Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nikola Savić

Nikola Savić

Srpska radikalna stranka

Govori

Slažem se ja da svaka zdravstvena ustanova ima čitač ovih zdravstvenih knjižica, ali šta raditi u onim slučajevima kada, recimo, nestane struje, kada taj čitač nije u funkciji? Imali smo takve prilike. Ja sam, pre svega, podnoseći ovaj amandman, mislio na te stvari. Jednostavno, moraju se predvideti sve eventualnosti kako ne bi trpeli naši građani, odnosno naši pacijenti.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima sa predlogom da se uvrsti u današnji dnevni red ovog zasedanja.

Srpska radikalna stranka odavno ukazuje da postoji veliki problem sa izdavanjem i štampanjem udžbenika, jer danas imamo situaciju da udžbenike piše svako, izdaje svako i svako vrši njihov odabir. Bilo bi normalno da kvantitet dovede do kvaliteta, ali ovde imamo potpuno obrnutu situaciju. Imamo potpuno nakaradne udžbenike.

Ja sam na prošloj sednici pokazivao ilustracije kakve sve naslovne strane postoje u našim udžbenicima. To više neću činiti, jednostavno, stid me da to pokažem. Ali, udžbenici su ipak stvar o kojoj država mora i te kako da vodi računa.

Sutra će, za pet, deset ili više godina nekome pasti na pamet da maše udžbenicima iz ovog perioda, jer imamo udžbenike na kojima je Kosovo prikazao kao izdvojeno iz Republike Srbije i onda će taj neko da kaže – pa, šta hoćete, jel vidite kakav ste udžbenik imali pre toliko i toliko godina. Dakle, vi ste se odrekli Kosova i to pokazuju ovi udžbenici, kao što i mi danas pokazujemo udžbenike iz nekog ranijeg vremena. Svi smo možda imali priliku da se na društvenim mrežama upoznamo sa udžbenikom Kraljevine Crne Gore iz 1907, 1908. godine, gde se pokazuje podatak da u Crnoj Gori u 95-96% žive Srbi pravoslavci, a ostatak čine građani islamske i katoličke veroispovesti. Dakle, ovaj problem sa udžbenicima i te kako postoji i ne sme se nikako zanemariti.

Evo, mi smo juče imali jednu zaista neprijatnu i nemilu situaciju u Parizu, u Srpskom kulturnom centru, gde ste videli kako je pod pritiskom nekih ljudi sa zapada uklonjena izložba koja je posvećena 20-to godišnjici NATO bombardovanja, jer, navodno, tu treba da dođu predstavnici sila koje su nas bombardovale i to je nešto što je nedopustivo. Tako slično se dešava i sa udžbenicima.

Zato apelujem na vladajuću većinu da prihvati ovu tačku dnevnog reda, o kojoj bi raspravljali na ovoj sednici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS po ko zna koji put želi da ukaže javnosti da je ovo jedan neustavan zakon i pravo pitanje je ovde - kako i na koji način i zbog čega se ovakav zakon uopšte našao na dnevnom redu, pogotovo što je on došao od jedne opozicione ili, bolje reći, tzv. opozicione grupe.

Mi se zalažemo za to da u Srbiji ne treba da postoje pokrajine, jer Srbija je ionako mala zemlja, ali ako prihvatimo stanje onakvo kakvo jeste, ako polazimo od Ustava, svi moramo znati da glavni problem države Srbije danas nije AP Vojvodina, nego je to AP Kosovo.

Mi znamo da je taj deo naše zemlje pod okupacijom i sada umesto da sve svoje snage skoncentrišemo i da se bavimo problemom AP Kosovo, neko se ovde dosetio da u ovom parlamentu treba razgovarati o AP Vojvodini iako, na svu sreću, tamo nema nikakvih problema kakvih imamo dole na teritoriji AP Kosovo i Metohija.

Dakle, želim još jednom da ukažem da umesto da razgovaramo o KiM, o tome kako i na koji način sprovesti Rezoluciju 1244, kako vratiti na Kosovo 1.000 policajaca i 1.000 carinika, mi se ovde zamajavamo, evo već drugu nedelju, o jednom zakonu koji je neustavan i koji uopšte nije trebao da se nađe na dnevnom redu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima sa zahtevom da se pomenuti predlog uvrsti u dnevni red ovog zasedanja.

