Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Marković

Milan Marković

Demokratska stranka

Govori

Poštovani gospodine predsedniče, poštovane koleginice i kolege, predložio sam amandman na član 3. koji glasi: "U članu 27. stav 2. menja se i glasi: "Sudija može obavljati naučnu i stručnu delatnost, uz naknadu". Odmah ću vam reći zašto sam ponudio ovaj amandman. Praktično, on znači isto ono što je pisalo i u Zakonu o sudijama. Naime, do sada je u Zakonu o sudijama pisalo da, "izuzetno" sudija može obavljati naučnu i stručnu delatnost, uz naknadu. Očigledno je da sam samo predložio da se ukine reč "izuzetno".
Međutim, šta je Vlada predložila? Vlada je predložila sledići član 3. koji glasi:
"U članu 27. stav 2. briše se.
Dosadašnji st. 3. i 4. postaju st. 2. i 3.
Posle stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi: "Sudija može da se bez ičijeg odobrenja bavi naučnom i stručnom delatnošću, uz naknadu"." Moram vam priznati da meni ovo deluje rogobatno, da mi deluje pravnički nedosledno i da mi deluje više politički promotivno. Naravno, mislim da je ovo sve posledica želje da se zamaskira ono što sledi u prelaznim i završnim odredbama, a to je da se, praktično, samo jednom odredbom, jednim članom ili bolje reći jednim stavom jednog člana predloženog zakona, izvrši smena sudija, smena predsednika sudova, isključivo po političkoj osnovi.
Stoga predlažem da, koliko je moguće, vršimo popravke ovog zakona i predlažem da prihvatite ovaj amandman, da ne bismo unosili nešto što je rogobatno i što predstavlja čist politički marketing.
Poštovani predsedniče, poštovane kolege, veoma cenim izlaganje prethodnika po ovom amandmanu, ali mislim da je amandman veoma dobar i mislim da nije kolega Boško Ristić, koji je podneo amandman, promašio temu, niti je u pitanju to da nije razumeo intenciju predlagača.
Mi samu ideju nadzornog odbora pozdravljamo, to smo rekli i u načelnoj diskusiji, ali pročitaću vam član 40b stav 2: - "Po okončanoj kontroli sudskog predmeta Odbor može pred Velikim personalnim većem pokrenuti postupak za razrešenje sudije". Znači, sama ideja zakonodavca jeste da to ne bude sama ocena predmeta po pritužbi stranaka ili samoinicijativno, već je i sam predlagač, Ministarstvo pravde, želelo da na neki način to ima odgovarajuće posledice na status i na rad sudija koji postupaju po tim predmetima.
Stoga je naša ideja o tome da se samo taj delokrug rada nadzornog odbora u većoj meri razradi, da se omogući egzaktnije, objektivnije ocenjivanje rada sudija. Mi zbog toga insistiramo na ovom amandmanu i predlažemo da ga usvojite, bez obzira da li on izgledao revolucionaran ili izgledao reformski.
Dobro bi bilo da je reformski, jer smo svi zajedno konstatovali da stanje u pravosuđu poslednjih 15-20 godina sigurno nije ono stanje koje želimo mi kao poslanici i uopšte kao građani Srbije. Stoga vas pozivam da ovaj amandman ipak prihvatite.
Ako je u pitanju član 6. odmah ću reći o čemu se radi. O tome smo vodili raspravu na Odboru za pravosuđe.         Naime, naše mišljenje je da sudije, nezavisno od toga koliko su talentovani, odnosno pripravnici sudijski, zatim stručni saradnici, nezavisno od toga koliko su talentovani, koliko su pametni i vredni, jednostavno, teško mogu da za relativno kratko vreme savladaju tako obimnu materiju kakvu predstavlja materija koja se dešava u običnom životu, što podvodimo pod neki parnični postupak, a posebno onu koja se odnosi na krivicu, na odlučivanje o pravima i posebno o slobodi građana.
Stoga smo smatrali da bi taj rok, na neki način pripreme, odnosno taj staž nakon polaganja pravosudnog ispita trebalo produžiti kako bi se steklo više znanja, više iskustva da bi se sutra odlučivalo o pravima, o slobodi, o dužnostima građana. Nije prijatno kada to radi neko ko ima svega dve godine iskustva nakon polaganja pravosudnog ispita. Mislimo da se usvajanjem jednog ovakvog rešenja može dosta dobiti na kvalitetu našeg pravosuđa, što će se kasnije egzaktno izraziti u većem broju presuda koje opstaju na drugom stepenu.
Poštovani narodni poslanici, biću kratak, sve je rekao kolega Boško Ristić. Mislim da je ovaj amandman koji znatno može da utiče na dostojanstvo ove Skupštine, u krajnjem slučaju da ne budemo više pod sporom - da li jeste ili nije ustavno rešenje koje je predviđeno Zakonom iz 2001. godine.
Zaista, treba da omogućimo Narodnoj skupštini da bira, a ne praktično da potvrđuje ili odbije da potvrdi onaj izbor Visokog saveta pravosuđa.
Znači, moramo omogućiti Narodnoj skupštini da bira između više kandidata, a to ne može da škodi, to može biti samo dobro - to će jednostavno doprineti da se kvalitet u samom pravosuđu poboljša i da se
tačno utvrdi odgovornost za loše predloge.
Kao član Odbora za pravosuđe, moram da podsetim i kolege, i učestvovali su u svemu tome, a veoma često smo bili razočarani, pa i uvređeni načinom kako je Visoki savet pravosuđa, kako se uopšte komuniciralo sa Odborom za pravosuđe. Naime, stizali su vrlo često predlozi, nije to bio samo slučaj, bio je to slučaj i sa izvršnom vlašću, ali vrlo često su ovoj Nrodnoj skupštini stizali predlozi bez ikakvog obrazloženja, i da smo praktično svedeni na najobičniju glasačku mašinu koja treba nešto da potvrdi ili da odbije.
Ako želimo da budemo, da vratimo dostojanstvo Narodnoj skupštini, u tom smislu treba da podržimo ovaj amandman; treba da insistiramo da postoji više kandidata i da postoji upoređivanje kandidata onih koji pretenduju da budu nosioci najviših pravosudnih funkcija. Hvala.
Evo o čemu se radi u ovom amandmanu, dakle, predlagač menja član 52. postojećeg Zakona, stav 2. u kome je predviđeno da predsednik suda pismeno obavesti predsednika Vrhovnog suda Srbije i nadležni odbor Narodne skupštine o tome koje sudije i predsednici neposredno nižih sudova naredne godine navršavaju radni vek i kada će se to desiti.
Mislim da je potpuno neopravdano, znači, predlagač želi da ovde u stavu 2. izbriše reči "i nadležni odbor Narodne skupštine". Ja zaista ne vidim ni jedan jedini razlog zašto nadležni odbor Narodne skupštine ne bi imao uvid u to kakva je starosna struktura pravosuđa.
Šta ima loše u tome da i mi budemo obavešteni, da i nadležni odbor Narodne skupštine bude obavešten o tome koliko imamo sudija koji su pred penzijom! Nema u tome ništa loše. Ne utiče se time na nezavisnost pravosuđa.
Ili se možda vraćamo na priču da je ovde stvarno napravljeno nekoliko članova koji bi samo trebalo da pokriju ono što je bilo osnovno, ono što je sadržano u članu 15. a to je, da predsednicima sudova koji su izabrani po Zakonu iz 2003. godine, da im prestaje dužnost predsednika suda za koju su izabrani.
Dakle, mi smo članovi Narodne skupštine, narodni poslanici, članovi Odbora za pravosuđe. Molim vas, prihvatite naš amandman. Niko nigde ne traži od nas da se odreknemo tog prava da znamo kakva je starosna struktura pravosuđa. To je stvar logike. Zaista vas molim da prihvatite taj amandman, jer postavlja se pitanje – šta ćemo da radimo na Odboru za pravosuđe?! Kako sada stvari stoje, Odbor za pravosuđe, definitivno, u pogledu svoje uloge, izgubio je sve ingerencije i nema razloga da taj Odbor više i formiramo kao Narodna skupština.
