Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Kolege su poslanici Srpske radikalne stranke ukazali na određene manjkavosti predloženog zakona,  a sa druge strane ukazali na činjenice da li postoje realne mogućnosti da se ovaj zakon primeni u praksi.
Ono što bi prvo hteo da kažem, a to je da ovaj predlog zakona ne sadrži usklađenost sa propisima Evropske unije, mada se vi pozivate na Evropsku uniju, s obzirom da Evropska unija ni u jednom zakonu u poslednje vreme nemamo primer, gde Evropska unija bar u vašim predlozima izričito nalaže i traži da Srbija mora da uskladi svoje zakone sa Evropskom unijom. To bi moglo da postoji samo onda u onom slučaju kada bi Srbija postala članica Evropske unije.
Osim toga, ne vidi se iz ove tabele, nije izvršen prevod izbora prava Evropske unije na srpski jezik. Nije izvršen prevod teksta zakona na neki službeni jezik Evropske unije. To je po onim pravilima kako Vlada smatra trebalo biti. Nije korišćen konsultant, a kod ovakvih zakona iako se treba pitati Evropska unija mora da postoji i mišljenje konsultanta.
Srpska radikalna stranka smatra da su ishitrene mere za donošenje ovog predloga zakona, jer on ne ispunjava ni tradicionalne vrednosti jednog zakona u Republici Srbiji.
Gospodine ministre, poslanici Srpske radikalne stranke su vam postavili pitanje, ali očekujemo i vaš odgovor. Da li će se odredbe ovog zakona primenjivati i na teritoriji Autonomne Pokrajine Kosova i Metohije, s obzirom na Rezoluciju 1244, da je Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, pa vas molim u tom pravcu da nam date odgovor.
Ako se vraća nepokretnost katoličkoj crkvi, da li će se vratiti nepokretnost koja je oduzeta Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ono što je govorila gospođa Vjerica Radeta, neću ponavljati, o takvom se odnosu te vlade i te države vidi kakav je prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prema srpskom narodu, što bi ova vlada morala da ima u vidu i da konačno krene da zastupa interese Srba i na teritoriji, koji su svoju zemlju morali napustiti pod terorom i ustaškim nožem Republici Srpskoj Krajini.
Kada će Vatikan gospodine ministre da vrati opljačkano zlato iz Drugog svetskog rata Srbiji? Da li je gospodine ministre Češka vratila imovinu i platila štetu Nemcima? Pet miliona ih je proterano, ni žutu banku nisu dobili.
Ono što je očekivati kakvo je raspoloženje naših građana, a to je postavlja se pitanje gospodine ministre, kada će Vlada Republike Srbije, mada selektivno pristupa preko agencije, da predloži donošenje zakona o poništaju pljačkaške privatizacije? Vi ste upoznati o tome, vi ste videli koliko je stotina agencija raskinulo ugovora i videli ste ako treba pravda i pravičnost da i u tom pravcu treba nešto činiti i trebalo bi po mišljenju Srpske radikalne stranke doneti zakon da se i ta pravda, odnosno nepravda ispravi. To bi trebalo da bude ipak jedan od prioriteta u državi.
Prema Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji, pojedinim pravnim subjektima verskih zajednica, ostavljen je agrarni maksimum od 10 hektara obradive zemlje. Verskim ustanovama koje su većega značaja, ili su proglašene kulturno-istorijskim spomenicima ostavljen je agrarni maksimum 30 hektara obradive zemlje i 30 hektara šuma.
Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, verskim zajednicama su ostavljene u vlasništvo i zgrade i prostorije koje služe za versku delatnost, za školovanje sveštenika, crkve, hramovi, bogomolje, samostalni manastiri, semeništa, škole za spremanje sveštenika, parohijskih, episkopskih i drugi dvorovi.
