Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Milenković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, podnetim amandmanom na Predlog zakona o izmeni Zakona o uređenju sudova, predlažemo brisanje člana 1, jer ne postoji ni jedan opravdani razlog da se menja član zakona o izmenama i dopunama ovog zakona iz 2016. godine, koji je odavno u prelaznim i završnim odredbama osnovnog teksta zakona.
Ako se pročita tekst zakona koji se menja, njega je nemoguće pronaći u zakonu. Ako se pročita pregled odredbe koja se menja, situacija je još komplikovanija, a kada se pročita obrazloženje vidi se da predlagač ima ozbiljne probleme koje ne može da reši ovim Predlogom zakona.
Ne možete iz godine u godinu da odlažete prelazak nadležnosti iz Ministarstva pravde na VSS i da to odlaganje opravdavate čekanjem konačnog stava Ustavnog suda i odgovora da li je to preuzimanje nadležnosti u skladu sa Ustavom ili nije.
Zakonodavni procesi iz oblasti uređenja sudova moraju brzo da se rešavaju sistemskim rešenjima, a ne ovako da se problemi guraju pod tepih na godinu dana i da, kao vladajuća većina čekate da ih rešava Ustavni sud. Prepreka je uvek bilo i biće ih. Ko vam brani u koliko je problem već uočen da sednete i napišete kvalitetne i ozbiljne izmene Zakona. Ovako opterećujete efikasnost Narodne skupštine i ponovo ćemo, verovatno za manje od godinu dana raspravljati ponovo o ovom Predlogu zakona.
Srbija nema vremena da čeka, građani su vam dali poverenje, izabrali su vas da budete vlast i opravdano sada traže bolje uslove za život i nova zaposlenja.
Ne možete samo da kažete, ovde u obrazloženju, očekujemo da se reši u narednih godinu dana problem ustavnosti prenosa nadležnosti pred Ustavnim sudom. Na medijima kažete da očekujete bolji standard 2018. godine, građani nemaju vremena da vi dalje očekujete. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podnetim amandmanom na Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o tržištu kapitala predlažemo brisanje člana 16. jer ne postoji ni jedan opravdani tržišni razlog za izmene i dopune ovog zakona koji je donet 2011. godine a izmenjen 2015. godine.
Ovde suština nije sadržaj vladinog obrazloženja za neprihvatanje ovog amandmana i pokretanje privrednog kaznenog postupka protiv lica koje vrši povrede Zakona o tržištu kapitala, već se ovde zapravo radi o još jednom predlogu zakona koji se našao pred nama kao rezultat vašeg puta u EU i nasilnog usklađivanja naših zakona sa propisima EU. Čak i sada u ovom predlogu zakona ne ispunjavate u potpunosti, već samo delimično ispunjavate obaveze proizašle iz SSP, čime nam nedvosmisleno ukazujete da ovaj predlog zakona nije konačan, već će se njegove izmene i dopune ponovo naći pred nama.
Upravo zbog takvog odnosa prema tržištu kapitala, nastao je ovaj amandman, kojim poslanička grupa SRS pokušava da utiče na vas da odustanete od besmislenog puta u EU koja vodi eksploatacionu politiku prema malim državama, gledajući ih kao obično tržište za svoju robu, bez mogućnosti recipročnog izlaza, a svi znamo kolika je razlika između naših jabuka, krušaka, grožđa, i ostalog voća i plastike koju jedu u EU bez mirisa i ukusa, ali nam ne daju izvoz izmišljajući besmislene uslove.
Naš amandman je zapravo posledica vašeg cilja koji želite postići usvajanjem ovog predloga zakona, a to je veća zaštita investitora i liberalizacija tržišta. Kada je zaštita investitora u pitanju i garantovanje kapitala, tu SRS dodaje da istovremeno mora da se zaštiti i srpski radnik, jer na njemu počiva i ova država i ovo društvo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsednik, nije valjda državna tajna informacija o tome koliko nam je još vremena preostalo u ovoj objedinjenoj raspravi?
Vi ste vlast, mi vas molimo, ukoliko nije problem, ukoliko ne tražimo previše, da nam date tu informaciju, da bismo prilagodili naša izlaganja, samo je to razlog.
Podnetim amandmanom predlažemo brisanje člana 12, jer ne postoji nijedan opravdani tržišni razlog za bilo kakvu izmenu ovog zakona. Ako imamo u vidu da je zakon donet 2006. godine, da su izmene ovog zakona bile 2009. i 2011. godine i da je uvek izmena ovog zakona donosila nove afere, stav SRS je da Narodna skupština kao zakonodavno telo treba najpre da se bavi regulisanjem oblasti društvenog života, od kojeg će širi slojevi građanstva imati direktnu i brzu korist, a ne da se ponovo bavimo usklađivanje naših zakonskih propisa sa zakonima EU, koji građanima neće doneti ništa dobro.
Regulisanje ove materije o akcionarskim društvima svakako treba da dođe na red, ali su za to potrebne pravno dosledne institucije i ljudi sa integritetom, koji će poštovati zakonske odredbe, gde neće doći do preuzimanja akcionarskih društava od strane tajkuna, jer onda sve gubi svoj smisao.
Interesantno je da se Vlada u obrazloženju za neprihvatanje ovog amandmana poziva na to da u našem obrazloženju amandmana nisu navedeni razlozi koji upućuju na osnovanost i opravdanost rešenja navedenog u tekstu amandmana, što evidentno očigledno nije tačno, jer upravo se u objašnjenju predloženog amandmanskog rešenja pozivamo na pravno-tehničko sređivanje norme, na nepostojanje potrebe da se važeći Zakon o preuzimanju akcionarskih društava menja, jer uvek kada je menjan, menjan je iz potrebe da neki tajkun, nazovi privrednik, dođe u posed akcionarskog društva. Navodimo dalje bojazan, u tekstu pojašnjenja amandmana, da ne dođe nove afere. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podnetim amandmanom predlažemo brisanje člana 2, jer je stav SRS da ne postoji nijedan opravdani razlog za bilo kakvu izmenu ovog zakona.
Ako imate u vidu da je zakon donet 2011. godine, da su izmene vršene 2013, zatim 2014. godine, da predlažete njegove izmene sada, zar ne mislite da je bilo i previše vremena da se ispune zakonom propisane odredbe? Sada ćete se vi verovatno pozvati na navode iz obrazloženja za odnošenje zakona, a to je da veliki broj navedenih subjekata nisu podneli zahteve za upis prava svojine u javnoj evidenciji o nepokretnostima i pravima na njima i time nisu ostvarili pravo na upis svojine, te vam je potrebno da se produže rokovi jer su istekli 6. oktobra 2016. godine.
Sad pitam ja vas, ako su ti subjekti AP i jedinice lokalne samouprave, koje su uglavnom pod vašom nadležnošću, zašto ih niste naterali da do sada podnesu zahteve za upis prava svojine? Ko je odgovoran? Verovatno niko. Ako penzioner ne plati račun za struku koji prelazi 200 dinara, iznos od 10.000 dinara, vi ćete ići da mu isečete struju, a ovde ćete zbog očiglednih propusta opštinskih funkcionera, po sistemu niko nije kriv, osloboditi krivce.
