Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Neđo Jovanović

Neđo Jovanović

Socijalistička partija Srbije

Govori

To smišljeno radi. Smišljeno radi da podrije sistem ove države, da podrije državu. Nije to tek tako rečeno posle onoga što je rečeno – ajde da obesimo predsednika države, premijerku, itd, nego ćemo sad da nastavimo, pa ćemo da urušimo i pravni sistem Republike Srbije.
Molim vas da ubuduće ovako nešto se ni u kom slučaju ne toleriše i da vodite računa o postupanju narodnih poslanika na ovaj način, jer ovo nije u duhu parlamentarizma. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se predsednice.

Uvaženi ministri, uvaženi predstavnici Visokog Saveta sudstva i Državnog veća tužilaca zajedno sa saradnicima, odmah na početku moram da istaknem da će moja poslanička grupa, odnosno poslanička grupa SPS podržati sve predloge zakona, kao i predloge koje su dali kako Visoki Savet sudstva, tako i državno veće tužilaca kada su u pitanju nosioci pravosudnih funkcija.

Ovo ne zato što bi to trebalo da bude odraz servilnosti , već je zasnovano, kada su u pitanju zakoni, prevashodno na stručnom utemeljenju i stručnim stavovima koji su apsolutno podudarni sa onim što u predlozima zakona stoji, a što se tiče predloga za nosioce pravosudnih funkcija, oni su nesumnjivo produkt jednog kvalitetnog odabira, jedne kvalitetne selekcije uz poštovanje svih pravila koja su ustrojena kada su u pitanju ocenjivanje i sve ono što može da predstavlja parametar za izbor najkvalitetnijih kandidata koji će, nadam se, u Danu za glasanje biti podržani i biti izabrani za nosioce pravosudnih funkcija.

Uz izvinjenje ministru Stefanoviću koji je izašao, ja ću se na početku odrediti prema zakonima, odnosno predlozima zakona koje je predložilo Ministarstvo pravde.

I, da vam kažem krajnje iskreno, uvažena ministarko, da je ovo zaista primer kako treba predlagati kvalitetne zakone. Bez namere da minimiziram bilo kog drugog predlagača, bilo koje drugo ministarstvo, ovde se radi o esencijalnim stvarima kada su u pitanju norme, kada je u pitanju sistematizacija nečega što nije dobro sistematizovano do sada i što, u svakom slučaju, u praktičnom smislu reči može dovesti do najpovoljnijih rešenja, odnosno gde će zakon dati svoju punu primenu.

Prvi zakon o kome ću govoriti je zakon o besplatnoj pravnoj pomoći. Ovim zakonom nesumnjivo se doprinosi da, s jedne strane, pravosuđe ostane ono što jeste, a to je nezavisno i slobodno, a s druge strane da se omogući pristup sudovima, a to znači dostupnost pravdi.

Naravno da je to i ustavna i svaka druga obaveza vašeg ministarstva i vas, kao nekoga ko ministarstvo vodi, a istovremeno i nešto što ste uspeli da u ovom predlogu zakona jako dobro normirate. A to je da se konačno napravi selekcija korisnika besplatne pravne pomoći koji su sada kategorisani u tri grupe.

I, ne mogu da složim sa komentarom i primedbama koje ste danas dobili da postoje kategorije stanovništva koje su navodno izuzete iz kategorije korisnika besplatne pravne pomoći, a navodno su trebali da budu u toj kategoriji.

Ta primedba jednostavno ne stoji zbog toga što je upravo ovim zakonom definisano da je prva populacija građana ona koja polazi upravo iz tog, da ga nazovem, socijalnog miljea, a posle toga dolazimo u situaciju da upravo odgovor onima koji su tu primedbu istakli daje sam zakon, da su to građani Srbije koji su u takvom finansijskom stanju da ukoliko bi ušli u situaciju da moraju snositi troškove odgovarajućih postupaka, onda bi se sigurno sveli na socijalnu kategoriju stanovništva. Zbog toga, upravo ovim zakonom se njima daje jedna vrsta benefita, a s druge strane zaštite, i prevashodno pravne zaštite da i oni budu korisnici besplatne pravne pomoći.

Naravno, i treća kategorija kao ranjiva lica, to su lica koja ostvaruju odgovarajuća prava, uglavnom u sudskom postupku, predstavljaju itekako značajan deo naših građana koji treba da uživaju upravo ono što im ovaj zakon daje, a to je besplatnu pravnu pomoć.

Ono što je, takođe, dobro kad je ovaj zakon u pitanju jeste jasno definisanje procedure na koji način se besplatna pravna pomoć ostvaruje.

Međutim, tu bih, uvažena ministarko, istakao jednu činjenicu koju advokatura sa ponosom ističe. Imajući u vidu da je advokatura bila uključena u izradu ovog Predloga zakona, ja kao pripadnik tog tzv. esnafa, odnosno advokature, moram da istaknem da zaista postoji jedan krajnje korektan odnos partnerstva između advokature i Ministarstva pravde zahvaljujući vama, jer konačno je advokatura sa svojim principijelnim, s jedne strane, stavovima, a s druge strane stavovima koji daju i te kako veliki doprinos donošenju ovakvih zakona, došlo do svog cilja, a to je da zaštiti svoj položaj. Zašto?

Zato što je advokatura stožer ovog zakona kao pružalac besplatne pravne pomoći, jer čak ni udruženja koja su, takođe, definisana kao pružalac pravne podrške to ne mogu da čine bez advokata, jer u konkretnom smislu advokati, kada su u pitanju zastupanja, odbrane, itd. su jedini nosioci besplatne pravne pomoći. Zato zadovoljstvo što advokatura u ovom zakonu jeste prepoznatljiva kao stožer besplatne pravne pomoći.

Ono što mi se čini jako važnim, da ćete u sinergiji sa Ministarstvom za državnu upravu i lokalnu samoupravu pokušati ili, nadam se, istrajavati na tome da se podignu kapaciteti lokalnih samouprava, s obzirom da su lokalne samouprave prvi stepen u proceduri koja je ovde propisana za ostvarenje besplatne pravne pomoći.

Zašto ovo govorim? Kapaciteti lokalnih samouprava su jako mali i vi ste toga svesni. I, postoji veliki broj lokalnih samouprava u Srbiji koje uopšte nemaju ustrojenu besplatnu pravnu pomoć, niti imaju organe koji pružaju tu besplatnu pravnu pomoć. Ja ne želim da pominjem nazive gradova, pa čak i opština koje nisu dovoljno razvijeni, odnosno nisu dovoljno razvili besplatnu pravnu pomoć, a neki bukvalno nemaju. Apsolutno.

Dakle, u tom pravcu se zaista mora učiniti mnogo, kako na edukaciji zaposlenih u lokalnim samoupravama, a naročito u odnosu na član 7, pa ću vas zamoliti, jer ovo je krajnje dobronamerno s moje strane, da kroz edukacije onih koji će biti vezani za donošenje odluka prilikom podnošenja zahteva za besplatnu pravnu pomoć, da o tom zahtevu racionalno i pravično odluče. Ovo govorim zbog tačke 6. u stavu 1. člana 7. koji kaže – U postupku u kome je očigledno da tražilac besplatne pravne pomoći nema izgleda na uspeh, posebno ako njegova očekivanja se ne zasnivaju na činjenicama i dokazima koje je predočio ili su suprotna pozitivnim propisima, biće njegov zahtev odbijen.

