Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Razmišljala sam da li da se javim, vredi li trošiti vreme na nešto što kaže Balša Božović, ali pošto saosećam sa njim, morala sam o tome kolege da obavestim. Čovek se lepo naspavao, osvežen ovako došao u Skupštinu, kad ono nema prenosa, džabe govorio 10 minuta.

Ali, volela bih da znam i o čemu je govorio? Ni Đorđe Milićević, a ni vi Arsiću ga niste pitali - rekao je ovaj amandman. Spremna sam da uložim poprilično na opkladu da on ne zna koji amandman, ko je podneo amandman. O čemu priča čovek? Došao je ovde da nas podseti na 5. Oktobar i da kaže da su službe bezbednosti tada palile Skupštinu. Ako je mislio na službe bezbednosti za koje je radio Đinđić – jesu, Nemačke. Ako misli na službe bezbednosti Engleske, za koje mu radi Vuk Pozderac, onda jesu.

Dakle, potpuno jedna, onako priča da bi potrošio vreme misleći da će biti u prenosu, misleći da će ga čuti ovi iz tog njihovog Saveza, ne bi li im se privoleo, pošto nisam sigurna da i on zna kome on pripada u toj grupaciji, kome oni uopšte pripadaju, koliko se stranih službi bezbednosti infiltriralo, koliko ih ima tamo, svako radi za neku drugu službu bezbednosti. Zato je njemu to prisutno prilikom podsećanja na 5. Oktobar, dan kada je počelo svo zlo za državu Srbiju i za sve građane Srbije.

Zaista, sada ozbiljno da se hvali neko da je bio učesnik 5. Oktobra je i tužno i bedno, po onoj narodnoj – čega se pametan stidi, Balša se tim ponosi.

(Balša Božović: Replika.)
Član 4. se odnosi na član 46. osnovnog zakona i on je interesantan ne u ovom smislu kako je napisano, čak nije ni sporno, ali se radi o plaćanju doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, kako ovde piše, po bilo kom osnovu za koji postoji obaveza plaćanja doprinosa u skladu sa zakonom.

Bilo bi dobro, evo, ministar je ceo dan tu, a sada izađe, da dobijemo informaciju koliko ljudi u Srbiji danas ima koji nemaju još uvek onaj tzv. povezani staž.

Mnogo je problema od onog Balšinog 5. oktobra, pa i do dana današnjeg sa ljudima koji su radili u firmama koje nisu uplaćivale doprinose. Evo, recimo za jednu godinu pre nekih možda desetak godina, čak za jednu godinu ni ova Skupština nije platila doprinos za zaposlene, a ovo sam uzgred rekla. Govorim o onim firmama koje su nekada bile ozbiljne firme, pa koje su ove dosmanlije svodile na što je moguće nižu meru da bi mogli da ih kupe i onda su tako zadržavali radnike dok im ne istekne onaj rok od dve godine koliko su po ugovorima o kupovini tzv. privatizaciji bili u obavezi da ne menjaju delatnost. Onda su tim ljudima dali neku crkavicu da jedva prežive, ali doprinose nisu uplaćivali.

Nekoliko puta je intervenisala Narodna skupština na predlog Vlade. Nekoliko puta su se ti doprinosi plaćali za te ljude, ali još uvek pouzdano znamo, ima dosta građana Srbije koji ne mogu da idu u penziju iako oni misle da imaju dovoljno godina staža, imaju dovoljno godina života, ali im doprinosi nisu plaćani za određen broj godina i mi mislimo da bi zaista jednom za svagda trebalo da se podvuče crta i da niko… Ti ljudi, jednostavno, nisu krivi što su, eto, radili kod neodgovornih poslodavac, što se u državi neodgovorno odnosilo prema tim poslodavcima, uopšte prema obavezama, prema fondovima itd.

