Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospodine predsedniče. Zarad javnosti sam dužan da kažem da malopre nisam mogao da dođem za govornicu, jer se gospodin Albijanić raširio i nije hteo da me pusti; onda je valjda hteo da me gura, ne znam šta mu je, verovatno je hteo da isprovocira incident. Zahvalan sam poslanicima Srpske radikalne stranke što do toga nije došlo. Molim ih da i ubuduće ne nasedaju na trikove predstavnika režima.
Ne želim više da raspravljam o bilo čemu s takvim ljudima koji neće da puste političke protivnike da dođu do govornice. Ne znam, možda je to kod njega običaj da se stvari rešavaju na takav način. Kod mene nije. A neću da bežim.
Moram da vam kažem jednu stvar, pošto je pominjao nekakav anketni odbor, pa će da pozove – nikada u životu nisam video Mileta Dragića. Vi ste izgleda pomešali. Ja poznajem njegovog brata. Njegov brat je veoma pristojan čovek, kako ga ja poznajem. Žao mi je, mislim da je pogrešio u izboru političke stranke kojoj pripada. To moram da vam kažem. Inače, kod njega prilično redovno štampamo, bar u tri izborne kampanje, redovno plaćamo. Mislim da je to dobar posao i za nas i za njih. Imamo još dve štamparije, jedna je "Birograf" u Zemunu i još jedna štamparija u Boleču. Znači, to su tri štamparije u kojima mi štampamo materijale. Nisam razumeo u čemu je tu problem. Šta je tu vaš problem? Koji su vaši problemi?
Inače, pozdravljam vašu oduševljenu želju da prihvatite formiranje anketnog odbora, jer sam siguran da tada na dnevnom redu neće biti samo poručnici, potporučnici, kapetani i razni nevažni ili manje važni ljudi, nego da će tamo da dođu oni koji su odgovorni za aferu - ministri, predsednici države, oni koji jesu najkorumpiraniji, oni bez kojih lopovluk u ovoj zemlji ne može da prođe.
Što se tiče reči koje neko koristi, danas sam u trenutku kada sam saopštavao istinu, koju ste teško prihvatali, rekao - bednici, i ništa više. To mislim. Da li će zbog toga neko da me opomene ili ne, spreman sam da snosim konsekvence, ne bi mi bilo prvi put. Spreman sam čak i da predsednika Narodne skupštine, iako iz meni nepoznatog razloga pripada toj političkoj stranci, s vremena na vreme pohvalim zbog načina na koji vodi sednice, jer mislim da je mnogo razumniji, nego neki koji su bili pre njega.
Moram da kažem jednu stvar koju nikako ne mogu da razumem. Gde ste vi našli da mi ulazimo u koaliciju sa Karićima? Da li računate da mi u Kuli idemo u koaliciju sa Karićima? Moram da vas obavestim da je demokratski blok formirao koaliciju u Kuli, ali nema ni vas ni Karića. Izgleda niste obavešteni.
U tom demokratskom bloku su: SRS, Demokratska stranka Srbije, grupa građana Hercen Radonjić-Keka i Socijalistička partija Srbije. Tu su formirali koaliciju. Ne znam šta još hoćete.
Zar ne vidite kako vaši koalicioni partneri mnogo žele, naravno, da uđu u koaliciju sa srpskim radikalima? Da li vam to nešto govori? Meni bi mnogo govorilo. Meni bi i te kako govorilo da sam na vašem mestu. Ali, ne želim dalje da se upetljavam u vaše intrige i u sve što ste u stanju da izgovorite, a da me sledeći put ne pustite da izađem za govornicu.
Samo hoću još jednu stvar da poručim građanima Srbije. Mi ćemo imati u državi sve više problema, imaćemo sve veću nervozu onih koji su na vlasti, svakoga dana, što im je rejting niži, a kada saberete glasove vladajućih stranaka, videćete da je to negde oko 20%, ne više od toga, iako su svi, što bi se žargonski reklo, bildovali glasove, jer su na lokalnim izborima dobili više nego što bi inače dobili na centralnim izborima. Dakle, i takvi imaju svega 20% podrške u biračkom telu. Ako mislite da je moralno vladati sa takvom podrškom i da tako neko može da ima legitimitet, mislim da nema. Ali, to je vaša briga i briga za građane Srbije.
Hoću građanima Srbije da kažem još jednu stvar. Na svakojake načine će pokušavati da nas provociraju, svašta će pokušavati da rade, svašta će da izmišljaju preko svojih medija. Ali, ono što morate da znate, to je da nas neće sprečiti da pobedimo režim, neće nas sprečiti da donesemo promene Srbiji i neće nas sprečiti da se izborimo protiv korupcije i kriminala. To je ključna, i rekao bih, najvažnija poruka za sve građane Srbije.
(Predsednik: Hvala, molim vas!)
Hvala vama, gospodine predsedniče, na strpljenju, završavam za koji sekund.
Oni koji misle da će sprečavanjem nekoga da izađe za govornicu... Valjda računaju da ću se uplašiti, ja sam plašljiv čovek, lako je mene uplašiti, gospodine iz G17 plus, nije to neka velika mudrost, nego treba nešto pametno, dobro uraditi za građane Srbije. To je suština cele stvari.
Ali, morate da znate jednu stvar: ne možete više da plašite građane Srbije zato što ste velika vlast, zato što kada čujete imena nekih policajaca kažete - sada ćemo da ih smenjujemo. Dosta je bilo, promeniće se vlast. Ono što morate da znate, doći će vreme kada će svi lopovi da završe iza rešetaka. To je vreme koje Srbija čeka.
 Imate poslovnički osnov i nisam ja dobio nešto na šta nemam pravo, niste mi udelili milostinju, gospodine predsedniče. Mi smo u ovoj Narodnoj skupštini svašta doživljavali, mi koji smo u njoj duže, i svako od nas pogreši, svako od nas nekada nešto kaže ili učini zbog čega posle kaže - pa možda nisam morao baš na takav način, ali svi su ljudi od krvi i mesa i uvek imate i emocija, nekada viška, što ja mislim da ljudi čak i poštuju. Mislim da ljudi manje vole one koji nemaju nikakve emocije i kojima je sve svejedno i koji nikada niti izađu za govornicu, niti ih interesuju građani, već ih interesuje samo skupštinska blagajna.
Što se tiče teških uslova, nisu mi teški uslovi. Mi radimo u mnogo lakšim uslovima nego većina radnika, živimo mnogo bolje nego svi penzioneri, imamo platu 10 puta veću nego što je prosečna penzija u Srbiji. Građani Srbije žive mnogo teže i mnogo lošije od nas i oni traže da rešavamo probleme.
Ja se ne ljutim na gospodina malopređašnjeg koji nije hteo da mi dopustim da izađem za govornicu, pa je našao razlog i kaže - ja moram da čekam na mestu da bi on prošao pored tog mesta, pa da izađem. Jedno milion puta smo se mimoišli na ovakav način i nemam ništa protiv. To se desi u žaru političke borbe. Čovek je nervozan, i nije ni bitno. Šta god da se desi nije strašno i nisam od onih koji će da ide, da trči i konferencije za štampu saziva, zagradio ceo prolaz, nasilje u Skupštini i ne znam šta. Baš me briga.
Ljudima se dogode i mnogo teže i mnogo ozbiljnije stvari i nikom ništa. Svakodnevno se to događa svakom čoveku na poslu, ali ono što je naš posao ovde, i sa tim ću da završim, jeste da mi radimo nešto u korist građana Srbije. Ovde neko priča o tome - krenula afera, pljačka veka i ne znam šta. Ja bih mogao o pljačkama veka da govorim čitavu deceniju koliko ih je bilo, a da krenem od Nacionalne štedionice pa nadalje, ali neću.
