Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, gospođo Dragutinović, očekujte da će vaše kolege iz zemalja EU pohitati u Srbiju i biti vaši gosti, da im date jedan primerak ovog budžeta, da i oni vide kako treba da urade. Donošenje budžeta za 2010. godinu pratilo je niz nepravilnosti i niz događanja koja ste pokušali da sakrijete od javnosti u Srbiji, pa i od narodnih poslanika da izbegnete da to prođe kroz proceduru koja je bila uobičajena u prethodnim godinama. Bez obzira kakva je struktura bila budžeta, ali je imao neku postupnost, imao je zakonom utvrđene rokove koji su se, izuzimajući prošlu godinu, manje-više i poštovali.
Gospođo predsedniče Parlamenta, u nekoliko navrata ste rekli, kada su vam ukazivali na primedbu da kasni Predlog budžeta, odnosno da Vlada sa zakašnjenjem ove godine usvaja Predlog budžeta za 2010. godinu, pa, to je ranije nego što je bilo u prethodnim godinama. Ne možemo se greškama iz prethodnog perioda pokrivati na takav način što ćemo se samo na njih pozivati. Valjda je posle devet godina vlasti Dosovog režima naučeno i trebalo je da bude naučeno ono što se nije naučilo za devet godina.
Činjenica, kao što premijer reče, da je Predlog ovog budžeta usvojen jednoglasno u Vladi, ukazuje na to da je ovo usvojeno pro-forme. Potpuno sam siguran da je određen broj ministara u ovoj vladi, istina ne veliki, želeo dobro građanima Srbije i pokušao ukazati na neke primedbe i probleme i pokušao da favorizuje one vrednosti koje bi u Srbiji možda omogućile zapošljavanje, omogućile, kako vi volite da kažete, transparentno trošenje sredstava.
Gospođa Dragutinović, jeste, rekao bih, vrstan stručnjak za javne finansije. Nisam ekonomista, odmah da se razumemo, ali iz mog skromnog iskustva i znanja da se to zaključiti. Često imate problem da ono što izjavite u medijima – mi bismo to mogli da podržimo, ukazujete i označite sve probleme u javnim finansijama i u sprovođenju politike u Vladi Republike Srbije, a onda kada dođete ovde u Parlament, valjda vam neko iz Vlade uputi oštre kritike, vi potpuno drugu priču pričate.
Rečeno je da je rast poljoprivrede u 2009. godini bio veći od uobičajenog u prethodnom periodu. Dobro je što je tu gospodin Dragin. On nije verovatno bio čovek koji nije ništa činio, ali odmah moram da vam kažem da su vaše zasluge i vaš doprinos mali i minorni u odnosu na ono što su seljaci ili paori, kako se kaže u Vojvodini, pokušali da učine u toj oblasti, odnosno u toj grani. Vrlo često u sezoni žetve, setve, berbe maline i drugih poljoprivrednih kultura, vaši pomoćnici su izlazili, njihovo mišljenje i vi delite, odnosno ono je bilo od vas prosleđeno – ne mogu oni da određuju cene. Ne mogu da određuju otkupne cene, ali mogu da pomognu poljoprivrednim proizvođačima. Kada budemo govorili u raspravi u načelu konkretno ćemo vam predložiti kako se to rešava.
Ne možemo se miriti s tim da nešto u ovom momentu nije moguće rešiti, jer je zakon propisao na jedan način, pa ne može na taj, ali mi u SRS, s obzirom na to da svakodnevno razgovaramo sa poljoprivrednim proizvođačima, znamo kako to može. Mi nismo sebični ljudi možemo to da vam prosledimo, a pretpostavljam da ćete toliko dobre namere pokazati i da će to biti prihvaćeno. To se ne odnosi na amandmane na ovaj budžet, nego na politiku Ministarstva poljoprivrede, koju bi trebalo voditi u 2010. godini, ukoliko želimo da onaj rast što je poljoprivreda u ovoj godini imala zadržimo u sledećoj godini, odnosno da dovedemo do kvaliteta.
