Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, na kraju prepodnevnog dela, započeta je rasprava o amandmanu kolega Nataše Mićić, Judite Popović i Slobodana Maraša na član 4. stav 2. Predloga zakona o sudijama.
O čemu se radi u ovom članu? Član 4. govori o materijalnoj nezavisnosti, to je naslov iznad člana, nešto što je novina u našoj praksi, ali nećemo o tome. U stavu 2. člana 4. kaže se da plata sudije mora biti u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije i teretom odgovornosti.
Naravno da mora da bude u skladu s ova dva kriterijuma, ali su ovo suviše uopšteni kriterijumi i, naravno, kad god je zakonska norma ovako neprecizna, uvek se otvara mogućnost za zloupotrebu kod primene ovog ili ovakvih članova.
Kolege koje su podnele amandman dobro su primetile i predložile da se stav 2. člana 4. izmeni i da glasi: "Plata sudije mora biti u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije, teretom odgovornosti'' , dakle, to je prepisano iz Vladinog predloga, i dodaje se: "i pokazanim rezultatima u obavljanju sudijske funkcije".
U obrazloženju su napisali da se predloženim amandmanom predlaže da se, kao dodatni kriterijum koji određuje principe za visinu plate sudije, definišu i pokazani rezultati u obavljanju sudijske funkcije.
Uverena sam da niko od narodnih poslanika, niko od građana koji prate naš današnji rad, niko od sudija i niko od zaposlenih u pravosuđu ne bi mogao da stavi nijednu primedbu na ovaj amandman. Dakle, amandmanom se nije diralo u ono što je Vlada predložila, u to što kažemo da je uopšteno – da plate moraju biti u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije i teretom odgovornosti.
Neverovatno je da Vlada nije prihvatila ovaj dodatak: "i pokazanim rezultatima u obavljanju sudijske funkcije". Šta kaže Vlada, zbog čega to nije prihvatila? "Amandman se ne prihvata iz razloga što predloženo rešenje jasnije i preciznije određuje pojam materijalne nezavisnosti sudije".
Ovo je nešto što je neverovatno. Govorili smo i ovih dana, ponavljam to i sada, razumemo mi da Vlada ima neki zacrtan put, ima neku predstavu kako treba koja materija da bude regulisana, i može da se razume da Vlada ne prihvati sve amandmane, ali Vlada je prihvatila, otprilike, 20% amandmana, odnosno 22 amandmana su konkretno prihvaćena, a ovaj predlog zakona ima 107. članova. Znači, skoro 20% amandmana je prihvaćeno. Zaista se postavlja pitanje, kao i za onaj prethodni zakon, da li je Vlada sigurna u ovo što je predložila i da li je moguće da je Vlada sama priznala da je imala 20% propusta u zakonskom tekstu?
Naravno, bar sa gledišta SRS-a, našeg programa, u amandmanima koje je Vlada prihvatila ima jedan broj amandmana za koje mislimo da nije trebalo da budu prihvaćeni, kao što ima onih za koje mislimo da je dobro što su prihvaćeni, ali neprihvatanje ovog amandmana na član 4. Predloga zakona o sudijama više nego jasno govori o nameri Vlade Republike Srbije da se utiče da izvršna vlast vrši direktan uticaj na sudije, odnosno na sve pravosudne organe.
Da nije tako, zašto bi Vlada rekla da je preciznije kada se samo kaže da plate sudija moraju biti u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije i teretom odgovornosti? To je za Vladu preciznije nego kada se ovome još doda i da to mora biti u vezi s pokazanim rezultatima u obavljanju sudijske funkcije.
Dakle, molila sam vas, gospođo Malović, prethodnih dana, a i sada vam toplo preporučujem da još jedanput pogledate sve amandmane koje su narodni poslanici podneli na ceo ovaj komplet zakona koji vi ovde, u ime Vlade, predstavljate, pogotovo da još jedanput pogledate obrazloženja koja je Vlada dala, jer obrazloženje koje ste dali za amandman na član 4. vređa inteligenciju narodnih poslanika, jer je više nego očigledno šta se, zapravo, krije iza ovoga što ste predložili ovim članom.
Šta vi hoćete? Vi hoćete da imate sudije poput onog sudskog veća iz Kragujevca, o kojem je Nataša Jovanović govorila, ili da imate sudije koji su poslušnici, poput ovih u Okružnom sudu u Beogradu, koji su odlučivali o žalbama odbornika SRS-a iz Novog Beograda i iz Zemuna.
Sada, pre svega, zbog javnosti, moram da vas upoznam s vrlo interesantnim slučajem kada su u pitanju odbornički mandati u gradskoj opštini Zemun. Imamo dve presude, jedna je doneta u 12,45 časova, a druga je doneta, odnosno prva, u 10 časova. U ovoj koja je doneta u 10 časova sudilo je Veće sastavljeno od sudija Slađane Bojović, predsednik Veća, čuvenog Željka Škorića i Živane Đukanović, članova Veća.
Oni su uvažili žalbu i poništili rešenje Skupštine gradske opštine Zemun u stavu kojim se potvrđuju mandati odbornicima gradske opštine Zemun i u stavu 2. se žalba odbacuje, piše u ovoj presudi, u delu kojim su žalioci predložili da se poništi rešenje SO Zemun o utvrđivanju prestanka mandata odbornika, između ostalih, Ksenije Blagojević. Navedena su i ostala imena, ali namerno pominjem samo ovo ime, zbog ove druge presude.
Dakle, ova presuda, koju sam sada citirala, doneta je u 10 časova, 21. januara 2008. godine, a nakon toga, u 12 časova i 45 minuta, doneta je presuda po žalbi Ksenije Blagojević, zapamtili ste, zapamtili su građani Srbije – ''žalba se odbacuje u delu kojim su žalioci predložili da se poništi rešenje SO Zemun o utvrđivanju prestanka mandata odbornika Ksenije Blagojević''. Imamo presudu koju su donele sudije Mirjana Aranđelović, predsednik Veća, Dušica Marinković i Mirjana Riđički i oni kažu – žalba se uvažava, žalba Ksenije Blagojević, i poništava se rešenje Skupštine gradske opštine Zemun broj taj i taj itd.
Pitam ja vas, gospođo ministre pravde, koja od ove dve presude treba da bude važeća za gradsku opštinu Zemun? U istom slučaju imamo, u istom sudu, dve različite presude.
Govorila sam jutros, znamo i imamo informaciju da je u petak bio opšti haos u Okružnom sudu u Beogradu, zato što je trebalo naći, sastaviti sudijsko veće od sudija koje su spremne da urade ovo što je urađeno u petak u Okružnom sudu u Beogradu.
Vi želite ovakve sudije i vi ste zato predložili član 99, od kog danas strahuju sve sudije u Srbiji. To je član koji predviđa da se, nakon usvajanja ovog zakona, izvrši, u bukvalnom smislu reči, lustracija sudija u Beogradu.
Dakle, sudije moraju da strahuju od toga da li će udovoljiti u svom radu predstavnicima izvršne vlasti, da li će udovoljiti lokalnim moćnicima iz DS-a. Ako to ne urade, preti im opasnost da će na njih biti primenjena lustracija, jer to je upravo ono što vi pokušavate da nam predstavite kao neko epohalno, revolucionalno otkriće, kako kažete, u reformi pravosudnog sistema.
Dakle, nema ni reči o bilo kakvoj reformi. Ovde se radi o tome da one sudije koje su spremne da slušaju izvršnu vlast, da slušaju predsednika Republike, da slušaju tajkune i lokalne moćnike, mogu da računaju na to da na njih neće biti primenjena lustracija i da će i dalje obavljati tu funkciju.
Oni koji časno i pošteno obavljaju svoju funkciju, doći će pod udar skupštinske većine, u vreme kada se bude raspravljalo o razrešenju i postavljenju tih sudija.
Zato ćemo mi, srpski radikali, svakodnevno, svaki od ovih amandmana koristiti da žigošemo te sudije, tu manjinu u okviru sudstva u Srbiji, da pominjemo imenom i prezimenom sudije koje su podlegle uticajima i nisu primenjivale zakon, za koje zakon nije jednak za sve i za koje nisu svi isti pred zakonom.
Učinićemo sve da zaštitimo one sudije koji svoj posao obavljaju časno i pošteno i u skladu sa zakonom, uvereni, a to ne govorimo samo sad i ne samo danas, nego to govorimo godinama unazad, da su većina sudija u Srbiji časni i pošteni ljudi. Nažalost, oni moraju da se sakriju u mišju rupu, zato što sudovima hara onaj mali broj sudija koji su pod direktnim uticajem moćnika iz politike, odnosno iz vladajuće koalicije, iz izvršne vlasti, tajkuna itd.
Moramo, dame i gospodo, kolege poslanici, da se izborimo za zaista nezavisno pravosuđe. Imamo ovih dana svakodnevne apele i Društva sudija, i predsednika Vrhovnog suda, i raznih sudskih udruženja. Svi očekuju da se, pre svega, ovakav zakon u Parlamentu ne donese, da ne dođu sudije u situaciju da se o njima raspravlja kao da su tek završili pripravnički staž.
Zato apelujemo, gospođo ministar, da povučete ovaj zakon. Još nije kasno. Mladi ste i nemojte na ovaj način da uništite i svoju karijeru i da ukaljate svoje ime.
Rekla sam vam i pre podne, sada vam ponavljam, vi ste tu samo da biste bili zloupotrebljeni. Uvereni ste da radite nešto dobro, naravno, ništa od toga nije tako i neće biti tako, a ovaj amandman na član 4. je najbolji dokaz da nema dobre namere kada je u pitanju Vlada Republike Srbije i kada su u pitanju sudije.
Da nije tako, Vlada bi prihvatila ovaj amandman i rekla da plate sudija, između ostalog, treba da zavise i od pokazanih rezultata u obavljanju sudijske funkcije.
Šta je to što može biti kriterijum za utvrđivanje plata sudije ako nije pokazani rezultat u obavljanju sudijske funkcije? Radi se o tome da je vama pokazani rezultat u obavljanju sudijske funkcije, zapravo, stepen poslušnosti sudije u odnosu na izvršnu vlast, u odnosu na razne moćnike, u odnosu na tajkune.
Dokle god je tako, časne i poštene sudije neće moći obavljati svoj posao u skladu sa zakonom.
Gospođo Čomić, pravo je čudo da ste ceo dan izdržali bez vašeg pravog nastupa na tom mestu, a to je kršenje člana 104. i člana 27. Poslovnika Narodne skupštine.
Malopre ste već prekršili i jedan i drugi član. Kako rekoste, bili ste sada vrlo strpljivi, pa ste pustili kolegu Živanovića da kaže ono što je rekao i, kada je došao na mesto, onda vam je palo na pamet da ste, ipak, mogli da primenite član 106, pa da mu izreknete opomenu, ili već ne znam koju opomenu ste izrekli.
Dakle, i ja sam se strpljivo kontrolisala malopre da se ne javim po Poslovniku, kada ste prekršili Poslovnik dok je kolega Srboljub Živanović govorio, ali sada, zaista, to više ne možemo da dozvolimo.
Ne znam kako vam nije palo na pamet, gospođo Čomić, kada ste dobili ovaj izveštaj, ne znam da li su, inače, kolege poslanici obratili pažnju na ovaj papir, koji nikad u životu, ovakav, nismo dobili – da skrenete pažnju Vlatku Ratkoviću da ovo što je napisao nema blage veze s Poslovnikom.
Kaže se – Zakonodavni odbor Narodne skupštine Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2008. godine, razmotrio je amandman s ispravkom na Predlog zakona o sudijama, koji je podnela Vlada. Na osnovu čl. 79. i 147, Odbor podnosi Izveštaj. Odbor je razmotrio amandman s ispravkom, koji je na član 44. Predloga zakona, ne zna se kojeg, podneo narodni poslanik Srđan Spasojević i smatra da je pravno moguć.
Da li je neko razumeo šta piše u ovom izveštaju Zakonodavnog odbora? Ovo gospođi Čomić nije povreda Poslovnika, ovo što je, zapravo, ismejavanje narodnih poslanika, odnosno građana Srbije, to može, zato što to dolazi od Vlatka Ratkovića, zato što to dolazi od ''žutih''.
