Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu čl. 104. i 221, a u vezi sa članom 226. Poslovnika Narodne skupštine. Prošle nedelje Skupština zajednica opština KiM između ostalih zaključaka donela je zaključak i da se traži od Vlade Republike Srbije da se Oliver Ivanović smeni sa mesta državnog sekretara u Ministarstvu za KiM, zbog njegovih ličnih istupanja u javnosti, kada su u pitanju interesi Srba na KiM.
U međuvremenu desio se još jedan skandal, još jedna skandalozna izjava Olivera Ivanovića, koji je za medije izjavio da će pregovori Beograda sa Prištinom o statusu KiM biti obnovljeni tek kada Srbija uđe u EU. On je, kako navode mediji, prekjuče naveo da će pozicija Srbije biti daleko bolja i da će se EU prema nama odnositi sa više respekta kada postanemo punopravni član Unije.
Ovo što je Oliver Ivanović izneo, čuli smo i sa ovog mesta, sličnu izjavu, od jedne koleginice, pripadnika vladajuće koalicije. Ta gospođa, narodni poslanik, rekla je, takođe, da Srbija treba da razgovara sa Prištinom, kada su u pitanju problemi na KiM. Očigledno je da pokušava u javnosti da se proturi ta teza, da se ispita puls građana Srbije, narodnih poslanika, pre svega poslanika opozicije i da se na mala vrata Priština uvede kao sagovornik sa Beogradom u razrešavanju problema na KiM. Dakle, očigledno je da je Skupština zajednice opština na KiM bila potpuno u pravu kada je tražila da se Oliver Ivanović smeni sa mesta državnog sekretara.
U ime poslaničke grupe SRS tražim od vas gospođo Čomić da već u toku dana od predsednika Vlade Republike Srbije zatražite odgovor na pitanje – da li je ovo što iznosi Oliver Ivanović zvaničan stav Vlade Republike Srbije?
Ako jeste – odakle Vlada Republike Srbije crpi ovakva ovlašćenja, pošto je Skupština donela Rezoluciju koja je potpuno suprotna od toga. A, ako to nije zvaničan stav Vlade, onda je pitanje – šta će predsednik Vlade učiniti sa inicijativom da se smeni Oliver Ivanović, kao očigledno nedostojan predstavnik srpskog naroda sa KiM, sa funkcije državnog sekretara. Izvinjavam se zbog prekoračenja vremena. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine, i to u odnosu na vas, gospođo Čomić, a pre toga u odnosu na gospođu Nadu Kolundžiju.
Naime, u svom prepodnevnom javljanju Nada Kolundžija je pokušala da objasni kako je SRS odgovorna zato što mi danas nemamo delegaciju u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, što nije tačno, i što su poslanici SRS na jedan vrlo slikovit način pre podne objašnjavali i, verujem, objasnili i ubedili građane da je pravi problem u tome što DS nije želela i nije imala interes da mi danas imamo svoju delegaciju u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.
Čuli ste i koji su sve razlozi zbog čega je to tako, ali gospođa Nada Kolundžija u jednom momentu reče kako su svi, koji danas sede u ovom parlamentu, narodni poslanici – zato što su im svima jednog dana verifikovani mandati.
Da, to je tačno, ali podsećam gospođu Nadu Kolundžiju da je bio verifikovan mandat, recimo, Dragiši Đokoviću, kao poslaniku DSS i u to vreme, kada su ga preoteli oni iz DS, nisu imali politički interes, jer je tada skoro stopostotno ovaj parlament bio protiv uvođenja tih fantomskih grupa. Setite se Bogoljuba Karića i kupovine nekih narodnih poslanika i formiranja poslaničke grupe stranke koja nije izlazila na izbore. Tada je DS htela da se pokaže da je demokratska, pa je u tom momentu uzela Dragišu Đokovića, obećala mu mandat narodnog poslanika, pa se onda ipak predomislila, pa su ga ostavili jedno vreme bez mandata, da se "demokrate" ne bi obrukale.
Takođe, sećamo se i čuvene pravne zablude nekih profesora pravnog fakulteta. Odlukom Vrhovnog suda, dokazani plagijator Stevan Lilić i još neki pravnici kojima je bio verifikovan mandat, pa kada ste oteli mandate DSS, sud vratio te mandate, pa onda oni podnosili ostavke, nakon podnetih ostavki ponovo se, zamislite, vratili u Parlament i tada su veliki pravnici rekli da su u pravnoj zabludi.
Dakle, to samo govorim nekim najplastičnijim primerima – šta vi iz DS zapravo smatrate demokratijom. Samo ono što je u vašem trenutnom interesu.
Gospođo Čomić, izvinjavam se, vidim da su prošla tri minuta, ali je neverovatno koliko vam vremena treba da izađete sa nekim argumentom i da nas ubedite da ste u pravu vi a ne mi, a očigledno je da ne možete da nas ubedite...
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Završavam, hvala. Mi od 10.00 časova raspravljamo o tome, a vi ste tek pre petnaest minuta izašli sa argumentom da delegacija danas nije otišla u Strazbur zato što je član delegacije Ivica Dačić, koji je u međuvremenu postao ministar, a videli ste da to nije argument, odnosno da to ne stoji na sajtu Saveta Evrope. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođa Pešić je pre nego što je pomenula mladog gospodina Miladina Kovačevića i njegov dolazak u parlament, kako je rekla, na poziv poslanika SRS... Nije to bio nikakav poziv, gospodin Kovačević je došao u parlament, dao je izjavu; nakon toga rekao je da je došao da se zahvali svima koji su podržali njega, njegovu porodicu, njegove prijatelje u periodu veoma teškom za njega i za članove njegove porodice.
Tačno je da je on ušao u Skupštinu sa poslanikom SRS i mi nemamo nikakav problem sa tim; i kad je Miladin Kovačević bio kidnapovan iz svoje kuće, uz prisustvo kamera B92, mi smo ovde govorili o tome, javno iznosili svoje mišljenje, svoje stavove. I sada tvrdimo da i na Miladina Kovačevića i, što reče Gordana Pop-Lazić, Ratka Mladića i svakog građanina Srbije koji nije pravosnažno osuđen za neko krivično delo mora da se primenjuje Ustav i moraju da se poštuju njegova osnovna ljudska prava.
Naš Ustav je predvideo ceo jedan odeljak koji je posvećen ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i mi o tome vodimo računa i uvek ćemo.
Ali, gospođa Pešić je rekla nešto drugo. Rekla je da su juče poslanici SRS uzurpirali parlament jer smo, ne znam koliko sati, govorili o formiranju neke bezbednosne jedinice ili jedinice bezbednosti, kako se to zove na Kosovu, tako kaže gospođa Pešić. Mi kažemo da smo juče govorili o formiranju vojske Kosova, šiptarske vojske na teritoriji Republike Srbije.
Kosovo i Metohija, to takođe piše u ovoj knjizi, a to je Ustav Republike Srbije, jeste sastavni deo Republike Srbije i mi srpski radikali ćemo se, koliko god je to u našoj moći, boriti i govoriti sa ovog mesta o tome da Kosovo i Metohija jeste Srbija i da je ono što se tamo dešava nelegalno, nelegitimno.
A, u vezi s tim što se vaše mišljenje poklapa sa mišljenjem Hilari Klinton, odnosno sa američkom administracijom, i ondašnjom i sadašnjom, ja sam vam jednom rekla da je o vašem političkom delovanju, ne samo vašem lično, nego jedne grupe vaših istomišljenika, vrlo interesantno napisano u knjizi dr Filipovića, mislim da se knjiga zove "Antologija globalističkog smrada".
Izvinjavam se, u toku je, zato poslanika SRS, a, vidim, i ostalih poslaničkih grupa... Sada su došli jedino ovi iz LDP, jer njih ne interesuje to što je u toku sednica Odbora za Kosovo i Metohiju i što ćemo kao parlament svakako dobiti odgovarajuće zaključke sa tog odbora. Uvereni smo da će većina ili gotovo svi članovi Odbora pre svega prihvatiti ono sa čime smo juče upoznali javnost, a što su stavovi i zaključci Zajednice srpskih opština na Kosovu i Metohiji.
Po Poslovniku, član 104. Ustav Republike Srbije je ono čime mi, srpski radikali, branimo svoje stavove. Čuli ste od kolega danas, jutros je gospodin Todorović započeo priču o tome, ali je malopre gospođa Judita Popović rekla šta je zapravo suština reagovanja LDP-a na posetu Miladina Kovačevića Narodnoj skupštini.
Lepo kaže gospođa potpredsednik Narodne skupštine - mi treba da budemo dobri sa svima, da sarađujemo sa svima. To, naravno, nije sporno, ali ne na način na koji to vidite vi, gospođo potpredsedniče Narodne skupštine. Lepo ste rekli - zašto mi da stavljamo prst u oko Americi, zašto da ne udovoljimo Amerikancima i ne damo im tog Miladina Kovačevića?
Izborili smo se za ovaj ustav koji ne dozvoljava izručivanje građana Srbije i nema tog interesa, nema tog američkog uslova koji je nama bitniji od života ijednog građanina Srbije, bilo da je on Miladin Kovačević ili bilo ko drugi. Mi i ovaj put govorimo apsolutno principijelno.
I koje to oni demokratske principe zastupaju, mislim pre svega na državu i administraciju američku? Čuli ste - Milosrdni anđeo, Irak, čuli ste kakav je odnos Amerikanaca. Koji Amerikanac je negde u svetu za bilo šta odgovarao izvan Amerike? A zna se kakve su zločine činili po Iraku. I danas-dan drže Gvantanamo. Je l' vi to ne znate, je l' mi to ne znamo? Je li to jedina država koja je formirala Međunarodni sud pravde u Hagu i sve naterala da potpišu akt o formiranju tog suda, a Amerikanci ga nisu potpisali jer ne dozvoljavaju da građanima Amerike sudi čak ni nekakav međunarodni sud, koji je formiran zato što su oni to hteli.
E, tako Amerikanci vode računa o svojim građanima, makar oni bili i zločinci, makar bili i ratni zločinci, makar bili ne znam kakvi kriminalci, a vi ovde hoćete da udovoljite Hilari Klinton, koja je rekla da će... (Predsedavajući: Vreme. Molim vas, gospođo Radeta, tri minuta je isteklo.) Evo, završavam.
Dakle, nećemo dozvoliti, sigurni smo da neće ni pravosudni organi, da će voditi računa o članu 32. Ustava i nećemo dozvoliti da se ispunjavaju želje Hilari Klinton i da se nevin momak Miladin Kovačević šalje u Ameriku, da tamo dobije doživotnu robiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 226. Poslovnika Narodne skupštine. Jutros je u Prvom dnevniku Javnog servisa gostovao državni sekretar za KiM. Ono što je gospodin, kao gost tog dnevnika, izneo, čini se da je vrlo uznemiravajuće. Odnosi se na formiranje bezbednosnih snaga lažne države Kosovo.
Radi se o tome da je državni sekretar zapravo rekao ono što mi, poslanici SRS, već mesecima unazad govorimo, a to je da država, državni organi, predsednik države nisu učinili ništa, ili bar nisu učinili dovoljno, da na KiM ne dođe do primene Ahtisarijevog plana. Jer, ono što se sada dešava na KiM jeste primena Ahtisarijevog plana.