Mnogi ljudi su postali svesni da je to naša delatnost koja može da napravi dobar i zdrav prihod, ali treba pomoć od države. Ona treba da bude organizovana, a ne da šaljemo poruke da nešto ne možemo da uradimo i da ne smemo da se mešamo. Smemo da stvaram ambijent, odnosno to vam i jeste obaveza.
Poboljšan kreditni rejting, kaže premijer Vlade, verovatno u jednom delu jeste, ali nemojte nam pričati o poboljšanju kreditnog rejtinga, ako je ...
(Predsednik: Prošlo je pet minuta.)
...izvinite, samo da završim, dakle, ako je nedavno istraživanje pokazalo da je od 180 zemalja, Srbija na 83. mestu po korupciji, onda o poboljšanju kreditnog rejtinga, to jeste direktno povezano sa drugim, ne možemo se tim ponositi i hvaliti time. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, mogu da budem saglasan sa delom izlaganja gospođe Stojanović, ali mi smo ovim amandmanom želeli da ukažemo na alarmantnu situaciju u ovoj oblasti. Kad već donosimo zakon, radovalo se negde oko 8.000 članova SOKOJ-a, veliki broj vlasnika samostalnih, trgovinskih, ugostiteljskih i drugih radnji takođe se radovalo donošenju ovog zakona, jer su smatrali da će donošenjem i usvajanjem ovog zakona u ovom parlamentu prestati njihove muke koje su do sada imali. Naravno, i veliki broj autora i veliki broj organizacija su očekivali da ćemo imati jedan kvalitetan zakon. Međutim, situacija nije takva.
Moram kolege u parlamentu da podsetim, kada je o ovom amandmanu bila rasprava u Odboru za nauku i tehnološki razvoj, gospođa Branka Totić, inače direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, pred kompletnom argumentacijom koju je iznosio Branimir Đokić kao ovlašćeni predstavnik SRS, dala je potvrdu da je to tako. Znači, to je apsolutna istina, ali nije bilo volje i rešenja. Teško je verovatno u ovoj fazi pretumbati, prekomponovati kompletan zakonski predlog i rešiti one zahteve koje su mnogi korisnici, odnosno oni na koje će se odnositi ovaj zakon, očekivali da će ovde biti postavljeni.
Član 14. kaže - autor ima isključivo pravo da mu se prizna autorstvo na njegovom delu. Nemamo intervencije na taj deo, ali kolega Boris Aleksić je predložio da se doda još jedan stav - autor ne može da se odrekne autorskog prava u korist drugog lica. Sad ona priča, izlaganje i argumentacija gospođe Stojanović može da se prihvati.
Mi smo imali nameru upravo veliki broj izvođača, pa ponekad i autora koji se izrabljuju, pre svih, od produkcije "Grand", ne znam ni kako se sve zovu ovi koji danonoćno reklamiraju nešto, prikazuju, angažuju mlade ljude i onda onaj njihov talenat, pa čak i autorska prava koriste isključivo u svoju svrhu.
Nama je bio cilj da se doda i ovaj stav koji kaže - da se ne može odreći autorskog prava autor. Može da postoji potreba nekad da njegovo pravo može biti prenosivo i nasledno. To je tačno i to se moglo drugim članom ovog zakona regulisati, ali u obrazloženju, zbog čega se ne prihvata ovaj amandman, kaže da se – da se amandman ne prihvata iz razloga što se član 14. Predloga zakona odnosi samo na jedno lično pravno ovlašćenje autora, na pravo na priznavanja autorstva na delu.