Reći ću samo da sam srećan što u tim pljačkama veka – i ponosan, a to je upravo najveći razlog, za onakav rezultat juče u Kuli – nigde nema nijednog srpskog radikala, i još jedanput se zahvaljujem građanima Kule na razumevanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi iz Srpske radikalne stranke smo, kada je reč o ovom zakonu, jasno rekli da je suštinski takav zakon potreban građanima Srbije i Srbiji kao državi, ali ne uređen na ovakav način, ne sa ovako širokim ovlašćenjima Narodne banke Srbije, ne da se svi prerogativi moći, odlučujuća uloga stavi u ruke Narodne banke Srbije, posebno kada imamo u vidu – iako to kada govorimo o zakonima kao opštim pravnim aktima ne bi trebalo da uzimamo u obzir, u ovakvim slučajevima to moramo – kome to i ad personam dajemo u ruke.
Mi u Srpskoj radikalnoj stranci mislimo da je to potrebno regulisati na potpuno drugačiji način i da Narodna banka Srbije ima neuporedivo manju ulogu i neuporedivo manji značaj u ovoj sferi, u ovoj oblasti društvenog života, nego što ima po ovom predlogu zakona.
Istovremeno, neki su ovde govorili o onome šta je sve za Srbiju radila stranka G17 plus. Građani Srbije će to najbolje na izborima da kažu. Neću time posebno da se bavim.
Ovde sam izašao da ukažem na jednu neverovatnu stvar, jutros smo u novinama svi imali priliku da pročitamo, sem ingenioznih stavova šefa Koordinacionog centra naše države na Kosovu i Metohiji, o tome šta je to više od autonomije, manje od nezavisnosti. Shvatio sam da ni ona ne zna. Ko li onda zna u Srbiji šta je naša politika?
Ali, videli smo nešto drugo, vezano za veliku aferu o kojoj se govori, a to je afera - panciri, vojna oprema, pitanje nekog velikog lopovluka. Onda se kaže - mito je 28.000 dinara, 300 evra je mito i za to se zadržava u pritvoru neko. Za 300 evra, a posao je 300 miliona evra. Da li vi mislite da su u ovoj zemlji svi idioti?
Da li stvarno mislite da u ovoj zemlji niko nije normalan? Nije ni tih 300 evra, niste dobro razumeli, to je on platio neki hotelski račun pre 3-4 godine i popravku kola.
Ljudi, znam da neki imaju pametnija posla, znam da neki moraju da vode računa da li će da imaju 3-4 ili 5%; neka vode, ali ne moraju da viču u ovoj sali, neka viču ispred sale. Možda će neko spolja da ih čuje, možda i dobiju negde neki glas.
Dakle, u toj aferi od tobožnjeg posla - 300 miliona evra, mito je popravka kola i hotelski račun od 27.000 dinara. Smejete se vi, smejemo se mi, a Srbija propada, a oni koji su na vlasti misle da su svi građani kompletni idioti. Moram da vam kažem da nisu. Naravno da nisu. Ljudi to vide i ljudi to znaju. Jer, u ovoj zemlji ima onih koji su uzimali po dva, tri, pet i sedam miliona evra, što reketirajući ljude, što proviziju od velikih poslova. Takvih nema na optuženičkoj klupi. Gde su vam ministri? Gde su vam šefovi vlada, država i svega drugog koji su u tome učestvovali? Ne, nego da gonimo onoga što je dao 300 evra na posao od 300 miliona evra. Kao mala deca! Gde je Davinić? Gde je Dinkić?
Znate li zašto nema Davinića? Sada ću da vam kažem, ionako dolazite kod mene da čujete šta je istina, sa govornice, Davinić se još premišlja, pošto misli da nije kriv u svemu tome, a ponuđeno mu je da ćuti, da ne govori ko je sve upleten u celu priču, da ne priča kako su tekli pregovori i razgovori, šta se sve odvijalo, šta se sve odigravalo. Za to, ne samo da neće da bude procesuiran, nego će da dobije mesto u srpskocrnogorskoj diplomatiji. To ne da je vrhunac bezobrazluka i drskosti, nego nemam reči.
Možda Marović i nije umešan. Nemojte dalje da rušimo državnu zajednicu. Možda nije ni Dinkić. Ima li još neki potporučnik koga biste mogli da uhapsite, da pokažete ovako veliku silu, veliku hrabrost u borbi protiv korupcije? Možda je on spavao za 2,5 hiljade dinara u nekom hotelu, pa učestvovao u toj velikoj korupciji. Nemojte da zavitlavate naciju.
Ako nemate pametnija posla, predlažem vam jedan pametan posao, pošto na izborima u Kuli takođe nemate šanse – lepo sutra uveče svoju decu spremite, uz srpsku zastavu, ja ću svog sina, da lepo navijamo za Španiju protiv Hrvatske. To je lep posao i nemojte da brinete. Nešto ćete da uradite.
Nemojte da se bavite time da vi tobože nekoga gonite, hapsite, nemojte, kao Boga vas molim, jer će da nastradaju oni što su išli u hotel za 2,5 hiljade dinara, a imali su i nešto skuplja jaja i papriku za doručak, nisu bila ona obična. Cela Srbija se smeje, a svi bi da plaču, zato što je korupcija ušla u najviše pore države, u sve pore društvenog života. Vi gonite one koji ili nemaju veze ni sa čim, ili su odgovorni za 300 evra.
(Predsedavajući: Vreme.)
Hvala vam, gospodine Mihailoviću, na strpljenju, završiću za nekoliko desetina sekundi. Srbija nema vremena da se zamajava sa onima koji misle da stavljanjem glave u pesak i zamagljivanjem očiju ljudi mogu negde nešto da postignu. Srbija zaslužuje ozbiljnu vlast, vlast koja će da se obračuna sa kriminalcima, vlast koja će da se obračuna sa onima koji kupuju vile od milion i po evra na Dedinju, koji kupuju fabrike za 10 miliona evra, a da se ne zna odakle im novac.
Ko će da se obračuna sa onima koji kupuju ili imaju desetine miliona evra ušteđevine, a da nikada nigde ništa nisu radili, osim što su u tri meseca postali ministri, bavili se strujom i naftom? Evo, sada samo što avione ne voze po ulicama Beograda. Srećem ih u nečemu što liči na glisere - ne na vodi, ne na moru, nego na putevima. Samo još u avionima da ih vidim.
U svakom slučaju, pozivam vas još jedanput da sutra lepo za Španiju navijate protiv Hrvatske. I ja ću takođe sa vama, a vi ionako pametnija posla nemate, i za Srbiju ćete nešto dobro da uradite. Ostaće neki pošten čovek na slobodi, a neki od korumpiranih možda će da završi iza rešetaka, ali izgleda to će da se desi kada radikali pobede. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, bavili smo se mnogim pitanjima, rekao bih prilično nevažnim, imajući u vidu zakon koji je na dnevnom redu. Nekako, svi se zaklinju u svoje levičarske ideje, ne računajući jednu ili dve političke stranke u ovom parlamentu.
Svi govore o pravima radnika, pravima penzionera, pravima onih koji su najviše zadužili ovu zemlju i ovaj narod. Na kraju, kada dođe do toga da se rešava o njihovim ključnim pitanjima, o njihovim ključnim problemima, onda je stranačka trgovina, onda su stranački dogovori, dogovori oko opstanka vlasti neuporedivo važniji od toga. To je nešto što moramo da promenimo u ovom visokom domu.
Meni je žao ovih ljudi što sede ovde u prvom redu. Pitao bih - gde je jedan ministar, gde je drugi ministar? Koja to pametnija posla imaju? Nemojte da se javi neko iz G17 i da mi kaže nešto, jer ću vam odgovoriti nešto od čega će glava da vas zaboli.
