Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Samo bih, vezano za ovo izlaganje ministra, gospođe Malović. Koji je bio razlog i povod da se postavi takvo pitanje – šta je u pitanju i koji su motivi da se vrši izmena u odnosu na osoblje.

Vi ste nedavno, u sklopu ovog seta zakona, videli da ste napravili razliku između zaposlenih u administraciji u Ustavnom sudu i da ste predvideli u vašem predlogu zakona da se razlikuje administracija i nameštenici u ovom sudu, ustavnom, od stalih sudova. Tu ste predvideli 30% da bude veća plata administracije, odnosno zaposlenog osoblja, ali reaguju ovi drugi u ostalim sudovima, u Apelacionom sudu, u Vrhovnom kasacionom sudu, u Višem i ostalim sudovima, zašto sad da se pravi razlika? Tu je zabuna.

Vi ste sada objasnili to i to ste mogli da nam kažete na početku – radi se o tome i tome, treba da se izvrši neka korekcija ili je zato bila neka opravdana potreba ili ne. Ne treba sada SRS optužiti zato što je SRS rekla da se ovi predloženi članovi brišu. Zato smo to predložili, zato što smatramo da su delotvornije i pravilnije regulisane odredbe važećeg zakona, jer ste ga i vi nedavno predlagali i usvojio ga ovaj parlament. Ali u tako kratkom postupku da se često menjaju zakoni, to nama više nije jasno. Hvala.
Hvala Gospođo Malović, postoji više razloga da se sudske takse u stopostotnom iznosu svrstaju i da se preliju u budžet pravosuđa. Budžet pravosuđa treba konačno da bude zaokružen i da se iz sudskih taksi poboljša položaj zaposlenih u pravosuđu, pogotovo kada su u pitanju radnici administrativci.

Mislim da njihova primanja su zaista veoma niska i da bi trebalo da potekne od vas predlog da se menja zakon, da sudske takse baš zbog, kako vi kažete, da se i poboljša položaj zaposlenih u pravosuđu, da jedan deo ovih taksi, kako dolaze idu na poboljšanje položaja zaposlenih, mada to vama izgleda sada malo nelogično, ali trebalo bi menjati zakone u kojima bi trebalo da sudske takse idu u prihod upravo onima koji su i ostvarili, baš zbog lošeg položaja i standarda zaposlenih u pravosuđu.

Mislim da vi imate zato i pravo i to bi mogli da predložite da budžet pravosuđa ne 60% ili 40 i 20, kako ste ga vi predložili, da sam na vašem mestu predložio bih, bez obzira da li bi to za nekoga bilo da je to neprimereno, da je to nelogično, da to ne dolazi u obzir iz nekih drugih razloga. Za poboljšanje položaja zaposlenih imate puno pravo i opravdanje da to tražite. Ništa vi nećete izgubiti. Vaše je pravo a moram da vam kažem – ono što trpe građani Srbije jednu veliku sada muku a to je da više ne mogu lako da dođu pred sud. Ne mogu da traže pravdu zato što su visoke sudske takse. Imam slučaju u Pančevu – 40.000 predmeta nalazi se, koje tužbe, koje na osnovu verodostojne isprave izvršenja.

Znate šta je radio sud? Od 2000. godine, a neki predmeti i od 1994. godine kad su u pitanju sudske takse nisu plaćane. A javna komunalna preduzeća su podnosili tužbe, podnosili predloge za prinudno izvršenje na osnovu verodostojne i pravosnažne sudske odluke i sada je došlo vreme da građani plaćaju sudsku taksu, a sudija, odnosno predsednik suda deset godina, čak i 14 godina držao je predmete u fioci. Tu ste u pravu što niste izvršili reizbor onih koji su tako radili. Predsednik suda je 2007. godine prikazao da je rešio 14 hiljada predmeta i podneo izveštaj Ministarstvu pravde i Vrhovnom sudu. Međutim, tih 14 hiljada predmeta nije rešeno, nalaze se u fioci.

Sad je došlo vreme da 40 hiljada građana Pančeva treba da plate krivicom suda. Pazite država kriva. Ministarstvo pravde i Vlada treba sad da nadoknade štetu građanima. I šta je još najveća opasnost? Od 1994. godine do danas predmet je stajao u sudu, teče zatezna zakonska kamata. Imate slučaj, nekoliko slučajeva u Pančevu, izneto je u javnosti da je sa hiljadu dinara, 1994. godine do današnjeg dana, izašao račun, cena koja se sada traži od građana. Ni krivi ni dužni ljudi nisu ni dobijali tužbe, jer ih je držao predsednik suda u fioci ili u ormanu. Sad treba da plate, ako su dugovali dve hiljade, sad treba da plate i do 800 hiljada dinara.

Gospođo Malović, reformišite pravosuđe ali uvedite rada da svako odgovara zaista za svoj rad. Godine 2010. trebalo je da se završi izbor predsednika sudova, a vidite to nije urađeno. To je jedan veliki propust ministarstva i Visokog saveta sudstva, da kažem sudstva, ali su visoke sudske takse. Građani se mnogi obraćaju i kažu – tužio bi komšiju duguje mi, recimo 10 hiljada ali šta vredi kad ću ja morati pet hiljada da platim taksu. Još ako angažujem advokata, moram platiti advokata po tarifi. Taksu ću da uplatim na tužbu, taksu na presudu i na tužbu. Bude li odgovora na žalbu i tu je taksa.

Dakle, sudske takse su sada onemogućile velikom broju naših građana da ne smeju da se usude da dođu u sud. Još nešto gospođo Malović, pošto koristim priliku, a vi na tome radite, nema efikasnosti koju smo očekivali. U Apelacionim sudovima po dve godine rešavaju se predmeti i još uvek nisu rešeni. Milion predmeta u izvršenju je kod Osnovnog suda u Beogradu. Ne znam šta se to radi. Hoćemo efikasnost pravosuđa, odlično. Imate podršku našu, ali neka ta efikasnost da rezultate, ne da bude ona verbalna i da ona bude, da kažem – u javnosti se stvara utisak tako i tako. Efikasnost jeste da građani dobiju na vreme, ako je podneo tužbu na vreme, plati i na vreme taksu, odluku, da to suđenje bude u razumnom roku. Plašim se da iako ste imali nameru da se postupak skrati i to je uredu kod suđenja, ali sad treba u toku inspekcijskog nadzora od strane Vrhovnog kasacionog suda, a vi po Poslovniku da pratite kako se rešavaju predmeti, kako se prikazuju rešeni predmeti, da li se plaćaju sudske takse ili se ne plaćaju sudske takse, jer komunalna preduzeća podnesu tužbu, recimo, grejanje u Pančevu 17 hiljada tužbi. Da li su platili sudsku taksu? To proverite.