Uostalom, to je za medije rekao i Vuk Jeremić, ministar inostranih poslova. Mi sada čujemo kako je predsednik države reagovao tako što je nekome uputio neko pismo. Bojimo se da to nije dovoljno. Tražimo da u ovaj parlament dođu i predsednik države, i ministar inostranih poslova i ministar za KiM.
Insistiramo da narodni poslanici raspravljaju o tome, da saznamo šta je to što su državni organi pripremili da se ne desi, da ne budemo iznenađeni, a očigledno je da te bezbednosne snage zapravo predstavljaju vojsku lažne države Kosovo. To je rekao jutros komandant te jedinice (ili već kako se zove), a državni sekretar kaže - biće veoma teško da se Srbija izbori s tom činjenicom. Očigledno je, kaže on, da je to nešto sa čime moramo da se suočimo.
To je ono o čemu mi pričamo. Moramo da budemo spremni, moramo da znamo šta država planira da uradi, a ne svaki put kada se desi nešto strašno, da se pojavi neki državni zvaničnik, slegne ramenima i kaže - desilo se, šta da radimo, videćemo, pisaćemo nekome neko pismo. Dakle, to je neozbiljno i neodgovorno od strane, pre svega, predsednika Srbije. Insistiramo da dođe ovde, sa predlogom, i on i svi nadležni u Vladi Republike Srbije, da bismo mogli da utvrdimo...
Kada je bio Predlog rezolucije vezan za KiM koji su podneli narodni poslanici SRS, DSS i Nove Srbije, niste prihvatili da to dođe na dnevni red. Neću da tvrdim da bi, da smo tada (Predsednik: Vreme.), evo završavam, o tome raspravljali i doneli određene zaključke, situacija bila drugačija, ali ni vi ne možete da tvrdite da ne bi.
Javljam se ponovo na osnovu člana 226. Gospođo predsedniče Narodne skupštine, mislim da govorimo o vrlo ozbiljnim temama. To što je jednom delu sale sve ovo neozbiljno i što se na to smeju, to samo proizvodi potrebu kod poslanika opozicije da im još jedanput objasne neke stvari.
Kada su u pitanju ove tzv. snage bezbednosti ili kako ih zovu u lažnoj republici Kosovo, odnosno na teritoriji Srbije, na KiM, pročitaću jednu rečenicu, citat.
Boris Tadić je u jednoj emisiji pre dva dana, na pitanje da li će se formirati na teritoriji KiM te jedinice, rekao ovako: "Mi smo inače predložili demilitarizaciju KiM, kao jedini način da se Kosovo uvede kao jedna zajednica u civilnu formu". Dakle, on već govori o Kosovu.
"Srbija ne prihvata i neće priznati državu Kosovo, ali to je jedna regija Srbije. Regija na tlu Evrope", vrlo interesantna konstatacija predsednika države, "na kojoj se jedino demilitarizacijom može obezbediti sigurnost za ljude koji žive na KiM. Njihove živote moramo da čuvamo."
Onda kaže, vrlo interesantno: "Da li će se one danas formirati? Moram da kažem da te snage ne ugrožavaju bezbednost Srbije, jer je to 2.500 lako naoružanih pripadnika bezbednosnih snaga, koje se ne zovu ni vojska".
Da li predsednik Srbije može ovako da govori o delu države čiji je predsednik? Ne može. I ovo jeste razlog, gospođo Đukić-Dejanović, zbog čega mi danas govorimo o tome i zbog čega insistiramo da predsednik države dođe pred narodne poslanike da razgovaramo na ovu temu, da ga pitamo šta je mislio kada je rekao za te bezbednosne snage da je to 2.500 lako naoružanih pripadnika bezbednosnih snaga (Bože, pa oni se, kaže, čak ne zovu ni vojska.) i koga oni tamo ugrožavaju.
Ovakvom politikom Srbiju ugrožava Boris Tadić. Ovakvom politikom i ovakvim stavovima Srbe sa Kosova i Metohije ugrožava Boris Tadić. Zato insistiramo da Narodna skupština raspravlja o tome i da se Boris Tadić obrati parlamentu.
Gospođo Dejanović, (Predsednik: Vreme.) završavam, izvinjavam se, rekli ste malopre da ne možete tako da ga pozovete, ali vi znate i poslovničku mogućnost i njegovu ustavnu obavezu – on mora da dođe ovde da razgovaramo o tome da li je i zašto je prihvatio ovakvo stanje na Kosovu i Metohiji.
 Hvala kolegama koji su mi prepustili reč i dozvolili da govorim pre njih.
Upravo zbog onoga što ste vi malopre rekli i na šta je gospođa Đukić-Dejanović više puta danas u toku rasprave pokušala da skrene pažnju, da kaže kako je bitno to što je danas predviđeno kao dnevni red, da je dnevni red utvrđen na predlog 221 narodnog poslanika (to znači gotovo svi, svega osam narodnih poslanika nije potpisalo ovaj predlog), upravo govori o nečemu drugom.
Mi, poslanici iz opozicije, inicirali smo da se radi posao koji je bio zapravo u nadležnosti vlasti. Vladajuća koalicija je trebalo već odavno da stavi na dnevni red i jednu i drugu tačku.
Mi smo mesecima unazad pričali o tome koliko je neophodno da se govori o tome. Mi smo ti koji insistiramo na završnim računima budžeta, mi smo ti koji kažemo da je neophodno da se stvore uslovi za rad Državne revizorske institucije, mi smo ti koji skrećemo pažnju (i ranije smo vrlo često skretali pažnju) na to da se stvore uslovi za rad gospodinu Šabiću i njegovoj ekipi, pa je to koliko-toliko dovedeno u red, mada mnogo toga još nedostaje.
Mi hoćemo o tome da govorimo i govorićemo o tome. To apsolutno nije sporno. Ali, ne možemo da čekamo da se bezbednosna, ili kako ih već zovu, ta vojna grupa na KiM, pretvori u zvaničnu vojsku, jer ona to zapravo i jeste. Ne možemo da čekamo, uz svo uvažavanje i gospode koja su ovde došla, za razliku od predstavnika Vlade, koji bi trebalo ovde da sede, a kojima od samog početka nije palo na pamet da dođu, jer njima bismo imali šta da kažemo i imaćemo i na temu ovoga što je na dnevnom redu. Jer, Vlada je odgovorna zašto ovi ljudi ovde, odnosno institucije koje oni predstavljaju, nemaju uslove za rad.
Ako im to nije bio dovoljan razlog, onda valjda imaju neke pres-službe, nekakve šefove kabineta, imaju nekoga ko nešto radi u toj vladi. Zar im niko nije skrenuo pažnju, ako predsednik i predsedavajući nije, da mi insistiramo da dođe, ako to ne može predsednik države (a ne vidim zašto ne bi mogao, u pitanju su teme od interesa za državu Srbiju i za sve građane Srbije), zašto onda nije došao Jeremić, Bogdanović, zašto ne dođe neko da nam kaže...
Vi, izvinite, ne znate ništa više nego mi, i vi se informišete iz novina. Mi hoćemo da se o stanju na KiM informišemo od onih koji su u ovoj državi za to odgovorni. Samo iz tog razloga, ovo nije nikakva opstrukcija, ovo je nešto što, ubeđeni smo, danas interesuje svakog kome je stalo do države Srbije.
Vrlo sam iznenađena da i predstavnici vlasti ne raspravljaju o ovome. Juče je neko, predstavnik jedne poslaničke grupe iz vlasti, nešto i rekao o tome. Danas niko ništa. Nije od juče do danas problem rešen.
Naprotiv, danas imamo najavu državnog sekretara, sinoć najavu ministra Jeremića da je to neminovnost, nešto na šta mi možemo samo da slegnemo ramenima i da napišemo pismo dragom Ban Ki Munu, kao nekad dragom Džordžu. Šta imamo od toga? Nažalost, nemamo ništa. Zato insistiramo da se ovde o tome raspravlja.
U skladu sa članom 226. podsećam na jedno od javljanja kolega iz SRS kada smo pre podne govorili o jednom neverovatnom presedanu u međunarodnom pravu, a taj presedan se odnosi na podizanje optužnice Haškog tribunala protiv dr Vojislava Šešelja zbog nepoštovanja suda. To je nekim kolegama iz DS bilo smešno. Naravno, to su verovatno oni koji i danas misle da je to što je Zoran Đinđić u dogovoru sa Karlom del Ponte napisao optužnicu protiv Vojislava Šešelja da bi ga sklonio iz Srbije nešto najbolje što je Đinđić u svojoj karijeri mogao da uradi.
Mi, srpski radikali, i inače govorimo o haškom procesu protiv Vojislava Šešelja i svih Srba protiv kojih se vodi postupak u Haškom tribunalu, ali ovo zaista jeste neverovatan presedan, da je čovek koji je optužen za najteže ratne zločine skoro šest godina u Tribunalu i da se, kada je ostalo još svega 18 sati do kraja izvođenja dokaza optužbe, Haški tribunal, verovatno u svojoj nemoći, pokuša i sa optužnicom protiv Vojislava Šešelja zbog nepoštovanja suda.
Zašto ja sada o ovome govorim? Zato što mi u Srbiji imamo jedan sud koji se apsolutno ugleda na Haški tribunal. Radi se o Veću za ratne zločine Specijalnog suda u Beogradu.
Pre dva dana sam sa kolegama Jojićem i Slavkom Jerkovićem prisustvovala delu završnih reči branilaca optuženih za ratni zločin u Ovčari kod Vukovara. Tada sam zaista videla neverovatnu sličnost sa Haškim tribunalom, od '' ustanite, molim vas'' kad ulazi sudija do svega onoga što smo čuli o svedocima saradnicima, koji su rekli da su lično vršili zločin, ubijali na Ovčari (oni su ovde svedoci saradnici, njihova imena moraju da se štite).
Razgovarala sam tamo sa gospodinom Brunom Vekarićem. Bez obzira na to šta ja mislim i o tom tužilaštvu i o radu pojedinih ličnosti u tom tužilaštvu, normalno sam razgovarala s tim čovekom o nekim stvarima koje su sada aktuelne i zamislite, dok smo razgovarali, javili su se sa neke televizije gospodinu Vekariću i kažu - da li je tačno da su radikali upali u Specijalni sud i da su tamo napravili haos?
Da li postoji sloboda u ovoj državi Srbiji, sloboda za one koji se sa likom Vojislava Šešelja na reveru pojavljuju u svim državnim institucijama? Da li je moguće da je nekome palo napamet da to proglasi nekakvim upadom i hitnom intervencijom? Moram da kažem da je gospodin Vekarić rekao da nema ni govora ni o kakvom upadu, da je tačno da smo mi tu prisutni, ali suđenje je javno, mi slobodni građani prisustvujemo i ''divimo se'' sličnosti Specijalnog suda i Haškog tribunala.
Javljam se na osnovu člana 201. Poslovnika. Dame i gospodo narodni poslanici, u toku rasprave o Predlogu zakona o budžetu, 29. decembra prošle godine, pitala sam u kom razdelu, u kojoj glavi, u kojoj ekonomskoj klasifikaciji ste, gospodo iz Ministarstva, iz Vlade Republike Srbije, predvideli 1.250.000 evra nekim eventualnim cinkarošima koji bi vam odali gde se nalaze Ratko Mladić i Goran Hadžić. U međuvremenu je ministar Rasim Ljajić rekao da taj neko ko bi tako nešto uradio čak ne bi imao obavezu ni da plaća porez na to, jer je država obezbedila čak i da plati porez ako bi se našao neko ko bi izdao srpske heroje.