Narodni poslanik koji govori o amandmanu, skrećem vam, po ko zna koji put, pažnju, gospođo Čomić, kada govori o amandmanu, govori na način i rečima koje sam izabere. Namera mu je da ubedi skupštinsku većinu da glasa za taj amandman, ili protiv amandmana, ako se protivi amandmanu. Srboljub Živanović je procenio da je ono što je on govorio najbolji način.
Vreme je isteklo, pa ću kasnije.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 30. Predloga zakona o sudijama govori o odnosu drugih službi, poslova i postupka sa sudijskom funkcijom. U ime Poslaničke grupe SRS-a, predložila sam da se u članu 30. brišu stavovi 3. i 4.
Stav 3. kaže da Visoki savet sudstva odlučuje koji su postupci oprečni, bar da stoji: suprotni, dostojanstvu i nezavisnosti sudije i štetni po ugled suda, na osnovu Etičkog kodeksa.
Sledeći stav, čije brisanje sam predložila, glasi: "Sudija može, van radnog vremena, da se bez posebnog odobrenja bavi nastavnom i naučnom delatnošću, uz naknadu".
U obrazloženju ovog amandmana navedeno je da je, s obzirom na broj zastarelih i nerešenih predmeta, neprihvatljivo da sudija ima bilo kakav angažman osim sudijske funkcije.
Danas je ovde bilo dosta reči i konkretnih podataka o tome koliko ima zastarelih predmeta, po opštinskim sudovima, po okružnim sudovima. Svakako da je to bio argument više za prihvatanje ovog amandmana, bar u ovom delu koji se odnosi na, kako bi kolega Jojić rekao, tezgaranje sudija.
Kaže Vlada Republike Srbije: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se zakonskim rešenjima jasno opredeljuje odnos sudijske funkcije prema drugim službama i poslovima, kao i daje ovlašćenje Visokom savetu sudstva da odluči koji su to postupci sudije oprečni dostojanstvu i nezavisnosti sudije i štetni po ugled suda".
Dakle, vi u ovom predlogu zakona govorite o nekom etičkom kodeksu, a čuli ste ovde u četvrtak, mislim da je koleginica Popović govorila o etičkom kodeksu Suda u Zrenjaninu, a takvi su, uglavnom, kodeksi u svim sudovima u Srbiji. Šta je bitno u tim etičkim kodeksima? Da li će žena sudija da ima cipele s otvorenim prstima ili ne, da li će da ima nešto kraću suknju, da li će da ima haljinu ili bluzu bez rukava?
Naravno da treba poštovati neke norme, da treba sudija i u tom smislu da bude reprezentativan. Dakle, ne može sudija, u svakom slučaju, sebi da dozvoli, makar i po najvećoj vrućini itd., neko oblačenje koje bi moglo da se, po tradicionalnim merilima, nazove nepristojnim, ali nije nama, dame i gospodo, osnovni problem to što sadržavaju ti kodeksi, kako se sudije oblače, da li peru kosu itd. Valjda su to svi poneli od kuće.
Ono što ne stoji u vašim kodeksima, recimo, sećate se svi gospođe Nate Mesarović, kada je objavljivala presudu optuženima za ubistvo Zorana Đinđića, ona je počela sa: "Dobili smo presudu". To nije bilo slučajno. To je cela Srbija primetila. Ostalo je do sada nejasno od koga je konkretno dobila presudu. Možda će jednog dana i Nata Mesarović da piše memoare, pa ćemo da saznamo od koga je to dobila tekst presude.
Takođe, u vašem kodeksu neće biti sadržano i nije sadržano ono što smo u Petom opštinskom sudu kolega Zoran Krasić i ja doživeli na jednom ročištu, kada je Cane Subotić Žabac tužio Vojislava Šešelja zbog navodne klevete, a vi ste sada izdali poternicu za Stankom Subotićem zbog svega onoga što je Vojislav Šešelj govorio pre nego što je otišao u Hag. Tada se desilo sledeće, na zaprepašćenje svih koji su bili u sudnici, pa čak i Subotićevih advokata. U pitanju je sudija Danko Laušević, sudija Petog opštinskog suda, inače, protiv tog čoveka smo na sve moguće adrese, u skladu sa zakonom, podneli zahtev da se razreši sudijske funkcije zbog nedoličnog ponašanja, ali naravno, to nije videlo svetlost dana, zato što se taj usudio da zbog klevete osudi Vojislava Šešelja na uslovnu kaznu.
Sada vas pitam, gospođo ministar, kakva je sudbina žalbe, jer taj predmet nikada više nije izašao iz fioke? Uspeli smo da saznamo da je, nekim putem, od Petog suda, stigao do Četvrtog. Šta se dalje dešava, ne znamo.
Tom Danku Lauševiću, usred ročišta, zvoni mobilni telefon i javlja se čovek na telefon, glasno kaže – ej, ćao ljubavi, nešto me boli zub, a imam ovde neku raspravu; dobro, dobro, ćao ljubavi.
Krstili su se i advokati Caneta Subotića i svi mi prisutni. Takav čovek ne podleže nikakvom etičkom kodeksu. On je vama i dalje ugledan sudija.
To je nešto što ne može da se reši, to je nešto što kvari ugled. Takvi pojedinci kvare ugled onog velikog broja časnih, moralnih i poštenih sudija koji žele da sude po zakonu.
Danas je ovde Ognjen Mihajlović govorio o jednom sporu koji on i njegova porodica vode, nije želeo da pomene ime, s obzirom na to da traje 12 godina, da ne bi još duže trajao taj postupak. Parnica je u pitanju. Znamo o kom sudiji se radi. Znamo da je to partijski, ''žuti'' sudija, koji dobija sve predmete koji stižu sa teritorije opštine Zemun, tamo gde je tužena ili tužilac SRS, opština Zemun, neko od funkcionera stranke itd. Ona je pretplaćena za te poslove.
Vi želite da posle ove lustracije sve sudije budu poput ovih vaših ''biserka'' koje sam sada, s njihovim biserima, ovde prezentovala, ili, možda, ovi iz Okružnog suda u Beogradu. Ponoviću njihova imena, to su sudije: Mirjana Aranđelović, Dušica Marinković, Mirjana Riđički, Slađana Bojović, Željko Škorić, Živana Đukanović. To su dva veća Okružnog suda u Beogradu koji su doneli na iste okolnosti različite presude. Pre podne sam to pokazivala, a sada ponavljam zbog javnosti, pre svega, zbog pravničke javnosti, zbog sudija koji, ubeđena sam, prate rad Parlamenta, jer je sada njihova koža u pitanju i potpuno ih razumemo.
Zato im poručujemo da se jedino SRS bori i zalaže za to da ne bude rezibora, da ne bude lustracije, već da se pitanje reforme sudstva uradi na jedan potpuno drugačiji način, kojim će biti zadovoljne i sve časne sudije i sve stranke u postupku pred sudovima.
Dakle, ove dve presude, to jutros nisam znala, u međuvremenu sam dobila informaciju, nastale su u kafiću "Kontakt", a to vam je, znaju Novobeograđani i Zemunci, kafić na granici između Novog Beograda i Zemuna. Pre tri dana, u jedan sat posle ponoći, u tom kafiću su sedeli Vučić i Đilas i odatle telefonirali i odlučivali, odnosno naređivali kakve presude treba da se donesu i našli su jedva sudije koje su ih poslušale. Jutros sam rekla, bio je opšti haos u Palati pravde. Verujem da i vi svi to znate, bez obzira na to što se sada pravite da nemate pojma o čemu se ovde govori.
Da li će, i na koji način, ovaj vaš etički kodeks regulisati, recimo, pitanje sudije, izvesne Snežane Stojanović iz Drugog opštinskog suda, koja je istražni sudija u predmetu Miladina Kovačevića? Pre nekoliko dana, u četvrtak, čini mi se, razgovarali smo s roditeljima ovog mladića. Zamolili su nas da pitamo preko vas, gospođo Malović, a, pre svega, da obavestimo javnost.
Jedno od pitanja je, zašto je Miladin Kovačević, koji je, inače, prijavljen u Kuli, doveden u Beograd?
Kako se desio pritvor u Beogradu? Naravno, na prevaru, bukvalno je kidnapovan dečko. Kako su se tu našle kamere TV B92, kada ni njegovi roditelji, ni on, niti iko živ nije znao da će neko doći iz Beograda da ga vode u Beograd? Ako nisu hteli da ga zadrže u Kuli, zašto to nisu uradili u Somboru?
Pravni osnov tog predmeta, za koji se on, navodno, tereti, još uvek nije stigao iz Amerike. Taj Miladin Kovačević se istog momenta kada je došao iz Amerike uredno prijavio MUP-u i nije bilo nikakvog razloga da bude kidnapovan onako kako je to urađeno.
Očigledno se radi o političkom procesu. Njemu je određen pritvor da ne utiče na svedoke. Svedoci su na teritoriji SAD-a, vrlo interesantno obrazloženje. Ta gospođa Snežana Stojanović iz Drugog opštinskog suda mu je odredila 30 dana pritvora, a u međuvremenu, mislim da mu sada ističe tih 30 dana, nijedna istražna radnja nije sprovedena. Zato njegovi roditelji imaju pouzdane podatke da su u taj proces ozbiljno umešani javni tužilac u v.d. stanju, ovaj Radovanović, ovaj vaš da li zamenik ili pomoćnik, Homen i Manter. Verovali ili ne, to je trojka koja se bavi slučajem Miladina Kovačevića.
Ni na jednom mediju nismo mogli da vidimo ono što je jedino Tanjug, kao agencijsku vest, objavio, da se razmatra prekid istrage protiv Miladina Kovačevića. Naravno, to nije interesantno za medije u Srbiji, zato što se oni bave samo onim što dobiju kao nalog koji moraju da izvrše i koji uredno izvršavaju.
Dakle, sve što sam govorila do sada odnosilo se na neophodnost brisanja stava 3. člana 30, a kada je u pitanju član 4, onda je više nego jasno, a i sami ste, gospođo ministar, ovih dana iznosili podatak o 4.300 predmeta koji su zastareli. To bi, svakako, trebalo jednog dana, i to vrlo brzo, da bude predmet ozbiljne analize – koji su predmeti zastareli iz objektivnih razloga, koji namerno, da li je neko tu uzeo neke pare, da li nije.
Ne može samo da se kaže – imamo 4.300 zastarelih krivičnih predmeta i zato moramo da izvršimo reformu pravosuđa. Šta je sa tih 4.300 zastarelih predmeta? Pojela maca. Ne može, nego moramo da imamo jednu ozbiljnu analizu, bukvalno, po broju predmeta, koliko je trajalo, kod kog je sudije bio, kod kog je tužioca bio. To nama mora biti jedno od merila kod izbora sudija i tužilaca. Nemojte da se desi da neko ko ima deset zastarelih predmeta bude podoban i da dalje, u skladu s ovim članom 30, obavlja sudijsku funkciju, a da neko, samo zato što nije partijski podoban, izgubi mogućnost da radi taj posao.
Dakle, u ime svih onih časnih, poštenih ljudi, sudija koji žele da rade u skladu sa zakonom, povucite ovaj zakon. Ovo je nakaradan zakon. Napravićete, gospođo Malović, verujem, nesvesno, haos u pravosuđu, ako ovaj zakon zaista bude zaživeo.
Dame i gospodo narodni poslanici, počela je rasprava u pojedinostima o Predlogu zakona o uređenju sudova. Ovo je svakako vrlo interesantna tema i za narodne poslanike i za građane Srbije, pogotovo s obzirom na činjenicu da u sudovima Srbije ima velikih problema i da su problemi nastali zbog rada pojedinih sudija u nekim sudovima.
Naravno da mi iz Srpske radikalne stranke nikada nismo bili mišljenja da sudovi u Srbiji generalno loše rade, niti da su generalno sudije podložne korupciji i uticaju izvršne vlasti, tajkuna, ali, nažalost, u Srbiji postoji jedan broj sudija koji jesu pod uticajem izvršne vlasti, koji jesu pod uticajem tajkuna i koji jesu korumpirani.
