nikada neće pušiti počeo je da puši, a ko je pušio duplirao je količinu cigareta, jer pod DOS-ovom vlašću nije lako izdržati i sve one probleme, sa kojima se građani svakodnevno susreću, rešavati.
Ovim zakonom, gospodo, ako hoćete da ga pročitate i protumačite onako kako jedino i može, država hoće da preuzme monopol nad proizvodnjom i prometom duvana, kao što je to uradila sa naftom. To je učinila preko jedne od mnogobrojnih agencija. Sada se osniva agencija za duvan.
Ona se, kako se u zakonu kaže, osniva radi organizovanja i sprovođenja javnog tendera za obavljanje proizvodnje duvanskih proizvoda i utvrđivanje ispunjenosti uslova za obavljanje trgovine duvanskim proizvodima. Zašto da Vlada Srbije odlučuje o tome ko može da se bavi proizvodnjom ili prometom duvana, ko ispunjava uslove da učestvuje na javnom tenderu?
Pitala bih gospodina ministra, da je ovde, sačekala bih taj odgovor, da li liberalni kapitalizam, za koji se navodno zalažete, podrazumeva monopol države u mnogim oblastima, pa i u ovoj. Pretpostavljam da bi rekao da ne podrazumeva, što je teorijski tačno, ali svuda gde ima para Đinđićeva Vlada pokušava da sprovede monopol, pa je to tako i u ovom slučaju; očekujem uskoro i agencije za kafu, maline, viski, puževe. Sve ono što je profitabilno u ovoj državi moglo bi da bude monopolisano od strane ove vlade.
Ako pogledamo ko su članovi Upravnog odbora ove agencije - neko se ovde usudio da kaže da su to stručnjaci za duvan, ne bih rekla da su stručnjaci za duvan, ali su možda stručnjaci za šverc duvana - a to su ministri finansija, unutrašnjih poslova, zdravlja, direktor Republičke uprave javnih prihoda, direktor Uprave carina, oni koji se očigledno najbolje razumeju u šverc. Zašto bi oni sada bili efikasniji kao članovi upravnog odbora, a nisu efikasni na čelu svojih resornih ministarstava, gde već imaju mogućnost da se uhvate u koštac sa problemima i uvedu red u proizvodnju i promet duvana.
Inspekcijske službe, koje već postoje u tim resornim ministarstvima, treba da odlučuju o tome ko ispunjava uslove za proizvodnju duvana, veleprodaju i maloprodaju. To su i do sada radile, a sada se sve to okreće na tumbe, pa između ministarstava i tih koji o tome odlučuju postoji neka agencija.
Došli smo u situaciju da ministarstva i njihovi organi daju mišljenje agenciji koja je tvorevina Vlade. To je potpuno naopako postavljena stvar, ali tako Vlada zamišlja kontrolu proizvodnje duvana; očigledno više bez nekih agencija ne može ništa da se radi.
Ispunjenost uslova za otkup, obradu i promet duvana utvrđuje ova famozna agencija, po pribavljenom mišljenju Ministarstva poljoprivrede i Ministrstva zdravlja, a to su do sada radila ova ministarstva preko nadležnih inspekcija. Meni je zaista žao, imamo jako malo vremena da o ovom zakonu govorimo i moje kolege će nastaviti da govore o problemima koje smo mi uočili u ovom zakonu.
Dame i gospodo narodni poslanici, još koliko juče je skupštinska većina usvojila Zakon o budžetskom sistemu, koji smo mi, srpski radikali, tada okarakterisali kao zakon koji više liči na udžbenik ekonomije nego na jedan zakon, jer nema one osnovne osobine jednog zakona, da je jasan, precizan i da sadrži samo ono što je neophodno. Upravo zbog toga me čudi da već danas tražite izmenu i dopunu ovog zakona. Jedan od razloga je, vidim iz zakona, osnivanje uprave za javna plaćanja, jer Zakon za obračun i plaćanje prestaje da postoji danom početka primena ovog zakona.
Ministarstvo finansija inače treba da preuzme i ovu javnu upravu, opremu, predmete i arhivu sadašnje službe za obračun i plaćanje i kako se u zakonu jasno kaže, zaposlene, ali u skladu sa organizacijom i sistematizacijom Ministarstva, a to znači ograničen broj. Onda treba jasno reći da će mnogi od njih u današnjem ZOP-u ostati bez posla.
