Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Marković

Milan Marković

Demokratska stranka

Govori

Po Poslovniku se javljam. Mora da se govori istina i moram reći jednu stvar. Prvo, da li sam bio za ili protiv nečega, vi prosto ne znate, niste bili tada u Skupštini, niti ste učestvovali u radu Odbora za pravosuđe i upravu i ne vredi da o tome pričate.
Druga stvar, koalicija od 18 stranaka je činila prethodnu Vladu. Nije u redu da se Demokratskoj stranci spočitavaju neke stvari koje nemaju neke veze sa Demokratskom strankom. Znači, Ministarstvo pravde nije držala Demokratska stranka, Ministarstvo zdravlja nije držala Demokratska stranka, držao je G17 plus, da ne nabrajam. Znači, jeste suština da idemo napred. Slažem se, promenjene su odredbe zakona i svi se slažemo u pogledu javnog tužilaštva, da idemo napred. Ali, korak unazad je bilo to što smo izvršili smenu predsednika suda zakonom. To je bio korak unazad, kao što mislim da je korak unazad ovo što se sada dešava.
Visoki savet pravosuđa će verovatno smoći snage i radiće bolje iz godine u godinu. Mi se svi tome nadamo i radićemo to da bude bolje. Nema potrebe da se vraćamo u stara vremena i jedni druge podsećamo šta je ko tada radio, jer mislim da bismo otvorili jednu strašno ružnu priču. Treba da se okrenemo budućnosti i da razmišljamo kako ćemo to raditi ubuduće. Kritike su na ovo, nisu toliko bile direktno upućene vama. Ne znam zašto vi branite Visoki savet pravosuđa. Kritike su na način rada koji je ovoga puta doveo do ovakvog predloga. Idemo dalje, trudićemo se svi zajedno da nam bude bolje.
Odbor za pravosuđe se završio u jednoj vrlo lošoj atmosferi, što je nažalost praksa postala na Odboru za pravosuđe. Ono što smo tada dogovorili, a što vi kažete da nije tačno, što smo mi čuli, jeste nastavak u ponedeljak u 16,00 časova. Posle sam ja pitao gospodina Vučkovića, on jeste dobio obaveštenje, recimo nije bio na Odboru. Na Odboru je bio dogovor da bude u 14,00. Svi su ustali, krenuli su. Vi ste imali jedan mali duel sa gospodinom Ristićem, niste ga ispoštovali, ni kao kolegu ni kao poslanika. Nakon toga gospodin Ristić i ja smo izašli. Da li ste vi dogovorili za 13,00 posle toga, ne znam. Očigledno je neko javljao da je u 13,00 časova, jer je javljeno gospodinu
Vučkoviću, on je otišao u 13,00 časova. Meni je u 13,30 telefonom javljeno da je Odbor u 13,00, a ja sam krenuo na Odbor u 16,00. Ovo je ono što je sa naše strane istina. Tako je ispalo. To je samo dokaz da bi bilo bolje da se odbori vode u boljoj atmosferi. Gospođa Lakićević nije kriva.
Nažalost, naš zadnji odbor se neslavno završio u jednoj diskusiji koja nije bila tolerantna. Nije bitno ko je odgovoran. Verovatno je došlo do pogrešne informacije. Znam da je bilo pitanje – da li može 16,00 časova i da li će se završiti do kraja. Posle toga smo mi izašli. Nije bitno, ne znam zašto smo se dokačili toga.
To je replika, pomenut je Boris Tadić, predsednik Demokratske stranke. Dakle, gospodin Vučić nije zloupotrebio Poslovnik.
Replika. Ovde se ne radi o zloupotrebi Poslovnika od strane gospodina Vučića. Ovde se radi o političkoj zloupotrebi zločina, žrtve u korist, ovog puta, SRS. To što niste pobedili na izborima je jedno pitanje. Ali, zašto pominjete gospodina Borisa Tadića? Zašto pominjete gospodina Tadića vezano za zločin koji svi osuđujemo i svi smo uznemireni zbog tog zločina.
Samo, mi ne mislimo da treba da izađemo za ovu govornicu i da koristimo taj zločin zarad sticanja političkih poena. Sramota je to što radite. Hvala.
Birači Borisa Tadića nisu činili nikakve zločine. Rezultati kažu da su kriminalci glasali za Tomislava Nikolića. To su rezultati iz zatvora. Tomislav Nikolić je bio njihov kandidat.