Takođe imam amandman na član 10. i povlačim ga, nema potrebe da ga čitate. Pridružujem se amandmanu koleginice Leile Ruždić. Smatram da zalaganje za nezavisno pravosuđe nije konsekventno sprovedeno kroz ovaj predlog izmena i dopuna Zakona, zbog toga što ovaj predlog predviđa da ministar nadležan za poslove pravosuđa može da pokreće postupak za razrešenje sudija zbog nesavesnog i nestručnog vršenja sudijske funkcije ili ukoliko postoje uslovi, kako ih mi za sada još uvek zovemo – za navršenje radnog veka.
Dakle, mislimo da to nije u skladu sa onim o čemu smo pričali, o čemu ste vi pričali kada ste predlagali ovaj zakon.
Mislimo da bi krajnje korektno bilo da prihvatite ovaj amandman i da taj deo koji se odnosi na ministra, odnosno na njegovo ovlašćenje - da on može da predlaže razrešenje kada za to postoje razlozi, da se taj deo briše, jer to je direktno mešanje i nadzor, koji nije u skladu sa našim zajedničkim opredeljenjem, od strane ministra, od strane izvršne vlasti prema pravosuđu. Hvala.
Koleginice i kolege, evo šta je moj predlog. Već u samom obrazloženju jednog od ovih predloga izmena i dopunama zakona i sam predlagač - Ministarstvo pravde je navelo kao jednu opasnost, koja postoji i kod nas, koja je primećena i u nekim drugim državama, da to nezavisno pravosuđe na neki način postane i nešto što  nikako ne bismo želeli, odnosno staleški i konzervativno zatvoreno, bez ikakve kontrole i bez ikakvog uticaja, kakav je logično i normalno da postoji u demokratskim društvima. Ne mislim na uticaj drugih grana vlasti, nego na uticaj javnog mnjenja, države na ono što se u okviru tog pravosuđa radi.
Naravno, sada tu treba predvideti izvesne instrumente kako bi se u okviru ove grane vlasti, kao što to postoji u zakonodavnoj vlasti, kao što to postoji u izvršnoj vlasti, uspostavile neke kontrole. Naravno, ukoliko nećemo da ta kontrola bude kontrola izvršne ili zakonodavne vlasti nad sudskom vlašću, - a nećemo, jer smo pristalice principa podele vlasti, onda moramo napraviti takve mehanizme da kontrola postoji unutar same sudske vlasti.
Amandmanom na član 12. pokušao sam da promovišem jedan od principa ili od elemenata koji bi mogli da utiču na tu vrstu kontrole, a to je, da predsednik suda ne može biti izabran na istu funkciju, za predsednika istog suda, više od dva puta. To nije ništa novo. Takva ograničenja postoje za mnoge funkcije i kod nas i u inostranstvu. Razlozi su manje-više svima poznati.
Nema potrebe da neko obavlja jednu funkciju osam, deset, petnaest, dvadeset godina. Čovek se potroši. Pitanje je koji su motivi nakon osam godina rada.
S druge strane, to može biti izvor izvesnih zloupotreba. Moguće je da neko za tih osam ili više godina svog predsednikovanja u nekom sudu napravi i neku vrstu oligarhije koja bi vladala tim sudom na način koji svakako ne želimo. Ako je on, pak, izuzetno dobar, on će napredovati u sud višeg ranga, pa će možda i u tom sudu višeg ranga postati predsednik suda, pa će ići u sud još višeg ranga, pa će i tamo možda postati predsednik suda. Znači, mi ovim samo sprečavamo nešto što ne želimo, što može da se desi loše, a ništa dobro ne poništavamo.
S druge strane, treba dati šansu većem broju ljudi. Mi imamo izuzetno dobrih i kvalitetnih sudija i mnogi od njih bi mogli da budu izuzetno dobri predsednici sudova. !Ajmo da utvrdimo to ograničenje! ajmo da kažemo: ne može više od dva puta da se bude predsednik suda - pa da vidite da će ta nova snaga koja se pojavi svakih osam ili svake četiri godine, ta nova energija, uvek otići korak dalje, ne zbog toga što je prethodnik bio loš, nego zbog toga što je novo uvek bolje, zbog toga što je smenjivost princip.
Smenjivost nije princip sam po sebi, smenjivost je vrednost koja doprinosi poboljšanju kvaliteta u svim oblastima, pa tako i u pravosuđu.
Sada smo prešli na Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu - nadam se da nećemo imati politička nadgovoravanja, već da ćemo se baviti zakonom i strukom. Čini mi se da se amandmani koji su ovde bili uloženi, o kojima se raspravlja, isključivo odnose na tekst Predloga izmena i dopuna Zakona.
Šta je ideja mog Predloga? (Žagor.)
Molim vas za malo pažnje! Potrudiću se da u nekom razumnom roku završim ovo, ali i vi morate da razumete da kao narodni poslanik imam i pravo i obavezu da učestvujem u radu i da podnosim amandmane, da branim amandmane, da diskutujem, pa vas molim da mi to i dozvolite time što nećete praviti buku u sali!
Ovde je izneta ideja koja nije nešto posebno strana. To je da u sistemu koji sada imamo, do donošenja ustava, kada imamo stalnost sudija, stalnost javnih tužilaca, da imamo i stalnost zamenika javnih tužilaca. Zašto mislim da je dobro da zamenici javnih tužilaca imaju jednak položaj u pogledu stalnosti, kao što to imaju javni tužioci i sudije?
Evo zašto. Ako uzmemo u obzir da i za zamenika javnog tužioca, kao i za javnog tužioca, kao i za sudiju, važe razlozi za razrešenje, odnosno da ukoliko ne radi dobro, a znamo šta se pod tim podrazumeva, ukoliko ne radi zakonito, ukoliko je nesavestan, ukoliko je nestručan, on podleže svim onim normama koje se tiču razloga za razrešenje i on će biti verovatno razrešen.
Ali, pogledajte situaciju, ukoliko imamo zamenika javnog tužioca koji radi izuzetno dobro, stručno, strogo po zakonu, kvalitetno. Zašto takvom zameniku javnog tužioca svakih osam godina stavljati u izgled da bude razrešen tj. da bude žrtva možda nekog nesporazuma ili nekog politikantstva unutar samog esnafa, unutar same javnotužilačke struke, pravosudne, ili možda nekih političkih nedoumica koje budu vladale u nekom parlamentu, odnosno u ovom koji bude radio za osam godina, od dana izbora nekog zamenika javnog tužioca.
To može doneti samo štetu, jer se mogu desiti dve stvari:
Jedno je da dobar zamenik javnog tužioca ne bude reizabran, nakon osam godina.
Druga šteta je da on, u strahu od te mogućnosti reizbora, bude podložan raznim uticajima i pritiscima, raznom koketiranju, u šestoj, sedmoj, osmoj godini njegovog mandata, odnosno neposredno pred njegov reizbor.
Stoga je moj predlog da im vratimo stalnost, da njihova funkcija bude stalna.
U javnom tužilaštvu važe sva pravila kao i za sudije i javne tužioce i za zamenike javnih tužilaca, a pored toga imamo i devoluciju i supstituciju i subordinaciju. I nema potrebe da zamenike javnih tužilaca opterećujemo tim izglednim strahom da u osmoj godini budu razrešeni, a radili su možda baš onako kako treba da se radi - po zakonu, savesno i stručno.
Izvinite, zbog 40 sekundi prekoračenja. Hvala na pažnji.
