Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj predlog zakona zaista zahteva neke odgovore, a ne samo ćutanje ministra i jednog broja kolega iz vladajuće koalicije. Mi smo trenutno na 60. amandmanu, a to znači da smo vas najmanje sto puta upozorili i tražili da Predlog ovog zakona povučete iz procedure, zato što je očigledno da je to opšti stav, ne samo u ovom parlamentu, nego u celoj Srbiji.
Kada je malopre kolega Milentijević govorio, odnosno rekao da povlači amandman na član 4. Predloga zakona koji se odnosi na područje Višeg suda u Kosovskoj Mitrovici, ja sam tada, potpuno svesno, tražila da govorim o tom amandmanu, iako znam da kada se amandman povuče to, otprilike, više nema svrhe. Ali, govorila sam u petak i podsetiću i danas na pitanje – šta je bila namera Vlade Republike Srbije? I, gospođo ministar, niste odgovorili na to pitanje, a moraćete da odgovorite.
Šta je bila namera Republike Srbije kada ste u ovom predlogu hteli da ukinete sudove na teritoriji KiM-a? Šta se krilo iza toga? Verovatno ste bili dovoljno oprezni, pa ste prihvatili ovaj amandman, ali nas interesuje, kako je moglo uopšte da dođe do toga da imamo predlog Vlade Republike Srbije da se ukidaju sudovi na teritoriji KiM-a? Da li to ima veze s nekim tačkama o razmeštanju Euleksa koje se najavljuje za sutra, a o kojem Narodna Skupština ništa ne zna?
Da li vi, kao predstavnik Vlade, pošto predsednik Parlamenta odbija uporno da nam odgovori na to pitanje, znate da li će ovaj parlament da raspravlja o KiM-u? Da li će neko iz Vlade Republike Srbije doći da objasni narodnim poslanicima koji su to uslovi pod kojima prihvatate razmeštanje Euleksa? Koga ste pitali, da li imate ovlašćenje Skupštine Republike Srbije za tako nešto?
Vi ste, dakle, u ovom zakonu bili predvideli da ukidate sudove i u Gračanici, i u Goraždevcu, i u Ranilugu, i u Štrpcu, a ostao je jedino u Kosovskoj Mitrovici.
Vi ste taj amandman, onaj prvi, prihvatili, ali nije dovoljno samo da kažete – prihvatam amandman u ime Vlade, nego morate da kažete kako ste u ime Vlade mogli ovakav zločinački predlog da dostavite, jer ovo što je Vlada bila predložila kada je u pitanju KiM i Srbi koji žive na KiM-u je zaista zločin.
Kada je u pitanju, uopšte, ovaj zakon i amandmani o kojima govorimo, ja ću ponovo, svaki put kad vam budem govorila, pošto Vlada nema sluha za stavove narodnih poslanika, to je očigledno, da pozivam kolege narodne poslanike koji su podneli amandmane na ovaj zakon, da apelujem na savest narodnih poslanika. Jer, ako izađete i ovde kažete da se zalažete da ostanu sudovi u mestima odakle dolazite, da li to samo znači da vi odavde želite da kažete vašim sugrađanima kako se borite za prava onih koji su vas poslali u Parlament, a u danu za glasanje ćete glasati za ovaj zakon?!
Ako je tako, onda građani treba da znaju da ih njihovi narodni predstavnici varaju, jer građani ne vide koje dugme se pritiska u danu za glasanje. Oni treba da pokažu u danu za glasanje da se zalažu za stavove svojih sugrađana koje ovde predstavljaju.
Kada bi to bilo tako, onda ovaj zakon sigurno ne bi imao skupštinsku većinu, jer, pored poslanika opozicije, amandmane su podnosili, možda ću nekoga da zaboravim, da se ne naljute, ali, recimo, kolega Zoran Kasalović, Đorđe Milićević, Vlatko Ratković, Saša Dujović, Siniša Stamenković, Dragi Damjanović. Dakle, ako svi koji su ovde rekli da moraju da postoje sudovi u njihovim opštinama ostanu pri tome, onda to znači, gospođo ministar, da zakona neće biti i da mi onda ovde pet, šest, sedam dana, koliko pričamo o ovim amandmanima, bukvalno, uzalud trošimo vreme. Ako to ne bude tako, ako zakon bude izglasan, onda svi ovi poslanici obmanjuju svoje birače.
Amandman sličan amandmanu koji sam ja podnela podneo je i kolega Šerif Hamzagić. Ne zameram mu što danas nije ovde da obrazlaže ovaj amandman, sigurno čovek slavi sa svojom porodicom i ja njemu i njegovoj porodici i svima koji danas slave Kurban bajram čestitam, ali sam ubeđena, takođe, da će kolega Šerif Hamzagić, poslanik stranke G17 plus, ispuniti obećanje koje je dao i koje svakodnevno ponavlja građanima Tutina. U kontaktu sam s velikim brojem građana iz Tutina, upravo zato što ovde obrazlažem potrebu da u Tutinu mora da ostane i Sud za prekršaje i Osnovni sud i svi ti ljudi mi kažu da imaju obećanje i kolege Hamzagića da će on glasati protiv ovog zakona ukoliko ne bude prihvaćen ovaj amandman.
Vi ste, gospođo ministar, i pre neki dan, u subotu, valjda, na jednu televiziju došli s nekom hrpom statističkih podataka, pokušali ste da objasnite kako je ovo smislen predlog zakona i kako će ovaj zakon, kada se bude primenjivao, doneti blagodeti građanima Srbije, da niko neće putovati nijedan kilometar dalje nego što je putovao do sada i da on neće imati nikakvih negativnih reperkusija na građane Srbije.
Gospođo Malović, toliko ste nemušto pokušali to da objasnite, da čak ni voditeljka nije imala strpljenja da vas sluša, pa je rekla: molim vas, ostavite vi statistiku, odgovorite na pitanja koja se svakodnevno postavljaju u javnosti.
Naravno, vi nemate odgovor na ta pitanja i neverovatna je vaša upornost da ostanete pri ovom predlogu, umesto da ga povučete i da uradite jedan ozbiljan predlog, koji će zaista imati smisla.
Ovo što vi zovete reformom pravosuđa, biće haos u pravosuđu, s jedne strane. S druge strane, ovo će imati negativne posledice na građane Srbije u pokušaju ostvarivanja njihovih prava.
Danas vam je kolega Krasić govorio, naravno, na njemu svojstven, ironičan način, o tome kako Boris Tadić poručuje da svi zaposleni građani čuvaju svoja radna mesta. Ne znam da li ste ga vi čuli i kako dozvoljavate da, primenom ovog zakona, bez radnog mesta ostane bar 500 sudija i mnogo više od toga ljudi zaposlenih u sudskoj upravi, porotnika, veštaka, da se smanji mogućnost rada advokatima?
Dakle, trebalo bi da vodite računa, pogotovo u ovakvoj ekonomskoj krizi i socijalnoj bedi, u koju ste, gospođo Malović, vi i vaše kolege doveli Srbiju. Onda biste bar mogli da vodite računa da se više zaustavite i da nas ne gurate još dublje i još dalje u propast.
Vi ste i ovde tvrdili, kada je u pitanju Sud u Tutinu, kao i u ostalim mestima gde smo imali amandmane, da je to potpuno opravdano rešenje.
Govorila sam dva puta, pošto se, faktički, ovaj zakon odnosi i na sudije za prekršaje, i osnovne sudove, i više sudove i tužilaštva, zato imamo toliko puta priliku da govorimo o svojim amandmanima, i iznela sam mnogo podataka vezanih za Opštinski sud u Tutinu i za činjenicu da ovaj sud nikako ne biste smeli da ugasite. I ovde se kaže da se amandman ne prihvata iz razloga iz kojih nije prihvaćen amandman Milice Radović.
Nemate nijedan jedni razlog u ovom obrazloženju koji bi mogao da se primeni na opštinu Tutin i na Opštinski sud u Tutinu. Zapravo, nemate ga ni za jedan sud. Ovo ste vi tako smislili, ili je neko smislio ovo obrazloženje, malo poduže, pa ste mislili da nećemo imati strpljenja da ga pročitamo. Objasnili ste nam da ne možete da prihvatite amandman koji predviđa 138 sudova, zato što on predviđa 138 sudova.
To, zaista, nije obrazloženje ni za malu decu, a kamoli za ozbiljne ljude. Između ostalog, rekli ste da su za obrazovanje osnovnog suda uzeti kriterijumi geografske udaljenosti i razvijenosti putne mreže.
Pitala sam vas dva puta i pitam vas i treći put – da li ste vi bili nekada u Tutinu, gospođo Malović, da li ste bili u selima oko Tutina i da li znate koja je udaljenost tih sela od Tutina, da li znate kakva je putna mreža, da li znate koliko su udaljeni Tutin i Novi Pazar, da li znate koliko vremena treba da se pređe ta udaljenost? Udaljenost nije velika – 35 kilometara, ali tih 35 kilometara, gospođo Malović, ni vašom luksuznom ministarskom limuzinom ne biste mogli preći za sat vremena. Dakle, vi ne vodite računa o onome što su interesi građana. Rekla sam vam da ćete i lično biti odgovorni za to što ćete, ovim zakonom, sigurno dovesti do iseljavanja iz Tutina 0,3% građana. Kada sam to rekla, mislila sam na sudije, jer će neko od tih sudija dobiti posao, ali niko ne garantuje da će dobiti svi; mislila sam na ljude zaposlene u sudskoj upravi, mislila sam na ljude zaposlene uopšte u sudu, u Sudu za prekršaje.
Ovaj broj će, svakako, biti veći, jer niko do sada nije napomenuo pitanje porotnika. Da li će iz Tutina iko biti porotnik u Sudu u Novom Pazaru i, ako hoće, kako će on tamo da odlazi, na koji način će da učestvuje u radu? Da li će veštaci iz Tutina biti angažovani u Sudu u Novom Pazaru? Da li će neko u Novom Pazaru da angažuje veštaka iz Tutina da dolazi u Pazar, ili će angažovati nekoga koga već ima na spisku u Novom Pazaru? Ko će snositi povećane troškove advokata, jer ako se angažuje advokat koji živi i radi u Tutinu, tamo ima kancelariju, ako ga stranka angažuje da je zastupa u Novom Pazaru, pored redovnih advokatskih troškova, ko će snositi još i troškove putovanja tog advokata od Tutina do Novog Pazara?
Dakle, mnogo je razloga, gospođo Malović, evo, samo zbog ovog amandmana, da povučete ovaj zakon, a takvi su svih 109-110, koliko ima amandmana koje niste prihvatili.
Pitanje zgrada, odnosno objekata gde će sudovi da rade. Vi u Novom Pazaru morate da pravite novu zgradu suda ako budete primenjivali ovaj zakon. Šta ćete s onolikom zgradom u Tutinu? Pošto ste rekli da ste bili u Tutinu, videli ste, ako ste bili, da je tamo u pitanju jedna velika zgrada, ali oronula, o kojoj se ne vodi računa. Vi ste namenili neka sredstva da tamo promenite prozore. Sada ne znam, i to malo što ulažete, čemu ulažete i kome ulažete, ako planirate da ugasite taj sud?
Pošto je isteklo vreme, u narednom javljanju o Opštinskom sudu u Tutinu iznosiću vam još detalja. Pošto vas ne mogu da ubedim, pozivam narodne poslanike koji su podneli amandmane na ovaj zakon da budu dosledni, da poštuju svoje birače i da ne glasaju za ovaj zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da se dešava ono što smo predvideli i ono o čemu sam govorila i u petak i jutros. Zaista, postoji opravdana bojazan da narodni poslanici koji su podneli amandmane nisu spremni ni da ih dodatno obrazlažu, a kamoli da u danu za glasanje iskažu da insistiraju na ovim amandmanima.