Autorsko pravo je izvorno pravo. Mi ne tražimo da se neko odriče toga, odnosno da se menja stav 1. Stav 1. ostaje kao u Predlogu zakona, a stav 2. je bio neophodan. Kaže - prihvatanjem predloženog amandmana po kome se autor ne bi mogao odreći autorskog prava u korist drugog lica bi po obimu prevazišlo ovlašćenja na priznavanja autorskog dela. Ne bi uopšte prevazilazilo ova prava, nego bi samo štitilo određeni broj autora.
Neophodno je bilo prihvatiti i amandman na član 4. kolege Martinovića. I kolega Martinović, i Boris Aleksić i kolega Branimir Đokić su autori bezbroj dela i oni imaju ogromno iskustvo u ovoj oblasti. Oni zbog toga i ukazuju na sve probleme, koji mogu da nastupe zbog ovakvog zakona, kakav je dat u predlogu.
Amandmani su celishodni u značajnoj meri, ne samo da popravljaju tekst zakona, nego će u praksi omogućiti brojne zloupotrebe. Vidite, kolege poslanici, ako se jedan autor, ja ću vam na kraju reći i o kom autoru se radi, ako u toku jedne tj. prošle godine, za jednu pesmu, dobio od SOKOJ-a 218,6 hiljada dinara, autor te pesme je gospodin Mlađan Dinkić.
Jedan poznati muzičar harmonikaš, aranžer, kompozitor za oko 2.000 muzičkih ostvarenja dobija 300.000 na godišnjem nivou. Verovatno onda način na koji radio stanice dostavljaju Sokoju izveštaje šta se emitovalo u određenom periodu dovodi do ovoga, ali sigurno da nije to, odnosno imamo i Radiodifuznu agenciju.
Zbog čega je Sokoj tu - da zaštiti valjda autorska prava? Ne štiti se to na ovaj način. Na veoma malom broju uzoraka, možda oko 20%, koji im šalju uredno svoju dokumentaciju, oni na osnovu toga zasnivaju neki princip ili neki uzorak kako i na koji način da nagrade određen broj autora, a priznaćete morate biti saglasni s tim, autori koje oni nagrađuju na ovakav način sigurno to ne zaslužuju, osim ako nisu dali veliki doprinos - da li u pravljenju ove Vlade, da li u njenom održavanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se postavlja jedno osnovno pitanje – zar je moguće da ovlašćeni ministar za ovaj zakon gospodin Đelić nije mogao da prisustvuje nijednoj raspravi koja se vodila u Odboru za nauku i tehnološki razvoj, vezano za ovaj predlog zakona, u raspravi u načelu po ovom zakonu i konačno, kada govorimo pojedinačno o ovom zakonu? Tu je u ime Vlade ministar gospođa Snežana Marković, koja verovatno do kraja rasprave neće uzeti reč i neće biti saglasna da se prihvati bilo koji amandman, a mi smo ovde čuli i jako dobre argumente za prihvatanje ovih amandmana.
Sada sam potpuno siguran da ovaj zakon, odnosno Predlog ovog zakona nije ni imao nameru da razreši niz problema, a ljudima u samostalnim trgovinskim radnjama, vi to ne znate, ali ja to dobro znam, jer ljudi u određenim mestima traže da im pomognemo svi zajedno, iako to nije u mojoj nadležnosti, kako i na koji način da budu oslobođeni od, rekao bih agresivnih nasrtaja od nekih koji se predstavljaju da su iz SOKOJ-a, možda čak i jesu, da im plate, pa se čak dešava da određeni broj privrednih subjekata budu i blokirani za neizmirene obaveze po ovom računu, a imaju popuste svojih gostiju ili onih koji koriste njihove usluge i preko 300, do možda čak i 500, da uopšte ne poseduju nijedan aparat preko kojeg mogu da se emituju određena autorska prava.