U članu 8. zatim u članu 12. i u članu 20. (spojiću sva tri amandmana za ova tri minuta) radi se o onome što sam već rekao, meni se lično ne dopada, a to je stil pisanja. Mislim da stil pisanja nije dobar. Kokretno u članu 8. bez razloga je ubačeno - da javni tužilac "bez ičijeg odobrenja" može obavljati naučnu i stručnu delatnost. To je potpuni višak. Ako pogledate i dosadašnje odredbe ili ono što sam predložio, jednostavno to isto piše, ali piše - javni tužilac može obavljati naučnu i stručnu delatnost. Ne znam čemu ono - bez ičijeg odobrenja. To mi malo zvuči populistički i zato mi se ne sviđa.
Što se tiče čl. 12. i 20. tu je stvarno, ako pogledate zakon, onako rogobatno napisano: tačke postaju zapete, a zapete postaju tačke, crtice - dve crtice, tri crtice. Samo sam primenio malo drugačiju tehniku i stavio - menja se i glasi i napisao praktično to isto, jer mislim da je bolje da na taj način piše, biće prijemčivije i poslanici to bolje mogu da razumeju. Možda je jedna takva minimalistička tehnika ipak prikladnija za pravnike, odnosno za našu struku.
To su ta tri amandmana i više se neću javljati za reč o njima.
Član 21. se odnosi na isto. Dakle, u pitanju je taj deo stalnosti zameničke funkcije. Molim vas da dobro razmislite o toj ideji! Mislim da je veoma dobra i da ne može da škodi. Mi ćemo imati izmene Ustava i kada se one izvrše mi ćemo videti da li ćemo se generalno  zalagati za stalnost ili za reizbor. Molim vas da u sistemu koji smo sada prihvatili, to je stalnost, zadržimo zameničke javnotužilačke funkcije. Hvala.
Zamolio bih vas za malo pažnje - član 28. stav 2. glasi: "Zamenik javnog tužioca koji ne bude izabran prema odredbama ovog zakona, ima isti položaj kao da mu je dužnost prestala na njegov zahtev ako u poslednjem mandatu nije disciplinski kažnjavan, a ako jeste - prestaju mu prava po osnovu rada."
Mislim da je ovo rešenje loše. Štaviše ono je nezakonito! Radi se o tome da mi ne možemo nekome prava po osnovu rada priznavati ili ne priznavati u zavisnosti od toga kako se on vladao prethodnih godina, jer ćemo doći u situaciju da nekome pravo na penziju priznajemo ili ne priznajemo u zavisnosti od toga kako se on vladao za vreme svog radnog veka.
Svojim amandmanom predlažem da se briše poslednji deo i da nema toga - da mu prava po osnovu rada prestaju zato što je bio disciplinski kažnjavan!
Paziate, ako je on uradio neki prekršaj, bio je disciplinski kažnjen u vreme kada je izvršio prekršaj, po pravilima koja su vladala u momentu kada je izvršio prekršaj i po postupku koji je za to bio predviđen i kaznom koja je bila predviđena u momentu kada je prekršaj izvršio.
Ovo je naknadno kažnjavanje tog istog zamenika javnog tužioca, time što smo se, eto, sada, dosetili da mu oduzmemo i prava po osnovu rada!
Možda ćemo se sutra dosetiti da tako nekome oduzmemo i prava po osnovu penzije, jer je možda nekada bio na izdržavanju kazne zatvora.
Zato vas molim i pretpostavljam da je ovo neka vrsta omaške, da moj amandman prihvatite. U ovom amandmanu nema stvarno ničega spornog.
Znate šta, ovaj amandman koleginice Ruždić se odnosi na član 29. Član 29. predviđa da, javni tužioci i zamenici javnih tužilaca koji su prvi put izabrani, odnosno imenovani na dužnost prema odredbama Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu iz 2003. godine, a ne budu izabrani prema odredbama ovog zakona do 1. juna 2004. godine, imaju prava po osnovu rada koja pripadaju izabranom, odnosno postavljenom licu itd.         Znači, javni tužioci vašim Predlogom zakona idu na reizbor.
Zašto smo mi predložili da se ovaj amandman briše?
Zato što ne možete slati javne tužioce na reizbor, to piše u Ustavu Republike Srbije; član 106. Ustava Republike Srbije kaže: "Funkcija javnog tužioca je stalna. Javnom tužiocu ne može prestati funkcija niti može biti protiv svoje volje razrešen dužnosti, osim u slučajevima predviđenim za sudiju, na način utvrđen zakonom". Znači, pošto vidim da me niko ne sluša, ja ću ponoviti, dakle, "Ustav Republike Srbije predviđa stalnost javnotužilačke funkcije".
Član 29. vašeg Predloga izmena i dopuna Zakona predviđa "reizbor javnih tužilaca". To je neustavno! Naš predlog je da se briše ta odredba i ja mogu da se opkladim sa svakim u ovoj sali da će Ustavni sud po ovom pitanju sto posto intervenisati. Hvala vam.
Poštovani predsedniče, izvinjavam se, trajao je Odbor za pravosuđe, pa to je razlog zbog čega sam zakasnio na ovu raspravu popodnevnu. Dakle, pred nama se nalazi ovaj set predloga izmena i dopuna zakona iz oblasti pravosuđa po hitnom postupku, a moram reći, ima tu i dobrih rešenja.
Nažalost, po stilu, pisanju i izvesnoj neurednosti, zaista otvaraju sumnju da se, u stvari, iza ovih zakona, a posebno iza zakona o sudijama, skriva nešto što je čista politika, a to je da se izvrši smena predsednika sudova prostom odredbom zakona. Mislim da je to strašno loše, zbog toga što se postavlja pitanje, da li neka nova vladajuća većina koja se napravi za godinu, dve, tri ili četiri, sasvim je nebitno, može da donese jedan zakon o izmenama i dopunama ovog zakona i ponovo da odredi da nekim sudijama, predsednicima sudova prestaje dužnost danom stupanja na snagu tog zakona.
Problem je u tome što mi imamo problem sa oblasti pravosuđa i sa našim pravosudnim zakonima. Sigurno je da ovi zakoni koji su sada na snazi zahtevaju određene intervencije. Trebalo je danas da svi zajedno i te intervencije i izvršimo, bez ikakve sumnje, bez ikakve senke političke ostrašćenosti. Čini mi se da su i diskusije, ovde u prepodnevnom delu sednice, malo pojačale tu sumnju da je u pitanju neka vrsta političkog revanšizma.
Nečija greška, ukoliko je postojala i kada je postojala, nikada nije izvinjenje za novu grešku. Ukoliko se budemo držali principima suprotno od ovoga, nikada nećemo izaći iz kruga grešaka. To će se multiplikovati i doći ćemo u jednu apsurdnu situaciju u brzo vreme.
Posebno je pitanje, da li će današnje izmene i dopune ovih pravosudnih zakona promeniti naše stanje u pravosuđu. To je stanje kojim niko ovde nije zadovoljan. Da li će se možda presude, odnosno parnični postupci okončavati za vreme manje od 5, 10, 15, pa čak i 20 godina? Da li će neko moći da natera sudiju da izradi presudu u roku od osam dana ili ćemo na presudu čekati po dva, tri, šest ili osam meseci. Nije to nešto što je posledica prethodne dve ili tri godine, to je stanje koje mi vučemo verovatno prethodnih 10 ili 20 godina. Mislim da tu leži ključni problem našeg pavosuđa i mislim da ovim setom izmena i dopuna zakona ništa nećemo učiniti.
Poslanička grupa DS - Boris Tadić podnela je niz amandmana u nameri da se poprave ovi zakoni, ali odmah da kažem, sigurno nećemo glasati za predložene izmene i dopune ovih zakona, ukoliko vladajuća većina ostane na prelaznoj odredbi koja se tiče smene predsednika sudova; smatramo da je takva odredba ipak posledica jednog neodgovornog odnosa i prema pravosuđu i prema državi u celini. Mislimo da je proistekla iz jednog iracionalnog pristupa politici i političkim neistomišljenicima.