Ubeđeni smo da se sudije iz raznih udruženja, računajući i Društvo sudija Srbije, bore upravo protiv tih svojih kolega koji im kaljaju ime, koji im kaljaju profesiju.
Zbog toga ovako reaguju na predlog Vlade Republike Srbije u vezi sa onim što slobodno može da se zove lustracijom – to je predlog da se sve sudije stave na led pa da ih onda biraju u skladu, verovatno, sa političkim opredeljenjima.
Mi smo ubeđeni da bi upravo većina sudija, koji svoj posao rade časno, pošteno i u skladu sa zakonom, došla pod udar ove tzv. reforme i nemamo poverenja u Vladu Republike Srbije, nemamo poverenja ni u skupštinsku većinu i ne verujemo da se iza toga krije dobra namera.
Verovatno gospođa Malović ima iskrene namere kada nam obrazlaže da želi da na ovaj način uradi nešto revolucionarno i epohalno u pravosuđu.
Gospođo Malović, verujte, nećete uspeti ako istrajete u ovom. Trebalo bi da oslušnete glas javnosti, glas građana Srbije, glas ljudi iz struke.
Inače volite, ne mislim na vas lično, mislim na Vladu Republike Srbije i na ove prethodne vlade, da se pozivate na neke javne rasprave, na nekakvo opšte mišljenje, na neke opšte pohvale predloga zakona koje nudite Narodnoj skupštini, ali zato vrlo vešto izbegavate da u javnosti govorite o zakonima koji se odnose na ovo što nazivate reforma pravosuđa, upravo iz razloga što iz stručne javnosti, strukovnih udruženja, iz redova sudija i zaposlenih u sudskoj upravi imate veoma negativno mišljenje o predlozima ovih zakona.
Juče smo govorili više puta, govorićemo i danas u toku dana o tome kako se vrši uticaj na sudije, posredno ili neposredno. Zapravo, hoćete da tom lustracijom u sudove u Srbiji uvedete samo poslušne sudije, one koji će raditi kao što je radilo ovo sudsko veće u Okružnom sudu u Kragujevcu ili ova sudska veća u Okružnom sudu u Beogradu, koja su pod direktnim uticajem izvršne vlasti, pod direktnim uticajima, konkretno u Beogradu - Dragana Đilasa, to je očigledno, donosila odluke koje odgovaraju skupštinskoj većini, odnosno delu skupštinske većine, i onima koji nameravaju da postanu skupštinska većina, a nameravaju da istisnu deo ovih koji su sada skupštinska većina. Ali, to je vaš problem, znate šta se dešava u vašim redovima.
To svakako nije tema za SRS, ali tema jesu sudovi, tema jesu problemi koje imaju građani Srbije kada su u pitanju sudovi, kada je u pitanju pravosudni sistem.
Zaista moramo da težimo ka tom idealu nezavisnosti sudova, sudija, sudskih funkcija, ali to ne možemo dokle god sudijama visi nad glavom onaj mač koji kaže – pazi, pazi, vodi računa, ako ne bude odluka onako kao sam ti telefonom javio, znaš da te čeka skupštinska većina u Skupštini Srbije, da te čeka razrešenje i otkaz i nema nikada više vraćanja u oblast pravosuđa.
Dakle, ne možete, to vam govore svi, od predsednika Vrhovnog suda do svih sudija koji su se ovih dana u javnosti pojavljivali i govorili na ovu temu, promeniti i poboljšati stanje u pravosuđu tako što ćete sve sudije da dovedete u zavisan položaj od Vlade Republike Srbije, bar na neko određeno vreme, bar na neko izvesno vreme, dok ne dođe do toga da se na ovom mestu i u ovoj sali biraju sudije. Dakle, to je poprilično dug period s obzirom na to kada će početi primena ovog zakona. Vi faktički imate u rukama sve sudije. Oni ljudi koji nisu spremni da na njihov rad utiču iz izvršne vlasti jednostavno moraju negde da se sakriju, u mišju rupu; verovatno će držati nerešene predmete ili će u dane kada zakazuju rasprave biti na bolovanju i ko zna šta, zato što se neće usuditi da rade u skladu sa zakonom.
Jer, znate, kad vam neko u ovom vremenu i u ovako teškoj ekonomskoj situaciji i socijalnoj bedi u kojoj se nalazi Srbija – s obzirom na zarade, nešto bolje od prosečnog građanina u Srbiji stoje sudije, ali zato su zaposleni u sudskoj upravi upravo na toj najnižoj lestvici kada su u pitanju zarade u državi Srbiji – stalno preti i kada u podsvesti imate da od nečije volje zavisi da li ćete vi dalje raditi svoj posao ili nećete, onda ne možete da kažete da to nije indirektan uticaj na rad pravosudnih organa. Naravno da uvek ima ljudi koji su spremni da se odupru tome, ali nažalost, ima i onih koji jednostavno imaju te ljudske osobine, vode računa o sebi i prilagođavaju se okolnostima koje im se trenutno nametnu.
Naravno, ima jedan broj onih o kojima mi stalno govorimo. To je onaj mali broj sudija i tužilaca koji su pod direktnim uticajem izvršne vlasti, pod direktnim uticajem politike i vladajuće većine u Srbiji, naravno i tajkuna. Juče vam je gospodin Krasić rekao da je zamalo pao u nesvest kada je video da je pomoćnik ministra gospođe Malović onaj Vojkan Simić. Podsećam, vi u sali uglavnom znate, većina su bili narodni poslanici kada smo o njemu raspravljali, taj Vojkan Simić nije uspeo da dobije glasove skupštinske većine i nije mogao da prođe u ovoj sali, iako je već uradio neke poslove i bio ubeđen da će upravo on biti taj koji će napredovati. Imali smo takve argumente protiv njega da ni skupštinska većina nije glasala za njega. Njemu ste našli... Dakle, ne može tamo gde on hoće, nije loš ni u Ministarstvu pravde. Tako možete da smestite nekog Vojkana Simića ili nekolicinu sudija, ali ne možete sve one koji su pod vašom direktnom kontrolom i direktnom ingerencijom, potpuno suprotno Ustavu i zakonu, Vlade Republike Srbije, predsednika Republike Srbije, gradonačelnika Beograda itd.
Naravno, tema je vrlo interesantna i sve kolege iz Srpske radikalne stranke govoriće povodom amandmana o ovoj temi, iznosićemo dosta konkretnih primera, pre svega radi javnosti, radi građana Srbije i radi pravničke javnosti i ljudi iz oblasti pravosuđa.
Hoćemo da im pošaljemo poruku da poslanici Srpske radikalne stranke žele da se u pravosuđu Srbije promeni nešto nabolje, žele da se poboljša materijalni položaj sudija, žele da sudije rade ni po babu ni po stričevima, nego isključivo u skladu sa zakonom, da svi budu jednaki pred zakonom, da zakon bude isti za sve. Daćemo svoj doprinos, koliko god je to moguće, u tom pravcu, sa namerom da zaštitimo veliki broj časnih i poštenih sudija koji su danas zaposleni u oblasti pravosuđa.
Kada je u pitanju amandman kolege Batića, on se odnosi na član 2. Predloga zakona, a član 2. govori o osnivanju sudova i u stavu 2. kaže: "Ne mogu se osnivati privremeni, preki ili vanredni sudovi." Kolega Batić je predložio da se reč "preki" briše iz ovog stava 2. člana 2. Predloga zakona, sa obrazloženjem: "Pominjanje prekih sudova bio bi recidiv prošlosti u zakonu jedne evropske zemlje u 21. veku. Ovakav anahronizam je bespotreban utoliko pre što bi semantički takvi sudovi pripadali kategoriji privremenih ili vanrednih sudova koji se u tekstu Predloga zakona pominju."
Svakom pravniku koji sada sluša ovo obrazloženje ovo može da bude prilično logično i da kaže - pa dobro, u redu je, šta će nama u 21. veku preki sudovi.
Onda pročitamo zašto Vlada nije prihvatila ovaj amandman, kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je odredba člana 2. stav 2. Predloga zakona preuzeta iz člana 143. stav 2. Ustava Republike Srbije." Član 143. stav 2. Ustava Republike Srbije kaže: "Osnivanje, organizacija, nadležnost, uređenje i sastav sudova uređuju se zakonom."
Da li je neko čuo da se ovde pominje reč preki sud? Nije. Dakle, možemo da prihvatimo da Vlada Republike Srbije ne prihvata ovaj predlog kolege Batića, ali morate da date neko suvislo obrazloženje koje neće da nas tera da vas svaki dan upućujemo na Ustav Republike Srbije. Mi smo dovoljno pametni, inteligentni i obrazovani, pravnički školovani, da ne možete na ovaj način da nas prevarite i da mi oćutimo.
Šta je problem u amandmanu kolege Batića? Moram da podsetim na ono čuveno crno vreme akcije "Sablja", kada je uhapšeno 14.000 ljudi, kada je kolega Batić kao ministar predložio da se u Srbiju privremeno vrati smrtna kazna. Na 15 minuta, kaže Zoran Krasić, i verujem. Ne znam sa kojim motivom neko ko je u nekom, njemu se činilo pogodnom, trenutku želeo da vrati smrtnu kaznu kao privremeno rešenje sada predlaže da se briše reč preki sud. Upravo to što je on tada zagovarao jesu bili preki sudovi. Preki sudovi su radili, inače, u vreme akcije "Sablja" i svih 14.000 je po prekom postupku privedeno, zadržano i dan-danas država plaća naknadu svim tim ljudima zbog toga što su nezakonito bili hapšeni i pritvoreni.
Dakle, da je ovaj amandman došao od nekog drugog mogli bismo da razmislimo da je namera iskrena. Sumnjamo u to, a vas, gospođo ministre, molimo da kada vaši saradnici pripremaju (znamo da vi to ne radite) mišljenje Vlade o amandmanima narodnih poslanika vodite računa da poslanici SRS vrlo ozbiljno gledaju svaki amandman, ne samo amandmane koje mi podnosimo.
Nemojte da dovodite sebe u neprijatnu situaciju da moram da vam kažem da u Ministarstvu pravde ne da ne znaju da tumače Ustav, nego ne znaju bukvalno ni da ga čitaju. Hvala lepo.
Govorim na osnovu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine.
Volela bih da nam neko iz skupštinske većine objasni, mogla bi to gospođa Kolundžija, zašto gospođa Čomić svaki put kada predsedava ima potrebu da jedan normalan tok sednice (evo, danas smo počeli lepo da radimo po amandmanima) skrene na problem vezan za povredu Poslovnika. Da li to znači da gospođa Čomić ima neki zadatak i da zapravo skupštinska većina opstruiše rad parlamenta, jer je to i malopre dokazala?
Gospođo Čomić, vi ste prekršili i povredili član 141. Poslovnika Narodne skupštine. Taj član 141. u prvom stavu kaže ovako: "Pretres u pojedinostima obavlja se po članovima na koje su podneti amandmani i o amandmanima kojima se predlaže unošenje novih odredaba, pri čemu ukupno vreme pretresa za svaku poslaničku grupu po svakom amandmanu iznosi najviše 15 minuta."
Gde, gospođo Čomić, piše da mi narodni poslanici treba od vas da tražimo sinopsis ili neki unapred pripremljen materijal o tome na koji način, kojim rečima i kojim argumentima ćemo da govorimo da smo za ili protiv nekog amandmana?
Dakle, poslanička grupa koristi svojih 15 minuta predviđenih Poslovnikom, sa namerom da skupštinsku većinu i građane Srbije ubedi da je način na koji narodni poslanik govori o nekom amandmanu najbolji način da ubedi skupštinsku većinu da glasa za amandman ili da glasa protiv amandmana i da građanima Srbije, ljudima koji prate rad ovog parlamenta, objasni koji su argumenti narodnog poslanika i poslaničke grupe koju predstavlja i da obrazloži taj amandman.