Mora se podvući jednom za svagda crta i svim tim ljudima moraju se platiti doprinosi da bi imali jednake uslove za penziju, kao što imaju drugi ljudi kojima su doprinosi plaćani.
Nećemo se složiti svakako oko toga da li je trebalo ili nije trebalo da se svojevremeno smanjuju penzije. Mi srpski radikali smo govorili tada, kažemo i tada da to nije trebalo, da nije bilo potrebno, da je bilo drugih načina i drugih mogućnosti da se iz budžeta ne finansiraju nevladine organizacije, agencije nepotrebne itd.

Naravno, ova odluka Ustavnog suda koju smo malopre čuli, ona je takođe za jednu ozbiljnu raspravu, ne danas i ne ovde svakako, ali ne može Ustavni sud, može evo rekao je, ali nije normalno da kaže da nešto ne ocenjuje zato što je privremenog karaktera.

Što se tiče nas iz SRS glavna naša primedba na ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO je zašto se nije predložio apsolutno nov zakon? Ovo, ne znam više koliko, 10, 12, 13, mislim da je ovo 13 izmena i sama ta činjenica govori o tome koliko je to nefunkcionalan i loš i počesto neprimenjiv zakon.

Očekujemo da zaista jednom u neko skorije vreme dobijemo takav predlog, pa da onda raspravljamo o svim detaljima i o ovom ovde što imamo nekoliko ključnih primedbi koje smo mi kroz ove kasnije amandmane iznosili, ali na žalost zahvaljujući ovom sistemu rada neće biti prilike da se govori o tim amandmanima.

Onda, ono o čemu smo govorili sve ove dane i što nam jeste izuzetno bitno jeste poruka penzionerima da ipak nećemo se opet složiti, ali definitivno u ovom predlogu zakona, sutra ćete vi to usvojiti pa će biti zakon, stoji da će se, sada parafraziram, penzije usklađivati u odnosu na stanje u budžetu.

Mi ne možemo da verujemo ni jednoj vladi, ni jednom ministru da će izneti pravu istinu o tom stanju u budžetu da bi mogli da eventualno povećaju penziju ili ne povećaju i kako god teoretski postoji mogućnost da ova odredba znači da penzije mogu da se povećaju za 100%, tako teoretski ostaje i mogućnost da se penzije nikada više ne povećaju i to zaista ne možete da sporite.

Žao nam je takođe što zakoni koje ovde predstavlja gospodin Šarčević, Zakon o visokom, pre svega izmenama i dopunama o visokom obrazovanju …
Molim vas, samo jednu rečenicu, završavam i ostavljam vas da uživate.
Dakle, osnovna poruka tog zakona gde smo mi intervenisali amandmanom je takođe predlog da se kao i svaki put što je naš predlog, da se predloži potpuno nov zakon, da se više oslobodimo tog jada od Bolonje, a u ovom sadašnjem zakonu o izmenama i dopunama, predlogu o izmenama i dopunama zakona, predložili smo da se u ovom članu 17. definitivno ne ograničava kraj studiranja. Svako ima pravo da studira onoliko koliko hoće.
Vidim da gospodin Arsić ne bi dozvolio da dalje govorim o ovome, a zaista smo imali puno primedbi uopšte na sistem obrazovanja, na način štampanja knjiga, na angažovanje hrvatskih firmi koje to rade po Srbiji, na odnos. Zapravo, prvo što treba, gospodine Šarčeviću, da uradite jeste da vratite dostojanstvo nastavnicima. Iz toga će, verujte, proisteći mnogo rešenja za probleme koji su se nagomilali. Dokle god imate situaciju da svaki učenik, ili svaki roditelj, ili svaki nabildovani teča i ujak mogu da dođu da izvređaju nastavnika, tu nema obrazovanja, a država ne radi ništa da taj problem reši. Da ne govorimo o problemu sa drogama, itd.
Završila.
Pa, eto. Moglo je još neki minut, ali u svakom slučaju, dakle, evo da završim.
Srpska radikalna stranka, naša poslanička grupa neće glasati za ove predloge i očekujemo od ministara ubuduće ozbiljnije predloge. Hvala.
Razumem da Igor Bečić ne vidi šta vidi i ne čuje šta čuje, ali zaista gospodine Marinkoviću, ne znam koliko puta treba da vas opominjem. Član 107.