Mislim da su sve ove izmene i dopune mogle biti pažljivije pripremljene. Zbog toga, opet, na neki način sumnjam u osnovni motiv predlagača. Recimo, imamo u postojećim zakonima izrazite nelogičnosti. Imamo stavove zakona koji počinju krajnje gramatički neispravno.
Reći ću vam samo jednu nelogičnost iz člana 13. Zakona o sudijama, a ne mogu da verujem da je promakla, pa kaže, "obaveznom udaljenju sudije odlučuje predsednik suda". Nema u obaveznom udaljenju odlučivanja! Odlučivanje podrazumeva "dispoziciju", odlučivanje podrazumeva "arbitrernost". O obaveznom udaljenju se donosi rešenje. Znači, da se neko pozabavio ovim zakonom o sudijama, mogao je da ispravi niz ovakvih grešaka koje postoje. Ako već govorimo o nezavisnosti sudijama i svaka vladajuća većina treba da ide korak napred...
Gospodine predsedniče, strašno je teško govoriti, ako može malo tiše. Bio sam poslanik vladajuće većine i znam da je manje - više za vladajuću većinu dosadno da slušaju, jer manje - više ne prate predloge zakona, ali dobro.
Mislim da pretnjom nezavisnosti sudija postoji i zbog mogućnosti upućivanja sudije u drugi sud protivno njegovoj volji, a to je član 18. postojećeg Zakona. Razlozi za to sigurno postoje, ali mislim da one izmene zakona koje su se desile prethodne tri godine, a odnose se na mogućnost uvećanja plate, pa čak i do 75% dovoljni su instrumenti da se iz reda sudija uvek nađe dovoljno dobrovoljaca da obavljaju funkciju u nekom drugom sudu. Jedno rešenje predsednika Vrhovnog suda o upućivanju sudije, i 300 kilometara daleko, u neki drugi sud može biti izvor zloupotrebe. Na svu sreću, koliko je meni poznato, a verujem i vama, to se ne dešava. Bilo bi dobro da u nekim budućim izmenama možda malo više pažnje obratimo i na ovaj član.
Što se tiče odredbi Predloga izmena i dopuna Zakona o sudijama, moram reći da je veliki broj tih odredbi, po meni, potpuno suvišan u ovom predlogu zakona. Tu sam pre svega mislio na član 2. Predloga zakona. Smatram da se nepotrebno menja postojeća formulacija. Iskreno rečeno, mislim da je najbolje rešenje bilo u spoju prethodne formulacije, koja predviđa da u slučaju ukidanja suda, sudija nastavlja dužnost u sudu koji je preuzeo nadležnost, a da se supsidijarno navede ovo što ste predložili. U tom smislu, postoje određeni amandmani i o tome ćemo više kada bude rasprava u pojedinostima.
Znate šta, niz tih članova koje ću pomenuti, a njih pominjem upravo da bih obrazložio zbog čega smo mi tako sigurni da ovaj zakon, a posebno ovaj zakon o sudijama ima samo jedan jedini zadatak, a to je da se zakonskom odredbom izvrši smena predsednika sudova.
Recimo, član 3. vrlo komplikovano piše nešto što inače postoji u samom Zakonu, da sudija može obavljati stručnu i naučnu delatnost, uz naknadu. Sada se dodaju tri reči, kaže, "bez ičijeg odobrenja". To je sasvim jasno iz postojećeg zakona. Ovo - bez ičijeg odobrenja, taj deo mi ne zvuči pravnički, taj deo mi zvuči "marketinški", mislim da za takvim nečim nije bilo nikakve potrebe.
Mi smo ovde intervenisali amandmanom i tražimo samo jednu reč da se briše i da ova stvar ostane vrlo jednostavna. To je stvar stila ili možda potrebe da se ovde napravi neki sadržaj, kako bi se pokrilo ono što je suština, a to su te prelazne i završne odredbe.
Što se tiče unutrašnje kontrole i nadzornog odbora, ideja jeste dobra, a smatrali smo da je potrebno izvršiti razradu te teme. Kolega Boško Ristić je dao izuzetno dobre amandmane, pa se nadam da će naići na razumevanje većine. Kroz te amandmane će se zaista taj nadzorni odbor moći da stavi u funkciju i mogli bismo biti sigurni da će se obavljati.
Dalje, dali smo još jedan predlog, a to je, da se poveća, a da se reigoroznije, postave uslovi za izbor sudija, prvi put kada se biraju za sudiju, a u vezi njihovog staža. Naime, smatramo da je vrlo teško jednom mladom čoveku, bez obzira na sve znanje i talenat, da posle jedne relativno skromne prakse u odnosu na materiju koju on sutra treba da obrađuje i da mu je vrlo teško da za kratak vremenski period postane sudija koji treba da odlučuje o pravima, obavezama i o slobodi nekih ljudi. Potrebno je malo više znanja i malo više životnog i radnog iskustva. Mi smo taj amandman dali i o tome ćemo kada dođu amandmani.
Član 8. je dobro rešenje i tu sam na Odboru za pravosuđe povukao amandman. Vrlo je važno da ne može da dođe do zastoja između Visokog saveta pravosuđa i Narodne skupštine, time što bi išli "tuk na utuk", što bi rekao narod, odnosno time što bi Visoki savet pravosuđa predlagao konstantno istog kandidata koga Narodan skupština neće da prihvati. Dobro je rešenje člana 8. i podržavam i povlačim amandman.
Što se tiče člana 9, a i na Odboru za pravosuđe sam rekao, mislim da ne postoji ni jedan jedini razlog da Narodna skupština ne bude istovremeno obaveštena kada i predsednik Vrhovnog suda kome i kada nastupaju uslovi za odlazak u starosnu penziju, odnosno za navršenje radnog veka. Nema ništa loše da to Narodna skupština zna, odnosno odbor nadležan za poslove pravosuđa. Treba, odbor nadležan za poslove pravosuđa, da ima neku sliku o toj starosnoj strukturi pravosuđa u državi. Nije to ništa loše, niti je to ugrožavanje nezavisnoti suda. Dobro je da Narodna skupština ima svest o tome, da se ne bi desilo nekome u pravosudnim institucijama da eventualno propusti da pokrene postupak ili da prijavi da postoje razlozi za prestanak sudijske dužnosti zbog navršenja radnog veka. Ne znam, ne vidim razlog zašto se Narodna skupština i nadležni odbor Narodne skupštine iz toga eliminišu.
Što se tiče člana 10. mislim da niste dosledni do kraja u zalaganju za nezavisno pravosuđe, zbog toga što predviđate da umesto Odbora za pravosuđe i upravu ili Narodne skupštine Republike Srbije, koja bira sudije, postupak pokreće nadležni ministar.
Znači, vi sada predlažete da nadležan za pokretanje postupka, kada postoje uslovi za razrešenje ili kada postoje uslovi usled navršenja radnog veka, da taj postupak pokreće ministar nadležan za poslove pravosuđa. Zašto to ne bi bio i narod, Narodna skupština, odnosno nadležni odbor Narodne skupštine. To je samo inicijativa, ne donosi se merotorna odluka. Ništa se ne dešava. Ne šalje Narodna skupština nekoga u penziju direktno. Može samo inicijativu da vrati nadležnim organima u sistemu pravosuđa, da oni o tome razgovaraju. Ne treba da se odričemo nekih nadležnosti koje od nas niko i ne traži da se odreknemo. Ovim zakonom mislim da se toga odričemo.