Moram da vam kažem, veliki broj građana se žali, zbog visokih sudskih taksi ne smeju da stupe u parnicu, niti da uđu u taj rizičan posao zbog toga što će sa sudskim taksama, jer čim preda tužbu, recimo za alimentaciju, odmah se traži sudska taksa po novom Poslovniku i po zakonu. Majka kaže – odakle da platim, muž otišao, pobegao iz ovoga grada, promenio mesto boravka. Ne podnosim tužbu radi naplate alimentacije, imam presudu, ali on pobegao, a od mene se traži da ja platim taksu odmah. Trenutno u praksi su vam ovi problemi da se mnogi građani žale zbog toga što su visoke takse, a moj je predlog, ako možete, neke izmene zakona u odnosu na takse da ide što više u fond pravosuđa. Materijalni položaj ćete rešiti kudi kamo bolje i na taj način biće građani zadovoljniji. Hvala.
Ono o čemu je gospođa Malović govorila sigurno da je vrlo važno i da je predlog u stvari danas predmet sudska taksa. Nije ništa štetno da se ipak nešto kaže o tome da li su te sudske takse u praksi previsoke ili nisu. Ovo je jedinstvena prilika da vas informišemo i da vas upoznamo da imate problem, jer građani reaguju i žale se. Ako mi ne verujete, možete prikupiti informacije sa terena od ljudi koji rade u pravosuđu.

Kolega Miković je rekao da nije predmet ovoga zakona visina sudske takse, sa tim se slažem, ali nije na odmet da vam ipak skrenemo pažnju i da kažemo da je to u praksi i te kako veliki problem. Što je najvažnije, naša je želja i naš predlog, SRS, da nema razlike ni u nameštenicima, ni u državnim službenicima, a sa druge strane, poznato je da su razlike između sudija i tužilaca i njihovih zamenika u platama znatno veće u odnosu na ono osoblje koje radi kao administrativno osoblje. Hvala.
Postavio bih pitanje gospodinu Milutinu Mrkonjiću, ministru u Vladi Republike Srbije, s tim što malo pre nisam u dovoljnoj meri mogao da shvatim njegov odgovor, kada je odgovarao na pitanje moga kolege, prethodno vezano za ona pitanja koja je moj kolega prethodno postavljao.

Međutim, ističem da je ovih dana došlo do redukcije trase i polazaka Beovoza od Beograda do Pančeva i obratno, sa 18 polazaka na samo osam. S obzirom da je ovo pitanje i te kako vrlo važno za građane Pančeva, jer hiljade i hiljade radnika, studenata, đaka i drugih građana putuju Beovozom od Pančeva do Beograda, postavljam pitanje – zašto je uskraćeno građanima Pančeva da koriste Beovoz, s obzirom da je poznato da je Pančevo, pre svega, bilo područje grada Beograda i Zemuna.

Molio bih ministra Mrkonjića, s obzirom da smo o tome pretprošle godine govorili i da je gospodin Mrkonjić dao svoj doprinos da se ta linija pokrije u dovoljnom broju polazaka, a tih polazaka je bilo 18, sada Beovoz saobraća do Pančevačkog mosta. Razgovarao sam sa jednim kolegom. On u šali kaže – to je granica. Ne ulazim u to pitanje i mislim da to nije bilo primereno, što mi je rekao, ali radi se o državnom i političkom pitanju.

Dakle, građani Pančeva, s obzirom na ogroman broj, to je grad iz koga najviše građana dnevno dolazi iz unutrašnjosti u Beograd, da su građani Pančeva upućeni na Beograd u hiljadama i hiljadama dnevno, boraveći u Beogradu i radeći i studirajući i učenici učeći.

Mislim da je gospodin Mrkonjić u mogućnosti da ovo pitanje razreši, kao što je to razrešio pretprošle godine. Železnica Beograda ucenjuje grad Pančevo, tražeći od grada Pančeva da uplati 200 miliona dinara. Molim vas, ako hoće Vlada, neka uzme dug koji samo "Petrohemija" duguje, a to je preduzeće javno u vlasništvu države Srbije kojim upravlja Vlada Republike Srbije, neka se prebiju ti dugovi, ali mislim da nije u redu, jer ekonomska računica iz Železnice Beograda je da taj voz ima ekonomsku računicu i da građani Pančeva imaju potrebu i Železnica ima ekonomsku računicu, pa vas molim, građani Pančeva, a odbornici čiji sam odbornik u Gradskoj skupštini tražili su da postavim vama pitanje.

S druge strane, ja sam danas, gospodine Mrkonjiću…

(Predsedavajuća: Tri minuta.)

… i predao pismeni zaključak Gradske skupštine, pa vas molim, pomozite Pančevcima.
Gospodine ministre, ja sam ovo obaveštenje i ovu informaciju, da je Železnica tražila 200 miliona od Pančeva, saznao od gradonačelnika. Javno sada to saopštavam, nek čuje i gospođa Vesna Martinović, kao gradonačelnik Pančeva, neka čuju građani Pančeva, da je Železnica tražila 200 miliona učešća na rekonstrukciji pruge.

Molim vas, ako su oni mene slagali, iz gradske uprave, onda ja lažem vas. Ali, ja verujem ono što vi obećate, jer sam siguran i ono što ste obećali gospodinu Stevanoviću da ćete sutra već da uputite ekipu da ide na teren. To je dokaz da ministar treba da rešava probleme građana, a ne da se bavi samo politikom. To je ono što je važno i ja to cenim.