Kako dozvoljavate da Igor Bečić kaže – pošto je opozicija izašla iz sale? Srpska radikalna stranka je najveća politička opoziciona partija u parlamentu. Da podsetim Bečića, to je ona politička partija kojoj je on nekada ukrao mandat. Možda bi on to da zaboravili, ali to je nezaboravno, lopov jednom, lopov uvek.

Dakle, molim vas, i za sve važi, vodite računa, tendenciozno se to radi i onda se vi nešto kao svađate sa ovim nekakvim savezom, a tendenciozno to radite da javnosti predstavite da postoje samo oni i samo vi. Ne, postoji Srpska radikalna stranka. Evo nas, bogu hvala, u parlamentu, ozbiljno razgovaramo o predlozima Vlade, ozbiljno kritikujemo, i dalje ćemo, ozbiljno predlažemo rešenja, a vas molim da, zaista, kao neko ko predsedava, povedete računa. Da je ovo prvi put, ja bih razumela.

Znam, vi ćete sad reći – ne mogu ja da pretpostavim šta će poslanik da kaže. Ne očekujem da pretpostavljate, ali onog momenta kad je rekao – pošto je opozicija izašla iz sale, morali ste klik na dugme i reći – gospodine Bečiću, opoziciona Srpska radikalna stranka sedi u sali. I nemojte to više da vam se ponavlja.
Javljam se na osnovu člana 32.

Gospodine Arsiću, drago mi je da vidim da ste i vi nastavili da malo fleksibilnije tumačite Poslovnik, kao što je to ceo dan radio gospodin kolega Đorđe Milićević. Zaista tako treba da se ponašate, ako poslanička grupa SNS nema više vremena, dobro je da dozvoljavate poslanicima koji govore o amandmanu da govore i duže od dva minuta i skoro tri minuta. Ja vas samo molim da kada i ostali poslanici, konkretno govorim o poslanicima SRS, budu potrošili vreme za poslaničku grupu, da imate isti aršin. Verujem da je i gospodin Đorđević, kao ministar, zadovoljan što predsedavajući dozvoljavaju da poslanici mogu da kažu ono što misle da treba da kažu i da ne moramo da to kažemo samo u dva minuta. Dakle, nije primedba, podrška i samo zahtev da tako bude i u nastavku sednice. Hvala.
Mislim da je ovo danas četvrti dan od kada se bavimo Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali otkad smo počeli ovu raspravu u pojedinostima, odnosno o amandmanima, zaista nekako se pretvorilo u neku otužnu priču i, drage kolege, vi koji podražavate i ovaj zakon i ovu Vladu, verujte, degutantno je slušati, pogotovo danas pre podne, hvalospeve Vladi, predsedniku i onda ono: „hvala penzionerima“, bože mi oprosti, ko da ste im na grobu. Dakle, „hvala penzionerima“ je nešto što ste vi prihvatili kao floskulu, što nema veze sa realnošću.

To što vi zahvaljujete penzionerima, kažete, što su oni podneli najveći teret i što su prihvatili da podnesu najveći teret te, kako je zovete fiskalne konsolidacije, ljudi moji, da li je moguće da vi verujete u to, jeste to što vi čitate to što vam je napisano, ali malo pogledajte šta vam tu piše.

