Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, vi ste juče ceo dan bili ovde u sali sa nama i imala sam utisak pažljivo pratili šta govore narodni poslanici o Predlogu ovog zakona, a s obzirom da smo jutros dobili mišljenje Vlade o našim amandmanima, a Vlada je, vidim po datumu, sednicu imala juče, pretpostavljam da niste bili na toj sednici, jer nisam čula da se sinoć kasno održavala neka sednica Vlade, jer to radite jedino kad utičete na Komisiju za hartije od vrednosti. Da ste bili na toj sednici, ubeđena sam da biste prihvatili ovaj amandman koji je podnela Nataša Jovanović na član 11. zakona.
Pročitaću 3. stav na koji se odnosi amandman: "Zahtev iz stava 2. (a stav 2. je zahtev za upis usvojenika iz stava 1. ovog člana u evidenciju državljana podnosi usvojilac - državljanin Republike Srbije) ovog člana može podneti usvojenik stariji od 18 godina do navršene 23. godine života."
(Dragan Jočić, sa mesta: Prihvatamo.)
Prihvatate? Hvala.
Hajde, gospodine ministre, da vas ubedim da prihvatite i ovaj amandman i onda ćete imati solidan zakon. Amandman na član 13. sam podnela u ime poslaničke grupe SRS.
Član 13. govori o sticanju državljanstva rođenjem na teritoriji Republike Srbije. U stavu 1. kaže: "Dete rođeno ili nađeno na teritoriji Republike Srbije (nahoče) državljanstvo Republike Srbije rođenjem stiče ako su mu oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva, ili bez državljanstva, ili ako je dete bez državljanstva."
Predlog je da se reči "ili ako je dete bez državljanstva" brišu, zato što se prethodni tekst stava 1. odnosi na dete bez državljanstva i nepotrebno je da se to posebno naglašava, jer ništa novo se ne kaže sa ovih nekoliko reči, a cilj amandmana je da se zakon uredi, da bude pravno-tehnički sređen, jasan, razumljiv, koncizan i zakon ne treba da sadrži suvišne reči zbog jednostavnijeg i lakšeg tumačenja zakona.
Vlada je u obrazloženju zašto odbija ovaj amandman rekla - amandman se ne prihvata jer je u pitanju obaveza koja proističe iz Evropske konvencije o državljanstvu. Naime, u svetu postoje razni sistemi sticanja državljanstva od momenta rođenja, poreklom ili rođenjem na teritoriji neke države, pa se može desiti da nahoče koje je rođeno ili nađeno na teritoriji Republike Srbije ni po jednom od tih osnova ne stekne državljanstvo od rođenja i na taj način postane lice bez državljanstva.
Ovo vaše obrazloženje je upravo u prilog našem amandmanu, jer dete rođeno ili nađeno na teritoriji Republike Srbije državljanstvo rođenjem stiče ako su mu oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva. Automatski je dete bez državljanstva i nema potrebe da se dodaju ove reči. Čisto iz pravno-tehničkih razloga predlažem da se i ovaj amandman usvoji. Suštinu zakona ne dira.
 U prvom stavu člana 18. predlagač kaže: "Iseljenik i njegov potomak mogu biti primljeni u državljanstvo Republike Srbije, ako su navršili 18 godine života i nije im oduzeta poslovna sposobnost i ako podnesu pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatraju svojom državom."
Amandman Vojislava Milajića predviđa da se reči "nije im oduzeta poslovna sposobnost" zamenjuju rečima "poslovno su sposobni".
Znači – iseljenik i njegov potomak mogu biti primljeni u državljanstvo Republike ako su navršili 18 godina i ako su poslovno sposobni. Mislimo da nije u redu da se zakonom stavljaju negativne odrednice.
Obrazloženje Vlade zašto ne prihvata amandman; kaže, amandman se ne prihvata, budući da u našem pravu potpunu poslovnu sposobnost imaju punoletna lica, tako da se za ta lica kao uslov za sticanje državljanstva može predvideti samo da im ta sposobnost nije oduzeta, a ne kao, kako se u amandmanu predlaže, da je poslovno nesposoban.
Naravno, punoletna zdrava lica su poslovno sposobna. Ne možemo u ovom zakonu da govorimo o postupku ako mu je oduzeto, ako je punoletno lice, ako je poslovno sposobno do nekog momenta, iz određenog razloga drugim zakonima predviđenih, licu može da se oduzme poslovna sposobnost. To je jedan drugi postupak i to nije sporno.
Kada se oduzme licu poslovna sposobnost, onda ono više nije poslovno sposobno. Ne kaže se da je to lice kome nije oduzeta poslovna sposobnost, nego je to lice koje je poslovno sposobno.
Zato mislimo da je ovaj amandman zaista umestan i samo obrazloženje Vlade je suviše bledo, i verovatno se Vladi činilo da bi bilo previše da usvoji mnogo amandmana poslaničke grupe SRS, a kažem vam da ovaj amandman suštinu člana ne menja, ali jednostavno, lepše zvuči, u duhu je našeg pravnog sistema, termin je koji se inače koristi, lice je koje je poslovno sposobno ili nije, i ovde ne govorimo, kako ste vi predvideli u ovom članu, a kome nije oduzeta poslovna sposobnost, govorite o nekom postupku da stavite do znanja da se nekome oduzima poslovna sposobnost.
Ovo što smo mi predložili je jedno de fakto i de jure stanje, lice ili ima ili nema poslovnu sposobnost.
Predlažem, gospodine ministre, da ovaj amandman usvojite radi jednog boljeg zakonskog teksta jer je u duhu našeg pravnog sistema.
Dame i gospodo, ovaj amandman odnosi se na dan sticanja državljanstva prijemom i u vladinom predlogu stoji: "Državljanstvo Republike Srbije stiče se prijemom danom dostavljanja rešenja o prijemu u državljanstvo Republike Srbije".
Amandman SRS je taj da se umesto reči "dostavljanja" stavi reč "donošenja" i da ceo tekst ovog stava glasi: "Državljanstvo Republike Srbije stiče se prijemom danom donošenja rešenja o prijemu državljanstva Republike Srbije".
Vladino obrazloženje, zašto amandman nije prihvaćen, meni je zaista krajnje neubedljivo. Vlada kaže: "Amandman se ne prihvata budući da se postupak sticanja i prestanka državljanstva vodi po opštim pravilima (ne znam koja su to opšta pravila, valjda postoje propisi po kojima se određeni postupak vodi) po kojima pravo na podnošenje pravnog sredstva teče od dana dostavljanja rešenja i stoga se kao dan sticanja državljanstva ne može uzeti dan donošenje rešenja već dan dostavljanja rešenja".