Interesantno je da se Vlada u obrazloženju za neprihvatanje ovog amandmana poziva na to da je celishodno da se lokalnim samoupravama omogući zahtev za upis u naknadnom roku. Možda bi razumeli da predlažete produženje roka za dva, tri meseca i da se taj posao koji su bili dužni da urade odradi. Ovako, vi dalje podstičete njihovu neodgovornost, nerad. Izgleda da oni koji vode pokrajinu i lokalne samouprave u Srbiji imaju svakakva prava, dok građani Srbije plaćaju i na mostu i na ćupriji.
Dame i gospodo narodni poslanici, sa koleginicom Natašom Jovanović, podneli smo dva amandmana na ovaj Predlog o izmena i dopunama Zakona o vodama. Vlada je naš amandman na član 35 Zakona prihvatila, dok ovaj koji reguliše pravo preče kupovine vodnog zemljišta nije.
Cilj amandmana je poboljšanje teksta zakona i vrlo precizno definisanje stava 2 člana 9, tako da ne vidimo razlog i za njegovo prihvatanje. Amandmanom predlažemo da vlasnik koji namerava da proda vodno zemljište dužan je da prethodno podnese pisanu ponudu nadležnom organu Republike Srbije.
Dakle, suština našeg amandmana je upravo pisana ponuda koja ne postoji u aktuelnom zakonu, niti u ovim vašim izmenama i dopunama koje predlažete i usvajanjem pisane ponude, odnosno prihvatanjem našeg amandmana, tačno bi se izbegla potencijalna problematika, kasnije dogovori u četiri oka oko prodaje vodnog zemljišta ili sudski procesi i dokazivanje da li je bilo ponude ili nije.
Iskoristiću i priliku, gospodine ministre, da vam ukažem na jedan od bisera prirodnih bogatstava Srbije koji trenutno nepovratno propada, a koji bi uz pomoć države postao vrlo značajan privredni subjekat za celu južnu Srbiju. Radi se o mineralnoj vodi Milan Toplica u Prokuplju, tačnije u Tularu, selu između Prokuplja i Kuršumlije. Ta voda je po svom kvalitetu još 1931. godine osvajala Gran Pri u Parizu, 1933. godine u Londonu. Ova fabrika je prestala sa radom 2002. godine, 2004. godine je privatizovana, kupili su je „Atlas grupa“ i „C market“, zatim je Milan Toplica otišao u stečaj, da bi 2011. godine fabriku kupio „Invest import internacional“, novi vlasnik, priča se za njega, da je u inostranstvu, uložio je značajna sredstva, sagradio veliku halu, uvezao najsavremenije mašine i sada tamo postoje četiri bušotine, praktično četiri izvora, gde samo iz jednog izvora, ta izuzetno kvalitetna voda otiče u Toplicu 18 litara u jednoj sekundi.
Da bi se zaposlili građani ovog područja opštine Prokuplje i celog Topličkog okruga, izuzetno je važno da, kao Vlada i resorni ministar, reaguje se i da vidimo da li fabrika može da se pokrene, da se pokrene njen rad, a naši ljudi da se zaposle. Naravno, interes je i države Srbije, kao i opštine Prokuplje, s obzirom na velike kapacitete i za direktno punjenje budžeta. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, kada su u skupštinsku proceduru stigli vaši predlozi zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, o podsticajima u ovoj sferi, o vodama, moram da priznam da smo bili veoma zadovoljni jer je stav SRS da država prema poljoprivredi i prema poljoprivrednim proizvođačima mora da ima protekcionistički odnos, posebno danas u uslovima slobodnog, a surovog tržišta i malih podsticajnih sredstava u poljoprivredi.
Međutim, kada smo pročitali vaše predloge zakona, koje smo toliko željno očekivali, jer smatramo da stvari u poljoprivrednoj sferi treba efikasno menjati na bolje, zato što u poljoprivredi, a ne u dovođenju stranih investitora kojima će se davati deset hiljada evra po radnom mestu, leži osnovna razvojna šansa i snažan faktor za brzo povećanje BDP-a i poboljšanja životnog standarda građana, bili smo više nego razočarani. Zašto? Zato što vaši predlozi zakona o kojima se danas vodi rasprava predstavljaju samo novu papirologiju, ništa ne izmišljam, samo citiram navode iz vaše analize efekata, citiram: „Predlog zakona rešava problem poštovanja pravila i rokova uspostavljenih sporazumima koje je Srbija potpisala ili će ih u najkraćem roku potpisati sa Evropskom komisijom“, završen citat. Osim toga, za sva tri predloga zakona definisana je obavezna, citiram: „izjava o usklađenosti propisa sa propisima EU“, što opet svedoči o pukom usaglašavanju propisa sa evropskim, bez sistemskih rešenja koja donose dobit našim poljoprivrednim proizvođačima i državi. Dakle, usvajanjem ovih vaših predloga zakona, naši poljoprivredni proizvođači, pre svega mala i srednja gazdinstva, neće dobiti gotovo ništa.
Kada je u pitanju Zakon o vodama, konkretno voda za piće, država mora da sprovodi detaljno kontrolu distribuirane vode i poreza koje ove kompanije plaćaju ili vrše utaju istog. Navešću vam interesantnu situaciju gde se priča za većinskog vlasnika privatne firme AD „Planinka“, izvesnog Radovana Raičevića Raše iz Kuršumlije, da se hvali da može novcem kupiti celu Srbiju. Zbog čega? Zato što država nije uvela sistem rigorozne kontrole litara i litara vode koju taj Raša ubira iz zemlje, po sistemu – odvrne čovek česmu i ubire čist profit, dok državi ostaju mrvice, a opštini ne plaća ništa. Onda vremenom, takav čovek izvan sistema državne kontrole i profitom u milionima evra postane nedodirljiv i kao lokalni knez krene u privatizaciju opštine Kuršumlija.
Tako su danas predsednik i zamenik predsednika opštine, kao i četiri od sedam članova opštinskog veća deoničari, lično ili preko supružnika, iste firme AD „Planinka“, sestrić Radovana Raičevića, Vojislav Čarapić, direktor komunalnog preduzeća, njegova supruga odbornik. I šta dalje radi ova rođačko-poslovna organizovana grupa ljudi? Napravili su gradske zone, tako da su objekti njihovog privatnog preduzeća AD „Planinke“ u zonama gde se plaća višestruko manji porez za gradsko građevinsko zemljište i gde su stope poreza daleko niže. Sve je to trebalo predvideti nekim članom vašeg zakona. Međutim, geniju Radovanu Raičeviću Raši nije ni to dovoljno, već na sednici veća, a on je sam član veća, u kome je većina vlasnika „Planinke“, donosi odluku da predsednik opštine, koji je takođe deoničar „Planinke“, može da otpiše 70% već umanjenog poreza i, zamislite genijalni postupak, on otpisuje, taj predsednik opštine, otpisuje porez samo AD „Planinki“. Pitam vas, ministre, da li ćete i dalje usklađivati propise sa propisima EU ili ćete rešavati ovakve sistemske probleme u vodama Republike Srbije, jer samo u poljoprivredi leži naša budućnost? Trenutno su u Kuršumliji radovi na dovođenju cevi do privatnog hotela Raše Raičevića, vlasništva AD „Planinke“, gde se dovodi vruća voda u Lukovsku Banju, a sve to plaća opština.