Pitam ja vas, ko je penzionere pitao da im se pre četiri godine smanje penzije? Kako vi znate da su penzioneri ti koji su dobrovoljno pristali na to što ste im uradili. Ta vaša priča, osvojili ste ovoliko ili onoliko glasova, pa vi ste osvojili tačno onoliko glasova, govorim o vašoj koaliciji naprednjačkoj, osvojili ste 2016. godine, maltene u broj glasova koliko ima u Srbiji penzionera, to je milion i 700 hiljada glasova. Ako su svi ti penzioneri glasali, onda niste vi. Ali, kako vi znate koje glasate, kako vi znate koliko je penzionera svojim glasom podržalo to što im je uzimana penzija? Pa, nema takvih, verujte. Nema. Vi pokušavate tom nekom dimnom zavesom da u javnosti stvorite potpuno drugačiju sliku, pa pet miliona ljudi nije glasalo za vas, e, u tih pet miliona su oni kojima su uzete penzije. Zašto tako ne razmišljate?

Dakle, govorite o ovom Predlogu zakona, hvalite nešto što vi mislite da treba da pohvalite, ali dajte malo ukusa u poslaničku raspravu. Jednostavno nije lepo slušati. Osim toga, penzioneri, ti kojima se obraćate vas ne čuju i ne vide, oni su ili nemaju televizor jer nemaju para da ga kupe, ili nemaju struju jer im je isključena zbog malih penzija, ili nemaju para da plate pretplatu ili ne daj bože tek kablovsku televiziju.

Dakle, hajde malo o podacima. Govorite već tri, četiri dana kako je prosečna penzija 25.000 dinara i kako je to ne znam koliko poraslo itd. Ali, građani Srbije, ovaj narod treba da zna da je od ukupnog broja penzionera 21% njih prima penziju između 10 i 15.000 dinara. Pa, hajde da se pitamo mi uzajamno, pa da pitamo ministra šta još može da se uradi, da se te penzije povećaju? Da li vi možete da zamislite starog čoveka, penzionera da živi sa penzijom koja je između 10 i 15.000 dinara. Da li on može da kupi lek? Da li on može da kupi hleb? Da li on može da plati komunalije, ili ćete možda, ko ona Kori Udovički, koju ste svojevremeno bili preuzeli od žutih, kada je rekla – ko ne može da plati struju, neka proda stan. Dajte malo humanosti unesite u ovo što pričamo. Nemojte samo da hvalite, hvalite, hvalite, budite realni ne morate vi ovo da kudite, ali kažite – da, ovo jeste istina i dajte da vidimo šta može da se uradi da se to stanje popravi. Da li vi znate da 131 hiljada penzionera u Srbiji prima penziju manju od 10.000 dinara, ne znam uopšte kako to smemo nazvati penzijom. Šta je to 10.000 dinara što primaju penzioneri?

Dakle, molim vas, zaista najdobronamernije vas molim, da ovu raspravu vodimo u ovom pravcu i da sugerišemo ministru šta može i šta treba da se uradi da bi se status penzionera povećao, i da se ozbiljno sagleda predlog SRS da se smanji odnos najniže i najviše penzije. Dakle, dajte da se povećava ova najniža penzija da nikada više ne pričamo o penziji od 10, 12. ili 15.000 dinara.

Najniža penzija za svakog čoveka mora biti takva da on može dostojno da preživi mesec dana, koliko toliko dostojno od te penzije, a onaj koji ima najveću penziju, neka ima tri puta više od toga, pa onda on može opuštenije da živi. To je normalna zdrava državotvorna politika i socijalna politika i ozbiljan odnos prema svojim građanima.

Naravno i ovu priliku neću propustiti, da ne podsetim opet radi javnosti i ovom Predlogu zakona ukidate mogućnost da ikada više povećate penzije, možda ćete ih povećati za 100%, ne znam šta će Vlada reći, ali u zakonu tu mogućnost ne ostavljate, pa onda to znači da može da se ne povećava penzija i nikada više. Hvala.
Vidite koliko je ovo besmisleno, koliko je zlonamerno, ne prema SRS nego prema građanima Srbije i prema penzionerima, kakvo okretanje teme.

Krenuću sa kraja, kaže, malo pre gospodin da se dogovorimo mi sa ovima što su ušli u salu o našem stavu kada je u pitanju povećanje penzija. Pa, vi ste se sa njima dogovarali još 2008. godine kada vas je napravio Boris Tadić i Miki Rakić, tako da pustite te vaše dogovore, to ste vi davno završili.