Pored toga, ministar je ovde u svom ekspozeu rekao da će ova služba za javna plaćanja funkcoinisati na teritoriji buduće zajednice Srbije i Crne Gore. Pa, postavljam mu pitanje, kako će to ona da funkcioniše kada je uloga NBJ u ustavnom zakonu, odnosno u zakonu o sprovođenju ustavne povelje osnovni kamen spoticanja; kada u samom predlogu ustavne povelje ne postoji jedinstveno monetarno i finansijsko tržište u toj budućoj surogat državi?
Pored toga, ministar je imao jedno neprijatno iskustvo prilikom rebalansa budžeta za 2002. godinu. Zakon je pao u Skupštini. Primetila sam da se ministar neprijatno češkao po glavi, da je prebledeo, jer je znao šta ga čeka ukoliko Skupština post festum ne verifikuje raspolaganje novcem u toku ove godine. Upravo zbog toga se pitam ministre, kako je moguće da nam ponovo predlažete u ovom zakonu ono što piše u članu 8, a to je da na sebe preuzimate toliku odgovornost i ovlašćenja, da možete novčana sredstva na konsolidovanom računu trezora Republike da plasirate na inostranom i domaćem finansijskom tržištu novca i kapitala.
To podrazumeva da morate da imate nekog brokera. Kako ćete da ga izaberete, to ne znamo. Dešava se da berza "pukne", kako se to u žargonu kaže, šta će biti ako ostanemo bez tih narodnih para i ko će da odgovara zbog toga? Jednim svojim amandmanom sam predložila ovde neku simboličnu prekršajnu kaznu, računajući na to da ćete vi da izbegnete odgovornost, da ćete ta svoja ovlašćenja preneti na neko drugo lice, jer vam zakon daje tu mogućnost. Vidim da mi je Zakonodavni odbor odbacio amandman kao nepotpun, a što apsolutno ne može i nije u nadležnosti Zakonodavnog odbora. Ovde očigledno sve može.
Na vašu sreću, rebalans budžeta je usvojen nekakvom poslaničkom većinom, kakvom-takvom. Gospođa predsednik Skupštine je zloupotrebila svoju funciju, pa je ponovo stavila na glasanje Predlog zakona o rebalansu budžeta za 2002. godinu. Šta će se desiti, gospodine ministre, a ozbiljno sam zabrinuta za vas, jer bih više volela da ostatak života provedete na Azurnoj obali nego u Zabeli. Zbog toga bih vam dobronamerno predložila da ovaj zakon povučete iz procedure, da ovaj član 8. izbrišete i da ga onda eventualno ponovo vratite Skupštini na razmatranje.
Htela bih da mi odgovorite na jedno praktično pitanje, ko će biti pravni sledbenik sadašnjeg ZOP-a i da li ste u mogućnosti u ovom momentu da date odgovor, obzirom da ima sporova fizičkih i pravnih lica sa ZOP-om, pa se pitamo, ukoliko ta jedna stranka dobije spor, od koga će moći da naplati eventualnu štetu.
Dame i gospodo narodni poslanici, članom 3, preciziraju se sredstva za pokriće budžeta, izdataka budžeta AP Vojvodine, pa mi iz budžeta Republike Srbije treba da prebacimo Autonomnoj Pokrajini, pa se u alineji 1. precizira da je to 16,3% od iznosa koji je ostvaren na teritoriji autonomne pokrajine, odnosno prihod od poreza na dohodak građana, a u alineji 2. da je to deo prihoda od poreza na dobit preduzeća, u visini od 50%, od iznosa ostvarenog na teritoriji pokrajine i limitirano do iznosa od 2 milijarde 605 miliona 655 hiljada. Ono što smo po omnibus zakonu obavezni u alineji 3. - transfer sredstava, i to prenetih iz budžeta  u iznosu od 8.630.000 za plate zaposlenih u obrazovanju, u osnovnom i srednjem obazovanju i to je negde oko 62,6 milijardi dinara ukupno.
Alinejom 4. za koju ja amandmanom traži da se briše, kaže se, da se sredstva za pokriće izdataka budžeta AP obezbeđuju iz ostalih prihoda, ostvarenih na teritoriji Pokrajine Vojvodine. Obrazloženje zašto tražim da se ova alineja briše, jeste da Narodna skupština Republike Srbije ne treba da određuje svojim budžetom prihode koje ostvaruje Autonomna Pokrajina Vojvodina iz svojih izvora, pogotovu što samom Predlogu budžeta nije postavljena granica iznosa i nisu precizno navedeni izvori prihoda.