Tada sam, naravno, rekla i sada ponavljam ono što mi mislimo – da je gotovo nemoguće da se ovaj trošak iz budžeta desi, ali sam pre neki dan ponovo pitala kada ću dobiti odgovor na ovo pitanje. Neko od dežurnih ministara prošle nedelje je rekao da je odgovor u Vladi pripremljen, da jesu predviđena sredstva u budžetu, ali nije umeo da kaže precizno. Rekao je da ću dobiti odgovor u pisanom obliku, jer je takav krenuo iz Vlade.
Vi ste mi, gospođo ministre, prekjuče rekli da vi pri zdravoj pameti nikada ne biste dozvolili da se sredstva iz budžeta koriste u ove svrhe.
Pitanje koje sam i 28. decembra postavila, a ponovila pre dva dana, jeste: ako to nisu sredstva iz budžeta, da li su to sredstva od onih pet miliona evra koje treba neko u Vladi ... ili neko, kao što je u slučaju Radovana Karadžića ili pre toga Slobodana Miloševića, neko ko je dobio na ime raspisane poternice pet miliona dolara iz SAD?
Radi javnosti i radi građana Srbije koji pune budžet Republike Srbije, iako vi pri zdravoj pameti, kako rekoste, to ne biste uradili, odgovor koji sam dobila potpisao je Slobodan Ilić, ovde piše "p.o. ministra", on je valjda državni sekretar, ne znam šta znači ovo "p.o.", valjda "po ovlašćenju ministra", pretpostavljam. On kaže ovako: "Prema Zakonu o budžetskom sistemu, za neplanirane svrhe za koje nisu izvršene aproprijacije...", ne razumem kakva vam je to neplanirana svrha kad ste već objavili taj raspis, "... ili za svrhe za koje se u toku godine pokaže da aproprijacije nisu bile dovoljne, sredstva se obezbeđuju iz tekuće budžetske rezerve. U skladu sa tim, u slučaju potrebe navedena sredstva biće obezbeđena iz tekuće budžetske rezerve".
Dakle, vi ste ipak planirali da parama građana Srbije platite tih 1.250.000 evra, milion za glavu Ratka Mladića, a 250.000 za, po vašoj proceni, jeftiniju glavu Gorana Hadžića, plus porez koji bi taj neko ko bi, eventualno, ocinkario jednog od ove dvojice...
(Predsednik: Vreme.)
Gospođo, javila sam se na osnovu člana 201. Dakle, vi ste spremni da platite ta sredstva, ali vi ta sredstva kradete iz džepova građana Srbije. Pitala sam vas onda, pitam vas i sada: da li ste sigurni da imate saglasnost građana Srbije koji pune budžet da njihovim parama platite cinkaroše srpskih junaka? Mi smo ubeđeni da većina građana Srbije to ne želi, da vam većina građana Srbije to nikada ne bi dozvolila.
Kao Vlada morate, kada je budžet u pitanju, da se ponašate u skladu sa pažnjom dobrog domaćina. Morate da vodite računa da pare u budžetu dobijate od naroda i da raspodela tih para treba da bude u skladu sa voljom naroda.
Dakle, ne igrajte se sa tim, povucite ovu nagradu koju ste raspisali, ionako ste je džabe raspisali. Nema u Srbiji izdajnika, bar ne u običnom narodu, koji su spremni da za bilo koje milione evra prodaju ni Mladića ni Hadžića.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom na to da ste vi iz vladajuće većine prilikom usvajanja ovog dnevnog reda izglasali da se o svih ovih sedam zakona, koji se ovako nazivaju - prateći zakoni uz budžet, raspravlja u objedinjenoj raspravi, sada ću da se vrlo kratko sa po jednom ili dve rečenice vratim na ova prethodna dva zakona, pre svega na izlaganje gospođe Dragutinović kojoj nisam replicirala u vreme kada je govorila u završnoj reči o zakonu o administrativnim taksama, a i o zakonu o privremenom izuzimanju od oporezivanja porezom na dohodak građana određenih vrsta prihoda.
Amandmani SRS, našeg poslanika, koji se odnose na administrativne takse, podsećam i narodne poslanike i javnost, bili su takvi jer smo u suštini hteli da se taj zakon uopšte ne nađe na dnevnom redu i da se ne glasa o njemu. Zato su naši amandmani bili takvi pa smo predlagali brisanje svakog člana pojedinačno, jer je to jedina poslovnička mogućnost.
U obrazloženju ste, gospođo ministre, rekli zašto smo mi to tražili. To je zato što smo insistirali da se ne povećavaju administrativne takse i da se teret ekonomske krize ne prebacuje na građane Srbije, već da Vlada nađe neke mogućnosti da što lakše i što jednostavnije, koliko je moguće u ovim okolnostima, prevaziđemo tu krizu.
Vi ste stalno, kada poslanik govori sa govornice, a vi odatle, govorili da se ne radi o povećanju administrativnih taksi. Naravno da se radi. Kada ste u završnoj reči nakon završetka rasprave o amandmanima zaključili, rekli ste ovako – da su administrativne takse kod nas, prema zakonu koji ćete verovatno u Skupštini većinom usvojiti, 5% od nacionalnog bruto proizvoda, a da je praksa u Evropi da to bude 7% i da ima još prostora za povećanje administrativnih taksi.
Gospođo Dragutinović, morate da vodite računa kada pričate o zemljama EU i o tome na kom nivou su im administrativne takse, električna energija itd., odnosno da malo vodite računa o tome na kom nivou je broj nezaposlenih i da malo uporedite sa odnosom u Srbiji i šta znači prosečna plata u Srbiji. Vi kažete da je to nekih 300 evra i da je to, otprilike, prosečna zarada u Srbiji, a dobro znate da to nema veze sa stvarnošću. To jeste verovatno statistički i matematički izračunati prosek, ali to je prosek u kojem je plata Bojana Krišta od 20.000 evra. Dakle, većina ljudi u Srbiji, sem onih koji su zaposleni u državnoj upravi i po lokalnim samoupravama, dakle, onih koji se finansiraju iz budžeta, radi za maksimalno 200 evra. To je činjenica i to je nešto što će da potvrde oni koji prate rad ovog parlamenta.
Dakle, trebalo bi da Vlada vodi malo računa i o tome, a pogotovo sa aspekta onolikog broja nezaposlenih i sa aspekta ovog straha koji svakodnevno možemo da pratimo i u medijima. Poručuju nam razni ministri koliko će u kojem ministarstvu da bude novootpuštenih; to bi trebalo da vam bude reper i motiv kada govorite i kada predlažete neke zakone Narodnoj skupštini.
Takođe želim vrlo kratko da se osvrnem i na amandman gospođe Lidije Dimitrijević na član 4. stav 1. Predloga zakona o privremenom izuzimanju od oporezivanja poreza na dohodak građana određenih vrsta prihoda, gde je predložila da se u članu 4. stav 1. reči: "2009." zameni rečima "2009. i 2010". Vrlo kratko bih kazala, da bi se uopšte znalo o čemu se tu govori.
Član 4. tog predloga zakona kaže da se ne utvrđuje i ne plaća porez na prihode od poljoprivrede i šumarstva na katastarski prihod za 2008. i 2009. godinu.
Moja koleginica Lidija Dimitrijević odlično je obrazložila zašto mi srpski radikali predlažemo da se ova odredba odnosi i na 2010. godinu, sa zaista dosta primera koji su vrlo životni i koje su građani Srbije i te kako razumeli.
Vi ste zvanično u aktu koji je potpisao Mirko Cvetković rekli da se amandman ne prihvata s obzirom na to da je izuzimanje od oporezivanja prihoda od poljoprivrede na katastarski prihod za 2008. i 2009. pravilno odmeren. Šta to znači ne znam, jer može biti pravilno odmeren i za 2010. godinu. To nije nikakav egzaktan podatak, znate, ako vi kažete da mislite da je nešto pravilno odmereno.
Dalje kažete: "i odražava kontinuitet dosadašnjih zakonskih rešenja – izuzimanje od oporezivanja za 2004. i 2005. godinu, pa zatim i za 2006. i 2007. godinu." Ovde smo potpuno razumeli i retroaktivnost primene ove odredbe i tu nema ničeg spornog kada je u pitanju 2008. godina.
Ovo što smo dobili kao zvanično obrazloženje sa potpisom predsednika Vlade Republike Srbije i ono što ste vi rekli sa ovog mesta nije isto. Vi ste rekli da ste svesni da ovaj zakon nije dobar i da planirate da u prvom kvartalu Skupštini predložite potpuno nov zakon i da će onda verovatno u tom zakonu biti predviđeno i ovo što je predviđeno od strane narodnih poslanika kroz amandmane. Dakle, nije isto to što ste vi rekli i ovo što je rekao gospodin Mirko Cvetković. Čak i ako je tačno da ćemo imati novi tekst zakona, to nikako nije smetnja da prihvatite amandman Lidije Dimitrijević i da već sada predvidite da će poljoprivredni proizvođači biti oslobođeni od poreza na katastarski prihod i za 2010. godinu.
Zapravo, ja sam htela nešto drugo da vas pitam o ovome, ali kada je u pitanju poljoprivreda i odnos Vlade Republike Srbije prema našem seljaku, onda to zaista otvara nove i nove teme i o tome može mnogo da se govori zato što jeste činjenica da vi ne vodite računa, nijedna vlada unazad nekoliko godina, da kažem od 2000. godine sasvim izvesno, od kad je DOS na vlasti, ne vodi računa o seljaku, ne vodi računa o onome u šta su sve oči uprte.
Znate, u ovoj ekonomskoj krizi koja nam sledi, ako nas ne izvuku poljoprivredni proizvodi, i to po nekim povoljnim cenama, onda će građani Srbije umirati od gladi, vi ste toga svesni.
S druge strane, ne možemo da očekujemo od seljaka da na svoju štetu proizvodi bilo šta, da iznosi na pijacu i da od toga nema nikakvu, bar minimalnu, zaradu.
S obzirom na to da je od 2004. godine zaključno sa 2007. godinom postojao taj propis, ta norma koja je oslobađala poljoprivrednike, a vi ovde kažete da se održava kontinuitet dosadašnjih zakonskih rešenja izuzimanja od oporezivanja zaključno sa 2007. godinom, moje suštinsko pitanje, na koje bi trebalo da odgovorite, jeste - šta će biti sa onim porezom koji je plaćen za 2008. godinu, jer 2008. godina do ovog zakona o kojem sada raspravljamo nije bila obuhvaćena i nije bila u kontinuitetu, je li tako? Nije.
S obzirom na to da su naši seljaci vrlo savesni kada je u pitanju država, verujem da su mnogi platili porez za 2008. godinu, a onda je praktično pitanje šta im znači sada, na početku 2009. godine, oslobađanje poreza za 2008. godinu?
Da li ste eventualno predvideli za one koji su to platili da se to na neki način prenese na neki period kada budu ponovo plaćali porez?
Znate, ovo nije jedina oblast, vrlo često čujem primedbe, recimo, taksista u Beogradu, gde jedan veći broj ljudi uredno plaća poreze, doprinose itd., a postoje neki ljudi koji se takođe bave taksi delatnošću, koji ne plaćaju sve to. Onda posle izvesnog vremena Vlada donese neku uredbu, da bi zaokružili neki obračun, nemam pojma zbog čega, da onaj ko nije platio ne mora ni da plaća. Onda je na šteti onaj ko uredno izvršava svoje obaveze prema državi.