Dakle, gospođo Čomić, narodni poslanik može tih 15 minuta da stoji ovde za govornicom, da lepo prati da mu ide vreme, 15 minuta po amandmanu, odnosno u raspravi o zakonu u pojedinostima; 15 minuta može ovde da stoji, da ćuti, može da igra, da peva, da psuje, šta god hoće da radi. To je možda način narodnog poslanika da ubedi skupštinsku većinu da glasa ili ne glasa za amandman. Građani su ti, gospođo Čomić, koji ocenjuju narodne poslanike. Dakle, nemate pravo da narodnom poslaniku skrećete pažnju o čemu da priča kada govori o amandmanima. Zamolila bih vas da nas poštedite vašeg monologa nakon ovog mog izlaganja.
Evo, još jedan sekund, sada sam upravo prekoračila vreme. Tražim da se Skupština u danu za glasanje izjasni da li je bilo povrede člana 141. Poslovnika sa vaše strane. Hvala.
Gospođo Čomić, vi ste opšte poznati, to sam vam više puta rekla, kao logoreična žena. Imate potrebu da sa tog mesta pričate, pričate, pričate. Ali, ne znam šta se danas sa vama dešava. Vi permanentno kršite član 104. Poslovnika Narodne skupštine.
Gospođo Čomić, ako je namera vladajuće većine da vrši opstrukciju rada parlamenta, onda to uradite malo elegantnije, nemojte da sve bude na vašim leđima. Kada izađete ispred sale, kada vas sačekaju novinari, ne znam kako ćete da im objasnite po čijem nalogu vi danas ceo dan vršite opstrukciju parlamenta, jer to što vi radite jeste opstrukcija rada parlamenta.
Kada narodni poslanici govore po Poslovniku to nije opstrukcija rada parlamenta, iako vi to nekad pokušavate tako da okrenete, ali kada vi, potpuno bez utemeljenja u Poslovniku, po nekoliko minuta držite monolog svakom poslaniku koji izađe ovde da govori, onda je to očigledno namerno odugovlačenje, opstrukcija, zato što ne znate šta ćete sa mrežom sudova, jer ste se zapetljali kao pile u kučine. Ne znate šta ćete sa kršenjem Ustava, na sva zvona ste najavili da ćete da vršite reizbor svih sudija. Sada ste shvatili koliko je to pogrešno i pokušavate da se izvučete iz toga, a ne znate kako.
Malopre ste pokušali gospodinu Jojiću da kažete da članovi 225. i 226. Poslovnika traže da se narodni poslanik nekom obraća u pisanom obliku.
Gospođo Čomić, malopre sam vas molila, pre sat vremena, sa mesta, da pročitate gde piše ono što ste govorili. Sada vas molim da pročitate da narodni poslanik ne može da se obraća preko parlamenta, odnosno preko predsednika parlamenta ili predsedavajućeg parlamenta, da traži obaveštenja direktno sa ovog mesta u onom momentu kada poslanik i njegova poslanička grupa procene da je to aktuelno, da je to neophodno, da mu je to potrebno za obavljanje funkcije narodnog poslanika. Gde piše da mora da vam se obraća u pisanom obliku, pa da čeka 103 godine da dobije odgovor na to pitanje?
Gospođo Čomić, nemojte da nam najavljujete unapred na taj način kršenje Poslovnika. Igrate se ovim poslovnikom. To je za sve narodne poslanike, pa i za predsedavajućeg, sveto pismo, bez obzira na to što je ovako loš kakav je.
Dame i gospodo poslanici, samo jedna rečenica, gospođo Čomić, bez namere da uzurpiram vaša prava, Radio-televizija Srbije ima i obavezu prenosa suđenja dr Vojislavu Šešelju, u 22.00 časa na Drugom programu. Naravno, mi iz SRS, kao i 1.200.000 građana Srbije koji su svojevremeno potpisali peticiju i tražili taj prenos, zahvalni smo Radio-televiziji Srbije i naravno da ćemo uvek voditi računa o vremenu koje je predviđeno za taj prenos zato što smo uvereni da je ono što Vojislav Šešelj radi u Haškom tribunalu od izuzetnog značaja za sve građane Srbije, za državu Srbiju i za srpske nacionalne interese.
U prepodnevnom delu smo započeli raspravu o amandmanu Dragana Živkova na član 31. Predloga zakona o uređenju sudova. S obzirom na to da je to bilo pre sat vremena, ja ću samo da podsetim da se član 31. odnosi na nadležnost izvan suđenja i taj član 31. glasi: "Vrhovni kasacioni sud utvrđuje načelne pravne stavove radi jedinstvene sudske primene prava; razmatra primenu zakona i drugih propisa i rad sudova; imenuje sudije Ustavnog suda, daje mišljenje o kandidatu za predsednika Vrhovnog kasacionog suda i vrši druge nadležnosti određene zakonom."
Kolega Dragan Živkov je u ime poslaničke grupe SRS predložio da se briše ovaj deo koji kaže da Vrhovni kasacioni sud utvrđuje načelne pravne stavove radi jedinstvene sudske primene prava. U obrazloženju je vrlo kratko naveo da je, što je apsolutno tačno, članom 142. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano da sudovi rade, odnosno sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata.
Dakle, ova odredba člana 31. je, pre svega, neustavna. Nije dobro kada Narodna skupština donosi zakone za koje unapred znamo da nisu u skladu sa Ustavom Republike Srbije i kada sami sebe dovodimo u situaciju da i pre stupanja na snagu ili odmah nakon stupanja na snagu zakon bude pod lupom Ustavnog suda Republike Srbije.
Naravno, ne osporavamo pravo i mogućnost svakog da se obrati Ustavnom sudu i Ustavnog suda da radi u skladu sa svojim ovlašćenjima, ali trebalo bi da vodimo računa da možemo da u ovom parlamentu donosimo zakone koji u političkom smislu odgovaraju političkoj opciji ili koaliciji koja je na vlasti u Srbiji. To je potpuno legitimno i normalno je da poslanici SRS, a i drugih opozicionih stranaka, podnose amandmane sa namerom da kroz te amandmane zapravo pokažemo građanima Srbije na koji način bi ovu materiju, i svaku drugu materiju i svaku oblast društvenog života regulisala Srpska radikalna stranka.
Vi iz vladajuće većine ste kroz vladin predlog ovde pokazali na koji način skupštinska većina i Vlada Republike Srbije vide uređenje sudova i o tome, naravno, možemo i treba da raspravljamo, ali kada se postavlja pitanje da li je nešto u skladu sa Ustavom ili nije u skladu sa Ustavom onda mislimo da tu nema mesta političkim stavovima. Ne verujem da postoji ijedna legalna stranka u ovom parlamentu koja bi bila spremna da namerno donosi zakone koji nisu u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Vlada Republike Srbije je odbila ovaj amandman kolege Živkova sa sledećim obrazloženjem: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je neophodno da Vrhovni kasacioni sud zauzima načelne pravne stavove radi jedinstvene primene prava u sudu. Tačno je", kaže Vlada, "da Ustav Republike Srbije u članu 142. stav 2. propisuje da sudovi sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, ali je s druge strane potrebno, budući da navedeni propisi nisu uvek precizni, da se zauzmu načelni pravni stavovi kako bi se ti propisi jedinstveno primenjivali".
U ovom obrazloženju zašto se ne prihvata amandman kolege Živkova opet se krije između redova nešto što smo već, mislim da je ovo treći put, u poslednjih deset dana ili nedelju dana mogli da primetimo – očigledno je da se Vlada Republike Srbije ne slaže sa nekim ustavnim rešenjima. Ako nije tako, kako onda može Vlada da kaže da neki propisi, a prethodno je rečeno da se radi o Ustavu, zakonu i drugim opštim aktima, nisu uvek precizni i da treba sad neki sud, kako god se zvao, Vrhovni kasacioni sud, može da se zove ne znam kako, da ustroji neku pravnu praksu koja, Vlada je unapred spremna i pokazuje nam to, nije u skladu sa Ustavom, zakonima i drugim opštim pravnim aktima.
Ustav su doneli građani Srbije. Ogromna većina u Skupštini Srbije je prihvatila taj Ustav, ogromna većina političkih partija je učestvovala u kampanji za donošenje Ustava. Jedna sadašnja skupštinska grupa je vodila antikampanju, ali kada ovde govore predstavnici te političke stranke oni uvek skrenu pažnju da im se ne dopadaju neka ustavna rešenja, ali da Ustav mora da se poštuje.
Dakle, ovde je u pitanju samo pravničko razmišljanje, nema mesta nikakvim improvizacijama, pogotovo ne pretpostavkama da su Ustav, zakon i drugi opšti akti nedovoljno precizni.
Kada su pitanju zakoni, mi vam našim amandmanima skrećemo pažnju da zakone napišete i predložite tako da budu precizni, da pravne norme budu jasne, koncizne, precizne, da se ostavlja što manje mogućnosti za zloupotrebu prilikom primene propisa, da se ostavlja što manje mogućnosti za tzv. pravne praznine.
Ne sme Vlada Republike Srbije, pogotovo ne sme Narodna skupština da unapred priznaje da donosi zakone koji nisu dovoljno precizni. Hajde da menjamo te zakone, hajde da ispravljamo, prihvatajte amandmane poslanika, pre svega Srpske radikalne stranke, jer ja se obraćam javnosti Srbije i narodnim poslanicima u ime svoje političke stranke i poslaničke grupe. Hajde da ozbiljno sagledavamo svaki amandman, pa da pokušamo zajednički da ispravimo to što vi već predviđate unapred da može da se desi ili da već imate zakone koji su neprecizni.
Upravo vašim obrazloženjem, obrazloženjem Vlade Republike Srbije, potvrdili ste da treba prihvatiti amandman kolege Dragana Živkova. Ono što mislimo da nije dobro u nekom zakonu treba lepo da menjamo.
Inače, da sam na vašem mestu, gospođo Malović, ozbiljno bih se zabrinula. Ovaj zakon o uređenju sudova ima ukupno 98 članova. Vlada Republike Srbije je prihvatila 19 amandmana. Čini mi se da je ovo poprilično veliki procenat i da to govori o tome da smo mi, zapravo, dobili loš predlog od Vlade Republike Srbije, jer ste vi prihvatanjem ovih amandmana priznali tih svojih 19 grešaka u odnosu na 98 članova.
Naravno, predstavnik Vlade treba da raspravlja o svakom amandmanu, treba da prihvati svaki amandman koji doprinosi tome da zakon bude bolji i primenljiviji, pre svega usklađen sa Ustavom Republike Srbije, ali zabrinjavajuće je, zapravo, da ste nam dostavili zakon za koji ste vi priznali da ima toliko mana. A koliko je tek amandmana koje nećete da prihvatite. Mi ćemo u toku rasprave da vas upozoravamo na to i da objašnjavamo gde sve vidimo loša rešenja u ovom zakonu.
Da je ovaj zakon već sada na snazi i da postoji Vrhovni kasacioni sud i da u tom Vrhovnom kasacionom sudu sedi neko sudsko veće sastavljeno od sudija Slađane Bojović, kao predsednika veća, Željka Škorića i Živane Đukanović, kao članova veća, zamislite da su svi sudovi u Srbiji prihvatili pravnu praksu, ovako nakaradnu, nezakonitu, kriminalnu, kakvu je donelo ovo troje sudija Okružnog suda u Beogradu, po žalbi Đorđa Gačevića iz Beograda, odbornika skupštine gradske opštine Novi Beograd... Zamislite da su desetine sudova u Srbiji, koji su postupili u skladu sa Ustavom i sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i prihvatili da se vrate oteti odbornički mandati SRS, zamislite da su oni morali da se rukovode ovim, da im pravna praksa bude ova nakaradna presuda ovog tročlanog veća Okružnog suda u Beogradu.
Mi bismo onda mogli da očekujemo da će takvu nezakonitu odluku da donesu i kada je u pitanju opština Zemun, pogotovo kada znamo da je Dragan Đilas već davao izjave i unapred nas pripremao, pre svega građane Zemuna, na to da je on spreman da uvede prinudnu upravu i da je uveren da će sud da odluči u tom pravcu. Evo, danas još uvek nismo dobili od Milana Markovića, a obećao je da će već danas da nas obavesti, jer smo juče to tražili, zašto izvesna gospođa u Skupštini grada Beograda ne želi da objavi legalno usvojen Statut gradske opštine Zemun, jer je, kako kaže, dobila nalog da to ne objavljuje u "Službenom listu grada Beograda" zato što taj koji joj je izdao nalog zna da će u Zemunu biti uvedena prinudna uprava.