Uvažena ministarko, ovde će biti opasno ukoliko onaj ko bude odlučivao uzme ingerenciju ili uđe u jurisdikciju sudova, pa čak donosi odluku umesto sudova, što ni u kom slučaju ne bi smeo, i dolazimo u situaciju da neko u ime sudova odlučuje, što ne bi ni u kom slučaju smeo da radi.

O ovim stvarima može da odlučuje samo sud i ovo je isključivo u sudskoj nadležnosti, a ni u kom slučaju u nadležnosti onoga ko ne može da percipira stvari kako će njegove činjenice koje je predočio, ili dokazi koje je predočio organu lokalne samouprave da organ lokalne samouprave oceni da li će to biti u sudu uvaženo ili neće, da li će on ishodovati pozitivno u sporu ili neće.

Mislim da je ovde situacija takva da onaj ko o ovome odlučuje mora biti jako edukovan i jako, jako stručno osposobljen sa potrebnim iskustvom da uopšte ocenjuje bilo što je ovde napisano.

U članu 34. istog zakona o kome komentarišem zamolio bih vas da ili preko resornog odbora, pošto mi nismo imali razloge za amandmane na kvalitetan Predlog zakona, da razmotrite stav 3. člana 34. gde su rokovi nejasno definisani, gde je rečeno da se žalba Ministarstvu u slučaju odbijanja zahteva za besplatnu pravnu pomoć može podneti u roku od osam dana od dana prijema rešenja. To nije sporno, ali se onda kaže - u roku od osam, odnosno od tri dana od isteka roka posle koga se smatra da je zahtev odbijen.

Bojim se da li će u praktičnom smislu reči ovo biti dobro prepoznato. Znači, rok od osam, odnosno tri dana. Koji se onda primenjuje - ovaj od osam ili ovaj od tri dana? Dakle, ta jedna nejasnoća, koja u praktičnom smislu može izazvati određene dileme, bi valjalo da bude otklonjena, pa bih vas zamolio da na ovu činjenicu, na koju sam ukazao, odnosno predloga zakona, obratite pažnju.

U svemu ostalom ovaj zakon u svakom slučaju, za sada je predlog, ali kao zakon će posle dugo vremena dati svoj puni efekat.Zaista, za pohvalu je da imamo nešto što do sada nismo imali, a to je vrlo jasna procedura prilikom ostvarenja prava na besplatnu pravnu pomoć.

Sledeći zakon koji želim da komentarišem je Predlog zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Zaista, uvažena ministarko, ovo je jedan izuzetno, izuzetno kvalitetan Predlog zakona.

Za razliku od dosadašnjeg zakona, u ovom zakonu ste normirarli nešto što do sada niko nije normirao, naročito kada su u pitanju pravna sredstva ili pravni lekovi. Do sada je to bila samo žalba i mogućnost pokretanja upravnog spora upravnom tužbom. Sada imamo širu lepezu pravnih sredstava koja se mogu koristiti i tu zaista imate maksimalnu podršku, počev od pritužbe, pa zatim prigovora, kada se radi o onome ko obrađuje podatke, zatim, jako važno, a zaista jako važno da se može ostvariti i neposredna sudska zaštita, kao i da se može ostvariti pravo na naknadu štete kako materijalne, tako i nematerijalne i od svakog onog ko povredi određene propise ili deliktno čak pričini štetu onom na koga se podaci odnose, odnosno podaci vezuju.

Što se tiče Poverenika, ovde je status Poverenika konačno definisan kako treba i jasan, počev od njegovih nadležnosti, pa preko svega onoga što njegov status treba da kroz zakon i zakonsku regulativu bude predviđeno.

Nesumnjivo je da Poverenik mora da sprovodi inspekcijske poslove, da primenjuje zakon, da vodi računa o tome da li će kazne koje budu predložene ili izricane, na šta u svakom slučaju ima pravo, biti adekvatan mehanizam da se određeni problemi reše, ali, ono što je jako važno, jako je važno da sada imamo potpuno jasnu proceduru kada je u pitanju zaštita podataka o ličnosti, koja do sada, moramo biti potpuno iskreni, nije bila u dovoljnoj meri precizno utvrđena.

Što se tiče Zakona o lobiranju, zaista su primedbe u odnosu na ovaj Predlog zakona apsolutno neumesne i neargumentovane. Zašto ovo govorim? Ovo je prvi put da donosimo antikorupcijski zakon, odnosno prvi put da se jednim Predlogom zakona, nadam se uskoro i zakonom, kada ga budemo izglasali, čini smanjenje korupcije, odnosno uticaj na javne politike se konačno sistemski rešava. Zašto? Zbog toga što taj potencijalni uticaj na donosioce odluka iz sive zone prelazi u zakon i to ne može niko da dovede u sumnju, naročito imajući u vidu da svako onaj ko će biti lobista, ko će moći da po odredbama ovog zakona sprovodi radnje koje su u ovom zakonu predviđene, mora da podnosi izveštaj. Taj izveštaj je, takođe, transparentan. On daje, s jedne strane, pravnu sigurnost da se zakon neće zloupotrebiti. S druge strane, obavezuje onoga na koga se ovaj zakon odnosi, kada je u pitanju sredstvo lobiranja, a i sam činilac lobiranja, odnosno onaj prema kome se lobiranje usmerava da mora ono što bude uradio prijavi Agenciji za borbu protiv korupcije. Zašto? Zbog toga i po samom statusu, kao javni funkcioner, ima tu istu obavezu. Tu nema neke razlike između Agencije za borbu protiv korupcije i zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i ovog Predloga zakona, jer imaju isti cilj - da se korupcija suzbije, odnosno da se smanji na najmanju moguću meru.

Dobro je što je predviđeno da u tom izveštaju mora da bude sistematizovano ono što je jako važno, a to je predmet lobiranja, naručilac, javni funkcioner itd,

Da ne bi bilo preterano u stručnom objašnjavanju, kada bi se uprošćeno prokomentarisao ovaj zakon, ovaj zakon omogućava, s jedne strane, da se konačno oni koji su do sada pokušavali na razne načine da dođu do odgovarajućih odluka, naročito odluka koje donose organi javne vlasti, da utiču na javne funkcionere, da utiču na javne politike, a koristili su se različitim sredstvima, to više ne mogu činiti. Mogu, ali pod jednim uslovom - da uđu u ovaj sistem, da ispune uslove koje ovaj zakon predvideo da mogu po zakonu biti lobisti, da ne govorim sada koji su to kriterijumi, da imaju najmanje visoku stručnu spremu, da su državljani Srbije i svi ostali kriterijumi i da na taj način potpuno regularno i potpuno legitimno vrše lobiranje.

Konačno, da se razbije predrasuda, nije lobiranje sredstvo ostvarenja nepoštenih, nemoralnih i nezakonitih ciljeva. Lobiranje je sada sredstvo kojim se ostvaruju zakoniti ciljevi u zakonom sprovedenom postupku i to je zaključak svega onoga što treba da podrazumeva suština ovog zakona.