Dalje, u pojašnjenju ciljeva Zakona o poljoprivredi pozivate se na stvaranje pravne osnove za sprovođenje IPARD programa, najavljujući velika finansijska sredstva u okviru predpristupnog fonda, ali nigde ne govorite da sva ta sredstva IPARD programa nisu dostupna malim poljoprivrednim proizvođačima, već samo velikim, pa kad poljoprivrednici ispune 15-ak uslova čekaju ih napredni kriterijumi, među njima i onaj koji se odnosi na to da li poljoprivrednik koji traži sredstva ima sertifikat za organsku proizvodnju, da li ima veliki novac koji će najpre uložiti, a onda kasnije refundirati.
Naši poljoprivrednici neće priču, hoće konkretna dela i konkretnu pomoć. Ne može mlekara da zarađuje više po litru od proizvođača mleka, ne sme. Gde će se plasirati mleko bez ucena? Otkupna cena mleka je jako bolna tačka. Još uvek nemamo nezavisne kontrolore za kontrolu mleka, već to što rade otkupljivači, to je nedopustivo, jer ucenjuju naše poljoprivredne proizvođače.
Dalje, kada se proizvede jagnje, june, svinja, mleko, mora biti obezbeđen njihov plasman. Prerađivački kapaciteti su veoma važni kada je u pitanju razvoj stočarstva u državi, posebno južne Srbije. I pored 300 različitih vrsta trave na našim prostorima koje su izuzetna šansa za zdravstveno stanje i kvalitet proizvedenih grla stoke, imamo probleme sa dobijanjem sertifikata i kategorije kvaliteta, i sve ostaje na nivou konstatacija, a posebno mi nije jasno zbog čega još uvek špricamo stoku od svinjske kuge, a ostale države ne, a zbog toga nam je onemogućen i izvoz.
Šta je tu problem i zašto se ne rešava? Osim toga prerađivački kapaciteti su slabi, nemaju izvoznu dozvolu, a u vašim namerama ne vidimo ideju povezivanja poljoprivredne proizvodnje, prerađivačke industrije i izvoza, odnosno ostvarivanja direktnog profita za državni budžet. Zbog čega niste predvideli formiranje razvojne poljoprivredne banke Srbije koja bi po najpovoljnijim kreditima bila servis naših malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača? Pozitivni efekat bi svakako za godinu dana bio više nego očigledan.
Dalje, stav SRS je da se uvoznički lobi mora marginalizovati, a ne da uvozimo meso sa visokim procentom kalcijuma koji nije dozvoljen u državama EU. Morate promeniti Pravilnik o kvalitetu mesa i mesnih prerađevina koji direktno stimuliše uvoz, a ne proizvodnju, to bi vam trebalo biti jedan od prvih zadataka, a ne da i dalje usklađujete propise sa propisima EU.
Na kraju, Srbija je od davnina poljoprivredna država i opšte je poznato da u poljoprivredi leži naša osnovna razvojan šansa i stav SRS je da država hitno mora promeniti svoj odnos prema malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima, i hitno intervenisati u gotovo svim sferama poljoprivredne proizvodnje koja je do dana današnjeg opstala samo zahvaljujući radnim i vrednim ljudima koja država ima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji smo podneli kolega Božidar Delić i ja odnosi se na oblast stanja javnog duga Republike Srbije, preciznije na direktne obaveze koje se tiču zajma Međunarodnoj banci za obnovu i razvoj. Amandmanom predlažemo da se izvrši usaglašavanje obaveza prema Međunarodnoj banci koja je 2016. godine iznosila 156 miliona 673 hiljade evra, a Predlogom budžeta za sledeću godinu je projektujete na iznos od 179 miliona 293 hiljade evra.
Sada, vi kažete da je 2016. godina bila najbolja, da je 2016. godina bila idealna, a ovim povećanjem duga za čitavih 22 miliona 620 hiljada evra kvarite idealnu, po vašim parametrima 2016. godinu, i zadužujete nas još toliko samo po ovoj maloj stavci koja predstavlja kap u moru dugova, zajmova, kredita koji prete da nas unište kao državu i društvo.
Slobodno treba da kažete građanima da je to cena koju treba naši građani da plate, to je kretanje Srbije u EU. Ne čini li vam se ona, gospodo ministri, previsokom? Ovo je pitanje koje se odnosi na sve teme i sve aspekte kretanja ka EU. Vi ste rekli da je to lepo. Hajde da vidimo za koga je to lepo, ali svakako za običnog čoveka nije uopšte. Možda su ove pare bile potrebne, trebala je obnova, ali kakva je humanost ovoga što nam daje kredit, odgovor u prevodu glasi – braćo iz EU, molim vas ne pomažite nam više. Ovaj dug će se otplaćivati do 2044. godine, dobro zapamtite građani Srbije, do 2044. godine će ovo otplaćivati vaša deca i unuci, sa početkom otplate od 2023. godine, to znači da ste pojeli hleb još uvek nerođenoj deci. Generacije i generacije će plaćati cenu vašeg besmislenog srljanja u EU. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je manje bitno ovo 2025, 2026. i 2027. godina. U svakom slučaju, i moj amandman Vlada nije prihvatila iz razloga što, kako je u obrazloženju navedeno, prihvaćen je amandman Aleksandra Martinovića. Suštinski moj amandman je prihvaćen, a sad, kako je to Vlada tehnički formulisala i kako je protumačila, to je za mene manje bitno.
U svakom slučaju, dugujemo mnogo ljudima koji su godinama radili na istraživačkim projektima i poslovima, došli do naučnih novina koje krase ili bi trebalo da krase doktorske disertacije, u jednoj manjoj meri magistarske radove, onda uglavnom zbog složenosti procedura propustili rokove za završetak studija. Takvih studenata je relativno mnogo, posebno onih u završnoj fazi izrade rada, tako da se produžetak roka od dve godine nametnuo kao logično i ispravno rešenje.
Šteta je, gospodine ministre, što ste popustili pred pritiskom dopisa, kako ste vi rekli, Nacionalnog saveta visokog obrazovanja, posebno ako imate u vidu ispravnost namere u izjednačavanju svih studenata, zatim, i krajnji rezultat i sve pozitivne efekte produžetka roka magistrantima i doktorantima, ali i činjenicu ko se nalazi na mestu predsednika Nacionalnog saveta.
Doktor Vojislav Šešelj vam je u načelnoj raspravi rekao da je o predsedniku tog saveta Dejanu Popoviću napisana knjiga „Kameleon“, čiji naziv stoji kao simbol, kao sinonim njegovog lika i dela. Svesrdno zalaganje i uvođenje retroaktivne naplate poreza istog tog Dejana Popovića u prošlosti, u budućoj pravnoj civilizaciji je skandalozno, nikako mu nije davalo pravo da bude viši autoritet od vas i da vam on drži lekcije o nedostatku zakonskih osnova.
Trebalo je ipak da vi, kao predlagač, ponudite ovo rešenje o dvogodišnjem produžetku magistarskih i doktorskih studija po starom i da se ono nađe u tekstu Predloga zakona, baš zbog postojanja dobrog procenta objektivnih razloga kod ovih studenata za ne završavanje studija.
Mislim na svu naučnu, ali i administrativnu složenost postupaka do nastanka konačne forme rada, a zatim i novu složenost, sada administrativnu do same odbrane rada i sticanje akademskih naziva magistra i doktora nauka.