Čućete o kakvim je opakim prevarantima reč, čime su se bavili i za šta su imali vremena. Bolje je da ćutim dok ne dobijem zvaničan izveštaj nadležnih državnih organa. Čućete, zapanjićete se čime su se prevaranti bavili.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je loš zakon, kriminalni zakon. Gde su vam ti ministri, gde su ta dvojica ministara, šta danas pametnije imaju da rade?
Šta danas imaju važnije, nego da vode brigu o zakonu koji su stavili na dnevni red i hoće da ubede penzionere da će im od tog zakona biti bolje? Valjda je važnije da ubede penzionere da će im biti nešto bolje, nego da ubeđuju MMF ili bilo koga drugog.
Dobio sam mnogo telegrama, izdvojiću vam jedan od jutros koji kaže: "Molimo vas, gospodine Aleksandre Vučiću, pošto i vi imate roditelje, a i ostali imaju roditelje, za donošenje zakona po ovom modelu, da se poveća penzija jednom godišnje, to je žalosno i sramotno, pa vas molimo sve vas poslanike da to ne uvažite, jer i mi smo živi da hleba jedemo. Unapred zahvalan, Mirko Milaković, u ime penzionera naselja Kumodraž". Nije smešno. Pročitao sam samo šta je jedan od ljudi koji se tako osećaju, a smeju se ovi nesrećnici iz G17 plus, poslao.
Pročitao sam samo jedno od bezbroj pisama, telegrama, koji stižu u naš poslanički klub, uveren sam i u vaše poslaničke klubove. Ljudi traže zaštitu, traže da žive od onoga što su zaradili, od onoga što su sticali tokom desetina godina svoga rada.
Danas u našem društvu imamo užasan odnos prema penzionerima. Nije samo u pitanju da li penzije stižu na vreme ili ne. Nekako, kao da se svi utrkuju da penzionerima kažu – niste nam važni, mi ćemo o nekim drugim da brinemo. Penzioneri su izgradili naše gradove. Penzioneri su zaslužni za vitalnost naših sela. Sve što imamo danas, to su nam naši roditelji, naši dedovi ostavili. Nismo to mi napravili. Od nas se tek očekuje da našoj deci nešto ostavimo.
A, da li oni odlučuju o nečemu? Da li ih neko pita? Da li se smejete na svako pismo i na svaki telegram bilo kojeg penzionera? Jer, mnogo vam je važnije šta ćete da se dogovorite u Direkciji za imovinu ili u nekom drugom javnom preduzeću, ili kakvu ćete kombinaciju da napravite. Mislim da je to sramota. Građani Srbije, posebno penzioneri, očekuju drugačiji i neuporedivo bolji odnos, u skladu sa onim što ste im obećavali.
Sada se povećava starosna granica. Jednom godišnje ćemo da usklađujemo sa troškovima života. Možemo da nameštamo to kako hoćemo. Ko će da ustanovi to kako i koliko će puta na godišnjem nivou penzioneri manje da dobiju, nego oni drugi koji rade? A, oni su već sve zaradili. Nije pitanje da li će oni da budu vredni i marljivi; oni su bili vredni i marljivi za vreme svog radnog veka. Sada im ostaje samo da žive, da mogu svojim unučićima nešto da kupe, da mogu o svojoj deci da brinu. Mi im donošenjem ovakvog zakona to onemogućavamo.
Znam ja da je država otišla na službeni put, i to poduži. Shvatio sam to sinoć i u Novom Sadu. A ponajmanje imamo vremena i smelosti bi trebalo da imamo mi da kritikujemo one koji su mnogo uspešniji od nas. Otišla je mast u propast. Sve nam je otišlo. Nestaje polako pred nama. Polako nam pripremaju otcepljenje Kosova i Metohije. Mi ništa ne radimo.
Umesto da šalju mejlove na sve svetske adrese, neki iz vlasti šalju mejlove sa adrese "[email protected]" protiv Tomislava Nikolića, da bi rekli kako je Vučić protiv njega. Barabe jedne!
Čekam izveštaj, pa ću vas obavestiti. Ja već znam, iz policije sam dobio informaciju i sa čijeg kompjutera je slato. Samo čekam da oni to zvanično upute, da tužilac podigne optužnicu. Treba da vas je stid i sramota. Time se bavite.
Umesto da se bavite time kako ćete državu da spasavate, kako ćete penzionere od gladi da sačuvate, vi se bavite lopovlukom i prevarama. Gonite tamo poručnike, kapetane, ne znam ni ja koga. Što ne gonite ministre? Što ne gonite Davinića, Dinkića, Marovića? Što lopove na najvišem nivou ne gonite? Riba s glave smrdi, a ne od repa. Ne, nego su zaštićeni ko beli medvedi. A, onda hajde da otmemo penzionerima, da bi mogli da budu još bolje namireni, da bi mogli još bolje da žive. A, kako će oni, penzioneri, da žive, to nije ni važno. I misle da to može tako doveka, i onda idu na izbore u Kulu.
Znate kako idu na izbore u Kulu? Jedan ide, skupi u domu u Ruskom Krsturu seljake, domaćine, pa kaže – e, ako glasate za mene dobićete toliko i toliko kredita; pa dođe drugi prevarant iz pokrajinske vlade pa kaže – glasajte za mene, daću vam 20 miliona, ali ako možete glasajte i za nekog drugog, samo nemojte za radikale da glasate. Da li je to vaša politika? Vi se jedino time bavite, ničim drugim.
Zato tražim i pozivam i ljude u Kuli i drugde u Srbiji da pokažu svoju želju za promenama, da pokažu da neće korumpiranu i kriminalnu vlast, da pokažu da u Srbiji ima dovoljno snage i energije da stvari počnemo da menjamo i da se suprotstavljamo tome, da državu vratimo u ovu zemlju, u najlepšu i jedinu zemlju koju imamo. A, otišla je izgleda na mnogo, mnogo dalek službeni put.
Ni u jednoj sferi društvenog života ništa ne funkcioniše. Samo da vas pitam: koliko ljudi ovu zemlju oseća kao svoju? Koliko zastava naših imamo po našim kućama? Pitajte Amerikanca da li ima neki Amerikanac koji nema zastavu na svojoj kući? Od najjednostavnijih stvari do toga ko se, koliko i na koji način bori za svoju zemlju.
A, koliko se borite za penzionere pokazali ste ovim zakonom. Sada mi neki pričaju praznu priču – ako mi usvojite ovo, ako mi ne usvojite ono, onda hoću ili neću da glasam. Pa, nego šta ćete nego da glasate.
Ja se izvinjavam i ovom penzioneru koji mi je uputio telegram i svima drugima koji su to uputili. Izašao sam da kažem stav srpskih radikala po ovom pitanju, ali na neki način i da očistim savest svih nas, da kažemo – e, mi smo se suprotstavili, mi smo rekli nešto protiv. Možemo li nešto da vam uradimo? Ne možemo ništa. Zato što ćete da se skupite, i šta god treba da izglasate, izglasaćete, samo da bude još jedan dan na vlasti, da bude još jedan dan plata u upravnom odboru, još jedan dan plata u javnom preduzeću, i ništa drugo. A vi, građani Srbije, gledajte šta ćete i kako ćete. Nije nas naročito briga.
Što se države Srbije tiče, e nju, bogami, sa službenog puta nema ko da vrati. Nadam se da ima, i to je razlog zbog čega se politikom bavimo, a verujem i u ove ljude i u mnoge druge časne srpske domaćine, srpske radikale, ali i sve one koji žele istinske promene i koji žele da Srbija bude svoja na svome. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman bi bio u redu da je predložen od opozicione poslaničke grupe, i možemo i sada da kažemo da je ovakvo rešenje bolje nego ono što je u predlogu koji je Vlada dostavila Narodnoj skupštini Republike Srbije, ali postavlja se pitanje zašto je ovakav predlog dostavljen, na čiju podršku oni koji su ga dostavili računaju, od koga očekuju glasove. A, onda, tobože, mi ćemo to da ispravljamo sa jednim ili sa dva amandmana, iako će loš zakonski tekst, u suštini, da ostane.