Mislim da će se svi pravnici u ovoj sali složiti sa činjenicom da je pravo na državljanstvo jedno od ličnih prava građana, a kada su u pitanju lična prava građana onda akt o ličnim pravima proizvodi pravno dejstvo danom donošenja. Ovo je jedan specifikum koji zaista treba da prihvatite. Državljanin Republike Srbije lice postaje onog dana kada se radi o sticanju državljanstva prijemom, onog dana kada se donese rešenje o prijemu u državljanstvo Republike Srbije.
Ovo je amandman koji bi zaista bilo neophodno prihvatiti da bi ovaj zakonski tekst bio zaista valjan, jer ovo obrazloženje da se ovaj postupak vodi po opštim pravilima je potpuno neutemeljeno, a ponavljam još jedanput, akt o ličnim pravima građana proizvodi pravno dejstvo njegovim donošenjem. Državljanstvo je lično pravo građana. Rešenje je akt o utvrđivanju tog prava i zato je neophodno da se ovaj amandman usvoji.
Dame i gospodo, mi pravnici znamo da je pravo na državljanstvo jedno od ličnih prava građana i naravno nije sporno da ova materija treba da bude regulisana zakonom, ali čini mi se da malo suviše vi kolege koji ćete glasati za ovaj zakon hvalite tekst koji nam je Vlada predložila.
Mi iz Srpske radikalne stranke mislimo da ovde ima poprilično stvari koje bi trebalo ispraviti i u tom smislu smo podnosili amandmane. Očekujemo da će gospodin Jočić u toku rasprave u pojedinostima prihvatiti bar neke od ključnih amandmana koji će sigurno popraviti zakon, što će možda da nas ubedi da i mi glasamo za ovaj zakon.
Takođe, mislim da nije tačno da svi poslanici iz skupštinske većine pokušavaju nekim patetičnim pričama da objasne građanima Srbije, pošto nas građani Srbije gledaju, kako će ovaj zakon značajno da doprinese dobijanju državljanstva naše sunarodnike koje je ratni vihor doveo u Srbiju. Tvrdim vam da to nije tako, a pre svega zato što je do sada postojala zakonska mogućnost utvrđivanja državljanstva za ta lica.
Činjenica je da su se vlasti do sada prema tom problemu odnosile u zavisnosti od svoje procene za koga bi ti ljudi glasali kada bi dobili državljanstvo. Pošto je uglavnom bilo jasno da bi svi ti ljudi, kao što to i čine, glasali za SRS, uvek se nalazilo načina da se prolongira donošenje rešenja po zahtevima za izdavanje državljanstva i upis u knjigu državljana.
Ni ova sadašnja vlast nije ništa bolja što se tog problema tiče. Sada se zahtevi podnesu, pa se čeka otprilike onoliko koliko je ova vlada u funkciji. To obično znam iz uže i šire porodice i kruga prijatelja, komšija itd. Potpuno argumentovano govorim o ovim stvarima. A da sam u pravu i da je to tačno, govori i ovaj predloženi član 52, koji je predvideo da državljanstvo Republike Srbije dobija i državljaninom Republike Srbije u smislu ovog zakona smatra se lice koje 10 godina ima prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije.
Na ovaj način, to je gospodin Nikolić jutros govorio, potpuno je zanemareno nekoliko stotina hiljada Srba koji su u onoj tragičnoj "Oluji" došli u Srbiju. Znam, ministre Jočiću, da ste rekli da ćete prihvatiti, jer smo uložili amandman, a mislim da je nedopustivo da je ovo uopšte predloženo na ovaj način i da predlagač nije vodio računa o tako velikom broju sugrađana, sunarodnika Srba iz zapadnih srpskih zemalja.
Ima ovaj zakon poprilično što tehničkih, što nekih pravnih grešaka koje treba ispraviti i sada ću ovako ukratko, iako smo mi uložili nekih desetak amandmana, da se osvrnem na neke najkarakterističnije propuste.
Pošto ste Crnu Goru tretirali kao neku drugu državu članicu, a to je pomalo podrugljivo, i mislim da su naši amandmani umesni, treba jasno da se napiše da se radi o Republici Crnoj Gori. Ili, u članu 9, gde se govori o državljanstvu Republike Srbije, državljanstvo poreklom stiče dete rođeno u inostranstvu, čiji je jedan od roditelja u trenutku njegovog rođenja državljanin Republike Srbije itd. Onda kažete, ako je dete pod starateljstvom, prijavu i zahtev može podneti staralac. Ovo je potpuno nepravnički, jer ne da može podneti staralac, nego podnosi staralac.
Znate dobro, ministre, da su roditelji i staraoci izjednačeni u obavezama i pravima prema detetu i čujem da će ministar prihvatiti, i to je potpuno u redu. U članu 11. kažete da zahtev iz stava 2. ovog člana može podneti usvojenik. Nemojte sa ovim može podneti, nego prihvatite naše amandmane – podnosi. Znači, podnosi ili ne podnosi.
Mislim da su to sve amandmani koje je neophodno usvojiti da bi ovaj zakon bio uređen pravnički. Još nešto što je vrlo interesantno u članu 18. i još nekoliko članova, a govorite o uslovima za sticanje državljanstva, i kaže – lica, ako im nije oduzeta poslovna sposobnost.
Nije u redu da se piše ovako u negativnom kontekstu, nego valjda lica koja imaju poslovnu sposobnost.
Mislim, ministre, da je to amandman koji zaista možete da usvojite, a uostalom, svi naši amandmani su koncipirani tako da ne diraju u suštinu ovog zakona, ali ga uređuju, i ako prihvatite ove naše amandmane, zakon će ostati onako kako ste ga zamislili, ali će imati smisla. Završiću, i govoriću u pojedinostima, samo sa članom 54. Neverovatno mi je da treba, ministre, 60 dana, odnosno vašem ministarstvu treba 60 dana da samo propišete obrasce za primenu ovog zakona. Mislim da je ovo predugačak rok, skratite ga i kada se usvoji zakon neka što pre krene njegova primena.
Dame i gospodo narodni poslanici, za nas u SRS nije sporno da treba doneti zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća, ali ne postoji nijedan jedini razlog predviđen Poslovnikom Narodne skupštine Republike Srbije da se ovaj zakon donosi po hitnom postupku.