Dalje, ako se već svi zalažemo za nezavisno sudstvo, moramo voditi računa, a to ću i kasnije obrazložiti još jednim delom diskusije, da unutar pravosuđa postoje demokratske procedure, da se na svaki mogući način unutar pravosuđa onemogući stvaranje oligarhija, koje nadam se da sada ne postoje, stvaranje oligarhija koje će sutra da kontrolišu to pravosuđe, a na koje niko neće moći da utiče. Jedna od mera koju sam ja predložio, a nadam se da će i na ovoj skupštini da je podrže, jeste da se predsednici sudova biraju na rok od četiri godine, ali da najviše dva puta mogu biti izabrani za predsednike istog suda. Postoji mnogo sudija, mnogo kvalitetnih sudija. Čovek se potroši radeći u dva mandata jedan posao i ništa ne škodi. Postoje druge institucije gde je to predviđeno, da se tu pojavi neko nov, neko svež, neko sa novim idejama. Ako je ovaj opet ekstra kvalitetan, on će napredovati u sud višeg ranga, pa će možda i tamo biti predsednik suda.
Na kraju, dolazimo do onoga što mislimo da je ipak, i meni je veoma žao ali ja verujem posmatrajući ovaj predlog zakona duboko verujem da je jedini razlog zbog koga danas imamo Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama, svojevrsna, politička čistka jednog broja predsednika sudova i to se vrši na način koji po meni nije adekvatan; vrši se na taj način što se stavom 2. člana 15. kaže da predsednicima sudova, izabranim po Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o sudijama iz 2003. godine, prestaje dužnost predsednika suda za koji su izabrani. To nije način za prestanak funkcije predsednika suda i mislim da ćemo sigurno imati ocenu ustavnosti ove odredbe pred Ustavnim sudom Republike Srbije. Možemo doći ponovo u situaciju da zakon koji izglasa Narodna skupština bude ponovo predmet rada Ustavnog suda.
Što se tiče Zakona o javnom tužilaštvu, po pitanju same tehnike, stila pisanja, iste primedbe stoje kao i na Zakon o sudijama. Mislim da tu nema neke razlike. Mi smo intervenisali nizom amandmana iz ovih razloga. Recimo, ja sam, samo primera radi, molio bih vas da pogledate članove 12. i 20. - ti članovi su tako napisani, u tim članovima tačke postaju zarezi, zarezi postaju tačke, crtice se pretvaraju u dve crtice ili ne znam kako već.
Mislim da taj stil pisanja i ta tehnika pisanja nije adekvatna i primerena ni onome ko je to radio, nije primerena ni ovom domu. Mislim da se sve to može daleko jednostavnije i bolje napisati i biti prijemčivije i za poslanike Narodne skupštine i uopšte više da kažem prijemčivo i za našu struku.
Ono što posebno želimo da vam skrenemo pažnju, to je naš predlog da zamenici javnih tužilaca imaju istu poziciju kao što imaju i javni tužioci. Ustavom Republike Srbije predviđana je stalnost za javne tužioce. Zamenici javnih tužilaca nemaju stalnost, nego ide se na reizbor nakon osam godina. Ako pogledamo sve instrumente koji postoje u sistemu javnog tužilaštva, počev od obaveznih uputstava, preko načela devolucije, načela supstitucije, a zatim počev i od toga da za svakog postoji postupak razrešenja i za sudije i za tužioce, pa i za zamenike javnih tužilaca, onda možemo postaviti pitanje - ako neko ne valja, ako nije dobar zamenik javnog tužioca, pokrenuće se postupak za njegovo razrešenje.
Ako je pak dobar tužilac, onda nema potrebe da mu stavljamo da on drhti svake sedme godine, da li će dogodine biti izabran, jer to će mu zavisiti od izvesnih političkih igri koje mogu da budu na relaciji unutar samog tužilaštva, pre svega, a možda čak i na relaciji nekih političkih neistomišljenika, koji će se desiti tada u Skupštini Srbije.
Moj predlog je, i molio bih da ga uvažite, da funkcija zamenika javnog tužioca bude stalna, jer sigurno će bolje i adekvatnije obavljati svoju dužnost. Kada promenimo Ustav, Ustavom ćemo da utvrdimo kako ćemo uopšte postaviti ceo taj sistem; da li će biti reizbora ili neće biti reizbora i kod sudija, to ćemo još videti. Imamo Hrvatsku, Sloveniju sa nekim drugim rešenjima, a onda možemo da razgovaramo o nečemu drugom, ali hajde sada, kada smo u ovom sistemu, da u okviru ovog sistema napravimo stvar tako da nikoga ne stavljamo u jedan podređeni položaj, da ne postoji mogućnost manipulacije. Opet ističe vreme, nikada nam ne dozvoljavate duplo vreme za diskusiju, iako objedinjavate zakone. Mislim da to nije u redu, mislim da smo mi dozvoljavali. Zato ću ubrzati.
Što se tiče člana 29. - član 29. je direktno neustavan. Funkcija javnog tužioca je stalna. To je član 106. Ustava Republike Srbije. Ne može se zakonom, odredbom, stavom zakona predvideti da li im prestaje funkcija. Postoji postupak po kojem može prestati funkcija javnim tužiocima. Ukoliko pak ostanete pri ovoj odredbi, što je verovatno, ja vas molim da prihvatite amandman na član 28. Naime, ako je neki javni tužilac disciplinski kažnjen u toku svog rada, odnosno zamenik javnog tužioca, molim vas, on je kažnjen za delo koje je učinio i imao je disciplinsku meru i tu disciplinsku meru je on izdržao.
Kakav je to način da mi sada donosimo zakon i kažemo - pa eto, onaj ko je bio nekada kažnjen po tom osnovu, odnosno u poslednjoj godini mandata, hajde da mu oduzmemo i prava koja proističu po osnovu rada. To ne može! Njemu prava proizilaze iz radnog odnosa, on ima određena prava, jer će mu sutra možda tako predvideti da nekom ukinemo i možda penziju. Molim vas, ovo je stvar koju morate promeniti.
Na kraju, što se tiče Visokog saveta pravosuđa, predložili smo amandmane i vodili smo vrlo interesantnu diskusiju na Odboru za pravosuđe. Radi se o tome da, ako imamo zakonodavnu vlast, a to smo mi ovde, ova zakonodavna vlast se bira po jednoj demokratskoj proceduri koja je svima poznata. Imamo izvršnu vlast, a to je Vlada Republike Srbije, i tu postoji jasna demokratska procedura izbora.
Imamo nešto što je sudska vlast i najviše organe te sudske vlasti, kao što je Visoki savet pravosuđa. Pošto će biti potpuno nezavisan, mora unutar tog pravosuđa da postoje jasne demokratske procedure koje će sprečiti bilo kakvu vrstu esnafskog zaokruženja, bilo kakvu vrstu zloupotrebe, bilo kakvu vrstu nastanka oligarhija u tom sistemu. Zato mi smatramo da moraju da budu neposredni izbori od strane sudija i tužilaca za funkciju u Visokom savetu pravosuđa.
Zbog toga što nemam vremena završavam! Ponavljam, naš poslanički klub neće podržati ove zakone, ukoliko vladajuća većina ostane, istraje pri ovim odredbama koje u stvari ne znače ništa drugo, nego smenu po političkoj osnovi, političkoj podobnosti. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, poštovani potpredsedniče Vlade, dobro došli, drago mi je da vas vidim u našem domu, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, ja ću najpre da izrazim nezadovoljstvo tonom diskusije u prethodnih sat vremena.
Naime, ono što sam rekao nekoliko puta tokom poslednjih mesec dana, to je da mi iz poslaničkog kluba Demokratske stranke – Boris Tadić nemamo nameru nikada da vam predlažemo bilo šta za šta mi sami ne smatramo da je dobro i što mi sami ne bismo preduzeli da smo u mogućnosti da to činimo. Znači, mi koristimo naše pravo i izvršavamo našu obavezu, kao narodni poslanici, da diskutujemo o onome što je tačka dnevnog reda. Molim vas da u tom kontekstu posmatrate naše diskusije.