Drugo, gde su ministri? Šta je to, gospodine predsedniče Narodne skupštine, što danas imaju pametnije Lalović i Dinkić da rade? Znam ja da su oni mnogo pametni, da imaju bitna, važna državna posla, da razgovaraju u duelu, izmišljenom, sa Lazanskim po tri sata, koji niko živ neće da gleda. Nemam ništa protiv toga, ali moram da vas pitam: gde su pred narodnim poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije, gde su pred građanima Srbije da objasne?
Kako ih nije stid i sramota da penzionerima smanjuju prava, da im de fakto umanjuju penzije, povećavaju starosnu granicu i urušavaju položaj naših najstarijih građana? Ko je njima dao za pravo da se tako odnose prema našim građanima? Da li ima nešto važnije od ovog visokog doma? Da li ima nešto važnije od Narodne skupštine? Šta im je to važnije? Da li to da opet hapse nekog poručnika i kapetana, oni koji su uzimali milionske provizije, oni nedirnuti? Nijedan od ministara, šef države, oni su čisti; krivi su kapetani i poručnici. Nije nego!
Doneo sam vam još telegrama. Dobili smo telegrame iz Novog Sada, Beograda, Leskovca, Vršca, Kule, Subotice, u kojima ljudi mole, i ja vam to prenosim, a znam da to vama ne znači ništa ili malo, a penzioneri su, da ovakav zakon ne donosite, da se ovakav zakon ne izglasava.
Nemaju oni ništa od toga što će vama neka Karla del Ponte ili neko da kaže da ste vi lideri na kugli zemaljskoj u ne znam ni ja čemu, ako oni nemaju da kupe čokoladu, ni torbu za školu svom unučetu, ako oni ne mogu da prehrane one koji žive sa njima, koji ne mogu sami da se izdržavaju, nego moraju od svoje dece da očekuju da im donesu nešto, a to je mnogo, mnogo važnije nego bilo šta drugo.
Da li je dovoljno da 60 posto od prosečne zarade bude najniža penzija? Da li danas imamo taj odnos? Nemamo. Može li penzioner da živi, onaj koji ima 4, 5, 6 hiljada penziju, može li onaj koji ima prosečno 10-11 hiljada dinara? Pa, ne može. Kad već tako tobože brinemo, što ne kažemo, pa, mi narodni poslanici smo juče dobili platu 100 hiljada, svi. Dobili ste celu platu svi. Vi što dolazite iz unutrašnjosti dobijate više. Dobili ste 80 hiljada, pa plus paušali.
Ovaj poslanik iz G17 plus, što je opet pijan i svaki put je pijan, svaki put u 15 sati i 10 minuta ovde se oseća alkohol... Ja vas molim da ne dobacujete i nemojte da sedite na klupi, jer to su pravili građani Srbije, nego lepo sedite u svoju stolicu, onako kako sede svi ostali. Znam ja da vi sada vidite bele miševe ovde, ali lepo sedite u stolicu i pristojno se ponašajte u ovoj sali.
Hoćete li da objasnite ovom čoveku da sedne kako treba da sedne? Ne zameram ja njemu što ovi dole u restoranu, a i ovde u bifeu služe i rakiju, i viski i sve drugo. To je vaša privatna stvar. Nemam ja ništa protiv toga što već 10 godina, ako je bio u nekom sazivu parlamenta, ili u republičkom ili saveznom, neko u alkoholisanom stanju, ali ne treba da zamara ostale narodne poslanike Narodne skupštine.
Mi danas imamo državu u kojoj ćete da gonite nekoga samo zato što drugačije misli. Čujem da je okružno tužilaštvo, verovali ili ne, podiglo optužnicu protiv novinara ili jednog od urednika - Brkića. Zašto? Zato što je vređao lik i delo Majkla Polta, ili tako nešto slično. Moram da pitam: kako je to moguće i kako to tužilaštvo ne podiže optužnicu za to što se narušava ugled Republike Srbije na svakom mestu, i njena himna i zastava i sve ono što predstavlja Republiku Srbiju? Kako nam tako nisu ažurni državni organi kada su u pitanju naši interesi i kada je u pitanju naša zemlja?
Građani Srbije samo hoće da žive normalno; tako i penzioneri, oni hoće da imaju svoje penzije. Oni ne mogu da gledaju da u ovoj Narodnoj skupštini narodni poslanici dobiju 100 hiljada dinara i da dođu u alkoholisanom stanju na sednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Eno ga, pobegao je napolje. I vi znate da je mrtav pijan. Neka pije kada mu se završi sednica Skupštine, ali nemojmo da pije za vreme sednice Narodne skupštine. To je njegova privatna stvar, neka radi šta hoće.
Onda ćemo da dignemo ruku i svi ćete da dignete ruku – hajde da mi ovo izglasamo, jer Vlada će da nastavi da radi, a MMF će da nas hvali, a penzioneri će da gladuju, pa nije strašno.
Evo, ja vam čitam ovde telegrame. Pogledajte koliko ih je. Iz svih delova Srbije penzioneri traže da se ovaj zakon ne usvoji. Da li bi usvajanjem ovog amandmana bilo nešto bolje? Da, bilo bi im nešto lakše, ali bi im u svakom slučaju bilo veoma loše i veoma teško.
I, nemojte da usvajate ovaj zakon. Ne morate da vladate četiri godine. Ne morate da vladate doveka. Niste se rodili u fotelji. Siđite s vlasti!
Podsetiću vas, 5. oktobra zvao je Đinđić na razgovore i Koštunica u Predsedništvu oko prelazne vlade, mi smo rekli – nećemo ni sa jednom strankom iz DOS-a ni u kakvu prelaznu vladu, ne treba nam tri meseca da skupljamo papire i ne znam ni ja šta, i sklonili smo se odatle.
Niko se u fotelji nije rodio. Sklonite se malo. Pustite neka narod odluči na izborima koga hoće i kako hoće i šta hoće ljudi da menjaju u ovoj zemlji, a ne da se ponašate na taj način – e, mi, narode, mnogo brinemo o vama, evo vam jedan amandman; da znate, ne bi to bez nas bilo, ne bi to bez nas prošlo, a sad znate, kada dođe glasanje, pa mi moramo to da izglasamo, moramo, šta drugo da radimo, moramo da glasamo za to da ne bi neko drugi došao na vlast.
Neki pričaju kako će "žuti" da dođu na vlast. Pa, neće. Znate vi dobro da neće. Znate vi dobro koja je politička stranka danas u Srbiji najjača. I ne zato što neko od nas mnogo čezne da dođe na vlast, jer, kao što ste videli, nismo ljudi koji će na silu to da rade, niti na bilo koji drugi nedemokratski način; čekaćemo izbore i čekaćemo narodnu volju.
Ali, nemojte penzionerima da govorite – baš vam je lepo ovo, zato što nikome nije lepo i zato što se ljudi osećaju očajno, nemojte da vam glavna briga danas u Skupštini, umesto penzionera, bude kako biste vi bolje vodili reprezentaciju SCG u košarci. Pa, ne biste. Ona je samo slika i prilika stanja u društvu i toga kako se niko od nas ne bori za svoju zemlju. A mi političari najmanje prava imamo da prebacujemo bilo kojem igraču, bilo kojem košarkašu ili bilo kome da solimo pamet, mnogo su više ovoj zemlji doneli nego većina od nas.