Insistiram na ovome, upravo, zato što želim da građanima Srbije skrenem pažnju, pogotovo građanima mesta na koje se odnose amandmani, kako ih njihovi predstavnici iz tih mesta obmanjuju, jer ako neko u mestu odakle je došao u ovaj parlament obeća svojim sugrađanima da će insistirati da u tom mestu ostane sedište opštinskog suda, odnosno sada osnovnog suda, suda za prekršaje, onda je najmanje što se očekuje od takvog narodnog predstavnika da ovde dodatno obrazloži taj svoj stav, da prenese stav svojih sugrađana i da insistira kod Vlade Republike Srbije, kod predstavnika Vlade, da se taj amandman prihvati. Ukoliko se ne prihvati od strane predstavnika Vlade, da se onda insistira da to učini skupštinska većina u danu za glasanje.
Ponavljam, ako su svi narodni poslanici bili iskreni kada su predlagali ove amandmane, bilo bi logično da tako i glasaju u danu za glasanje, da glasaju za svoje amandmane, da glasaju protiv zakona ako im se amandman ne prihvati i da tako pokažu onima koji su ih birali da su njihova obećanja data građanima ozbiljna i da su oni odgovorni ljudi.
Jer, ako vi podnesete amandman samo da biste s ovog mesta poslali neku poruku, da vaši birači misle da vi njih zastupate upravo onako kako to od vas očekuju, onda to nije dovoljno, pošto se toliko loše govori o ovom predlogu zakona i koliko god nekome ne prijalo da čuje te činjenice i tu istinu, to zaista jesu činjenice.
Cela Srbija se ovih dana bavi, cela pravnička struka i pravnička javnost se bave ovim problemom i svi su u uverenju da bi, kada bi došlo do primene ovog zakona 1. januara 2010. godine, nastao haos u pravosuđu, da bi građani Srbije bili oštećeni donošenjem ovog zakona, da bi primena ovog zakona dovela do novog broja nezaposlenih iz kruga sudija i javnih tužilaca, još više u delu zaposlenih u sudskoj upravi i ostalih ljudi koji su zaposleni kao pomoćno osoblje u okviru sada postojećih sudova.
To bi dovelo do toga da bi se, najverovatnije, i većina ljudi koji se bave advokaturom preselila u sedište okruga. Ovo, svakako, ima veze s svim, samo ne s ravnomernim regionalnim razvojem i sa decentralizacijom.
Vladajuća većina i Vlada Srbije su, izgleda, decentralizaciju shvatili samo kao mogućnost da se opštinama vrati opštinska imovina, da bi njihovi predsednici opština to što pre rasprodali, kao što su oni rasprodali na nivou Republike, a kako će da žive građani u tim opštinama, to, očigledno, nikoga u vladajućoj većini ne interesuje.
Zato mi srpski radikali insistiramo i govorimo o svakom amandmanu, najpre, da bismo ubedili svoje kolege poslanike da budu zaista ljudi od reči i da glasaju protiv ovog zakona zato što im se ne prihvataju amandmani, a, s druge strane, želimo da pokažemo građanima Srbije da smo mi u SRS-u zaista dosledni i da se istinski borimo za prava građana, ne govorimo, kao što vidite, samo iz lokalpatriotskih razloga, nego govorimo o svim amandmanima i insistiramo na zaštiti interesa svih građana Srbije.
Amandman kolega Saše Dujovića i Đorđa Milićevića iz Poslaničke grupe SPS-JS odnosi se na područje Višeg suda u Užicu. U Predlogu zakona, član 4. stav 1. tačka 24), stoji da se Viši sud u Užicu organizuje za područje Osnovnog suda u Požegi, Osnovnog suda u Prijepolju i Osnovnog suda u Užicu. Kolege koje su podnele amandman predložili su da se Viši sud u Užicu organizuje za područje Osnovnog suda u Požegi, Osnovnog suda u Priboju, Osnovnog suda u Prijepolju i Osnovnog suda u Užicu, što je apsolutno dobro rešenje i ovaj amandman bi trebalo prihvatiti.
Razlika između Predloga zakona i amandmana je u tome što se u amandmanu predviđa da Viši sud u Užicu bude predviđen i za Osnovni sud u Priboju, a to je vezano za onaj amandman na član 3, da je neophodno da u Priboju ostane osnovni sud, ono što je sada opštinski sud.
Naravno, nisu se u Vladi mnogo mučili oko ovih amandmana. Napravili su jedno obrazloženje zbog čega ne prihvataju amandman i to se prepisuje, kao i u ovom slučaju. I ovaj amandman se ne prihvata iz istog razloga iz kojeg se ne prihvata amandman koleginice Milice Radović iz DSS-a.
Podsećam da je koleginica Radović predložila da ostane postojeća mreža sudova i, obzirom na nameru Vlade i na očigledno nepostojanje želje da se usvoje bar neki amandmani, očigledno je da bi ovo rešenje iz tog amandmana bilo najsrećnije, najpravičnije i da bi građani Srbije, a i svi zaposleni u oblasti pravosuđa, imali najviše koristi od toga.
Zašto Vlada kaže da ne prihvata ovaj amandman?
Između ostalog, kaže: "Članom 3. Predloga zakona propisano je da u svim opštinama u kojima su postojali opštinski sudovi postoje sudske jedinice. U tim sudskim jedinicama obavljaće se suđenja i svi drugi poslovi, u skladu sa sudskim poslovnikom, čime će se postići da građanima, kao i do sada, bude u potpunosti omogućen pristup sudu." Nije sporno da i ovaj zakon ostavlja mogućnost građanima za pristup sudu, ali je pitanje – kom sudu i koliko je taj sud udaljen od mesta gde ti ljudi žive?
"S druge strane, predložena mreža osnovnih sudova omogućiće da mnogo veći broj sudova postupa u predmetima."
Ako će 500 sudija dobiti otkaz, odnosno ako će biti razrešeni, a onda to podrazumeva, u slučaju sudija, dobijanje otkaza, gospođo ministar, ne znam šta vam je značilo i šta vam znači ovo da će veći broj sudija postupati u predmetima, ako će biti 500 sudija u Srbiji manje nego što ih je danas?
Vi dalje kažete: "Budući da se sudije biraju za sud, a ne za sudsku jedinicu, čime će se postići objektivniji rad suda i ujednačavanje sudske prakse, kao i izbeći uticaj lokalne sredine na rad sudija."
Najpre, prvi deo ove rečenice, gde kažete da će ovo doprineti ujednačavanju sudske prakse, u koliziji je sa zakonima o kojima smo već raspravljali. Vi ste već predvideli zakonom o sudijama ko će da formira sudsku praksu, protiv čega mi, svakako, jesmo, ali vam govorim da je ovo potpuno besmisleno i skrećem pažnju, još jedanput, po ko zna koji put, da budete ozbiljniji u ophođenju s narodnim poslanicima jer, kao što vidite, mi pratimo sve što kažete i sve što napišete. Ovo je u potpunoj suprotnosti s onim što ste nam pričali pre neki dan i što je, zapravo, ostalo zapisano u predlogu jednog iz seta, kako vi volite da kažete, ovih pravosudnih zakona.
Kažete: "kao i izbeći uticaj lokalne sredine na rad sudija". O tome sam govorila i verujte da mi se javilo mnogo sudija iz tih manjih sredina i da su zahvalni što na ovaj način pokušavamo da zaštitimo njihovu čast i ugled, jer reći ono što ste vi rekli – da su sudije u manjim mestima podložnije korupciji, nešto je što, najpre, nema veze sa stvarnošću, a drugo, to je uvreda za veliki broj časnih i poštenih sudija i javnih tužilaca, koji svoj posao rade u skladu sa zakonom.
Znate, ako neko živi i radi u maloj sredini i ako mislite da ga samo činjenica što ga svi tamo poznaju navodi na korupciju, da li to znači da tvrdite da u Beogradu, koji je velika sredina, sve sudije svim svojim poznanicima i prijateljima rešavaju predmete ispod žita i da su podložni korupciji, jer i sudije i tužioci u Beogradu imaju određen krug ljudi koje poznaju? Sledeći vašu logiku, na taj način ocenjujete da bi trebalo da uvezemo odnekle sudije koji ne poznaju nikoga u Srbiji i koje niko u Srbiji ne poznaje, jer bi to onda ukinulo korupciju i kriminal u pravosuđu.
Mi srpski radikali vam kažemo da će korupcija u pravosuđu prestati onog momenta kada vi iz Vlade prestanete da pozivate sudije i javne tužioce i da im naređujete kakve presude da donose, čije krivične prijave da ostavljaju u fioku, čije da stavljaju na sto i da počnu da rade, kada to isto prestanu da rade tajkuni, a kada vi, kao Vlada, kažete da ste garant sudijama i javnim tužiocima, da ćete vi da ih zaštitite od uticaja tajkuna i svih onih koji žele da na njih vrše bilo kakav uticaj.
Vi to, nažalost, ne možete da kažete, iz prostog razloga što i vi u Vladi to isto radite. Nadam se, kada kažem – vi u Vladi, da ne mislite da mislim na vas lično, jer moram da priznam da još uvek tako nešto nisam čula za vas. Čim budem čula, reći ću, naravno; za sada, toga nema.
Dalje ste, u ovom obrazloženju, rekli da se, prilikom utvrđivanja broja osnovnih sudova i područja njihove nadležnosti, pored priliva predmeta, između ostalog, vodilo računa i da u svakom gradu u upravnom okrugu u Republici Srbiji bude najmanje jedan osnovni sud.
Sada vas pitam, vi ste predvideli ovde osnovne sudove u Požegi, Prijepolju i u Užicu. Užice ima status grada i tu je ispunjeno ovo što ste napisali u obrazloženju, zašto ne prihvatate ovaj amandman. Požega i Prijepolje nemaju status grada, to su lokalne samouprave. Priboj je, takođe, lokalna samouprava. Moje pitanje vama, gospođo ministar – na osnovu čega ste se, recimo, između Priboja i Prijepolja, opredelili za Prijepolje, ili, između Priboja i Požege, opredelili za Požegu? Danima insistiramo da nam kažete neki opipljiv razlog, nešto što može svako da razume. Vi nemate odgovor na to pitanje i očigledno je da iz tog razloga i ne odgovarate na primedbe narodnih poslanika.
S obzirom na to da je istekao 15. minut, biće još prilike. Još jedanput, poziv, izvinjavam se zbog vremena, Vladi – povucite ovaj predlog zakona. Ako to ne uradite, poziv kolegama koji su podnele amandmane, glasajte protiv predloga, glasajte za svoje amandmane.
Dame i gospodo, javljam se na osnovu člana 101. Poslovnika Narodne skupštine, jer je očigledno da je kolega malopre mislio na ono što sam govorila, bar sam ja tako razumela, vezano za podnosioce amandmana iz vladajuće koalicije.
Ništa od onoga što sam iznela nije bilo zlonamerno, ali namerno, svakako, jeste.
Nisam ni očekivala, niti sam imala nameru da kažem da bilo ko iz vladajuće koalicije treba da ucenjuje ili da ruši Vladu, to je posao opozicije, to nije posao stranaka koje podržavaju Vladu, ali se radi o principima. Pre svega, radi se o principijelnom odnosu narodnog poslanika prema svojim biračima i o činjenici da ste upravo vi, koji ste glasali za Vladu, koji podržavate Vladu, u prilici, ne da ucenjujete Vladu, nego da možete da razgovarate s predstavnicima Vlade i da pre možete vi da ubedite Vladu nego poslanici opozicije.
Kada biste svi imali stav kakav je izneo gospodin Balint Pastor, dakle, kada biste svi bili tog principa i na taj način branili ono što jeste stav vaših partija, ono što jeste stav građana koji su vas, kao i sve nas, poslali u ovaj parlament, onda bismo sigurno došli do toga da bi Vlada, odnosno predstavnik Vlade, morala da povuče Predlog ovog zakona, jer bi to Vladu manje bolelo nego činjenica da se desi ono što zaista očekujemo, a to je da se u danu za glasanje ne izglasa ovaj predlog zakona.