Svima nama je poznato da problem sa udžbenicima odavno postoji. Međutim, u poslednjih nekoliko godina taj problem je itekako kulminirao. Jednostavno, imamo situaciju da udžbenike piše svako, izdaje svako i svako vrši njihov odabir. Umesto da kvantitet dovede do kvaliteta, desilo se upravo obrnuto. Kao da su se autori i izdavači takmičili ko će prirediti gori i nakaradniji udžbenik i ako se ovo malo više pogleda, ako se pogleda kakvi su ti udžbenici bukvalno ima samo jedan zaključak, a to je da su ti izdavači i autori plaćeni da naprave takve udžbenike.

Zakon je koncipiran tako da u okviru jedne te iste škole iz jednog te istog predmeta postoje različiti udžbenici različitih autora, pa onda u jednom odeljenju u školi se uči jedno po jednom udžbeniku, u drugom odeljenju drugo. Najveći problem se stvara kod onih udžbenika koji se odnose na nacionalnu kulturu i na nacionalnu istoriju, tamo gde su u pitanju dve najosetljivije oblasti.

Mi u SRS nismo za to da jedna izdavačka kuća ima monopol u ovoj oblasti, pa makar to bila i državna institucija, kakav je Zavod za izdavanje udžbenika, ali smo svakako za to da u ovoj oblasti mora da vlada red. Znači, ne smemo dozvoliti ovo što smo imali do sada. Imali smo udžbenike koji na najklasičniji način vređaju javni moral građana Srbije.

Tako, u jednom udžbeniku iz matematike za drugi razred osnovne škole stoji ilustracija gde devojčica pere ruke iznad lavaboa, čija slavina podseća na muški polni organ. Da je to zaista tako, evo i u prilog slika, kamera može da vidi. Pogledajte o čemu se tu radi.

Dalje, pre dve tri godine jedna izdavačka kuća je izdala atlas za decu gde je afrički kontinent takođe prikazan u obliku muškog polnog organa. Pogledajte sa kakvim udžbenicima se susreću naša deca. Dakle, apelujem na vladajuću većinu da usvojimo ovaj predlog kojim sam tražio da svima onima koji su priređivali i štampali ovakve udžbenike, da im se oduzme trajna licenca za ovu delatnost. Hala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o ugostiteljstvu. Kao što ste mogli da vidite, ovaj član govori o ugostiteljskim objektima koji se odnose na posebne grane turizma kao što je nautički turizam, plovni turizam itd.

Ako se malo pogleda suština ovoga zakona i obrazloženje koje vi ovde dajete, kaže se da se zakon donosi da bi se sprečila siva ekonomija. Naravno, niko nema ništa protiv toga, treba svesti na minimum tu sivu ekonomiju, ali mislim da to nije rešenje svih problema. Ima mnogo stvari i u ovoj oblasti i u oblasti turizma koja je kompatibilna sa ovom granom i koju treba rešiti na drugačiji način. Ta borba protiv sive ekonomije neće rešiti sve probleme.

Zakon predlaže da se određeni broj, veći broj nadležnosti prenese na jedinice lokalne samouprave, što samo po sebi nije loše, ali opet se tu javlja jedan problem druge vrste, a to je da različite lokalne samouprave na različite načine prilaze ovom problemu. Sada već imamo situaciju da po teritoriji Srbije pojedine lokalne samouprave propisuju takse koje nisu primerene trenutku i ekonomskom i finansijskom ambijentu u kojem žive naši građani, tako da ima veći broj pritužbi građana, ne građana koji se bave ugostiteljstvom, čak ima i situacija da zbog tako velikih taksi dolazi i do zatvaranja objekata. Dakle, moralo se voditi računa i o ovoj stvari. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 3. ovoga zakona kojim sam tražio da se neke stvari bolje i na precizniji način definišu.

Znate, ugostiteljstvo je ipak jedna specifična oblast, ali država danas ugostiteljstvo shvata, pošalje inspekciju, bilo tržišnu, finansijsku, komunalnu, sanitarnu, itd, uteraj strah u kosti vlasnicima ugostiteljskih objekata i oni će morati da ćute.