Obrazloženje Vlade, kao predlagača, zaista nije uverljivo i ne vidi se da nedonošenje ovog zakona po hitnom postupku može da prouzrokuje štetne posledice po život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje i rad organa i organizacija. Ovo su uslovi iz člana 157. našeg Poslovnika, zbog kojeg bi neki zakon trebalo doneti po hitnom postupku.
Vi, gospodo iz vladajuće većine, imate čudan odnos i čudne aršine kada je u pitanju utvrđivanje da li nešto treba u ovom parlamentu da se radi po hitnom postupku, pa onda kada mi iz SRS predložimo da se po hitnom postupku razmatra i utvrđuje da li je predsednik Republike prekršio Ustav, vi onda mislite i glasate da to ne treba da se radi po hitnom postupku, a dobro znate da, ako predsednik Republike krši Ustav, da onda to zaista može da prouzrokuje štetne posledice i po život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje, pogotovo za rad organa i organizacija.
Predsednik poslaničke grupe SRS, gospodin Tomislav Nikolić vam je rekao na koja pitanja bi ministar trebalo da odgovori Narodnoj skupštini, da bismo mi iz poslaničke grupe SRS mogli da glasamo za ovaj predlog zakona.
Izneću vam još neke detalje iz ovog zakona za koje smatramo da ne bi trebalo da stoje i koji će otvoriti mogućnost zloupotreba i različitih tretmana proizvođača reproduktivnog materijala šumskog drveća. Upravo želimo da naglasimo da ni ovaj, ni bilo koji drugi zakon, ne mogu da svojom primenom dovedu do toga da službeno lice koje primenjuje zakon može da ima različiti odnos prema različitim licima, odnosno da različita lica imaju različit tretman kod državnog organa.
U članu 13. ste predvideli šta treba da radi ministar. Ovo nije samo u članu 13, nego u više članova ovog zakona, spomenuću samo ovaj jer je prvi po redu. Prema stavu SRS, ovi poslovi treba da budu u nadležnosti Ministarstva. Ministarstvo je organ, ministar je čovek koji se nalazi na čelu ministarstva, ali ne može da ima ingerencije predviđene ovim i ovakvim zakonima.
U članu 20. u poslednjem stavu kažete da stručne poslove kontrole proizvodnje Ministarstvo može da poveri preduzeću i drugom pravnom licu iz člana 10. stav 2. ovog zakona. Čudno je i interesantno da ove stručne poslove iz ove oblasti treba da radi neko sa strane, neko treće lice. Bilo bi logično da je nadležno ministarstvo osposobljeno da ima kadrove koji mogu da obavljaju ove poslove.
To bi tako sigurno i bilo da se u Ministarstva ne zapošljavaju partijski poslušnici, to je pogotovo bilo izraženo od 2000. godine, očigledno nastavljeno i do dana današnjeg, čim vi zakonom predviđate da morate nekog drugog da angažujete da obavlja poslove iz delokruga Ministarstva.
U članu 24. imaju dva stava i ovi stavovi su kontradiktorni između sebe. Kažete - troškove kontrole proizvodnjom snosi proizvođač i uplaćuje na odgovarajući račun za uplatu javnih prihoda budžeta Republike. Visina troškova utvrđuje se u skladu sa propisima o naknadama troškova u upravnom postupku.
U upravnom postupku se plaćaju administrativne takse. Ako su u pitanju administrativne takse, onda je njihova visina određena posebnim zakonom i ne može ovaj zakon da menja te iznose. Ako je reč o nekim drugim troškovima, onda to nisu na ovaj način regulisani troškovi u upravnom postupku. Tu postoji neki problem. Ne znam šta je predlagač mislio. Možda će gospođa ministar to da nam objasni.
Kaznene odredbe su vam baš interesantne - novčanom kaznom od 50.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup preduzeće ili drugo pravno lice - i onda nabrajate u kojim slučajevima. U drugom stavu istog ovog člana kažete - za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara i odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu.
Mi srpski radikali smo svaki put kada su ovakve kazne u pitanju načelno protiv ovako velikih raspona kazni, jer uvek kad postoje ovako veliki rasponi, onda onaj ko te kazne određuje ima široke mogućnosti da ovaj zakon zloupotrebljava. Šta je ovde posebno interesantno? Kada predviđate kazne za pravna lica, onda je odnos između najniže i najviše kazne 20 puta, a kada je u pitanju fizičko lice, onda je taj odnos pet puta. Zaista nisam videla logiku u ovakvom predlogu.
Sledeći član 48, kažete - novčanom kaznom od 100.000 do milion dinara kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice, pa onda kažete kad i zbog čega. Izuzetno je nelogično da je najniža kazna za prekršaj veća dva puta od najniže kazne za privredni prestup. Valjda je privredni prestup veći prestup od prekršaja. Trebalo bi da to bude izraženo kroz kaznene odredbe.
U članu 49. kažete - novčanom kaznom od 5.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako postupi suprotno odredbi člana 4. stav 3. ovog zakona. U prethodnom stavu kažete - novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako postupi suprotno odredbi člana 4. stav 3. ovog zakona.
Zašto jednu kaznu predviđate za preduzeće ili drugo pravno lice, a drugu kaznu za preduzetnika?
To takođe mi, srpski radikali, smatramo da nije logično i mislimo da se, uz ove nedostatke na koje smo ukazali, možda moglo razmišljati o glasanju za ovaj zakon, ali ipak ovako koncipiran zakon nije prihvatljiv za poslaničku grupu SRS.
Dame i gospodo, danas je jedan kolega poslanik ovde rekao da za budžet za 2005. godinu neće glasati narodni poslanici koji ne razumeju ovaj predloženi tekst ili, kako reče, iz stranačkih ideoloških razloga. Da vam kažem da mi srpski radikali nećemo glasati za ovaj budžet, upravo zato što odlično razumemo ovaj tekst i zato što znamo kakav je značaj budžeta za državu.
Ovaj budžet, dame i gospodo, nije ni antiinflatorni, ni razvojni, kako je rekao gospodin ministar Dinkić, a bogami nije ni socijalni. Nećemo glasati za ovaj budžet zato i zbog toga što je gospodin Dinkić rekao da Srbiji treba visoki privredni rast, naravno s tim se slažemo, znamo da to treba, ali ne znamo kako je to gospodin Dinkić mislio sa ovim i ovakvim budžetom.