Zaista je neverovatno da vi i dalje ovde tvrdite koji su sve razlozi, koji su argumenti, zbog čega vaš amandman treba da se prihvati, a onda, umesto da poručite građanima da ćete insistirati na tome dotle da nećete glasati za Vladin predlog zakona, vi poručujete Vladi – ništa se vi ne bojite, nećemo mi vas da ucenjujemo, nećemo mi biti baš toliko uporni, mi to ovde pričamo samo da bi nas čuli građani i da bi mislili da ovo što smo napisali, što ovde iznosimo, mislimo ozbiljno.
Mi vas samo pozivamo da ono što govorite mislite ozbiljno i da se ponašate u skladu s onim što s ovog mesta izgovarate.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Pastore, vi zaista zdušno branite amandmane koje ste podneli s vašim kolegama i, u svakom slučaju, kada je u pitanju i ovaj amandman, imate, nesporno, podršku Poslaničke grupe SRS-a i mi ćemo, sasvim sigurno, glasati za ovaj vaš amandman.
Ono što je zaista začuđujuće, gospođo Malović, jeste vaša upornost. Vi nikako da shvatite da je sada očigledno da nećete imati većinu za ovaj predlog zakona i imaćete veliku odgovornost, zato što smo mi ovde potrošili, ili ćemo potrošiti, pet-šest dana, ko zna koliko, na raspravu o Predlogu ovog zakona u pojedinostima, a vi nikako ne želite da prihvatite najbolje i najracionalnije rešenje, koje smo predlagali još prvog dana, a to je da ovaj zakon povučete iz procedure.
To vam je i racionalnije i normalnije, nego da dođete u situaciju da vam zakon ne bude izglasan.
Naravno, mi nemamo nikakav žal za tim što vam ovaj zakon neće proći, dobro je da tako bude, ali, za svaki slučaj, želim da ponovim ono što sam govorila više puta, a to je poziv svim narodnim poslanicima koji su podneli amandmane na Predlog ovog zakona da u danu za glasanje ostanu pri svom stavu. Jer, niko nije odavde rekao da povlači amandman, sve kolege su s ovog mesta zdušno branile svoje amandmane, obrazlagali ih, s dodatnim činjenicama u odnosu na ono što je napisano u obrazloženju amandmana.
Zbog javnosti, opet, zbog birača, zbog ljudi iz mesta na koje se odnose svi ovi amandmani, uporno ponavljam da očekujem od kolega koji su podnosioci amandmana da glasaju za svoje amandmane, odnosno da glasaju protiv Predloga zakona u danu za glasanje, ukoliko žele istinski da pomognu svojim sugrađanima i ukoliko ih iskreno zastupaju u ovom parlamentu.
Ako to nije tako, onda ćete imati problema da objasnite građanima iz mesta odakle dolazite zašto ste ih obmanjivali i zašto ste tvrdili da je neophodno da se usvoje vaši amandmani, a u danu za glasanje se ponašate kao da amandmana nije ni bilo, glasate za zakon i imamo problem sa kojim će se suočiti cela Srbija.
U svim ovim zakonima iz oblasti pravosuđa, najnaglašenija dva problema su lustracija, koju predviđate za sve sudije i za sve javne tužioce, naravno, i problem s ovom mrežom, tzv. mrežom pravosudnih organa.
Ja ću vrlo kratko, u dve rečenice, da se vratim na ove amandmane kolega Zorana Nikolića i Zorana Bortića, kada je u pitanju Privredni sud sa, kako je predloženo, sedištem u Valjevu.
Pošto ovde imamo različite amandmane, vi ste, kolega Bortiću, predložili da sedište ovog suda, privrednog suda, bude u Šapcu, a Vlada je predložila da bude u Valjevu. Čini se da je celishodniji amandman koji je podneo kolega Zoran Nikolić, koji je predložio da ostane Privredni sud u Valjevu, a da se formira i privredni sud u Šapcu. Na ovaj način bi bila zadovoljena i ta administrativna podela po okruzima i svakako da je neophodno da se to upravo na taj način reši.
U obrazloženju Vlade Republike Srbije i za ova dva amandmana i za amandman kolega Varge Lasla, Pastora Balinta i Elvire Kovač, kao i za sve druge amandmane, donekle, kaže se da Vlada ne prihvata amandman iz razloga što su u Predlogu zakona sadržana gotovo identična rešenja u vezi sa sedištima i područjima nadležnosti privrednih sudova u odnosu na važeći zakon, kada su u pitanju trgovinski sudovi.
„Pored toga, Vlada je prihvatila amandmane narodnih poslanika koji su predložili obrazovanje sudskih jedinica privrednih sudova u svim gradovima u Republici Srbiji, što odgovara potrebama privrednog razvoja Republike Srbije. Ovakvo rešenje je celishodnije od onog sadržanog u amandmanu kojim se predlaže osnivanje posebnog privrednog suda“.
Gospođo ministar, ovde ste dužni nekoliko odgovora na nekoliko pitanja, vezano za ovo vaše obrazloženje. Najpre, pozivate se na postojeći zakon o mreži, sada, trgovinskih sudova. Kolega Krasić vas je podsetio da smo mi svojevremeno predlagali, takođe, amandmanom, da privredne sudove ne prekrštavate u trgovinske sudove. Imali smo tada, naravno, odgovarajuće obrazloženje, da se sada ne vraćam na to. Vi to tada niste prihvatili, ne mislim vi lično, nego opet Vlada, i ista ova ili slična skupštinska većina. Evo, sad smo došli dotle, i nije prvi put da amandmani narodnih poslanika Poslaničke grupe SRS-a budu, kroz izvesno vreme, sadržani ili u izmenama i dopunama nekog zakona ili u predlogu novog zakona, kao što je to sada slučaj sa privrednim sudovima.
Dakle, odgovor koji očekujemo od vas jeste: zašto se, kada su u pitanju privredni sudovi, toliko striktno držite postojeće mreže sudova, a kada su u pitanju osnovni, odnosno opštinski i okružni sudovi i javna tužilaštva, tu smanjujete broj sudova za preko sto u sedištima opština?
Šta vam znači reforma u jednoj, a šta u drugoj oblasti? Kod osnovnih, odnosno sudova opšte prakse, idete na drastičnu racionalizaciju, predviđa se preko 500 sudova koji će ostati bez posla; bez posla će ostati mnogo više ljudi zaposlenih u sudskoj upravi. Znači, zatvarate, gasite preko sto sudova, a, s druge strane, kada je u pitanju mreža privrednih, ili trgovinskih sudova, pridržavate se strogo postojećeg stanja. Tu nešto, očigledno, nije u redu.
Dalje, kažete da postojeće stanje odgovara potrebama privrednog razvoja Republike Srbije. Kojeg privrednog razvoja, gospođo Malović? Šta se to u Srbiji razvija, koja je to privreda koja se u Srbiji razvija? Kamo sreće da se privreda u Srbiji razvija, bilo bi manje potrebe za proširivanjem ovih sudova, odnosno proširenjem mreže privrednih sudova.
Znate, mnoga otpuštanja u firmama nisu predmet samo radnih sporova. Kada smo već kod radnih sporova, malopre, dok je neko od kolega ovde govorio, dobila sam poruku od jedne gospođe koja kaže da radni spor vodi punih sedam godina u beogradskom sudu. Spisi predmeta po žalbi otišli su u okružni sud i u okružnom sudu joj je rečeno da se po žalbi čeka najmanje godinu dana. Radi se o radnom sporu vezanom za Kamenolom „Kijevo“. Dakle, ovo sam uzgred pomenula, zato što sam malopre dobila takvu poruku.
Kada su u pitanju privredni sudovi, zašto sam rekla da je neophodno da se prihvate ovi amandmani i da se proširi mreža privrednih sudova? Pre svega, zbog velikog otpuštanja radnika, koji će voditi, sasvim sigurno, sporove pred privrednim sudom. Dakle, ne samo radne sporove. Dalje, u okviru ovih sudova biće, nažalost, i ima mnogo privrednih sporova vezanih za kriminalne privatizacije, za stečaj, za delove stečajne mafije, za zloupotrebe kada su u pitanju stečaji firmi, kada je u pitanju likvidacija preduzeća.
Sami znate, a građani Srbije to najbolje znaju, osećaju to na svojoj koži, koliko je kriminala, upravo, u ovoj oblasti i ne želite da opredelite dovoljan broj sudova u okviru privrednih sudova, da bi se ovi problemi i ovi sporovi što pre i što efikasnije rešavali.
Ako ne prihvatite amandmane narodnih poslanika kada su u pitanju privredni sudovi, vi ćete doprineti neefikasnosti iovako neefikasnih privrednih sudova. Jednostavno, u privrednim sudovima se vode takvi sporovi da je vrlo često neophodan dug period, zbor raznih veštačenja, zbog uvida u poslovne knjige, zbog veštačenja nepokretne imovine, i sve to treba da bude što bliže sedištima tih privrednih subjekata koji će biti i koji jesu predmet privrednih sporova.
Umesto da, prihvatanjem ovih amandmana, doprinesete efikasnosti rada sudova, vi nemate sluha za ono što vam uporno, danima govorimo. Mislili smo da ćete, bar kada je u pitanju ova grupa sudova, da imate razumevanja, upravo zato što ste naveli da ova mreža odgovara potrebama privrednog razvoja.
Da je vama zaista stalo do privrednog razvoja, vi biste, gospodo iz Vlade Republike Srbije, prihvatanjem ovih amandmana, stvorili uslove da se privredni sporovi rešavaju efikasnije, brže i u interesu onih ljudi koji su zaposleni ili su bili zaposleni u tim privrednim subjektima. Međutim, vi nemate sluha za te ljude, kao što nemate sluha ni za sudije, ni za tužioce, ni za veštake, ni za zaposlene u sudskoj upravi, ni za porotnike.
Sve ovo što sam nabrojala su ljudi koji će ostati bez posla, samo zato što ste vi, gospođo Malović, uporni. Vi ovde sedite, vi nas slušate, pretpostavljam, i povremeno odgovorite na neko pitanje, ali mi nemamo nikakve koristi od toga kada se uporno držite onoga što vam je neko rekao da mora da bude ovako. Čak, nećete da prihvatite ni činjenicu, koja je više nego očigledna – da vam ovaj zakon neće proći u danu za glasanje.
Onda ste tu sedeli, zajedno s nama, nekoliko dana bez ikakvog efekta, potrošili smo, ili potrošićemo, 5-6 dana na ovaj zakon i na kraju će biti „džabe ste krečili“.
Da se to ne desi, gospođo Malović, još imate vremena, povucite zakone iz procedure.
Ako nećete sve zakone, to je vaše viđenje reformi u oblasti pravosuđa, kao predstavnik Vlade, to zastupate, mi smo svoje primedbe izneli i iznosićemo, ali, kada je u pitanju Predlog zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, gospođo Malović, vi nemate pozitivan stav ni dobrog broja kolega iz vladajuće skupštinske većine.
Ponavljam, ako sve kolege poslanici koji su podnosili amandmane budu dosledni i ako zaista budu hteli da se svojim sugrađanima predstave kao pravi predstavnici koje su oni poslali u ovaj parlament, ako to učini ne samo ovo troje kolega za koje je gospodin Balint Pastor rekao da neće glasati za ove zakone, nego i ostalih šest-sedam, koliko ih ima, koji su podneli amandmane na Predlog ovog zakona, nemate nikakve šanse da vam ovaj zakon prođe.
Dame i gospodo narodni poslanici, vidite da je bilo i te kako razloga što sam u petak tražila da govorim o amandmanu kolege Milentijevića koji je usvojen od strane predstavnika Vlade. I tada sam, i jutros, i sada ću ponoviti, izrazila ne samo sumnju, nego, rekla bih, i strah od toga šta Vlada Republike Srbije, zapravo, namerava sa AP KiM.
Dobro vas je kolega Milentijević podsetio da smo u načelnoj raspravi i u još nekim u okviru ovog seta zakona imali i amandmane i govorili o tome da je u nekoliko predloga zakona Vlada, umesto "autonomne pokrajine", u predlozima zakona predvidela "Autonomnu pokrajinu". Istina je da su ti amandmani usvojeni, ali se postavlja pitanje, ja ga još jedanput postavljam javno – šta je, zapravo, bila skrivena namera Vlade Republike Srbije?