Znači, to nije pristup kakav treba da bude prema toj delatnosti. Država kroz svoj zakon, pre svega, treba da bude garant i servis u ovoj delatnosti, kao i u svim delatnostima, pogotovo što znamo svi da u ovoj oblasti država ništa nije učinila i sve ono što postoji u ovoj oblasti, to su isključivo uradili sami vlasnici ugostiteljskih objekata. I ne samo da su sami uradili, nego prilikom investiranja u te svoje objekte nailazili su na niz prepreka, niz administrativnih problema. Imamo puno puta situaciju da i ona infrastruktura koju je trebala da uradi lokalna samouprava, ni to nije urađeno, nego su jednostavno ljudi morali sami ili da traže veze, ili da podmićuju, ili sami da investiraju da bi se, recimo, deo ulice asfaltirao do njih, da bi se pojačao napon u trafou, itd.

Dakle, nije cilj ovog zakona da se kažnjavaju ljudi, da se spreči siva ekonomija, što se slažemo da se spreči, međutim treba naći neku razumnu meru da ipak ova delatnost funkcioniše na adekvatan način. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o turizmu.

Turizam i ugostiteljstvo su kompatibilne grane, kompatibilne delatnosti i, da se ne bih ponavljao, sve ono što sam govorio u mojim prethodnim amandmanima, a vezano za ugostiteljstvo, to se odnosi i na turizam. Međutim, u turizmu postoji veoma veliki broj propusta, ali ne bih sada govorio o propustima turističkih organizacija i turističkih delatnika nego o propustima države i državnih organa. O propustima turističkih delatnika ću govoriti u svom narednom amandmanu.

Naime, svi svedoci da zadnjih desetak godina, pa možda i više, nema slučaja da se nije desilo da neko od turista ne dobije uslugu koju je uplatio, iz razloga što agencije ili nisu prenele određena sredstva u hotele gde treba da budu smešteni turisti, ili iz sličnih razloga.

Sada, posle svake takve situacije slušali smo priče da je to zadnji put, da država to više neće tolerisati, da je to nešto što je nedopustivo. Međutim, evo prošle godine, kako reče koleginica Jovanović, imali smo šest slučajeva možda i više, ne mogu baš tačno da kažem, šest agencija koje nisu ispoštovale.

Dakle, uloga države, uloga zakona, uloga ministarstva je upravo u tome da obezbedi da svako ko je platio uslugu tu uslugu i dobije, a kroz inspekcijske i druge organe mora da vodi računa o tome kako će se to odraditi i da li će to biti onako kako treba. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici i ovaj moj amandman koji sam u ime SRS podneo na član 2. Predloga ovoga zakona ima za cilj da se na bolji i precizniji način definišu pojmovi koji su predmet ovoga zakona.

Nije ni potrebno naglašavati da je turizam danas jedna od najvažnijih grana mnogih zemalja, pa čak u mnogim zemljama to je ne samo najvažnija grana i najprofitabilnija delatnost, koja najvećim delom puni budžet tih zemalja, kao recimo što je Španija, Grčka, Hrvatska itd.

I sada, ako zapostavimo činjenicu da Srbija nema more, u svim ostalim turističkim segmentima Srbija, ne samo da se može porediti sa ovim zemljama, nego je i ispred ovih zemalja. Ako, pogledamo geografiju i statističke podatke naše zemlje videćemo da je Srbija zemlja koja ima najveći broj banja u odnosu na svoju teritoriju i u odnosu na broj stanovnika.

Međutim, imamo situaciju da u tom segmentu po pitanju tog banjskog turizma situacija ni izbliza nije iskorišćena i tu postoji ogroman, ogroman prostor da se nešto dodatno uradi. Ovo pogotovo zbog činjenice što je banjski turizam tesno povezan sa zdravstvenim turizmom, tako da imamo priliku da praktično ono što bi se reklo dva u jedan, da ljudi imaju i turističku ponudu i ujedno da rešavaju svoje zdravstvene probleme.