Gospodine predsedniče, uvažene koleginice i kolege, ovim amandmanom gospođe Leile Ruždić zaokružujemo ceo set amandmana koji smo podneli u nameri da ubedimo vladajuću većinu ili da ubedimo, eventualno, Vladu Republike Srbije i Ministarstvo finansija da prihvati sistem nadzora kakav mi smatramo da je optimalan u našim okolnostima. Stoga ću sada samo da rezimiram ono što smo tim povodom govorili.
Dakle, poslanička grupa Demokratska stranka – Boris Tadić smatra da je najbolji sistem nadzora onaj koji je primenjen u drugim zemljama poput naše, pre svega, u zemljama u tranziciji, a koji je bio uspešan u tim zemljama; to je upravo sistem nadzora gde bi nadzor vršila agencija, direkcija, sasvim je nevažno kako će se zvati to telo, a to telo treba da bude samostalno i nezavisno u okviru koji je dat zakonom, odnosno u obavljanju poslova koji su utvrđeni zakonom.
Naši amandmani u potpunosti zaokružuju ceo sistem koji bi funkcionisao kada biste prihvatili ovakvo rešenje. Znači, to bi bila agencija čije organe bira Vlada, ta agencija bi imala svoj statut, statutom bi se utvrdio način obavljanja poslova, utvrdili bi se organi, a ono što je najvažnije, utvrdila bi se prava i obaveze lica koja predstavljaju rukovodeće organe u toj agenciji.
Mi smatramo da je ovo definitivno najbolji sistem, ne samo zbog toga što je adekvatno primenjen u sličnim situacijama u kojima se nalazi naša zemlja, već i zbog toga što daje dobru polaznu osnovu da se pređe, jednog dana kada finansijsko tržište kod nas bude razvijenije, na sistem integrisanog nadzora, odnosno da jedno takvo nezavisno regulatorno telo obavlja nadzor nad svim bankarskim poslovima i poslovima osiguranja.
To je ono gde se slažemo i mi i Ministarstvo finansija i nesporno je da je to naša budućnost. Naš predlog je da odmah zakoračimo u tu budućnost, primenjujući sada to rešenje, a ne da opet nakon izvesnog vremena menjamo ovaj zakon i ponovo se izlažemo trošku i vremena i novca, kako bismo ponovo formirali jedno ovakvo telo.
Mi smo u našoj diskusiji dali primedbe koje se tiču inkompatibilnosti ovakvog rešenja sa unutrašnjim zakonodavstvom. Naime, Zakonom o Narodnoj banci Srbije (nedavno ga je Parlament usvojio) nisu predviđeni ovakvi poslovi kontrole kakvi se sada u nadležnost Narodne banke Srbije stavljaju ovim zakonom. Naime, tim zakonom i čl. 4, 5, 6. i članom 54. utvrđen je delokrug rada, odnosno utvrđene su nadležnosti Narodne banke Srbije i posebno je članom 54. utvrđeno u kojim segmentima Narodna banka Srbije vrši kontrolu.
Pored toga, mi smo ovde usvojili nedavno i Zakon o ministarstvima gde je jasno navedeno da su poslovi državne uprave koji se odnose na nadzor osiguravajućih društava isključivo u nadležnosti Ministarstva finansija, tako da i tu osporavamo zakonitost, da tako kažem, ovog predloga, odnosno usklađenost ovog predloga sa drugim pozitivnim propisima.
No, pravo je izvršne vlasti i vladajuće većine da kreira politiku u svim oblastima, pa i u ovoj oblasti, onako kako ona smatra da je najbolje, ali mi smo dali sve od sebe da u toku jučerašnjeg i današnjeg dana, a i u petak u raspravi u načelu, ukažemo na ono što smatramo da nije ispravno i da, jednostavno, ponudimo rešenje za koje mi smatramo da je bolje.
Na kraju, zaista je ostalo pitanje koje je pomenula koleginica Leila Ruždić-Trifunović, rešenje koje se nudi nama, koje će, eto, biti primenjeno u Srbiji, gde se to još rešenje primenjuje, izuzev u Latinskoj Americi, u Kazahstanu i mi više stvarno ne znamo da li postoji država koja takva rešenja primenjuje.
Sigurno je da ne treba da se ravnamo sa Latinskom Amerikom i sa Kazahstanom, sigurno je da bi nam bolje prijalo rešenje koje postoji u Finskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji ili možda i rešenje neke druge vrste kakvo postoji u Nemačkoj, Rusiji, Francuskoj itd, ali nam zaista nije jasno zašto ovim rešenjem toliko odstupamo od mesta gde živimo i od vremena u kome se nalazimo. Hvala na pažnji.