Ne može se prihvatiti činjenica, odnosno ne činjenica, nego obrazloženje da se tu radilo o nekakvoj štamparskoj grešci; ove zakone, odnosno predloge, ipak, pregledaju i lektori, a i sam ministar i bilo ko ko je pročitao taj predlog zakona morao je da primeti da nema množine kada su u pitanju autonomne pokrajine.
Mi smo pokušavali i pokušavamo još od juna da na dnevni red ovog parlamenta stavimo, odnosno da ubedimo predsednika Parlamenta da na dnevni red stavi Predlog rezolucije o problemima i rešavanju problema na KiM-u. Prošlo je skoro pola godine od toga, Vlada i predsednik Parlamenta ne pomišljaju da tako nešto, odnosno da konkretan predlog grupe poslanika iz tri poslaničke grupe stave na dnevni red, a u međuvremenu se mnogo toga dešavalo, desilo i još uvek dešava na teritoriji KiM-a.
Neću sada da pominjem i ove zločine koji se dešavaju gotovo svakodnevno, ubistva srpskih civila, Srba, staraca koji su ostali da žive na teritoriji KiM-a. Govorili smo o tome, govorili smo i o tome kako jedan deo skupštinske većine ne želi da funkcioniše ni lokalna samouprava na teritoriji KiM-a, pa nije prihvaćeno u RIK-u da se u opštini Leposavić vrate mandati, odnosno da se verifikuju već vraćeni mandati SRS-u, kao da postoji nešto što se stalno provlači, da Vlada Republike Srbije, zapravo, ima neke skrivene namere sa KiM-om.
Mi moramo da isteramo Vladu na čistac, moramo da znamo ko je taj ko daje smernice i okvire delovanja Vlade Republike Srbije, a ovaj parlament to nije, jer, nažalost, nismo bili u prilici da raspravljamo. Naravno, govorimo o tome i koristimo svaku priliku da govorimo o tome, ali nemamo zvanični stav, ne znamo mišljenje vladajuće koalicije u ovom parlamentu, pre svega, kada je u pitanju razmeštanje misije Euleks. Mi to govorismo, pričasmo danima, mesecima, a sutra najavljuju razmeštanje misije Euleks. Ubeđena sam da je to suprotno skupštinskoj većini, odnosno većini narodnih poslanika u ovom parlamentu, ali nas, zvanično, to niko nije pitao.
Čitamo po novinama, tražimo po Internetu, da saznamo koji su to posebni uslovi koje su predstavnici naše vlade prihvatili, pitamo ih – u čije ime su prihvatili, kakve će biti posledice za Srbe na KiM-u nakon ovoga što planiraju da urade i što već deluje na terenu, na KiM-u, pitamo ih – da li će to biti ono što je kolega Aleksandar Martinović ovde čitao kao izveštaj Evropske komisije, koja kaže da saradnja s Haškim tribunalom nije prepreka za ulazak Srbije u EU, već da je to nekakva saradnja s ovom kvazirepublikom Kosovo?!
To je ono o čemu narodni poslanici treba i moraju da govore. To je ono što treba da bude tema broj jedan danas u Srbiji. Jeste problem velika ekonomska kriza, jeste problem socijalna beda, jesu problem svakodnevna poskupljenja, jesu problem svakodnevna otpuštanja s posla, ali predsednik države juče reče da je osnovni problem u budućnosti u Srbiji da se sačuvaju radna mesta. Nije objasnio na koji način. Već danas je dosta ljudi dobilo otkaz, bez obzira na tu njegovu poruku.
Tačno je da treba da se vodi računa da se čuvaju radna mesta, ali radna mesta mora da čuva država, Vlada Republike Srbije. Nova radna mesta mora da obezbeđuje Srbija, Vlada Republike Srbije, ali nema većeg problema danas u Srbiji od rešavanja problema na KiM-u.
Pitanje teritorijalnog integriteta naše države, kao i svake države u svetu, valjda je prioritet nad prioritetima svake vlade, i to bi trebalo da bude prioritet i ove vlade.
Da se vratimo na ovaj zakon i na sve ove amandmane koje je sve do sada ministar, gospođa Malović, prihvatala. Ali, moram da podsetim, opet radi javnosti, radi građana Srbije, radi Srba koji žele da se vrate na KiM, koji očekuju od svoje države da im stvori uslove da se tamo vrate, ali ne da bi prošli kao ovo dvoje staraca koji su pre tri dana ubijeni, pa je bio problem da se njihova tela dovezu, da bi se zaista utvrdili razlozi njihove smrti, jer su Šiptari pokušali to da predstave kao prirodnu smrt. Ne žele Srbi da se na takav način vraćaju na KiM, već žele da im država Srbija omogući da normalno žive u svojoj Srbiji, na svom KiM-u i na svojim ognjištima.
Umesto toga, šta mi imamo? Imali smo predlog Vlade Republike Srbije da na teritoriji celog KiM-a postoji samo jedan sud, da taj sud ima sedište u Kosovskoj Mitrovici. Dobro je da je prihvaćen amandman kolege Milentijevića, pa ćemo sad imati sudove u Gračanici, za Kosovski okrug, u Goraždevcu, za Pećki okrug, u Ranilugu, za Kosovsko-pomoravski okrug, u Štrpcu, za Prizrenski okrug i za Kosovsko-mitrovački okrug, u Kosovskoj Mitrovici.
Dođosmo, konačno, do toga da Vlada više neće da prihvata amandmane koji se odnose na KiM. Volela bih, gospođo Malović, da nam date neko suvislo obrazloženje – zašto Vlada ili zašto vi, u ime Vlade Republike Srbije, ne prihvatite ovaj amandman? Šta vam znači obrazloženje – Vlada ne prihvata amandman iz razloga što smatra da je celishodnije rešenje da Privredni sud u Nišu bude nadležan i za teritoriju AP KiM? Ionako je Privrednim sudom u Nišu obuhvaćeno mnogo opština, ali to nema veze, to je drugi deo priče, vezan za nadležnost u Nišavskom okrugu.
Privredni sud, koji je, kao trgovinski sud za KiM, do sada bio u Kraljevu, na neki način je bio bliže, ne samo teritorijalno, nego iz razloga što su i zemljišne knjige, i matične, knjige rođenih, umrlih itd., iz mnogih opština gde Srbi ne mogu da žive, pogotovo gde ne mogu da vrše vlast, iz mnogih okruga, premeštene, između ostalog, u Kraljevo, ali to je bilo tada. Sada moramo, ne da još više udaljavamo ne samo sudove, nego bilo koje organe od KiM-a, već da širimo mrežu organa na KiM-u.
Niko ne sme da pomene da je u pitanju više novca, da to više košta državu itd. Koliko god da košta, u obavezi smo da institucionalno podržimo građane, pre svega, Srbe, a i ostale građane koji žele da se vrate na KiM, ili koji žele da žive, koji su i dalje ostali na teritoriji KiM-a i koji žele i dalje da tamo ostanu.
Kakvu god oni imali korist, ili je nemali, od Privrednog suda u Kosovskoj Mitrovici, moramo tim ljudima da stvorimo i psihološku podršku, da znaju da tamo imaju i škole, i osnovne i srednje, i fakultete, i sudove, i tužilaštva, i privredne sudove, i da ljudi zaista rade u tim institucijama, tamo gde je to moguće, da država čini sve da bude sve više mogućnosti da se ta mreža širi, a ne da se država krije iza nekih nesuvislih obrazloženja ili da to košta.
Ili, vi, možda, gospođo Malović, u Vladi Republike Srbije nemate nameru da privredno razvijate KiM?! Možda mislite da vam tamo iz tog razloga ne treba privredni sud? Morate da imate svest o tome, gospođo Malović, da je KiM sastavni deo Srbije. Nijednim potezom, nijednim slovom, ni Vlada Republike Srbije, ni ovaj parlament, nemaju prava i ne smeju da pokažu da to nije tako i da dovedu u sumnju tu činjenicu.
Šta vi, zapravo, planirate? Ja se bojim da ćemo saznati tek kada za to bude kasno. Bolje bi vam bilo da pošaljete poruku vašim kolegama u Vladi da dođu ovde, da razgovaramo o problemima KiM-a sa svih aspekata.
Ono što je vaša nadležnost, jeste da prihvatite ovaj amandman, bez obzira na to ko vam je dao nalog da ga ne prihvatite. Imate tu obavezu, gospođo Malović, istorijsku i nacionalnu, i zbog funkcije koju obavljate, pretpostavljam, i zbog svog imena, jer mislim da je svakome od nas bitno da časno i ponosno nosimo svoje ime i prezime, a ko god se na bilo koji način i bilo kojim slovom, zapetom, rečenicom, ogreši o Kosovo i Metohiju, o Srbe sa Kosova i Metohije, o teritorijalnu celovitost Srbije, taj ne može imati ni časti, ni poštenja, tome će suditi istorija.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki put kada se najavljuju reforme u bilo kojoj oblasti društva, to izaziva pažnju stručne javnosti. Međutim, najavom reformi u oblasti pravosuđa, pogotovo kada su u javnosti objavljeni tekstovi, ili bar delovi tekstova predloga ovog seta zakona, to više nije bio samo interes stručne javnosti, već se, bukvalno, ustalasala celokupna javnost Srbije. Svi su ljudi zaplašeni onim što će ovi zakoni da proizvedu ako, eventualno, stupe na snagu.
Mi smo i dalje ubeđeni da to neće biti tako, pogotovo što je primena ovih zakona predviđena za 1. januar 2010. godine i ima dovoljno vremena da dođe do izvesnih izmena.
Zamislite kakvi su ovi predlozi zakona kada Društvo sudija ima u mnogim segmentima istovetan stav, recimo, kao poslanici Poslaničke grupe SRS-a. Uz to, Društvo sudija kritikuje narodne poslanike, pre svega, poslanike SRS-a, ali to nije nikakav problem, simpatije su obostrane.
Da su srpski radikali odlučivali, Društvo sudija, svakako, ne bi postojalo, niti ima potrebe da postoji, ali Društvo sudija sada nije tema, tema su predlozi zakona koji će mnoge sudije odvesti u Društvo sudija, ili u neka druga društva, zato što će morati da se bore za opstanak na svojim radnim mestima, sudijskim funkcijama i javnotužilačkim, u suštini, na radnim mestima, jer ovo što se ovim zakonima, ovim setom zakona predviđa, podrazumeva da će, nakon lustracije koja će biti sprovedena u srpskim sudovima, oko 500 sudija ostati bez hleba, odnosno, toliko porodica bez jedne plate u kući, pod uslovom da su još jednu imali.
O broju zaposlenih u sudskoj upravi da ne govorim, pogotovo što je većina tih ljudi zaposlenih u sudskoj upravi, odnosno administraciji, bila gotovo na ivici egzistencije, jer se nikada, nažalost, u poslednjih osam godina, u Srbiji nije vodilo dovoljno računa o tim ljudima.
Oni su često štrajkovali i obustavljali rad po sat-dva u toku dana. Opet su bili osuđivani od tog Društva sudija i od jednog broja sudija i javnosti, jer sada neko ne može da završi neki svoj posao. Naravno, i u takvim uslovima, i s takvim platama, bili bi srećniji nego sada kada očekuju otkaze.
Amandman koji sam podnela u ime Poslaničke grupe SRS-a je jedan od amandmana, a sada govorimo o amandmanu na stav 1. člana 7.
Član 7. govori o odeljenjima Višeg prekršajnog suda i u stavu 1, tački 1) stoji da se Odeljenje u Kragujevcu predviđa za područje prekršajnih sudova u Aranđelovcu, Gornjem Milanovcu, Jagodini, Kragujevcu, Kraljevu, Kruševcu, Novom Pazaru, Paraćinu, Požegi, Prijepolju, Raški, Sjenici, Trsteniku, Čačku i Užicu. U amandmanu sam predložila da se, posle reči "Trstenika", doda reč "Tutin", odnosno da Odeljenje Višeg prekršajnog suda obuhvata i područje Prekršajnog suda u Tutinu.