Što se tiče odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, vrlo kratko, ovim procesnim rešenjem se otklanja jedna prepreka koja je do sada bila prisutna u sudskoj praksi, a vezuje se za banke kao učesnike postupka, odnosno banke koje imaju neku stranačku legitimaciju. U konkretnom slučaju, radi se o kreditima i to pribavljanju prava, a to je pravo na izmirenje obaveza iz kredita, pa kako smo do sada imali jednu procesnu prepreku da banka nije mogla da stupi na mesto stranke u postupku, naročito kada je u pitanju pribavljanje prava od tužicoa, sada je to pojednostavljeno i mislim da ste uspešno rešili jedan problem, a to je da tužilac daje samo pisanu saglasnost i na osnovu pisane saglasnosti ulazimo u legitimaciju koja do sada nije mogla da bude prisutna. Mislim na stranačku legitimaciju, koja do sada nije mogla da bude prisutna u samom parničnom postupku.

Kada govorimo o Zakonu o izvršenju vanzovodskih sankcija i mera, takođe, vrlo kratko, taj zakon daje određene benefite učinicima krivičnih dela prema kojima su izrečene alternativne krivične sankcije i sada taj benefit koji do sada nije bio precizno i jasno uređen se vezuje za ono što je ovde propisan. Jedan sat boravka van mesta gde se pritvor izdržava, odnosno kazna, a to su kućni uslovi, u toku dana, u vremenskom periodu od 7 do 17 časova, kao i prvi razgovor sa licem prema kome je ta vanzavodska sankcija izrečena, što u svakom slučaju predstavlja jedan kvalitativan pomak u odnosu na dosadašnja zakonska rešenja.

Pošto ne bih više komentarisao o samim predlozima zakona, imajući veoma visok kvalitet predloga ovih zakona, želim da se obratim i ministru Stefanoviću u odnosu na zakon koji se vezuje za sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Ministre Stefanoviću, ovim zakonom ste učinili jedan iskorak u pogledu prevencije, jer ovaj zakon treba posmatrati isključivo sa aspekta preveniranja svakog protivpravnog delovanja, svakog protivpravnog ponašanja koje se ne vezuje samo za stadione, ne vezuje se samo za objekte gde se sportske manifestacije održavaju, već i na lokacije koje su van tih objekata, a gde svakako dolazi do situacije u kojoj su ponašanja, koja su uglavnom protivpravna, jer se ovaj zakon ne bi donosio da nisu, generišu probleme i na stadionima i u sportskim dvoranama i na bilo kom drugom mestu gde se sportske manifestacije odvijaju.

Dobro je da u ovom smislu imamo sistemsko rešenje, koje će s jedne strane relaksirati policiju, a s druge strane uticati na potencijalne učinioce bilo kog vida protivpravnog delovanja, da takvo delovanje više nikada ne primenjuju. Zato smatram da je ovde preveniranje, odnosno preventivan karakter ovog zakona jako izražen.

Na samom kraju mog izlaganja, obraćam se predstavnicima Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca i želim da skrenem pažnju još jednom – kvalitetni predlozi, ne želim da ih komentarišem, zbog toga što nemam pravo da se mešam u to ni kao narodni poslanik ni kao građanin, ali mi je jako drago da i pored svega onoga što je bio pokušaj određenog pritiska, čak i na Odboru za pravosuđe, kroz razno-razna anonimna pisma su prošli kvalitetni kandidati.

Imam pravo da kažem da su to u Užicu dva kandidata za Osnovni sud i jedan kandidat za Osnovni sud u Požegi. Jelena Čupović, Tamara Jovanetić i Nataša Filipović, u svakom slučaju zaslužuju da budu izabrani za nosioce pravosudnih funkcija, odnosno sudove ovih sudova. Hvala vam najlepše.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Član 27. i član 107. Poslovnika, imajući u vidu da se ovde imputira od strane poslanika opozicije, da je izbor VSS nakon donošenja i usvajanja ustavnih amandmana nešto što podrazumeva politički uticaj na VSS, a ja moram samo da postavim jedno pitanje, na koje očigledno onaj ko stavlja primedbu, a to je kolega Konstantinović, nije dao odgovor i na taj način doveo građane Srbije u zabludu.

Ko će to da izabere novi VSS? Ko je ta institucija, ko je taj organ, ko će izabrati novih 10 članova VSS?

(Gordana Čomić: Sudije, sve sudije.)

Ko je sudije i ko je sve sudija, ako imamo pet onih koje će da izabere, odnosno da predloži Skupština, a ko će da izabere prvi saziv, odgovorite gospodo ko će da izabere prvi saziv, budućeg VSS?
Da ne bi polemisali, ovde se grubo vređa o Ustav Republike Srbije i grubo se vređa samim tim i Republika Srbija, imajući u vidu da počiva na tom Ustavu, kada je njeno državno uređenje u pitanju. I, politikanstvo kada je u pitanju Ustav, ustavne promene, zaista gospodine Arsiću, ne treba da tolerišete i da skrenete pažnju onih koji populizmom i politikanstvom pokušavaju da dovedu u sumnju nešto što je apsolutno i ustavno i zakonito, a na kraju krajeva, jedino moguće da ubuduće to ne činite.
Ne tražim da se glasa. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Član 27. u vezi člana 108. Poslovnika Skupštine Republike Srbije.

Po ko zna koji put Boško Obradović vređa ovaj dom i građane Srbije i niko ne reaguje na te uvrede, pa je krajnje vreme da se skrene pažnja da onima koji destruktivno deluje, naročito protiv države, da se najmanje izrekne opomena, što ste trebali da uredite predsedavajući, a niste uradili.

Ono što razlike SPS od koordinatora Boška Obradovića i njegove stranke, jeste činjenica da SPS nikada, apsolutno nikada, nije pozivala na ubistvo predsednika države, nikada nije pozivala na ubistvo premijera, nikada, za razliku od tzv. nacionalne stranke Dveri, nije pozivala na silovanje premijerke, nikada nije ispoljila destrukciju koja se ispoljava svaki dan, ne samo u ovom visokom domu, nego na svakom koraku kada je u pitanju društveni život Republike Srbije.

Zbog toga vas molim da ubuduće ne prihvatite bilo kakvo ponašanja koje je najblaže rečeno destrukcija i da konačno imate nultu toleranciju prema onima koji ponižavaju, ne samo Skupštinu Republike Srbije, već i građane Srbije. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Pa obzirom da su pojedine odredbe Poslovnika već reklamirane, ja ću se pozvati na član 27. u vezi člana 106. na koji je inače ukazao i kolega Martinović, kada je skrenuo pažnju da smo zaista odstupili od dnevnog reda i da zaista sada diskutujemo o nečemu što svakako nije tačka dnevnog reda, jer ne vidim kakve veze ima Inženjerska komora sa kvalitetom građevinskih proizvoda?

Međutim, ono što je ovde još simptomatično jeste da se ova Skupština koristi i u populističke svrhe, što je suprotno članu 107. čime se štiti dostojanstvo Skupštine. Pre svega, veliki broj inženjera koji su članovi Inženjerske komore ni u kom slučaju ne prihvata stavove koje smo danas čuli. Ne prihvata stavove da Inženjerska komora bilo na kakav način, podjamljena od strane države, odnosno strane Vlade Republike Srbije. Inženjerska komora je u jednom trenutku bila detaširana i to upravo od vlasti koju je činila struktura, odnosno stranka koja je tada bila superiorna stranka, dakle DS.