Još jedno pitanje, ako mi dozvolite, gospođo predsedavajuća, za ministra pravde. Zamolio bih ministra pravde, gospođu Malović, da mi kaže i odgovori na pitanje – kada će se završiti izbor predsednika sudova, s obzirom da je protekao rok, a to je u sklopu reforme pravosuđa? Kada će biti završen izbor predsednika sudova?
Postavljam jedno dopunsko pitanje gospođi Malović. S obzirom da danas nisam razumeo, nije ni bilo govora o tome kad smo razgovarali o onim delovima i setu pravosudnih zakona, s obzirom na mogućnost blokade advokature po službenoj dužnosti, da neće davati ukoliko se ne izvrše isplate i dugovi advokatima po službenoj dužnosti, Vlada duguje, odnosno ministarstvo pravde, koliko znam, velika sredstva, ali ne znamo kolika su ta sredstva. Da li postoji mogućnost da nam kažete? Kolege iz advokature su zainteresovane, s obzirom da se godinama, kažu oni, duguje advokatima.

Prvo, koliko se duguje i da li ima mogućnosti, gospođo Malović, da se ti dugovi rešavaju u tom delu, da se sa Poreskom upravom i Upravom prihoda reši pitanje tih dugova koje duguju advokati i koje duguje Vlada, odnosno ministarstvo advokatima? Postoji sad neka mogućnost da tu dođe do prebijanja dugova, jer bi se jedan problem rešio i ne bi došlo pravosuđe u situaciju da dođe do blokade i da ljudi odbiju da brane po službenoj dužnosti jer ih niko ne plaća. Molim vas ako možete da odgovorite.
Hvala, gospodine potpredsedniče. Ovaj budžet je izgleda pravio đavolji advokat. Ovo nije razvojni, ovo je razorni budžet. Ovo je budžet koji ne bi mogla da podnese, što se tiče administracije i Vlade i troškova, nijedna bogata evropska država.
Predložio sam da se ovom poznatom monstruoznom Ministarstvu ekonomija i regionalnog razvoja, koji je opljačkao Srbiju nenamenski trošeći sredstva, šetajući po turizmu, obećavajući građanima brda i doline, a sve je to u stvari namera da se kupe birači na sledećim izborima. Ja ostajem kod predloženog amandmana i tražim da se Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je zaista u veoma teškoj situaciji, da pripadnici policije nemaju opremu, odeću, obuću i ostale BK komplete, da nemaju pre svega u dovoljnom broju vozila i tehničke opreme a treba da se obračunavamo sa terorizmom, sa organizovanim kriminalom, sa mangupima i lopovima.
Kao što se vidi, Vlada u tom delu uopšte ne vodi računa o policiji i treba povećati plate pripadnicima policije, jer sa opravdanjem oni negoduju, plate su male, a čuvaju Vladu i njene ministre.
Gospodine ministre, što se tiče mene, kao poslanika Srpske radikalne stranke, imajući u vidu uporedno države u Evropi, ja bih ostavio samo tri automobila, a ostale automobile bih oduzeo ministrima, a obezbeđenje nijedan ministar ne bi imao. Što se tiče mene, nijedan ministar obezbeđenje ne bi imao danas dok se ne reše ovi problemi, a nije im ni potrebno. Neka malo ministri krenu da se vozaju gradskim prevozom, a ne da troše milijarde narodnih para poreskih obveznika. To je ono, gospodine ministre, sa čim trebate vi da se ponosite, što bi trebalo da se učini.
Imate, gospodine ministre, za vreme vaše Vlade rekord i istorijski ste postigli, jer ste zadužili Srbiju i njen narod i njene građane zaista da će ubuduće, ako bude još bilo kakve crkavice, da žive na kredit, druge nema. Zadužili ste državu sa devet na 33 milijarde evra.
Imate paralelne institucije, broj ministarstava, broj agencija, broj uprava, broj fondova, broj direkcija i da ne nabrajam. Imali smo pet ministara inostranih poslova – Vuka Jeremića, Božidara Đelića, gospođu Delević, Borivoja Stefanovića i Borisa Tadića. Svi oni su resori, kada pogledate, ministri inostranih poslova i svi troše pare iz budžeta.
Za zdravstvo nema ni govora, za specijalne usluge milijarde…
(Predsedavajući: Molim vas da završite misao.)
Izvinjavam se. Za specijalne usluge koje ste predvideli silne milijarde mogli ste da kupite 10.000 traktora domaće proizvodnje i da na taj način poklonite individualnim poljoprivrednim proizvođačima da oru ovu bogatu srpsku zemlju i da proizvode i za sebe i za državu i za izvoz. A što ne predvideste ove troškove, gospodine ministre, vezano za elementarne nepogode u Vojvodini? Primera radi, u Pančevu četiri sela, Ivanovo, pretrpeli su tri milijarde, a dinara nisu građani dobili.
Gospođo potpredsedniče, moram da primetim da se u odnosu na druge gradove i druge sudove na teritoriji Republike Srbije čini jedna diskriminacija. Vidite koliko se u Beogradu posvećuje pažnje kada su u pitanju sudovi i njihova udobnost, prostor i troškovi koji se snose za reformu pravosuđa. Ovoga nema, da svaki sudija u Srbiji ima sudnicu. To nema ni u Novom Sadu, ni u Zrenjaninu, ni u Pančevu, ni u Vršcu, ni u Kragujevcu, ni u Valjevu, i da ne nabrajam, u svim gradovima je sasvim druga situacija.
Sada neko hoće da na teritoriji Republike Srbije napravi u prestonici isključivo sedište i centrale pravosudnih organa. Dobro znate da imamo apelacione sudove u Nišu, u Novom Sadu, Kragujevcu i u Beogradu. To su četiri apelaciona suda. Sudije nemaju prilike da svaki sudija u sudu ima svoj kabinet, odnosno sudnicu. Poznata vam je i situacija u Pančevu i Novom Sadu, tu se ljudi smenjuju, zakazuje jednog dana jedan sudija, drugog dana drugi sudija, trećeg dana treći sudija, tako da je taj prostor skučen što se tiče poslovnog prostora sudova van Beograda.
Gospođo potpredsedniče, što se tiče ove vlade, čije je upravo saopštenje objavila "Politika" 13. decembra, Vlada se zadužuje da sudu kupi zgradu "Aeroinženjeringa". Gospodin Homen je ovde dao obrazloženje koliko to košta, da će se "Aeroinženjering" kupiti, da on košta 13 miliona, da će se platiti osam miliona kod "Kreditne banke" itd.
U vezi sa ovim imao bih sledeća pitanja - da li je Vlada uradila ekonomski elaborat o ekonomskoj opravdanosti kupljene predmetne zgrade koja u stvari jeste za kupovinu u odnosu na neto korisnu površinu i iznos kupoprodajne cene po metru kvadratnom te površine i cenom porezom na stvarna prava koji tereti kupoprodaju kao posebno iskazanom cenom adaptacije te zgrade za potrebe toga suda?