Morali biste da budete malo životniji u predlaganju propisa i kolege narodni poslanici koji glasaju za vladine predloge takođe treba da budu malo više u saglasnosti sa onim što se stvarno u životu dešava.
Konačno, evo dođoh do predloga zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i amandmana na član 5. gde sam predložila da se reči "ministar nadležan za" zamene rečima "nadležno ministarstvo".
Ovo je jedan od amandmana koje mi srpski radikali uporno podnosimo kad god vi iz Vlade Republike Srbije dostavite predlog zakona gde kažete da je za nešto nadležan ministar, za nešto za šta ministar zapravo ne može da bude nadležan.
U obrazloženju kažete da ne prihvatate ovaj amandman s obzirom na to da je članom 23. stav 2. Zakona o državnoj upravi propisana, između ostalog, nadležnost ministra za donošenje određenih propisa. Tu baš i jeste problem, jer i kada je ovaj zakon donošen mi smo vas upozoravali da ne možete da donosite zakon koji nije usaglašen sa Ustavom Republike Srbije. Takva nadležnost ministara, kako je vi predviđate i tim Zakonom o ministarstvima i kasnije svim zakonima koje donosite, gde određujete ministrima nadležnost koju po Ustavu nemaju, očigledno je neustavna.
Još tada kada se govorilo o Zakonu o ministarstvima i kada smo na to skretali pažnju uvek smo govorili da nije dobro da neko ko je ministar, bez obzira na to ko je trenutno ili ko će biti i kojoj stranci pripada, ima preširoka ovlašćenja. Ministarstvo je institucija.
A zašto sve vreme pričamo o Ustavu? Zato što član 136. stav 2. Ustava Republike Srbije kaže: "Poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi organi državne uprave određeni zakonom."
Dakle, Ustav vas nije predvideo kao organ, gospođo ministre, vi ste starešina organa. Organ je taj koji treba da stoji u zakonu, i ovom i svakom drugom. Pokušajte da objasnite, imam utisak da vi to potpuno razumete, i vašim kolegama na sednicama Vlade kada predlažete zakone da vode računa i da vodite računa o tome. Mi moramo svaki put na ovo da skrećemo pažnju i onda vi to ne prihvatate. Potroši se 15 minuta da se govori o tom amandmanu, a vi nikad ne naučite lekciju i svaki put ponovo hoćete da ste vi ministri državni organi. Ne, vi ste državni činovnici, u suštini starešine organa, predstavljate organ, ali vas Ustav ne vidi kao državni organ, jer to niste.
Dame i gospodo narodni poslanici, dobro je da je konačno dežurni ministar u Vladi Republike Srbije gospođa Dragutinović i verovatno ćemo danas u toku rasprave po ovim amandmanima da se podsetimo i nekih amandmana i nekih pitanja koja smo imali za gospođu Dragutinović, na koje nismo mogli dobiti adekvatne odgovore od ministara koji su ovih prethodnih dana ovde bili samo da bi zadovoljili formu, da ne bismo pravili pitanje po Poslovniku.
Zato očekujem da se gospođa Dragutinović aktivno uključi u komunikaciju sa narodnim poslanicima, da bismo što kvalitetnije obavili raspravu u pojedinostima o svim ovim zakonima, koji su zapravo neophodni i nisu samo prateći, nego suštinski zakoni za sprovođenje budžeta Republike Srbije, koji je sa značajnim prekoračenjem roka usvojen krajem prošle godine, 30. decembra.
Mi smo i tada govorili i podsećali da samo donošenje budžeta bez ovih zakona, na osnovu kojih se zapravo puni budžet, i nema neke svrhe, osim što je Vlada Republike Srbije mogla da kaže formalno - donet je budžet do kraja godine za narednu godinu.
Dosta je amandmana podneto na sve ove zakone, na svih beše sedam zakona, a kada je u pitanju zakon o izmenama i dopunama Zakona o republičkim taksama, poslanici SRS svoj stav o ovom zakonu izneli su tako što smo predložili da se svi članovi ovog predloga zakona brišu, odnosno da je naš stav da ovaj zakon ne treba da se donosi zato što ovaj zakon u suštini znači povećanje administrativnih taksi.
Vi klimate glavom da to nije tako. To isto su radile i vaše kolege koji su sedeli tu umesto vas. Ali, znate, dovoljno je biti pismen i pročitati Predlog ovog zakona i postojeći Zakon o administrativnim taksama i onda je očigledno da to jeste suština donošenja ovog zakona.
Naš stav je da je nedopustivo da se teret ove ekonomske krize prebaci na građane Srbije. Država mora da bude odgovornija. Vlada Republike Srbije je odavno već trebalo da uradi i predstavi i Narodnoj skupštini i javnosti neki svoj program koji bi nam olakšao prolazak kroz ovu krizu koja je zahvatila ceo svet.
Mada su nama i predsednik države i potpredsednik Vlade, Đelić, pre dva-tri meseca govorili da će ta kriza zaobići Srbiju, zapravo da će ova kriza biti podsticajna i da će dovesti strane investitore u Srbiju. Naravno, jasno je i tada bilo da je to potpuno besmisleno. Oni su posle prestali o tome da govore.
Podsećam i da je predsednik Vlade, gospodin Cvetković, pre dva meseca dao jednu izjavu da je formiran neki koordinacioni tim, ili kako se već zove, koji bi trebalo da utvrdi neka merila za prevazilaženje, odnosno za neki lakši prolazak kroz krizu i da je rekao da je između ostalih član tog tima i guverner Narodne banke.
Istog dana guverner Narodne banke je odgovorio na pitanje novinarima da on niti zna da postoji taj tim, a pogotovo ne zna da je on član toga tima.
Sve ovo je radi podsećanja građanima Srbije, a i vama gospođo ministar, da bismo vam skrenuli pažnju da nećemo dozvoliti da svu nesposobnost i neodgovornost Vlade Republike Srbije prebacite na tu ekonomsku krizu. Vi ste tu kao Vlada Republike Srbije da nađete načina da građani Srbije što bezbolnije kroz sve ovo prođu.
Umesto toga, vi povećavate administrativne takse. Vi kao resorni ministar pretite povećanjem PDV-a. Vaš saradnik, gospodin Ilić, državni sekretar, takođe je posle vas dao takvu izjavu. Dakle, to je nešto što građani Srbije treba očigledno da očekuju, a to neće biti dobro, jer će to samo potvrditi da vas baš briga za građane Srbije, da vi niste socijalno odgovorna, već socijalno neodgovorna Vlada i da želite da građani Srbije zapravo budu ti koji će da nose teret svih ovih problema koji su nas zadesili.
Vi ste, gospođo Dragutinović, ostali dužni narodnim poslanicima, lično sam u ime poslaničke grupe SRS postavila neka vrlo bitna pitanja. Sad ću vas podsetiti. Rekli ste, zapravo to je vaša obaveza, ali ste i obećali krajem prošle godine da ću vrlo brzo dobiti te odgovore.
Vaše kolege, a i gospodin Ilić, prošle nedelje su rekli da su ti odgovori pripremljeni i da su upućeni ka Skupštini. Bilo bi dobro da negde od Nemanjine do Kralja Milana pošaljete nekog usput da traži gde su zatureni, gde su ispali, izgubljeni odgovori na poslanička pitanja, odnosno to smo tražili ne kao poslaničko pitanje, nego kao obaveštenje.
Jedno se odnosi na budžetsku inspekciju na Aerodromu Beograd. Rekli ste da će taj posao biti završen 31. decembra, a danas je 19. januar. Prošlo je dovoljno dana kada je trebalo narodne poslanike obavestiti o tome koliko smo bili u pravu i u čemu smo bili u pravu, ili eventualno nismo, kada smo govorili o Bojanu Krištu, o čuvenoj plati od 20.000 evra.
Ko zna kakvih je još, ako je bilo malverzacija i mahinacija u poslovanju Aerodroma Beograd. Možda nije nikakvih, ali mi smo zato insistirali da tamo ide budžetska inspekcija. Vi ste rekli da je upućena i da će posao završiti, ponavljam, do kraja prošle godine. Molim vas dok traje rasprava o ovim predlozima zakona da dobijemo taj izveštaj da bismo mogli da razgovaramo o tome.
Takođe ste rekli da ste na zahtev ministra Šutanovca uputili finansijsku ili budžetsku inspekciju u Ministarstvo odbrane, vojske, pa tražimo izveštaj i o tome s obzirom na izjave koje je svojevremeno davao Ponoš, koji više nije na toj funkciji, da vidimo da li je u Ministarstvu sve rađeno u skladu sa propisima.
Ono što nas ovih dana naviše interesuje, potencirali su to narodni poslanici i nakon toga što sam ovo tražila kao poslaničko pitanje - tražimo najhitnije da nam kažete u kojoj stavci budžeta ste predvideli 1,250 miliona evra, milion za nekog cinkaroša koji bi eventualno izdao Ratka Mladića a 250.000, po vašoj proceni, za znatno jeftiniju glavu Gorana Hadžića?
Gospodin Rasim Ljajić je u međuvremenu rekao da čak taj neki cinkaroš koji bi se eventualno pojavio da ne treba da brine - da će država čak i da plati porez na taj iznos koji bi taj neko dobio.
Pošto je ovde prošao Predlog budžeta i raspravljali smo o njemu i nigde nismo videli da je nešto tako predviđeno u budžetu, želeli bismo da znamo da bismo obavestili građane Srbije na koji način Vlada Srbije troši njihove pare. Dakle, rečno je od strane vaših kolega, mislim da je gospodin Oliver Dulić ili neko drugi od ministara, ne znam pošto su se ređali prepodne i popodne, da je taj odgovor pripremljen i da treba da stigne u Skupštinu, pa vas molim da ubrzate dolazak tog odgovora narodnim poslanicima - da vidimo da li ste zaista te pare negde predvideli ili ćete možda te pare da izdvojite od onih pet miliona dolara koje ćete dobiti za izručenje, eventualno, ne daj Bože, Ratka Mladića od američkih vlasti.
Naravno to podrazumeva i pitanje ko je dobio i pare za glavu Slobodana Miloševića i ko je dobio i pare za glavu Radovana Karadžića, jer su i jedan i drugi kao i Mladić na isti način bili ucenjeni.
Kada je u pitanju član 18. Predloga zakona na koji je Zoran Krasić podneo amandman, bitno je reći da se taj član 18. odnosi na član 19. osnovnog zakona. Upravo ovaj član je u prilog našoj tvrdnji da ovaj zakon nije menjan iz razloga koji ste vi naveli u obrazloženju, pogotovo kao razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku - da je suština samo povećanje administrativnih taksi.
Vi ste u razlozima za donošenje zakona po hitnom postupku rekli - da bi nedonošenje ovog zakona onemogućilo usaglašavanja predmeta taksene obaveze, sa spisima i radnjama iz nadležnosti republičkih organa i organizacija za čiji se rad plaća taksa, posebno imajući u vidu nadležnosti Republike Srbije, koje su prešle na Republiku Srbiju kao državu sledbenika državne zajednice Srbija i Crna Gora, kao i nadležnosti uređene propisima donetih nakon poslednjih izmena i dopuna zakona, što bi imalo štetne posledice u pogledu postojanja, odnosno visine taksene obaveze za spise i radnje odgovarajuće složenosti, a stoga i na visinu ostvarenih sredstava po osnovu naplate takse. Imajući u vidu da se taksa plaća u cilju podmirenja troškova rada organa prouzrokovanih zahtevima zainteresovanih lica, nedonošenje zakona po hitnom postupku bi moglo da prouzrokuje štetne posledice na rad organa i organizacija.