Poštovani narodni poslanici, pitanje specijalizacije osiguravajućih organizacija je vrlo ozbiljno pitanje. Naime, još direktivom tadašnje Evropske zajednice 1989. godine utvrđena je obaveza vršenja specijalizacije, odnosno podele na životna i neživotna osiguranja. Ali, ono što je bitno za nas, da znamo, jeste to da je već preambulom te direktive predviđeno da se ona neće primenjivati na organizacije koje već posluju, već samo na one koje će se nakon tog datuma osnovati.
Naravno, tu je predviđena i jedna obaveza da se ispune određeni uslovi, odnosno da se praktično vodi odvojeno knjigovodstvo i da se zaštite interesi osiguranika kako životnog tako i neživotnog osiguranja.
Dalji primeri u Evropi pokazuju da su sve države na nivou svog nacionalnog zakonodavstva predvidele izvesnu meru zaštite domaćih osiguravajućih organizacija, bilo tako kako je prethodnik pomenuo na primeru Slovenije, u prelaznim i završnim odredbama je predviđeno da se obaveza neće primeniti na "Triglav", koji oni doživljavaju kao svoju nacionalnu kuću, bilo tako što se jednostavno predviđa da se ta obaveza primenjuje samo pro future, odnosno za ubuduće, odnosno za novoosnovane osiguravajuće organizacije.
Normalno, poslanička grupa Demokratska stranka – Boris Tadić ne spori potrebu da se izvrši specijalizacija. Ali, mi se jednostavno plašimo da u roku koji je dat, a to je do 2005. godine, naši subjekti, domaći subjekti, neće biti u mogućnosti da se adekvatno pripreme za tu tržišnu utakmicu.
To je, praktično, otvoreno tržište. Kako je i sam ministar ovde rekao, od ukupnih poslova osiguranja životno osiguranje kod nas čini samo jedan posto, a 99% je imovinsko osiguranje. Sada zamislite koliko je to tržište. Praktično, 2005. godine bi naše osiguravajuće organizacije trebalo da izađu na to tržište i da na tom tržištu sebi uberu kolač, koji je, ukupno posmatrano, veoma, veoma veliki, ali u konkurenciji sa stranim subjektima i stranim osiguravajućim organizacijama, koje su u obavljanju ovog posla daleko verziranije i sposobnije, daleko pripremljenije nego što su to naše osiguravajuće organizacije.
Stoga predlažemo amandman na ovaj član, a to je da se taj rok produži za bar još dve godine, kada već nismo predvideli neke druge instrumente zaštite domaćih organizacija, kako bismo dali kakvu-takvu šansu našim osiguravajućim organizacijama da na tom tržištu pokušaju da nađu sebi mesto. Ponavljam, tržište je praktično potpuno otvoreno, slobodno, niko još nije ušao u poslove životnog osiguranja. Oni čine samo jedan posto ukupnih poslova osiguranja koji se obavljaju u našoj državi.
Prema tome, molim vas kao vladajuću većinu, kao narodne poslanike da prihvatite ovaj amandman. Ništa bitno se ne menja i nikakva obaveza se ne ispunjava time što ćemo samo dati malo veću šansu domaćim subjektima da se bore na tom tržištu.
Ukoliko pak ne prihvatite ovaj amandman možemo očekivati da će već 2005. godine svi poslovi životnog osiguranja, znači celokupni kapital, celokupni potencijal koji postoji na ovom tržištu sliće se u džepove stranih subjekata, što nam svakako ne može biti interes. Hvala.
Poštovani predsedniče, poštovane koleginice i kolege, molim vas da obratite pažnju na član 243. Zakon o preduzećima (član 400a) jasno definiše kada Vlada može preuzeti ingerencije i imenovati članove rukovodećih organa u jednom preduzeću koje je u postupku privatizacije. U Zakonu o preduzećima se jasno kaže da Vlada može preuzeti ta ovlašćenja, te nadležnosti samo onda kada je otpočeo proces privatizacije, a kada organi upravljanja u tom preduzeću određenim radnjama ili propuštanjem da preduzmu određene radnje ometaju ili sprečavaju postupak privatizacije. Odredba je potpuno jasna i supsidijarno se primenjuje i na osiguravajuće organizacije.