Vlada Republike Srbije nije prihvatila ovaj amandman, s obrazloženjem da ga ne prihvata iz istih razloga zbog kojih ne prihvata ni amandman narodnog poslanika Saše Dujovića.
Vrlo je teško snalaziti se i vraćati se stalno unazad tim obrazloženjima da se amandman ne prihvata iz razloga kao onaj prethodni, pa kada dođete do njega, onda opet kao onaj prethodni i sve tako. Nekako nađoh taj amandman kolege Saše Dujovića. Vlada kaže da ne prihvata ovaj amandman budući da nisu prihvaćeni amandmani kojima se predlaže povećanje broja prekršajnih sudova.
Suština i jeste da je ovaj amandman sled amandmana na član 2, pa sve dalje. Ne znam odakle vam ideja, kada je u pitanju Tutin, da bi se povećao broj prekršajnih sudova, kada u Tutinu postoji organ za prekršaje, rade dvojica sudija u tom organu za prekršaje. Imaju desetak zaposlenih, koliko znam. Svi oni ostaju bez posla, zahvaljujući tome što je vama neko rekao da bi prihvatanje ovog amandmana podrazumevalo povećanje broja prekršajnih sudova.
Dakle, opet neozbiljnost, neodgovornost, a više puta sam skretala pažnju da bi predstavnik Vlade i Vlada, odnosno tamo neko od državnih službenika koji priprema ovo za Vladu, trebalo da vode računa da obrazloženja budu bar zdravorazumska, da ne moramo oko toga da lomimo koplja i da raspravljamo.
Dakle, neophodno je da bude prihvaćen amandman na član 2. i, posledica toga, amandman koji sam podnela na član 7, jer se i jedan i drugi odnose na neophodnost postojanja Suda za prekršaje u Tutinu. Mnogo je razloga koje sam, kada sam govorila o amandmanima na članove 2, 3, 4, iznosila u korist tvrdnje da je neophodno prihvatiti ove amandmane, ali, nažalost, to očigledno ne stiže do svesti gospođe ministar, koja ovde predstavlja Vladu, pa ni činjenica da na tako maloj teritoriji opštine Tutin, siromašne opštine, postoji 99 sela.
Zamislite 90 ljudi iz 99 sela, a najudaljenije selo je 41 kilometar udaljeno od sedišta Tutina. To su sela Boroštica i Bracak, sela do kojih ne može, maltene, da se dođe, pogotovo ne zimi. Vi ćete opet da kažete da član 7. ne podrazumeva da će ti ljudi negde dalje da putuju od svog mesta kada su u pitanju prekršaji.
Podsećam, pre svega, zbog javnosti, zbog građana Tutina i ostalih građana, da vi niste prihvatili amandmane ni na članove 2, 3, 4. i 5, a evo sada i 7, verovatno nećete ni na član 9. To su sve amandmani kojima se mi iz SRS-a zalažemo da ovaj zakon i ovi zakoni ne daju negativan doprinos, odnosno da ne daju doprinos još lošijem i slabijem razvijanju već siromašne opštine Tutin. Zaista se postavlja pitanje, na koje niste još dali odgovor, gospođo ministar, kako će ti ljudi, koji će imati potrebu za uslugama suda za prekršaje, zadovoljavati te svoje potrebe, kako će da se obraćaju Veću za prekršaje, pogotovo na način koji ste predvideli za Viši prekršajni sud?
Neko od kolega je govorio o kratkim rokovima zastarelosti kada su u pitanju prekršaji. To jeste tačno. Ne znam da li vam je shvatljivo da 2008. godine, u nekom zimskom periodu, kada padne sneg, ako se iz jednog sela u opštini Tutin pošalje pismo, ako uopšte imaju tamo poštanski šalter, to pismo ne može stići za tri, četiri ili pet dana do Tutina, a kamoli do Novog Pazara ili dalje, do Kragujevca, gde ste predvideli sedište Višeg prekršajnog suda. Možda je vama to nerazumljivo i neshvatljivo, ali verujte, to je istina. Tamo nema puteva, nema normalnog saobraćaja, nemaju više od jednom dnevno autobusku vezu sa sedištem svoje opštine, a kamoli dalje. Govorila sam vam više puta na koji način se prelazi ta razdaljina između Tutina i Novog Pazara, koja je svega 35 kilometara, ali je put takav da je za tih 35 kilometara potrebno sat i 15 minuta vožnje. Dakle, morali ste da vodite računa o svim tim činjenicama, kao i o činjenici da se iz Tutina narod iseljava i nije dobro, ne samo u Tutinu, nego i u svim opštinama iz kojih, inače, ljudi beže, da u takvim opštinama ostavljate još stotinak porodica bez hleba, odnosno najmanje toliko ljudi bez posla.
Oni nemaju drugog rešenja nego da idu, da se sele, da se iseljavaju iz svojih kuća, da se približavaju Beogradu ili ne znam već gde.
Neverovatno je, gospođo Malović, da vi nikako ne želite da razumete suštinu ovih problema, suštinu ovih amandmana. Nisu ovo amandmani koje smo podnosili reda radi, nisu ovo amandmani kojima smo na bilo koji način želeli da opstruišemo, odugovlačimo rad ovog parlamenta itd. Ne, ovo su amandmani koji život znače onim ljudima na terenu. Verujte, svakodnevno se čujem sa mnogo ljudi s teritorije opštine Tutin, svi podržavaju ove amandmane, očekuju da ćemo da vas ubedimo. Ali, očigledno, to s vama ne ide. Pokušavamo da ubedimo skupštinsku većinu. Videćemo kako će se pokazati u danu za glasanje.
Ovo je već peti ili šesti put kako apelujem na savest narodnih poslanika koji su podneli amandmane – ne da ucenjuju Vladu, ne da ucenjuju Parlament, nego da glasaju u skladu s amandmanima koje su podneli, da glasaju za svoje amandmane, da glasaju protiv zakona u celini, ako ne budu prošli svi ovi amandmani.
Teško je ovde izabrati koji je amandman potrebniji, koji je manje potreban. Najbolje je rešenje, definitivno, ako nećete da povučete zakon iz procedure, a reklo bi se da nećete – najbolji je onda amandman gospođe Milice Radović. Prihvatanjem tog amandmana bi se prevazišli svi problemi, do onog momenta dok se možda ne bi stekli neki bolji uslovi za nekakvu drastičniju reformu u pravosuđu.
Sada, u ovoj godini ekonomske krize, socijalne bede, u svemu onome što nas čeka, zamislite malu opštinu Tutin, sa 100 do 120 ljudi koji će ostati bez posla, zato što vi, gospođo Malović, nećete da prihvatite amandmane SRS-a i kolege iz Tutina, o čijem amandmanu će sada govoriti gospodin Krasić.
Gospodine potpredsedniče Narodne skupštine, vi ste malopre prekršili član 104. Poslovnika, a dva puta uzastopno član 100. Član 104. ste prekršili, jer ste povredili dostojanstvo Narodne skupštine kada ste pretrčali preko dva amandmana, a narodni poslanici SRS-a su se javljali da govore o tim amandmanima. Posle toga, kolegi Ljubiši Petkoviću niste znali ime.
Šta to govori? Govori o tome da ste vi, očigledno, premoreni, da ne možete više da se koncentrišete i da bi bilo dobro da pozovete, recimo, gospođu Čomić, koja bi, u međuvremenu se odmara, mogla da nastavi da predsedava. S obzirom na to da ste vi, gospodine Novakoviću, proveli vikend na Divčibarama o državnom trošku i tamo pravili zakon o Narodnoj skupštini, očekivala sam da ste se odmorili, nadisali svežeg vazduha i da ćete bar vi moći da izdržite noćas da komunicirate s narodnim poslanicima, pošto bi trebalo, ono što je vaša sledeća povreda, da vodite računa o članu 100. stav 3. Poslovnika.
Stav 3. člana 100. kaže da je predsednik Narodne skupštine dužan da da objašnjenje kada se narodni poslanik obrati u vezi s povredom Poslovnika. Vi ste već imali tri narodna poslanika koja su govorila o povredi Poslovnika, a da li to čujete ili ne čujete, baš vas briga, vi prozivate sledećeg koji podigne Poslovnik.
Ne možete tako, gospodine Novakoviću, da vodite sednicu Parlamenta. Nije u skladu ni sa članom 27. Ako ste u stanju da to radite u skladu s Poslovnikom, hajde da nastavimo da radimo. Ako niste i ako Gordana Čomić nije tu, onda lepo da se raziđemo, pa da sutra od 10 časova nastavimo rad o amandmanima, onako kako bi i trebalo i kako je normalno da se radi.
Ako mislite da ćete iscrpljivanjem narodnih poslanika da dođete do nekog vašeg cilja, pogrešili ste. Vreme od tri minuta je isteklo, pa, čućemo se još.
Gospodine Novakoviću, nisam zadovoljna odgovorom koji ste dali. Tražim da se u danu za glasanje Narodna skupština izjasni o povredi Poslovnika. Očekujem da će sve moje drage kolege iz SRS-a insistirati da se u danu za glasanje glasa o povredi Poslovnika. Evo, to kažu i gospođica Nataša Jovanović, Dragan Todorović i Ljubiša Petković, koji su se već javljali, a ostali će već da kažu ako su nezadovoljni. Mi do sada jesmo bili, pa izvolite, u danu za glasanje, izjašnjavajte se o povredama Poslovnika.
Gospođo Čomić bila je pauza od 12 minuta, a ne od 12 dana. Niste valjda zaboravili gde smo stali.
Dakle, reklamiram član 85. i molim gospodina Odalovića, sekretara Narodne skupštine, diplomiranog pravnika, da vama, gospođo, koja nemate pravničko znanje, a očigledno niste naučili ni Poslovnik, objasni da stavovi 4. i 5. člana 85. Poslovnika moraju da se primenjuju istovremeno. Ne može samo da se kaže – predsednik može produžiti rad Narodne skupštine i posle 18 časova, i to samo do završetka rasprave u načelu, odnosno pojedinostima o započetoj tački dnevnog reda.
Ovo može biti samo posledica prethodnog stava, koji kaže – izuzetno, predsednik Narodne skupštine može odlučiti da se sednica Narodne skupštine održi i drugim danima, što je danas, odnosno da Narodna skupština produži rad i posle 18 časova, ukoliko za to postoje opravdani razlozi, koje predsednik saopštava narodnim poslanicima.
Čuli ste večeras više puta od kolega poslanika upozorenje da nisu ispunjeni uslovi iz stava 4. člana 85. Ja ću sada, gospođo Čomić, da vas podsetim, nisam sigurna da li ste bili u sali, čak verujem da niste, ali, bez obzira na to da li jeste ili niste, dešavalo se ovako.
Pre 16 časova, Slavica Đukić-Dejanović je rekla, u skladu sa članom 85. stav 4 – produžavamo današnji rad. Ja sam je s mesta pitala – do koliko sati? Ona je rekla – u 18 časova imamo konsultacije sa šefovima poslaničkih grupa i tada ćemo da se dogovorimo.
Gospođo Čomić, insistiramo da, u skladu sa članom 27, vi koji se trenutno starate o primeni Poslovnika, u narednih nekoliko minuta, možda deset, najviše, koliko je potrebno, donesete i pročitate narodnim poslanicima deo stenograma koji se odnosi na ovo što sam malopre rekla, a ovo je, bukvalno, citat.
Dakle, insistiramo da pogledamo stenogram, da ga zajedno pročitamo, da vidimo ko je u pravu. Nije bilo produženja sednice u skladu s Poslovnikom, nije bilo ni dogovora sa šefovima poslaničkih grupa, tj. dogovor nije postignut, a to je kao da ga nije ni bilo.