Suština zbog čega smo mi podneli amandman na član 61, da se briše, ovaj član spada u grupu prenosivih autorskih prava. Ovde se uopšte ne radi o nasleđivanjima, ovde se radi o prenošenju na određene privredne subjekte koji se bave određenim delatnostima, kao što su izdavači, organizatori koncerata, emiteri i slično, koji mogu u njihovo ime da vrše naplatu, a zatim da i njima određeni deo sredstava ustupi.
Praksa pokazuje, a o tome najbolje svedoči i ovde u parlamentu gospodin Bane Đokić, da veoma mali deo sredstava se isplaćuje autorima ili izvođačima od strane SOKOJ-a ili od strane nekih drugih organizacija.
Organizacije koje deluju na osnovu prethodnog zakona o autorskim pravima su posebna priča. Rekao sam na početku, obrazlaganjem amandmana na član 14, koliko je jedan autor primio, a u prošloj godini grupa S.A.R.S, čija se pesma vrtela na mnogim radio stanicama i televizijskim kanalima, dobili su samo po 16 i po dinara na autorska prava. Kompozicija se zvala "Buđav lebac". Plašim se, sa ovakvom vladom i sa ovakvim neodgovornim ministrima, da građani Srbije neće biti u poziciji vrlo brzo da jedu buđavi lebac.
Dame i gospodo narodni poslanici, država Srbija ima kapacitete u ovoj oblasti da donese jedan dobar zakon. Međutim iz prethodne polemike gospođe Gorice Mojović i kolege Ivana Andrića se vidi da tu ne postoji volja i potreba – ma nije ovo podmetnuo Božidar Đelić Mirku Cvetkoviću ništa. To je svesno i namerno se rade ovakve stvari. Gospođa Mojović pita – a gde piše da će to biti tako?
Gde piše – da neće biti isplaćene besplatne akcije? Gde piše da se neće zapošljavati građani Srbije? Gde piše – da se neće moći školovati? Ne piše nigde – vi to samo retorički afirmišete. Kada treba pokazati vašu priču na delu – nje nema nigde. Ovde se ministri menjaju po pitanju predstavljanja ovog zakona u ime Vlade kao na železničkoj stanici – ne zna se ni kad uđe, ni kad izađe.
Postali ste stvarno ministar opšte prakse. Ovde se više ne zna ko šta radi. Ljudi, uozbiljite se u državi koju vi vodite. Imate sedam-osam miliona građana, ima veliki broj onih koji žive izvan njenih granica, a vole je. O čemu vi radite, šta je vama cilj? Moram da kažem da bi gospođa Branka Totić, gospođa Zorica Vulas mogle kvalitetno da predlože ovaj zakon, ali ne, nama ne treba takav zakon koji će rešiti probleme iz ove oblasti, nama treba zakon koji će omogućiti naknadno gospodinu Mirku Cvetkoviću i ko zna kojim Mirkovima Cvetkovićima treba napraviti ovaj posao.
Uradite nešto za građane Srbije, oni to od vas očekuju. Predlaže se ovde da se nedovršena dela mogu ustupiti. Kome se to mogu ustupiti nedovršena dela? Onim privrednim organizacijama koje su registrovale svoju delatnost, da u njihovo ime, pre nego što nastave svoju delatnost, pre nego što nastane projekat mogu da sklope ugovore i mogu praktično sa njima da se ponašaju kao da su roba, kao da su robovi. Da li znate da živimo u 21. veku, a ne u srednjem veku i u nekim ranijim godinama? Uozbiljite se.
Gospodine Čipliću, vi ste pravno kvalifikovan čovek. Odbijte jednom to stalno menjanje ministra bilo kog i bilo za šta. Nama treba neko ovde ko će odgovorno da nam kaže o čemu se radi, da da prave i kvalitetne odgovore na ono što mi kao narodni poslanici iznosimo i na ono što su bili naši amandmani.
Gospođa Branka bi verovatno mogla to da uradi, ali nema ovlašćenja. Vi se niste dovoljno bavili ovom materijom i zbog toga je sasvim svejedno što sedite tu. Ova rasprava nema smisla, osim da mi kažemo građanima Srbije kakva Vlada vodi ovu državu i kuda vi to smerate i kuda idete.
Dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neverovatno da je na zakon o stečaju podneto 96 amandmana, 18 amandmana na zakon o licenciranju stečajnih upravnika i da se niko, ni po jednom amandmanu, od strane onih koji je trebalo, od strane predlagača Vlade, da se pojavi, bar jedan, i da kaže – džabe ste krečili, to vam ništa ne valja, ili bilo šta.
Kakvu poruku, gospodo iz Vlade, vi šaljete ne građanima Srbije, nego i onima koji stručno treba da sprovedu ovaj zakon, odnosno da probaju od onog što je ostalo, a što ste vi uništili u prethodnom periodu, da pokušaju, jer, posle stečaja, videli ste, stečaj se provodi bankrotstvom ili reorganizacijom ili oživljavanjem. Kakvu poruku?
Nikakvu. Ovo meni pre liči na ono – karavani prolaze, a oni ćute. Zbog čega ćutite? Da vam nije ovo previše kasno? Da ne predlažete, možda, ubrzanje procesa privatizacije, kako bi ono malo što je ostalo mogli da ščepate i otmete od građana Srbije?
Predložio sam da se u članu 3, koji je nov i dodat, a ovde se govori o novim organima, o potrebi za boljom kontrolom stečajnih upravnika, i to posle toliko vremena, posle toliko provedene privatizacije vi ste se setili da bi stečajni upravnici mogli i trebalo malo da se kontrolišu, znači, ja sam predložio da se u članu 3b, posle stava 5. doda još jedan stav, gde se predlaže da se drugostepeno disciplinsko veće, sastavljeno od tri člana, i sastav i struktura tog veća još doda, da bi se onima koji podležu primeni ovog zakona u odnosu na kojeg će se primenjivati ove sankcije, a koje su prosto neverovatne – opomena, javna opomena, novčana kazna ima smisla, oduzimanje licence stečajnim upravnicima takođe ima smisla, ali ovo što predstavnici Vlade rade, nema smisla.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ja sam skoro siguran da ćete vi ovaj amandman SRS prihvatiti, no ne smemo vas hvaliti jer vi onda pomislite da je zrelo da se napravi još jedna partija.
Da se vratimo na ovaj amandman SRS, koji je podnet na član 3. Predloga zakona o mirnom rešavanju sporova. Gospodine Ljajiću, prvi put Zakon o mirnom rešavanju sporova je donet 2004. godine, kada ste vi bili član Saveta ministara.
Lično SRS bi danas volela da ste vi tamo ili da je neko drugi, da postoji ili tako nešto, ili da postoji Savezna vlada Savezne Republike Jugoslavije.
Šta je bio motiv tad, onih koji su predlagači ovog zakona? Bio je motiv da se spreči bilo koje kolektivno okupljanje ili bilo koji pokušaj da se razreše određeni problemi, koji su i tada, a i danas u mnogo većoj meri imali ili imaju zaposleni. Neki koji su u to vreme bili zaposleni, poodavno to više nisu i oni polažu određena prava, a država nije u stanju da ih reši.
Neće moći Agencija za mirno rešavanje sporova da reši mnogo pitanja.
Evo, vi ste videli samo jedan od slučajeva, odnosno Građevinsko-industrijski kombinat „1. maj“ iz Lapova nije pomogla Agencija. Vi ste uzeli tu svoje učešće, pokušali ste da uradite nešto što je moguće, ali čini mi se da to ne ide baš na najbolji način.
Ovo može samo da posluži kao jedno pomoćno sredstvo, kao jedan mali instrument za rešenje velikog broja problema. Ali motivi, čini mi se da nisu ti, vi hoćete to da iz okvira Vlade izmestite. Ne može to. To nije moguće. Vlada mora da radi mnogo više da bi ovo pomoćno telo, nazovimo ga pomoćno telo, povremeno bilo u poziciji da rešava te probleme.