Što se tiče toga da li za vas glasaju penzionere. Niko nije govorio o vašem izbornom rezultatu, takav je kakav je, dokle će biti, videćemo, ali da li vi time što kažete da znate ko je za vas glasao potvrđujete ono što smo pričali da ste terali ljude da fotografišu mobilnim telefonom glasačke listiće i da vam pokažu ko je za vas glasao. Jedino ovako mogu da protumačim ovo što ste sad rekli.

Samo da vas podsetim gospodine Orliću, u Narodnoj skupštini Republike Srbije do sledećih izbora, kako će biti posle videćemo, razgovarate sa najjačom opozicionom partijom koja ovde sedi na ime 8,7% osvojenih glasova na prethodnim izborima. Poštujte bar građane, nemojte samo deklarativno da pričate o tome.

Da, tačno je. To da li vam neko kaže i od ovih što su vas stvarali, od vaših stvoritelja, to što vam kažu da vi ćete povećavati penzije kad vam padne na pamet, pa to nema veze sa našim stavom. Dakle, vi u zakonu… Niste pravnik, evo, pitajte Martinovića pravnika, neka mi pročita na kraju krajeva neko gde piše u zakonu – penzije će se u Srbiji, stupanjem na snagu ovog zakona, usklađivati tad i tad i na osnovu toga i toga? Vrlo prosto, gde to piše? To ne piše nigde. To znači da vi ostavljate mogućnost Vladi Republike Srbije da određuje da li će i kada će povećavati penzije, a to znači, rekoh već, mogu da kažu – evo, povećaćemo 100%, a mogu da kažu - sad i nikad više. To je suština, a to nema veze sa pravom, ni sa pravnom sigurnošću… (Isključen mikrofon.)
Vrlo je interesantno replicirati sa gospodinom Orlićem. Svašta od njega saznamo. Malopre smo saznali da teraju birače da fotografišu glasačke listiće. Sada smo saznali da oni upravne odbore dele na ime nekih usluga, a ne na ime toga da neko nešto ume da radi ili ne ume da radi.

Ali, šta god pričao gospodin Orlić, istorijsku činjenicu da je SNS nastala tako što su je formirali Boris Tadić, Miki Rakić i američka ambasada krađom mandata SRS, to prosto ne može da se izbriše, koliko god dobili u Zaječaru, u Boru, gde god hoćete. Samo dobijajte, ali danas je jedan kolega iz vlasti rekao kako su ovi prethodnici koji su vama prethodili, kako su oni pogrešno izračunavali, namerno pogrešno izračunavali određene podatke koje su prezentovali javnosti. Otprilike tako i to im je služilo kao osnov za povećanje penzija ili smanjenje, kako kad.

Upravo to što ste rekli da su radili oni pre vas, mi se plašimo da ćete raditi i vi. Mi ne verujemo da ćemo imati prave podatke o budžetu, pogotovo o realizaciji budžeta, pogotovo dok ne dobijemo konačno…. Posle 18 godina bi bilo drugi put u životu da dobijemo Predlog zakona o izvršenju budžeta. Tek kada budemo raspravljali o izvršenju budžeta, onda ćemo biti sigurni da neko stanje jeste onako kako stoji ili nije. Ovako, vi možete da pričate šta god hoćete. Budžet se usvoji. Kako se troši? Kako god hoćete. Niko ne može da vas kontroliše, jer narodnim poslanicima ne dajete takav predlog na dnevni red i to je jedan od razloga zbog čega ne možemo verovati da ćete vi penzije povećavate, osim ako vama nekad bude u interesu, a kao pravnik tvrdim – donosite zakon koji ostavlja mogućnost da nikada više ne povećavate penziju.
Amandmanom smo predložili da se menja naslov zakona i da se u naslovu naznači da se odnosi na Zakon o izmenama i dopunama penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji.