Zato vas pozivam još jedanput da razmislite o Predlogu zakona u celini, da ne morate da tražite alibi i izgovore za svoje birače – aha, mi smo tražili to i to. Glasajte protiv ovog zakona, pa da vidimo kakva je to vlada koja će dalje da nastavi da radi na takav način, kakva je to vlada koja, kada je najvažniji zakon na dnevnom redu, nema svog predstavnika ovde. Jer, oni imaju pametnija posla. Šta rade danas? Koga danas hapse? Poručnika, kapetana, koga? A, njihovi džepovi sve deblji i dublji, iz dana u dan, iz nedelje u nedelju.
Videćete kako ljudi reaguju već u nedelju na izborima u Kuli. Možda bi neko rekao da je ta izborna jedinica povoljnija za neke druge. Evo, ja vam unapred kažem - videćete, zato što je ljudima dosta nesposobne vlasti, dosta im je neodgovorne vlasti. Dosta im je traženja razloga da se negde nešto opravda.
Ne zaboravite, niko u ovom parlamentu nije večan, ničija fotelja nije večna. To ste mogli da naučite iz prethodnih 15 godina, iz kog god hoćete istorijskog perioda. Ničija do zore nije gorela. Bolje je časno i na vreme to napustiti, nego se mučiti do kraja i onda pokazati da ništa preče od vlasti i vladanja građanima, upravljanja narodom nemate.
Građani Srbije hoće promene. Građani Srbije hoće da se ovaj zakon ne izglasa. Hoće penzioneri da im ostane makar ovakva starosna granica, da je ne povećavate. Hoće penzioneri da se bar dva ili tri puta godišnje taj odnos usklađuje sa rastom plata, a ne sa troškovima života. Hoće penzioneri mnogo toga. Naša je obaveza da im pružimo bar ono što zaslužuju, elementarno poštovanje i da mogu da žive životom dostojnim čoveka. Većina od nas ima roditelje ili bar znamo, i oni koji nemaju, koliko su se mučili, koliko su teško živeli za njihovog života. O tome povedite računa i nemojte da razmišljate iz svog ugla i o tome koliko ćemo mi para da podignemo ovde na blagajni.
Mi srpski radikali ćemo narodu nešto i da vratimo, koliko god možemo. Vratićemo kroz izgradnju kuća i u Bobištu kod Leskovca, i u Jaši Tomiću, u Međi, i u kompjuterima za naše škole i decu na Kosovu i Metohiji itd., a vi ostali pogledajte kome vraćate, a narod je sve gladniji i sve tužniji. Hvala lepo.
Dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, gospodine ministre, Srpska radikalna stranka i njeni poslanici u ovom visokom domu više puta su ukazivali na neustavnost odredbi samog zakona, razume se, i na neustavnost samog naziva zakona.
U drugom članu zakona ne može da se govori o tome da će se zaštitnik građana sa svojim ovlašćenjima kretati u okviru Ustava i na osnovu Ustava, kad je suprotno Ustavu i suprotno najvišem pravnom aktu.
Takav institut je smišljen, izmišljen i ovde napravljen, a pitanje je kome će i na koji način da služi.
Ionako živimo u zemlji u kojoj su svakojaka čudesa moguća, u zemlji političkih i pravnih apsurda, pa ovo ne dođe ništa posebno.
Prethodnih dana su neki političari, valjda želeći da iskoriste priliku gde nisam prisutan, jer tada odjednom steknu ogromnu hrabrost da kažu najteže moguće reči i najgore moguće uvrede, govorili o tome kako sam nešto slagao oko reketiranja pojedinih funkcionera Socijalističke partije Srbije, koristili su reči "mahnite lažovčine" i ne znam šta sve.
Tim pomahnitalim lopužama da poručim da je tačno da nisam dao dovoljno preciznu informaciju i zbog toga se izvinjavam građanima Srbije. Oteli su novac, ali ne dva miliona maraka, nego pet miliona maraka. Zato se izvinjavam građanima Srbije, što nisam rekao da je vlast Demokratske stranke otela ne dva nego pet miliona maraka.
Spreman sam, još jednom ponavljam, ako ovo nije istina, ovo što sam izgovarao, neću ni da se izvlačim, niti ću da pokušavam da se sklonim, dobrovoljno idem u zatvor, jer sam zaslužio da idem u zatvor ako ovo nije istina.
Neka te pomahnitale lopuže ućute, neka puste tužioca da radi svoj posao i neka se ne trude da odgovaraju i da to govore na mestu na kojem nema prilike bilo ko da im uzvrati. Znam da su oni kukavice i da su na takav način naučili da koriste i zloupotrebljavaju vlast, ali neka se sada malo umire.
U našoj zemlji je moguće da jedna televizija, po ceo dan, telali protiv Vlade Srbije, ceo dan na BK televiziji slušamo "najgora Vlada", "nesposobna vlast", "samo da promenimo ovu nesposobnu kriminalnu i korupcionašku vlast", a onda u novinama pročitate da kaže Bogoljub Karić "Koštunica je patrijarh srpske demokratije, treba da se ujedinite sa njim".
To je zemlja u kojoj mi živimo, ne zna se ko je luđi. Prosto ne znam šta da kažem i šta građani Srbije da pomisle. Zaista, ne znam šta građani Srbije da pomisle i šta da kažu. I onda treba zaštitnik građana?
Nije loša ona ideja, mislim da je izrekao Trebješanin, mada u krajnjoj liniji i nije bitno ko, "hajde da ljudi da svi odemo i da se vidi da li su ljudi koji se bave ovim poslom sasvim čisti, sasvim normalni", možda ja nisam, neka to lekari kažu, ali neka se to ustanovi i za neke druge.
Meni se čini da jednog dana neko kaže kako je neko najgori na svetu, kriminalac je, a sutradan kaže da je on najlepši, a ne samo da je najlepši, nego je i patrijarh. Šta na to da vam kažem? Šta da vam kažem na to kada svi znaju da govorim istinu o ovim milionima maraka?
Znate i vi, gospodine ministre. Evo, ako ćete vi da izađete i da kažete da ne govorim istinu, ja ću ovog trenutka da kažem da podnosim ostavku na mesto narodnog poslanika, samo kažite da nije istina ovo što sam sada rekao, a znate da je to istina.
Znam da imate službene podatke u Vladi Srbije da je to istina. Znam da to imaju sve službe u ovoj zemlji i da znaju da je to istina.
U čemu je problem? Da li se svi plaše istine? Da li se plaše toga, da se za svece kaže neka reč, zato što su sveci?
Najlakše je da se kaže da su to one mahnite lažovčine ili šta već. Možda sam mahnit. Možda sam lud. Možda sam, ne znam šta sve. Ali, nisam ukrao pet miliona maraka, a oni jesu.
Neka oni traže ovo drugo, a ja tražim da se ustanovi ko je sve ukrao tih pet miliona maraka.
Evo, obaveštavam tužioca, ovako javno, da imam i neka nova saznanja i neke nove podatke i gde se nalaze ogromne količine i nameštaja, ko je otimao, a jedan od tih ljudi je danas u Indijana polisu, neće da se vraća u zemlju, ne pada mu napamet, računa čovek da je uspeo da obezbedi familiju od onog novca koji je na taj način oteo. Verovali ili ne, bio je direktor "Difens Rouda", između ostalog. To je čuvena firma Ljubiše Buhe-Čumeta. Nije se ona toliko bavila putevima, koliko se bavila otimanjem i reketiranjem po putu koga god stigne.
E neko nešto dobaci, izgleda je u pravu. Ali, to ostavite tužiocu da tužilac to ustanovljava, pa da on odlučuje hoće li da podiže optužnicu ili neće da podiže optužnicu.
U svakom slučaju, izvinjavam se što sam oduzeo više vremena, gospodine predsedniče.