Sada se postavlja pitanje zašto mi danas u ovom zakonu imamo jednu sasvim nejasnu odredbu kojom Vlada sebi pribavlja ista ta ovlašćenja, a da pri tom nije utvrđeno ni pod kojim uslovima ona može iskoristiti ovakvo ovlašćenje ni na koji način.
Zaista postoji direktna sumnja da se iza ovoga krije jače učešće Vlade, odnosno intervencija Vlade u privatizaciji, koja u ovakvoj situaciji sigurno otvara pitanje zašto Vlada to želi da uradi.
Zaista je pitanje privatizacije osiguravajućih organizacija pitanje par ekselans i ne možemo dozvoliti da se njime bavimo ovako nedorečenim odredbama kakav je stav 3. člana 243. ovog predloga zakona.
Stoga, da ne bismo sumnjali da postoje zloupotrebe, da postoji namera da se izvrše zloupotrebe, predlažemo da ipak prihvatite predloženi amandman, kada već, iz meni potpuno nepoznatih razloga, niste ovo prepustili Zakonu o preduzećima, članu 400a, koji potpuno jasno, precizno, bez ikakve sumnje definiše ovu oblast.
Ponavljam, Vlada zakonom želi da pribavi ovlašćenje koje joj ni po kojem pravu ne pripada. Upravljačka prava isključivo zavise od odnosa svojine u datom subjektu. Ne može Vlada pribaviti ova prava, ne ovako paušalno, jer ovo vodi tome da sutra-prekosutra neka nova vlast, neka druga vlada predloži zakon kojim će na isti način preuzimati upravljačka prava, možda i u privatnim preduzećima.
Naravno, ovo se nikad neće desiti, ali verujte, princip je očigledno isti. Moraju se propisati uslovi pod kojim Vlada ima pravo da učini ovako nešto. Ukoliko se ne propišu uslovi, ukoliko ostane član 243. ovako kako je predložen, Vlada može sutra zameniti ceo rukovodeći tim u bilo kojem osiguravajućem subjektu, da bi, navodno, izvršila privatizaciju tog subjekta. Stoga, molim vas, prihvatite ovaj amandman. Hvala na pažnji.
Poštovane koleginice i kolege, ovo praktično potvrđuje naš stav da predlog vladajuće većine, odnosno predlog Vlade da se nadzor stavi u ingerenciju Narodne banke nije ispravan sa stanovišta unutrašnjeg zakonodavstva (to smo govorili juče i u petak), jer jednostavno Zakon o Narodnoj banci Srbije ne poznaje ovakve poslove ni u članu 4, ni u članu 5, 6, ni u članu 54. koji govori o delokrugu poslova i o kontroli koju Narodna banka Srbije vrši.
Naravno, mi smo dosledni onome što zastupamo od samog početka. Ovo je inače bio stav naše poslaničke grupe i u prethodnom mandatu, da ove poslove treba da vrši nezavisni organ, odnosno nezavisno regulatorno telo, o čemu sam već govorio dosta juče, danas i u petak. Dakle, mi ostajemo dosledni tome. Ukoliko biste prihvatili naš prvi amandman na član 18. koji je podnela koleginica Leila Ruždić, onda bi praktično značilo da prihvatite ceo taj sistem.
Ono što je nama posebno milo jeste to da je sam ministar finansija juče rekao da se dugo dvoumio između ova dva rešenja, s tim što moram priznati da nas nije ubedio u razloge zbog kojih je prevagu, kako kaže i sam – malu, dao rešenju koje je ipak nepoznato u savremenim državama, posebno ovog našeg regiona. Pozivam vas da prihvatite ovaj amandman, odnosno pozivam vas da prihvatite ceo set amandmana koji se odnosi na ovakvu izmenu.
Inače, kada smo već kod izmena određenih odredbi Zakona o Narodnoj banci Srbije, praktično bi trebalo da izvršite izmenu Zakona o ministarstvima, jer poslovi državne uprave koji se odnose na kontrolu, odnosno nadzor nad osiguranjem su u tom zakonu, koliko se sećate, stavljeni u izričitu nadležnost Ministarstva finansija, tako da me čudi da vam je to promaklo. Ukoliko ste želeli morali ste i to da uradite, kako bismo imali jedno uređeno zakonodavstvo i propise koji međusobno korespondiraju.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se i po amandmanu i po Poslovniku. Mi ćemo glasati i za ovaj zakon. Poslanička grupa Demokratska stranka – Boris Tadić glasa za tri od ovih pet predloga zakona. Što se tiče dva predloga zakona sa kojima se ne slažemo, podneli smo veći broj amandmana i poslanici DS su ovde više od 50 puta izašli za ova tri dana u nameri da vam objasne svoje stavove, uz puno uvažavanje gospodina ministra koji, nažalost, uglavnom nije bio prisutan i uz puno uvažavanje Vlade Republike Srbije i vladajuće većine.