Tada je Inženjerska komora poprimila obrise privatne komore u kojoj su se dešavale one stvari koje se ne dešavaju ni u jednoj drugoj komori. Recimo, Advokatska komora nije takva, Advokatska komora ima svoje principe. Ima javna ovlašćenja. Koja su to ovlašćenja Inženjerske komore?

I da završim, želim samo da skrenem pažnju da upravo ta Inženjerska komora koja se dušebrižnički štiti je činila mnogo što šta nečasno, naročito prema onima prema kojima to nije smela da čini, a to je prema građanima Republike Srbije, a to znači da nijedna licenca inženjera nije oduzeta za propuste u radu inženjera. Pomenuo sam primer Zlatibora 2010. godine, kada je preko 10.000 kvadrata neuseljenog objekta urušeno. Uništeno, na sreću bez posledica, bez gubitaka života. Za to niko nije odgovarao.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Sigurno je da građani Srbije i nas i sve one koji predstavljaju ovu državu pitanjem upozoravaju – kada će prestati destrukcija?

Destrukcije je previše. Ovde u ovom domu i van ovog doma. Destrukcija raste i ovo nije bezazleno.

Pozivanje na ubistvo predsednika i premijera države nije ništa drugo nego poziv na puč, poziv na rušenje sistema, poziv na uništavanje pravno uređene države.

Ko će za to da podnese odgovornost? Da li to znači da samo deklarativno prihvatamo da je neko ovde rekao, evo, ja sam tu da mi sude, ili zaista da se pokrenu mehanizmi koji će odgovornost da utvrde na adekvatan način? Da nam se ne desi ponovo 5. oktobar, kada je novu vlast dovela ona klika koja je posle toga ubijala – Legija i ostali. Da li to treba da dozvolimo?

(Marko Đurišić: Koji član?)

Član 107. Ali, to sam mogao da kažem i na kraju…

(Marko Đurišić: Mora na početku.)

Nisam morao da kažem na početku, apsolutno nemam obavezu za tako nešto, a ko ne zna Poslovnik neka ga nauči.

Ono što je bitno da mi znamo, znamo da smo identifikovali konačno da se destruktivnim delovanjem pokušava nešto što niko ovde neće dozvoliti, a niko neće dozvoliti da se pojavi Temišvar, da se egzekucije vrše na ulici, da zakon ne postoji nego da vlada anarhija, to sigurno ne smemo da dozvolimo.

Zato vas molim da ubuduće bilo šta što se pojavi, naročito u ovom Domu, podrazumeva nultu toleranciju, kako za vas kao predsedavajućeg, tako i za svakog drugog predsedavajućeg. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Uvažena ministarko, imajući u vidu da privodimo kraju ovu raspravu, mislim da je vreme da ova demagogija koju smo čuli sa moje desne strane prestane i da se ova završnica koja se vezuje za ovo zasedanje, barem kada je u pitanju načelna rasprava, sprovede na dostojanstven način, a to je da se ukaže isključivo na zakon i isključivo na ono što smo do sada potencirali kao nešto što sa stanovišta krajnjih dobrih namera podrazumeva mogućnost poboljšanja kvaliteta zakona .

Odve ste čuli čistu demagogiju da se neko zaklanja iza Inženjerske komore i da tobože, ugroženim pravima članova Inženjerske komore, pokušava da sebi prikupi političke poene. Niti su ugrožena prava Inženjerske komore, niti je Inženjerska komora podvedena pod bilo kakav ili bilo čiji jaram, jednostavno Inženjerska komora može da funkcioniše onako kako svaka komorska organizacija treba da funkcioniše. To što do sada nisu funkcionisali kako treba to je njihov problem, i to je isključivo njihova krivica.

Moram zbog građana Srbije da pomenem jedan slučaj koji se desio upravo za vreme vlasti onih koji su sa moje desne strane, a to je slučaj kada se na Zlatiboru negde 2010. godine, odmah nakon izgradnje jednog ogromnog apartmanskog kompleksa, sa čak nekoliko desetina hiljada kvadrata, neposredno nakon izgradnje, pre useljenja i na sreću, pre useljenja, u te apartmane kompletan apartmanski kompleks srušio, odnosno urušio. Ne daj Bože da je došlo do useljenja, i ne daj bože žrtava.

Šta je epilog? Epilog je, da odgovorni projektant niti je odgovarao, niti je mu je falila dlaka sa glave. Da li je Inženjerska komora tada reagovala, i da li je Inženjerska komora tada bila pod nečijim jarmom? Da, bila je pod nečijom kontrolom, očigledno da jeste, ali je taj očigledno nije našao za shodno da bilo šta preduzme. To nije jedini slučaj, tih slučajeva ima mnogo.

Prema tome, da mi ne bi robovali sa demagogijom i bili taoci demagogije, građanima Srbije je jasno da ovde niko ne želi nikoga da diskriminiše. Ja sam ponosan što sam član Advokatske komore koja funkcioniše fantastično, i gde Ministarstvo pravde nema apsolutno nikakve pretenzije da Advokatsku komoru postavi pod nekakvu šapu. To ne treba da se tumači, niti treba ni u kom slučaju da se potencira, kako to gospoda kažu, da Inženjerska komora, ne znam kako, dovedena u diskriminatorski položaj. Zaista nema apsolutno nikakve vrednosti za bilo kakav dalji komentara.

Ono što želim da izrazim kao jednu veliku zahvalnost, zahvalnost za vaše razumevanje i vas i vaših saradnika što ste prihvatili određene dobronamerne sugestije koje se odnose na zakon. Neću ponavljati neke navode koje sam istakao u načelnoj raspravi, ali želim da skrenem samo pažnju da zaista odbor, imajući u vidu, da smo sticajem okolnosti možda baš na te ključne tačke propustili da ukažemo amandmanima da odbor treba da odreaguje, jer ilustracije radi kada su objekti koji su od posebnog važnosti, objekti javne namene i ukoliko ti objekti imaju poseban uticaj na okolinu, onda zaista vlasnik objekta koji se ozakonjuje treba da da izjavu kojom će istaći da neće tražiti štetu ukoliko je ta šteta i štetne posledice uzrokovana ili može biti uzrokovana od javnog objekta i to samo ukoliko je u trenutku kada objekat u ozakonjenju ozakonjuje to znao ili morao znati.

Konkretno ako je gospodin bilo ko s ove strane ili bili s koje druge strane, njih ima mnogo, pa izgradio svoj objekat pored poplavnog talasa, a zna da taj poplavni talas može svaki trenutak da naiđe i pored toga traži sa punim kapacitetom da mu se objekta ozakoni, e pa onda mora da trpi određenu posledicu, jer za tu činjenicu opasnosti i zna i mora znati u momentu kada se donosi rešenje o ozakonjenju. Zato je naš predlog da se formulacija ispravi jer ona ima svoju logiku i svoj smisao da bude ispravljena.