Drugo, da li je Vlada razmatrala još neku od mogućih rešenje koje bi bilo ekonomski više opravdano i ako jeste da navede koje, a ako nije zašto nije. Posebno da li je razmatrala varijantu da se nadzida zgrada u ulici Ustanička broj 14. u kojoj je sada smešteno parnično odeljenje Prvog osnovnog suda u Beogradu i koliko bi se metara kvadratnih korisne površine dobilo nadziđivanjem dva ili više spratova te zgrade? Po kojoj ceni i da li je Vlada uzela u obzir i prednost lokacije zgrade u ulici Ustanička u Beogradu koja je bolje povezana javnim saobraćajem sa ostalim delovima grada Beograda, ulicama u odnosu na zgradu na Novom Beogradu, zgradu "Aeroinžinjeringa"? Ako to nije činila i nije razmišljala, zašto nije?
Treće, da Vlada objavi podatke ko je vlasnik zgrade "Aeronižinjeringa" i da obavesti poslanike da li je tačno da je bila raspisana aukcija za prodaju te zgrade sa podacima ko je raspisao aukciju, kada i po kojoj početnoj ceni, kao i da li je neko kupio tu zgradu na aukciji i ako jeste po kojoj ceni? A ako nije da Vlada objasni zašto nije kupila zgradu na aukciji kada je za istu mogla da plati nižu cenu a ta početna cena 60% je bila od vrednosti? Ako je procenjena na drugoj aukciji 30% od procenjene vrednosti, kao i da objasni kako je ta zgrada kupljena – da li neposrednom pogodbom ili preko posrednika, a ako je kupljena preko posrednika – ko je bio posrednik, tj. ko je po imenu i prezimenu zastupao posrednika tj. zastupa vlasnika te zgrade?
Imajući u vidu da je u dnevnoj štampi bio objavljen oglas o javnoj prodaji te zgrade, pa se postavlja pitanje – da li Vlada kupuje zgradu od lica koja je na toj aukciji kupilo tu zgradu ili od vlasnika zgrade koji je na oglašenoj aukciji bio prodavac zgrade, što je od značaja zbog visine kupoprodajne cene?
Četvrto, trebalo bi da Vlada objasni zašto je planirala da utroši osam miliona za tu zgradu i to zaduživanje kod Komercijalne banke, kako je to detaljno objasnio narodni poslanik gospodin Zoran Krasić? Ako bi se išlo nadziđivanje zgrade ovoga suda, bivšeg Petoga, duplo bi bila niža cena po kvadratnom metru nego što bi se platilo za ovu zgradu "Aeroinžinjeringa".
Dakle, očigledno da nije bilo potrebe da se ova zgrada planira da se kupi za potrebe suda. Još nešto što je svima poznato a i vama gospođo potpredsedniče. Poznato je da stotine i stotine objekata vojnih ima koji zarastaju takoreći u korov, pa zar Vlada nije mogla od vojske da preuzme neku od zgrada koje sada stoje prazne a vojska ih samo obezbeđuje. One propadaju i tu je moglo da se nađe bolje rešenje. Inače, što se tiče reforme pravosuđa, ona je neuspela. Neuspela je iz više razloga.
Prvo, mnogo koštaju troškovi ove reforme, treće donacije za reformu pravosuđa i zakonodavstva velike su stigle iz inostranstva ali se još uvek u javnosti ne zna u kom pravcu su ta sredstva plasirana i ko je sve učestvovao u brojnim predlozima ovih hiljadu zakona koji su doneti od 2000. godine do današnjega dana?
Mislim da ima još jedan problem kod reforme pravosuđa. Vi imate na delu jedno putešestvije. Ljudi iz Čačka putuju u Šabac da bi sudili. Građani iz Pančeva idu u Niš da bi u Privrednom sudu obavili raspravu o privrednim sporovima. Putuju tužioci, putuju sudije iz grada u grad na stotine kilometara daleko. Tu se angažuju vozači, angažuju se automobili, gubi se vreme od strane sudija i ne vidim potrebu da se nema poverenja da će taj sudija, suditi, recimo u Novom Sadu ili Zrenjaninu ili Pančevu, Nišu ili Kragujevcu, Užicu, ili Valjevu. Ne vidimo razloga da je to ekonomska opravdanost, nema je. Racionalizacije nema.
Vidite, po svaku cenu, mi kažemo, oćemo reformu zakonodavstva, hoćemo reformu pravosuđa. Hoćemo da to usaglasimo sa evropskim standardima. Međutim, stiglo je brojnih primedbi iz inostranstva, što se tiče onih sistemskih zakona koji zadiru u osnovna i ljudska prava. Zato mislim da ovaj zakon nije delotvoran, ne donosi ništa, samo čini štetu poreskim obveznicima i kao što su moje kolege prethodno iznele, treba ga povući iz procedure. On neće doneti ništa novo. On će čak izazvati jedno negodovanje ostalih pravosudnih organa na teritoriji Republike Srbije jer se samo forsira Beograd.
Zgrada bivšeg Generalštaba u Nemanjinoj 9, zgrada Vojnog suda, gde je specijalno tužilaštvo, zatim druge zgrade koje se sada po Beogradu, eto bez ikakvih opravdanih razloga preuređuju i kupuju da bi se pravosuđu učinilo. Vidite, gospođo potpredsednice, milion predmeta je danas saopštio pomoćnik ministra pravde da se nalazi u Prvom osnovnom sudu u izvršnoj proceduri.
Ko je kriv za to? Krive su sudije i izvršitelji. Oni su krivci. Sada, građani, oni koji su imali 1.000 dinara za vreme socijalista, od 1994. godine, bio je dug 1.000 dinara, a sada je taj dug narastao i do milion dinara.
Imate slučaj u Pančevu. Četrdeset hiljada tuži i izvršnih predmeta na osnovu verodostojne isprave. Predsednik suda 2007. godine sa izvršiteljima iskaže u izveštaju da je rešeno 14.000 predmeta. Falsifikovao je izveštaj, a ni jedan od predmeta nije bio rešen, jer je utvrđeno da je stajao u ormanu.
Sada, građani, koji su koristili komunalne usluge tek sada dobijaju tužbe iz 1994. 1998, 2000, 2001. godine itd i opomene, a kamatu moraju da plate od onoga dana kada je predlagač, Javno komunalno preduzeće, kao poverilac ili kao tužilac podneo tužbu koja je zavedena kod suda. On je od tada tražio zateznu zakonsku kamatu.
Sada, na naš predlog, odborničke grupe SRS, jednoglasno su odbornici u Pančevu prihvatili da se izvrši revizija tih predmeta i da se otpišu zatezne zakonske kamate za one predmete gde je nastupila apsolutna zastarelost, preko 10 godina i da se povuku od strane javnih komunalnih preduzeća one tužbe i oni predlozi za izvršenje gde je sudska taksa veća od glavnice. Hvala.
Hvala lepo gospodine predsedavajući.
Što se tiče predloženog amandmana koji je SRS predložila, uočavam još jednu nelogičnost. Zakon je donet 2010. godine, njegova primena se odlaže umesto 2011. godine, zamenjuje se rečju 2012. godine. U članu 2. se predlaže da ovaj zakon stupi na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u "Službeni glasnik" Republike Srbije.
Ovde nema pravne logike. Da se zakon donese 2010. godine, da se njegova primena odlaže 2011. godine, a zatim da se primena odlaže za 2012. godinu, a da stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku" Republike Srbije.