Vlada, odbijajući ovaj moj amandman, kaže da je to iz razloga što se na taj način krše odredbe drugih zakonskih propisa koje omogućavaju postojanje izvornih prihoda AP Vojvodine. To za mene uopšte nije ni bilo sporno, upravo zbog toga što postoje izvorni prihodi AP Vojvodine koje mi ne možemo da određujemo, ne možemo da limitiramo i ja tražim da se ova alineja briše, koja je uostalom i kontradiktorna potpuno prvom stavu ovog člana.
Dame i gospodo narodni poslanici, drugi rebalans u ovoj godini po hitnom postupku razmatramo, to je već postalo uobičajeno, čak smo i jedan budžet usvajali po hitnom postupku. Moram da kažem da sam nezadovoljna obrazloženjima koja dobijamo uz ovako važne predloge zakona, ona su pravljena kao za nepismene ljude, praktično opisujete ponovo ono što u predlogu akta stoji, a ne govorite o motivima koji su doveli do toga da nam dostavite ovakav predlog. Ovim izmenama i dopunama budžeta, doduše ne povećavaju se ni ukupni prihodi, ni ukupni rashodi, oni se predlažu u utvrđenom obimu, menja se jedino struktura izdataka, ali je veoma važno da se vidi kako se ona menja, jer ako to razmotrimo, tek možemo da zaključimo kakvu ste ekonomsku politiku i budžetsku politiku vodili u prethodnoj godini.
Ovo se odnosi, pre svega, na povećanje izdataka koji se odnose na transfer organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja i to Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, na šta ste bili obavezni, obzirom na odluku Saveznog ustavnog suda da se nadoknadi razlika za isplaćene penzije u 2002. godini kojom ste ojadili penzionere. Takođe, prihodi Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih nisu bili kako kažete na planiranom nivou, a kako će i biti kada je sve manje zaposlenih i onih koji uplaćuju u fondove, a sve više oni koji su pokušali da spas pronađu nakon otpuštanja u pronalaženju bilo kakvog uslova da odu u penziju, pa makar i u invalidsku penziju.
Neću da komentarišem ovoliki novac koji se izdvaja za RTS, a prethodni govornici su to komentarisali, ali bih samo navela primer Kragujevca ili Niša, koji po milijardu maraka iz opštinskih budžeta izdvajaju za svoje gradske televizije. Kada bi se to skupilo na nivou Srbije, verovatno bismo došli do jedne sume koja bi nam pokazala kakav rasipnički odnos imamo prema državnim parama.
U procesu, neblagovremeno, kažete - donošenje zakonskog okvira za utvrđivanje izvora finansiranja i restrukturiranja javnog preduzeća ŽTP Beograd; potrebno je uvećati sredstva za ove subvencije, što je sasvim logično, obzirom da privreda ne radi, a da samim tim i železnica trpi. Međutim, bilo bi sasvim logično da se ulože veća sredstva u železnicu, ali u revitalizaciju železničke mreže i železničkih pruga koje su uparložene i zatravljene. Jedino imamo jedan pozitivan primer iz Sombora gde je, zahvaljujući gospodinu Čanku, pruga Sombor-Gakovo-Riđica ponovo rašćišćena jednim izuzetni povodom, obzirom da je delegacija unuka bivših folksdojčera dolazila da obiđe svoja nekadašnja imanja i onda se gospodin Čanak potrudio da se izda takozvana obznana, baš ovako u duhu srpskog jezika, sa zaprećenom kaznom seljacima, koji su preko pruge koja već duže godina ne funkcioniše postavili pragove da bi mogli lakše da dođu do svojih imanja.
Naravno, ti bivši folksdojčeri bili su ugodno smešteni u banju Junaković kod Apatina, gde im je bio priređen i banket.
Htela bih samo ministra da podsetim da u ekonomskoj nauci nema tekuće rezerve, gospodine ministre, u budžetima koji imaju projektovan deficit. To sam od onih koji se malo više od mene razumeju u ekonomiju čula, a i može da se pročita u literaturi.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar finansija nam je danas rekao da, kada se usvoji ovaj budžet, više neće moći da se prebacuju pare sa jednog razdela na drugi, pa čak ni u okviru jednog razdela neće moći da se prebacuju neke veće pare; je li tako ministre? Jeste.