Dakle, ne smemo da dozvolimo da bilo koja trojka koju mogu da kupe Dragan Đilas, Mišković, Vučić, ko sve učestvuje u kupovini sudija ili može da ih natera... Vi, zapravo, lustracijom koju planirate, gospodo iz vladajuće koalicije, hoćete da sve sudije u Srbiji budu poslušnici režima, poput Slađane Bojović, Željka Škorića i Živane Đukanović. Vi zato i hoćete da sve sudije budu razrešene, da biste vi posle birali svoje, pa da im postavljate test pitanje - ko je spreman da posluša Borisa Tadića i Dragana Đilasa ostaće u sudu, ko nije spreman da to uradi, tome više nema mesta u pravosuđu Srbije.
Mi srpski radikali želimo da se borimo protiv toga i radimo to iz dana u dan. Pre svega, želimo da obavestimo javnost Srbije kakvu kriminalnu vlast građani Srbije danas imaju, i to ne samo u Vladi Republike Srbije.
Za Vladu znaju i mala deca u Srbiji da je to skup kriminalaca, sa nekim izuzecima, svakako nisu svi istog nivoa; ne možete vi, gospođo Malović, ni da pomislite da se poredite sa Dinkićem ili Đelićem. To su kriminalci par ekselans.
Vreme od 15 minuta je isteklo. Dakle, prihvatite ovaj amandman da se u pravosuđu ne bi dešavale kriminalne trojke poput Slađane Bojović, Željka Škorića i Živane Đukanović iz Okružnog suda u Beogradu.
Dame i gospodo narodni poslanici, malopre je gospođa potpredsednik pročitala da je Vlada Republike Srbije (naravno, dobili smo mi to u izveštaju Vlade, ali ovo je obraćanje radi javnosti) prihvatila amandman kolega iz LDP-a na član 38, koji se odnosi na stav 2. ovog člana. U vezi je sa članom 44, zato ne zloupotrebljavam nego ću dovesti to u vezu u međuvremenu.
Član 38. govori o odeljenju sudske prakse i u drugom stavu kaže da "odeljenje sudske prakse prati i proučava praksu sudova i upoznaje sudije, sudijske pomoćnike i sudijske pripravnike sa pravnim shvatanjima sudova".
Ovde su kolege predložile da se doda da odeljenje sudske prakse, pored svega ovoga, proučava i praksu međunarodnih sudskih organa. Vrlo interesantna formulacija i zaista bi bilo dobro, gospođo Malović, da nam objasnite šta ste vi razumeli pod tim "međunarodni sudski organi". Da li je to Haški tribunal, da li je to Međunarodni sud u Hagu, da li je to Međunarodni sud za ljudska prava? Nažalost, nemamo mi dobru praksu, odnosno dobra iskustva ni sa jednim od tih sudova i ne možemo zato što ste vi, što bi rekao Krasić, na tom vašem evropskom putu, da prihvatamo sve što miriše na Evropu, pa makar to i ne bilo u skladu sa Ustavom Republike Srbije, kao ovo.
Ja sam vas i malopre, kada sam govorila o amandmanu kolege Živkova, upozorila da morate da vodite računa da zakoni koji se usvajaju u ovom parlamentu moraju biti u skladu sa Ustavom. Ne moraju biti politički u skladu sa stavovima SRS, sa političkim programom SRS. Mi svoje stavove i program iz ove oblasti iznosimo pred građane Srbije i odavde i sa svakog drugog mesta i objašnjavamo građanima Srbije na koji način bi bili uređeni sudovi kada bi to radili srpski radikali.
Dakle, ne insistiramo na tome, ali kada je u pitanju usklađenost zakona sa Ustavom onda tu nisu u pitanju ni stranački programi, ni ideologija, ni ideje, to jednostavno tako mora. Vi ste pravnik i znate. Svaki zakon, Ustav može da vam se dopada ili da vam se ne dopada.
Ja sam i u prepodnevnom delu (ili već kad) govorila da su kolege iz LDP-a ovde više puta rekle da su oni vodili antiustavnu kampanju i da je u Srbiji na delu vrlo loš Ustav, ali da ono što se donosi ovde mora da bude u skladu sa Ustavom.
Kao što mi imamo vrlo loše mišljenje o mnogim vašim zakonima, ali svaki zakon koji se donese u ovom parlamentu za srpske radikale je zakon koji mora da se primenjuje dok ne bude donet nov ili promenjen taj zakonski tekst.
Zato vas molim da nam objasnite šta su vam ovi međunarodni sudski organi i šta je to dobro, čak i kad bi bilo u skladu sa Ustavom, u praksi tih međunarodnih sudskih organa što bi moglo da nam posluži kao neka ideja vodilja i što bi moglo da usmerava naše propise u pravcu tih, kako rekoste, organa.
Amandman Milana Avramovića odnosi se na član 44, a taj član se odnosi na opštu sednicu Vrhovnog kasacionog suda. U stavu 1. ovoga člana stoji da opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda usvaja načelne pravne stavove, razmatra primenu zakona, imenuje sudije Ustavnog suda, itd.
Neću da gubim vreme da čitam ceo tekst ovog člana, jer se naša primedba odnosi upravo na ovo da opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda usvaja načelne pravne stavove.
Već smo vas upozoravali na to, upozoravamo i skupštinsku većinu, kada budu glasali o ovom zakonu i ovim amandmanima, da povedu računa o tome.
Čudi me, kolega Ratkoviću, pošto ste vi kao predsednik Zakonodavnog odbora više puta ovde, naravno protivposlovnički, pisali da neki amandmani nisu mogući zato što... ali niste ustanovili da nisu u skladu sa zakonom i Ustavom, kako niste skrenuli pažnju Vladi Republike Srbije da i ovaj član 44, kao i član 31. i još neki članovi Predloga zakona o uređenju sudova, zapravo nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
U obrazloženju svog amandmana Milan Avramović napisao je da član 142. stav 2. Ustava Republike Srbije propisuje da sudovi sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata. S obzirom na to da je Vlada Republike Srbije dala potpuno identično obrazloženje zašto ne prihvata amandman Milana Avramovića, kao što je napisala i za amandman Dragana Živkova, ja ću da pročitam to obrazloženje i da iskoristim isto ono objašnjenje, jer na identičan tekst mogu samo vrlo slično, ali u suštini isto da odgovorim.
Dakle, kažete da se amandman ne prihvata iz razloga što je neophodno da Vrhovni kasacioni sud zauzima načelne pravne stavove radi jedinstvene primene prava u sudu. Ova rečenica apsolutno ništa ne znači u odnosu na amandman koji smo mi podneli. Mi kažemo da to treba da se briše, a vi kažete da je neophodno da Vrhovni kasacioni sud zauzima načelne pravne stavove.
Mi bismo prihvatili vaše objašnjenje da ste nam argumentovano rekli zašto je neophodno, jer vi ste nam već kroz sam član 44, i prethodno član 31, rekli da je to neophodno. Ali, interesantan je ovaj drugi deo obrazloženja gde kažete da je tačno ono što smo mi napisali da "Ustav Republike Srbije u članu 142. stav 2. propisuje da sudovi sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, ali je", kaže Vlada, "s druge strane potrebno, budući da navedeni propisi nisu uvek precizni, da se zauzmu načelni pravni stavovi kako bi se ti propisi jedinstveno primenjivali."
Šta ovo znači? Iz vašeg obrazloženja je očigledna vaša namera da vi pravnom praksom Vrhovnog kasacionog suda menjate Ustav Republike Srbije, menjate zakone, koje potpuno svesno donosite neustavne; onda ćete naravno posle da dođete u situaciju da kažete – nije ovo baš u skladu sa zakonom, jer ovaj zakon nije u skladu sa Ustavom, ali Vrhovni kasacioni sud je zauzeo taj stav i mi moramo da poštujemo taj stav.
Ponoviću ono što sam rekla kada sam govorila o amandmanu Dragana Živkova. Pitala sam, pre svega, javnost Srbije šta bi se desilo da je ovaj zakon o uređenju sudova već donet i da je stupio na snagu i da se sada primenjuje, da li bi svi...
Ovo je pre svega, pošto je radno vreme sudijama uglavnom završeno i volela bih da prate rad parlamenta, bar kada je u pitanju ova tema, pre svega zato što želimo da im kažemo ono što je kolega Krasić rekao, da je jedino SRS iskreno i isključivo protiv lustracije i protiv toga da se sve sudije nađu na belom hlebu, da bi posle bili raspoređivani, odnosno da bi dobijali te sudijske funkcije po želji Borisa Tadića, Dragana Đilasa, Miškovića i još nekih koji drmaju Srbijom.
Zato, dakle, pitam pre svega sudije, da je ovaj zakon na snazi, ovaj o kome sada govorimo, da li bi sudije kojima je stalo do profesije, koje svoj posao rade časno, pošteno, u skladu sa zakonom, prihvatile stav Okružnog suda u Beogradu da je to, ne daj bože, stav Vrhovnog kasacionog suda? Govorim o veću sudija Slađane Bojović, Željka Škorića i Živane Đukanović, koji su doneli potpuno nezakonitu presudu odbijajući žalbu Đorđa Gačevića iz Beograda, odbornika Srpske radikalne stranke u Skupštini gradske opštine Novi Beograd. Kako biste vi naterali sudije da rade na osnovu ovakve pravne prakse kad, evo, u ovom slučaju imamo desetine odluka raznih sudskih veća okružnih sudija širom Srbije, koji su svoje presude donosili apsolutno u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, sa Zakonom o lokalnim izborima i nisu podlegli uticajima onih koji pokušavaju da prekrajaju volju građana bez izlaska na izbore?
Dakle, moramo da vodimo računa o ovakvim izuzecima, da ne dozvolimo da neustavnim rešenjima dođemo u situaciju da u nekoj budućnosti, u nekom drugom kontekstu, ta Slađana Bojović, Željko Škorić i Živana Đukanović postanu sudije Vrhovnog kasacionog suda i da takav trio stvara pravnu praksu u Srbiji; znači, potpuno bi uništili pravni sistem, zato što je očigledno da ova sudijska trojka ne sudi ni po zakonu, ni na osnovu Ustava. Njih verovatno nije mnogo briga da li će biti sudije ili neće, za njih ste, pretpostavljam, našli neka druga mesta, kao za vašeg pomoćnika, gospođo Malović, koji ovde nije mogao da prođe kao sudija.
Mi moramo da vodimo računa, pre svega, o interesima građana Srbije. Ovog momenta govorim u ime građana Zemuna, koji su svoju izbornu volju iskazali na poslednjim lokalnim izborima, i na svim ostalim; na lokalnim izborima nedvosmisleno su pokazali da žele da Zemunom vlada u ogromnoj većini SRS u koaliciji sa DSS-om. Sada vi tražite, zato što pretite lustracijom... I, svim sudijama koje su dobile da rešavaju po žalbama nekih građana Zemuna u malom mozgu je prisutna činjenica da se ovih dana ovde raspravlja o tome da li će biti lustrirani ili neće, i znaju ko je sada taj ko lustrira sudije po Srbiji, odnosno ko im priprema lustraciju. Vi sada tražite da sve sudije budu podobne režimu, da sve sudije budu podobne izvršnoj vlasti i Borisu Tadiću, kao što su sudije Slađana Bojović, Željko Škorić i Živana Đukanović. Nisu takve sudije u Srbiji.
Ogromna većina sudija u Srbiji želi da svoj posao obavlja u skladu sa zakonom; sudije žele da budu nezavisne, da pravosuđe bude i samostalno i nezavisno, ali imaju problem sa izvršnom vlašću.
Mi pokušavamo da zaštitimo i te sudije, kao i gospođu Radmilu Josipović, zaposlenu u Skupštini grada Beograda, koja je juče u razgovoru sa Živkom Jocićem, sekretarom opštine Zemun, rekla da ne sme da objavi legalno donet Statut gradske opštine Zemun zato što joj je naloženo da to ne čini. Pitam je javno odavde, i neka nam kaže, ko joj je naložio? Mi smo juče tražili od gospodina Milana Markovića da nas obavesti ko je naložio ovoj gospođi da u "Službenom listu grada Beograda" od 17. novembra ne objavljuje legalno i legitimno donet Statut gradske opštine Zemun. Još uvek nismo dobili taj odgovor.