Ako ćete vi da primenjujete pravno nasilje, ako ćete i dalje da kršite Poslovnik, mi smo tu, radićemo, ali videćemo kome će da dosadi. Ako hoćete da se završi ono što je na dnevnom redu, onda izvolite, da radimo kao sav normalan svet, ne da noćas celu noć pričamo o Poslovniku, pa da nam gospođa Kolundžija, koja upravo ulazi, drži predavanja, ali o njenom predavanju ću u narednom javljanju, jer mi je upravo proteklo vreme predviđeno Poslovnikom.
Najpre, molim stručne službe, odnosno, to je trebalo vi, gospođo Čomić, da uradite, da u skladu sa članom 121. dođu da izvade kartice, odnosno da resetuju kartice poslanika koji nisu tu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedan u nizu od preko 100 amandmana podnetih na 19 članova Predloga zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava.
Amandman koji je podneo kolega Siniša Stamenković je, otprilike, ono što sadrže svi amandmani koje su podneli narodni poslanici, a svakako je bitno naglasiti da su na ovaj predlog zakona amandmane dali i poslanici skupštinske većine i poslanici opozicije.
Kada bi kolege poslanici skupštinske većine, koji su ovde obrazlagali svoje amandmane, vrlo argumentovano, vrlo uverljivo, mi Srpski radikali smo spremni da ih podržimo, kada bi se, dakle, ove kolege, u danu za glasanje, ponašale onako kako se ovde ponašaju, kada kažu da zastupaju građane iz mesta odakle dolaze, kada zastupaju interese svojih sugrađana – kada bi to pokazali u danu za glasanje, sasvim izvesno, ovaj zakon nikako ne bi mogao da prođe, odnosno ne bi mogao da bude izglasan.
Nemam nameru bilo koga pojedinačno da prozivam, ali upozoravam građane Srbije, ljude koji prate rad ovog parlamenta, da vode računa o tome kada se u danu za glasanje izglasa ovaj zakon – da im bude pri svesti to da ih njihovi poslanici, iz njihovih mesta, obmanjuju. Ovde izađu, pa javno govore da je ovaj zakon izuzetno loš, govore i zbog čega je loš, zalažu se, navodno, za sudove u svojim malim mestima, ali u danu za glasanje glasaće da ovaj zakon prođe i da se desi sve ono što danima pričamo da će se desiti u oblasti pravosuđa, ako 1. januara 2010. godine ovaj zakon stupi na snagu.
Ne mogu građani Srbije da se obmanjuju, znate? Iako se ne vide ovi dugmići kada se glasa, građanima treba da bude jasno da se istinski, odnosno protiv ovog zakona i protiv uništavanja pravosuđa, kroz primenu ovih i ovog zakona, zalažu jedino predstavnici SRS-a. Kao što govorimo, tako ćemo da se ponašamo i u danu za glasanje.
Kao što vidite, govorimo i o onim mestima u kojima ne živimo, zato što nam je istinski stalo da se u pravosuđu desi nešto pozitivno, da se od strane Ministarstva pravde svim zaposlenima u pravosuđu stvore odgovarajući uslovi, pre svega, da mogu da obavljaju svoj posao. Zatim, da se povede ozbiljna borba protiv korupcije i kriminala u pravosuđu.
Naravno, ne mislimo da su svi u oblasti pravosuđa korumpirani. Mali je broj među sudijama i među tužiocima koji jesu korumpirani, kojima upravljaju ovi iz vlasti Republike Srbije, kojima upravljaju tajkuni, ali većina zaposlenih u pravosuđu su časni i pošteni ljudi.
Niko od narodnih poslanika koji je ovde govorio nije podsetio na nešto vrlo ružno – što je rekla gospođa ministarka, kada je ove zakone obrazlagala u načelnoj raspravi – da je jedan od razloga zašto se ukidaju sudovi u malim mestima to što su sudije u malim mestima više podložne korupciji, zato što se, valjda, tamo između sebe poznaju. To je velika uvreda za sve sudije i za sve tužioce koji obavljaju te funkcije u tim malim mestima u Srbiji.
Znate, časni ljudi još više vode računa o tome kada žive u maloj sredini – da neko ne bi na ulici, za njima, ili za nekim od članova njihove porodice, rekao da su korumpirani, da su kriminalci. Dakle, to nikako ne može biti argument. Pre će neko da se sakrije u velikom Beogradu, ili misli da može da se sakrije i da obavi neki prljav posao za vlast, nego što će to da uradi neko u malom mestu.
Dakle, to što je gospođa ministar ovde iznela kao argument jeste velika uvreda za sve časne sudije i tužioce u svim malim mestima u Srbiji, koje sada skupštinska većina, na predlog Vlade Republike Srbije, želi da ukine.
Amandman koleginice Milice Radović, jedan od prvih amandmana u ovoj grupi, sasvim sigurno je amandman za koji bi trebalo da glasaju svi narodni poslanici koji su se zalagali, ako su se iskreno zalagali, da ostane sudska mreža, odnosno pravosudna mreža, onakva kakva je sada u Srbiji, jer nema uslova, dame i gospodo, u Srbiji za primenu ovog zakona koji vi danas i ovih dana nudite narodnim poslanicima.
Nećete da vodite računa o tome šta bi, zapravo, značila primena ovog zakona. Mi smo ubeđeni da do primene ovog zakona neće ni doći, bez obzira na to što nekoliko dana raspravljamo o ovim amandmanima. Uspećete vi to nekako da istrgujete i da izglasate, ali teško da će doći do primene ovog zakona, jer postoji mnogo preduslova koji bi trebalo da se ispune.
Podsećam, pre svega, građane Srbije i sve zaposlene u oblasti pravosuđa da smo mi dva puta imali veliki problem u Srbiji, u poslednjih osam godina, kada je u pitanju pravosuđe. Naravno, ne govorim o ona dva dugačka perioda kada nismo imali Ustavni sud. Zapravo, mi ni danas nemamo kompletan Ustavni sud, imamo 10, umesto 15 sudija. Ovih pet sudija koji treba da budu u Ustavnom sudu, zato to sada i pominjem, vezani su za postojanje Vrhovnog kasacionog suda, koji će možda jednog dana i da bude uspostavljen, ali do tada, imamo krnji Ustavni sud. To je Ustavni sud kojim direktno upravlja Boris Tadić, zato što je na taj način i izabran.
Podsećam na koji način je izabrano tih 10 sudija Ustavnog suda – pet je ovde izglasano, skupštinskom većinom, a na predlog Borisa Tadića, a pet, na predlog skupštinske većine, izabrao je Boris Tadić. Neka građani Srbije procene sada čiji je to Ustavni sud.
Za ovih pet preostalih, koji još nisu izabrani, moglo bi se reći da bi na neki najdemokratskiji način mogli biti birani, ali, nažalost, do toga skoro neće doći, jer ovi zakoni neće stupiti na snagu.
Dakle, podsećam na period kada smo dva puta zaredom, kada je pravosuđe u Srbiji dva puta bilo u kolapsu, kada je bila opšta panika i među građanima i među zaposlenima u pravosuđu, zato što smo imali jedan period kada je trebalo da neki prethodni zakoni stupe na snagu, pa nisu blagovremeno produženi rokovi, i onda se desilo da u određenim sporovima građani nisu mogli da podnesu žalbe, zato što zaposleni u sudskoj upravi, a ni predsednici sudova, nisu znali koji sudovi su nadležni da odlučuju po tim žalbama. Propuštani su rokovi, bio je opšti haos, a vi ćete ovim i ovakvim zakonima tek izazvati haos u pravosuđu u Srbiji.
Trebalo bi da znate i da vodite računa o činjenici da će svi ti ljudi koji su zaposleni u oblasti pravosuđa u malim mestima, primenom ovog zakona, ostati bez posla. Neke sudije i neki tužioci koje ne budete lustrirali, možda će da odu u sedište okružnog suda i tamo će, možda, i da dobiju posao, ali zaposleni u sudskoj upravi – svi će ostati bez posla i neophodno je da građani Srbije to znaju.
Zašto ovo tvrdim? Zato što je gospođa ministar, u načelnoj raspravi, znate, ta načelna rasprava je bila dosta davno, pa smo možda zaboravili i zato je neophodno da se podsetimo na to, rekla da će i sudski upisnici biti u sedištima tih novih sudova. Dakle, niko neće biti u sudu u tom malom mestu, u sada nekom opštinskom sudu; u ta 104 mesta gde ukidate opštinske sudove neće biti zaposlen niko iz sudske uprave. Svi građani iz tih malih mesta moraće da idu u sedište okruga, udaljeno možda i stotinak kilometara, da bi predali bilo koji akt koji mora da prođe kroz upisnik.
Pitanje je, i o tome niko nije govorio, da li će i na koji način, zapravo, gde će se voditi evidencija, gde će građani iz jednog mesta, koje je od sedišta okruga gde će sada biti sedište suda udaljeno sto kilometara, moći da dobije najobičniju potvrdu da nije kažnjavan, a ta potvrda mu je potrebna iz nekih ličnih razloga?
Moraće da putuje sto kilometara da podnese zahtev, da se vrati kući ili da tamo prespava, pa da ponovo za dva dana ode da preuzme tu potvrdu, pošto, kao što znate, koliko god se hvalite da ste osavremenili neke sisteme u sudovima, to niste uradili. Niste ni u MUP-u, a to ne radite namerno, ne zato što niste u stanju da umrežite i sudove i MUP, nego vama to ne odgovara, iz prostog razloga, o kom mi govorimo još od 2000. godine, kada ste i vi iz DS-a, na sednicama RIK-a, podržavali predloge SRS-a, da se u Srbiji, konačno, uvede jedinstveni birački spisak.
Vi namerno obmanjujete građane da to nije moguće, zato što ne uspevate da umrežite sudove i MUP i, naravno, jedinice lokalne samouprave.
Dakle, da je bilo sluha kod Vlade Republike Srbije, ako, uopšte, ministri međusobno komuniciraju, s obzirom na to da su sada opsednuti samo time ko će više para da dobije u budžetu, i to ne para koje će nešto značiti građanima Srbije, nego ko će moći više savetnika i pomoćnika da plati u okviru ministarstva. To je jedino čime se predstavnici Vlade sada bave. Kada bi ozbiljno razmišljali o ovom o čemu mi danima govorimo i zbog čega se neki iz vladajuće većine ljute što mi raspravljamo o ovim izuzetno ozbiljnim zakonima, onda bi ovaj zakon morao da bude povučen iz procedure.
Bilo je dosta predloga da se svi ovi zakoni povuku iz procedure, kako ga vi zovete – set pravosudnih zakona, ali o ovom zakonu je, očigledno, nepodeljeno mišljenje među narodnim poslanicima da nije dobar.
Ovaj zakon će uneti haos u pravosuđe, ovaj zakon će doneti još nekoliko hiljada nezaposlenih u Srbiji, nekoliko hiljada porodica bez plate, a tek kakav će problem imati građani Srbije, koji će po pravdu morati da idu po sto i više kilometara, to će da vide tek kada, i ako dođe do primene ovog zakona.
Još jedanput apelujemo na predstavnika Vlade Republike Srbije, nije smak sveta, ovaj zakon vam nije uslov ni za šta, ovaj zakon je hir nekoga kome je palo na pamet da nekoliko desetina hiljada ostavi bez posla. Ovaj zakon hitno treba povući iz procedure.
Da ne gubimo, odnosno ne trošimo vreme ubeđujući vas u to, uradite to sami, uradićete nešto dobro za pravosuđe. Ovo što nazivate reformom je propast pravosuđa i haos u pravosudnom sistemu Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, jasno je da je amandman kolege Miloša Radulovića amandman koji bi morali, odnosno trebalo bi da prihvate narodni poslanici.
Pre nego što kažem nešto konkretno o ovom amandmanu, želim da se vratim na amandman kolege poslanika Vladimira Milentijevića. Reći ću i zbog čega. Vi ste u skladu s Poslovnikom, gospođo Čomić, rekli da je Vladimir Milentijević, narodni poslanik, podneo amandman na član 3, da je od nadležnih odbora amandman prihvaćen, da je predstavnik Vlade na sednici odbora prihvatila amandman i da je on postao sastavni deo zakona.