Ako je to tako, bogami se vi nalazite u neobranom grožđu zbog onog rebalansa koji smo jutros i juče razmatrali, jer još uvek je neizvesno da li ćemo vam to post festum priznati ili nećemo, odnosno da li ćemo ga izglasati ili nećemo, pa je vaša odgovornost za sve ono što se sa državnim parama radi.
Takođe smo čuli da je nacionalni dohodak u Srbiji negde oko 1.500 dolara po glavi stanovnika, a javna potrošnja, koliko smo mogli da vidimo, prevazilazi 50% od bruto nacionalnog dohotka, što je apsurdno za jednu zemlju koja se nalazi u tranziciji i koja je siromašna.
Znate, pokušaću to ovako slikovito da objasnim šta znači ubirati poreze od kojih se puni budžet, da bi svima bilo jasno.
Kada ubirate kajmak sa mleka, vi ovako skinete, nešto ostane. Ostane ono mleko, pa se napravi sir, pa od njega neko ima opet koristi. A, vi, kada uzimate poreze, vi ovako zagrabite, a tako možete jedanput, dva puta da zagrabite, ali se mnogo zagrabi i ćup se brzo isprazni. Prema tome, porezi se uzimaju ovako gospodo, ako mislite da duže možete da izdržite i da poreski obveznici mogu da prežive.
Na žalost, nemam mnogo vremena da čitav budžet komentarišem, samo ću neke stavke i to rashodnu stranu budžeta, a ono na šta želim da skrenem pažnju jesu, pre svega, dotacije koje ste planirali, i to nevladinim organizacijama, čak i iz razdela Ministarstva prosvete. Pazite, to zaista ne mogu da shvatim, iz Ministarstva prosvete, iz osnovnog i srednjeg obrazovanja, pa čak i višeg, i visokog naročito, višeg i visokog obrazovanja, ogromna sredstva za finansiranje nevladinih organizacija.
Razdeo Ministarstva za nauku i tehnologiju, 28 miliona dinara za nevladine organizacije.
Ministarstvo zdravlja, znamo u kakvom je stanju naše zdravstvo i zdravstvene ustanove, zdravstvo uopšte, 30 miliona dinara. Milnistarstvo vera, molim vas, 159 miliona i 300 hiljada dinara. Usluge po ugovoru smo već komentarisali, ali ukupne usluge po ugovoru i specijalizovane usluge, ukupno iznose 7,5 milijardi dinara od ovog budžeta.
Ministarstvo za ekologiju, skrenuću pažnju samo na njega, 250 miliona za te specijalizovane usluge izdvaja, a samo pre dve godine ceo budžet Ministarstva za ekologiju bio je 14 miliona dinara. Uporedite te dve cifre, pa će vam biti potpuno jasno koliko je ovaj budžet rasipnički. Uostalom, kakva je to ekspertska Vlada kojoj u ovolikoj meri trebaju specijalizovane usluge, a plus troškovi, putovanja, sve sam sračunala i ukupno milijardu i 264 miliona. Molim vas, hoćete li izlaziti iz tih aviona uopšte? Ministar Pitić ima 26 miliona dinara za raznorazna putovanja. Može slobodno da izda stan na godinu dana i da ne izlazi iz aviona sa celom svojom porodicom, da ide oko zemljine kugle, neprestano.
Raznorazne agencije, ove dve agencije, Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza je izmišljena agencija, i Agencija za energetsku efikasnost, nije ovde Kori Udovički, 35,5 miliona; od toga 20 miliona treba da se finansira od donacija inostranih zemalja, i šta mislite, šta je to, došli stranci ovde da pripreme potpuno elektroprivredu za prodaju. Nema šta drugo da bude. Iz budžeta se sve vidi, apsolutno sve, vidiš koje su namere Vlade u budućem periodu.
Žao mi je, nema više vremena, moje kolege će nastaviti sa kritikom ovog budžeta.