Pre nego što budem komentarisao amandman SRS na član 3. moram biti saglasan da je dobro u ovom pokušaju. Kakve će biti posledice u praksi, to ostaje tek da vidimo.
Prihvaćen je amandman gospodina Petronijevića, a u istovetnom tekstu su podnele i kolege iz DSS, jer mnogo je pitanja upućeno Agenciji baš sa takvim zahtevima. Vidite, preduzeće im duguje zaradu za četiri godine, kao i topli obrok i regres. Da li je moguće taj spor rešiti preko Agencije?
Odgovor od strane Agencije – u skladu sa članom 196. Zakona o radu „Službeni glasnik“ taj i taj, sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze. Tako vi možete ostvariti pravo na minimalne zarade za tri godine od dana podnošenja predloga Agenciji, znači Agencija će to rešavati, a Agencija je nadležna u individualnim sporovima samo za isplatu minimalne zarade i otkaz ugovora o radu. Tako da ostala novčana prava, to su prava iz putnih troškova, prava iz toplog obroka, prava veća od minimalne zarade, mogu se rešavati samo u sudskom postupku.
Kada ste predlagali izmene i dopune Zakona vi ovo niste predložili. Ali, svejedno, otklonili ste svoju nesmotrenost. Ako se to bude moglo rešavati, to će biti dobro. Kada sam tvrdio da ćete vi ovaj amandman prihvatiti, vi zaista nemate nijedan razlog da ga ne prihvatite. Boraveći u sali ovde, kada je na dnevnom redu bio drugi zakon, video sam vašu spremnost za ono što je logično, za ono što je dobro, da ste prihvatali.
Sada na jedan vrlo jednostavan način pokazaću vam da je ovaj amandman bolji od predloženog rešenja. Vi ste intervenisali članom 3, a u vezi sa članom 4. osnovnog zakona i predlog je nešto bolji, koji glasi – mirenje u smislu ovog zakona jeste postupak u kome miritelj pruža pomoć stranama u kolektivnom sporu sa ciljem da zaključe sporazum o rešenju spora ili u kome miritelj stranama u kolektivnom sporu daje preporuku o načinu rešavanja spora.
Mi smo predložili promenu stava 1. člana 3. i ona glasi – mirenje u smislu ovog zakona jeste postupak u kome miritelj pruža, vi kažete pomoć, mi intervenišemo i kažemo – stručnu pomoć stranama u kolektivnom sporu sa ciljem da zaključe sporazum o rešenju spora i daje stručno mišljenje stranama u sporu o posledicama nezaključivanja takvog sporazuma.
Vi niste prihvatili ovaj amandman, a u obrazloženju ste rekli sledeće - amandman se ne prihvata iz razloga što pomoć koju miritelj pruža stranama u sporu nije samo stručna pomoć. Uloga miritelja je da svojim znanjem, autoritetom i drugim ličnim svojstvima i sposobnostima utiče na strane u sporu da postignu sporazum i na taj način mirno reše svoj spor.
Obaveza miritelja da stručno, nepristrasno, efikasno obavlja svoje dužnosti proizilazi iz drugih zakonskih odredaba. Ovde nije reč o drugim zakonskim odredbama, nego je reč o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o mirnom rešavanju sporova.
Navešću vam jedna primer. Kolega Aleksandar Martinović je i stručan, i dobar, i savestan i odgovoran. Iznosim svoje mišljenje, smatram da je ovde to nepodeljeno, da svi isto tako mislimo, ali kad bi mene pitali da li je on stručan da ode na VMA ili na Klinički centar i da tamo leči ljude, ja bih prvi bio protiv toga.