To je, apsolutno, u redu i ima našu maksimalnu podršku. Zbog javnosti, zbog građana Srbije, mora da se zna šta je sadržao amandman gospodina Vladimira Milentijevića i šta je, pre intervencije tim amandmanom, predložila Vlada Republike Srbije.
Kolega Vladimir Milentijević je intervenisao na član 3. i predložio da se briše tačka 11. i da se doda nova tačka, a ta tačka 11. je predvidela da osnovni sud u Kosovskoj Mitrovici bude jedini sud za teritoriju AP Kosovo i Metohija.
Kolega Vladimir Milentijević je tražio da se uvede Osnovni sud u Kosovskoj Mitrovici za teritoriju Kosovsko-mitrovačkog okruga, Osnovni sud u Gračanici za teritoriju Kosovskog okruga, Osnovni sud u Goraždevcu za Pećki okrug, Osnovni sud u Ranilugu za Kosovsko-pomoravski okrug i Osnovni sud u Štrpcu za Prizrenski okrug.
Obrazloženje koje je kolega Milentijević, dao u jednoj rečenici, glasi: "Ukidanjem 16 od 17 osnovnih sudova na teritoriji AP Kosovo i Metohija, smatram da se definitivno Republika Srbija povlači i slabi državne institucije na KiM-u, pogotovo institucije pravosuđa, pa shodno tome predlažem da se formiraju osnovni sudovi po okruzima, kako bi se zadovoljile potrebe srpskog i sveg ostalog stanovništva na Kosovu i Metohiji koji priznaju Republiku Srbiju i zakone naše države."
Pitanje o kom želim da govorim i koje želim da postavim, pre svega, gospođi Malović, jeste – šta bi se desilo da kolega Milentijević nije amandmanski intervenisao na ovaj član? Da li bi onda samo Sud u Kosovskoj Mitrovici bio nadležan za sve sudove na teritoriji Kosova i Metohije? Šta se, zapravo, krilo iza vrlo opasnog predloga Vlade Republike Srbije?
Osnovano dovodimo u sumnju i osnovano pretpostavljamo da je Vlada Republike Srbije na ovaj način pokazala da se polako odriče Kosova i Metohije, da je sve pravosuđe htela da smesti u Kosovsku Mitrovicu, koja je jedino, da kažem, naseljeno mesto na teritoriji Kosova i Metohije koje nema nekih značajnijih problema u odnosu na ostale delove KiM-a.
Šta ste vi mislili, na koji način da komuniciraju ljudi iz ovih mesta koje je naveo kolega Milentijević, iz Gračanice, Goraždevca, Raniluga, Štrpca i ostalih mesta, kako su ljudi mogli da dolaze radi te funkcije koju imaju pravosudni organi, da dolaze, možda, nekad i svakodnevno u Kosovsku Mitrovicu?
Da li ste svesni šta je ovaj vaš predlog značio i zašto niste sami intervenisali, kako ste se uopšte usudili da pred Narodnu skupštinu dođete s ovakvim predlogom?
Građani Srbije moraju da znaju da Vlada Republike Srbije nešto radi iza leđa, očigledno, građana Srbije i ovog parlamenta. Mi mesecima, od juna, insistiramo da se na dnevnom redu ovog parlamenta nađe pitanje, odnosno rezolucija vezana za Kosovo i Metohiju. Još nijedanput nismo dobili neko racionalno obrazloženje zbog čega to ne dolazi na dnevni red.
Kroz ovakve predloge Vlada pokušava da provuče ono što vidimo i čujemo, a, nažalost, kao narodni poslanici, informišemo se iz medija. Mi iz medija saznajemo da neko razgovara i pregovara o nekakvim uslovima pod kojima bi mogla misija Euleksa da postoji i da se uspostavi na teritoriji Kosova i Metohije.
Niko od narodnih poslanika, odnosno možda neko od narodnih poslanika, ali narodni poslanici koji čine Parlament ne znaju ko je Vladu ovlastio, ko je dao neke okvire iz kojih ne može da se izađe. Narodna skupština nije, a bila je u obavezi.
Dakle, namerno sam želela da govorim o ovom amandmanu na ovaj način, pre svega, da bih u ime svih poslanika zahvalila kolegi Milentijeviću. Želela sam da građani Srbije znaju šta Vlada Republike Srbije smera i šta je moglo da se desi sa pravosuđem na Kosovu i Metohiji da se nije pojavio ovaj amandman.
Kada smo već kod pravosuđa na Kosovu i Metohiji, pre dva dana sam govorila, a pre toga, prošle nedelje, naš kolega Ljubomir Kragović, o mandatima odbornika u SO Leposavić koji su SRS-u bili oteti, pa vraćeni pravosnažnom presudom Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici.
Pre dva dana je RIK zasedao. Članovi RIK-a, odnosno jedan broj članova RIK-a nije želeo da sprovede presudu Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici. Član RIK, odnosno zamenik člana, što nikako ne umanjuje odgovornost, jeste gospođa Snežana Malović, ministar pravde. Kada sam pre dva dana rekla da je član komisije, gospođa Malović me je ispravila i rekla da je zamenik člana. Ona ima odgovornost i kao zamenik člana i kao ministar pravde i morala je da insistira da se ova presuda sprovede u delo.
Gospođa Slavica Đukić-Dejanović je prošle nedelje obećala kolegi Ljubomiru Kragoviću da će se to naći na sednici dnevnog reda RIK-a. Sada tražim, ne znam da li će gospođa Đukić da dolazi u skupštinsku salu, ali, ako bude došla, da se tada ne bih javljala po Poslovniku, sada je pozivam da nas, čim dođe u salu, obavesti kada će RIK da donese svoju odluku, kojom će, zapravo, primeniti odluku Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici.
Kada je u pitanju amandman o kojem je malopre govorio kolega Miloš Radulović, koji je i podnosilac amandmana, zaista, u konkretnom slučaju, kada su u pitanju teritorije opštinskog suda u Kruševcu i opštinskog suda u Prokuplju, kolega Radulović je izneo dosta konkretnih stvari, kao čovek koji tačno zna koje su udaljenosti u pitanju između ovih mesta, koliko je predmeta, koliko sudija, koliko zaposlenih u administraciji, odnosno sudskoj upravi. Bilo šta dodavati tome bilo bi suvišno, ali je neophodno, pozivam sve narodne poslanike, sve poslaničke grupe, da govorimo o svakom amandmanu, pre svega, zbog javnosti Srbije i zbog toga da pokušamo, na neki način, da gospođu ministar ubedimo da ovaj zakon povuče iz procedure.
Malo je neverovatno da gospođa Malović ne reaguje, a toliko ste puta čuli, gospođo Malović, za ovih nekoliko dana, da ovaj zakon mora da se povuče iz procedure.
Niste to čuli samo od poslanika opozicije, samo od poslanika SRS-a, već ste to čuli od svih poslanika, čak i poslanika vladajuće koalicije.
Ovoliki broj amandmana i razlozi koje iznose narodni poslanici, gospođo Malović, morali bi da vas navedu na razmišljanje da ovaj zakon povučete iz procedure, da uradite predlog zakona koji će da zadovolji, bar, većinu narodnih poslanika, odnosno većinu građana u Srbiji, jer, ako usvojite ovakav zakon, jutros niste bili tu kada sam to rekla, napravićete, gospođo Malović, haos u pravosuđu. Ostavićete više hiljada ljudi bez posla, više hiljada porodica bez plata, zarada. U ovakvoj ekonomskoj situaciji, u ovoj socijalnoj bedi, tako nešto, na vašem mestu, nikada ne bih sebi dozvolila.
Nije u pitanju samo to, u pitanju je i da će, zamislite, građani Srbije, ministar pravde, Vlada Republike Srbije da vam ukida 104 suda. Zamislite šta znači u Srbiji, ovolikoj kolika je, 104 suda manje. Kako mislite da iovako spora pravda bude realizovana u Srbiji kroz mrežu sudova koju nam nudite?
Razumem da vi imate neke svoje ciljeve, da imate dogovore s nekim, da predstavljate Vladu, ali kažite vašim kolegama u Vladi da je opšte nezadovoljstvo u Srbiji, jer oni nemaju pojma. Oni se sada ne bave ovim, oni se bave time da li će više para dobiti u budžetu Mlađa Dinkić, ali ne za građane Srbije, nego za sebe, svoje kabinete, svoje pomoćnike, svoje savetnike, a ne znate šta će vama da daju, jer ste vi svaki dan ovde s nama u Skupštini. Daće vam nešto što će da ostane, a to što ostane neće biti dovoljno, gospođo Malović, za primenu ovih zakona.
Doduše, ovaj zakon se neće primeniti u ovoj godini, a mi ga radimo navrat-nanos, i u produženom radnom vremenu, i u danima koji nisu po Poslovniku predviđeni za rad, kao da će stupiti na snagu 1. januara 2009. godine, a on stupa na snagu tek 1. januara 2010. godine. Ubeđena sam da se to neće desiti.
Još jednom apelujem na sve kolege narodne poslanike koji su podneli amandmane, da to ne bude da su amandmane podneli samo zato da bi njihovi sugrađani videli kako s ovog mesta podržavaju, odnosno prenose njihove stavove, neka to pokažu i u danu za glasanje i neka glasaju protiv ovog predloga zakona, jer, ako to ne urade, moramo da obavestimo građane Srbije da ih njihovi predstavnici obmanjuju. Jer, kada se glasa, onda građani ne vide ko stavi prst na koji taster. Ali, ako svi narodni poslanici koji su podneli amandmane na ovaj predlog zakona ne budu glasali za zakon, ako budu dosledni sami sebi, ovaj zakon neće moći biti usvojen.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da kolega Šerif Hamzagić, koji ima gotovo identičan amandman s amandmanom koji sam podnela u ime poslaničke SRS-a, nije odustao od namere da se bori da ovaj amandman bude prihvaćen.
Moram da vam kažem jednu istinu, a verujem da su poslanici svih poslaničkih grupa u istoj situaciji ovih dana, od kada govorimo o ovoj temi – o sedištima sudova, da u našu poslaničku grupu dolazi mnogo pisama, telegrama, mnogo poziva građana. Istina je, gospođo ministar, da ima dosta primedaba na rad sudova, ali ovo što predviđate ovim zakonom je nešto što, zaista, izaziva strah i paniku među građanima ovih malih mesta.
Vi ste ovde pokušali, konačno ste smogli snage da nam, na neki način, objasnite kako nismo u pravu, ali ja znam da po ovom amandmanu neću imati vremena, pošto imam drugačiji koncept obrazloženja ovog amandmana.
Posle ovoga, ostaje još 66 amandmana i svoje izlaganje o jednom amandmanu posvetiću vašim obrazloženjima, mislim na Vladu Republike Srbije, zbog čega ne prihvatate sve ove amandmane. Biće vrlo interesantno kako vama vaši saradnici podmeću, prosto ne mogu da verujem da ste i sami u tome učestvovali. Ali, s obzirom na to da vam je jedan od najbližih saradnika Vojkan Simić, onda to nije ni čudo.
Zašto sam spomenula tog gospodina? Zato što ste ovde pokušali malopre da nam objasnite, vrlo samouvereno, a zaista ne znam odakle vam ta samouverenost, da nismo u pravu, nego ste vi u pravu, jer vi hoćete da poboljšate stanje u pravosuđu. Onda, kada smo ovde o tom gospodinu Vojkanu Simiću izneli neke stvari koje su bile takve da se nije usudio da ode ni u advokate, jer ne bi imao nijednog jedinog klijenta, vi ste ga uzeli za vašeg savetnika, pomoćnika, ili već šta vam je. Onda nije čudo što su vas on i takvi ubedili da je ovo što nam predlažete, što se još usuđujete da branite i pokušavate da branite, nešto što će koristiti nekome u zemlji Srbiji.