Sa ovakvim visokim deficitom to svakako nije moguće i ubeđena sam da to gospodin Dinkić zna, ali pokušava na drugi način da predstavi tekst budžeta koji je predložio narodnim poslanicima, kao što je i rekao kolegi Milovanu Radovanoviću, da je njegova primedba koja se odnosi na nevladine organizacije u obrazloženju budžetu objašnjena, međutim, toga na strani 82, gde je ministar rekao da je to napisano, nema.
Naravno, reći ću mu to u pojedinostima kada bude ovde prisutan. Srbiji, dame i gospodo, trebaju javni investicioni radovi. To je perspektiva za razvoj Srbije, to u ovom budžetu nije predviđeno. Mi srpski radikali smo u ovom budžetu uočili zaista niz nelogičnosti i ono što se mi principijelno zalažemo za ukidanje agencija, kancelarija, komisija i ostalih paradržavnih i para-organa, zalažemo se i u ovom budžetu za brisanje određenih troškova za ove organe, i to smo svakako predvideli kroz naše amandmane.
Ono što je karakteristično za ovaj budžet, i što su govorile i moje kolege, jeste da se budžetom značajno degradira Vojska Srbije i Crne Gore i da to svakako ide na ruku ovoj hajci protiv vojske, i inače protiv državnih organa i institucija. Slažem se da to treba da se zaustavi, ali onda to ne sme da se podstiče kroz budžet. Mi smo u svojim amandmanima skrenuli pažnju i pokušali da predložimo Vladi i skupštinskoj većini na koji način bi trebalo eventualno da se interveniše u ovom tekstu, da bi ovaj budžet bio prihvatljiv i za nas iz SRS-a.
S obzirom na kratkoću vremena, vrlo kratko ću da se osvrnem samo na pojedine stavke koje su ovako zaista karakteristične i da pitam Vladu Srbije i skupštinsku većinu, koji je to osnov da se predsedniku Tadiću troškovi povećaju za 600%, čime je on to zaslužio. Da li sva ta sredstva ima nameru da potroši u, kako reče, diplomatske aktivnosti, a koje se sastoje u odlascima na koškarkaške ili fudbalske utakmice. Naravno, nemam ništa protiv ni košarke, ni fudbala, ali imam protiv toga da predsednik Republike troši vreme i novac odlazeći na fudbalske utakmice.
Kada je u pitanju Ministarstvo pravde i sudovi, samo želim da pitam ministra u odsustvu zašto ovde nisu posebno označena sredstva za specijalni sud, ako su označena sredstva za tužilaštvo za ratne zločine. Da li je to zbog toga što znamo da je specijalni sud već napravio troškove mimo prošlogodišnjeg budžeta, i čak je tamo učinjeno više krivičnih dela i velika cifra je u pitanju, da li se zbog toga ovde to izostavilo da narodni poslanici i javnost Srbije ne saznaju pravu istinu o tome ili je u pitanju nešto drugo?
Ima ovde mnogo nelogičnosti, ali malo vremena, ali moram samo da spomenem Agenciju za strana ulaganja i promociju izvoza, za koju je predviđeno 18.112.000 dinara i ovo je, dame i gospodo, crni humor. Koja su to strana ulaganja i koja je to promocija izvoza, kada mi znamo da Srbija samo uvozi, a ništa ne izvozi. Naravno, uvozi ono što ne mora da uvozi, a ne izvozi ono što bi ipak moglo iz Srbije da se izveze. Nelogičnosti su i kod troškova predsednika Srbije i Crne Gore i njegovog kabineta i ministra spoljnih poslova, ali o tome u pojedinostima.
Dame i gospodo, amandman poslaničke grupe SRS, da se krediti brišu kao način pokrića deficita ovog budžeta, svakako je  veoma umesan i smislen, i sigurno ni ovaj ni ostali amandmani poslaničke grupe SRS nisu bili i ne bi trebalo da budu povod da se predstavnik predlagača ovde svađa sa narodnim poslanicima, odnosno da pokušava da se svađa.
Naša namera nije bila ta. Naša namera je bila da amandmanima uredimo ovaj budžet za 2005. godinu, naravno potpuno svesni značaja zakona o budžetu. Zašto mislimo da kreditima ne može da se pokriva deficit? Mi iz SRS mislimo da je to potpuno besmisleno, osim, naravno ako Vlada nije mislila da će ovi automobili koji se kupuju za Borisa Tadića ostati sakriveni kroz ovaj deficit, ali eto danas smo ipak došlo do podataka i obavestili javnost o tome da se za Borisa Tadića kupuje osam luksuznih automobila.
Mi mislimo da na ovaj način ne može da se pokriva deficit u budžetu, a vi ste znate poznati, vi iz DOS-a, još iz onog vremena kada ste 2000. godine osvojili vlast.
Došli ste na vlast "na krilima" obećanja o raznim kreditima, o raznim donacijama i nisu vam građani Srbije zaboravili ni onih šest milijardi dolara nepovratnih, koje je Zoran Đinđić svojevremeno obećavao, i nisu vam građani Srbije zaboravili sve one kredite koje ste obećavali i koje ste uzimali uglavnom za popunjavanje budžeta.
Naravno, građani Srbije a i SRS ne bi imali ništa protiv povoljnih kredita, kojima bi se popravilo stanje u privredi, kojim bi se oživljavala privreda, i naravno za takve kredite bismo uvek i mi glasali, ali za kredite kojima se pokriva budžetski deficit svakako srpski radikali nikada neće i ne mogu da glasaju.
Znate, priče o kreditima dobro se sećaju građani Srbije u toku 2001. godine, kada je sve bilo transparentno, sve nešto u tranziciji, i onda su bili krediti sa grejs periodom. Naravno, mnogi građani nisu znali šta to znači - kredit sa grejs periodom. A, evo, taj period čekanja za vraćanje kredita već stiže i sada to građani Srbije osećaju na svojoj koži.
Umesto onoga što je obećavala Vlada Srbije, umesto onoga što je obećavao predsednik Srbije, a to su nova radna mesta, to su veće plate, veće penzije, vi gospodo iz Vlade, i vi iz vladajuće većine, građanima Srbije nudite nove kredite. A, svako u zemlji Srbiji zna na koji način Vlada, i ova i ona prethodna, dobija kredite.