Možemo da prihvatimo da to možda nije od suštinskog značaja i prihvatili bismo takvo obrazloženje Vlade Republike Srbije zbog čega se amandman ne prihvata, ali obrazloženje Vlade, gospodine Đorđeviću, ne znam ko vam je ovo radio, da se amandman ne prihvata, odnosno odbija iz razloga što je u pitanju zakon o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Ako sledite ovu vašu logiku, onda niste mogli menjati ni jedan član, onda niste smeli brisati ni jedan član, onda niste smeli dodavati ni jedan član, onda nije trebalo da uopšte predlažete izmene i dopune ovoga zakona. Ako možete da menjate član 134, 137, 130. itd, nema razloga da ne može da se menja i zakon.

Suština ovoga je da ovo što u naslovu pišete da je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, da vi različito tretirate redovne penzije u odnosu na invalidske penzije. Sećamo se još, ministar pre vas je poveo neku akciju oko utvrđivanja ispravnosti tih invalidskih penzija, jer je javna tajna i danas dan kako se dobijaju invalidske penzije, i nikada nismo dobili izveštaj o tome šta ste uradili, odnosno da li ste nešto uradili, da li ste neka rešenja poništili zbog nekih malverzacija kod dobijanja tih rešenja. Sećamo svi, recimo, one Jasne Avramović koja vam je sad gradonačelnik Smedereva, koja je do guše, bila umešana u malverzacije, čak je imala i krivičnu prijavu i bila osuđena pa se onda učlanila u vladajuću stranku, da bi joj Apelacioni sud poništio to rešenje o kazni.

Dakle, za pare je davala dokumentaciju da neko može da dobije invalidsku penziju. Mi tražimo od vas samo izveštaj šta je urađeno po onom što je vaš prethodnik najavljivao onako na velika zvona da ćete da uradite.

Još jedno pitanje i poruka zapravo, invalidskih penzionera vama ministre je zbog čega, kada država odvoji neka sredstva pa pomaže penzionerima sa nekih 5.000 dinara ili koliko god, zašto iz toga izdvajate invalidske penzionere? Ako ćemo, kome treba pomoći, njima koji su zaista invalidski penzioneri, je to čak i preče nego ostalima. Hvala.
Da, predložili smo da se ovaj prvi član Predloga izmena i dopuna briše zato što je postojeći član 12, kojim ste vi menjali ovaj član, zapravo sveobuhvatniji, precizniji.

Ne znam zbog čega, ministre, u Ministarstvu misle ovo što su napisali u obrazloženju, da se amandman odbija iz razloga što se na ovaj način bliže definiše rad za osiguranike samostalnih delatnosti? Kako može biti bliže ako ste vi brisali da se to radi, između ostalog, kao obavljanje poslovodstvenih ovlašćenja i poslova upravljanja u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj privrednih društava.

Stvarno pišete ova obrazloženja tek da biste nešto napisali, a to svakako nije dobro i govori o tome da vam ovo službe rade ofrlje i zato vam se dešavaju i loši predlozi zakona, često sa lošim prevodima itd, ali i ovaj naš amandman i naši celokupni amandmani i celokupna rasprava o ovom Predlogu zakona suštinski upozorava penzionere Srbije i one koji će biti u budućnosti penzioneri da ćete usvojiti jedan veoma opasan zakon koji predviđa mogućnost eventualnog povećanja penzija samo kada to Vlada proceni i kada Vlada kaže da ima dovoljno sredstava u budžetu.

Niste smeli, ministre Đorđeviću, dozvoliti da se iz zakona briše mogućnost usklađivanja penzija. Da li je to sada bilo rađeno na dobar način, da li ste vi imali eventualno neku drugu formulu, da li ste imali druge rokove kada biste to radili, to je nešto o čemu je moglo da se raspravlja, ali ovo što radite, dragi penzioneri znači, odnosno može da znači da nikada više neće biti povećanja penzija. Hvala.
Hajde da se mi, pre svega, obratimo penzionerima.