Gospodine ministre, Srpska radikalna stranka smatra da ovo nije trebala da bude nadležnost agencije koju planirate da osnujete. Ovo je moralo da bude u nadležnosti isključivo suda, pogotovo što predviđate u nekim odredbama ovog zakona da će vrednost ovih nekretnina, čak i pokretnih stvari, utvrđivati nadležni organi na teritoriji gde se nalazi nepokretnost. Eto vam nadležnost suda po mestu gde se nalazi nekretnina.
Osim toga, biće problem u primeni, utvrđivanje vrednosti imovine koja treba da se vrati. U nekim slučajevima predviđate da tu vrednost kod pokretnih stvari utvrđuje veštak. Ovo bi trebalo da utvrđuje sud putem veštaka, koga odredi sa liste veštaka. Inače u praksi će ovo biti veliki problem, pa zamislite ako budete dobili 150.000 zahteva i to treba da se slije u jednu agenciju. Pa to je nemoguće da se uopšte tamo u toj agenciji, to pitanje razreši. To je apsolutno nemoguće.
To je jedino moglo da se rešava na nivou nadležnih teritorijalnih sudova. Agencija to neće moći u praksi da uradi.
Drugo, postavlja se pitanje pravnog leka. Gde je žalba, u kom slučaju se ulaže žalba i ko rešava žalbu?
Crkveno zemljište koje je oduzeto ili imovina crkava na terenu biće teško sada utvrditi njihovu vrednost. Kako će se dada utvrditi vrednost Vojlovačkog manastira u krugu rafinerije nafte Pančevo. Vrlo komplikovano. Imovina koja je bila tom manastiru oduzeta u tom pravcu sam ja malopre želeo da kažem. I još jednu stvar, evo ja sam očekivao, i to je očekivati kad se ispravlja ta nepravda, kada će biti konačno predložen zakon ili oduzeto zemljište, a radi se o pašnjacima, pogotovo pašnjacima u Vojvodini. Od seljaka je oduzeto, znate, i ostali su bez pašnjaka. Bilo bi dobro da se donese jedan zakon da se ta imovina vrati. Hvala vam, ja ne bih više.
Što se tiče ovog amandmana, on je imao za cilj da se omogući parničnim strankama da se što je moguće efikasnije vodi parnični postupak, da se ne gubi vreme, a da u određenim slučajevima sudija postupajući daje odobrenje i dozvolu za razgledanje spisa, a u određenim slučajevima bespotrebno bi bilo gubljenje vremena da ide sudija sada u pisarnicu ili u slučaju da sudije nema u sudu, u tom slučaju stranka se zaista šikanira, bespotrebno dolazi u sud, ne nađe sudiju, nije tu ili je na putu. Za ove slučajeve dovoljno je da pisarnica omogući da mogu stranke da same fotografišu, da ostvare uvid u spise kako bi sudu blagovremeno podnele podnesak i odgovor na ono što je sudija tražio.
Nepotrebno je opterećenje postupajućeg sudije i nepotrebno je opterećenje administracije. Ovo u jednom delu nije beznačajno, ali dolazi do odugovlačenja postupka. Skratimo vreme, dajmo punomoćnicima i strankama da mogu da razgledaju spise u onim slučajevima, a kada je završena rasprava, onda treba da da odobrenje predsednik suda. Za ovo, po mom dubokom uverenju i dugogodišnjoj praksi i problemima sa kojima se stranke suočavaju, a to je da stranka dođe u sud, ne nađe sudiju, ne nađe čak ni šefa pisarnice, za ono što bi on trebalo da ostvari uvid u pisarnici i u predmet dovoljno je da on pogleda, da vidi šta mu je sud naložio i da na taj način predloži sudu određene dokaze za nastavak postupka.