Dakle, mi te institucije i te činjenice poštujemo, ali nam se čini da vi ne poštujete nas, jer prilikom konstituisanja ovog parlamenta rekli ste da nikada nećete tražiti kvorum od opozicije. Malopre sam izbrojao poslanike vladajuće većine i svega 60 je prisutno u ovoj sali.
Ako se već trudimo i u potpunosti vas poštujemo i iznosimo naše stavove, nije u redu da vas ne bude u sali kada govorimo, jer 84 je stvarno minimalan uslov za kvorum i mislim da je vrlo lako imati taj broj, uz vrlo malo discipline.
Gospodine predsedniče, javljao sam se jedno četiri puta, moram da vam kažem, i u ovom žaru diskusije uopšte niste primetili, gospođa potpredsednik može da potvrdi da sam se više puta javljao.
Znači, prvo je to bilo prilikom pominjanja Demokratske stranke, a kasnije zbog nekih drugih stvari. U krajnjem slučaju, sada se javljam po Poslovniku, imam predlog po Poslovniku, a pozivam se na član 100. ako hoćemo baš formalno.
Prvo bih vama zaista uputio jednu zamerku, veoma vas poštujem i vidim da se trudite da vodite ovu skupštinu najbolje što umete, ali od vas stvarno nisam očekivao da ćete pominjati bivšu predsednicu parlamenta Natašu Mićić. Znači, to je bilo toliko neukusno da sam zaista ostao bez reči.
Druga stvar za koju ću da vas zamolim, bez obzira da li vama odgovara ili ne odgovara da sedite gde stignete, vi ste predsednik parlamenta i nemojte više da sedite uz vrata, pored stepeništa itd. ali iskreno, bez obzira što to tako deluje, mislim da je to posledica ovog dijaloga.
Kako je ovaj dijalog počeo povodom pitanja poštovanja, ja ću ponoviti šta je to bilo, jer su ovde sada krenule optužbe vladajuće koalicije na račun opozicije, a upravo mi iz opozicije smo ukazali na nepoštovanje našeg rada i našeg zalaganja u ovom parlamentu.
Pošto očigledno samo opozicija podnosi amandmane, pošto su od ukupnog broja govornika 99% govornici opozicije, pošto govor za ovom govornicom podrazumeva izvesnu pripremu koja takođe oduzima vreme, mi samo jednu stvar tražimo od vas kao vladajuće većine i rekli smo da tu činjenicu da ste većina poštujemo i poštujemo i predloge koje upućuje Vlada, mandat joj je dat na izborima. Znači, samo jednu stvar tražimo, a to je da sedite i da nas slušate. Nemate pravo da vas ovde u sali redovno bude manje od 84. Sada sam brojao, opet vas je manje od 84. Nemate to pravo.
Gospodin Vučić je dao predlog. Ja predlažem da prekinemo ovu polemiku, da nastavimo da radimo po predlogu koji je dao gospodin Vučić, mislim da je to bio predlog takođe po Poslovniku, ako se ne varam, i da prestanemo sa pominjanjem u odbranu onoga što sada ne možemo da rešimo, da ne pominjemo nešto što je bilo ranije, jer za greške koje su ranije postojale ceh je plaćen; hajde da naše sadašnje greške ne elaboriramo konstantnim pominjanjem prethodnih. Hvala na pažnji.
Javio sam se za repliku. Nije mi jasan stav kolege i molio bih da mu date mogućnost, gospodine predsedniče, da mi objasni koji sam ja to amandman podneo kojim sam želeo da zatrpam, kako je on rekao, ili ne znam ni ja već, neki višak reči. Dakle, zamolio bih kolegu da to objasni, pa ću izaći posle toga, jer ću se javiti povodom sledećeg amandmana kao ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba.
Od pet zakona koje ste predložili mi podržavamo tri. Samo na jedan smo dali veći broj amandmana. Razlog je taj što smatramo da rešenje koje ste predložili o vidu nadzora nije dobro. Sam ministar, ako ste slušali juče, rekao je da se dvoumi između vašeg i našeg predloga. Ministar je rekao da je to dugo trajalo, to dvoumljenje.