I naravno ovde treba pomenuti, ajde da kažemo i verski turizam Srbije kao zemlje velike kulturno istorijske tradicije, i te kako ima šta da ponudi turistima. Međutim, mi ovde umesto da rešavamo ove probleme, mi zakone donosimo po evropskim standardima i gledamo da se prilagodimo njima umesto da zakon prilagodimo našim okolnostima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, i ovaj moj amandman koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS, ima za cilj da se na bolji i precizniji način definišu neki pojmovi u ovom Zakonu.

Ranije sam napominjao da je ovo izuzetno važna privredna grana koja se razvija svakim danom. Pošto ja dolazim iz grada Niša, mogu da kažem da je pravo zadovoljstvo vikendom prošetati ulicama grada Niša, gde ćete na svakom koraku sresti nekog od stranih turista. Najviše tih stranih turista je iz Bugarske, mada ima dosta njih iz Makedonije, Rumunije i još nekih drugih zemalja.

Hvala Bogu, Niš kao grad ima šta da ponudi u turističkom pogledu. Tu je čuvena i nadaleko poznata Ćele-kula, Arheološko nalazište Medijana, spomen kompleks „Čegar“, Niška tvrđava, Spomen-park Bubanj i još mnogo toga.

Zato smatram da bi država Srbija trebala da više ulaže u ovu granu, jer je očigledno da su savremeni tokovo i savremeni trendovi takvi da sve veći broj ljudi iz celog sveta ima značajnu i pojačanu želju i mogućnosti za putovanjem. Naravno, Srbija je jedna od poželjnih destinacija u svakom pogledu, jer tu imaju šta da vide, pre svega, zbog gostoprimstva naših samih građana.

Dakle, nemojte vi donositi zakon samo zbog toga što to traži EU. Ako je to jedini razlog bolje da ga i ne donosimo. Očigledno je da u ovoj grani, u ovoj oblasti postoji ogroman prostor za napredak i ove privredne grane i samim tim prostor za punjenje budžeta Republike Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, i ovaj moj amandman koji sam podneo u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke ima za cilj da se na bolji i precizniji način definišu pojmovi koji su predmet ovog zakona.

Već sam u prethodnim amandmanima govorio o tome da ova privredna grana pruža velike mogućnosti i velike perspektive. Dakle, svima nama je jasno da u ovoj oblasti vladaju neki novi trendovi i to treba iskoristiti.

Zato apelujem na Ministarstvo i Vladu da se ne gubi vreme, nego da se gleda da se iz ove oblasti, znači iz ove privredne grane izvuče maksimum.

Svima nama je poznata činjenica da Srbija ima dva izrazito velika prijatelja među dve velike države, dve velike svetske sile, a to su Rusija i Kina. Ne činimo dovoljno da bi unapredili turističku saradnju sa tim zemljama, a da bi to bilo moguće pre svega treba otvoriti veći broj avio linija između gradova tih zemalja, niškog aerodroma i naravno beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“ i ukoliko bi došlo do tako nečega, a imamo neke naznake da se o tome govori, onda verujte da bi broj turista i te kako se povećao u odnosu na postojeće stanje.

Ako znamo da je Kina zemlja sa preko milijardu stanovnika, Rusija je ogromna zemlja, a iako sa 150 miliona, i ako uračunamo tu i post-sovjetski prostor, to je negde preko 200 miliona stanovnika. Evo, recimo, ja apelujem na ministra i predlažem Ministarstvu i Vladi da se otvori za početak linija Niš-Sankt Petersburg i, verujte mi, sve neke analize govore da bi ta avio linija i te kako bila profitabilna da bi se tražila karta više.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 6. Predloga zakona o Centralnom registru stanovništva.

Naravno, ovo je jedan vrlo značajan zakon, jer ovaj zakon tretira materiju gde su sadržani svi mogući podaci o svim našim građanima.

Međutim, ovaj zakon bi baš iz tog razloga trebao da bude u pravom smislu servis građana, da građanin ne mora da šeta od šaltera do šaltera kada treba da vadi neku dokumentaciju, jer to može da se vidi, hvala bogu, sada je informaciona tehnologija na takvom nivou da se sve može proveriti trenutno i u bilo kom mestu. Međutim, to još uvek nije tako.