Nije u redu ako je povodom svake tačke dnevnog reda argumentacija vladajuće većine rad prethodne vlade. Prethodna vlada je radila i svoj račun je položila na izborima koji su bili pre više od četiri meseca.
Lepo je da se podsetimo da je na tim izborima DS kao stub te vlade dobila ipak više glasova nego tri od ukupno četiri stranke koje čine vladajuću koaliciju Srbije. Sada je red na vas da radite.
(Predsedavajuća: Tema, gospodine Markoviću, nemojte pričati o prošloj vladi.)
Red je da nakon svog rada položite račun o tome šta ste radili, kako ste radili i to je sasvim normalno i zato živimo u demokratiji, zato smo se u krajnjem slučaju i borili.
Znači, mi ćemo izneti naše stavove o budžetu, kao najvažnijem zakonu koji nam je ovde predložen, uz sve poštovanje Vlade Republike Srbije i ministra za finansije, iako gospodin ministar nije pokazao odgovarajuće uvažavanje naše poslaničke grupe. Mi smo, gospodine ministre, vas čekali juče više od dva sata. Želeli smo da vas vidimo, da damo neku svoju konstataciju; u krajnjem slučaju u razgovoru sa vama da razvejemo neke naše nedoumice, kako danas ne bismo opterećivali Narodnu skupštinu pitanjima koja ćemo svakako postaviti, a koja su možda plod naše nedovoljne informisanosti, s obzirom da se Zakon o budžetu usvaja po hitnom postupku, te ni mi kao ni drugi poslanici nismo imali vremena da se dobro upoznamo sa svim onim što piše.
Ja ću krenuti od ovih opštih mesta predloženog budžeta i ponoviću ono što jeste stav našeg poslaničkog kluba. Lično smatram da ste vi kao ministar finansija prilikom sastavljanja budžeta bili u dobroj meri uslovljeni prirodom koalicije kojoj pripadate. To je prirodno, i prethodni ministar finansija i uostalom svaka vlada koja je koaliciona neke svoje ideje, neka svoja programska načela mora da prilagođava političkom trenutku koji se odražava kroz koaliciju kojoj pripada.
Što se tiče ovog budžeta, kao i moje kolege smatram da je prihod u iznosu od 329 milijardi 325 miliona 866 hiljada dinara nerealno postavljen. U prva tri meseca je ostvareno samo 68 milijardi i bez obzira da li se to računa puta četiri, a znam da se ne računa čisto puta četiri, stvarno mislim da je nemoguće da se u prethodna tri kvartala dostigne cifra od 329 milijardi.
Mene zanima da li će se toj cifri težiti kroz povećanje akciznih prihoda, odnosno konkretno kroz povećanje akcize na naftne derivate? Znači, moje pitanje je da li će doći do poskupljenja benzina; jedan dinar po litri je otprilike jedna milijarda u budžetu, ako se ne varam; voleo bih da dobijem odgovor na to pitanje. U tom smislu sam zabrinut zbog toga, ne kao građanin, fizičko lice, ko vozi kola, nego zbog toga što znamo da poskupljenje benzina vodi poskupljenju svega što se za to vezuje, dakle, prometa robe, usluga, uslužnih delatnosti u transportu.
Primetio sam da je gospođica predsedavajuća bila vrlo revnosna da me opomene kada sam hteo da ukažem da se do sada nismo držali teme i sada bih zamolio da mi pomogne utoliko što će opomenuti poslanike da se suzdrže od dobacivanja i od komentarisanja, jer ne možemo tako razgovarati.
(Predsedavajuća: Molim vas da se saslušamo.)
To je moje prvo pitanje. Drugo pitanje je deficit, koji smatram da je izuzetno velik. Mislim da je bar duplo veći od onoga što je realno moguće pokriti. Vi ste dalje naveli da će se za pokriće tog deficita obezbediti sredstva iz određenih izvora, od privatizacije u iznosu od čak 16 milijardi 414 miliona 752 hiljade dinara. Ne znam na čemu ste zasnovali ovako ambicioznu privatizaciju, odnosno morali biste da nam kažete šta će se privatizovati u narednih godinu dana, a da će obezbediti tako visok prihod.
Čak i mi koji smo mogli da sprovodimo privatizaciju u prethodne tri godine, odnosno Vlada koju smo mi podržavali je imala od 2003. godine projekciju na svega 12 milijardi i 500 miliona dinara, a evo vi - u klimi koja je daleko lošija i koja je posledica mnogobrojnih faktora, koja ne zavisi ni od vas ni od nas, takvo nam je okruženje, takva je eskalacija na jugu Srbije, bili su problemi u izbornoj kampanji kada se najavljivalo preispitivanje privatizacije - očekujete da će privatizacija biti tako visoka i da će prihodi biti 16 milijardi. Dakle, to je moje drugo pitanje. Mislim da je realno do 10 milijardi, možda je i to dosta ambiciozno, ali videćemo u krajnjem slučaju.
Donacije - u iznosu od tri milijarde 700 miliona - to je normalno i realno. Tužno je to što smo 2003. računali da ćemo imati donacije od 14 milijardi i 900 miliona, a to je za sve nas kao državu neki podatak koji govori o našem međunarodnom položaju, o nekim našim obavezama koje moramo ili ne moramo da ispunjavamo, tako da smo danas došli do onoga što smatram da je realno - tri milijarde i 700 miliona dinara.
Vi nameravate da se zadužite putem kredita međunarodnih finansijskih institucija u iznosu od devet milijardi i 500 miliona dinara. Moram da vam kažem da je vlada koja je pala planirala manje zaduženje od ovoga. Ona je planirala zaduženje na nivou od osam milijardi i 300 miliona dinara, i to je važno da se zna, jer smo mi uglavnom optuživani za to da zadužujemo zemlju itd, a danas smo došli u situaciju da je ovde cifra od devet milijardi i 500 miliona dinara. Bilo bi strašno dobro da to uspe. Ja bih se radovao da uspe, jer ne mislim da je to loše zaduživanje, ali da li će to uspeti strašno zavisi od završetka vaših pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom i ja vam tu želim uspeh jer je on bitan za našu državu i za sve nas.
Pod tačkom 4) je neto domaće finansiranje u iznosu od 15 milijardi 700 miliona dinara, naša vlada je planirala da to bude svega šest milijardi 500 miliona dinara, osim ukoliko ne mislite da se potroši ono što je ostalo iza naše vlade, a o čemu može da se diskutuje da li je mnogo ili malo, ali je svakako više nego što je toj vladi ostalo od one prethodne.
Jednostavno, i ono malo što sam uspeo da naučim iz ekonomije, a možda nije toliko malo, mislim da ćete na način kako ste vi to predvideli povući, čak kao sunđer upiti, slobodna novčana sredstva sa tržišta, koja bi mogla možda biti iskorišćena u neke razvojne programe.
To su neka opšta mesta i sada prelazimo na onaj deo za koji jednostavno nisam imao prilike da vas pitam, jer mi kao poslanički klub nismo sa vama obavili razgovor i nismo mogli da vam ukažemo na neke svoje dileme.
Idemo na saveznu državu, nešto mene kao pravnika, advokata i čoveka koji se bavi politikom zanima, to je sud Srbije i Crne Gore. Zašto želim o tome da govorim? Zbog toga što je za sud Srbije i Crne Gore predviđeno 7,5 miliona dinara. Igrom slučaja, učestvovao sam u nekim razgovorima, asistirao nekim starijim kolegama kada se govorilo o potrebama za funkcionisanje suda Srbije i Crne Gore i tada je predlog za budžet koji je sastavljala Vlada, koja je u međuvremenu pala, bio da to bude 15 miliona dinara.