Vidite kada je u pitanju odredba člana 154. mi smo smatrali da ovaj član treba menjati, utoliko što će biti obuhvaćena ukupna radnja svih učesnika u postupku. Izostalo je ovde ono što se odnosi i na advokate kada je u pitanju zaključivanje sporazuma ili ugovora, što je predviđeno statutom Advokatske komore. Mi predlažemo. Sud je dužan da dosudi stranci i umešaču troškove postupka u visini iznosa određenog u pisanom ugovoru. Gospođo ministre, obratite pažnju, ovde u ovom predlogu zakona nema uopšte odredbe, a u statutu Advokatske komore koja je usvojena i važeća dozvoljeno je zaključenje ugovora sa advokatom, u odnosu na troškove sa advokatskom tarifom između stranke, umešača i advokata. Ukoliko troškovi nisu određeni ugovorom sud je dužan da troškove postupka dosudi po advokatskoj tarifi.
Dakle, ovde se ne izostavlja mogućnost da stranka ima pravo da zaključi sa advokatom ugovor, a ukoliko takvog ugovora nema e u tom slučaju, nadležni sudija postupajući on će troškove odmeriti po advokatskoj tarifi. Ostale troškove postupka sud je dužan da dosudi po posebnim propisima.
Prema tome, mislimo da je predloženim amandmanom bolje rešenje, određuje i dosuđuje troškove, kako one koje se odnose na ugovor tako i one troškove gde ne postoji ugovor zaključen između stranke i advokata. Ovo je u međunarodnoj pravnoj praksi uglavnom po pravilu, ovakav način zaključivanja sporazuma i ne vidim razloga, bilo bi dobro da ovo objedinite, ispašće kompletna norma, neće u praksi biti problema da naiđe neko na problem i da se oko toga gubi vreme koje u pravu, a ko nije.
Ove odredbe koje su sadržane u glavi 14. sa članovima 180. do 185. mi mislimo da ih treba brisati. Zašto? Zato što je predloženo rešenje uneto u Zakon o parničnom postupku iz 2004. godine sa ne sagledivim štetnim posledicama jer se tim rešenjem urušava celovitost pravnog poretka, jer pravno shvatanje koje na predlog Prvostepenog suda po službenoj dužnosti zauzima Vrhovni kasacioni sud, praktično predstavlja nov izvor prava koji naš pravni poredak ne poznaje u smislu odredaba člana 142. stav 2. Ustava Republike Srbije koji kao izvor prava ne poznaje nikakva pravna shvatanja.
Molim vas, iz naše sudske prakse kod primene zakona i Ustava mora da se vodi računa, ne može Vrhovni kasacioni sud da izdaje pravna shvatanja ili načela i da oni istovremeno zamenjuju odredbe zakona, jer ovo na Ustavnom sudu neće moći da prođe. Sudska vlast je neprenosiva.
Prema tome, SRS je za poštovanje Ustava i za poštovanje prava stranaka a, videćete, ovde se naći ova odredba u sukobu sa Ustavom. Još jednom napominjem, ničija pravna shvatanja niti načelna shvatanja ne mogu da menjaju zakon. Zakon donosi Skupština i niko drugi ne može da menja zakon.
Što se tiče odredbe člana 219. stav 2, predlažemo da se reči: "bez svoje krivice" brišu. Napomenuli smo u našem obrazloženju da predloženo rešenje unosi nepotrebnu konfuziju u zakon, jer nije jasno kako bi uopšte mogla da se dokaže krivica umešača što nije učestvovao u parnici, da li je to zbog toga što mu nije dostavljen poziv ili da li je to zato što nije bio obavešten o parnici koja je pokrenuta i koja je u toku ili koja je eventualno okončana. Zbog toga smatramo da je predloženi amandman u svakom slučaju delotvoran, jer otklanja konfuziju i otklanja brojne nepravilnosti koje se kasnije javljaju u toku parnice i okončanja postupka.