Mi smo ovde u načelnoj raspravi čuli od predstavnika Vlade da tu postoji i tajnost podataka itd, što na neki način i jeste tačno. Međutim, sa druge strane, ako pogledamo o kakvoj tajnosti podataka se ovde može govoriti ako danas svaki aktivista vladajuće stranke poseduje najažurniji birački spisak sa njegove teritorije?

Vremena se menjaju. Ovo nije vreme Ozne, Udbe, itd. Jednostavno, sada su prisutne društvene mreže, gde svako od građana daje sam podatke o sebi, neki svesno, neki nesvesno i jednostavno se dosije jednog čoveka može pratiti i mimo tih stvari.

Prema tome, mislim da bi ovaj zakon trebao da se primenjuje u onom pravom smislu, da omogući građaninu sve ono što ga sleduje, da ne šeta, kao što sam rekao, od šaltera do šaltera, ali ovde, pre svega, čini mi se da ovaj zakon ima tu svrhu, da služi onima koji su na vlasti više nego običnim građanima.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti hrane.

Ovo je još jedan od zakona koji se donosi po nalogu EU, a SRS vas stalno upozorava da ono sve što dolazi iz EU nije dobro po Srbiju. Po pravilu nije dobro za Srbiju, ali vi uporno forsirate te evropske zakone.

Što se tiče hrane, nije potrebno ni govoriti od kolikog je to značaja za stanovništvo i za našu zemlju. Međutim, znamo da se danas velike količine hrane uvoze baš iz tih zemalja EU, iako je država Srbija bila poznata kroz svoju istoriju kao zemlja koja je bila samodovoljna u proizvodnji hrane i bila je izvoznik hrane.

Mislim da ne postoji prava kontrola svega toga što se uvozi ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što znamo da nemamo dovoljan broj tih sanitarnih inspektora, a hrana koja nam se uvozi, pre svega, o tome odlučuju ovi trgovinski lobiji i zato nije ni slučajno što se uvoze ogromne količine hrane iz ratnih rezervi nekih zemalja, pa tako da imamo govedinu iz Argentine koja ko zna koliko je stara i još neke druge stvari.

Mi kao država ovoj stvari moramo posvetiti mnogo veću pažnju da ne bi došlo do trovanja, odnosno oštećenja zdravlja našeg naroda. Imali smo situaciju pre nekoliko meseci kada se u Srbiji otvarao trgovinski lanac „Lidl“. Videli smo tamo koliko je naših ljudi, ljudi sa manjim kućnim budžetom bilo prinuđeno da kupuje hranu po jeftinoj ceni, iako niko nije tada ispitao kvalitet te hrane. Da ne govorim o GMO hrani. O tome ćemo nešto kasnije. O tome su pričale moje kolege.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 3. Predloga zakona o sredstvima za zaštitu bilja.

Ovaj moj amandman je u skladu sa stavom SRS prema EU. Mi vas uporno upozoravamo da nije dobro sve ono što dolazi iz EU, da od mnogo toga što vi ovde predlažete i usvajate Srbija i srpski narod imaju štete, a da je tako to je potvrdio i predsednik države i predsednik vaše stranke, vladajuće stranke, i mislim baš u vašem mestu u Sremskoj Mitrovici, gospodine ministre, kada je napokon priznao građanima da je EU jedna obmana i jedna iluzija.

Ako vam je baš toliko stalo do te EU, pa dajte da uradimo ono što su radili nekada Bugari, Rumuni, kada su usvojili sve one evropske zakone bez prevođenja na engleski, izglasali to i završili sa time.

Ali, da se vratim konkretnim stvarima u amandmanu.

Naravno da je svima jasno da savremena poljoprivredna proizvodnja nije moguća bez sredstava za zaštitu bilja, ali tu sad postoji jedna druga stvar o kojoj ovde u zakonu nema reči i o kojoj ovde niko iz Vlade nije govorio, a znamo da prinosi koji se ostvaruju tretiranjem ovim sredstvima nisu mogući bez nekih štetnih posledica. Ovde su možda najvažnije da je ovaj zakon trebao da vidi kakve i kolike štetne posledice izazivaju ta sredstva za zaštitu bilja, jer jednostavno nemoguće je ako sa jedne strane negde uzmete, negde to mora i da vratite i da dodate. Ali, ovde vidim da nije bilo toga tako da smatram da će primena ovog zakona, pored svih onih pozitivnih stvari, imati takođe i negativne posledice, a to su pre svega posledice po zdravlje stanovništva koje se uvek prikazuju i osećaju naknadno.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima, sa zahtevom da se uvrsti u dnevni red ovoga zasedanja.