Razumemo da gospodin Milan Marković, kao častan čovek, ne sme ni da pita Dragana Đilasa o čemu se radi. Zato ga mi pitamo javno i otvoreno da li će dotle da ide, da li je ugrožen posao ovoj ženi zato što je, potpuno nesvesno, u razgovoru sa svojim kolegom iz opštine Zemun iznela činjenicu da je na nju vršen pritisak? Da li je posao te žene u pitanju i da li je moguće da će Dragan Đilas toliko moralno da se sroza da će samo zbog placa kod Bežanijske kose, već se "udilovao" sa Vučićem i prodali su ga, sada to ne mogu da regulišu pravno, a pare su uzeli, da li će zbog toga da dovede u pitanje pravosudni sistem i pravni sistem države Srbije?
Dame i gospodo narodni poslanici govorim na osnovu članova 225 i 226. Poslovnika Narodne skupštine i obraćam se vama, gospodine Milane Markoviću, da vas obavestim i da vas zamolim da u međuvremenu saznate zašto se desilo ovo što se desilo?
Naime, na sednici skupštine gradske opštine Zemun 17. novembra 2008. godine, znači u skladu sa rokovima, donet je statut i poslovnik o radu SO Zemun. Poznato vam je da se ovi akti obavezno objavljuju u službenom listu grada Beograda.
Nadležni u opštini Zemun su naravno blagovremeno dostavili primerak usvojenih akata službenom listu grada Beograda i sekretar gradske opštine je obavio razgovor sa službenikom u Skupštini grada, sa namerom da sazna kada će biti objavljen tekst statuta i poslovnika o radu.
Sekretar skupštine je dakle zvao u cilju dobijanja tih informacije i razgovarao s nekom gospođom Radmilom Josipović, koja mu je dala informaciju da će statuti gradskih opština biti štampani u službenom listu grada Beograda, sa datumom 17. novembar 2008. godine, ali da statut gradske opštine Zemun neće biti objavljen jer su podnete žalbe na odluke SO Zemun, zbog toga, kako je rekla ta Radmila Josipović, što je opozicija najavila da će se obratiti gradskoj vlasti i gradonačelniku, kako bi se uvele privremene mere i da ona ne može početi sa štampanjem zato što je dobila nalog da to ne učini.
Jasno vam je da se na ovaj način nasilno sprečava usaglašavanje organizacije organa i usaglašavanje akata gradske opštine Zemun sa statutom grada Beograda, naravno u cilju da se nezakonito očigledno uvedu privremene mere.
Molim vas, gospodine ministre, da se odmah angažujete da saznate o čemu se radi, to je u vašoj nadležnosti, i da ovoj gospođi Radmili Josipović kažete da ne može da dobija naloge ni od funkcionera DS, ni od funkcionera Napredne stranke, nego da mora da radi u skladu sa zakonom. Nije njena stvar kako će biti odlučivano po žalbama - ona mora da objavi tekst statuta i ovog pravilnika. Molim vas da hitno to uradite, a izvinjavam se zbog prekoračenja vremena.
Simptomatično je to što je malopre građanin Nikolić ovde, kada je prolazio, odnosno još je bi za govornicom, rekao - da smo izgubili vlast u Zemunu, kao da on zna kakva će biti odluka Okružnog suda po žalbama nekih kojih su isključenih iz SRS.
Dakle, to neme veza sa ovim na šta vas upozoravam. Molim vas, za pola sata ponovo ću javno da vas pitam šta se sa tim dešava.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Evo, završavam. Molim vas da se statut gradske opštine Zemun, koji je usvojen legalno na legalnoj sednici, sa skupštinskom većinom DSS i SRS, objavi zajedno sa ostalim statutima.
Dame i gospodo narodni poslanici, govorim na osnovu člana 225. i 226. Poslovnika.
Pitam gospodina ministra, pitala sam ga pre podne i očekujem da ste, gospodine Markoviću, u međuvremenu saznali da li će u službenom listu grada Beograda biti objavljen regularno izglasan statut i poslovnik o radu gradske opštine Zemun? Da li ste došli do informacije ko je to gospođi Radmili Josipović, koja je dala informaciju sekretaru gradske opštine Zemun da će svi statuti gradskih opština biti objavljeni u službenom glasniku sa datumom 17. novembar, a tog datuma je u opštini Zemun usvojen statut.
Gospođa Josipović je rekla da statut gradske opštine Zemun neće biti objavljen, jer su podnete žalbe na odluke Skupštine opštine Zemun i zbog toga što je opozicija najavila da će obratiti gradskoj vlasti i gradonačelniku, kako bi se uvele privremene mere i da ona ne može početi sa štampanjem zato što je dobila nalog da to ne učini.
Dakle, ponavljam pitanje, naravno jutros niste mogli da znate ko je ovoj gospođi dao nalog, pretpostavljam da ste u međuvremenu saznali, i molim vas da narodne poslanike i javnost Srbije obavestite ko to naređuje i da se donose nezakonite odluke u Skupštini grada, da li to ima nekakve veze sa Đilasom i Vučićem, i parcelama kod Doma penzionera na teritoriji opštine Zemun? Da li je ovo način početka te saradnje na lokalnom nivou između Demokratske stranke i ove novoformirane stranke? Dakle nas, naravno, ti vaši odnosi ne interesuju.
Mi ovde, kao i uvek, insistiramo da nam se vrate oteti mandati, ali u ovom konkretnom slučaju tražim od vas ministre da nam kažete da li će u službenom glasniku, kao i službenom listu grada Beograda, zajedno sa ostalim statutima, biti objavljeni i Statut i Poslovnik o radu Skupštine opštine Zemun?
Niko ne sme da prejudicira odluke nadležnih organa. Ono što je sada definitivno jasno, to je da su ova dva akta doneta, da moraju biti objavljena. Ako neko dokaže u nekom budućem postupku da to nije bilo u skladu sa zakonom, onda se i takva odluka objavljuje u službenom listu. Sigurna sam da je vama to sve savršeno jasno, ali vas molim, dakle pre svega zbog javnosti, a i zbog interesa poslaničke grupe SRS, da nas o tome obavestite. Izvinjavam se zbog vremena.
Gospodine ministre, naravno da ne tražim od vas nikakvu privatnu intervenciju. Vi jeste korektan čovek i znam da bi smo i to mogli, ali nam ne pada na pamet. Ne tražim od vas odgovore na pitanja koja ne možete da date, jer deo onoga što sam malopre govorila zaista se ne odnosi na ingerencije vašeg ministarstva.
Grad Beograd jeste regulisan, funkcionisanje grada Beograda, Statutom. Taj Statut se naslanja na Zakon o lokalnoj samoupravi i na Ustav Republike Srbije. Ono što vi kao ministar možete, znam i mi znamo da je grad Beograd u sistemu funkcionisanja, sa ovakvom vlašću kakvu ima, da on jeste crna rupa u Srbiji, ali svakako nije crna rupa u zakonu.
Dakle, vi imate mogućnost da, kao resorni ministar, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, imate pravo, dakle vi ne morate da ulazite u ovo što smo mi izneli, ko je tu kome šta naredio. Dakle, mi imamo sasvim pouzdan podatak da je ta gospođa u kontaktu sa sekretarom Skupštine gradske opštine Zemun iznela, da ne ponavljam to što je iznela, ali vi kao ministar možete i u obavezi ste i po pravu nadzora da reagujete, i kada dobijete ovakvu informaciju da tražite od nadležnih službi u Skupštini grada da pošaljete vaše kolege, saradnike, da izvrše uvid u dokumentaciju, da vide šta se zaista objavljuje u službenom listu, sa danom 17. novembar, da se vidi šta to i zbog čega ne želi neko da objavi.
Dakle, od vas ne očekujem i ne tražim da vi na bilo koji način osuđujete vaše partijske prijatelje, jer znam da to ne možete, ali tražim ono što ste u obavezi prema svim građanima Srbije, a isključivo iz okvira nadležnosti vašeg ministarstva i Zakona o lokalnoj samoupravi.
Takve ingerencije imate, i vi i ja znamo odlično taj zakon, i znate da to možete, znate da vam je to obaveza, mogli ste to već u međuvremenu da uradite. Ovo je pitanje gde odgovor mora hitno da se dobije i vi ste mogli to već da uradite, dakle samo isključivo u okviru vaših nadležnosti.
Ne tražimo mi od vas da ulazite u bilo kakve političke odnose, to radi vaš predsednik sa onima dole, naravno o tome ćemo na drugom mestu, drugi put. Vas još jednom molim, do sada ste bili korektan ministar u odnosu na narodne poslanike, pokazivali ste da poštujete ovaj parlament, očekujem da ćete to i ovaj put da uradite.
Dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa članom 226. Poslovnika Narodne skupštine tražim obaveštenje i objašnjenje od predsednika Narodne skupštine, a na koje okolnosti, upravo nameravam da obrazložim.
Mi smo ovih dana kada se raspravljalo o setu pravosudnih zakona govorili o tome na koji način ova vladajuća većina ima nameru da, suprotno Ustavu, izvrši lustraciju sudova, odnosno sudija. Naravno, i od resornog ministra i od poslanika vladajuće većine slušali smo kako to nema veze s tim, bez obzira na svakodnevne pritiske javnosti od strane raznih sudijskih udruženja, i Društva sudija i sudija pojedinačno, ali naravno oni su to zacrtali i to tako treba da bude.
Evo, kako se vrši pritisak na sud i kako se sudijama kaže - ako bude drugačija odluka, vodi računa, lustracija sledi. Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, kaže - ako sud kaže da ovo što je urađeno nije legalno, onda je obaveza Skupštine grada da uvede privremene mere na svojoj prvoj narednoj sednici, ali ne treba prejudicirati stvar već sačekati odluku suda, izjavio je Đilas, a u nadnaslovu kaže - gradonačelnik Beograda Dragan Đilas izjavio je da će biti uvedene privremene mere ako sud utvrdi da je Skupština Zemuna 17. novembra održana na nezakonit način, a on veruje da je tako.
Naravno da je Skupština opštine Zemun održana apsolutno u skladu sa pozitivnim propisima i naravno da onaj ko bude vodio računa o zakonu neće moći da odluči drugačije, ali zato Dragan Đilas šalje poruku veću koje će se baviti žalbama koje su podneli oni koji su pokušali da izvrše opstrukciju rada opštine Zemun.
Pre svega ovaj Novicki, šef odborničke grupe u opštini Zemun iz DS, koji je zajedno sa izvesnim Milanom Bojovićem, koji je isključen iz SRS zato što se ponašao suprotno političkim stavovima SRS. Govorim ta imena zato što su viđeni u direktnom televizijskom prenosu kako kradu neku Anđelković, koja je član izborne komisije, kako je odvode u neku veliku crnu limuzinu.
Naravno, Pink televizija je omogućila direktan prenos tih kriminalnih radnji. Naravno, kakva televizija, kakav gazda, takav i program.
Nastaviću kasnije pošto sam potrošila vreme. Hvala.
Čini mi se, dame i gospodo, da smo malo pre vremena započeli ovaj popodnevni, odnosno večernji rad parlamenta. Povređen je član 173. jer nije bilo prenosa sednice Narodne skupštine u vreme kada sam govorila o ovom problemu. Ne mislim da je to urađeno namerno. Jednostavno se desilo eto tako i ne pravimo, naravno, pitanje oko toga, ali s obzirom da je tema o kojoj sam govorila izuzetno aktuelna i da govoriti o ovome sutra, bojim se, ne bi imalo svrhe.
Zato sam se javila da ponovo, shodno članu 226, tražim obaveštenje od predsednika Narodne skupštine, a predsednik Narodne skupštine zna od koga će to da traži, sa obrazloženjem kako ste i malopre čuli, ali javnost Srbije nije čula, da je gradonačelnik Beograda Dragan Đilas izjavio da će biti uvedene privremene mere, ako sud utvrdi da je Skupština Zemuna 17. novembra održana na nezakonit način, u šta on veruje. Ovo je najdirektniji atak na pravosudne organe, konkretno na veće koje će ili veća koja će odlučivati po žalbama nekih građana, a koje se odnose na odluke koje su donete potpuno legalno i u skladu sa zakonom i opštinskim aktima u gradskoj opštini Zemun.