Gospodine Novakoviću, vi ste čovek od struke i u oblasti pravnih nauka možete i sami da uvidite jednu nelogičnost. Ako se čeka od 2010. godine, pa 2011. godine, pa 2012. godine, a stupa na snagu narednog dana, a Ustav kaže – zakon stupa na snagu, osam dana po pravilu.
Dakle, to je jedna primedba koja apsolutno ne bi mogla ovako olako da se prihvati, jer treba čuvati autoritet srpskog pravosuđa, odnosno srpskog zakonodavstva.
Kada je u pitanju podsticaj građevinske industrije i gradnja stanova u Republici Srbiji, samo bih podsetio gde su sve problemi u primeni. Svi se pozivaju na krizu, kao da krize nikada nije bilo. Kriza traje godinama. Kriza traje već više od 20 godina. Mi ne bi trebali samo da se osvrćemo i da prikazujemo, e, kriva je kriza. Ali da li smo krivi mi? Šta treba menjati? Gospodine Novakoviću, po mom mišljenju treba hitno menjati Zakon o stečaju. Naravno i vlast. Ona ide na narednim izborima, menja se vlast, to je logično i ova vlast je sklona padu. I drvo u šumi kad je sklono padu, ono padne.
Vidite, gospodine Novakoviću, trenutno je 70.000 preduzeća u blokadi. Od tog broja, 30.000 preduzeća je po automatizmu spremno za stečaj. Tu ostaje bez posla u našoj privredi oko 250.000 radnika, ali se samo za ovih 30.000 stečajeva koji moraju da budu sprovedeni po automatizmu, treba angažovati 30.000 stečajnih upravnika. Ti "zumbuli" oguliše kožu svim građanima Srbije. To su paraziti kojima je pravilnikom o nagradama i naknadama stečajnih upravnika omogućeno da preko pola miliona evra u jednom predmetu stečajni upravnik uzme, ili da ima po 30 i do 50 preduzeća, odnosno stečajeva koje on vodi. To je ono, gospodine Novakoviću, što je kod nas vrlo opasno i protiv ovoga se treba boriti.
Kada je u pitanju podsticaj građevinske industrije, zelenaške kamate banke bi trebale da otpišu, deo tih kamata, da pomognu privredi. Inače, propisima je im bilo dozvoljeno da mogu da zelenaške kamate koriste. Kada je u pitanju podsticaj građevinske industrije, država je izdvojila ogromna sredstva, milione, milione i milijarde za izgradnju stanova za raseljene na KiM i samo u Kosovskoj Mitrovici je trebalo da bude izgrađeno 650 stanova. Šta je bilo? Pare date iz budžeta poreskih obveznika, niko nije kontrolisao, poverili jednom čoveku i jednoj grupici ljudi. Te pare nisu kontrolisane, nisu izveštaje podnosili, nije niko pravio završni račun, nije vodio niko građevinske knjige, niko nije išao da kontroliše i da pozove na odgovornost.
Sada se postavilo pitanje – a ko je odgovoran, a šta smo radili od 2000. godine? To je problem. Samo su postavljeni temelji, ali nema gradnje. Ko je pokrao pare? Ko je pokrao pare, gospodine Novakoviću? Verujem da je i vama ovo zaista vrlo problematična stvar i da je ovo zaista nešto što se nije smelo dogoditi.
Drugo, gospodine Novakoviću, u Pančevu se gradi jedan blok bolnice. Gradila ga je "Montera", preduzeće iz Beograda. Zaključili ugovor, uzeli pare, nisu dovršili i sada su javili ugovoraču, investitoru, kaže – idu pod stečaj, a uzeli pare i otišli. Sada ostaje bolnica da još godinama bude nezavršena, a poznato je da je pančevačka bolnica najgora bolnica što se tiče smeštaja i usluga zdravstvenih koje se pružaju našim građanima. Eto gde je blokirana građevinska industrija, tu je blokirana, samo na ovakvim i sličnim primerima.
Gospodine Novakoviću, u našoj državi su formirane i osnovane stambene agencije da bi na taj način podsticale stambenu izgradnju radi izgradnje stanova za izbeglice i ratne vojne invalide i socijalno ugrožene građane. Šta se dogodilo? Postavio sam pitanje Vladi da vidimo kako je to regulisano na terenu.
Ova skupština je usvojila Zakon o stambenim agencijama. Postavio sam pitanje Vladi koliko imamo agencija, koliko ima zaposlenih, koliko su izgradili stanova od 2007. godine do današnjeg dana i da li imaju pravu službu i da li angažuju posrednike koji opterećuju poreske obveznike i idu na štetu stambene izgradnje.
Vidite, negde se plaća advokat posrednik zato što je privilegovan. Negde se plaća milionima, a negde se plaća samo paušalno u nekoliko meseci po 16 hiljada. Tu su problemi, a te stambene agencije su trebale da pomognu građevinskoj industriji. Evo samo da vam kažem nekoliko brojki. Stambena agencija Kragujevac ima zaposlenih 17, ali ima zaposlene pravnike. Kraljevo ima 24 zaposlena, ima tri pravnika. Kikinda ima 12 zaposlenih, dva pravnika, Smederevo ima tri zaposlena i jednog pravnika. Pančevo ima 22 zaposlena i ima jednog pravnika. Zrenjanin ima 21 zaposlenog, dva pravnika. Niš ima 14 zaposlenih, četiri pravnika. Agencija za stanovanje Beograd ima 56 zaposlenih, ali samo ima šest pravnika, ali zastupaju ih u mnogim ovim opštinama i gradovima javni pravobranioci.
Hoću gospodine Novakoviću.
U svakom slučaju, kada je u pitanju podsticaj građevinske industrije, zašto mi samo u jednom gradu smo se orijentisali da u njemu pravimo hiljade stanova? Zašto te gradnje nema u Pančevu, nema u Vršcu, nema u Trsteniku, Valjevu, Kovinu, Beloj Crkvi, Alibunaru, Kovačici, Opovu, Velikoj Plani, Valjevu i da ne nabrajam? Nije trebalo sve skoncentrisati samo na jedno mesto i otići na Zvezdaru ili na Voždovac i odatle uputiti građanima poruku. Jedna poruka i jedna čestitka građanima Srbije zato što će neko da kaže – mi ćemo u narednim godinama da izgradimo 5.000 stanova, a u stvari nećemo izgraditi toliko stanova, ni trećinu, ali bitno je da damo lažna obećanja i da građanima prodajemo maglu.
Gospodine Novakoviću, i sami ste svesni da apsolutno više prodaje magle nema. Hvala vam.
Gospođo ministre, gospodine predsedavajući, kada pogledate međunarodno uporedno pravo i pravo Srbije i zakone koji se donose, primetićete da se ti zakoni donose, a da u praksi ne mogu biti dobro primenjeni. Evo, Ustav je donet 2007. godine, Zakon o proglašenju Zakona o Ustavnom sudu takođe je donet novembra meseca 2007. godine. Dakle, ako su predlagači bili isti ti iz Ministarstva pravde ljudi koji su predlagali Zakon o Ustavnom sudu 2007. godine, jesu li to isti ljudi koji predlažu da se menja Zakon o Ustavnom sudu? Da li su to uslovile društveno-političke okolnosti ili nisu?