S obzirom da je ovaj zakon, ako je ovo suština što ste napisali kao obrazloženje, odnosno trebao je da bude donet mnogo ranije, odmah nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore. Na koji način se do sada u međuvremenu naplaćivala ova taksa, jer su se i ovi poslovi obavljali i u međuvremenu? Ako je nastupila neka šteta za rad organa i organizacija, onda je neophodno da nam kažete koja je to šteta, kolika je šteta i ko je za tu štetu odgovoran. Ako toga nije bilo, onda nema potrebe za donošenje ovog zakona na ovaj način.
Član 19. koji je regulisan u Predlogu zakona članom 18., za koji je kolega Krasić tražio da se briše, odnosi se na akta na koja se ne plaća taksa. Nekoliko primera ću sada samo da napomenem, da građani Srbije znaju za šta plaćaju taksu, koliko plaćaju taksu i ne moramo mi odavde da ih ubeđujemo da je ovo povećanje takse ili da nije, jer svi građani znaju da pored ovoga što je predviđeno kao republička administrativna taksa moraju da plate taksu i u lokalnoj samoupravi, što građani razumeju, jer tu taksu plaćaju nekome ko radi neki posao za njih, a republička administrativna taksa se naplaćuje onako, da bi se napunio budžet, jer vi kao republički organ ništa ne radite, nego lokalna samouprava ovo radi kao poveren posao.
Kažete, za šta se sve sada ne plaćaju takse - za spise i radnje u postupku za sastavljanje, odnosno ispravljanje biračkih spiskova, kao i spiskova za kandidovanje, ovo se nikada nije plaćalo i ovo je regulisano već drugim zakonom; za spise i radnje za koje je oslobođenje od plaćanja takse posebno propisano tarifom, dakle i ovo se nikada nije plaćalo; za potvrdu o pravosnažnosti ili izvršnosti koja se stavlja na upravni akt, ni ovo se nikada nije plaćalo, ali evo isteklo je 15 minuta. Sve ovo što ste nabrojali u članu 18. već je regulisano nekim drugim propisima i za to se do sada taksa nije plaćala.
Dame i gospodo narodni poslanici, konačno dođosmo, gospođo Dragutinović, do člana 25. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama, koji je zapravo suština ovog zakona i koji je osnovni razlog zbog čega smo mi predložili brisanje svih prethodnih članova, da bismo predložili brisanje i ovog člana i da bismo našim amandmanima sprečili Vladu Republike Srbije da, povećanjem administrativnih taksi, puni budžet.
Vi ste odbili ovaj predlog sa jednim detaljnim obrazloženjem koje je prepisano iz obrazloženja Predloga zakona, pa između ostalog kažete da se amandman ne prihvata jer član 2. Predloga zakona predlaže prestanak važenja zakona o saveznim administrativnim taksama, čime se daje doprinos pravnoj sigurnosti i obezbeđuje transparentnija i jednostavnija primena propisa kojima se uređuju takse.
Prošle nedelje sam, kada sam govorili o nekom od amandmana na Predlog ovog zakona, skretala pažnju na ovo poprilično smešno obrazloženje, jer istina je, kada je prestala da postoji državna zajednica Srbija i Crna Gora, već tada je trebalo staviti van snage sve one zakone koji su regulisali i ovu i bilo koju drugu materiju na tom nivou i da je trebalo uskladiti te republičke propise sa novim nadležnostima koje je dobila Republika Srbija. Tek sada ste se setili da ovo uradite, a nisam dobila odgovor šta je bilo u međuvremenu? Šta je to u međuvremenu bilo netransparentno, jer kažete da ovaj zakon doprinosi transparentnosti u naplati administrativne takse? Šta je to davalo pravnu nesigurnost, jer kažete da ovaj zakon obezbeđuje pravnu sigurnost građana Srbije?
Ako je tačno i jedno i drugo, i nema razloga da ne bude, ali ostaje pitanje na koje bi trebalo da nam date odgovor, gospođo ministar, šta je bilo u međuvremenu? Kako ste vi kao ministar finansija dozvolili do sada da se administrativne takse naplaćuju na netransparentan način? Kako ste dozvolili da, zbog nepostojanja ovog zakona, živimo u pravno nesigurnoj državi, jer ste vi predlagač ovog zakona i morate da nam odgovorite na ta pitanja.
Član 25, rekoh to je suština, to su tarifni brojevi, negde oko 250 ili konkretno 248 tarifnih brojeva koji, svaki pojedinačno, predlaže koliko će za koji akt ili posao biti naplaćena republička administrativna taksa.
Prošle nedelje kada smo govorili o ovom zakonu, mislim da je Zoran Krasić, između ostalog, napomenuo, odnosno zapitao se koliko će sada koštati izdavanje novih pasoša. Gospodin Ilić, državni sekretar, vaš saradnik je tada sa mesta pokazao da će koštati nula dinara, i naravno da je slagao, da je obmanuo građane.
Nema tog posla koji može građane da košta nula dinara. Pre svega, kada su konkretno u pitanju pasoši, da bi se dobio pasoš neophodno je da se priloži, između ostalog, uverenje o državljanstvu. Uverenje o državljanstvu se plaća. Tu su potrebne fotografije, još neki obrasci i plus opštinska administrativna taksa, koja se plaća u MUP-u, jer je MUP na opštinskom nivou, ali zašto sam pomenula upravo ovaj primer?
Zbog uverenja o državljanstvu, zbog kojeg vi niste morali, odnosno uopšte zbog uverenja niste morali da menjate, beše to valjda član 20, bio je to amandman Milovana Radovanovića, gde ste dodali novi stav, da se mora naglasiti da uverenje ne može da se koristi u neku drugu svrhu.
Hoću da vas podsetim ili nekoga ko vam je pomagao kao saradnik u izradi ovog predloga zakona da se uverenja izdaju na osnovu Zakona o opštem upravnom postupku. Nekada je to bio član 176, dobro se sećam, i u uverenju uvek stoji da se uverenje izdaje na zahtev tog i tog i da se koristi u svrhu tu i tu.
Niste morali da pravite farsu da bismo došli do člana 25. Predložili smo da se ceo član briše. Kasnije ćemo aktivno učestvovati u raspravi kolega koji su tražili da se menjaju pojedini tarifni brojevi, ali mislili smo da nema mesta uopšte da se ovo u ovom momentu na ovaj način reguliše, jer je sve ovo do sada bilo regulisano. Sve takse su se naplaćivale i do sada.
Ne možete da nas ubedite da ovaj zakon, između ostalih, ne služi samo da bi Vlada Republike Srbije što lakše prevazišla ekonomsku krizu, koja je prisutna i u Srbiji, kao i u celoj Evropi, i tek će biti. Umesto da budete, kako ste se hvatili, socijalno odgovorna Vlada, pa da vi kao Vlada nađete neka rešenja, neke moduse da građani Srbije, što je moguće lakše, prevaziđu ovaj veoma težak period koji nam sledi.
Radi javnosti ću, pre svega, da skrenem pažnju na neke od taksi koje ste predvideli u članu 25, odnosno visinu tih taksi. U tarifnom broju 2. predvideli ste da za zahtev za davanje tumačenja, objašnjenja, odnosno mišljenja o primeni republičkih propisa košta hiljadu dinara. Moje pitanje je najpre, od koga će se tražiti ovo mišljenje? Jedini koji je ovlašćen za autentično tumačenje propisa jeste Skupština Srbije. Ne bi trebalo i ne bi smelo da se za takvo mišljenje Skupštine Srbije naplaćuje bilo kakva taksa. Mi smo narodni predstavnici i mi ne bismo smeli da dođemo u situaciju da za takve usluge naplaćujemo, i to taksu od hiljadu dinara, koja uopšte nije mala.
U tarifnom broju 3. predvideli ste da se zahtev za otkup stana, recimo, plaća 900 dinara. Ovome mora da se doda i opštinska administrativna taksa, jer se otkup stanova, u skaldu sa Zakonom o stanovanju, vrši na nivou lokalnih samouprava.
Sami znate da je vrlo mali broj stanova koji su neotkupljeni, da više nema mogućnosti da se dobijaju stanovi koji bi mogli da se otkupljuju u skladu sa ovim zakonom, osim nekih koji su još ostali neotkupljeni. Potpuno je besmisleno da na tako malom broju, odnosno u završnici nekog posla, da upotrebim taj izraz, da se naplaćuje taksa od 900 dinara, plus opštinska administrativna taksa.
Tarifni broj 5, recimo, kažete zahtev za utvrđivanje ispunjenosti uslova za početak obavljanja delatnosti plaća se taksa od hiljadu dinara. Koliko se tek ovde plaća taksi, to nisam bila u mogućnosti da izračunam, ali znaju građani i podsećam da se ovde ne radi samo o taksi od hiljadu dinara.
To je, da kažem, završna republička taksa i tu sledi opštinska administrativna taksa. Ono što prethodi donošenju rešenja ili zaključka o ispunjenosti uslova za obavljanje delatnosti jesu rešenja bar tri inspekcije i zahtev za sve tri inspekcije se plaća, pa onda donošenje rešenja tih inspekcija se takođe plaća. Tako da ovo nije taksa od hiljadu dinara, već bar pet hiljada dinara najmanje. To je moja slobodna procena, neprecizno izračunata.
Za žalbu organu, tarifni broj 6, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, taksa je 300 dinara. Ovde imate napomenu, ako se u istoj upravnoj stvari podnosi jedna žalba protiv više rešenja taksa iz ovog tarifnog broja plaća se prema broju rešenja koja se osporavaju žalbom.
Ovo je već bezobrazluk od strane Vlade Republike Srbije. Podnosi jedna žalba, a plaća se taksa na onoliko rešenja na koliko se žalba odnosi ako eventualno ima više rešenja. Na žalbu protiv rešenja o prekršaju plaća se 900 dinara, za žalbu protiv rešenja carinarnice donete u upravnom postupku plaća se taksa od 1.100 dinara. Da li mislite da su ovo adekvatni iznosi?
Mi mislimo da nisu, da je ovo zaista, rekla bih, otimanje para građanima Republike Srbije, kao što ste predvideli da se za vanredni pravni lek, to je tarifni broj 8, plaća taksa od 1.750 dinara. Uopšte mi nije jasno, ako smo već usvojili zakone, da organi za prekršaje postaju sudovi za prekršaje, na koga će se odnositi onda ove takse, ko će plaćati taksu za vanredni pravni lek?
To je ono o čemu smo mi govorili godinama unazad, otkad je DOS u raznim oblicima na vlasti, da ste vi uz svaki zakon koji smo ovde donosili uvrstili i prekršaje, i krivična dela, i mi smo stalno insistirali na tome da mora da se izvrši kodifikacija tih propisa, da ne može svaki zakon da ima prekršaj, da ne može svaki zakon da ima krivično delo, nego da sve to bude u jednom, odnosno u dva zakona, jedan je zakon o prekršajima, a drugi je krivični zakonik. Vi to niste prihvatili i ne prihvatate, zato podmećete ovakva kukavičja jaja i ovo je jedan od načina kako vi zapravo zavlačite građanima ruku u džepove.