U obrazloženju za donošenja ovoga zakona, po hitnom postupku, naveli ste kao razlog sprečavanje štetnih posledica po studente, koji će nastupiti ukoliko se predložene izmene ne usvoje do početka školske godine. Iako je školska godina uveliko počela, i to nije sporno, verujem da je hitniji postupak predložen da bi se sprečili štrajkovi i protesti, kampovanja studenata pred Vladom, sve ono što je obeležavalo prethodne izmene i dopune ovog Zakona o visokom obrazovanju.
Čitavu deceniju reformišemo visoko obrazovanje po evropskim standardima i, kao paradoks, još smo daleko od kraja te reforme.
Nama su potrebne suštinske izmene zakona iz kojih će se iznedriti korist na duge staze obrazovnog visokoškolskog sistema. Znam da se potpuno novi Predlog zakona o visokom obrazovanju radi na Univerzitetu u Beogradu, koji bi trebalo status visokoškolstva u velikoj meri da reguliše na adekvatan način. Međutim, šta će biti od toga na kraju ostaje da vidimo. Za sada i dalje ostajemo na najavi izmena i procedura i dalje je akcenat Vlade na najavama nastavka reformi, dok od usvajanja konkretnih mera i detaljnih rešenja još uvek nema ništa.
Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine doneta je još 2012. godine, 2015. godine donet je Akcioni plan za njeno sprovođenje, koji se uopšte ne bavi temama relevantnim za sprečavanje plagijerizma. Radi se o naročito važnom segmentu visokog obrazovanja i naučnog rada, originalnosti koja se direktno odnosi na ove završne magistarske i doktorske radove, nad kojima treba sprovesti detaljnu kontrolu i sprečiti svaki potencijalni plagijat.
Konačno, nisu nama, gospodo, za unapređenje kvaliteta obrazovanja potrebne ni strategije, ni akcioni planovi, to je čisto zamajavanje javnosti i trošenje energije i narodnog novca. Potreban nam je ozbiljan sistemski zakon, potrebna nam je njegova rigorozna kontrola i njegovo sprovođenje, pa da vidite kako bi se sistem ubrzo doveo u red i počeo da daje rezultate. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o visokom obrazovanju od svog donošenja 2005. godine pretrpeo je niz izmena i dopuna, kao i autentičnih tumačenja 2007, 2008. i 2010. godine, zatim kreće dinamizacija tih izmena i tumačenja 2012, 2013, 2014, 2015. i, sada petu godinu zaredom, 2016. godine.
Vi ste gospodo naprednjaci obećali po dolasku na vlast da ćete ispraviti sve ono loše što su uradile dosmanlije, a vi ste samo nastavili istim putem. Javna tajna je u akademskim krugovima, ali i društvenoj zajednici, da se studiranje po bolonjskom sistemu, najavljivano kao veličanstvena reforma obrazovnog sistema, bez obzira na toliko hvaljene njegove kvalitete, mislim u prvom redu na mobilnost polaganja ispita sa jednog fakulteta na drugi, na tranzit sa domaćih na inostrane fakultete, što nije zaživelo u praksi, generalno je urušilo visokoškolski sistem.
Pored danas aktuelnog otimanja Kosova, kao još jedan vid ultimatuma, 2005. godine zapad nam je nametnuo Bolonju, jer im nije bio cilj da stvaramo genijalce, već da zaglupljujemo naciju. Međutim, u tome nisu uspeli. Iako ga je potpisalo 46 država, primena bolonjskog sistema u ovih desetak godina potvrdilo je svu njegovu neopravdanost i besmislenost, jer ako je toliko dobar, zbog čega ga nisu inplementirali Oksford i Kembridž.
Stara latinska izreka glasi – kvijeta non movera, odnosno ono što miruje ne treba dirati, a odnosi se kao opomena vladama i vladarima da ne preteruju sa donošenjem reformi po leđima naroda.
Nije sporno to što se donose reforme. Međutim, nigde nema pozitivnih efekata tih reformi, posebno u tako bitnim resorima, kao što su obrazovanje, kao bazična osnova društva ili poljoprivreda, kao naša osnovna razvojna šansa.
Jedan od najbitnijih problema koje je već sada trebalo rešiti u ovim izmenama i dopunama svakako se odnosi na sticanje stručnih naziva, definisanih u članu 95. i njegovu koliziju sa članom 8. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koji se tiče zapošljavanja u vaspitno-obrazovnim ustanovama.
Naime, studenti koji završe osnovne studije sa 240 bodova, stiču naziv diplomirani, a studenti koji završe master studije stiču naziv master i sada nastaje problem, jer prilikom zapošljavanja u prosvetnim ustanovama mogu da rade samo lica sa master diplomama, ili oni koji su završili po starom, dok praktično diploma sa osnovnih studija ne vredi ništa. Nju direktori škola i drugih ustanova ne prepoznaju prilikom raspisivanja konkursa, već studenti koji završe osnovne studije moraju da idu na master, ako žele da bar imaju teorijske šanse za zaposlenje.
Na ovaj način stiče se utisak da je samo bitno uzimanje novca od studenata i njihovih roditelja za master, jer studenti se osećaju oštećeno i materijalno i moralno. Mnogi fakulteti su zbog toga prešli na integrisani sistem školovanja, gde su sabrali osnovne studije i master, ali pitanje je da li je i to pravo rešenje.
Takođe, na polju umetnosti srećemo sledeći problem, zvanja diplomirani teoretičar umetnosti i master teoretičar umetnosti nisu u skladu sa konkursima koje raspisuju direktori škola za diplomirane muzičke pedagoge, te studenti ne mogu da se zaposle u školama zbog zvanja koja im pišu u diplomama.
Dalje, kada su u pitanju uslovi za izbor uz zvanje nastavnika u članu 64. postojećeg zakona u jednom stavu se propisuje da uz zvanje docenta iz polja umetnosti može biti izabrano lice koje ima stručni naziv doktor umetnosti, a zatim se u narednim stavovima predviđa da i za docenta, vanrednog i redovnog profesora može biti izabrano lice koje ima završene osnovne studije i umetnička dela koja se dalje kategorizuju. Na ovaj način se otvaraju široke mogućnosti i prostor za razne manipulacije, jer se ostavlja većinama na fakultetima i univerzitetima da tumače ove stavove zakona onako kako im odgovara, ili naravno dnevno odgovara ili možda prema ličnim simpatijama i afinitetima.
Ja bih lično voleo da predložene izmene i dopune ovog Zakona budu bar mali korak napred u oblastima i pitanjima koja smo otvorili u današnjoj diskusiji, ali nažalost predstavljaju samo način da preživite bez protesta i bez štrajkova, početak nove školske godine i opet posle toga ostaju nerešena, nesređena pitanja prosvete, a to je stanje koje može odgovarati samo našim neprijateljima. Ovim izmenama ne rešavate suštinske probleme i ne uvodite red u oblast visokog obrazovanja, recimo da se pozabavite procesom akreditacije koji je pokazao izvesne mane i u svakom slučaju trebao da bude mnogo transparentniji i donese viši kvalitet visokom obrazovanju.
Niste se pozabavili ni akademskim skandalima koji su potresli Srbiju u poslednje dve godine ministrovanja vašeg prethodnika Srđana Verbića, kada se on uglavnom branio ćutanjem ili nemušto odgovarao na postavljena pitanja. Šta je sa uvođenjem softvera za otkrivanje plagijata? On bi rešio mnoga, naravno ne sva, ali do danas nerazrešena pitanja.