Molio bih samo za više pažnje, više korektnosti i mnogo više istine. Hvala vam najlepše.
Tražim pravo na repliku.
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam ništa protiv toga što ljudi iz DS svaki put kada nemaju nikakvu argumentaciju kažu – mahnite lažovčine, lažovi, ovakvi ili onakvi.
Moram samo da im kažem, kada je laž u pitanju jedno je sasvim izvesno, i to građani Srbije znaju: kada bi mogla da se kontroliše na taj način laž i da se zabrani u javnom životu i u politici, DS bi odavno izgubila razlog da postoji.
Podsetiću vas samo na nekoliko primera. Tu je bio jedan primerak čoveka koji nam je pokazivao karte iz Bodruma, evo ona se vratila u Beograd, bila je u Skupštini, danima ih vadio pred građanima i na kraju kaže - izvinite, lagao sam.
Bio je onaj jedan koji je pokrao silne milione, koji je rekao - ovo mi je dao tata, pa su mi pozajmili pare tata i mama, pa mi je pare pozajmila banka, pa je na kraju pare pozajmio Janjušević, pa sada mu to vratili ili nisu vratili, i ne znam šta sve.
To govori stranka koja kaže, fikus košta 1.000 dinara, a ona ga nabavi za 45.000 dinara i opljačka kasu građana Srbije za 18 miliona evra samo na jednom aerodromu.
Ali, ne želim ovu temu da širim. U svom saopštenju ste napisali, ako je gospodin Vučić uopšte imao hrabrosti da se potpiše - da, lično sam se potpisao. Za razliku od vaših čelnika nisu me telohranitelji pratili, sam sam došao u tužilaštvo i predao sve što sam imao, ali evo sada vas obaveštavam, došao sam do novih podataka, do novih saznanja, pa bih molio da me tužilac pozove, a ako on to ne učini, ja ću mu dostaviti u pisanoj formi dopunu onoga što sam već dostavio.
Ali, spreman sam na jednu prostu stvar i da tu priču završimo, da je olakšamo, da bude jednostavna. Ako lažem, idem u zatvor, a ako vi lažete, kada kažete da niste reketirali i niste uzeli silne milione maraka od Dragomira Tomića, vi idete u zatvor. Tako bi bilo po zakonu.
Jedino me plaši što vidim da se zakoni menjaju prema političkoj potrebi. Vladi kad odgovara jedno, jedan dan njima Karić može da bude kriminalac, drugi dan im Karić kaže da je Koštunica patrijarh, pa se odjednom mnogo voli, vi se svi međusobno volite. Ako vam je fin i divan Nenad Čanak, Jožef Kasa, Karić mogu da mislim kako bi to izgledalo kada biste se svi spojili.
U svakom slučaju, ništa ne tražim od vas. Ne morate više jer ste stotinu puta ponovili - te mahniti, te lažovi, ali jedino vas molim da imate dovoljno strpljenja i hrabrosti da sačekamo da nas tužilac obavesti da li je ovo istina ili nije.
Ako ovo nije istina, završio sam sa slobodom, onda imam lepo da plevim krompir u Padinskoj Skeli, ako budem dobre sreće, a ako ne odoh u Požarevac ili Mitrovicu, a ako je to istina onda će neki vaši morati da završe u ozbiljnijim zatvorskim ustanovama zato što su pljačkali građane Srbije, zato što su se bavili reketiranjem, jer ako hoćete krivično delo je i iznuda, po članu 180. st. 2. i 3.
Uveren sam da će pravda biti zadovoljena, a građani Srbije mnogo žele pravdu. Oni žele i poštene izbore. Građani Srbije hoće, kada imamo takmičenje u Kuli 25, hoće da ne dolaze ucene, da ne dolaze pretnje, da ne dođe Pajtić u Ruski Krstur i da kaže - ja ću da vam dam 20 miliona ako glasate za nas, a ako glasate za radikale nećete dobiti ni 1.000 evra za izgradnju infrastrukture, niti bilo čega drugog. Sinoć je to pričao, računajući da nema kod pripadnika nacionalnih manjina simpatizera srpskih radikala. Kao što vidite ima.
Zato ćete da vidite već u Kuli ko su mahnite lažovčine ili nisu, jer ljudi umeju da prepoznaju one, a dele pare građana Srbije i građana Vojvodine.
(Predsednik: Pet minuta.)
Završavam, gospodine predsedniče. Ono što su obični građani zaradili, tim parama se kite pojedini stranački funkcioneri i ucenjuju ljude za koga glasaju. Ljudi hoće promene. Dosta im je bilo uvreda tipa "pomahnitali lažovi". Sačekajte, strpite se, dogovorili smo se, ili vi ili ja, neko mora u zatvor. Nema velike filozofije. Prihvatam ako to nije istina, idem odmah. Ali, bogami, ne vi lično, gospođo Lakićević, ali neki od vas moraće da računaju na to. Pravo i pravda jednako moraju da važe za sve, a naš najvažniji zadatak jeste da pobedimo korupciju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se srpskih radikala tiče, oni su ovde jedina opoziciona politička grupacija, i u Srbiji, očigledno, jedina opoziciona politička stranka, govorim o velikim strankama i ozbiljnim, ne o onima koje su van parlamenta. Pa, DS je glasala za tri četvrtine zakona u ovoj skupštini, možda i više. SRS nije. Vi imate gotovo jednaku odgovornost, ako ne i veću zbog svega što ste ranije radili, od onoga što imaju partije na vlasti danas, od DSS, SPS i ne znam ni sam koje.
Kada govorite o koalicijama, hajde u lokalu, ljudi se znaju, pa se tu nađe neki pošteni iz ove ili one stranke, pa se sklapaju različite koalicije, kao u Surdulici ili nekim drugim mestima. Vi na nivou Vojvodine vladate u koaliciji sa Bogoljubom Karićem, Nenadom Čankom, Jožefom Kasom. To su vaši koalicioni partneri.
Gospodine Petroviću, koliko od državnih para je otišlo za one što pevaju "fantastično", od para naroda i građana Srbije? Ko je to pitao nekoga u državi? Da li ste se pitali da li je moralno da idete u takvu koaliciju? Da li vam je moralno da sa Nenadom Čankom idete u koaliciju? Da li je moralno sa Jožefom Kasom? Samo nemojte da mi pričate o manjinama. Ne pričam o manjinama, nego o tome da je upleten u korupciju.
Vi pričate o koalicijama, a sutra ćete sa svima da idete u koaliciju ne biste li, da se skupite svi zajedno, pokušali da pobedite srpske radikale. Vi pričate o manipulaciji. Vojislav Šešelj i time što govori, kada je nešto rekao protiv onoga ko je bio na vlasti tada, i da je istina i da nije, čovek će u svakom trenutku da brani Srbiju i da gleda šta će da mu kažu oni koji su protiv nje.
Naravno da će uvredama da odgovori onima koji mu hapse ljude, onima koji hoće da mu unište stranku, da mu otmu prostorije, zabrane stranku itd, jer time brani političku organizaciju. Nego, niste baš pažljivo slušali, dobro bi bilo da to malo bolje proučite. Možda ste čitali Ljiljanu Smajlović i ostale koji su se pravili mnogo pametni po raznim novinama, ali nemojte to da čitate, nego gledajte, imate šta da naučite.
Što se tiče ove priče u kojoj ste rekli da je to isti manir manipulacija ili laž, gospodine Petroviću, ne lažem, govorim istinu kada sam govorio o reketiranju Dragomira Tomića. Nisam to izmislio, to se čulo već godinu i dve godine pre toga. Problem je u tome što niko nije imao hrabrosti da to pokrene, da to kaže. To nije za ozbiljnu raspravu u parlamentu, to je za rad tužilaštva, istražnih organa i sudova u ovoj zemlji.