Svaki kredit je ispunjavanje nekog novog uslova. Svaki kredit je neko novi u Hagu. Svaki kredit je neka nova želja ili zahtev MMF-a. To građani Srbije, mi smo potpuno sigurni, ne žele. Zbog toga članovi poslaničke grupe SRS neće glasati za ovaj budžet. Između ostalog i ovo je jedan od razloga zbog koga nećemo glasati za budžet koji je Vlada ponudila, jer mi iz SRS smo u ovom parlamentu u ime građana koji su nas birali i mi potpuno sigurno znamo da građani Srbije ne žele nove kredite za budžetska trošenja, da građani Srbije od Vlade Srbije, od predsednika Srbije, od onih koji su vlast u Srbiji, očekuju da počnu konačno bolje da žive, da počnu konačno te veće plate, veće penzije, radna mesta i verujte neće se građani Srbije zadovoljiti samo sa osam novih radnih mesta za osam vozača za kancelariju Borisa Tadića.
  Dame i gospodo, nisam iznenađena da Vlada Srbije nije prihvatila amandman koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS. Vlada to inače ne čini. Naše amandmane uglavnom ne prihvata, ali zato u nekim izmenama i dopunama Zakona, ono što smo mi amandmanima predlagali, to ugrade vrlo brzo u izmene i dopune. Zato i naši amandmani na ovaj zakon o budžetu svakako biće i tema Vlade kada se bude radio rebalans budžeta, jer nažalost ovo jeste budžet, koji će kao i ovaj za tekuću godinu, pretrpeti rebalans.
Nešto drugo meni je ovde vrlo interesantno, a odnosi se na Zakonodavni odbor. U članu 142. Poslovnika Narodne skupštine kaže – podnete amandmane predsednik Narodne skupštine upućuje predlagaču zakona, narodnim poslanicima, nadležnim odborima i Vladi. Zakonodavni odbor će neblagovremene, nepotpune amandmane sa uvredljivim sadržajem odbaciti, o čemu će Narodnoj skupštini podneti izveštaj.
Moj amandman, podnet u ime poslaničke grupe SRS, glasi da se član 5. Predloga zakona o budžetu briše. Obrazloženje je da garancije koje treba da izda Republika Srbija u 2005. godini, a treba da ih odbori Skupština Srbije, ne mogu biti rešene zakonom o budžetu za 2005. godinu. Šta ako Skupština Srbije ne izglasa garancije?
Poštovane kolege, prvo, amandman nije neblagovremen, nego je bio blagovremen, potpun je očigledno i očigledno je da nije uvredljivog sadržaja. Nije mi jasno na osnovu čega je Zakonodavni odbor predložio Vladi da ne usvoji ovaj amandman.
Što se tiče amandmana na član 5, reći ću da se član 5. odnosi na to da će se u 2005. godini izdati garancije i kontragarancije Republike Srbije do iznosa od 93.126.770.857 dinara, pa onda nabrojano za šta sve. Kao što je navedeno u obrazloženju amandmana koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS, mi mislimo da ovaj član 5. svakako treba da se briše, jer se zna da kontragarancije i garancije treba da odobri Skupština Srbije i zaista se postavlja jedno logično pitanje, šta ako ovo što je u budžetu predviđeno Skupština Srbije ne bude prihvatila. Znam kakvo je obrazloženje, kakvo bi obrazloženje Vlada dala.
Uostalom, evo, ima ga i u pisanoj formi, kaže Vlada da se amandman odbija iz razloga što je u članu 10. Zakona o budžetskom sistemu utvrđeno da se budžet sastoji iz opšteg i posebnog dela, a da opšti deo budžeta između ostalog obuhvata i procenu ukupnog iznosa novih garancija Republike tokom budžetske godine.
Verovatno će i gospodin ministar da kaže – ovo je moralo da se ugradi u budžet, zato što je to u skladu sa članom 10. Zakona o budžetskom sistemu, a unapred kažem da je SRS, i naglašavam to, jedina stranka u ovom parlamentu koja je opoziciona i to što mi načelno predlažemo amandmanska rešenja za određene vladine predloge, nije naša briga na osnovu čega je Vlada morala da predloži ovo što je predložila, jer mi na ovaj način želimo da ubedimo Vladu da treba da menja i te zakone na koje se oslanja zakon o budžetu. To su kolege koje su govorile ovde po ovim prethodnim amandmanima i naglašavale.
I ovde kada sam gledala u ovom članu 5. koja su sve sredstva ovde predviđena, ovo je prosto neverovatno, da se čoveku naježi koža koje su to pare za koje Vlada namerava dodatno da nas zaduži, iako gospodin Labus reče večeras – država će trošiti koliko ima u skoroj budućnosti. Ne znam šta je sa ovim što se predviđa skora budućnost, valjda ta 2005. godina, a stanje duga Republike Srbije na dan 31. avgust 2004. godine je 720 milijardi 454 miliona 931 hiljada 204 dinara ili 9,7 milijardi evra. Ovo je dug koji zaista, nažalost, vodi u dužničko ropstvo, ma koliko nam predstavnici Vlade govorili da to nije tako, ali i svakom laiku je to jasno.
I ovde u ovoj nomenklaturi i ovde sve što je nabrojano, stanje duga u stranoj valuti koliko iznosi, između ostalog ovde se govori i o dugu prema Londonskom klubu u iznosu od 66 milijardi 132 miliona 504 hiljade dinara, pa se onda prisetih onoga što su današnje novine objavile pod jednim strašnim naslovom, kome se žrtvuje Srbija, a govori se o vraćanju duga Londonskom klubu sa 62 centa za svaki pozajmljeni dolar i to, prema onome što su danas pisale novine, ide na dušu gospodinu Dinkiću.
Možda novinama i da ne verujemo sve što pišu, ali su novine pisale i o nabavci automobila za predsednika Republike, pa se u toku dana ispostavi da dobismo i definitivan podatak da se zaista za kabinet, odnosno za narodnu tzv. narodnu kancelariju Borisa Tadića kupuje osam luksuznih limuzina i da će na taj način gospodin Tadić da ispuni taj delić svojih obećanja, da će zaposliti osam vozača.
  Dame i gospodo poslanici, u ime poslaničke grupe podnela sam amandman da se u članu 7. razdeo 34 funkcija 360 briše. To se odnosi na Komisiju za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, ovako šire poznatu kao Komisija za lustraciju.
Za tu Komisiju za lustraciju predloženo je u budžetu na ime nagrada, bonusa i ostalih posebnih rashoda milion dinara. Stalni troškovi 100.000, troškovi putovanja 100.000 dinara, usluge po ugovoru 200.000 dinara, milion i 400.000 dinara ukupno. Šta je suština? Vlada je u obrazloženju zašto nije prihvatila ovaj amandman rekla – amandman se odbija iz razloga što je Zakonom o odgovornosti za kršenje ljudski prava, članom 22, obrazovana Komisija za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, za čiji rad se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike.