Ono što želim na kraju da istaknem, mislim da je jako važno, vi ste sa ovim korpusom zakona, odnosno predloga zakona kako sam to i u načelnoj raspravi istakao učinio jedan pomak. Ja vas molim da ne bude poslednji, da se i dalje iznalaze rešenja koja će omogućiti što efikasnije ozakonjenje, jer nakon ovoga uvažena ministarko nama sledi jedna period u kome ćemo imati vrlo delikatnu situaciju, a ta situacija podrazumeva sledeću posledicu. Imaćemo ozakonjene objekte, imaćemo one objekte koji su izuzeti iz ozakonjenja. Oni koji su izuzeti iz ozakonjenja po odredbama ovog zakona, nije mali broj. To je ogroman broj. Ako dođe do one posledice koja je neželjena posledica, a to je rušenje objekata, bojim se da će to biti jedan izuzetno delikatan posao sa brojnim potresima, pa čak i socijalne prirode. Hajmo da tražimo načine da kroz restrikcije, kroz određene represivne mere novčanog kažnjavanja ili bilo čega drugog što podrazumeva sve ono što neće povrediti materijalna dobra i što neće ugroziti materijalna dobra nateramo sve one koji su se godinama i decenijama ogrešili o zakon i ostali van zakona. To je način na koji bi možda mogli doći do rešenja ovog problema. Samo rušenje bojim se da neće doprineti da se problem generalno reši.

Još jednom i na samom kraju, podrška u danu za glasanje od strane poslanika SPS za set ovih zakona uz amandmane koje smo predložili, a nadam se da ćete ih prihvatiti, a siguran sam da ćete i ove odborske na adekvatan način razmotriti, oceniti i kao odborske prihvatiti. U svakom slučaju podrška SPS-a stoji. Hvala.
Gospodine predsedavajući, uvažena ministarko sa predstavnicima vašeg ministarstva, onako kako je već najavila naša uvažena drugarica poslanica Stefana Miladinović, poslanička grupa SPS će podržati set zakona čiji ste vi predlagač.

Da probudimo malo ovu atmosferu koja je sad na neki način splasla, kada su u pitanju tenzije. S druge strane, kada su u pitanju neka zakonska rešenja, osvrnuću se samo na dva predloga zakona, a to su Zakon o ozakonjenju i Zakon o planiranju i izgradnji.

Odmah da budemo potpuno otvoreni i iskreni, danas ste imali priliku da čujete mnogo populizma, danas ste imali priliku da čujete mnogo demagogije i danas ste imali priliku da čujete mnogo neosnovanih kritika. Neosnovanih zbog toga što očigledno ili se ne zna ili ne želi da se zna šta je čija nadležnost, a u skladu sa tim i šta je čija odgovornost.

Pošto ću se kasnije osvrnuti na Zakon o planiranju i izgradnji, ako govorimo o odredbama Zakona o ozakonjenju, logično je da vaše ministarstvo, posle toliko godina nasleđenih problema, decenijski nasleđenih problema, traži rešenja i još uvek nisu nađena adekvatna i prava rešenja, iako su ovo jako dobra i kvalitetna rešenja. Zašto ovo govorim? Govorim zbog toga što se konačno sistemski rešavaju određena pitanja koja više decenija ne samo što sistemski nisu rešavana, već i na osnovu onih zakonskih regulativa koje su bile propisane nije činjeno ništa, apsolutno ništa.

Ako govorimo o rušenjima, onda odgovornost nije na Ministarstvu, onda je odgovornost na lokalnim samoupravama, onda je odgovornost na inspekcijskim službama, onda je odgovornost na onome ko nije preduzimao ono što mu je zakonom propisano da preduzme. Pa, imamo čak situaciju ovde u Beogradu gde se donese rešenje o rušenju jedne obične tende i to čeka nekoliko godina na izvršenje. Logično je da i tu procedure, na neki način, moraju da budu sprovedene i kad su u pitanju tenderske procedure i neke druge procedure i obezbeđenje odgovarajućih novčanih sredstava, ali to ne može da bude ni u kom slučaju opravdanje da se ne sprovede ono što zakonom onaj ko je ovlašćen za to da sprovodi ne sprovodi.

Prema tome, u tom smislu, Socijalistička partija Srbije i mi kao poslanici stranke, naše stranke, dajemo podršku, naročito u onom delu ovog Predloga zakona koji vrlo jasno i precizno definiše koji se to objekti isključuju iz ozakonjenja, a na koje se konkretno objekte ovo ozakonjenje odnosi. To je, zaista, nešto što je u odnosu na prethodna zakonska rešenja kvalitativan pomak.

Ono što bih, čisto sa stanovišta struke, da me ne biste pogrešno razumeli, krajnje dobronamerno sugerisao su pojedine odredbe ovog zakona za koje mislim da bi trebalo barem amandmanima da ih još malo poboljšamo, a mislim da za to ima i te kako prostora. Konkretno, radi se o odredbi člana 6. gde se kaže, da svi objekti izgrađeni bez izdatog rešenja o građevinskoj dozvoli ili rešenja o odobrenju izgradnje posle 27. novembra 2015. godine nisu predmet ozakonjenja i za njih nadležni inspektor donosi rešenje o rušenju koje je izvršno danom donošenja.

Ovakva regulativa će da izazove određene probleme u praksi. Zašto će da izazove probleme u praksi? Rešenje o rušenju je upravni akt i ako postane pravnosnažan protiv tog rešenja može da se vodi upravni spor. Upravni sud po tužbi može da donese određene privremene mere, pa čak i da zabrani sprovođenje rešenja. U konkretnom slučaju, žao mi je što Aleksandra nije tu, čisto da bi napravili jednu malu polemiku, a ovo je krajnje dobra namera, dolazimo u problem zbog toga što u ovom slučaju rešenje o rušenju nije prošlo prethodnu proceduru, a steklo je izvršnost. Nemamo dvostepenost, nemamo pravni lek, nema prigovora, nema žalbe, bojim se da će kroz ispitivanje bilo čega, pa čak i do dolaska na Ustavni sud, ovakva regulativa izazvati određeno podozrenje.

Drugi, krajnje dobronameran, savet i sugestija jeste odredba člana 11. gde se kaže da uz ostale uslove koji se moraju ispuniti kada je u pitanju vlasnik objekta koji nije legalno izgrađen da je dužan da podnese i prijavu o imovini ukoliko se, prijavu o porezu, naravno, gde se utvrđuje porez na imovinu, ukoliko se o tome ne vodi službena evidencija.

E, sad ovde postoji jedan problem zbog toga što se nije prethodno promenio zakon koji se odnosi na poresku regulativu, dakle, zakoni koji se odnose na fiskalne situacije, probleme i ono što se fiskalnim putem može rešavati. Konkretno, svuda na nivou jedinica lokalnih samouprava poreska prijava se podnosi u odgovarajućem roku od kada, ili od dana kada se nelegalni objekat počne koristiti, ili od dana kada postoji odgovarajuće rešenje.

U konkretnom slučaju nije najjasnije šta znači - ukoliko se o tome ne vodi službena evidencija. Uglavnom Poreska uprava vodi evidenciju o svemu, jer u Poreskoj upravi se podnose prijave i u odnosu na nelegalne objekte, pa se tada plaća porez na korišćenje i korisnici imaju obavezu plaćanja poreza, ne samo vlasnici, što znači da su i oni uvedeni u određene evidencije i o njima takođe Poreska uprava i te kako vodi računa.

Na kraju, što se tiče Zakona o ozakonjenju, postoji nešto što bih zaista iskreno zamolio da razmotrite i kroz amandmane koje, nadam se da ćete prihvatiti, a siguran sam da ćete ih pravilno razmotriti, u to sam uveren, jednu odredbu koja sigurno neće moći da prođe, barem sa stanovišta sudske prakse, a to je odricanje od sudskog spora.