Zato vam kažem još jedanput, nemojte da brinete, ne želim da to ostane na tome da naši simpatizeri, kojih je, na sreću, značajno više, veruju meni i vaši simpatizeri, kojih je, na sreću, značajno manje, veruju vama. Ne, želim da se to istraži do kraja, da istina bude potpuna, da dobijemo pravosnažnu presudu protiv onih koji su učestvovali u reketiranju, koji su vršili iznudu, jedno od najtežih krivičnih dela.
Ako ne bude te presude, ponavljam vam, odoh u zatvor. Za laž ili neistinu odgovarate politički, narod će da prepozna, neće vam dati poverenje, ali sam spreman za tu laž, jer bi bila, jer je velika stvar o kojoj govorim, da je neistina, to bi bila opasna stvar i ne mogu tek tako da govorim o njoj, spreman sam za to da idem iza rešetaka. Gospodine Petroviću, moraće nekoliko vaših ljudi da ide iza rešetaka ako se dokaže da je to istina.
(Predsedavajući: Vreme.)
Ne zato što želimo bilo kome da se svetimo zbog progona ili zbog ne znam čega, već zato što u Srbiji mora da dođe do vladavine prava, do vladavine zakona, zbog toga što mora da postoji pravna sigurnost, zbog toga što mora da se zaštiti imovina ljudi i zbog toga što ljudi hoće da žive u normalnoj zemlji. Da bismo živeli u normalnoj zemlji, tačno je, jednom zauvek moramo da pobedimo i Bodrum, i Solun, i reketiranje, i otimačinu i pljačku sa fikusima i kašičicama na aerodromu. To je ono što je za građane Srbije u ovom trenutku najvažnije. Nije daleko, 12 dana.
(Predsedavajući: Vreme.)
Imali ste vlast u Kuli, doskoro, dok ovi nisu uveli privremene mere i sve svoje postavili, iako sve ukupno neće da imaju tri odbornika, ovi iz Vlade Srbije. Ali, sada vam kažem, imaćete te izborne rezultate i videćete. Onda će vam biti jasno šta narod misli i o reketiranju i otimačini, i o tome da li smo mahniti lažovi ili ne, a uskoro posle toga očekujemo da dođe presuda. To će biti presuda jednom vremenu, vremenu otimanja, reketiranja, vremenu koje predstavlja crnu rupu u istoriji Srbije i vremenu za koje sam siguran da se nikada neće vratiti.
Gospodine Anđelkoviću, nemojte da se mešate.
Gospodine Anđelkoviću, nemojte da se mešate kada velike ribe bitku vode. Sklonite se.
Jeste, samo su pre toga hteli da hapse radikale i sve druge zato što drugačije misle. Neću sa vama da razgovaram o tome, niste mi tema. Ovo vreme mi vratite, gospodine Anđelkoviću, što ste mi džabe oduzeli.
Sada vidite kakav je gospodin Petrović. Rekli ste da sam sa ove govornice rekao da ću se povući ako ne pobedi Toma Nikolić. Nikada to nisam izgovorio sa ove govornice. Znači, da vam kažem da ste mahniti lažovčina, ono što vi koristite, neću. Pristojan sam čovek i ne pada mi na pamet da vam to kažem. Ako nađete taj stenogram veoma bih radostan bio, pročitajte mi i kažite da sam to, a ja vama to neću da kažem.
Postoji jedan tekst u "Balkanu" gde su tako rekli, a kada pročitate tekst videćete da to nije tačno jer se odnosi na prvi krug izbora. U tekstu to jasno piše i u prvom izbornom krugu je pobedio Toma Nikolić, a to sa skupštinskom govornicom nema veze već ima sa mojim intervjuom vezanim za lokalne izbore. O tome sam već razgovarao i upozorio na to da pročita tekst vaš stranački kolega gospodin Đilas. Onda je pročitao tekst. Dakle, malo pročitajte to, pogledajte.
Da mi je užasno teško palo tačno je, priznajem. Mislim da je Srbija mnogo izgubila zbog činjenice što je Boris Tadić izabran za predsednika. Ne zato što mi je lično toliko stalo, jeste i lično, Tomislav Nikolić mi je i prijatelj i čovek od koga sam mnogo naučio, ali ovo ima veze sa Srbijom. Mislim da Srbija nije dobila ništa sem čoveka koji će da prima vaterpoliste, rukometaše, odbojkaše, košarkaše, pevače, pevačice i ništa više. Neću dalje o tome da govorim, nije mi tema predsednik Srbije.
Vi govorite o tome da sam nosio neku fasciklu i govorio o strašnim zlodelima. Podneo sam krivičnu prijavu, gospodine Petroviću, ali još nisam dobio odgovor iz tužilaštva. Nisu poslali da mi se odbija krivična prijava. Znate li zašto? Zato što čekaju da vide kako će se razvijati stvari i ko će da pobedi na sledećim izborima.
To je naš problem, pretpostavljam zajednički, sa našim tužilaštvima. Mnogi od njih ne rade po zakonu. Neki od njih su bili u stanju da kažu da nije Nataša Kandić htela da izazove remećenje javnog reda i mira onakvim lažima. Ako sam slagao remetio sam javni red i mir, širio lažne vesti, kriv sam ako nije laž ovo za reketiranje Dragomira Tomića, kriv sam i idem pred sud gde ću da kažem - kriv sam i optužite me najvišom predviđenom kaznom zato što sam to zaslužio. Šta vam je, čoveče? Unapred priznajem ako nisam u pravu. Znate da govorim istinu, znaju svi u Srbiji i svi iz svih stranaka znaju da je to istina.
Pričate o tome kako zloupotrebe nisu dokazane. O čemu pričate? Predsednik opštine Jagodina Dragan Marković kupi turistički vozić za 6.900 evra, a u Beogradu na Adi ciganliji apsolutno isti vozić od 150 hiljada evra. Pitam vas u čemu je problem, 22 prema jedan. Da li je problem u demokratiji ili u evropskim integracijama?
Kada govorite o koalicijama mi nismo u koaliciji danas ni sa kim. U opoziciji smo i ponosni smo na to. Na silu da preuzimamo vlast nećemo, narod nam je dao najveće poverenje i videćemo kako će biti na sledećim izborima. Možda ćete vi imati većinu sa DSS, sa G17 plus, sa Karićem.
Nadam se da nećete, jer dobro je da ovo građani Srbije danas vide, da oni koji su tobož jedni protiv drugih smatraju Koštunicu patrijarha srpske politike, a dan pre toga kažu da je kriminalac i da mu je vlada kriminalna. Dobro je da, kada se ovoliko svađate, sutra ponovo kažete da je vaša koalicija najnormalnija i najprirodnija.
Nemam ništa protiv, to i ja kažem, ali će vam upravo zbog toga stići politička presuda, a onda siguran sam, kada nadležni sudski organi budu nezavisni u svom radu i delovanju, a tužilaštva samostalna, jer tako je po Ustavu Republike Srbije, da će onda dolaziti i ove druge pravosnažne presude kojima će kriminalci biti osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora.
Zahvaljujem se gospodinu ministru koji mi je dostavio ovu direktivu na koju se pozvala Vlada u obrazloženju odbijanja amandmana. Ne znam zašto bi televizije dostavljale svoje primedbe ili ne. Mislim da ne treba da patimo od tog samoupravnog koncepta u kome, kad se govori o ne znam čemu, sve strukture društva moraju da se izjasne o ne znam čemu. Prosto, ovo je posao za narodne poslanike i Narodnu skupštinu.
Ne razumem odgovor Vlade, ne razum šta to znači direktiva. Dobio sam, naravno, ali ne razumem da se takav odgovor uputi narodnom poslaniku u Narodnoj skupštini - šta su prekogranične televizije, kako i na koji način se ti problemi rešavaju.