Dame i gospodo, u vreme kada je ovaj zakon donet mi srpski radikali smo naglašavali da je ovo neprimenljiv zakon, da taj zakon faktički nikada neće stupiti na snagu.
To jeste istina i ubeđena sam da niko sada u ovoj sali ne zna da li i formalno postoji ta komisija za lustraciju.
Poslanici koji su bili narodni poslanici u vreme kada se raspravljalo o tom zakonu i kada se izglasavao u ovom parlamentu dobro se sećaju bruke, kada je tadašnji predsednik Skupštine, Nataša Mićić, predložila određena lica za ovu komisiju za lustraciju, i onda je neposredno pred glasanje stiglo pismeno obaveštenje, telegram i šta sve nije bilo, obaveštenje tih ljudi da su u javnom prenosu saznali da su oni predloženi za tu komisiju, da ih niko nikada nije pitao i da oni ne žele tu da rade.
Ta komisija najverovatnije ni formalno ne postoji, a suštinski ta komisija zaista ne postoji, zaista ne radi i sada se pitam ko će i na šta će da se potroše ovih jedan milion i 400.000 dinara koji su predviđeni za tu komisiju. Pa čak i kad bi ta komisija postojala, onda se zaista postavlja pitanje gde bi ta komisija trebalo da putuje za 100.000 dinara ili koje bi to ugovore, usluge po ugovoru, ta komisija trebalo da zaključuje u vrednosti od 200.000 dinara.
Građani Srbije dobro pamte lustarciju bez zakona o lustraciji, bez komisije o lustraciji i bez dodatnih troškova. To je ona lustracija koju ste vi, uglavnom ste svi prisutni, 2001. sprovodili u organima uprave, sudovima, preduzećima, to su one lustracije koje su krizni štabovi dosad sprovodili u državi Srbiji, i mi srpski radikali bi prihvatili da se izdvoje ova sredstva za lustraciju, ako biste vi prihvatili da lustrirate te lustratore iz 2001. godine.
Dame i gospodo, amandman koji sam podnela na član 8, razdeo 64, funkcija 110, sličan je sa onim amandmanom koji je malopre obrazlagao moj kolega Aleksandar Vučić, a bilo je i takvih amandmana vezano za Borisa Tadića.
Naime, i ovaj amandman se odnosi na smanjenje troškova putovanja i usluga po ugovoru, ovaj put ministra spoljnih poslova Vuka Draškovića i, rekla bih, njegovih pulena Ognjena Pribićevića i Radomira Stojanovića.
U prethodnim članovima smo tražili da se smanje troškovi putovanja i ove usluge po ugovoru i za Borisa Tadića i za Svetozara Marovića, iz prostog razloga što mi srpski radikali mislimo da su njihova putovanja u inostranstvo jako štetna po državu Srbiju.
Kada sam pročitala obrazloženje Vlade na ovaj prethodni član "amandman se odbija iz razloga što bi predloženo preusmeravanje sredstava ugrozilo funkcionisanje predsednika državne zajednice Srbija i Crna Gora", baš sam se potresla, zamislite da ugrozi ovog što se izvinjava i gde treba i gde ne treba.
Što se tiče amandmana na smanjenje troškova putovanja i troškova usluga po ugovoru za gospodina Vuka Draškovića, ministra spoljnih poslova, mi u SRS smatramo da je ovaj amandman zaista umesan i da treba Vlada ili skupštinska većina da ga prihvati.
Jer zamislite, troškovi putovanja za njega su 98 miliona, a što je još interesantnije - usluge po ugovoru 54 miliona 931 hiljada dinara. Definitivno smo ubeđeni da ove usluge po ugovoru kriju nešto što bi trebalo da se čita između redova.
Koji su to ugovori, koje su to usluge u jednom ministarstvu, gde ima zaposlenih koliko treba, moguće je i više ako treba, da je potrebno ovolika sredstva izdvajati i za te usluge.
Zašto sam rekla da mi srpski radikali smatramo i mislimo da su putovanja ovih naših funkcionera, koji vrlo često putuju van Srbije, štetna za Srbiju? Reći ću i primer Vuka Draškovića.
Taj čovek kad god ode van Srbije vrati se sa nečim čime šokira javnost Srbije. Ode u inostranstvo i vrati se sa predlogom za povlačenje tužbe protiv NATO. Ode u inostranstvo i vrati sa pozivom Srbima sa Kosova i Metohije da glasaju. Ode u inostranstvo i vrati sa pozivom regrutima da ne idu u vojsku. Čini mi se da je on u ličnoj kohabitaciji sa Borisom Tadićem, jer im se zaista stavovi u svim onim stvarima, koje su jako štetne po Srbiju, slažu i identični su.
Volela bih da mi predstavnik predlagača kaže da li su u ove troškove ovih usluga po ugovoru možda predviđeni još neki ručkovi, poput onog ždranja sa Karlom del Ponte u Palati Federacije, gde su bili i Vuk Drašković, i Boris Tadić i Svetozar Marović, gde su tamanili fazane, srnetinu i ne znam šta sve. Novine su pisale o tome. Naravno, ta Karla del Ponte, koja je omražena u srpskom narodu, došla je kod svojih prijatelja, jer je rekla da je konačno srećna i zadovoljna jer je u Srbiji našla svog prijatelja.
Dame i gospodo, a onaj ko je prijatelj Karle del Ponte, neprijatelj je Srbiji, srpskom narodu i srpskom nacionalnom interesu. Mi srpski radikali mislimo da taj gospodin ne bi ni mogao biti ministar spoljnih poslova, a ako već jeste vašom voljom, predlažemo da mu smanjite troškove, da ga što više držimo u zemlji, možda manje štete načini Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi iz SRS-a smo zaista podneli, što reče gospodin Krasić, mnogo manje amandmana nego što je bilo potrebno za uređivanje ovog zakona. To je iz razloga što je zakon stavljen na dnevni red onako kako vam je svima poznato, naglo je preskočeno nekih desetak tačaka dnevnog reda da bi se razmatrao ovaj zakon po hitnom postupku.
Gospodin Bubalo juče, kada se obraćao narodnim poslanicima, reče da mu se čini da uglavnom narodni poslanici hvale ovaj zakon, a da su se oni koji kritikuju zakon mnogo trudili da pronađu eventualno neke mane ovog zakona.