Dame i gospodo narodni poslanici,  pre nego što se osvrnem na ekspoze ministra, ja bih, vezano za završni račun za 2000. godinu, htela da vas podsetim da se ekonomska politika za 2000. godinu, godinu neposredno posle agresije NATO pakta, zasnivala na zadržavanju učešća javne potrošnje u društvenom proizvodu od najviše 49,5%, pri čemu je bilo neophodno da se svi javni rashodi svedu na ovaj nivo. To je bio jedan štedljivi budžet i nastojalo se da se održi čvrsto budžetsko ograničenje, odnosno nisu bili planirani rebalansi budžeta, da bi se stvorio privredni ambijent za rast proizvodnje i izvoza. Budžet za 2000. godinu bio je realno manji za oko 10% od budžeta za 1999. godinu. To je trebalo trendovski tako da se nastavi i u narednim godinama.
Zakonom o javnim prihodima i javnim rashodima, članom 89a, utvrđeno je bilo da se u slučaju neuravnoteženih prihoda i rashoda, a bilo je takvih slučajeva, kada se obaveze po osnovu javnih prihoda koji pripadaju budžetu ne mogu izvršavati na način predviđen navedenim zakonom, izvršavanje rashoda budžeta može vršiti kompenzacijama na teret prihoda koji pripadaju budžetu, uz odobrenje organa nadležnog za poslove budžeta. To je ono što je ministar napadao govoreći u svom ekspozeu da je bilo nezakonito plaćanje kompenzacijama i zatvaranje dugovanja između privrednih subjekata i dužnika budžeta i države prema budžetskim korisnicima, čak multiplikovano u više krugova, ali zakon je to dozvoljavao.
Ministar je naime u svom ekspozeu rekao da je budžetsku kontrolu vršila, između ostalih, finansijska policija i bivši, kako je on rekao, SDK-ovci, penzioneri, neke strine i tetke ministra finansija, a ja hoću da skrenem pažnju na to da su to nenadležni organi. Zakonom je jasno rečeno ko može da vrši budžetsku kontrolu: samo budžetski inspektori, i ne mogu nikakvi drugi eksperti, neka su i eksperti, da budu dovedeni sa ulice ili iz bilo kojih institucija da vrše budžetsku kontrolu. Onda se pitate zašto tužilaštva, pravosudni organi ili privredni sudovi neće da rade po prijavama za privredne prestupe ili krivičnim prijavama. Ne mogu ljudi da rade kada je zahtev za privredni prestup upućen od neovlašćenog lica. Taj koji je podneo zahtev privrednom sudu nije legitiman za to, nije budžetski inspektor. Zna se šta može finansijska policija na osnovu zakona na osnovu kojih radi i ne može da se meša u budžet.
Dalje je ministar ovde rekao da je predmet budžetske inspekcije bilo rasulo finansijske prirode i rasulo moralne prirode. Mene je ovo, iskreno rečeno, veoma iznenadilo, obzirom da znam da je ovo rasulo moralne prirode u isključivoj nadležnosti centralnog komiteta DOS-a, a ne budžetske inspekcije.
Što se tiče zakona o obezbeđivanju sredstava za otklanjanje posledica zemljotresa u Kolubarskom okrugu, sećate se da je uvedena posebna naknada za poslovne transakcije u visini od 0,15%, koje je ministar takođe spominjao. Prihod ostvaren u 2000. godini po ovom osnovu iznosio je 1.590.000.000 i na tom računu je ostalo krajem 2000. godine 42.000.000. Zemljotres nažalost nismo mogli da predvidimo, a ni poplavu i zbog toga je Vlada morala da pribegne donošenju ovakve jedne uredbe. Pored toga, doneta je i ona uredba o posebnoj naknadi za cigarete, o posebnoj naknadi za motorni benzin, o posebnoj naknadi za pivo. Ostvarena su sredstva koja su korišćena za obnovu zemlje u iznosu od milijardu i po. Preostala sredstva na ovom računu bila su krajem godine oko 33,7 miliona dinara.
Vlada konstatuje ovde u svom izveštaju da je postignuta ažurnost u isplati zarada porodiljama, u isplati po osnovu prava na materijalni dodatak, prava na pomoć za opremu novorođenčeta, prava na dodatak za decu i naknada troškova boravka u predškolskim ustanovama. Ova vlada, sa ovakvim budžetom 2000. godine, kada znamo kakva je privreda bila neposredno posle agresije, uspela je da uradi sve ovo što je moralo da se konstatuje u izveštaju o završnom računu budžeta za 2000. godinu, ali takođe Vlada vrlo pohvalno govori o budžetu iz 2000. godine. Ja ću samo da citiram jednu rečenicu na kraju ovog izveštaja, gde se kaže - napominje se da klasično nenamensko trošenje sredstava podrazumeva one slučajeve kada su sredstva jedne budžetske pozicije utrošena za drugu namenu, a da pri tome nisu učinjene i druge nezakonitosti, da sredstva nisu neosnovano prenošena trećim licima, kojim radnjama je oštećena država, a ta pravna lica ostvarivala imovinsku korist na nezakonit način.