Ovo je ono što smo mi upozoravali danima unazad, da ovo što planirate sa lustracijom sudija, sa razrešenjem svih da biste postavili one koje vi hoćete. Vi hoćete da sve sudije budu kao i ovi o kojima su govorili Dragan Todorović i Nataša Jovanović, da svi budu na usluzi i onako na kanapčetu vladajućoj većini.
Na ovaj način Dragan Đilas upozorava sudije Okružnog suda u Beogradu, ne budete li uradili odluku na osnovu koje ću ja, Dragan Đilas, uvesti prinudnu upravu u gradsku opštinu Zemun, vodite računa, na ponovnom izboru bićete lustrirani, više nećete biti sudije.
Mi smo ubeđeni da su sudije časni, većina sudija i časni i pošteni ljudi, i da rade u skladu sa zakonom, kao što je doneto preko 150 odluka koje su bile u skladu sa zakonom na istu temu kao ove dve koje su bile nezakonite.
Ovde je Dragan Đilas, odnosno B92 televizija dala prostor i Vladi, kako mu tepaju, Novickom, to je šef odborničke grupe, završiću za desetak sekundi, šef odborničke grupe DS u opštini Zemun. Taj Novicki je sa izvesnim Milanom Bojovićem, koji je isključen iz SRS zbog nedoličnog ponašanja u odnosu na stranačke stavove.
Oni su izvesnu gospođicu Anđelković oteli sa sednice komisije. Ovaj julovac, Pink televizija Željka Mitrovića, u direktnom prenosu je to prenosila, kako idu prema nekoj velikoj limuzini, kako trče kroz zgradu opštine Zemun i odvode tu devojku. Naravno, to je prijatelj jednog od onih koji priča da ovi odbornici iz opštine Zemun, koje su kidnapovali, nisu prešli u Naprednu stranku.
Nisu prešli. Kidnapovali su ih Brana Prostran, Milan Bojović, Damir Kovačević, pod palicom Aleksandra Vučića.
Dame i gospodo narodni poslanici, u petak smo raspravljali o predlozima nekih zakona o izmeni i dopuni zakona, popodne, takođe, imamo zakon o izmeni i dopuni zakona, sada imamo zakon o izmeni Zakona o putnim ispravama.
Zašto ovo naglašavam? Upravo da bih skrenula pažnju javnosti Srbije na to koliko je neozbiljna Vlada Borisa Tadića, koliko se neozbiljno bavi svojim poslom i koliko su nedobronamerni predstavnici skupštinske većine kada upozoravaju poslanike SRS-a da, navodno, opstruišu rad, zato što govorimo o predlozima zakona i što pokušavamo da amandmanima uredimo zakone, da ne bismo svaki čas imali izmene i dopune zakona.
Svaki put upozoravamo, upozoravali smo i kada je donošen Zakon o pasošima, odnosno o putnim ispravama, da ćemo imati problema, da ovaj zakon neće biti primenljiv, da se ne vraćamo sad na taj period, ali smo tada od skupštinske većine imali uveravanja, naravno, i od predstavnika Vlade, da je to sve, maltene, pripremljeno, samo treba da se donese zakon, da se, što bi rekao Đelić, izbegne ta crna rupa, a po Đeliću je to Narodna skupština. Očigledno je da je jedina crna rupa u Srbiji Vlada Borisa Tadića i da je sve ono što rade, ili ono što ne rade, zapravo, na štetu građana Srbije.
Zakon o putim ispravama stupio je na snagu 9. oktobra 2007. godine. Tada je bila priča da je to jedan od zakona koji će nas uvesti brzometno u Evropu, odnosno u EU, koji će nas postaviti na belu šengen listu, pa je onda, pre nekog vremena, ovde usvojena ona grupa zakona kada je Božidar Đelić, sećate se, skakutao oko ove govornice, mahao rukicama – hajmo, hajde, odosmo u EU, odosmo na belu šengen listu, samo da Skupština usvoji one predloge zakona.
Usvojeni su ti predlozi zakona, ali od tada se Đelić nije pojavio u ovom parlamentu, a trebao je i danas da bude. Evo, kaže Krasić da još skakuće. Moguće je da još nije obavešten da je dobio šamar, ne mislim u bukvalnom smislu, kada se vratio u Srbiju da nas obavesti da nema ništa od bele šengen liste ni do kraja iduće godine, a pitanje je, uopšte, do kraja koje godine će to da se desi, ako se desi.
Gospodine Dačiću, verovatno vam je neprijatno što morate sve ovo da slušate. Očekujemo od vas, kao od zamenika predsednika, ili prvog potpredsednika Vlade, da nam odgovorite na sva ova pitanja, a inače mislimo da je ovde trebalo da sedi gospodin Đelić, jer je on taj koji obmanjuje građane sa svih medija o tome kada ćemo u Evropsku uniju. On je taj koji određuje datume, on je taj koji kaže kada ćemo na belu šengen listu. Naravno, ono što priča u predizbornim kampanjama, i on, i još neki, mnogo se razlikuje od stvarnosti.
Vidite, 3. maj 2008. godine, to je bilo osam dana pre onih majskih izbora, koji su održani 11. maja. Šta kaže Vuk Jeremić? Kaže ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, potvrdio je za našu televiziju, da će od iduće sedmice vize za zemlje EU za sve građane Srbije biti besplatne.
To je prvi korak na putu bezviznog režima, koji će biti uspostavljen do kraja godine, rekao je Vuk Jeremić 3. maja 2008. godine, naglašavam, osam dana pred poslednje izbore.
Ovako vas, dragi građani Srbije, lažu, ovako vas obmanjuju i ovako vas navedu da glasate za one koji, zapravo, sve što kažu lažu i koji ništa ne rade u interesu Srbije i građana Srbije, već samo u svom ličnom interesu. Moguće je da je Vuk Jeremić, kada je rekao ovo, mislio na sebe.
Kada je donošen Zakon o putnim ispravama, a i kada su donošene ove grupe zakona koje je, navodno, trebalo već odavno da nas stave na belu šengen listu, od čega nema ništa, mi smo upozoravali da ono što sadrže ti zakoni, zapravo, znači da će bez ikakvih problema vize dobijati članovi Vlade, visoki državni funkcioneri, članovi Parlamenta, studenti koji idu u inostranstvo u nekim studentskim razmenama ili na ekskurzije, estradne zvezde.
Svi ti ni do sada, ni pre ovih zakona, ni pre ovog zakona, nisu imali nikakvih problema da dobiju vize i da putuju u beli svet. Ništa nije urađeno za običnog čoveka, za obične građane, kojima ste toliko napunili glavu belom šengen listom, da su ljudi, maltene, stvorili takvu sliku da će jedino ta bela šengen lista, da je to jedino što će doprineti boljem životu građana Srbije.
Dešavalo se da mi neko kaže u toj predizbornoj kampanji, kada je ovako govorio Vuk Jeremić, da će glasati za DS, zato što će oni da nam obezbede te šengen vize. Ja onda tog nekog pitam, dobro, ako vam ja obezbedim sutra šengen vizu, gde ćete da putujete? Čovek mi kaže – gde da putujem, nemam para ni ovde da preživim, nemam para ni da jedem, a kamoli da putujem. Medijski uticaj je neverovatan i evo jednog od dokaza.
Ovde smo čuli od svih kolega koji su govorili da je ostalo nerazjašnjeno pitanje, nerazjašnjena dilema – ko je odgovoran za ono što se do sada dešavalo s ovim pasošima. Pošto nemamo odgovor, čini mi se da je najbolje da Đelića i Jelašića stavimo u neki ring, pa da vidimo, ko pobedi, taj je manje odgovoran.
Svi su mediji, pogotovo štampani, bili preplavljeni u prethodnom periodu komentarima ko je odgovoran za one pasoše, odnosno obrasce pasoša, koji su se pojavili, pa su povučeni, pa je onda, 26. juna 2008. godine, Ljubiša Vuletić, direktor Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca, rekao da je izrada novog pasoša investicija vredna oko 30 miliona evra, kao i da se sve radi u saradnji s konzorcijumom slovenačkih i nemačkih firmi, koje su taj posao dobile na tenderu. Đelićev kabinet je svakodnevno bio informisan, kaže Vuletić, o svim pitanjima vezanim za proces izrade novih pasoša, tako da je potpuno nejasno čime je on baš sada bio podstaknut da se iznenadi kada govori o kašnjenju i krivici Narodne banke Srbije.
Nama, dakle, gospodine Dačiću, ostajete dužni odgovor, ili obezbedite da dođe Đelić i da on odgovori – šta je s tim obrascima pasoša koji su neupotrebljivi, koja su sredstva utrošena na izradu tih obrazaca, koliko je to para koštalo građane Srbije i ko je odgovarao? Da li je odgovarao, kako je odgovarao, ko je i da li je neko nadoknadio štetu građanima Republike Srbije i budžetu Republike Srbije za ta sredstva koja ne znamo kolika su?
Takođe, ne znamo ni koliko sada koštaju novi obrasci. To nam je sada neki dupli trošak. To su pitanja na koje građani Srbije traže odgovor.
Vi ste ovde govorili o izdavanju novih pasoša, izdavanju ličnih karata i dosta podataka ste izneli. Podsećam vas da ste, kada su pre nekoliko meseci bili pozivi, maltene, po onoj narodnoj – navali narode, rasprodaja, građani, prijavite se, podnosite zahteve za nove lične karte, za nove pasoše, napravili probleme u opštinskim upravama MUP-a, napravili ste probleme građanima.
U petak sam, sasvim slučajno, razgovarala s komšinicom, koja kaže da su ona i muž išli po nove lične karte u Zemun i da su došli u pet ujutru, a negde oko dva popodne završili posao. Zamislite vi, u pet ujutru, a tamo su zatekli neke ljude koji čekaju od tri sata posle ponoći.
Da li je to normalno? Trebalo je najpre da organizujete taj posao, pa onda da pozovete onako – ajde, navali narode, ali suština je da to ''navali narode'' znači – hajde, ljudi, podnesite zahteve, platite taksu, napunite budžet, a da li ćete dobiti ispravne obrasce, kada ćete uopšte dobiti pasoše, kada ćete dobiti lične karte, to državu Srbiju, odnosno Vladu Republike Srbije ne interesuje.
Bilo je još takvih slučajeva od 2000. godine. Najpoznatiji je onaj kada je oročeno podnošenje zahteva za legalizaciju objekata, koji ni do dan-danas ne mogu da se legalizuju i nisu legalizovani zato što se zakon ne primenjuje, ali je i tada bilo bitno da se napuni budžet Republike Srbije administrativnim taksama građana Republike Srbije.
Pitanje – šta će se desiti, na koji način će država da vrati građanima Srbije taj novac koji su dali za one pasoše čiji obrasci nisu dobri? Građani su, takođe, za to plaćali taksu.
Ako ja dobijem od Uprave prihoda da sam dužna 23 dinara, dobijem rešenje da sam u obavezi da platim u ne znam kom roku, vrlo kratkom, s kamatom koja je tri puta veća od osnovnog duga, da li ćete na taj način i građanima Srbije vraćati taksu koju su platili za obrasce, koji, zapravo, ništa ne znače, jer nisu dobri?
Obećanja koja smo s ovog mesta, iz medija, pogotovo, dobijali od predstavnika Vlade, da su uslovi za belu šengen listu, uslovi za evropske integracije – zakoni koje ovde treba da donesemo, takođe su šarena laža.
Morate da kažete građanima Srbije istinu, a istina je da mi na belu šengen listu, ni u Evropsku uniju nećemo dokle god imamo kriminalizovanu vlast, dokle god imamo mrtvu, odnosno nemamo industrijsku proizvodnju, dokle god ima milion nezaposlenih, uz pretnju novih otkaza, dokle god ne završite saradnju s Haškim tribunalom, dokle god ne priznate Kosovo kao nezavisnu republiku, dokle god ne učinite prvi korak ka odvajanju Vojvodine, tj. ne usvojite statut Vojvodine. To je ono što je sada vrlo jasno. Tu više nema nikakvih pretpostavki. To je ono što je jasno zacrtano, a šta nas dalje čeka, saznaćemo kada završite ovaj deo posla.