Što se tiče odredbe člana 222. stav 1. tačka) predlažemo da se ova odredba u ovom stavu menja i to tako: "kada stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost a nema pomoćnika u toj parnici". Trebalo bi tako da stoji, da se ona u tom slučaju menja, a stav 1. tačka 2. treba da se briše. Zašto? Predloženo rešenje je uneto u važeći zakon o parničnom postupku još 2004. godine i u sudskoj praksi se izričito loše pokazala, jer često zakonski naslednici ili su umrli stranke u postupku ili neće, ko je naslednik, da pokrenu ostavinski postupak, pogotovo ako je pokojnik nešto dugovao, pa naslednici izbegavaju da nastave postupak, a stranka u čijem interesu je da se postupak nastavi, ne može da utvrdi koga će da označi kao stranku u postupku, pogotovo ako ih ima više. Zbog toga ovo predloženo rešenje, po našem mišljenju, i ovaj amandman ima opravdanja i to ozbiljnog da bude usvojen, s obzirom na činjenice da se u praksi otvaraju brojne mogućnosti za manipulaciju i da naslednici izbegavaju da pokrenu parnicu ili da je nastave kada umre stranka u postupku. U tom slučaju se gubi vreme i stranke idu od sudije do sudije, od advokata do advokata i ne mogu da ostvare svoje pravo i zato je ovo bolje rešenje.
Dolazimo do jedne veoma problematične odredbe u Predlogu zakona o parničnom postupku. Radi se o članu 245. stav 2. Mi smatramo da posle reči: "rešenjem da odluči" stavlja se zapeta i dodaju se reči: "samo uz saglasnost stranaka", a na kraju stavu posle reči: "ovim zakonom" zapeta se zamenjuje tačkom i dodaju se reči: "što se odnosi i na snimljenu izjavu svedoka".
Šta je ovde problematično? Protivustavno mi u zakonu o parničnom postupku narušavamo tri osnovana načela parničnog postupka. To je u suprotnosti sa načelom javnosti, jer je onaj dao izjavu u Surdulici, sudija je čita u Novom Sadu, nije video čoveka koji je dao izjavu, ne može da mu postavi pitanje. Advokat stranke i stranka suprotna nemaju prilike da se suoče sa takvim svedokom.
Dakle, ovde se onemogućava izvođenje dokaza neposredno. Dakle, neposrednost, usmenost i javnost. To smo sada ovim predlogom konačno izbrisali i to će zakonodavca, nadam se, interesovati, ali predlagač, onaj koje radio ovaj predlog, on je upravo ovim pokušao da nanese štetu, da li namernu ili nenamernu, ali je ovo skandalozno.
Vidite, ovo je preuzeto iz Haškog tribunala, iz pravila. Tačno ovako piše tamo, a mi znamo kako su prošli svedoci u Hagu koji su lažno svedočili u predmetu Vojislava Šešelja. Zaista, to je neprimereno.
Zbog toga, gospođo Malović, ne možemo dozvoliti, biće veoma štetne posledice po parnični postupak, ako mi ne budemo obavezali sud, kao i do sada, da u praksi pozove svedoka i veštaka. Drugo, isto kao u Hagu, opet linkom ili audio i video metodom da se lice sasluša. Ne treba ovo. Ovoga nema ni u Nemačkoj, nema ni u Francuskoj, nema ni u Italiji. U Italiji mogu da se uporednom pravu neke stvari prikupe na terenu, ali ne mogu da služe kao dokaz, da se na njima zasniva presuda.
Ovde se bojim da će nastupiti veoma štetne posledice i problem je, gospođo Malović, imam saznanja, ljudi upozoravaju da posle primedbi na vaš predlog i nacrt, da je opet došlo do prekrajanja tog predloga i da stručna javnost mogla da u potpunosti stavi konačne primedbe na sve one predloge koji dolaze parlament.
Kada je u pitanju član 253. stav 2. reči "i tri ovog zakona" treba da se brišu, a to i predlažemo.
Predloženo rešenje je logičan sled amandmana na član 245. st. 3, 4. i 5. Predlaže se brisanje stava 3. jer predložene rešenje unosi nepotrebnu konfuziju, vodi odugovlačenju postupka.