Idemo redom. Kada je u pitanju član 2, postavlja se pitanje: zašto se isključuje javnost? Kako to predlagač predlaže prema odredbi člana 3. važećeg Zakona o Ustavnom sudu, stav 3: " Ustavni sud može isključiti javnost samo radi zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i radi zaštite interesa maloletnika i privatnosti učesnika u postupku". Vidite, u stavu 4: "Isključenje javnosti ne odnosi se na učesnike u postupku, njihove punomoćnike i predstavnike stručne javnosti".

Zašto se sada ovim predlogom zakona isključuje javnost kada se raspravlja o reizboru sudija i tužilaca? Nema tu opravdanih razloga. Jel to opšti interes, nacionalni? Nije, gospođo ministre. Po mom dubokom uverenju, zašto vi bežite od ovoga i zašto beži predlagač i zašto treba ukinuti ovo pravo i advokatima, jer sudija ili tužilac koji nije ponovo izabran ima pravo da uzme advokata, a Ustav garantuje pravo da pred svim državnim organima građanin ima pravo da uzme zastupnika, odnosno advokata. Dakle, ukidate jedno ustavno pravo. Šta je ovde ključna stvar? Javnost treba isključiti. Uvid u papire mogu da imaju samo učesnici postupka, ne daj Bože da dođe advokat. Zašto? Zato što bi u svim predmetima pojedinačno, sad kad bi se formirala komisija, na sve predmete onih 800 neizabranih sudija izvrši analizu i utvrdi da li su službe bezbednosti dostavljale podatke Visokom savetu sudstva prilikom izbora sudija ili tužilaca, ili nije? To treba otkloniti tako što ćete, pre svega, u zakonu predvideti javnost rada Ustavnog suda, ako nisu u pitanju nacionalni interesi. Ali, ne daj Bože da učesnici u postupku dođu do podatka da su službe bezbednosti dostavljale podatke, da su prisluškivale sudije i advokate i tužioce, onda bi bila zaista neugodna situacija za one koji su to činili. S druge strane, ta prisluškivanja koja su vršena nisu vršena u skladu za Zakonikom o krivičnom postupku, niti sa Ustavom Republike Srbije. Vi se sećate u ranijem periodu, za vreme Miloševića, četiri su samo bila uslova i razloga zbog čega se može prisluškivanje izvršiti, a vi ste ga sad proširili na 15 slučajeva. Dakle, ako je neko ukrao kokošku, on može biti prisluškivač. To je vrlo opasno, pa zbog toga gospođo ministre, trebalo bi da se vi kao ministar pravde borite da se izmene odredbe ZKP koji je važeći.

U članu 5. zašto se sudije Ustavnog suda izdvajaju od ostalih sudova u Republici Srbiji, od osnovnog do Vrhovnog kasacionog suda? Zašto on može da produži radni vek, ako mu istekne mandat za koji je izabran? Malo pre je gospođa Vjerica Radeta to dobro primetila i rekla je – treba on da završi neke poslove. Pa, nije valjda da mi nemamo pravnika i nemamo stručnjaka iz ustavnog prava, iz svih oblasnih grana prava? Imamo. Najveći rasadnik vam je u advokaturi. Najveći rasadnik dobrih stručnjaka i dobrih sudija jeste u advokaturi, što u uporednom pravu i jeste slučaj. Dakle, druge sudije nemaju to pravo. Ovim hoćete da ozakonite privilegije sudija Ustavnog suda i da ih postavite iznad društva i iznad sistema. Zašto? Odlazak u penziju, vidite pod kojim uslovima predlažete, da mu bude zadnja plata u službi. Pa, je li to primereno u našem sistemu? Kako vi kažete, ovo je demokratsko društvo i svi građani Republike Srbije treba da budu jednaki pred Ustavom i zakonom. E, ovde kršite ustav, kršite zakone. Onaj ko ovako misli da sprovede ovo doći će u situaciju gde će građani da kažu – hej, stanite ljudi, ovo je dosta, ne možete vi ovako da se ponašate. U članu 6, odnosno u važećem, dodaje se 20a. Vidite, gospođo Malović, kakva se opasna odredba u Zakon unosi, vrlo je opasna, pravni sistem Ustava, ovde će Ustavni sud sve činiti da taj sud nikada ne bude popunjen, odugovlačiće popunu njegovu jer imaju materijalni interes oni koji sede i rade u Ustavnom sudu. Nikada nećete imati popunjen Ustavni sud.