Sedam i po miliona je duplo manje; nisam imao priliku da vas pitam, a sada vas pitam da li je to posledica nekih realnih parametara, a to nisam našao u tekstualnom delu, ili je to posledica, ne daj bože, političkog stava vaše stranke prema saveznoj državi, u šta, odmah da vam kažem, sumnjam, ali dobro bi bilo da kažete.
Zatim, naša Vlada je imala određenu službu za komunikaciju sa medijima, ta služba nije bila mnogo popularna, vi ste joj promenili ime i sada se ta služba zove Kancelarija za saradnju sa medijima. Mislim da u principu tu nema nekog problema što vi imate kancelariju za saradnju sa medijima, ali, prosto, dok je to bio biro, 25% je bio jeftiniji nego što je vaša kancelarija, tako da je to nešto što meni više govori o tome kako u predizbornoj kampanji možemo davati neka obećanja i možemo o nečemu pričati, a doći ćemo u situaciju da sutra imamo to isto, jer sadržinski to je očigledno isto, čak je 25% skuplje, dakle, kod vas to vredi 20 miliona, a kod nas je bilo 16 miliona, govorim samo o budžetu.
Imam tu još par pitanja i još jednu primedbu, posebno vi da znate, potpredsedniče Vlade, molili smo da dobijemo duplo više vremena za diskusiju. Dok smo mi bili vladajuća koalicija, prilikom razgovora o budžetu ovde su bili prisutni skoro svi ministri i uglavnom je bilo duplo vreme za diskusiju. Mi to nismo dobili i sad preskačem delove svoje diskusije da bi moje kolege mogle ponešto da kažu.
Moram da preskočim mnogo toga i ići ću samo na ono što zovemo agrarnim budžetom, odnosno Ministarstvom poljoprivrede. Evo o čemu se radi, ja potpuno pozdravljam intenciju da se više ulaže u poljoprivredu. Vi govorite o izvršenju i kada uporedimo izvršenje sa ovim što je sada projektovano, to možda jeste tri puta, ali ne možemo porediti stvari koje su neuporedive. Videćemo kakvo će vaše izvršenje biti, pa ćemo uporediti dva izvršenja, a sada treba da poredimo dva budžeta.
I vi sami u tekstualnom delu lepo navodite da najveći i najbitniji deo sredstava iz agrobudžeta čine upravo premije. Premije su instrument i za vođenje politike u poljoprivredi i vi u tom smislu imate određene programske ciljeve koji su dosta ambiciozno postavljeni, to se vidi u ovom tekstualnom delu i sve je to u redu, ali ja mislim da vi novac za to niste predvideli.
Sada ću vam objasniti zašto to mislim. Vi ste za ove svrhe predvideli pet milijardi i 912 miliona dinara. To ste stavili samo pod jednu stavku - subvencije za mleko i industrijsko bilje.
Uzeo sam budžet od prošle godine gde je to lepo razdeljeno po stavkama, što mislim da je trebalo da uradite, da bi se tačno videlo koliko je to za industrijsko bilje i koliko će biti za soju, za nešto drugo što ste ovde pominjali. Uglavnom, kada sam sve to sabrao, došao sam do cifre od pet milijardi i 410. Znači, vaša cifra je samo 10%, u onom ključnom momentu za razvoj poljoprivrede, veća nego što je bila cifra prethodnog budžeta.
Zašto ni ova cifra neće moći da opstane, imaćete problem sa ovim, objasniću vam dalje, a pozivajući se na vaš tekstualni deo u ovoj glavi koja se odnosi na poljoprivredu, samo sekund, molim vas. U principu evo, radi se o tome, znači, vi smatrate prvo da ćete stabilizovati proizvodnju mleka, tržište mleka itd. Pri tom pominjete da otkupna cena mleka nije povećavana dve godine, i to je istina, ali je cena prerađenog mleka na tržištu skočila oko 15%. Postoji izvestan pritisak od proizvođača koji će verovatno pritiskati vašu vladu da se cena mleka poveća.
Zasad je snabdevanje mlekom vrlo stabilno i mi nemamo problema u Srbiji, to zna svako, što se tiče proizvodnje i snabdevanja mlekom. Mi imamo drugi problem i trebalo bi da ga rešite, jer prethodna vlada je pokušala i verujem da će gospođa ministarka poljoprivrede učiniti nešto - radi se o tome kako ćemo da premiramo mleko. Do sada smo mleko premirali 4-5 dinara, u zavisnosti od toga da li je brdsko ili ravničarsko.
Ukoliko želite da podstičete razvoj ovog dela poljoprivrede, morali biste da promenite to na način da se premira shodno klasi, da na taj način motivišemo proizvodnju ekstra klase mleka, jeste, pa onda ide prva, pa standard itd. Nadam se da ćete to uraditi i to je vrlo bitno.
Vi ste dalje rekli da očekujete povećanje površina pod šećernom repom za 6.000 hektara (znači, sa nekih 64.000 na 70.000 hektara) i povećanje proizvodnje na 38 tona po hektaru.
U 2003. godini je bilo 27 tona po hektaru i bilo bi dobro da bude, prekidam brzo, 38. Sada je isplaćeno 7.500 dinara jer nije postignut kvalitet. Sada će cena premije biti oko 15 dinara, odnosno 14 ili 15 dinara, ne može biti drugačija, i kada to pomnožite sa 70.000 hektara, ako samo malo budu bolji vremenski uslovi, a biće tako, već tu sada u poziciji morate dati milijardu i 50 miliona dinara. Znači, to sam zaista proračunao i molio bih i vas da to proračunate.
Mislim da ćete tu imati problem sa ovom pozicijom, posebno što želite i površine pod sojom da povećate i premiranje duvana itd, tako da mislim da ovaj agrarni budžet ne obezbeđuje ono što je najvažnije, a to je da rešava problem nedostatka obrtnih sredstava, zastarele i amortizovane mehanizacije. I, kada govorimo o zemljištu, naš ključni problem jeste navodnjavanje, jer 2.500 dolara je po jednom hektaru sistem za navodnjavanje, a to su strašne cifre, mislim da će država kao država tu morati da interveniše.
Dakle, nemam vremena, mnogo toga je, celu noć sam radio na ovome, ali ne želim kolegama da uzimam vreme, hvala vam na pažnji.
Poštovani narodni poslanici, mislim da je jako loše, da je strašno to kada neki ljudi koji se nalaze u vrhu političkog života Srbije, u nekim strankama, svojom mržnjom kao dominantnim obeležjem njihovog karaktera utiču destruktivno na politički život. Znam da ste shvatili o kome je reč, ali to je stvarno tužno. Destruktivno utiču na politički život i ukupan život naših građana. Veliko je to zlo. Teško je govoriti i razgovarati sa onima koji ne žele da vas čuju. No, mi imamo obavezu prema građanima.
Ja ću ipak i posle ovakvih diskusija govoriti o onome što sam pripremio povodom vašeg predloga koji je danas na dnevnom redu. Nema potrebe da odbacujete sve što vam kažemo. Nema potrebe za tim gardom, pokušajte malo da se opustite, da otvorite oči. Naši predlozi su dobronamerni. Oni imaju samo za cilj da poboljšaju ono što vi nudite ovoj skupštini kao vaše predloge. Ništa više od toga. Oni su proizašli iz našeg znanja, našeg iskustva, možda i nekih grešaka na kojima smo se učili.
Mi vam sugerišemo rešenja koja odgovaraju potrebama ovog društva i vremena u kojem se nalazimo. Verujte mi, sve što vam predlažemo, sve amandmane koje smo predložili, a ima ih dosta, da smo u mogućnosti, da smo na vašem mestu mi bismo prihvatili. Jednostavno bismo to usvojili da smo u ovom momentu preovlađujući faktor u odlučivanju.