Svi naši amandmani bili su fokusirani na tri tačke. Jedna je sistem nadzora, član 18. pa nadalje, i onaj set od 17 amandmana, gde smo razradili postojanje Agencije za privatizaciju, jer smo primetili jednu odredbu koja nam, moram priznati, nije jasna.
Zašto je tu unesena, kad postoji precizno u Zakonu o preduzećima, član 400a, a vi ste stavili jednu odredbu koja je dosta neprecizna i po kojoj bi Vlada mogla da preuzme kontrolu nad osiguravajućim društvima, praktično, odmah po stupanju na snagu ovog zakona.
Treći set naših amandmana odnosio se na specijalizaciju osiguravajućih društava, osiguravajućih organizacija. Smatrali smo da je rok do 2005. godine kratak i predložili smo da taj rok bude duži da bi naša društva, odnosno domaći subjekti mogli da se koliko-toliko pripreme za tržišnu utakmicu na polju životnih osiguranja, jer to sada učestvuje sa 1% od ukupnog broja osiguranja.
Sada, gospodine Matiću, budite ljubazni i recite zašto ste tako, moram reći, uvredili našu poslaničku grupu. Voleo bih da nam obrazložite vaš stav, zbog toga što je od ukupnog broja zakona koje ste predložili kao vladajuća većina u ovoj skupštini značajan broj podržala i DS, jer nijedan amandman koji je podnela DS nije takve prirode da ga mi sami ne bi uvrstili u naš zakonski predlog da smo kojim slučajem imali priliku da budemo vlast.
Mi nismo vlast, mi smo opozicija, ali mislim da se ponašamo i konstruktivno i dostojanstveno. Nijedan poslanik DS-a nije opomenut u ovom parlamentu, nikada nismo prekoračili vreme i nikada nismo uvredili ni predsednika parlamenta niti kog poslanika vladajuće koalicije.
Samo malo tražimo, a to je da prisustvuje bar 80 vaših poslanika. Dakle, ne tražimo kvorum ni kada padnete na 70, samo toliko tražimo, da nas saslušate, jer se trudimo da govorimo o onome što je tačka dnevnog reda. Dakle, molio bih vas da mi kažete gde smo mi to juče zatrpavali parlament.
Meni je žao što je gospodin Matić izašao, ali evo prilike, jer svaki poslanik, izmenom Poslovnika, može da govori o amandmanu. Očekujem da će nam reći jednom prilikom zbog čega smatra to što je rekao malopre.
Što se tiče amandmana na član 14. stav 1. tačka 2) posle reči "krivično delo" stavlja se zapeta i dodaju reči "privredni prestup".
Zašto smo mi dodali – privredni prestup? Smatramo da učešće u postupku javne nabavke treba usloviti overom dokumentacije za dokazivanje nepostojanja kažnjavanja i za privredni prestup. To je jedan normalan, logičan amandman. To što ste izostavili reči – privredni prestup jeste neka vrsta omaške. Molim vas da prihvatite ovaj amandman. Potrebno je da i oni koji su kažnjavani za privredni prestup budu ovde pomenuti, odnosno da se i na njih obrati posebna pažnja tj. da se tretiraju na drugačiji način.
Evo, odmah ću objasniti o čemu se radi. Dakle, o sedam amandmana uopšte nisam govorio. Gospodine Matiću, molim vas da se razumemo, da ne bih ponavljao ono što sam rekao. Pitanje nadzora osiguranja je dosta široko pitanje. Znači, imali smo tri vrste i četvrtu koju je gospodin Dinkić rekao kao treću, pa smo se onda prebacili na integrisani sistem nadzora, i normalno je da kad god smo imali priliku u toj diskusiji, a kad se pojavila nova činjenica, mi smo izlazili da je obrazlažemo. Zar mislite da je to nešto loše?
Hoćete da pogledamo? Sve ukupno nisam izašao šest ili sedam puta za govornicu. Slažem se s vama da ne treba izlaziti povodom svakog amandmana, ali nisam izlazio povodom svakog, možemo da pogledamo, a sve i da sam izlazio to je moja obaveza. Nisam izlazio iz poštovanja drugih poslanika, u krajnjem slučaju, jer mislim da je onoliko koliko sam izlazio bilo dovoljno da shvate koji su moji stavovi. Sve drugo bi bilo previše. Nažalost, ni toliko koliko sam izlazio nije vredelo, očigledno, da poslanici malo pažljivije razmotre naše predloge. Hvala.