Odugovlačiće popunu njegovu, jer imaju materijalni interes, oni koji sede i rade u Ustavnom sudu. Nikada nećete imati popunjen Ustavni sud. Šta je sad vrlo nemoralno i nedopušteno. To znači da predsednik Ustavnog suda i sudije u Ustavnom sudu zbog manjka sudija u Ustavnom sudu primaće platu 10% veću nego što će primati sudije Ustavnog suda, odnosno sudije i drugi građani. Ovako, nigde u uporednom pravu nije normirano ni propisano.

Gde je problem gospođo Malović? Da li ste primetili vi jednu nelogičnost, jednu nepravdu? Profesori Pravnog fakulteta koji dolaze u sastav Ustavnog suda imaju 2.500 do 3.000 evra, a koliko ja znam sudije Ustavno suda imaju oko, koliko ja imam neke informacije da su oko 140.000 do 150.000 dinara, ako je to precizan podatak. Ali ni jedan profesor ispod 2.500 evra mesečno ne prima platu na Pravnom fakultetu. Šta je u pitanju? Sad taj koji dolazi sa Pravnog fakulteta on ima da prima razliku između plate, dakle fakulteta i plate sudije Ustavnog suda. Znate koliko će on onda da ima veću platu? Imaće veću platu nego što imaju sudije Ustavnog suda. Zašto to? Uzmite matematiku i videćete. Doći ćete do zaključaka ako proverite na kojim fakultetima koliko profesori imaju platu. Stavljate sudije Ustavnog suda u neravnopravan položaj u odnosu na ovoga koji dolazi sa Pravnog fakulteta.

Zašto održavati sednice Ustavnog suda, dakle gospođa Vjerica Radeta je to istakla i pomenula? Gospođo Malović, više od deset godina se borim da se u pravosuđu ukine turizam. Znate koji je to turizam? Uzmite za poslednjih 15 godina iz arhive i od Ministarstva finansija i sektora vašeg za finansije. Utvrdite koliko je država i koliko su poreski obveznici morali da plate turizam sudija, tužilaca i ostalih koji su išli na Zlatibor, Vrnjačku Banju, Kopaonik, Palić i da ne nabrajam. Do sada Ustavni sud nikada nije zasedao van sedišta od postojanja Ustavnog suda i ustavnosti u Srbiji. Zašto uvoditi sada nešto, ako do sada nismo imali takav slučaj, šta će nama Ustavni sud da zaseda, recimo u Vrnjačkoj Banji? Nekom padne na pamet, predsednik kaže ajmo malo da idemo sedam dana u Vrnjačku Banju, ili idemo na Kopaonik treba da provetrimo malo pluća. Sve se to radi u sedištu suda. I to u uporednom pravu tog turizma nema. Borim se protiv tog turizma i nikakav rezultat ni efekat ne postižemo sa tim turizmom i tim savetima i Kopaonička škola. Ako treba neko da održi stručno predavanje ili savetovanje u sedištu viših sudova održati ili u sedištu Apelacionog suda.

Što se tiče člana 9. stav 3. ne znam šta vam znači ova odredba – ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Nešto što apsolutno jedna šuplja norma, jedna prazna norma. Šta to znači? Ne znači ništa za pravo. Kad su u pitanju nagrade činovnicima i nameštenicima. Gospođo Malović kako ćete vi sada da obrazložite? Vi predlažete da 30% od koeficijenata treba da imaju veće plate činovnici i nameštenici u Ustavnom sudu, a da nemaju to drugi u državnim organima, u Narodnoj skupštini, u Vladi u ministarstvima, u Apelacionom sudu, u Kasacionom sudu, Vrhovnom i u drugim višim i osnovnim sudovima. Kako možete dati obrazloženje? Šta to oni teže rade? Na kojoj dubini u rudniku oni kopaju rudu pa da im treba dati platu veću 30%? Ne. Jednako. Jel smo jednaki po zakonu? Naravno, morali bi da budemo, ali kako stvari stoje ni građani neće biti jednaki pred zakonom.

Vidite, ovo je specijalis. Odredba leks specijalis. Predviđate budžet Ustavnog suda. Imate li budžet pravosuđa Republike Srbije? Nemate. Otkud dati pravo Ustavnom sudu da on ima svoj budžet. To je suprotno Zakonu o budžetskom sistemu. Mislim da ovo nije dobra norma i nije dobro rešenje. Ono što je rekao gospodin Krasić i gospođa Vjerica vidite šta se događa. Kaže kad Ustavni sud utvrdi da je jedan podnesak očigledno neosnovan.

Ovo je zaista apsolutno neprihvatljivo i da će da ga odbaci. Vidite činovnik u pisarnici o tome odlučuje. Ne odlučuje meritorno veće, odnosno odluku ne donosi sednica Vrhovnoga suda nego činovnik i on meritorno rešava. Ne može činovnik meritorno da rešava, to mora da se ispita i da donese u proširenom sastavu, dakle u sastavu kako to odlučuje, kako je to normirano u Ustavu Republike Srbije.

Što se tiče odredbe člana 42, 42a, 42b i 42v, ove su vam odredbe, gospođo Malović u direktnoj suprotnosti sa odredbom člana 175. Ustava Republike Srbije. Vi predviđate ovde formiranje velikih i malih veća, a Ustav Republike Srbije u članu 170. kaže – Ustavni sud odluke donosi većinom glasova svih sudija Ustavnog suda. Šta ćemo sad? Vidite Srpski radikali uvek utvrde da se krši Ustav i vama ukazujemo da ste ovde u teškom sukobu sa Ustavom.