Vi danas predlažete okvir za svoj budući rad. To je veoma važno. Do tog okvira, kao i do svake druge odluke u politici, možete doći na dva načina. Postoje dva pristupa. Jedan pristup je pretežno funkcionalan, a drugi pristup je isključivo politički.
Vi ste, nažalost, pristupili na isključivo politički način, opredelili ste se za taj pristup i to praktično znači sledeće. Vladajuća većina u ovom parlamentu je sve ono što čini vlast stavila na sto i onda delila po meri, potrebama i snazi političkih partija koje tu učestvuju. Pri tome, potpuno ste bili nesvesni posledica koje će nastupiti kada na takvim principima postavite okvir za vaš budući rad, a to upravo radite.
Mi smo dosta toga naveli u dosadašnjoj diskusiji. Ja ću dati osvrt samo na ona rešenja iz ovog vašeg predloga koja su markantna i na taj način ukazuju na ukupan karakter vašeg predloga zakona, ali čini mi se, već posle samo sedam dana našeg zajedničkog rada ovde, ukazuju i na karakter vašeg rada u Narodnoj skupštini.
U razlozima koje ste naveli za donošenje ovog zakona kažete da se novi zakon donosi da bi se smanjio broj ministarstava i preuredila njihova nadležnost, što je potpuno legitimno, i time omogućio efikasniji rad Vlade - smatram da je tu ono što je vrlo sporno, to je mesto gde se mi očigledno ne razumemo. Vi pogrešno mislite, ako smanjite broj činilaca u jednom sistemu, da će taj sistem po logici stvari postati efikasniji. Nažalost, to nije tačno.
Da li vi mislite da ćete biti efikasniji ukoliko spojite dva dosadašnja ministarstva, Ministarstvo za saobraćaj i telekomunikacije i Ministarstvo urbanizma i građevina, u jedno ministarstvo, koje iz nekog razloga, koji mi se čini da je takođe politički, jer je već namenjeno određenoj političkoj stranci, zovete ministarstvo za kapitalne investicije. Da li mislite da će ministar za kapitalne investicije moći kreativno da utiče u svemu onome što je njegova nadležnost?
Ne zbog vas, već zbog građana, pročitaću koliko tu ima posla. Ministarstvo za kapitalne investicije obavlja poslove državne uprave u oblasti železničkog, drumskog, rečnog, vazdušnog, poštanskog, telekomunikacionog i intermodalnog saobraćaja koji se odnose na: obligacione i svojinsko-pravne odnose; nadzor; bezbednost i uređenje tehničko - tehnološkog sistema; položaj stranih prevoznika u prevozu robe i putnika na teritoriji Srbije; plovne puteve na vodama na kojima važi međunarodni i međudržavni režim plovidbe; međunarodni telekomunikacioni (gospodine predsedniče, ja jesam ovako mlad čovek, ali toliko da vičem stvarno ne mogu) i poštanski saobraćaj; utvrđuje predlog plana namene radiofrekvencijskih opsega i planove raspodele radio-frekvencija; strategiju razvoja saobraćajnog sistema, planove razvoja i druge planove vezane za uređenje, organizaciju sistema i odnose u transportu putnika i robe; odobravanje izgradnje i upotrebe telekomunikacionih objekata, poštanske infrastrukture i svih poštanskih objekata i objekata koji su u funkciji korišćenja saobraćajne infrastrukture; organizovanje finansijske i tehničke kontrole.
Zatim, obavlja i poslove državne uprave koji se odnose na: prostorno planiranje i urbanizam; utvrđivanje uslova za izgradnju objekata; uređivanje stambenih odnosa i stambenog poslovanja; građevinarstvo; građevinsko zemljište i tako dalje.
Vama je bilo teško i da saslušate da se sve ovo pročita, koliko tih nadležnosti ima u ovom novom ministarstvu za kapitalne investicije. Kakav to ministar mora biti? Kolega Pajtić reče "supermen". To mora biti "supermen", ali meni se čini da će on jedva naučiti šta ga je sve snašlo kada uzme da pročita predlog zakona koji ste vi ovde dali. Ako vi mislite da će nakon toga taj čovek kreativno moći da utiče na sve ove oblasti i da to još pored svega bude efikasno, mislim da se grdno varate.
Drugo pitanje, zašto ukidate Ministarstvo za socijalna pitanja u društvu, u državi koja posebnu pažnju mora da posveti upravo socijalnoj politici? Socijalna politika u ovoj državi mora da bude okosnica svake političke opcije, bez obzira koja to bude a nađe se u mogućnosti da upravlja ovom državom. Malo li je naša država skrhana socijalnim problemima koje smo mi uspešno, i to je bila ocena svih političkih partija u ovom parlamentu, rešavali u prethodne tri godine.
Zašto ukidate Ministarstvo za zaštitu prirodnih bogatstava i životne sredine? To nije pitanje za danas, to je pitanje odgovornosti prema budućim generacijama. Nije to samo pitanje međunarodnih obaveza koje smo mi prihvatili na sebe, koje moramo da realizujemo kroz harmonizaciju procesa, o čemu je govorio kolega Pajtić. Ponavljam, to je pitanje onoga što ostavljamo našoj deci. Mislim da ste tu postupili dosta neozbiljno, iz prostog razloga što smo tu u zaostatku 2000. bili, u najmanju ruku, 47 godina ili četiri cele decenije.
Sada biste vi da to prebacite u Ministarstvo poljoprivrede, kao da ministar poljoprivrede, ko god da to bude, neće imati problema. Mi jesmo agrarna zemlja, mi jesmo zemlja koja ima mnogo prirodnih potencijala, ali mi smo zemlja koja je u segmentu poljoprivrede zaostala više decenija. Osnovni problemi poljoprivrede koje svi znamo su: nedostatak obrtnih sredstava, zastarela mehanizacija, amortizovana većim delom, nedostatak zalivnih sistema i sve ono što našu poljoprivredu treba sutra da čini konkurentnom na međunarodnom tržištu.
Da li će taj ministar poljoprivrede da se bavi ekologijom ili će se potruditi da obezbedi ono što su bile potrebe Srbije za ovu zemlju? Ne treba da se smejete, treba da znate da ovoj zemlji da bi preživela treba 1.600.000 tona pšenice. Treba da znate da je i dalje otvoreno pitanje na koliko hektara zemlje sejemo tu pšenicu. To su ključna pitanja kojima će se baviti Ministarstvo poljoprivrede, ukoliko bude htelo da radi svoj posao, a sigurno pri tom neće moći da se bavi problemima ekologije koji su izuzetno veliki u našem društvu.
(Glasovi iz sale: A šećer?)
(Predsednik: Molim vas da ne dobacujete "šećer".)
Mene čudi da vi ne osećate stepen odgovornosti koji ste preuzeli time što ste formirali ovu čudnu koaliciju, da je ne nazovem drugačije. Nije to samo sedenje u klupama. Vi treba sutra da počnete da vodite ovu državu. Smejte se sada, ali videćete za mesec, dva ili tri, neće vam biti lako.
Posebno vam skrećem pažnju na naš predlog, a to je amandman koleginice Ruždić, kojim predlažemo da uvedete ministarstvo za informaciono društvo. Naravno, o amandmanima ćemo govoriti kad oni dođu na red, ali upravo to je prilika da pokažemo jednu razumnu orijentaciju našeg društva. To je naš pogled u budućnost, ako već ne shvatate da ukidanjem prethodnih ministarstava taj pogled u budućnost zatvarate.
Budite otvoreni, spustite taj gard, razmislite, pustite mržnju. Verujte, poslanički klub Demokratska stranka – Boris Tadić nikada vam neće predložiti nijedan amandman, nijedan predlog za koji sam ne smatra da je dobar i koji sam ne bi primenio da je u mogućnosti da to čini. Hvala vam na pažnji koja baš i nije bila dostojna parlamenta.