Šta je sa finansijskim statusom visokog obrazovanja? Visoko školske ustanove nemaju dovoljno sredstava za naučni rad, za inovacije, za istraživačke delatnosti, za bavljenje naučno obrazovnim aktivnostima u širem smislu, te se dešavaju slučajevi da ukoliko Ministarstvo dodatnim sredstvima ne podrži održavanje nekog naučnog skupa, taj se skup iz finansijskih razloga neće održati. Od onoga što dobiju od države, fakulteti ne mogu da podmire ni polovinu svojih potreba i zbog toga pribegavaju povećanju cena školarina.
Smanjene su plate profesorima i znate šta je bila generalna ocena tog akademskog sloja? Pa, i neka su bar većine one, bar iako su smanjene, neka se samo vide neki pozitivni pomaci, neki pozitivni efekti tog oduzimanja od onih koji treba da stvaraju nacionalnu naučnu i kulturnu elitu. Međutim, sada posle dve godine od tog takozvanog solidarnog poreza, nijedna populacija stanovništva u Srbiji ne živi bolje.
Prvi vaš korak, bi trebalo biti pomeranje prosvete iz socijalne oblasti, u razvojnu oblast i da se ne gleda da je to praktično trošenje novca, već je to jedno od najboljih i najprofitabilnijih ulaganja na duže staze. Zato gospodine ministre, za početak treba da lobirate kod vašeg kolege ministra finansija, zatim i kod predsednika Vlade, da se u budžetu za 2017. godinu za prosvetu izdvoji, ne mora 6% kao što je to u zemljama EU kojoj toliko težite, u Srbiji je 3%, bar nek ide na 3,5% ako ne može više pa će narednih godina u kontinuitetu taj iznos da se povećava.
Ustavni osnov za donošenje zakona svakako postoji, a ovde u objašnjenju pišete da se donosi zakon u cilju poboljšanja efikasnosti sistema visokog obrazovanja. Ukoliko su ovo mere za poboljšanje efikasnosti sistema visokog obrazovanja, a po jutru se dan poznaje, plašim se da od te efikasnosti neće biti ništa.
Prosvetari bi voleli da budete dobar ministar i vi svakako imate bitne preduslove da to budete, posle vašeg prethodnika Srđana Verbića nije teško da budete dobar ministar.
Ako je u pitanju plagijat, Verbić će opravdanje naći u zakonima u kojima nije jasno navedeno u kojim slučajevima se nešto smatra plagijatom, a i deca će iz prvog razreda osnovne škole, ukoliko im date dva teksta identične sadržine ili identičnog sklopa ili niza rečenica, objasniti Verbiću i razjasniti mu sve potencijalne nejasnoće i nedoumice.
U svakom slučaju potrebno je sistemsko rešenje. Ovakve diplome sa sumnjivim kvalitetom nisu nikome od koristi, institucije sistema bivaju nezainteresovane za ove probleme, a mi kao država i društvo samo dublje tonemo u krizu etike i kvaliteta visokog obrazovanja.
Podsetiću vas da je još pre 15 godina prof. dr Vojislav Šešelj otkrio plagijat najgore vrste kod profesora Pravnog fakulteta, izvesnog Stevana Lilića koji je za svoju knjigu „Upravno pravo“ prepisivao poglavlja i poglavlja vrhunskog srpskog i svetskog intelektualca Laze Kostića. Dr Vojislav Šešelj je javnosti komparativnom metodom ukazao na plagijat Stevana Lilića sve precizno, naveo drskost i podlost prljavog plagijatora Stevana Lilića, kako glasi tekst dr Vojislava Šešelja, dakle Stevana Lilića koji je pomenuti udžbenik objavio, zamislite koautorski sa tada već preminulim prof. Nikolom Stjepanovićem iz čije je knjige upravno pravo iz prethodnog izdanja prepisivao već plagirana poglavlja.
Konačno, kao epilog nakon 15 godina, dobili smo samo ćutanje nadležnih koje svi možda malo grubo, ali surovo realno tumačimo kao opravdanje. Uopšte to ministrovanje vašeg prethodnika obeležili su stalni štrajkovi, njegovo stalno najavljivanje donošenja novih zakona o osnovnoj školi, o srednjoj školi, o visokom obrazovanju, o prosvetnoj inspekciji, o studentskom organizovanju, pretnje tehnološkim viškovima, smanjenje plata prosvetnim radnicima koji su nastavili sa štrajkom. Kao epilog tog ministrovanja imali smo polivanje vodom takvog ministra.
Naravno sve bismo to definisali sada kao jedno dezorijentisano, dezorganizovano ministrovanje bez jasnih ciljeva i usmerenja ka rešavanju problema i ispunjenju tih ciljeva.
Šta je sa mitom i korupcijom? Još jedna neuređena oblast visokog obrazovanja. Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije za 2014. godinu kaže da je oblast obrazovanja i visokog obrazovanja podložna korupciji i da je tu hitno potrebna intervencija države. Vi sada za vaše vreme ministrovanja imate situaciju gde na televiziji jedna devojka, neki bi je nazvali starleta, javno se hvali da joj je stariji gospodin, njen prijatelj kupio diplomu, doneo diplomu na poklon, a da nije polagala ni jedan jedini ispit niti da zna koji je fakultet, niti bi na pitanje umela da odgovori kako glasi njen stručni naziv. Vi kao stara nova Vlada ostajete nemi bez odgovora na ovaj slučaj. Od negde morate da počnete. Neprihvatljivo je, skandalozno je, ja sam zapanjen da do dana današnjeg niste reagovali, ne preduzimajući odgovarajuće mere.
Ako nastavite sa ćutanjem ovakve stvari će se i u budućnosti dešavati.
Na kraju gospodine ministre, 67 dana vašeg ministrovanja je kratko vreme za ozbiljne kritike na vaš račun, ali već još 33 dana i napunićete kao Vlada i kao ministar 100 dana i onda ćete biti podložni objektivnim kritikama, ali ova vaša izostala reakcija u momentu na očigledan prosvetni kriminal, ukoliko i sada kada smo javno ovaj slučaj izneli, ne reagujete, onda ubuduće nećete imati pravo da se čak ni deklarativno zalažete za poboljšanje efikasnosti i poboljšanje kvaliteta visokog obrazovanja.
Imajte u vidu da se od vas očekuje mnogo, jer previše je do sada bilo promašaja na mestima ministara prosvete ali i ostalih ministara. Šta ćete,takva je bila volja naroda. Dakle, SRS i društvena zajednica očekuju od vas što pre predlog novih prosvetnih zakona koji bi regulisali sve ove mane i nedostatke i uveli red u ovu materiju. Sve ono što vam je danas tako jasno i precizno ukazao dr Vojislav Šešelj, a evo i ja u svojoj diskusiji pokušao da doprinesem u tom smeru. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvi deo amandmana koji sam podneo, suprotno od amandmana gospodina Halimija, odnosi se na smanjenje transfernih sredstava u iznosu od 100 miliona dinara koordinacionom telu Vlade Republike Srbije za Preševo, Bujanovac i Medveđu, jer ove opštine treba da se finansiraju kao ostale lokalne samouprave u Srbiji.