Predlagač ima cilj, a i mi smo da se ubrza postupak, ali ne po svaku cenu, brzopleto, da to navodno ubrzanje postupka ide na štetu parničnih stranaka. Pogotovo, kada su u pitanju neke nesavesne stranke koje su sklone odugovlačenju postupka. Ovde se otvaraju brojne mogućnosti.
Zamislite, sud kaže stranci, da obavesti svedoka čije je saslušanje određeno o mestu, danu i času održavanja ročišta. Znate li kako je to? Ovde se stvara još jedan problem dogovora između te parnične stranke i svedoka, do suda, da se dogovore da eventualno i lažno svedoče. Zbog toga ovo nije praktično.
Sa druge strane, šta se u praksi dešava? Ovo nije zabeleženo nigde u našoj sudskoj praksi, a ni u nemačkoj, ni u švajcarskoj, ni u francuskoj, ni u italijanskoj.
Šta će se desiti? Obavesti stranka tog svedoka, a on ne dođe. Sada sudija zakazuje ročište za mesec dana. On očekuje da taj svedok dođe. Taj svedok kaže – molim vas, ne poznajem nikakve stranke, ja poznajem sud. Mene ne interesuju Šaja i Paja. Hoću da mi sud, kao državni organ, pošalje poziv i dolazim na njegov poziv. Na poziv ovoga, neću da dođem, jer me on ne interesuje.
Ima li tu sankcije? Nema. Vidite, koji je problem. U praksi je opet odugovlačenje. Sada dođe sud i kaže – pošto niste našli Simu, tražite Jovana. Građanin dobije zadatak da traži Jovana, da ga pozove na sud. On opet kaže – slušaj mene to ne interesuje. Ja neću da idem.
Sud nema sankciju za takvog svedoka. Dok dođu do suda, dok ode donjega kući i dok dođe pred sudiju, znate li šta se sve izdogovara? imate i svedoke koji su skloni podmićivanju, svedoke koji su skloni laganju, još ako ih ovaj instruiše, mislim da ona stranka koja je u pravu, ona gubi spor.
Ovo je zbog toga nužno menjati. Ovo je poboljšanje teksta. Hteli vi to ili ne, gospođo Malović, ali naći ćete se u situaciji da će ovo brzo morati da bude menjano. Imate dobru nameru da se izvrši revizija zakonodavstva, ali koji će plodovi da se beru, to je sada stvar da u primeni vidimo.
 Kada je u pitanju odredba člana 270. stav 4. mi
predlažemo da se menja, jer je nastao veliki problem oko veštaka koji će imati mogućnost da postupaju isključivo po nalogu sudije koji vodi postupak. U tom slučaju, stranke će biti uskraćene da postavljaju pitanja, a sudija će odrediti šta treba da menja vešta, što je neprihvatljivo.
Smatramo da ovo treba menjati i stav 4. bi trebalo da glasi: "Ako veštak dostavi nalaz i mišljenje sudu, koji je nejasan, nepotpun ili je protivrečan sam sebi, sud će da naloži veštaku da isti razjasni i odrediće rok od 30 dana."
Sad dolazimo na vrlo važnu instituciju, da treba odrediti rok, da je veštak u roku od 30 dana dužan da da razjašnjenje sudu, na zahtev predstavnika suda će pozvati veštake, da se o nalazu i mišljenju izjasni na ročištu.
Dakle, kao što vidite, predložena je norma neodređena, daje se mogućnost sudu da naloži veštaku da on menja svoj nalaz i mišljenje, ne da razjasni određene okolnosti i činjenice nego da ga menja. Često sam u praksi imao slučajeva da se veštaku daje zadatak da uradi nalaz i mišljenje, ali po porudžbini, što je opasno, pa mu sudija skreće pažnju i usmerava ga u kom pravcu treba da radi nalaz i mišljenje. To treba isključiti, to ne valja.