Gospođo Malović, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je sada druga grupa, da građani Srbije ne misle da bez razloga ponavljamo priču. Moglo bi se reći da se ovaj zakon sastoji, možda je to grubo rečeno, iz tri grupe. Jedna se odnosi na sudije za prekršaje, druga se odnosi na opštinske sudove i treća, na okružne sudove. Namerno ne koristim ove izraze iz vaših predloga zakona, jer to ne može da se koristi dok zakoni ne stupe na snagu. Trebalo bi to da znate. Pogotovu niste mogli da predlažete, iz tog razloga, ovaj zakon pre nego što vam stupi na snagu zakon o sudovima.
Vi, očigledno, niste formalisti kada vam to odgovara. Sećamo se još Gaše Kneževića, vašeg partijskog druga, koji je govorio svojevremeno – da je primenjen zakon koji još nije donet, a nije ni stupio na snagu, tako da od vas iz Demokratske stranke svako čudo građani Srbije mogu da očekuju.
Gospođo Malović, vi ste završili pravni fakultet i nemojte da brukate svoju struku. Vidite, ima među vašim kolegama, među našim kolegama a vašim stranačkim prijateljima u DS-u, diplomiranih pravnika i nisu se usudili da brane ovaj predlog. Glasaće, verovatno, jer poštuju stranačku disciplinu. Bilo bi bolje da su i vama objasnili da bi trebalo da, zaista, istinski uradite nešto u interesu građana Srbije.
Ja sam, dakle, govorila o Opštinskom sudu u Tutinu, koji vi ukidate, a to što vi ovde pričate da će imati jedan dan za suđenje, ili će biti odeljenje suda itd., to su priče za malu decu, gospođo Malović. Vi ukidate Opštinski sud u Tutinu ovim zakonom i to je suština. Kako god da objašnjavate to što pokušavate ovde da predstavite – to, jednostavno, nije tačno. Koje su posledice?
Govorila sam, kada smo govorili o tom prvom delu, o prekršajima, i iznela sam mnogo podataka o Opštinskom sudu u Tutinu. Neke ću sada ponoviti i sa jednog drugog aspekta skrenuti pažnju na to koliko su vam loši predlozi, a ovaj, čak, i opasan, gospođo Malović, vrlo opasan po interese države Srbije, i o tome biste morali da vodite računa.
Kada sam prošli put govorila o Tutinu, o Opštinskom sudu u Tutinu, rekla sam – vi, gospođo ministar, verovatno niste bili u Tutinu.
Vi ste mi s tog mesta rekli – bila sam, bila sam. Meni kažu da u Sudu u Tutinu niste bili. Sada, gde ste bili, ne znam, možda u poseti nekome, nemam ništa protiv.
Dame i gospodo, igrom slučaja, odličnom poznajem stanje pravosuđa u Tutinu. Vodila je tamo SRS neke krivične postupke. Moram da vam kažem da nisam zadovoljna ishodom po tim našim prijavama, ali bez obzira na to, svesna potpuno okolnosti zbog čega su tako ti postupci završeni, ja vam tvrdim da su sudije u Opštinskom sudu u Tutinu časni ljudi. Vi ste ovde pre neki dan rekli da nisu. Vi ste rekli da su podložni korupciji i kriminalu. To ste rekli za sve sudije u malim mestima. Ja sam razumela da ste mislili i na ove sudije u Tutinu, a ja ih, kažem, svih pet sudija u Tutinu, lično poznajem i tvrdim da su časni i pošteni ljudi.
Na osnovu čega ste vi izneli ovde podatak da su to ljudi skloni kriminalu i korupciji, gospođo Malović? Odakle vam uopšte ta, zaista se plašim da ne upotrebim neku oštru reč, jer nemam nameru da vas vređam, pogotovu ne vas lično, ali, ko vam je utuvio u glavu da kažete da su ljudi koji žive u malim mestima skloniji kriminalu i korupciji, nego ljudi koji žive u velikim mestima?
(Zoran Krasić, s mesta: Srđan Milivojević.)
To može, zaista, jedino, što kaže Krasić, vaš ideolog Srđan Milivojević, niko zdravorazumski to ne bi mogao da kaže.
Ljudi koji žive u malim mestima, pa još sudije, jako drže do svoje časti i do morala, jer njih tamo svako poznaje. Njih poznaje svako dete kad izađu na ulicu. Oni ne mogu da se sakriju kao vaš lopov, ovaj Vojkan Simić, u velikom Beogradu, pa da može da šeta pet dana a da ga niko ne prepozna, pa onda sretne Krasića u gradu, pa se krije na drugoj strani ulice, znate. Neće Krasić da ga bije. Možda bi mu usput rekao – lopove, ali ne bi ga bio, u svakom slučaju.
Dakle, gospođo Malović, zašto sam još rekla da je ukidanje Suda u Tutinu opasna stvar? Evo, sada vas pitam – kako ste mogli da prenebregnete, čak, i administrativne okruge kada su u pitanju ovi sudovi? Kako ste smestili Sjenicu i Tutin u Novopazarski sud? Što niste poštovali bar administrativne okruge? Kako ste Zlatiborski i Raški okrug sada pomešali? Imate li, možda, nešto s onim što se pre neki dan pojavilo na sajtu, na jednom od sajtova, gde su svrstane neke opštine u neki budući Raški okrug, odnosno u neki budući Sandžak, s nekim suludim idejama o izdvajanju tog dela iz Srbije? Možda vi imate neke veze s tim, vi u Vladi, kada ste pokušali ovako nešto da nam podmetnete?!
Gospođo Malović, vi radite vrlo ozbiljan posao, donosite, odnosno predlažete ovde vrlo ozbiljne zakone i vi morate da vodite računa o svakom slovu u ovom zakonu.
A vi izađete i kažete da tvrdite da neko neće da putuje iz nekog sela više nego što je putovao do sada. Pa, to nije istina i dobro znate da to nije istina.
Vi ste rekli, kada ste govorili o ovim zakonima u načelnoj raspravi, gospođo Malović, da će sudski upisnik biti u sedištu suda. Je li tako? Rekli ste. Kako će onda čovek moći da ode i da se informiše u Tutinu o svom predmetu, a dođe iz sela Boroštica i Braćak, koji su 41 kilometar udaljeni od Tutina, kada ona nema tu sudski upisnik nego mora da ide u Novi Pazar? Vi ste to rekli. Vi ste to rekli, gospođo Malović. Posle pet dana našeg ubeđivanja ovde, neko vam je rekao da izađete i da umirite građane, da kažete da narodni poslanici lažu.
Ne lažemo, gospođo Malović, Vlada Republike Srbije laže građane Srbije, ne samo zbog ovog zakona, nego zbog mnogih zakona, zbog nebrige Vlade o građanima Srbije, o državi Srbiji. Vi se bavite nekim banalnim stvarima, vi se bijete po ministarstvima. Ne mislim bukvalno, već tako ko će dobiti više para u budžetu Republike Srbije, ko će moći na osnovu tog budžeta da zaposli još nekog pomoćnika, savetnika, ne znam koga, a vas nije briga za građane Srbije, draga gospođo Malović.
To što ste vi sebi ufiksirali i tvrdite da ćete zaista sprovesti ove zakone, da ćete zaista sprovesti reformu u pravosuđu, ako je reforma ovo što planirate u Tutinu – onda je to strašno.
Gospođo Malović, u Tutinu živi 36.166 stanovnika, po poslednjem popisu iz 2002. godine. Ovim vašim predlogom zakona i ukidanjem Suda u Tutinu, izračunajte, ja sam izračunala, 0,3% ljudi će se iseliti iz ovako male opštine, iz Tutina.
Šta će da rade advokati u Tutinu? Šta će da rade? Da zastupaju građane u Tutinu, moraju, naravno, da naplate svoj trošak odlaska u Novi Pazar. Ko će da ih plaća? Ljudi ionako nemaju od čega da žive. Ako ne može tu da radi, on će sa svojom porodicom da se preseli u Novi Pazar. Šta će da rade zaposleni u sudskoj upravi? Gde će da se zaposle? U Tutinu, ljudi mogu da se zaposle jedino u "Dalasu". To je jedina firma koja tamo radi, koja ima određen broj zaposlenih, verovatno i dalje zapošljava ljude.
Nisam ni u kakvom negativnom kontekstu pomenula ovu firmu, nego zato što tamo ljudi nemaju gde da se zaposle, gospođo Malović, a vi ostavljate bez posla 30 zaposlenih u Opštinskom sudu u Tutinu. Gotovo sve te ljude znam, sve sam ih upoznala. Šta će tamo ljudi koji imaju 50 godina života, koje i čije porodice ostavljate bez posla, pa kod sudija za prekršaje, pa u tužilaštvu?
Ja sam i povodom nekog drugog amandmana rekla – vi ćete možda neke sudije iz Tutina da odvedete u Novi Pazar, ali nećete svih petoro. Šta će biti s onim sudijama koji ostanu bez posla? Šta će biti s građanima Srbije?
Na koji način će zadovoljavati, odnosno tražiti zadovoljenje svojih interesa pred legalnim sudom kad oni to ne mogu da rade kako su do sad mogli da rade, gospođo Malović? Ko će snositi troškove tom čoveku iz Tutina koji će morati da plati još i putovanje advokatu iz Tutina u Novi Pazar, pod uslovom da jedan advokat ostane u Tutinu?
Vi im uzimate posao, svima uzimate posao, svima koji su vezani za pravosuđe na teritoriji opštine Tutin.
Želim samo da obavestim narodne poslanike, s obzirom na to da se više puta ovde čulo da bi trebalo da se zakaže Odbor za industriju, a da predsednika Odbora nema, da predsednika Odbora, naravno, ima. Živ je i zdrav je, ali je, s obzirom na to da je petak, po Poslovniku, neradni dan za Parlament, gospodin Buha, poslanik SRS-a i predsednik Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, za danas popodne zakazao sednicu Vlade Republike Srpske Krajine i upravo je na sednici Vlade, da ne morate da brinete gde je.
Gospođo Đukić-Dejanović, ne znam šta vam znači dobacivanje narodnim poslanicima da nešto jeste ili nije korektno. To je kršenje člana 104. Poslovnika. Ali, javila sam se drugim povodom. Javila sam se zato što ste upravo obavestili Skupštinu i javnost Srbije da ste prekršili član 77. Poslovnika Narodne skupštine.
Citiraću 1. i 2. stav člana 77: "Sednicu odbora saziva predsednik odbora. Predsednik odbora dužan je da sazove sednicu odbora na zahtev najmanje trećine od ukupnog broja članova odbora, odnosno trećine punog sastava odbora u smislu čl. 24. i 42. ovog poslovnika, kao i na zahtev predsednika Narodne skupštine. Ako to ne učini u zahtevanom roku, sednicu odbora saziva zamenik predsednika odbora, ili predsednik Narodne skupštine".
Gospođo Đukić-Dejanović, nisu ispunjeni uslovi iz čl. 24. i 42. ovog poslovnika. Gospodin Milorad Buha, predsednik ovog odbora, a ja sam o tome obavestila narodne poslanike, i vi ste bili prisutni, kao predsednik Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, za danas po podne zakazao je sednicu Vlade, računajući da je danas neradni dan, jer čovek prati Poslovnik Narodne skupštine. On je, upravo, na sednici Vlade i normalno da mu je mobilni telefon isključen, zato što je čovek pristojan i radi ozbiljan posao.
Zaista, ne vidim nijedan jedini razlog zašto ste požurili da na ovaj način zakazujete sednicu Odbora. Naravno, nemamo ništa protiv zakazivanja te sednice, ali ne vidim zašto imate različite aršine za poslaničke grupe.
Izuzetno cenim svih 229 poslanika Narodne skupštine Republike Srbije, nemam ništa protiv, naprotiv, mislim da svi imaju pravo da govore u skladu s Poslovnikom, da koriste čl. 225. i 226, kao i ostale članove Poslovnika. Ali, najmanje što se traži od vas i očekuje, gospođo predsednice Narodne skupštine, jeste da imate isti aršin prema svim narodnim poslanicima.
Vama je očigledno smetalo što su kolege iz LDP-a oko sat i po vremena govorili po Poslovniku, što je njihovo legitimno pravo, a ja sam upravo iskoristila tri minuta.