Mislim da je od nacionalnog značaja da se prekine sa daljim podvajanjem i podelama jer i građani ovih opština, kao i građani cele Srbije, žive nepravedno loše u teškim ekonomsko-socijalnim uslovima koje ničim nismo zaslužili, osim možda jedanaestogodišnjim glasanjem za stranke DOS-a.
Zbog čega je ova Vlada kao i sve ostale od 2000. godine Medveđu, koja pripada Jablaničkom okrugu i u kojoj živi oko 30% građana albanske nacionalnosti, uporno spaja sa Preševom i Bujanovcem, a sve na štetu Republike Srbije?
Podnetim amandmanom u drugom delu istovremeno tražim da se ta sredstva dodele Ministarstvu za KiM i raspodele našim lokalnim samoupravama tamo, očigledno zaboravljenim od narođenih vlastodržaca.
Republika Srbija već godinama smanjuje svoje izdatke za južnu Pokrajinu. Zato iznos od 100 miliona dinara treba preusmeriti za jačanje institucija Republike Srbije na KiM. Građani srpske nacionalnosti na KiM žive u mnogo težim uslovima nego svi ostali građani i treba im jednom ozbiljnom, odgovornom, nacionalnom, sistemskom politikom stvoriti uslove za bolji i kvalitetniji život, za izgradnju puteva, vodosnabdevanje, elektrosnabdevanje, izgradnju i rekonstrukciju škola, obdaništa, bolnica i drugih projekata ili pak finansiranje zdravstva, prosvete i socijale, ali da to ne bude kao i sve vaše ostale strategije mrtvo slovo na papiru koje se neće sprovoditi.
Sada, nadam se da sam vas snagom svojih argumenata ubedio, predsednika Vlade gospodina Cvetkovića, da prihvati ovaj amandman ili sam siguran da bih ga bar ubedio kada bi mi to ovaj diskriminatorski poslovnik omogućio. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, dobro je da gospodin Halimi sad čuje i zna, kada je već u mom prvom izlaganju očigledno prečuo, da građani širom Srbije žive na rubu egzistencije, posebno građani Pčinjskog okruga, opština koje je nabrojao moj kolega Dragan Stevanović i Topličkog okruga, koji je i ovoj vladi dao nekoliko ministara. Očigledno su građani Toplice dobri jedino pred izbore i kada se ide u vojsku i ratove.
Treba tražiti od neodgovorne Vlade da ukine agencije, da izvrši reviziju privatizacije i prestane sa pljačkom pojedinih tajkuna pa ćemo svi živeti bolje. Potrebna je jedna odgovorna Vlada koju će voditi SRS i Vojislav Šešelj, pa će i gospodin Halimi imati, kao i sve nacionalne manjine i svi građani Srbije, hiperprotekcionistički tretman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam podneo odnosi se na izuzimanje penzionera od prinudne naplate poreza iz njihovih inače skromnih i nedovoljnih penzija. Zamislite ljude sa penzijom od 8.400 dinara, a do prošlog meseca je bila 7.800, kojima treba da izvršite prinudnu naplatu,
a oni od celog primanja ne mogu mesečno da skrpe ni za dva, a kamoli tri obroka dnevnog. A gde su komunalije, struja, odeća, obuća? Gde su njihovi unučići kojima treba da daju neki dinar?
Ti ljudi su izgradili ovo društvo, ovu državu, odvajali su samodoprinose i sada, kada po prirodi stvari više nisu sposobni da rade, vi biste da otimate od njih. Kažete da je Vlada gospodina Cvetkovića socijalno pravedna. U njoj sede socijalisti, junak socijalne borbe - Dušan Bajatović, preko milion i po dinara mesečno primanja. Vlada posebno treba da brine i penzionerima, u njoj sede Krkobabići koji bi hteli da se budžet spašava po leđima penzionera, pa da se još iz njihovih mizerno malih penzija i drugih socijalnih davanja vrši prinudna naplata poreza.
Kažete da je Vlada ekonomski prosperitetna, bar ste to obećavali u izbornoj kampanji, a u njoj sede kadrovi G17, uništitelji srpske privrede, srpskih banaka i zdravstvenih ustanova. Svakako ovaj amandman treba da prihvatite, ako želite da pošaljete poruku i penzioneri će vam možda i verovati da je ovo vlada evropska, sa demokratskim principima. U Vladi sede kadrovi DS koji nas, otpuštene sa posla, praznih stomaka i džepova, vode u EU koja se raspada.
Dame i gospodo narodni poslanici, današnji predlozi zakona o dodatnom zaduživanju naše države u iznosu od 83 miliona evra, neće doneti ništa dobro ni državi ni građanima, jer će i ta sredstva kao i sva ostala do sada biti utrošena bez uvida javnosti, nerazumno, bez kontrole, a samim tim i bez pozitivnih efekata.
Upamtite dobro, građani Srbije, usvajanjem ovih predloga zakona bićete dužniji za 83 miliona evra, a opet ćete biti bez posla, bez standarda i novca za osnovne životne potrebe i to nakon 11 godina vladavine demokratije u Srbiji.
Dok prosečan građanin ne može da zamisli 100 evra u svom džepu, Vlada Borisa Tadića vodi Srbiju u dužničku krizu iz koje ćemo teško izaći.
Predlog zakona o zaduživanju od 13 miliona evra kod Komercijalne banke za kupovinu i adaptaciju zgrade Aeroinženjeringa apsolutno je nerazuman, rasipnički, samim tim i suvišan. Ako uzmemo u vidu tržišno realnu veoma malu cenu preduzeća u stečaju, kao što je Aeroinženjering, koji je još metodom neposredne pogodbe, prodaje, Agencija za privatizaciju za čak osam miliona evra.
Zapamtite dobro, vladina agencija prodaje Vladi zgradu ovakvog izgleda, zapuštenu, staru, bez uslova za potrebe suda za osam miliona evra, dok će još pet miliona evra na čaroban način nestati u rekonstrukciji zgrade za potrebe Prvog osnovnog suda, jer kako kaže državni sekretar Homen, koji je do ramena umešan u aferu Luke Beograd, tek će tada kada svaki sudija ima svoju sudnicu imati i uslove za rad.
Dakle, građani Srbije, do danas nije bilo pravde samo zato što sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu nisu imali adekvatnu zgradu od 13 miliona evra, a od danas možete samo zamisliti kakva će vas pravda snaći u reformisanom pravosuđu sa basnoslovno skupim prostorijama parničnog odeljenja Prvog suda u Beogradu, koji Vlada kupuje od sebe same za osam miliona evra, plus pet miliona evra za adaptaciju, umesto da se ta sredstva ulože direktno u proizvodnju ili u izgradnju porodilišta, bolnica, škola i vrtića.
Da bi tragedija bila još veća, u razlozima za stupanje na snagu ovog zakona pozivate se na hitnost i neophodnost uzimanja ovog kredita, jer kako kažete, moguće je jednostrano raskidanje ugovora od strane Aeroinženjeringa u stečaju, a svi znaju da apsolutno kontrolišete i Agenciju za privatizaciju i stečajne upravnike i sve nivoe i mehanizme vlasti, tako da navodno baš ste se uplašili raskida ugovora, samo što vam to niko ne veruje.