Gospodin Čikiriz je malo pre govorio o onom članu koji se odnosio na svedoke. Bilo bi dobro da još neki advokati koji su ovde, koji imaju takva saznanja, da ipak upoznaju narodne poslanike koji sede u zakonodavnom telu, da se olako ne prelazi preko ovakvih činjenica, jer će u praksi naići na neprobojan zid i imaćemo staru praksu i opet to neće ići u pravcu skraćenja postupka nego će to biti na štetu parničnih stranaka i na odugovlačenje postupka, što nije cilj ni nas ni nikoga u državi, da se sporovi vode 30-40 godina.
Idemo iz početka. U članu 271. stav 2. posle reči: "i da" mi smatramo da treba da se doda zapeta i reči: "na zahtev stranaka".
Predloženo rešenje onemogućava stranke da pred sudom dovedu stručno lice iz stava 2. ovog člana, koje će da postavlja pitanja veštaku, pa je učešće tog lica, u smislu stava 2. ovog člana, sa predloženim rešenjem postalo bespredmetno, jer sud po predloženom rešenju može da ne dozvoli tom licu da učestvuje u daljem dokaznom postupku, te bi stav 2. ostao bespredmetan.
Amandmanom predlažemo izmenu, da konsultant ima pravo da učestvuje u raspravi u vezi sa nalazom i mišljenje veštaka. Ovo je jako dobro rešenje, a vi ste već predvideli ovu odredbu u nekim odredbama o kojima je bilo reči pre, a isto tako i u ZKP. Ovo je jedna od ovih odredbi koje su jako važne, pogotovo od neukih stranaka koje ne mogu da se suprotstave, pre svega veštaku, koji je sklon da navija, a da ne da objektivno i realno mišljenje. Ovako ga sprečavate time što parničnoj stranci druge strane omogućavate da u njemu učestvuje i raspravlja i taj stručni konsultant, koji može da pomogne stranki da se razjasne određene činjenice i utvrdi istina. Hvala.
Ponovo, idemo na član 272. stav 2. Mi predlažemo da se ova odredba u Predlogu zakona briše. Predloženim rešenjem se omogućava da sud pod pretnjom novčanog kažnjavanja u iznosu 10.000 do 150 dinara, prisiljava veštaka da izradi nalaz i mišljenje, kako sudiji odgovara, jer će malo koji veštak odoleti pritisku sudije i dovesti sebe u poziciju da plati napred navedene kazne i da dozvoli da sudija pokrene postupak na brisanje veštaka iz registra sudskih veštaka.
Jasno je da predloženo rešenje otvara put brojnim zloupotrebama, sa nesagledivim posledicama. Na pravni poredak i na Ustavom zajemčeno pravo stranaka iz člana 32, predloženim amandmanom eventualne zloupotrebe bi se u velikome sprečile.
To što vi nećete da razmišljate ili da pridajete neku pažnju amandmanima Srpske radikalne stranke, mi to razumemo, iz kojih se to motiva radi, ali u praksi će ovaj zakon da doživi velike problem, on u praksi neće moći lako da zaživi.
Ovo su novotarije koje upravo neće moći da pomognu strankama, a ni sudu da se efikasnost postupka i celishodnost i ekonomičnost sprovede kako bi se otprilike želelo. Ima ovde brojnih rešenja koja su delotvorna, ali to je po mom utisku ipak problem što to predlaže stranka koja je u opoziciji.
Na vama je sutra, kada ne budete vi na vlasti, doći će druga stranka, i ta stranka će verovatno i ona ne razmišljati hoće li da izvrši dopune i izmene, menja zastarela, nova dodaje, i čija će rešenja usvajati?
Opet ispočetka. Kao što vidite u članu 277. stav 2. posle reči: "odluči" dodaje se zapeta i reči: "samo uz saglasnost stranaka". Ovo je nužno, jer bez saglasnosti stranaka i sud može da pravi grešku i da u određenim stvarima bez saglasnosti stranaka bude predlagao da budu izvođene određene radnje i da bude veštačenje vršeno ili dopunski ili na drugi način da bude razjašnjenje.