Šta to znači? To znači da ukoliko se objekat koji je nelegalan i vlasnik tog objekta nalazi u zoni zaštitnog pojasa i može da trpi određene posledice od objekta javne namene da se odriče od spora po bilo kom osnovu. Odricanje od spora po bilo kom osnovu je nešto što u sudskoj praksi podrazumeva ništavost, odnosno da jedna takva odredba ne može ni u kom slučaju da stupi u pravni saobraćaj.

Zašto? Svako ima pravo na pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka, bilo kog, parničnog, krivičnog, vanparničnog itd. I, bilo ko da se odrekne tog prava, to odricanje nema nikakvo pravno dejstvo, a naročito u situaciji da se eventualno nakon svega ovoga što ovde piše pojave nove okolnosti. Mi pravnici znamo da postoji jedna institucija koja se zove „benficijum novorum“, a to znači postojanje novih okolnosti u odnosu na vreme kada je doneta neka odluka. Ako su te odluke donete, a posle toga se pojave nove okolnosti koje iziskuju da se zaista neko mora zaštiti bilo sudski, bilo na drugi način onda mu se to pravo na sudsku zaštitu ili bilo koju vrstu zaštite ne može uskratiti.

Prema tome, mislim da bi ovde bilo bolje da formulacija glasi, da onaj koji je izgradio objekat u zaštitnom pojasu i može da trpi određene posledice, da neće potraživati naknadu štete u slučaju da se eventualna opasnost od postojanja štetnih posledica pojavi. To je odlična formulacija. Mislim da bi tu formulaciju trebalo implementirati u ovaj predlog zakona i onda bi imali apsolutno jednu vrlo jasnu i jednu vrlo dobru definiciju određene zakonske odredbe.

Što se tiče ostalih delova Zakona o ozakonjenju, zaista moram da pohvalim vaš trud i zalaganje koje se odnosi na sve ono što do sada nije rešeno kako treba, a sada ćemo uspeti da rešimo i na vaš, barem sam to danas tako i shvatio u vašem izlaganju, na vaš oprez da i ovaj zakon kada je u pitanju rušenje nelegalnih objekata nakon svega onoga što podrazumeva okončanje postupka ozakonjenja će ići relativno teško, jer je ogroman broj objekata koji apsolutno ne zavređuju ni dosada bilo kakvu legalizaciju imajući u vidu čime su se sve vlasnici bavili i šta su sve radili, odnosno zloupotrebljavali. Mislim da tu morate imati podršku bez obzira gde ko sedi u ovoj sali. Zaista, krajnje iskreno i realno.

Što se tiče odredaba Zakona o planiranju i izgradnji, ovde takođe kvalitativan pomak podrazumevaju sva rešenja, podrazumevaju preciziranja u odnosu na prethodno doneti Zakon o planiranju i izgradnji i tu apsolutno nemam potrebe za bilo kakvim komentarom, zbog toga što je zaista sada formulacija ovog zakona krajnje kvalitetna.

Jedino što sam ja stalno do sada ukazivao i gde se očigledno nismo susretali su i prethodni, pa i onaj pretprošli, pretprošle izmene Zakona o planiranju i izgradnji, a evo i sada, u odnosu na jedna pravni institut. Taj pravni institut se zove zemljište za redovnu upotrebu objekta. Zemljište za redovnu upotrebu objekta ovde je dosta jasno definisano i kaže se da je to zemljište ispod objekta i zemljište oko objekta ali nedostaje jedan mali deo, a to je ono zemljište koje je potrebno za redovnu upotrebu objekta i problem pravi površina građevinske parcele koja kasnije postaje katastarska parcela.

Zašto? Kod velikih objekata ako lokalna samouprava definiše površinu za formiranje jedne građevinske parcele, figurativno pričam, na tri ara, a imamo objekat autobuske stanice, koji u svom gabaritu ima preko hektar, koliko je onda potrebno zemljište za redovnu upotrebu tog objekta opšte namene. Nesumnjivo mnogo više. Da li može tada lokalna samouprava da kaže – e, katastarska parcela je građevinska parcela iznosi pet hektara. Ne može. Ne može zbog toga što ne može da se podvede pod odgovarajući planski akt ili planski dokument i to je praktično nesprovodivo, a sa druge starne imamo problem zato što imamo Zakon o osnovama svojinsko pravnih odnosa koji takođe poznaje institut zemljišta za redovnu upotrebu objekta gde nema površine, gde je površina neograničena

Tu bih zamolio da razmislite samo da li treba izvršiti još jednu intervenciju, ako niko drugi, barem odbor, resorni da izvrši intervenciju kako bi se i u ovom delu zakona o planiranju i izgradnji, koji je nesumnjivo kvalitetan, imali malo preciznije i kvalitetnije rešenje.

O svemu ostalom će, da ne bih oduzimao više vremena govoriti moje kolege, uvaženi poslanici i u odnosu na ostale zakone i na Zakon o planiranju i izgradnji, naša podrška je tu. U svakom slučaju sve ono što kažemo i u krajnjoj dobronameri da pomognemo i vama i Vladi Republike Srbije, da dođemo do boljih rešenja u odnosu na sva dosadašnja, a ova jesu dobra. Hvala vam.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Uvaženi ministre, kolege narodni poslanici, amandmanom koji sam podneo pokušalo se, odnosno motivacija ovog amandmana jeste zakon koji sam siguran da ćemo usvojiti u praktičnom smislu reči, da doživi puni efekat, a to znači da kroz praktičnu primenu ostvarimo onaj cilj zbog koga i vodimo diskusiju oko svega onoga što je bilo predmet rasprave na sednici ove Skupštine.

Međutim, postoji neko nerazumevanje kada je u pitanju sinergija između Ministarstva poljoprivrede i ministarstva gde ste vi na čelu, na čijem ste vi čelu, gde zaista i jedno i drugo ministarstvo moraju da daju svoj puni doprinos i to u svom punom kapacitetu kako bi zaista korisnici podsticajnih sredstava IPARD fondova ta podsticajna sredstva ostvarili na najoptimalniji način. Mislim da je ono što ste vi predložili dobro.

Naravno, ovim amandmanom se pokušalo sa čisto pravnog aspekta doprineti da se kroz jednu precizniju formulaciju nešto možda kvalitativno promeni, odnosno poboljša, ali ni u kom slučaju neću biti nezadovoljan i da ostane onakva formulacija kakva je bila.

Ono što mi se čini jako važno, da se konačno oslobodimo demagoških stega, jer one očigledno postaju sve više hipoteka, ne za građane Srbije nego za celu zemaljsku kuglu, za sve građane ovog sveta. Zašto ovo govorim? Govorim zbog toga što smo u svojim izjavama i ovde i građani i mediji itd. puni brige o životnoj sredini, a u praksi ta briga o životnoj sredini iz neke retorske funkcije u praktičnom smislu reči ne znači ništa, odnosno to su aktipodiji ili dva dijametralno različita sveta.Znam da ste vi toga svesni kao čovek koji je životno posvećeno ovom problemu, a naravno i profesionalno posvećeno ovom problemu, ali mislim da to buđenje svesti i siguran sam da će se složiti svi oni koji zaista otvaraju oči na problem, a ne zatvaraju i ne beže od problema, da ćemo doći do jednog istog pokazatelja, a taj pokazatelj kaže ovako – ako bi mi svi zajedno doprineli da se onaj statistički podatak od kilogram i po smeća ili otpada, koliko otpada na građanina, smanji ili se taj otpad pretvori u svoju suprotnost pa dobije upotrebnu vrednost i iskoristi se za život građana, onda smo mi to uspeli. Barem smo u nečemu uspeli.