Naime, svima je poznato da problem sa udžbenicima odavno postoji, ali je ovaj problem u poslednje vreme kulminirao jer udžbenike piše svako, izdaje svako i svako vrši njihov odabir. Umesto da kvantitet dovede do kvaliteta desilo se upravo obrnuto, kao da su se autori i izdavači takmičili u tome ko će uraditi i izdati lošiji i nakaradniji udžbenik.

Ovo je posebno vidljivo u onim najosetljivijim oblastima, kao što su udžbenici koji tretiraju nacionalnu kulturu i nacionalnu istoriju. Sadašnji zakon je koncipiran tako da svaka škola ima različite udžbenike iz različitih predmeta, pa čak i iz jednog istog predmeta u jednom istom zanimanju postoje različiti učenici.

Mi u SRS nismo za to da jedna izdavačka kuća ima monopol u ovoj oblasti, makar ona bila i državna, ali smo svakako za to da se ovde konačno mora uvesti red.

Poznato je da danas monopol u ovoj oblasti drže izdavačke kuće iz Slovenije i Hrvatske i one polako potiskuju sve ostale izdavače kao što je Zavod za izdavanje udžbenika i još neki drugi izdavači.

Danas imamo situaciju, a to možete svi proveriti, da imamo udžbenike koji na najdrastičniji način vređaju javni moral građana Srbije, tako, recimo, u jednom udžbeniku iz matematike za drugi razred osnovne škole stoji slikovna ilustracija, obratite pažnju, gde devojčica pere ruke iznad lavaboa, čija slavina ima oblik muškog polnog organa. Zaista, to je nešto skandalozno. Pre dve godine imali smo situaciju da jedna izdavačka kuća štampa atlas za decu gde se afrički kontinent takođe prikazuje u obliku muškog polnog organa.

Zaista smatram da iz ovih i svih ostalih razloga koje sam ovde naveo, mora da se donese zakon o udžbenicima, a ja sam ovim mojim zakonom tražio da se svim izdavačima i svim autorima koji su … (Isključen mikrofon)
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na Predlog zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju.

Iz obrazloženja zakona se može zaključiti da se ovaj zakon donosi iz razloga da bi se neke odredbe uskladile sa krovnim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanje. Malo sam pogledao ovaj zakon i video sam tamo da je jedna od osnovnih odnosno, glavnih novina, da se podaci iz evidencije čuvaju 10 odnosno pet godina, zavisno od toga o kakvim podacima se radi.

Ovo su suviše mali razlozi, suviše trivijalni razlozi da bi se donosio jedan zakon, dok lično smatram, imajući u vidu kakvo stanje vlada u našem predškolskom obrazovanju, da je trebalo više pažnje posvetiti tome kako rešiti nagomilane probleme. Da li će se podaci čuvati pet ili deset godina ili se neće uopšte čuvati, nije to toliko važno, ali vi sigurno iz ministarstva i gospodin ministar zna dobro da, pogotovo u većim gradovima, problem smeštajnih kapaciteta i upisa dece u predškolske ustanove je izuzetno veliki.

Dolazim iz Niša i znam da je u gradu Nišu taj problem mnogo izražen i znam puno mojih prijatelja, i stranačkih prijatelja se obraćalo meni baš za pomoć na ovu temu. Hoću da kažem da lokalna samouprava pokušava sve što je u njenoj moći, međutim, zaista ovaj problem je nasleđen od ranije, ne mogu sada da krivim ovo ministarstvo i ovog ministra zbog takvog stanja, ali mora brže da se rešavaju stvari.

Jesu stvari nešto pomerene, moram da priznam iz razloga što je došlo do izjednačavanja statusa privatnih i društvenih obdaništa, odnosno predškolskih ustanova, ali to još uvek nije dovoljno i smatram da najviše pažnje treba posvetiti ovome. Da li će se neke stvari usavršavati ili ne, to nije toliko važno. Hvala.