Tarifni broj 10, za rešenje o utvrđivanju opšteg interesa za eksproprijaciju nepokretnosti predvideli ste 17,5 hiljada dinara. Moje pitanje je najpre: ko plaća tu taksu. Da li ste imali u vidu Zakon o eksproprijaciji kada ste predvideli ovu taksu?
Da li ste imali u vidu na koji način se, po aktuelnom Zakonu o eksproprijaciji, utvrđuje opšti interes, kako se ulazi u posed eksproprisanog zemljišta i uopšte ovo nije jedini tarifni broj koji se odnosi na ovu materiju, ali nažalost prošlo je 15 minuta, pa kada budemo govorili o amandmanima o ovim tarifnim brojevima čućete još mnogo pitanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, vidite ovo što poslanici opozicije, pre svega govorim o poslanicima SRS, govore već dva-tri meseca unazad, pogotovo u vreme kada smo govorili o Predlogu zakona o budžetu, skretali pažnju Vladi Republike Srbije da mora ozbiljno da se ponaša u vreme ekonomske krize koja je zahvatila ceo svet, nama su najpre predstavnici vlasti, Boris Tadić i Božidar Đelić, javno u sredstvima informisanja saopštavali da Srbija i građani Srbije ne treba da se brinu zbog ekonomske krize, naprotiv, da će upravo ta ekonomska kriza koja je zahvatila ceo svet dobro doći građanima Srbije, da će u Srbiju da pohrle strani investitori, da će biti para ne zna se koliko.
Naravno, brzo su shvatili kakve su gluposti izgovarali i prestali su o tome da govore. Ali, u čemu je Vlada zakazala posebno? U tome što im nije palo na pamet, odnosno što vam ne pada na pamet da uradite neki, nazovimo ga, akcioni plan, neki program ublažavanja ekonomske krize. Mi se i sa tim upoznajemo na ovaj ili onaj način iz medija, ali je očigledno da to zvanično ne postoji, a ako Vlada ima tako nešto onda, s obzirom na specifičnost situacije, o tome mora biti upoznata i Skupština Republike Srbije.
Predsednik Vlada, gospodin Cvetković, citirao vam je Dragan Todorović pre više od mesec dana izjavu njegovu iz medija, kada je rekao da je napravljena neka komisija ili neko telo koje će se baviti ekonomskom krizom i da je jedan od članova tog tela guverner Narodne banke Radovan Jelašić.
Naravno, novinari potpuno logično odmah su zvali Jelašića da pitaju šta će on kao guverner u tom telu da uradi, kakve mere će da predloži Vladi Republike Srbije. Tog istog dana kada je promovisao Cvetković, Jelašić je rekao da on ne zna ni da je formirano to telo, a pogotovo da je on član tog tela.
Takvi disonantni tonovi iz Vlade Republike Srbije dolaze upravo zato što Vlada nije pripremljena na ovo na šta je pripremljen ceo svet. Vlada vrlo to neozbiljno shvata, jer zapravo ovo je još jedan od dokaza koliko Vladu Republike Srbije odnosno članove Vlade ne interesuju stvarni problemi građana Srbije.
Zato se dešava i ovo, o čemu je kolega Radulović malopre govorio, da jedan ministar kaže jedno, drugi ministar kaže drugo, gospodin Ilić ovde sedi i ćuti, sluša nas i onda izađe pa za novine daje izjave.
Naravno, nemamo ništa protiv toga da se oglašavate u medijima, ali bi bilo zaista dobro da se usaglasite sa Tadićem, sa Cvetkovićem, sa gospođom Kalanović, sa vašom ministarkom gospođom Dragutinović, da znamo da li zaista planirate povećanje PDV-a ili ne planirate.
Ta priča, vaša jučerašnja izjava, od pre nekoliko dana izjava gospođe Diane Dragutinović i potvrđena na izvestan način juče od Olivera Dulića, ta priča je potpuno nesuvisla i besmislena. Kažete da povećanje PDV-a je jedna od mogućnosti kako ćemo da na neki način da predupredimo krizu i kako ćemo zapravo u suštini da stvorimo pare u budžetu.
Svaki građanin u Srbiji zna da je mogućnost povećanja PDV-a jedna od varijanti. Naše pitanje vama je da li stvarno planirate da povećate PDV ili ne planirate? Dajete razne izjave po novinama kako ćete da štedite u vašim kućnim budžetima. Oliver Dulić kaže da isključuje televizor i kompjuter kada izlazi iz kuće, kao da su ostali ljudi ludi pa krenu na deset sati iz kuće i ostave uključen televizor, kao da sami ne znaju kako će da štede.
Pa onaj Slobodan Milosavljević, takođe vaš kolega, ministar, kaže da će se odreći suhomesnatih proizvoda i čokolade. Baš me rasplakao mali Milosavljević, prestaće da jede čokoladu. Vi gospođo Kalanović kažete, i postavila sam vam to kao poslaničko pitanje, da će se javna potrošnja smanjiti, između ostalog, tako što ćete u Vladi Republike Srbije smanjiti troškove mobilnih telefona. To je vaša izjava, otprilike negde oko 10. decembra data u medijima, ili možda nije dobro preneta, pretpostavljam da ste dobili to pitanje, pa ćete dati službama da provere.
Zašto je to pitanje interesantno? To mora da su velike pare i da mnogo ljudi koji koriste mobilne telefone o trošku naroda, ako vi smatrate da će smanjenje troškova mobilnih telefona vas i vaših kolega i ostalih po ministarstvima koji koriste te telefone uticati na smanjenje javne potrošnje. To je takođe potpuno besmisleno, jer ne znam koliki bi to trebalo da bude trošak da može da utiče na smanjenje javne potrošnje.
Ovo što je kolega Radulović citirao, naravno neću da ponavljam sve, ali ovo što je gospodin Dulić juče rekao da ne postoji zemlja u Evropi koja neće napraviti rebalans budžeta u ovoj godini, zbog toga što su efekti veoma nepredvidivi. Pitanje za vas, gospodo, jeste: šta ste vi uradili da te efekte učinite koliko-toliko predvidivim? Nemoguće je da se ne bavite tim na jedan ozbiljan način, bar tim ekonomista.
Gospodin Ilić, koji je vrlo prisutan u medijima i teoretski lepo priča, doduše, već sam vas podsetila na jednu emisiju u kojoj ste učestvovali sa dvojicom doktora ekonomskih nauka gde ste pričali, to je bilo otprilike pre nekih dva meseca, kada su oni pričali o svemu ovome što će zadesiti državu Srbiju, vi ste to odbacivali kao nemoguće, ne, kod nas je sve stabilno, nama ništa u tom smislu ne može da se desi. Gospodine Iliću, dva sata sam gledala tu emisiju.
Nećemo ovako da ćaskamo, sva naša pitanja su upućena vama kao poslanička pitanja, odnosno vašem ministarstvu, a naravno da ih ovde iznosimo da bi građani Srbije znali šta mogu da očekuju od ove vlade i zašto insistiramo na tom programu, na nekom akcionom planu, na nečem, nazovite kako god hoćete, na tome da li će biti povećanja PDV-a ili neće. Upravo zato da bi građani Srbije mogli nekako da se organizuju. Ne znam kako će da štede, ali moraće nekako, oni koji ne primaju plate, oni koji su dobili otkaze, ove desetine hiljada novih koje čekaju otkazi.
Većina članova Vlade već govori javno o novim otkazima. Preti ministar za lokalnu samoupravu otkazima u lokalnim samoupravama. Preti ministar prosvete otkazima u prosveti. Dakle, samo pretite otkazima i na taj način štitite budžet Republike Srbije. To je neodgovorno, to je neozbiljno i morate u ovako teškoj situaciji da se ponašate kao dobri domaćini i da pažnjom dobrog domaćina upravljate parama građana Srbije.
Zato je neozbiljna izjava Olivera Dulića, kada još nisu ni doneti zakoni, još raspravljamo o zakonima na osnovu kojih će se puniti budžet koji je usvojen, sa zakašnjenjem onolikim za koji ste vi odgovorni, 40 dana je taj budžet kasnio u ovom parlamentu, da podsetim, pre svega, radi javnosti Srbije, dakle, još ni prateći zakoni nisu doneti, još nemate ni te izvore prihoda koje ćete dobiti kada se usvoje ovi zakoni, a nama ministri ovde već prete rebalansom.
Dakle, najlakše je da predložite ovde rebalans, imate 126 poslanika koji će za to da glasaju, u pratećim zakonima povećate akcize, povećate administrativne takse, polako najavljujete povećanje PDV-a, i to će, kao što reče gospodin Ilić, da se desi ako baš bude moralo, pa će jednog jutra da osvanu naslovi - eto, moralo je.
I vi mislite tako da protutnjite i pređete ovu krizu i negativne efekte te krize koja je zadesila Srbiju kao i ceo svet. Nemate prava, gospodo iz Vlade Republike Srbije, da sve ono za šta niste sposobni i za šta ne biste bili sposobni, da nema nikakvih problema te vrste kakvi se sada pojavljuju na finansijskom tržištu, da svo svoje neznanje, nebrigu, nemar, možda čak najmanje neznanje, ali više od toga nemar i nebrigu za državu, za ovaj narod da svaljujete na tu ekonomsku krizu.
Kada ovde dođe predsednik Vlade Cvetković i kada ovde narodnim poslanicima i javnosti Srbije tačno nabroji decidno šta ste vi isplanirali kao Vlada, na koji način ćete uticati na koji segment iz te kompletne ekonomske krize, kad kažete šta očekuje građane Srbije, da li povećavate PDV, kažite - da, građani Srbije, povećavamo PDV, a nemojte da poturate gospodina Ilića da on daje izjave te vrste za medije, a da Cvetković kaže da nema pojma da je o tome neko govorio. Mislim da ste i vi gospođo Kalanović to govorili.
Amandman koji su predložile kolege iz DSS-a, troje njih, da se briše član 5. Predloga zakona, a kolega Dejan Mirović iz SRS, o tome će gospođa Lidija Dimitrijević govoriti kada bude taj amandman na dnevnom redu, da se u članu 5. "broj 15" zameni "brojem 10". Naravno, ovo ovako pročitano ljudima koji nisu u prilici da pogledaju ovaj predlog ne znači ništa, ali zato ću da objasnim.
Radi se o akcizi, to je član 12a osnovnog Zakona o akcizama koji kaže - akciza se plaća na sve vrste piva, osim bez alkoholnog piva, koje sadrži 0,5% alkohola, u iznosu je bilo devet dinara, a vi sada predlažete 15 dinara. Dakle, kolege iz DSS-a su predložile da se briše taj član, odnosno da se uopšte ne povećava akciza, a mi iz SRS smo predložili da se akciza sa devet poveća na deset dinara po litru.
Zaista bi bilo odgovorno od strane Vlade Republike Srbije da prihvati jedan ili drugi amandman. Naravno, mi smo predložili da se akciza za jedan litar piva poveća za jedan dinar. Pivo nije luksuzno u nekim normalnim količinama, ali može da bude proizvod ...
Naravno, luksuz je u nenormalnim količinama, gospođo Kalanović, upravo tako, ali je luksuz viski za koji vi niste predvideli povećanje akcize, gospođo Kalanović, i mi to godinama unazad pričamo. Koji se to lobiji štite već osam godina otkad je DOS, što bi rekao Krasić, u bilo kom agregatnom stanju na vlasti, to vas ne interesuje, o tome nema ni reči.