Da li mi to radimo? Veliki je to znak pitanja i onda svako od nas bez obzira da li smo ovde ili na ulicama Beograda ili širom Srbije ili cele zemaljske kugle, ako to ne sagledamo na adekvatan način onda je sve ovo što mi radimo bezciljno i bezpredmetno.

Možemo, uvaženi ministre, mnogo što šta da normiramo. Možemo da donesemo sistemske zakone koji se bave ovom materijom, ali ukoliko sve to što radimo ne probudi svest onome što jeste cilj, od normiranja neće biti mnogo efekata ukoliko se taj zakon ne prihvati u nama i to od malena, od rođenja, kroz vaspitanje, kroz obrazovanje, kroz sve ono što u životu sačinjava našu bit, dakle, naše postojanje.

Svest se kasno budi. Sada se konačno pojavljuje svest nakon ugrožavanja životne sredine. Gde je bila svest kada je životna sredina počela da se ugrožava? Gde su tada bili naši preci? Svi oni iza nas? Pre nekih 100 godina voda u rekama je bila pijaća voda. Da li je to danas tako? Vazduh koji smo disali je bio najčistiji vazduh. Da li je to danas tako? Da li plaćamo cenu globalizacije, industrijalizacije i mnogo čega što predstavlja pozitivan pomak čovečanstva? Ali u kom pravcu? Privrednom, ekonomskom itd. Koliko se to reflektovalo na životnu sredinu – znaju građani koji to dobro osećaju.

Kada je pre nekoliko godina u Francuskoj proglašena vanredna situacija u celoj državi, kada je zagađenost vazduha se popela na 30 jedinica zagađenosti, zaista je bilo proglašeno vanredno stanje. Koliko je kod nas tih jedinica? U Kini je preko 100, gde je zaista životna sredina prilično ugrožena.

Zašto ovo govorim? Pa, zbog toga što je cela zemaljska kugla ugrožena i zbog toga što se tome mora posvetiti na daleko daleko sveobuhvatniji način. Naravno da mi dajemo doprinos ovim što ovde radimo, ali ukoliko se u našim glavama ne probudi svest da nam je životna sredina prioritet prioriteta, postavlja se pitanje šta ostavljamo našim pokolenjima.

Kako će se oni boriti posle nas sa jednom pojavom koja je više nego opasna, a ne želim da budem katastrofičan, nego samo kao jedan ozbiljan čovek pokušavam da razmišljam šta u buduće?

Da li će nam sastavni deo života biti postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, postrojenja za prečišćavanje vazduha itd, ako to budemo dozvolili, onda se postavlja pitanje šta je smisao života u celini? Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Reklamiram povredu člana 106. Poslovnika, imajući u vidu da ste dozvolili nešto što je nedopustivo narodnim poslanicima, a samim tim i Bošku Obradoviću, a to je da u populističke svrhe i radi političkog marketinga zloupotrebljava sednicu Skupštine, pozivajući se na nešto što svakako nije tačka dnevnog reda.

Danas nije tačka dnevnog reda ni gospodin Vukosavljević, niti REM, niti Vlada Republike Srbije. Tačka dnevnog reda je jasno definisana i njoj se treba posvetiti i raspravljati sa dužnom pažnjom, a ne populizmom, ne političkim marketingom, kako je to ovde činjeno.

Da postoji jedna iskrena namera, želja i dobra volja da se nešto promeni, to bi se svakako komentarisalo na drugačiji način, a ne ovako maliciozno. Zašto? Zbog toga što je Srbija, a samim tim i Vlada Republike Srbije, pa i resorno ministarstvo, uključena u jedan koncept koji je faktički sastavni deo evropskog koncepta zaštite životne sredine i u tom pravcu i predlažemo zakone, odnosno Vlada predlaže zakone, a mi o njima i diskutujemo i nadam se da ćemo ih usvojiti bez ikakvih dilema.

Zbog toga vas molim da ubuduće nemate toleranciju prema populizmu, zbog toga što se na taj način i ugrožava dostojanstvo Skupštine, da nemate toleranciju prema vređanjima bilo koga ko nije u ovoj Skupštini, a naročito onih koji su ovde prisutni, jer ministri nisu glineni golubovi na koje treba pucati iz redova poslaničkih klupa. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Ako ćemo iskreno, Vlada Republike Srbije i kao termin i fizički kao pojam ostaje samo misaona imenica za Boška Obradovića i političku strukturu Dveri. Ništa drugo i ostaće misaona imenica. Mislim da duže vreme ne treba uopšte razmišljati o tome da se u Vladi mogu pojaviti oni koji na ovaj način prosipaju demagogiju i to isključivo demagogiju i ništa više.

Da li je SPS podržavala ili nije podržavala? Mi to najbolje znamo u SPS. Jesmo bili u toj Vladi i ne stidimo se što smo bili u toj Vladi i davali smo toj doprinos da ta Vlada funkcioniše i na svakoj poziciji gde se nalazio predstavnik SPS smo se trudili da Vlada bude u punom kapacitetu i da odlučuje i radi onako kako je to u najboljem interesu građana. Zbog toga ne postoji ni jedan jedini razlog da se SPS osvrtom u nazad stidi ili da ispolji grižu savesti za bilo šta što je uradila. To činimo i danas u punom kapacitetu.

Ono što Boško Obradović ne zna ili neće da zna, možda ne zna, nemam pojma, očigledno je, pošto sam jednom rekao da se nije povezao ni sa samim sobom ni dan danas, jer non stop iznosi kontradiktorne izjave i non stop na kontradiktoran način pokušava da objasni građanima nešto što je nemoguće objasniti, jer zdravom čoveku i onom ko ima barem deo logike ne ide u glavu ovo što se danas čulo od Boška Obradovića, i ono što je sigurno, sigurno je da nikada SPS nije radila ni opstruktivno, ni destruktivno. Onaj u čijim su rukama bili glavni delovi političkog kolača, a naročito onaj deo koji se zove – finansije, sigurno nije bio u rukama SPS. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Zamenom teza i spinovanjem kako to čini Boško Obradović neće ubediti građane da može da pređe 2%, a dao Bog i 1% na izborima imajući u vidu kako radi i šta je radio do sada.

Ponoviću, SPS nema razloga da se osvrtanjem u prošlost na bilo koji način smatra grešnom. Urađeno je sve ono što je trebalo da se radi. Kako je rađeno i onako kako je Vlada funkcionisala barem sa pozicija gde su predstavnici SPS delovali, delovalo se na najbolji mogući način.

Kada smo kod odgovornosti, da li će ikada Boško Obradović, pored ovoga što je uvaženi kolega Martinović sada izneo kao činjenicu, poneti odgovornost za ono što njegove kolege u savezu kako se već zove, gde je navodno koordinator, ne znam šta koordinira, zbog čega se solidarisao sa onima koji pozivaju na silovanje, koji pozivaju na linč, koji pozivaju na najnemoralnije, najbludnije radnje koje se pojavljuju na društvenim mrežama, a upućene su najvišim funkcionerima vlasti Republike Srbije? Da li će gospodin Obradović da kaže pred građanima – da, ja se toga stidim ili ovako prećutno, kao što to sada čini, pa možda čak i javno da se time ponosi. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Poštovani ministre …

(Balša Božović: Šta to znači? Ne može da se ne da!)