Samim tim, sve ovo što je malopre u toku prepodnevne rasprave ministar izlazio za govornicu, izmišljao tu neka krivična dela, spominjao neke bivše ministre, pada u vodu; u samom predlogu zakona stoji ova rečenica koju sam sada pročitala i mislim da zaista sa svim pohvalama može ovakav izveštaj da se prihvati.
Dame i gospodo narodn poslanici, amandmanom na član 1. - njime se menja član 11. koji tretira proizvode oslobađene poreza na promet - tražim da se pored ulja, masti i šećera, jer tonajviše tangira građane u svim ovim stavkama koje ste naveli, mnogo više nego ovo što nabavljate preko humanitarnih organizacija, ili personalni računari, još manje mlazno gorivo, mada je i to bitno, oslobode poreza na promet i proizvodi kao što su hrana za odojčad, meso, riba, prerađevine od mleka čiji je rok trajanja kraći od pet dana, jer bi to zaista bitno uticalo na standard građana.
Osnovno zbog čega i tražimo oslobađanje od poreza upravo ovih proizvoda je to što danas veliki broj ljudi u Srbiji živi na ivici egzistencije, na ivici gladi, a statistika kaže da je već milion gladnih. Vi danas morate svakodnevno da kupite za jednu četvoročlanu porodicu dva kilograma hleba, bar litar mleka ili litar jogurta ili nekog drugog mlečnog proizvoda. Ti proizvodi nisu svi oslobođeni poreza, a hleb jeste, ali brašno, so i voda nisu, a od toga se hleb pravi, ne pravi se ne znam od čega.
Znači, ako bismo to oslobodili poreza na promet, bio bi i sam hleb jeftiniji. Ja sam vam juče rekla za ulje i šećer, to što ste ih oslobodili poreza na promet meni ste uštedeli 26 dinara mesečno, a ako biste od poreza oslobodili meso, koje svakog drugog, trećeg dana moram da kupim ili prerađevine od mleka, tu biste mi uštedeli do hiljadu dinara mesečno.
Ono što je naročito važno i gde tražim oslobađanje od poreza, to su sve vrste knjiga - naučne, stručne publikacije, dela iz oblasti književnosti, mislim na beletristriku, udžbenici, školski pribor. Znate li vi, ministre, koliko košta školski pribor i udžbenici? Svake godine moram najmanje 15.000 dinara da obezbedim za svoju decu. Koliko koštaju knjige za studente? To je nemoguće danas i sa ovom platom koju imam kao narodni poslanik, već sam u situaciji da kopiram knjige deci, ne mogu da ih kupim. To je krajnje ponižavajuće. To mora da se oslobodi poreza na promet.
Kod odeće i obuće bi bila prava ušteda za socijalno ugrožene ljude. Mi smo danas svi socijalno ugroženi, možda dva-tri posto u Srbiji sebi mogu da omoguće sve što je neophodno u toku jednog meseca. Svi ostali kalkulišemo da li ćemo ovog meseca ili ove sezone, a još uvek živimo u državi koja ima kontinentalnu klimu i četiri godišnja doba, da li možemo za svako godišnje doba da imamo obuću? Ne možemo, ministre, ne možemo da obujemo decu. Na to bi trebalo da mislite u ovom trenutku, a ne da pričate o tome kako lepo živimo. Kada čovek sluša i gleda, pomislio bi stvarno - lepota u zemlji, a kada dođe kući i kada počnu da ga vuku za rukave i da mu traže, a vi nemate odakle da date, onda vidite gde se nalazite.
Razmislite malo o ovom amandmanu, ako imate želju da popravite situaciju. Morate da priznate da ovo nije smanjenje poreza, nego smanjenje povećanja poreza. Porez je bio 9%, povećali ste ga na 20%, sada ga smanjujete na 17% i kažete da će samo tri i po milijarde budžet biti oštećen. Šta je to tri i po milijarde? Porašće cena struje, dobićete te pare od toga, ide 20% porez na struju. To je ono što nas boli, to više ne možemo da platimo.