Ako treba da se povećaju akcize, onda treba da se povećaju na zaista luksuzne proizvode. Ima luksuznih proizvoda u Srbiji, ima u Srbiji jedan broj, doduše mali, građana koji mogu da kupuju te luksuzne proizvode i mi nemamo ništa protiv tih bogatih ljudi, pod uslovom da su bogatstvo stekli na legalan način i bez zloupotrebe vlasti, stranaka u vlasti i pojedinih funkcionera itd.
Dakle, da je ovde ministar finansija, kao što nije, možda bismo mogli, pogotovu kad imamo dva ovako slična amandmana, da razgovaramo i da se dogovorimo, ali vas interesuje samo NIP, vas interesuje koliko ćete dobiti vi para - da možete da asfaltirate. Naravno, nemamo ništa protiv asfaltiranja, ali po celoj Srbiji, a ne samo tamo gde je G 17 na vlasti.
Ministre Milosavljeviću, da li ste vi možda pravnik? Niste, e šteta. Baš mi je žao što u petak popodne nije dežuran neki ministar pravnik da se zajedno čudimo obrazloženju odnosno delu obrazloženja koji je Vlada dala uz Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama. Da je gospodin Dulić tu, on bi to možda mogao pomoću gipsa da ispravi.
Dakle, kažete - razlozi za donošenje zakona su, između ostalog, problemi koje zakon treba da reši, odnosno ciljevi koji se zakonom postižu. Naravno, svima nama, kao i građanima Srbije je jasno da istinski ciljevi koje Vlada Srbije želi da postigne donošenjem ovog zakona jeste da zavlačenjem, još jedanput, ruke u džep građana poveća prihod u budžetu. To je ono protiv čega smo mi iz SRS.
Kaže Vlada – osnovni razlog za donošenje ovog zakona sastoji se u potrebi propisivanja republičkih administrativnih taksi za spise i radnje republičkih organa koji su bili u nadležnosti državne zajednice SCG.
Onda nabrajate da je reč o spisima i radnjama u sprovođenju Zakona o državljanstvu koji je donet 2004. godine, Zakona o pečatu državnih i drugih organa iz 2007. godine, Zakona o duvanu iz 2005. godine, Zakona o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima iz 2006. godine, Carinskog zakona iz 2003. godine, dopune 2006. godine, Zakona o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine iz 2006. godine, Zakona o računovodstvu i reviziji iz 2006. godine, Zakona o telekomunikacijama i Zakona o rudarstvu, Zakona o inovacionoj delatnosti itd, uglavnom zakoni koji su doneti 2005. i 2006. godine.
Ako je zaista osnovni razlog za donošenje ovog zakona da se republičke administrativne takse propisuju za spise i radnje republičkih organa koji su bili u nadležnosti državne zajednice Srbije i Crne Gore, ako je to istinski razlog svako normalan bi rekao - da, to treba da se uradi. Kada ne postoji, nažalost, državna zajednica Srbija i Crna Gora, ne mogu ni da postoje takse koje je propisala Srbija i Crna Gora.
Pitanje za Vladu Republike Srbije: šta je bilo u međuvremenu? Ko je naplaćivao te takse, na osnovu kog zakona su naplaćivane te takse? Zašto je baš sada to neophodno da se menja? Zašto je dosad moglo, a sada više ne može? Znate, nismo mi ni neozbiljni, ni neodgovorni da možete na taj način, naravno još manje građani Srbije, nikada Vlada ne sme da se poigra inteligencijom građana Srbije, jer oni odlično znaju šta se zapravo krije iza svakog predloga Vlade, iza svega onoga što neki predstavnik Vlade ovde kaže, a pogotovo kad bi, ne daj bože, ministri koji su dežurni slušali narodne poslanike.
Neki ovde čitaju predloge budućih zakona, neki se igraju mobilnim telefonima, neki ćaskaju sa stranačkim kolegama, tako da su ovde samo zato što ih Poslovnik obavezuje i što poslanici, pre svega SRS, insistiraju na tome da Poslovnik mora da se poštuje i da predstavnik Vlade u liku ministra mora da sedi dok se raspravlja neki Vladin predlog.
Molim vas, sada nešto što je zaista vrlo interesantno. Sve bih zamolila da pažljivo saslušate - zašto je donošenje zakona najbolji način za rešavanje problema? To je naslov, pa onda nam Vlada kaže: "Donošenje zakona je najbolji način za rešavanje problema iz razloga što se radi o zakonskoj materiji koju je jedino moguće menjati i dopunjavati odgovarajućim izmenama i dopunama zakona". Dakle, ovo je stvarno smešno. Pet puta se iskoristi reč "zakon", a ne znači ništa. Trebalo je iskreno da kažete šta je osnovni razlog za donošenje ovog zakona.
Pored toga kažete: "Uređivanjem materije republičkih administrativnih taksi zakonom daje se doprinos pravnoj sigurnosti i ujedno obezbeđuje transparentnost u vođenju taksene politike". Da li je moguće da pre ovog zakona nije bilo transparentnosti u vođenju taksene politike? Da li to onda znači, evo ja kao malo pametna zaključujem, ako ovo sada kažete, da je do sada takse naplaćivao kako je ko hteo. Nije bila regulisana ovim zakonom i kod koga dođete, kod kog službenika dođete, od njega zavisi koliku će taksu da naplati za određeni akt ili za određenu uslugu u državnom organu. Vi ste to ovako napisali.
Ovaj zakon daje pravnu sigurnost građanima Srbije - zakon koji im povećava administrativne takse. Ako niste znali, građani Srbije, tako kaže Vlada Borisa Tadića - Zakon o povećanju administrativnih taksi vam osigurava pravnu sigurnost.
Naime, dalje kažete, slušajte kolege pravnici, podsetite se na prvu godinu, na brucoške dane, kaže Vlada u obrazloženju zakona: "Naime, zakon je opšti pravni akt, koji se objavljuje i koji stvara jednaka prava i obaveze za sve subjekte koji se nađu u istoj pravnoj situaciji, čime se postiže transparentnost u njegovoj primeni".
Ovo ste stvarno mogli da preskočite i da uštedite u ovoj velikoj ekonomskoj krizi, kao što u vašoj kući nećete da jedete suhomesnate proizvode, gospodine Milosavljeviću. Radi uštede ste mogli ovu jednu stranicu da uštedite građanima Srbije, da ovakve nebuloze ne prosleđujete narodnim poslanicima.
Kolega Dušan Marić je podneo amandman na član 11. ovog zakona. Kao i svi, govorile su to koleginice Plećević i Lidija Dimitrijević, šta je suština amandmana koji smo mi srpski radikali podneli na ovaj zakon. Suština je da ovaj zakon, iako ga vi niste nazvali "o povećanju", već o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama, nije trebalo sada donositi, da nije vreme da se sav teret ekonomske krize, na ovaj ili onaj način, što kroz akcize, što kroz administrativne takse, što kroz neki onako kroz maglu najavljivani povećani PDV itd, svali na teret građana Srbije.
Država mora da pokaže više odgovornosti. Građani Srbije su i onako u izuzetno teškoj situaciji. Dobro znamo koliko je nezaposlenih u Srbiji, koliko je zaposlenih koji primaju 15.000 dinara jedva, koliko je nezaposlenih kojima preti otkaz i sve više se javno i otvoreno o tome govori, koliko je penzionera koji imaju jeva 5.000 dinara penziju, a svi građani Republike Srbije imaju potrebu bar jedanput u godinu dana ili čak i češće naravno, da budu u situaciji da plaćaju republičku administrativnu taksu.
Kada budem govorila o svom amandmanu, to ću malo više da obrazložim, ono što takođe građani Srbije treba da znaju jeste činjenica da, pored ovih republičkih administrativnih taksi propisanih u ovom zakonu, u obavezi su da plaćaju i opštinske administrativne takse.
Kolega Iliću, malopre, pre podne, kada je gospodin Krasić govorio o nekom amandmanu, pa je pitao koliko će građani Srbije da plate recimo za izdavanje pasoša kod povećanja ovih taksi, vi ste pokazali nula dinara i vi ste obmanuli građane Srbije. Nije tačno da je nula dinara. Da bi neko izvadio pasoš, recimo, treba mu uverenje o državljanstvu. Koliko to košta? Petsto dinara.
(Slobodan Ilić, sa mesta: To je druga stvar.)
To nije druga stvar, to je prva stvar, jer bez te prve stvari ne može da dobije pasoš. Dakle, nemojte da obmanjujete građane, jeste, istina je da ovim zakonom povećavate sve administrativne takse koje se plaćaju Republici, koje se plaćaju zarad državnih organa.
Većina poslova državnih organa se zapravo prenosi na lokalne samouprave, tamo se naplaćuje normalno i ova opštinska taksa, tako da i ovo što je ovde propisano nije to, nego je znatno više i vi to dobro znate.
Uostalom, znaju svi građani Srbije, kada dođu na šalter u MUP-u, na šalter u opštini, da dobijaju dve uplatnice. Jedna je za onaj posao koji im se uradi i koja je manja taksa, to je ono što im se uradi u lokalnoj samoupravi i što oni razumeju da treba da plate, ali ne znaju šta će im ovaj zakon i što da plaćaju još nekoga koga ni videli ni čuli, ko ništa za njih nije uradio, nego je samo svoj posao preneo zakonom na lokalnu samoupravu.
To jeste problem i mi zato mislimo da ovaj zakon nije trebalo donositi u ovom momentu i zato smo na 30 članova zakona podneli 30 amandmana i svaki amandman znači - član taj i taj briše se.
Mi nemamo drugog načina da iskažemo svoj stav prema ovom zakonu. Vaša obrazloženja - zašto ne prihvatate naše amandmane su uvredljiva, jer mi smo neko ko je gledao, a pretpostavljam da ste vi sa vašim saradnicima to radili, ministar svakako ne, ni vi, niti ministar Diana Dragutinović, ja potpuno razumem šta, ko u toj hijerarhiji radi i šta zaista treba da radi, ali je trebalo da razumete - ako imate 30 amandmana, da se briše 30 članova, da onda nema potrebe da nam dajete ovakva obrazloženja, kao da smo mi debili, pa ne vidimo šta piše u članu 11. Predloga zakona, čije brisanje mi tražimo. Vi onda obrazlažete - da se amandman ne prihvata zato što članom 11. Predloga zakona nije predloženo povećanje republičkih administrativnih taksi itd, naravno da nije.
Ako ne treba povećanje, ako ne treba ceo zakon, onda ne treba ni član 11. Kada ste radili ove naše amandmane, kada ste ih pregledali, onda je trebalo bar taj zaključak da donesete. I kao što smo im u jednoj rečenici za svaki amandman napisali - SRS smatra da je neprihvatljivo povećavati republičke administrativne takse u uslovima globalne ekonomske krize i teškog socijalnog položaja građana Republike Srbije, onda je trebalo da nam vi kao socijalno neodgovorna Vlada na svaki amandman kažete.
Ali, Vlada Borisa Tadića misli da je upravo sada vreme da se povećaju administrativne takse, i da nam upravo sada treba još para u budžetu, i da upravo sada planiramo veći rebalans budžeta i da upravo sada hoćemo od građana Srbije da uzmemo i kožu da im zgulimo, jer više nemamo drugog, rasprodali smo sve što je moglo da se proda, budžet mora da se napuni.
Šta ćemo - povećavamo akcize, cenu goriva, cena goriva povlači povećanje svega živog, vi to dobro znate, to je godinama unazad tako.