Zaista gospodin ministar nije slagao. Tačno je da postoji norma sa istim značenjem u toj direktivi, ali ne znam kakve ona veze ima sa ovo zemljom.
Mi ovde imamo uvedenu pretplatu za RTS, za javni servis, a ovde govorimo o komercijalnim TV stanicama, hoćemo li da im damo jednake uslove ili nećemo. Zašto bismo, ukoliko neko može da zadrži gledanost, znači da ne maltretira gledaoce, da ne urušava njihove živote, da ne narušava njihov mir, spokojstvo, gledanje filma, utakmice ili bilo čega drugog, a drugi pokazuju ekonomski interes da se oglašavaju u tom programu, zašto ne bismo dozvolili ono što je razumno? Naravno, niko ne misli da ide na 30, 50 ili 100% i ono što postoji kao osnovna norma u stavu 1. člana 15.
Znam da ovo možda odgovara i onima koje ja najmanje volim, zašta se zalažem, ali se za to zalažem zato što je to pravo i pravda, a pravo bolje da ne postoji ako pravde nema. Ne možete potpuno ista prava da date javnom servisu, s tim što on dobije 80, 100 ili 200 miliona evra na godišnjem nivou, a vi se snalazite po svim ostalim potpuno jednakim pravima.
Završavam, gospodine predsedavajući, znam da mi je vreme isteklo. Gledam ovaj B92 i tačno vidim kako su naterali sve državne firme da se reklamiraju kod njih. Tačno znam, "mi ćemo tebe da napadnemo za lopovluk ako ne dođeš ovde da se reklamiraš".
Znam da to postoji i na nekim drugim televizijama, ali nije to način da se na ovakav zakonski način uskraćuje mogućnost nekome da zaradi određena finansijska sredstva i, ako hoće, da može da se meri sa bilo kojom drugom televizijom, čak i sa javnim servisom. To je njegovo pravo.
Ne može sutra neko da kupi FK "Crvena zvezda" ili FK "Partizan", pa hoće da pobedi onaj drugi koji je i dalje udruženje građana, a vi da kažete - izvinite, ovo je udruženje građana, ovo je privatni klub i zato ne može da pobeđuje. Zato treba da se dopuste potpuno jednaki uslovi, bez ikakve razlike. Mislim da bi to bilo najznačajnije za naše televizije.
Pošto već dva dana vidim da stalno kukaju na B92 kako im neko preti, vidim da im je neko polupismen pisao i očekivao sam da mene optuže kao večitog krivca za nešto što se zbiva na B92. Imaju samo jedan problem, a to je što je sve pisano latinicom, a dugo nisam pisao latinicom i ne znam da li bih baš znao ono onako da sastavim. Nadam se da će i ta vrsta reketiranja, u varijanti - dođi i plati reklamu kod mene, platićeš je mnogo, platićeš je za godinu dana unapred, a onda mi nećemo da diramo tvoju firmu i preduzeće, makar ti direktor bio član tzv. bivšeg režima itd.
Ali, nisam želeo da mi ovim neko tako nešto spočitava i kaže - ovim amandmanom ti želiš da podstičeš te i te televizije na račun javnog servisa. Ne, ne želim, želim samo da imamo ozbiljnu konkurentsku utakmicu ljudi koji žele da se takmiče svojim programima, a ukoliko imaju bolji program, naravno, imaće i više oglašivača.
Samo na kraju da vam dam jedan primer. Kada smo radili kampanju, pošto neki nisu umeli da računaju ko je koliko para potrošio, pa su izračunali da smo potrošili neke silne milione, a na kraju se ispostavilo, kad smo mi preračunali, da je to 10 - 12 puta manje od onoga što su "eksperti" računali. Zašto?
Zato što smo uzimali u najboljim vremenima sekunde koje jesu najskuplje, ali je rejting u tom trenutku neuporedivo viši, čak i 10 puta viši nego kada emitujete u nekim drugim terminima. U tome leži uspeh onih koji znaju da naprave dobar medija-plan, onih koji znaju da se ponašaju medijski ispravno i koji znaju da koriste televiziju. Zato ne bih sprečavao da to bude u većoj meri, dopustiti ljudima da zarađuju više.
Imajući u vidu da ogroman broj multinacionalnih kompanija, ovo je interes vaše vlade, gospodine ministre, danas ima oko 150 do 200 miliona evra troši na oglašavanje na godišnjem nivou, oni u martu negde završavaju budžete, da ne sprečimo dolazak stranog kapitala i u naše televizije, dakle i privatne televizije, a posebno one sa nacionalnom frekvencijom, u koje najviše dolaze, jer to je interes svih građana zemlje, a siguran sam i vaš.
Suština ovog amandmana, gospodine ministre, i pravilno je razumeo uvaženi kolega, u tome je da velike televizije sa nacionalnom frekvencijom ne žele često da koriste ono što mi nazivamo TV šop varijante i kada ih emituju, dakle kada idu sa tzv. TV prodajom, onda to ide u manje gledanim terminima.
Ono što je za njih mnogo značajnije jeste oglašavanje. Da ste napravili varijantu u kojoj će da bude 18:2 ili tako nešto, pa da bude nešto što je mnogo lakše ili što bolje razumeju. Možda negde da bude i 12:8, ali zašto biste to ograničavali na ovakav način? Zašto opredeljujete oglašavanje u tom procentu, a TV prodaju u ovom procentu? Posebno što iz prethodnog člana 14. stava 1. i poslednjeg stava je sasvim jasna razlika između onoga šta podrazumevate pod TV oglašavanjem i TV prodajom.
Mislim da nema nikakvog spora. Prosto očekujem da se svi poslanici slože sa ovim. Mi imamo prvi stav člana 15. u kome se kaže da vreme trajanja TV oglašavanja i TV prodaje u programima komercijalnih TV stanica mogu iznositi najviše 20% od ukupno dnevno emitovanog programa.
Moram nešto da vam kažem, onaj ko ima 20% od ukupno dnevnog emitovanog programa, TV oglašavanje i TV prodaja, taj je napravio čudo od televizije. Ne znam ko to postiže. Mogu da postižu u prajm tajmu televizije sa nacionalnom frekvencijom, čak i tada vrlo teško, u udarnom vremenu od 19,30 do 22,30, što je najgledanije televizijsko vreme. Sve ostalo vreme ne mogu da popune na takav način.
U jutarnjim satima ili u podne može da pusti nešto TV prodaje i ništa više. Ne razumem zašto bismo na ovakav način ograničavali te televizijske stanice da uberu što je moguće veći prihod. Možda mogu da imaju 1% u TV prodaji, a mogu da imaju 17% u oglašavanju.
Ne razumem zašto bismo ih sprečavali da na ovakav način zarade novac, posebno imajući u vidu činjenicu da velike strane multinacionalne kompanije žele da ulože u mnoge od tih televizija, u reklamiranje i oglašavanje na njima.
Dođe Procter and Gamble i kaže - hoću da kupim toliko i toliko, 40 miliona evra, hoću da dam na jednoj privatnoj televiziji, hoću da dam 40 miliona na državnoj televiziji. Da mu kažete - izvini, ne možeš da platiš 40 miliona zato što u tom periodu nemam dovoljno vremena za TV oglašavanje, pa ću da ti dam rabat za onu tamo godinu ili ne znam šta ću da radim, ili da ti vratim dva miliona evra.
Prosto mislim da to nije u ničijem interesu i uveren sam da će narodni poslanici u Narodnoj skupštini prihvatiti ovaj amandman, a žao mi je od kada je ovaj poslovnik uveden da je u sali moguće da sedi 20 ljudi, a da kada se bude glasalo niko neće znati za šta je glasao.