Očigledno je da ne postoji kultura ponašanja u ovom parlamentu, a ja ću se držati nekog standarda koji barem elementarnu kulturu prepoznaje kao kulturu, pa vam se obraćam na sledeći način.

U svakom slučaju, SPS kao deo koalicije i cela koalicija će podržati vaš Predlog zakona i u to nema apsolutno nikakve dileme. Međutim, ono što je bitno, bitno je da svi oni koji su vam se obratili, naročito sa kritikama i kritičkim pitanjima, nisu bili dobronamerni. Jer, da je bilo dobre namere, onda bi ta pitanja i kritika bila upućena prvo lično sebi. Pa, se onda postavlja pitanje za svakog od nas, na koji način smo doprineli da se životna sredina zaštiti? Da ne bude ni banalno, a ni bizarno, šta je to svako lično uradio? Počev od lične higijene i kolektivne higijene pa na dalje, da doprinese da ne dođe do daljeg ugrožavanja životne sredine.

Da li svest o stepenu ugroženosti životne sredine može da se podigne eventualno edukacijom? Verovatno da može. Ali, ta svest je očigledno daleko od onoga što podrazumeva jedno ozbiljno shvatanje stepena ugroženosti životne sredine. Mi na tome svi zajedno moramo da radimo, a ne samo vi, iako ste vi određene pomake i to veoma pozitivne pomake u tom pravcu učinili.

Onoliko koliko se mi surovo odnosimo prema prirodi, toliko surovo još mnogo više priroda vraća nama. I taj reciprocitet nažalost, a ponavljam nažalost, postoji već dugo vremena i pitanje je još koliko vremena će biti potrebno da taj reciprocitet nestane, a da se stvori simbioza između čoveka i životne sredine u kojoj živi, a da jedni i drugi budu zaštićeni i da i jedni i drugi uživaju plodove onoga što priroda pruža, a čovek radi.

Zbog čega ovo govorim? Govorim zbog jednog primera koji je eklatantan primer ugroženosti životne sredine isključivom zaslugom čoveka, a to je stanje vodozahvata Vrutci na teritoriji grada Užica.

Pre nekoliko godina, nekih već sad pet- šest godina, desila se ekološka katastrofa. Uzročnik te ekološke katastrofe je čovek, svojim bestijalnim ponašanjem prema prirodi. Vodozahvat Vrutci ili jezero Vrutci je ogromne površina. U to jezero se slivalo sve i svašta, od fekalija do raznih đubriva sa okolnih parcela, njiva i livada, izgradnje objekata na nelegalan način, i šta se desilo? Pojavile su se cijano-toksične ili modro zelene alge. I danas su prisutne. Nije to sanirano i pitanje je da li uopšte postoji mogućnost sanacija. Ako struka kaže da da, postoji i tehnologija postoji i ova Vlada Republike Srbije i vaš resor je uključen u sanaciju tog problema i građani grada Užica su vam na tome zahvalni. Vlada zato što obezbeđuje sredstva za izgradnju fabrike vode, a vaše Ministarstvo naravno u korelaciji sa mnogim drugim institucijama i strukom, čini napore da se vodozahvat očisti. To je dobro. Ali, nije dobro što to još uvek nije probudilo svest da to više ne sme da se radi. Nije dobro što i dalje postoje potencijalne opasnosti da se neki drugi lokalitet, bez obzira da li je vodno područje ili neko drugo područje ugrozi, a ugrožavanja je danas mnogo.

U svakom slučaju, i na taj način ću završiti., imate maksimalnu podršku za sve napore koje činite, imate maksimalnu podršku i u pravcu onoga što ste započeli i u pravcu otklanjanja opasnog otpada i pokretanja pitanja odgovornosti svih onih koji su na kriminalan način, čineći krivično delo sa najvećim stepenom društvene opasnosti, uradili to što su uradili i na taj način opasno ugrozili i zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Nastavite tako, jer je to jedini put koji će probuditi bar malo svest građana da se životna sredina posmatra na pravi način, a to je da se životna sredina poštuje. Zahvaljujem se, podrška vašem Predlogu zakona stoji.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Što se tiče amandmana, u svakom slučaju jeste prihvatljiv, ali se mora sagledati u jednom širem kontekstu i to u kontekstu svega onoga što se dešavalo pre nego što smo krenuli sa jednom ozbiljnom reformom penzijskog i invalidskog sistema, a samim tim i reformom PIO.

Očigledno je da reformski procesi u ovoj oblasti koji su bili 2002, 2003, 2005, pa i 2010. godine nisu dali adekvatne rezultate zbog toga što nisu pratili odgovarajuće društvene promene, nisu pratili odgovarajuće demografske parametre. Nisu pratili i ono što podrazumeva opterećenje budžeta na pravilan način. Nisu pratili kretanja koja se vezuju za pokrivanje određenih socijalnih i rešavanje socijalnih problema, zbog čega smo stalno bili sa tzv. prenapregnutošću budžeta i sa budžetskim kretanjima koja ni u kom slučaju nisu davala za pravo građanima da će PIO biti stabilno, zasnovano na stabilnim osnovama.

Imajući u vidu te činjenice, nesporno je da upravo ovaj reformski proces koji se sada odvija i upravo ovaj predlog zakona koji je pred nama i o kome raspravljamo ukazuje na jedan dobar put, na jedan dobar pravac kako ustrojiti PIO, kako definisati položaj penzionera i na koji način obezbediti njihovu, pre svega socijalnu sigurnost, a samim tim i pravnu sigurnost.

Ono što je dobro, dobro je da za to postoje sigurni preduslovi, da postoje investicije koje omogućavaju što veći broj upošljavanja, povećani broj zaposlenih, a samim tim i logično smanjenje broja nezaposlenih. Dobro je što je povećanjem starosne granice za odlazak u penziju došlo do toga da se izvrši uravnoteženje, odnosno balans kada je u pitanju odnos između broja korisnika penzija i visine penzija. Na taj način se stvaraju uslovi za kontinuirano i konstantno povećanje iznosa penzija koji penzioneri dobijaju.

Ono što još želim da istaknem i molim vas da ovo vreme meni upišete kao vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe SPS, jeste činjenica koju niko iz opozicije nije rekao na pravilan način, odnosno nije se koristio činjenicama ili bolje reći istinom. Godine 2002, 2003, 2005. sistem nije bio dobar kada su u pitanju statusi penzionera i PIO. Sa druge strane, od 2008. do 2012. godine mi jesmo participirali u vlasti, ali je kasa, odnosno novac bio u rukama onih koji su odlučivali kako da se kanališu finansijska kretanja, na koji način i kako i pod kojim uslovima da se zadovolje potrebe penzionera i na koji način da se određuju visine njihovih penzija.

Očigledno je da u tom pravcu nisu dati dobri rezultati zbog toga što su činjene greške, a te greške se svakako mogu pripisati samo onima koji su odlučivali o finansijskim kretanjima u Srbiji. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.