Gospodine Bubalo, trebalo je samo da primetite da su hvalili zakon oni koji inače hvale vas, oni koji su vas birali, oni koji su vlast. Mi iz opozicije nismo hvalili zakon, samo smo rekli da mislimo da zakon treba da se donese, rekli smo ono što su dobre strane zakona, ali smo takođe rekli da zakon ima popriličan broj nedostataka, sitnijih ili krupnijih, i zato ste, verovatno, i usvojili jedan broj naših amandmana koje ste procenili. Naravno, to je vaše pravo, ali pored toga imamo i ostale amandmane, za koje smatramo da je neophodno da budu usvojeni da bi zakon zaista bio ono što se od njega očekuje.
Takođe ste rekli nešto što je zvučalo poprilično uvredljivo za narodne poslanike koji su kritikovali zakon. Uglavnom sam govorila o tome da je ovaj zakon očigledno prepisan, da je loše preveden i čak sam rekla da vam je loš prevodilac. Vi ste onda rekli da primedbe na pisanje ovog zakona više govore o onome ko govori o tome nego o onome ko je taj zakon pisao. Nije mi zaista bilo jasno zašto ste se toliko trudili da branite gospodina Vlahovića, bivšeg ministra, s obzirom da je on ovde rekao da je on pisao taj zakon i vi na to niste imali primedbu, pa sam shvatila i prihvatila da to zaista jeste tako.
Još nešto moram konkretno vama, gospodine ministre, da kažem, a vezano je za vaše izjave ovih dana da nemate nameru da vršite reviziju privatizacije. Mislim da je to veoma loša poruka. Naravno, potpuno smo svesni da u ovoj državi treba konačno da se uspostavi pravna sigurnost, ali isto tako znamo, a i vi odlično znate koliko ima primedbi povodom privatizacije mnogih velikih i malih preduzeća.
I ovde smo govorili, na Odboru za privatizaciju smo govorili o "C marketu", "Knjazu Milošu", "Sedmom julu" iz Kuršumlije, "Uzoru" iz Valjeva, "Impi" iz Zemuna, "Napretku" iz Rakovice i ne znam više o čemu nismo govorili, jer smo ustanovili, gde god se malo čačnulo, da ta privatizacija ili nije urađena u skladu sa zakonom ili ugovor o privatizaciji nije poštovan.
Zato mislim da vam je ta poruka veoma loša za neke buduće privatizacije, jer mi se čini da dajete krila onima koji i dalje misle da postupak privatizacije može da bude kriminalizovan i da samo poneko izvuče korist iz te privatizacije. Na čiju štetu? Na štetu radnika, na štetu onih koji su još uvek bar u radnom odnosu, pa makar i ne primaju plate, pa makar im se i ne uplaćuje doprinos za penziono osiguranje. Zato mislim da ta poruka nije bila umesna, a pogotovo nije dobro ako zaista tako mislite i ako ćete tako da radite, odnosno ne radite.
Kada je reč o članu 12. na koji je amandman uložio narodni poslanik SRS Stevica Deđanski, mislim da mora da se prihvati, jer u stavu 1. člana 12. Predloga zakona stoji: "Osnivači društva i druga lica za obaveze preuzete u vezi sa osnivanjem privrednog društva odgovaraju solidarno celokupnom svojom imovinom..."
To je u redu i tu treba da se stavi tačka. Nepotreban je dodatak koji kaže "ako ugovorom sa trećim licima koja imaju potraživanja po tom osnovu nije drugačije određeno".
Nedopustivo je i nemoguće je da neki ugovor može da sadrži nešto što nije predviđeno zakonom. Ugovor mora da se zasniva na zakonu. Razmislite, gospodine ministre, verujte da je ovo zaista u krajnje dobroj nameri i u nameri da ova odredba bude pravnički ispravna. Ovo mora da se izbriše, jer ko god bude ugovor napravio, koje god treće lice bude zaključilo ugovor, mora biti isključivo u skladu sa članom 12, i to samo do ove tačke koju smo predvideli, a ovaj ugovor koji bi bio drugačiji od tog ne može u pravnom prometu da postoji, pravno je ništavan i zato mislim da bi trebalo da razmislite i da već sada usvojite ovaj amandman. Suštinu zakona vam ne menja, ali ga pravnički doteruje sigurno.
Dame i gospodo, prilikom obrazlaganja amandmana poslanika SRS uglavnom volim da polemišem sa ministrom. Zato želim da upozorim predsedavajućeg da me ne opominje, jer je to danas činio nekim narodnim poslanicima, s obzirom da u Poslovniku o radu Narodne skupštine, u članu 137. nigde ne postoji nikakvo ograničenje narodnom poslaniku šta treba da govori prilikom obrazlaganja amandmana.
Narodni poslanik obrazlaže amandman sa ciljem da ubedi ministra da, kao predstavnik Vlade, taj amandman prihvati ili da ubedi skupštinsku većinu da prihvati taj amandman. Prema tome, mojih pet minuta koji su mi dozvoljeni prema članu 137, svih pet minuta mogu da govorim, danas je subota, jer meni može da se učini da će to biti dovoljno ministru ili skupštinskoj većini da prihvati ovaj amandman.
Prema tome, gospodine Anđelkoviću, nisam intervenisala po Poslovniku kada ste gospodina Ostoju opomenuli i pokušali da skrenete njegovu diskusiju i zato vas molim da to ubuduće ne činite.
Amandman kolege Milovana Radovanovića je zaista, po mom mišljenju i prema mišljenju svih poslanika poslaničke grupe SRS, veoma smislen i veoma pravno utemeljen. Mislim da nema nijednog razloga da se ovaj amandman ne usvoji.
O čemu se radi u članu 53? U stavu 1. Predloga zakona, na koji je amandmanski intervenisano, stoji da ortačko društvo, u smislu ovog zakona, jeste privredno društvo koje osnivaju dva ili više fizičkih i/ili pravnih lica u svojstvu ortaka društva radi obavljanja određene delatnosti. Mi mislimo da ovo "i/ili" treba da se briše, jer čini mi se da nije poznato postojanje ortačkog društva pravnih lica. Ortačko društvo je društvo fizičkih lica.
U stavu 3. ovog člana stoji da su ortaci ortačkog društva odgovorni solidarno za sve obaveze društva, i to svojom celokupnom imovinom, ako sa poveriocem nije drugačije ugovoreno.