Kad god se poveća cena goriva, kada se poveća cena električne energije koju nam takođe najavljujete za mart, to automatski povlači i potpuno logično poskupljenje svih drugih proizvoda, zato što je i proizvodnja i usluga i roba u bliskoj vezi sa ovim.
Dakle, uz sve to još predlažete i povećanje administrativnih taksi. Mi obrazlažemo svaki amandman da bismo građanima Srbije još jedanput skrenuli pažnju koliko socijalno neodgovornu i neozbiljnu vladu imaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada se govori o Predlogu zakona o porezima na imovinu i svim ovim zakonima kako se u medijima predstavljaju kao budžetski zakoni, a naravno da nisu, neophodno je prisetiti se onoga što smo mi poslanici SRS govorili u vreme kada se raspravljalo o Predlogu zakona o budžetu i amandmanima na taj zakon.
Mi smo podsećali da donošenje zakona o budžetu bez ovih pratećih zakona je poprilično besmisleno, jer zapravo ako nemate zakone kojim se puni budžet, onda i samo postojanje budžeta kao takvog nema neku posebnu svrhu. Naravno, to što smo mi tada govorili nije prihvaćeno i nije shvaćeno ozbiljno, ali već posle Nove godine puni mediji su bili upravo takvih naslova i takvih tekstova.
Mi danas, odnosno već dva-tri dana imamo na dnevnom redu takve zakone i da malo krenem otpozadi, od poslednjeg člana, to je član 26, koji kaže da ovaj zakon stupa na snagu 8 dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Onaj prvi predlog, koji je išao uz budžet, predviđao je da zakon stupi na snagu 30. decembra 2008. godine, jer ako se to ne desi, nastaće smak sveta.
Nije se desilo, a trebalo bi da ovde imamo nadležnog ministra, koji je u stanju da komunicira sa poslanicima na ovu temu i da nam objasni šta se to desilo zato što ovaj zakon nije stupio na snagu onda kada je bilo predviđeno u njegovom prethodnom tekstu.
Sledeći unazad član 25. kaže da se odredbe članova 1, 2, 3. 4, 16. i 17. ovog zakona primenjuju od 1. januara 2009. godine. Sada ovde bi bilo dobro da se u ovu raspravu uključe bar pravnici iz vladajuće većine u parlamentu, pa da malo ovako kao stručnjaci porazgovaramo o retroaktivnoj primeni člana 25, koji zapravo podrazumeva retroaktivnu primenu šest članova ovog zakona.
Naravno, retroaktivnost u nekim izuzetnim slučajevima je moguća sa određenim obrazloženjem i zaista kada ona ima svrhu. Ovo što je predviđeno u članu 25. bukvalno nema nikakvu svrhu. Zapravo ne može da se primenjuje i sada ću, pre svega zbog javnosti, da podsetim šta neki od ovih članova predviđaju, da bih vam dokazala da je ovaj član 25. potpuno neprimenljiv.
Naravno da sve ovo ima vrlo bliske veze sa amandmanom koji sam podnela, koji se odnosi na dodavanje novog člana, jer taj član 18a. mogao je da bude i 25a, jer predlažemo da se uvede nešto što niste predvideli, a što je svakako neophodno da bi se i ovaj zakon i neki prethodno doneti zakoni mogli da primenjuju.
Šta ste rekli u razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku? Kažete - zakonom se, između ostalog, uređuje i izuzimanje hartija od vrednosti i udela u pravnom licu iz predmeta oporezivanja porezom na nasleđe, poklon i porezom na prenos apsolutnih prava.
Ovo čitam da bih vas podsetila na ono na šta vas je juče podsećao i kolega Krasić, da smo mi, srpski radikali, godinama unazad svaki put kada je donošen budžet za narednu godinu i prateći zakoni u budžetu insistirali upravo na ovome i eto, hvala bogu, da ste makar sa zakašnjenjem od nekoliko godina prihvatili ove naše predloge do sada izražavane kroz amandmane.
Dalje kažete - nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo bi da ima štetne posledice na tržište kapitala, a time i na rad organa i organizacija. Pitanje na koje bi neophodno bilo da nam da odgovor ministar finansije je upravo - šta se dešava zato što zakon nije donet, jer ovo je pripisano iz onog zakona koji je bio krajem 2008. godine na dnevnom redu, i šta se desilo zato što zakon nije donet po hitnom postupku, jer je ovo vrlo ozbiljno predviđeno da bi moglo da ima štetne posledice na tržište kapitala, a time i na rad organa i organizacija?
Pitanje za gospođu Dianu Dragutinović jeste - da li su nastupile te štetne posledice na tržište kapitala, jer zakon nije donet, a time i na rad organa i organizacija?
Ako jesu nastupile posledice, da vidimo najpre kakve posledice su u pitanju, a onda i ko je odgovoran zato što su te posledice nastupile. Ili ste se vi šalili, ili hteli da uplašite narodne poslanike, da navrat-nanos donesemo ove zakone, da ne bi bili odgovorni za ovo za šta je odgovorna Vlada Republike Srbije.
Prokomentarisaću samo dva člana, čl. 2. i 5, u odnosu na ovu retroaktivnost o kojoj sam govorila, a odnosi se na član 25. Predloga zakona. Ako je u stanju neko, da li vi, gospodine Duliću, ili resorni ministar makar naknadno, da mi objasni kako je ovo najpre pravno moguće, žao mi je što kolega, predsednik Zakonodavnog odbora, Vlatko Ratković nije ovde, pošto on vrlo često utvrđuje, odnosno donosi odluke zajedno sa skupštinskom većinom, da odbija neke amandmane iz ovog ili onog razloga, zašto nije reagovao na ovaj član 25. Predloga zakona, zašto nije pogledao i zašto sve kolege pravnici nisu pogledali i skrenuli pažnju Vladi Republike Srbije bar na ova dva člana?
Kažete u članu 1. koji se odnosi na član 2. osnovnog zakona da se porez na imovinu plaća na sledeća prava na nepokretnosti, pa ste izbrisali pravo plodouživanja, pravo stanovanja, samo ste pravo upotrebe brisali, pravo vremenskog korišćenja "tajm šering", kako stoji u zagradi.
Ako se ovo primenjuje od 1. januara, ako je danas 15. januar, ako će ovo biti usvojeno 20 i nekog januara, koja je onda svrha da i ovaj član 25, kao i ostali članovi, ne stupa na snagu 8. dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku. Još drastičniji je primer člana 5, a član 5. je zapravo član 2, odnosi se na član 5. osnovnog zakona.
Gospodine Iliću, pretpostavljam da ste vi taj stručnjak koji je u Ministarstvu za finansije ovo radio, i član 5. stav 2. kaže - visinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđuje nadležni poreski organ, to ste brisali, pa ste umesto toga stavili - organ jedinice lokalne samouprave je nadležan za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave, u daljem tekstu organ jedinice lokalne samouprave.
Ovo je i veza sa mojim amandmanom i ovo je u redu što stoji u ovom zakonu, ali pitanje Vladi Republike Srbije, a onda i lokalnim samoupravama koje moraju da postupaju u skladu sa zakonom - šta se dešavalo, ko je utvrđivao visinu tržišne vrednosti nepokretnosti od 1. januara do danas ili do dana kada će zakon biti utvrđen? Ako je to radio nadležni poreski organ, koji je sada organ jedinice lokalne samouprave, onda je radio nezakonito, jer ovaj zakon nije stupio na snagu do 1. januara 2009. godine. Jesam li u pravu, gospodine Iliću? Jesam.
Ne možete u zakon da unosite formulacije reda radi, da bi bila zadovoljena forma. Morali ste da kažete ono što je faktičko stanje. Kasnili ste sa ovim zakonom, kao što ste kasnili sa budžetom, kasnimo sa primenom ovih zakona i nema potrebe da član 25. postoji na ovaj način.
Kad smo kod organa jedinice lokalne samouprave, koji utvrđuju visinu tržišne vrednosti nepokretnosti po ovom zakonu, predložili smo da se posle člana 18. Predloga zakona, a u članu 36a, posle stava 1. doda stav 2, koji glasi da na zahtev jedinice lokalne samouprave poreska uprava dostavlja podatke u vezi sa nepokretnostima i druge raspoložive podatke od značaja za utvrđivanje poreza na imovinu u roku od 15 dana od dana prijema zahteva.
Rekli smo u obrazloženju, stav SRS je da na osnovu inicijativa poreskih odeljenja na terenu, govorile su moje kolege o tome i juče i danas, lokalnim samoupravama treba dati mogućnost da same utvrđuju cenu prosečnog kvadratnog metra, što bi bilo prirodno, jer je to sada lokalni prihod. Zaista nema ništa prirodnije, nema ništa zdravorazumskije od ovoga.
Ako lokalne samouprave rade ovaj posao, ako je to njihov prihod, zašto bi se neko na nivou Republike Srbije bavio time i na osnovu kojih parametara ćete vi utvrđivati ove podatke? Valjda na osnovu toga što ćete tražiti podatke iz lokalnih samouprava.
Potpuno nepotrebno mešanje države u lokalne samouprave, potpuno nepotrebno u ovom delu. To nema nikakve veze sa decentralizacijom, naprotiv, vi se stalno kunete u decentralizaciju, ali to morate i da pokažete.
Ako ne biste prihvatili ovaj amandman, najpre vrlo komplikujete ovaj posao, složićete se sa tim, i dovodite lokalne samouprave u situaciju da oni opet ne mogu ni da utvrđuju svoje prihode, oni raspolažu njima, ali onoliko koliko im vi utvrdite i koliko im vi date. To nije dobro rešenje.
Vi ste meni, Vlada Republike Srbije, ovde dali odgovor da se amandman ne prihvata iz razloga što se uređivanje prenošenja nadležnosti za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinica lokalne samouprave i s tim u vezi dostavljanja raspoloživih podataka od starne poreske uprave jedinicama lokalne samouprave radi ostvarivanja prenetih nadležnosti ne vrši zakonom kojim se uređuje oporezivanje imovine.
Bilo bi dobro da nam kažete kojim se to zakonom vrši, u koji zakon ste vi uneli ovu odredbu, koju sam u ime poslaničke grupe SRS predložila da se unese u ovaj zakon? Kao pravnik vam tvrdim da je ovom članu mesto upravo u ovom zakonu. Vi niste rekli u obrazloženju da ovo nije dobar amandman i nemate neko mišljenje suprotno onom što stoji u amandmanu.
Samo može da bude u pitanju neki vaš hir, nećemo baš da prihvatimo amandman nekog poslanika SRS, pa ćemo onda opet ovde da se bavimo nekim izmenama i dopunama nekog trećeg zakona.
Pričaćemo o tome opet pet dana i opet će opozicioni poslanici biti odgovorni zato što učestvuju u radu parlamenta, odnosno medijski će biti odgovorni, a mi znamo da to nismo, jer mi ovde jesmo zato da bismo učestvovali u radu parlamenta.
Predlažem vam, vreme mi je za amandman isteklo, samo još jednu rečenicu, gospodo iz Ministarstva i vama gospodine Duliću da vašoj koleginici predložite da prihvati ovaj amandman i vi kolege iz skupštinske većine da glasate za njega, jer ni Vlada nije rekla da ovo nije dobar amandman, nego mu traži neko drugo mesto, možda u ovom vašem zakonu, gospodine Duliću, što ga čitate.