Drugo, veća, mala veća i ova veća veća, ne mogu donositi zaključke i rešenja jer to u Ustavu ne postoji, oni mogu donositi samo odluke, a rešenja i zaključke ne mogu. On mora, Ustav predviđa samo odluku poznaje, a ne poznaje ni zaključak, ne poznaje i rešenje. Tu ste, dakle u velikom problemu.

Dakle, gospođo Malović, mislim da se Ustavni sud izdvaja i ovim se ozakonjuju privilegije sudija Ustavnog suda, jer ovo do sada nije bilo. Nađite mi jednu državu u Evropi koja ovako, na ovakav način organizuje rad i postavlja organizaciju i odlučivanje od strane sudija Ustavnog suda. Samo da podsetim, za vreme "Sablje", Ustavni sud nije hteo da pokrene postupak po službenoj dužnosti, ocenu ustavnosti uredbe o "Sablji".

Drugo na Vladi Republike Srbije posle ubistva premijera, jedan od članova Vlade kaže, - imamo saglasnost Ustavnog suda, policija ima da određuje pritvor do 30 dana, kasnije može i 60 dana, a predsednik Okružnog suda dolazi u gradski SUP Beograda i oni se hvale. Prvi put u istoriji došao nam je predsednik Okružnog suda u policiju i daje saglasnost za hapšenje građana Republike Srbije. Treba te se boriti protiv takvih odluka i protiv takvog ponašanja organa vlasti. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanici Srpske radikalne stranke već u prethodnim izlaganjima ukazali su na monstruozne pokušaje i neviđene skandale šta pravi država Srbija, tj. njena Vlada kada su u pitanju odnosi između suseda i između država. Ovo je skandal.
Gospodin Ljajić nije tu, izašao je ministar, ali šteta što je izašao. Mi moramo da imamo prvo utvrđene granice između Albanije i Srbije. Mi to nemamo. Nemamo utvrđene granice ni sa Makedonijom. Nemamo utvrđene granicu ni između Bugarske. Nemamo ni sa Hrvatskom, mada Hrvatska ovog puta nije u ovom predlogu dnevnog reda.
Čudo je da se mi tako olako opredeljujemo i zaboravljamo na zločine vekovima koje su činili albanski teroristi, kriminalci i pljačkaši. Gospođa Vjerica Radeta i gospodin Martinović su vas upozorili da se vi ne držite osnovnog međunarodnog dokumenta Rezolucije 1244. Ako hoćemo da zaključujemo sporazume sa Albanijom moramo izvršiti reviziju odnosa između Albanije i Srbije utoliko što moramo da utvrdimo koje sve zločine su iz države Albanije podržavali teroristi, zločinci, kriminalci, lopovi, prevaranti i možete ih nazvati svakako zato što to zaslužuju.
Bivša SFRJ je izdvajala svake godine 365 miliona dolara, jedan milion dnevno za Kosovo i Metohiju, da bi se Albanija udružila sa separatistima sa Kosova i Metohije i da bi učinili sve što je moguće samo da proteraju srpsko stanovništvo sa svoje zemlje.
Učešće u događajima od 1990. do 2000. godine, a od 2000. godine nastavak posle dolaska DOS-ove vlasti u Republici Srbiji od 2000. godine pa do pre neku godinu niko iz vladajuće koalicije nije pominjao Kosovo. Nije se vodila briga o građanima Kosova, nije se vodila briga o državnoj teritoriji o njenom suverenitetu i o bezbednosti i o celovitosti države. Tek je pre godinu, dve dana Vlada počela da se oglašava nakon što je Hašim Tači i njegovi zločinci i teroristi, kada su proglasili nezavisnu državu Kosovo i Metohiju.
Zašto Vlada Srbije do današnjeg dana nije pre svega tražila i zahtevala pred Ujedinjenim nacijama, dakle Savetom bezbednosti…
Ovaj sporazum je skandalozan. Ovo nije dobar sporazum za Srbiju, kada je u pitanju i sa Albanijom, a takođe i kada je sporazum sa Makedonijom. Napomenuo sam, verovatno ste primetili da mi nemamo utvrđene granice, a drugo sa Albanijom imamo iskustvo da je Albanija pre svega bila protagonista vođenja terorističkih akcija na području Kosova i Metohije i da mi na granicama između Albanije i Srbije nemamo predviđen broj policije, vojske i carinika, kako je to regulisano Rezolucijom Saveta bezbednosti 1244, te da bi mi zaključili neki sporazum sa nekom državom, mi moramo da imamo čiste račune. Moramo da prvo, utvrdimo da li je to prijateljska zemlja ili neprijateljska. Albanije je neprijateljska zemlja Srbiji. Ovaj sporazum koji se potpisuje, a ovde bi trebao danas kao što je rekao gospodin Martinović da se nađe i ministar za unutrašnje poslove koji bi nam mogao dati određene informacije, kakvo je stanje na granici između Srbije i Albanije.
Pošto mi srpski radikali ne priznajemo tu nazovimo nezavisnu šiptarsku, zločinačku nezavisnu državu. Mi možemo da govorimo sada o granici između Albanije i Srbije. To je moje mišljenje i mišljenje je Srpske radikalne stranke. Ali aktuelna Vlada nikako ne pominje godinama da li treba da se vrate naše snage na granicu između, dakle, Albanije i Srbije. To se prećutkuje. A to je osnovni, pre svega dokaz, da se međunarodnoj zajednici i Savetu bezbednosti svakodnevno trebalo obraćati i od nje tražiti da se prvo to pitanje reguliše, e onda možemo da govorimo da zaključujemo eventualne ugovore, a ne da mi zaključujemo ugovore sa neprijateljem koji uništava srpsko stanovništvo na južnoj srpskoj svetoj zemlji pokrajini Kosovo i Metohija.
Nikako ne možemo zaboraviti zločine Šiptara. Nikako ne možemo zaboraviti da je Josip Broz doneo pre svega uredbu po kojoj je bilo zabranjeno povraćaj
Gospođo Čomić, valjda je nesporno da mi razgovaramo između Albanije i Srbije i u ovom sporazumu. Držim se isključivo tog sporazuma.
Član 1. dovodim u vezu i sa Brozom i sa Albanijom.

Whoops, looks like something went wrong.