Osim toga, nezamislivo je i stavljanje na dnevni red naredna dva sporazuma o zajmu, prvi u iznosu od 45 miliona evra za rehabilitaciju sistema daljinskog grejanja u četvrtoj fazi, a ne navodite šta je bilo urađeno u prethodne tri faze i drugi od 25 miliona evra za program vodosnabdevanja i kanalizacije u opštinama srednje veličine u drugoj fazi, bez podnošenja izveštaja šta je bilo u prvoj fazi.
Dalje, iz Predloga zakona nejasno je kojim će se to preduzećima za proizvodnju toplotne energije podeliti zajam od 45 miliona evra i kojim će se to opštinama odobriti i raspodeliti kredit od 25 miliona evra. Srpska radikalna stranka neće glasati za dodatno zaduživanje svog naroda koji ne zna gde će ta sredstva otići, a još manje na koji način će biti iskorišćena.
Razumem vaš motiv za nova zaduženja, državna kasa je prazna, a novac vam je potreban. Ako pogledamo finansijsko stanje države, slobodno možemo reći da smo finansijski Titanik u kojem curi na sve strane, dok orkestar Borisa Tadića svira davljenicima, odnosno građanima Srbije, lepu pesmu o EU.
Kabinet Mirka Cvetkovića verovatno će ući u istoriju kao Vlada koja je najviše zadužila građane Srbije, ako se saberu samo veliki dugovi Srbije u mandatu ove Vlade, plus današnjih 83 miliona evra, za 3,5 godine pozajmili ste šest milijardi evra.
Zaduživanje po principu – uzmi sve što ti život pruža dok si na vlasti, je apsolutno nemoralno, jer će vaše dugove morati da vraćaju naredne generacije, samo u narednoj godini za kamate će biti potrebna milijarda evra. Srbijo, građani Srbije, probudite se. Vreme je da vidite ko vodi Srbiju i kuda je vodi. Ovi vladini sporazumi o zajmovima samo su još jedan dokaz da na čelo države moraju doći ozbiljni ljudi, da na čelo države mora doći SRS, koja jedina može obezbediti građanima Srbije dostojanstveni život, jer se vlast u Srbiji ne vrši u korist pojedinaca i državnih funkcionera Amerike, Nemačke, EU i njihovih banaka, već u korist građana Srbije i države Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, teško je danas govoriti o opštem interesu i načinu njegovog ostvarivanja u oblasti kinematografije u državi u kojoj interese imaju svi, i Amerika i EU i Hrvatska i Albanija i Turska i strane banke i domaći tajkuni i novorođeni vlastodršci, jedino ih građani Srbije nemaju.
Ono što odmah privuče pažnju kod ovog predloga zakona je vaše sveopšte zalaganje da uredite oblast kinematografije i ta ideja provejava kroz ceo tekst zakona. Navodno je važeći Zakon o kinematografije iz 1991. godine prevaziđen usled društveno ekonomskih promena i tehnološkog razvoja koji je uticao na promenu tih odnosa, kako nekoliko puta tvrdite u Predlogu zakona, i toliko ste zabrinuti zbog toga da donosite ovaj predlog zakona koji će se primenjivati tek od jula naredne godine. Dok je prethodnim DOS-ovim ministrima kulture ovaj predlog zakona o kinematografiji odgovarao, vi ste se setili da uvažite nastale društveno ekonomske odnose, samo ne kažete koje. Bedu, siromaštvo, nezaposlenost, razaranje privrede i poljoprivrede, pad kupovne moći naših građana, koji prosto ne mogu da veruju šta ih je snašlo na ovom jedanaestogodišnjem putu u Evropu, kojim ih vode sve DOS-ove vlade od 2000. godine?
Da biste vi kao jedan dobar i brižan ministar kulture sve to ispravili, donosite zakon sa početkom njegove primene tek od jula naredne godine, a jula naredne godine biće formirana nova vlada i šta tada? Da li vi kao nadležni ministar kada donosite ovaj zakon, da ga ne biste primenjivali, da li bar možete da garantujete njegovu primenu kasnije? Naravno da ne. Predlog zakona je loš i za novog ministra kulture, ko želi odgovorno da radi svoj posao, biće neupotrebljiv.
Dalje, u članu 10. koji definiše opšti interes u oblasti kinematografije, u stavu 5. govorite o podsticanju obnove, održavanja i standardizacije bioskopske mreže, kao da vas je prethodni zakon ili bilo šta drugo sprečavalo u tome, a vrlo dobro znate da bioskopska mreža od svog osnovanja nikada nije bila u jadnijem stanju nego što je danas. Uprkos tome, u stavu 7. uvodite besmislicu koja košta, citiram – objedinjeni informatički centar za prodaju bioskopskih ulaznica. Sada, zamisliste situaciju, u Prokuplju se proda ulaznica za bioskop i to se evidentira u centru u Beogradu. Ali, postoji jedan problem, u Prokuplju bioskop ne radi. Zato se proda ulaznica za bioskop u Kuršumliji, i to bi se evidentiralo u centru, kad ono ni bioskop u Kuršumliji ne radi. U Žitorađi i Blacu očekujemo iznenađenje, ali ni tamo bioskopi ne rade. U Topličkom okrugu, gospodine ministre, bioskopa nema.
Na sreću, tu je Niš, centar kulture južne Srbije, ili bi makar to trebalo da bude, u Nišu od bioskopa, kojih je bilo šest, radi samo jedan, i to Dom vojske, a ostali su zbog vašeg ekonomsko-tehničkog napretka prerasli u diskoteke i folkoteke. Pre par dana deca iz osnovnih škola u Nišu uplatila su po dvesta dinara za 3d animaciju, ali ih je u Domu vojske dočekao 1d običan animirani film, zato što ne postoji adekvatna sala za 3d animaciju. Možete da zamislite to razočarenje dece koja su shvatila da su prevarena, no, uostalom cela Srbija je razočarana i prevarena.
Osim toga, ista deca iz niških osnovnih škola organizovano su preko škole gledala film "Montevideo", te je nemoguće da se ne zapitate svi vi odgovorni za stanje kulture danas u Srbiji – ko je kompetentan da sudi o vaspitno obrazovnoj komponenti filma za decu tog uzrasta i da za to još odabere "Montevideo"? Neke mehanizme kontrole predviđate u ovom predlogu zakona, ali to nije dovoljno.
Paradoks svoje vrste postignut je na drugoj strani obrazloženja ovog predloga zakona, gde kažete da se naša država prema kinematografiji odnosi kao prema prioritetnoj delatnosti, a da ćete donošenjem ovog zakona, pored razvoja nacionalne kinematografije, pomagati i razvoju svetske kinematografije. Sada mora biti genije onaj koji je napisao ovaj predlog zakona kojim će se pomoći svetskoj kinematografiji. To je u najmanju skandalozno, a onda u razgovoru sa kolegama, neki od njih kažu – ma, šali se ministar, ne zamerite mu, ne misli on to ozbiljno. Država koju vodite se jedino prema uvozu i čuvanju privrednog monopola pojedinih tajkuna i stranih banaka, koje oguliše kožu naših građana, odnosi kao prema prioritetnim delatnostima.
Vaš zakon osnivanjem filmskog centra Srbije neće doneti promene u vezi sa produkcijom, koja je apsolutno zaključana u Beogradu, jer se film snimi van Beograda samo kada neko iz Beograda ima interes da ga snimi.