Pre svega, predloženo rešenje je upravo u suprotnosti sa načelom javnosti, neposrednosti i usmenosti. Predlagač to ne priznaje, ali ovo je u praksi apsolutno prisutno sutra. Ovo se neće moći ispraviti kasnije kada bude stupio zakon na snagu. Ne može stranaka da sudija sam, može samo ukoliko nešto eventualno stranke nisu u mogućnosti da pribave kao dokaz, pa da sudija sam donese rešenje kojim će naložiti da se izvede ta i ta radnja.
Zašto nam služe onda parnične stranke? Zašto se parničnim strankama ne da mogućnost da i one raspravljaju pre sudom? Suđenje u razumnom roku takođe je dovedeno u pitanje. Ostvarivanje prava iz konvencije stav 6. takođe je dovedeno u pitanje. Verujem da se vi sa mnom ne slažete. Ne morate se složiti, vi imate drugo mišljenje. Ovi koji su radili na ovom predlogu morali su više da vode računa o tome i posebno o pravima stranaka i da vam bolji tekst pripreme i na taj način da imamo jedan zakon koji će biti delotvoran.
Ja ostajem kod amandmana i mislim da je ovaj amandman krajnje korektno napisan, amandman koji omogućava da se poboljša tekst zakona, koji ukazuje na procesnu disciplinu i on se upravo oslanja na tradiciju srpskog zakonodavstva, srpske prakse, sudske prakse, počev od običajnog prava do današnjeg dana. Mi znamo da vi to nećete da uvažite, iz onih razloga o kojima sam govorio, ali bitno je da smo mi ovaj amandman podneli i da smo ukazali da postoji opasnost po štetne posledice.
To nije fraza. Fraze su bile neki koji su pravili nacrte, bilo je dosta frazeologije, ali konačno do stizanja do predloga, bilo je primedbi, ali te primedbe nisu uvažavane od strane stručne javnosti, što je jako veliki problem.
Što se nas tiče, želimo da učestvujemo u raspravi kada su u pitanju sistemski zakoni, ovo su najvažniji zakoni, želimo da ovi zakoni budu usaglašeni sa Ustavom Republike Srbije, ali moramo da ukažemo predlagaču da su brojne odredbe ovog zakona u parničnom postupku i ZKP, u suprotnosti sa odredbama Ustava Republike Srbije, a neke su čak u suprotnosti sa međunarodnim ugovorima i međunarodnim principima i konvencijama koje je ratifikovala Republika Srbija.
Vidite da smo došli u situaciju da ocenjujući ovaj predlog zakona možemo slobodno reći da se radi o jednoj polaznoj tački i jednom polaznom materijalu koji bi mogao da posluži da se donese jedan bolji zakon o parničnom postupku. Zašto to govorim? Ukazivanja sa brojnih strana i od poslanika SRS čiji su amandmani jednim brojem usvojeni, a bilo je osnova da predlagač i Vlada usvoje još jedan broj amandmana, jer su ti amandmani poboljšali tekst zakona.
Pored toga, imali smo priliku čuti advokate i pravnike koji imaju iskustva u sudskoj praksi. Videli smo da se ukazuje i brojnim amandmanima. Svedoci smo da ste usvojili jedan broj amandmana, što znači da su podnosioci predloga i amandmana bili u pravu, a radi se o veoma značajnim primedbama i veoma značajnim amandmanima što ste usvojili, što potvrđuje činjenicu kojom mi tvrdimo da ljudi koji su radili ovaj predlog zakona u dovoljnoj meri nisu vodili računa o bitnim činjenicama, kada je u pitanju zakon o parničnom postupku, jer hoćemo da imamo efikasan parnični postupak. Svi se slažemo da hoćemo.