Mi smatramo da ovo "ako sa poveriocem nije drugačije ugovoreno" treba da se briše, jer u skladu sa stavom SRS, o čemu su govorile i moje kolege i ja vezano za ovaj zakon, a i za zakone koje Vlada predlaže, mislimo da ne treba u zakonu ostavljati mogućnost, prilikom primene zakona, njegove zloupotrebe.
Ovde ta mogućnost svakako postoji, jer ako ortačko društvo odgovara svojom celokupnom imovinom, a to je u redu, onda znači da i ortaci solidarno odgovaraju za obaveze ortačkog društva takođe svojom celokupnom imovinom i to je u redu, jer to ste predvideli, ali onda sa određenim poveriocem može da se zaključi ugovor, kako ste vi rekli, ako nije drugačije ugovoreno, znači, može biti i drugačije ugovoreno sa poveriocem.
Onda se dovode u neravnopravan položaj različiti poverioci, ako ih ima više, a uglavnom ih ima više, pa onda može neko od članova tog ortačkog društva da jednog poverioca protežira iz nekih njemu poznatih razloga i da dovede u neravnopravan položaj nekog drugog poverioca koji može da ostane bez svoje imovine.
Znate, u praksi smo imali dosta takvih slučajeva i ne bi trebalo da... bez obzira što je ministar ovde rekao, pokušao da ispravi ono što sam rekla, kada je u pitanju privatizacija; on je dao nekakvu drugačiju izjavu, a ne onako kako su novine prenele, pa je onda i danas ovde gospodin ministar ponovio da mu je privatizacija prioritet, što takođe prihvatamo. Rekao je i ponovio više puta da mu je prioritet brza i efikasna privatizacija, što takođe prihvatamo, ali svaki put, gospodine ministre, ne znam da li slučajno ili namerno izostavite ono - i poštena privatizacija. Znači, privatizacija – brza, efikasna, ali i poštena.
Možda – na zakonu zasnovana, a onda to znači i poštena. Znate vi dobro da može biti i na zakonu zasnovana, jer kada imamo ovakve zakone koji mogu da se tumače i ovako i onako i imaju određene rupe, popularno nazvane, u zakonu, onda primena zakona ne mora uvek da znači i poštenu privatizaciju.
Zato sam htela da vam skrenem pažnju i samo da vas pitam da li vam je to slučajno propušteno ili svesno, ja se nadam slučajno. Hvala.
Dame i gospodo, član 117. je u sklopu ove glave III koja govori o društvima sa ograničenom odgovornošću. Amandman kolege Vitomira Plužarevića, u ime poslaničke grupe SRS, zaista je amandman koji bi trebalo da se prihvati, jer je smislen, pravno utemeljen i pravno-tehnički doteruje ovaj član 117, odnosno treći stav ovog člana.
U trećem stavu ponuđenog predloga od strane Vlade kao predlagača stoji da "društvo sa ograničenom odgovornošću izdaje svakom članu društva potvrdu kao dokaz članstva i njegovog udela, ako osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva nije drukčije određeno".
Mislimo da umesto ovog "i njegovog udela" treba da stoji: "Društvo sa ograničenom odgovornošću izdaje svakom članu društva potvrdu kao dokaz članstva srazmernog učešća njegovog udela u osnovnom kapitalu".
Na ovaj način se kompletira sadržaj potvrde, i mislimo da je to zaista kompletnije, sveobuhvatnije rešenje. Prosto mi nije jasno zašto predstavnik predlagača gospodin Bubalo nije prihvatio i ovaj amandman, s obzirom da je, moram da priznam, pokazao dobru volju i razumevanje, što nije baš uobičajeno kada su u pitanju amandmani Srpske radikalne stranke.
Rekla bih, gospodine Bubalo, vama se obraćam... Gospodine Palaliću, pustite ministra da me čuje, videćete da će da prihvati ovaj amandman. Dakle, gospodine Bubalo, mislim da ovaj amandman niste prihvatili samo zato što i vi kao i narodni poslanici niste imali dovoljno vremena. I vi ste očekivali da će ovaj zakon biti na dnevnom redu mnogo kasnije nego što jeste. Razumem da ste dobili amandmane tek juče i da je bilo jako malo vremena, ali evo sada vam predlažem, pogledajte amandman, pogledajte ovaj predloženi član i videćete da je ovo amandmansko rešenje sveobuhvatnije, konkretnije, ne diramo u suštinu ni zakona, ni člana 117. ni cele ove glave.
Jednostavno mislimo da je amandmansko rešenje primerenije i da treba da se usvoji i nadam se, ako to ne učinite vi, da će to učiniti kolege narodni poslanici u danu za glasanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, ipak mislim da ministar nije imao dovoljno vremena da detaljno pogleda sve amandmane SRS, iako gospodin predsednik kaže da smo mi narodni poslanici, a pretpostavljam i ministar, imali cela tri dana saznanja da će ovaj zakon o privrednim društvima, sa skoro 500 članova, biti na dnevnom redu danas, odnosno juče. Za ta tri dana mi smo uspeli da vidimo neke nelogičnosti. I pored toga što je gospodin ministar u ime Vlade prihvatio jedan broj amandmana SRS, čini mi se da je i ovaj amandman koji je podneo gospodin Igor Bečić zaista smislen i ima pravnu podlogu i treba da bude usvojen.
Radi javnosti, da se ne stekne utisak da mi govorimo samo da bismo govorili, pročitaću predloženo rešenje i amandmansko rešenje. Stav 2. člana 136. kaže: "U društvu sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom ovlašćenja skupštine članova vrši taj član ili ovlašćeno lice". Znači, radi se o društvu sa jednim članom. U stavu 4, čije brisanje predlažemo, kaže se: "Sporazumi između člana iz stava 2. ovog člana i društva moraju biti u pisanoj formi ili uneti u knjigu odluka, osim ako se radi o tekućim poslovima zaključenim pod uobičajenim uslovima".
Zaista je potpuno nejasno i zato je podnet amandman, jer nije bilo moguće utvrditi na šta se odnosi odredba ovog stava 4. kada je u pitanju jednočlano društvo, društvo sa jednim članom. Sa kim će to društvo sa jednim članom da zaključi sporazum? Sa jednim delom sebe. To jednostavno nije dovoljno jasno i pokušavam da ubedim ministra da prihvati ovaj amandman, a dozvoljavam i da on ubedi poslanike SRS-a da predloženo rešenje ima smisla.