U petak je u Srbiju došao glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc. Vrlo je interesantno da su razgovori koje državni funkcioneri i službenici vode sa Seržom Bramercom daleko od očiju javnosti.
Kažu da je uobičajeno, mediji nam kažu da Bramerc ne daje posle takvih razgovara izjave za medije, da ne drži konferencije. Niko od naših zvaničnika, takođe, ne sme da kaže šta su razgovarali sa Bramercom. Ne smeju, zato što nisu razgovarali, nego su slušali naloge. Bramerc je došao da naredi određenim ljudima u Srbiji šta treba da rade u nekom narednom periodu.
Teme su, saznali su neki novinari, bile saradnja s Haškim trubunalom, koja podrazumeva hapšenje Ratka Mladića i Gorana Hadžića. Naravno, mi i dalje verujemo, nadamo se i želimo da se to nikada ne desi.
Druga tema bila je razmena dokumentacije između državnih organa u Srbiji i Haškog tribunala, treća – obezbeđivanje svedoka. To je razlog zbog kojeg je, zapravo, Serž Bramerc došao u Srbiju.
Kada je u pitanju razmena dokumenata, mi srpski radikali, članovi tima za odbranu Vojislava Šešelja, često smo odavde govorili o tome kakav je odnos države Srbije, zato što imamo iskustva iz predmeta u Haškom tribunalu po optužnici protiv našeg predsednika, imamo iskustva i znamo da su sve arhive za Haški tribunal u Srbiji već odavno otvorene, da se svakom dokumentu koji zatreba Haškom tribunalu, najbrže moguće, skida oznaka službene tajne, državne tajne, vojne tajne.
Dakle, mi više nemamo nikakvih tajni u državi Srbiji u odnosu na Haški tribunal, ali zato imamo mnogo tajni u odnosu na građane Srbije, jer od građana Srbije Vlada, predstavnici vlasti, kriju ono što je, zapravo, prava istina i predstavnici vlasti dovode u zabludu građane Srbije.
Tu istu dokumentaciju koju dostavljaju Haškom tribunalu, nadležni organi bi morali istog momenta da dostave i timu, govorim o našem timu za odbranu Vojislava Šešelja, a to se, svakako, odnosi i na ostale Srbe koji se nalaze u Haškom tribunalu, na njihovu odbranu.
Međutim, mi moramo da saznamo iz devete ruke da je to otišlo u Haški tribunal, pa da onda to tražimo zvanično, u pisanom obliku, pa se onda to negde zagubi, pa prođe pet, šest, sedam, osam meseci između onoga kada je dokument dobio Serž Bramerc, odnosno njegovi tužioci, i momenta kada taj isti dokument dobije Vojislav Šešelj ili njegov tim za odbranu. Tako vi sarađujete s Haškim tribunalom.
Zašto je posebno interesantna ova tema obezbeđivanja svedoka? Opet je to vezano za predmet protiv Vojislava Šešelja. Očigledno je da Haški tribunal više nema svedoka koji će svedočiti u postupku protiv Vojislava Šešelja, na strani Tužilaštva. Do sada ih je bilo 50 i svih 50 su, javnost Srbije je to mogla da vidi, svedočili kao da su svedoci odbrane, zato što protiv Vojislava Šešelja nema dokaza, jer Vojislav Šešelj nikada nije izvršio nijedno krivično delo, a kamoli krivično delo ratnog zločina. To je jasno i Bramercu i njegovom timu tužilaca. Oni imaju, bukvalno, problem obezbeđivanja svedoka.
Danas je počela ta radna nedelja u Haškom tribunalu, danas se tamo pojavila žena veštak, za sutra i prekosutra nemaju obezbeđene svedoke. Onda kažu da treba Vojislavu Šešelju da se nametne advokat, zato što on opstruiše postupak u Haškom tribunalu. Zamislite, ko bi normalan šest godina sedeo u Ševeningenu i opstruisao rad, a očigledno je da to radi Haški tribunal.
Zašto ovo vezujem za ovaj zakon i za dolazak Bramerca? Zato što je to jedan od uslova koji treba da ispuni država Srbija. Sada nadležni organi, gospodine Dačiću, moraju da obezbede svedoke u postupku protiv Vojislava Šešelja, i to svedoke koji su se deklarisali da su svedoci odbrane. Obraćam se vama, zato što su u taj posao uključeni i Specijalno tužilaštvo za ratne zločine, i MUP Republike Srbije, i istražne sudije, konkretno, jedan istražni sudija.
Dakle, ovih dana, pre nego što je došao Bramerc, ljudi koji su, eventualni, budući svedoci odbrane Vojislava Šešelja, ne mogu da se odbrane od navale predstavnika svih ovih organa u Srbiji koje sam pomenula. Zovu ih telefonom, dolaze na vrata, opet ucenjuju, opet prete – moraš da ideš, mi ćemo da ti obezbedimo, da vodimo s tobom koga kod hoćeš. Čovek kaže – ne mogu, bolestan sam. Oni pitaju – gde živiš? Tu i tu. Eto nas, stižemo iz Sarajeva za nekoliko sati, koliko je potrebno da dođu u taj deo Srbije; pokupe odavde nekoga iz MUP-a Srbije i iz Specijalnog tužilaštva, pa čoveku na vrata.
Ljudi više ne znaju šta da rade, kako da se odbrane, a niko u državi Srbiji neće da kaže: čekajte, mi nećemo tu vrstu saradnje; ako ovi ljudi kažu da žele da budu svedoci odbrane, kad dođe vreme za odbranu, ako ih Vojislav Šešelj pozove da budu svedoci odbrane, neka idu. Nemojte da terate državne organe da te ljude, od svedoka odbrane, pretvaraju u svedoke optužbe.
Dakle, to je pravi razlog dolaska Serža Bramerca. Ništa ne znači ovo što je produžen rok za izdavanje novih pasoša, osim što znači sva ova pitanja, na koja se nadam da ćemo dobiti odgovor, koja su bila identična, bez obzira na to ko ih je od poslanika postavljao. Ništa nema ni od bele šengen liste, ništa nema ni od EU, dok ne završite posao s Haškim tribunalom, dok ne priznate Kosovo kao nezavisnu državu i dok ne krenete u otcepljenje Vojvodine.
Tužna je ovo istina, ali, nažalost, to jeste istina. Zato nema rasprave o Rezoluciji narodnih poslanika. Od juna insistiramo da ovde raspravljamo o Kosovu i Metohiji. Nema ni govora o tome, treba prethodno da se ispune neki preduslovi, pa da mi onda ovde pričamo o već završenoj stvari.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja bih na početku, gospodine ministre, volela da nam objasnite ovo što stoji u obrazloženju Predloga ovog zakona.
Rekli ste – razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku, pa kažete, nedonošenje ovog zakona po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posledice po rad organa i organizacija.
Najlepše bih vas zamolila da nam objasnite kakve su to štetne posledice? Da li je štetnih posledica bilo do sada? Ako jeste, ko je odgovoran zbog toga i da li je neko odgovarao zbog toga?
Ne možete paušalno da napišete ovakvo obrazloženje kad i vi i svi mi znamo da ovo nije tačno. U redu je, imali ste potrebu da predložite ovaj zakon, predložili ste ga, zašto po hitnom postupku, nije bilo potrebe, ali obrazloženje da bi nedonošenje ovog zakona prouzrokovalo štetne posledice po rad organa i organizacija je, zaista, neprihvatljivo.
Zašto? Pretpostavljam da se ovo u najvećem delu odnosi na član 5. Predloga zakona. Sada, upravo, ono što sam rekla malopre i što su sve kolege koje su govorile o ovom predlogu zakona rekle, taj 1. maj 2008. godine je bio datum koji je već jedanput produžen, rok koji je već jedanput produžen izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i, evo, sad ponovo imamo produženje tog roka.
Hoću da vas pitam i očekujem da ćete da odgovorite, da li je do tog 1. aprila bio raspisan konkurs? Možda nije po konkursu izvršeno popunjavanje ovih radnih mesta, odnosno da li je bio raspisan konkurs? To je nešto što je veoma bitno i što treba da nam obrazložite.
Inače, ovih dana je aktuelna priča nadležnih državnih organa o uštedama u javnoj potrošnji i svi se odmah hvataju za službenike, za nameštenike, nikome ne pada na pamet da smanjuje broj agencija, da smanjuje broj ministarstava, zato što su to poslovi gde su funkcioneri na čelu tih organa, naravno, visoki funkcioneri stranaka na vlasti i to je nešto što ne sme da se dira.
Zato nam kaže pre neki dan Jelašić, zaista, da nije toliko cinizma, bilo i smešno i tužno, Jelašić, koji je poznat po tome da mu je plata, kao guverneru Narodne banke, oko 5.000 evra, da je NB krenula u štednju javne potrošnje. Kaže – otpustili smo sve kafe-kuvarice, kupili smo automate za kafu, otpustili smo ljude iz obezbeđenja, angažujemo u obezbeđenje ljude iz nekih agencija.
Dakle, takvo smejanje narodu, ismejavanje naroda, jeste nešto što je nedopustivo.
Vi ste, u nekim javnim intervjuima, uglavnom sam čitala, gospodine Markoviću, najavljivali, takođe, neke restrikcije zaposlenih po lokalnim samoupravama. Danas ste ovde objašnjavali kako nije dobro da se to radi na nivou državne uprave, a podsećam, pre svega, javnost Srbije, da je broj zaposlenih u državnoj upravi, odnosno u Vladi, u ministarstvima, od 2000. do 2008. godine, povećan za devet i po puta. Sada je zaista logično pitanje, ako treba negde da se vrši racionalizacija, gde je to pravo mesto.
Inače, ne mislimo da je dobro, bez obzira na to u kakvoj se kriznoj situaciji država nalazi, da se kola prelamaju preko najslabijih, da opet ostavite bez posla ljude koji su nameštenici ili službenici sa SSS, kako se to, inače, dešava, i da ko zna koliko porodica ostavimo bez te zarade koju su zarađivali članovi porodica zaposleni ili u lokalnim samoupravama ili u državnim službama.
Postoji mnogo bolji način da se racionalizuje javna potrošnja – tako što će se trošiti mnogo manje na one vrlo visoke plate. Znate, veća je ušteda u bruto iznosu, kada se to izračuna, da se ukine neka agencija i direktor neke agencije, koji, zapravo, ništa ne rade, nego da otpustite pet kafe-kuvarica.
Zaista bi trebalo voditi računa da se ovo što se priprema Srbiji i ovo u čemu Srbija već jeste, mislim na očiglednu ekonomsku i finansijsku krizu, socijalnu bedu, da Vlada Republike Srbije povede računa, u tom nekom pokušaju da se to zaustavi, ili, bar, koliko toliko umanji, ne prebije preko leđa najslabijih.
Kada je u pitanju ovaj zakon, o kom su kolege, uglavnom, rekle sve ono što je vezano za njegove izmene, s obzirom na vreme, samo ću da komentarišem članove 78. i 80, gde se govori da se državni službenik razrešava sa položaja i ako mu dva puta, ali ne uzastopno, konačnim rešenjem bude određena ocena ''ne zadovoljava'', kao i ako organ ili telo nadležno za postavljenje državnog službenika prihvati javnu preporuku Zaštitnika građana za njegovo razrešenje.
Ovo, upravo, govori o tome kako vi devalvirate funkciju Zaštitnika građana, kako on, zapravo, nije trebalo da postoji ni u Ustavu, ni u zakonu, ni u stvarnom životu, jer kakva je njegova funkcija ako njegova javna preporuka nikog ne obavezuje? Vidim da sam, zaista, prekoračila vreme, izvinjavam se, ali samo vas molim, ministre, da povedete računa, da ne pretite zaposlenima u lokalnoj samoupravi, da ne pretite, kao Jelašić kafe-kuvaricama, nego da se potrudite da uskladite malo platu vašeg vozača i vašu, o tome sam govorila.