U Nišu postoji filmski festival, a ne postoji ni jedna producentska kuća koja može da snimi igranu strukturu, jer nema kapitala. Kako nema kapitala? Zato što je u Beogradu svaki iole poznatiji glumac otvorio producentsku kuću i kada se javi na konkurs Ministarstva, on dobija reference, jer mu preporuku pišu kolege glumci koji, takođe, imaju producentske kuće, dobija novac i sad on vraća kolegama, oni glume kod njega. Zatim, on piše preporuku za kolegu koji je ranije njemu napisao, glumi kod njega u filmu i sve tako u krug.
Osim toga, ne navodite administraciju koja prati osnivanje filmskog centra, ne navodite ni postojanje direktora, upravnog odbora, nadzornog odbora, a sve to treba da stoji u tekstu Predloga zakona. Ovako, ono što nudite poslanicima, to je mačka u džaku, jer u Ministarstvu kulture nema sposobnih ljudi koji bi obavljali sve te poslove.
Dalje, u članu 17. predviđate da na konkurs za finansiranje projekata proizvodnje domaćih filmova, predloge odluka donosi komisija od pet članovi iz reda istaknutih umetnika u oblasti kinematografije, ne predviđajući da ti članovi ne smeju biti ni na koji način povezani sa učesnicima konkursa, što je najbitnije u celom tom procesu konkursa.
Međutim, u iste te umetnike vi nemate poverenje, već na osnovu njihovog predloga tek Upravni odbor Filmskog centra Srbije donosi odluku o izboru projekata za finansiranje, a pri tom ne znamo ni kako se bira upravni odbor, ni koliko članova ima. Kao vrhunac principa donosimo zakon da se ništa ne bi promenilo, da sve ostane isto. Još se pored svega toga ostavlja mogućnost ministru da bliže uređuje kriterijume, merila za izbor projekata za finansiranje.
U članu 38. Predloga zakona dajete isuviše preveliki rok od 12 meseci Filmskom centru Srbije za usklađivanje organizacije akata i poslovanja sa odredbama ovog zakona. Nema tu efikasnosti, nema tu energije. Čini mi se da ste se umorili ovih 11 godina, odnarodili ste se od onih koji su vas sve ovo vreme birali i vreme je da odete.
Na kraju vašeg predloga zakona, kao šamar posle batina, čitaoca čeka interesantna izjava usklađenosti propisa sa propisima EU, koju ste očigledno popunili na osnovu neke tabele, formulara, obrasca, upitnika. Najpre potvrđujete usklađenost ovog predloga zakona sa odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Setićete se, to je onaj sporazum posle čijeg usvajanja, pre tri godine, građani Srbije ne žive ni za jednu nijansu bolje, za koju se zajedno sa DS zdušno zalagao Tomislav Nikolić i koji mu je bio spoljni navodni razlog sukoba sa SRS.
Zatim, u stavu 4. ove izjave potvrđujete da je Predlog zakona potpuno usklađen sa propisima EU, a ona pred raspadom. U srednjem veku crkva je održavala vlast lepim pričama o zagrobnom životu pa su ljudi, koji su se mučili kao danas građani Srbije, mislili da će nagrada uslediti posle smrti. U Srbiji se, pak, danas servira priča da ova nemaština i nezaposlenost traju samo dok se ne uđe u EU, a onda med i mleko, posao evropski standard, evropske plate. Dobro bi bilo da nas danas prime u EU, da vide građani koji to ne znaju, da vidi srpski seljak, radnik, intelektualac, da ga čeka još teži život, jer posla nema ni u EU. Tada bi 90% građana Srbije glasalo za SRS i Vojislava Šešelja, da se konačno zaustavi pljačka i propast Srbije, uposli selo, grad, pojača privreda i građevinska operativa. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman narodnog poslanika dr Gordane Paunović-Milosavljević treba prihvatiti, jer stavlja obavezu i nadležnost Ministarstva zdravlja da bliže propisuje uslove o deklarisanju i označavanju predmeta opšte upotrebe.

Vaše ministarstvo i vi gospodine ministre ste nadležni za sprovođenje, odnosno ne sprovođenjem odluke Vlade Republike Srbije o osnivanju opšte bolnice u Prokuplju, jer pravu besmislicu predstavlja činjenica da je Dinić Dragan u Prokuplju direktor zdravstvenog centra, koji nakon deobnog bilansa sa domom zdravlja, formalno-pravno više ne postoji, već je još 14. avgusta trebalo da se preregistruje u opštu bolnicu.

Pošto je opšte poznato da srpski radikali uvek govore jezikom činjenica, pred nama je danas odluka o osnivanju opšte bolnice u Prokuplju, odluka Vlade doneta 30. juna 2011. godine, a objavljena u "Službenom glasniku" 6. jula iste godine, trebalo da stupi na snagu 14. jula, što znači da je Vlada bila dužna da do 14. avgusta imenuje VD direktora opšte bolnice u Prokuplju.

Osim toga i načelnik Topličkog okruga i četiri predsednika opština iz okruga, doduše jedan Nebojša Milosavljević, u međuvremenu je smenjen, jer je protivzakonito oduzimao odborničke mandate u SO Blace, SRS, oduzevši svih pet i dodelivši ih ljudima koji su isključeni iz SRS, jer su obećali poslušnost, da bi isti nakon dva meseca glasali za njegovu smenu, ali oni ništa drugo nije ni zaslužio.

Neću ulaziti u te stranačke i međustranačke sukobe vlasti u Prokuplju, jer je svima nama stalo do legalnog i redovnog funkcionisanja zdravstvenih ustanova i u Prokuplju i u Srbiji, a i ovaj amandman se isključivo odnosi na nadzor, kontrolu, nadležnosti prava i obaveze.

Mislim da ne može u obrazloženju za ne prihvatanje ovog amandmana da kažete da se ne može ovaj amandman usvojiti, jer u Predlogu zakona o državnoj upravi stoji ova vaša predložena formulacija.

Mislim, a nadam se da ćete se i vi složiti samnom, da ne može Zakon o državnoj upravi bliže da određuje materiju o zdravstvenoj ispravnosti predmeta opšte upotrebe nego li sam Zakon o zdravstvenoj ispravnosti predmeta opšte upotrebe.

Isti taj Dinić Dragan, sada na slobodi, protiv koga je podneta i krivična prijava, naravno, pretpostavka nevinosti po zakonu i postoji, očigledno svestan svog rada, on je u krugu zdravstvenog centra, nepostojećeg zdravstvenog centra, čiji on i te kako postojeći direktor, sazidao crkvu i sada u Prokuplju postoje različita mišljenja. Jedni misle da mu je crkva potrebna u blizini da bi okajao svoje grehove lakše, a dok drugi deo građanstva u Prokuplju misli da je to zbog izbora koji se približavaju, jer kakva mu je politička budućnost uskoro će moći jedino da radi na crkvenom održavanju.

Mislim da ministar apsolutno treba da bude upoznat sa dramatičnom, kritičnom i katastrofalnom situaciju u zdravstvenom centru i da što pre reaguje, jer nikome nije u cilju da zdravstvena zaštita naših građana bude po strani.

Ovog Dinića je danas lakše odvojiti od hrane, vode i hleba nego li od funkcionerske fotelje. Osim toga, radio je tako što je doktore i medicinske sestre zapošljavao na po dva meseca, ali tako što su za dva meseca bili plaćeni, za dva meseca radili džabe…

Whoops, looks like something went wrong.