Ove priče o prosečnim platama, o prosečnim penzijama, to je tako daleko od realnog života i od onoga što zaista jeste stanje u državi Srbiji. Ako je svega 16 penzija u Srbiji veće od 106 hiljada i ne znam koliko, one ulaze u prosek, ali preko 260.000 penzionera prima penziju od 14.000 dinara. To je taj problem, gospodo draga i nemojte stalno da zamajavate prosek plate ovoliki, prosek penzije onoliki. Ponavljamo nema to veze sa stvarnim životom i sa realnošću.

Još nešto, pošto koleginica uporno nam objašnjava da je ne znam koliko je rast BDP, kolika je prosečna plata, koliki je suficit itd. i mi treba – na majke mi, da verujemo ministrima, ako se pojavi neki višak, da će stvarno povećavati penzije penzionerima. Pitam pre svega ministra Đorđevića da kaže penzionerima danas, sad, ovog momenta, kada će prvi put biti usklađivane penzije i na koji način? To je pitanje na koji nemate odgovor. Dakle, mi tvrdimo da donosite zakon po kojem se može desiti da se nikada više ne povećavaju penzije.

Još nešto, vi se ponašate, šta će se desiti ako slučajno jednom odete sa vlasti? Ostaje ovaj zakon i zamislite nekim spletom, nedaj Bože, okolnosti dođe ponovo, evo recimo Đelić ili Dinkić za ministra, državljani ove zemlje mogu, za malo su bili i kod vas, da li i njima treba verovati da će isplaćivati? Sada pitam vas, mi ne verujemo ni vama, ne verujemo ni njima, ali pitamo vas da li vi verujete nekome ko će možda doći posle vas?

Što se nas tiče i kada srpski radikal bude ministar nećemo prihvatiti ovakav zakon zato što ne može ovako ozbiljna stvar da bude stvar jednog čoveka ili deset ljudi u Vladi. Ne može jednostavno mora u zakonu da piše kad se penzije usklađuju i na osnovu kojih kriterijuma. Hvala.
Član 107. je u pitanju. Malopre je narodni poslanik izgovorio jednu veliku laž i vi ste morali to da primetite i na to da reagujete. Rekao je da je taj savez od zla oca i gore majke jedina opozicija danas u Srbiji. Dakle, jedina prava opoziciona partija, najveća politička partija u parlamentu opoziciona je SRS. To ko se tamo u tom savezu sa kim spaja, razdvaja, šta ih vezuje itd, nas to ne zanima. Kako može neko ko je ljotićevac sa nekim ko se predstavlja da je nekakva narodna partija, kako može da uđe osnovno pitanje, doduše ugurao ga Skot, kako može da uđe u jednoj političkoj partiji, odnosno sa jedne liste izborne da sada predstavlja nešto što sada nema veze sa tom listom, što nije ni postojalo u vreme kada su bili izbori? Mnogo toga bi on morao da objasni građanima Srbije i nateraćemo ga mi da objasni, i njega i njegovog Đilasa i njegovog Vuka Jeremića i celu tu bulumentu.

Ali, ono što ne dozvoljavamo, gospodine Marinkoviću, molim još jednom i vas i sve predsedavajuće, nemojte da dozvolite da se iznose ovakve neistine, da se građani Srbije obmanjuju. Dakle, SRS je najveća opoziciona politička partija u parlamentu. Jedini smo koji zaista vrlo konkretno i konstruktivno kritikujemo Vladine predloge, poteze određenih ministara. Ne mislimo da je biti opozicionar dovoljno reći da neko laže ili da je neko lopov, nego to radimo onako kako to Poslovnik nalaže, kako Ustav nalaže i kako građani Srbije koji su nas birali i koji će nas birati od nas zahtevaju. To što neko natrči u ovu salu, pa onda misli on je najhrabriji zato što izgovori tako da je neko lopov da bi izazvao replike, pa da on postane nešto bitan, to zaista više nikome nije interesantno. Tako mali Perica zamišlja politiku.