Znači, potrebna je stručnost, nije samo dovoljno ovo. Ovo ostalo što vi navodite da se podrazumeva, ono proizilazi iz nekih drugih zakona, a u ovom zakonu treba da stoji da je lice koje preferira ili koje će biti arbitar mora pre svega da bude stručno.
Vi inače imate nekoliko nesaglasnih odredaba u ovom zakonu. U članu 20. ili 48. zakona intervenisali ste samo u jednom delu, ko može biti miritelj i ko može biti arbitar kada je u pitanju državljanstvo. Ovaj zakon je donet 2004. godine kada je postojala druga država koju je veliki broj učesnika u današnjoj Vladi ubrzano razgrađivao i rasturao, pa je promenjeno - državljanstvo Srbije, a ne državljanstvo Srbije i Crne Gore, ali je ostalo da miritelj i arbitar mogu biti ona lica, koja pored toga, imaju i visoku stručnu spremu i pet godina radnog iskustva u oblasti rada i zapošljavanja.
Onda posle kažete za arbitra da je potrebno da ima položen pravosudni ispit ili da je redovni profesor pravnog fakulteta. Da bi neko mogao da polaže i pristupi polaganju pravosudnog ispita mora da bude diplomirani pravnik. Vidite da vam ovde ovaj član 48. o utvrđivanju uslova nije baš najsrećnije rešen, moralo se i tu intervenisati. Znači, kada je u pitanju arbitar su jedni uslovi, kada je u pitanju miritelj su drugi, jer odluke miritelja mogu da postanu pravosnažne, izvršne, miritelja ne moraju, tu se interveniše na drugi način.
Gospodine ministre, ipak ćete vi to prihvatiti do kraja, ali moram kao nadležnom ministru za Ministarstvo za rad i socijalnu politiku da iznesem jedan problem sa kojim vi možda niste upoznati.
Porotnici u sudu, nemam tačan podatak koliko ih je do sad bilo angažovano u Srbiji, poznato vam je da će od 1. januara veliki broj opštinskih sudova prestati da postoji, ali je sigurno da ta brojka nije mala, ako vam kažem da u jednom sudu je bilo do sada angažovano 57 porotnika. Nisu primili nadoknade za svoje angažovanje u tim sudovima od septembra, uz obrazloženje da ne mogu to da očekuju čak ni do januara, za sve ove mesece koji su bili posle avgusta. Pored toga, Visoki savet sudstva je raspisao konkurs za porotnike i pored određenih uslova koje treba da ispunjavaju da bi mogli da se prijave traži se da prilože i uverenje o opštoj zdravstvenoj sposobnosti, koje, po mojim saznanjima, u proseku košta oko 3.500 dinara i tu je niz drugih troškova, a u najvećem broju slučajeva angažovana su lica koja nemaju nikakvog zaposlenja.
To je veliki izdatak i to ne bi bio problem da nakon prijema, nakon izvesnosti da će oni biti porotnici treba i taj uslov. Nama Narodna skupština bira ministre, ne traži se nikakvo uverenje o opštoj zdravstvenoj sposobnosti, a možda bi to trebalo ponajpre da se ispita, pa onda tek da Narodna skupština glasa o tome. Da li je dovoljno razloga za prihvatanje amandmana? Mislim da jeste.
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Čolakoviću, želim da vam kažem da mi polako ulazimo u komunizam. Kako i zašto? Imali smo pre ovoga zakon o mirnom rešavanju sporova. Znači, mi smo tu negde otprilike, radićemo prema mogućnostima, a uzimati po potrebi, samo što su neki već uzeli i suviše puno, a za one druge, bez obzira koliko radili, neće biti ništa.
Što sam prozvao kolegu Čolakovića? On se verovatno seća ove ideologije. Mogao je to da bude i neko drugi, nikakav problem, ništa lično, nego samo onako malo generacijski.
Zamislite, poštovani građani Srbije, kada smo u poziciji da podnosimo amandman na član 1. stav 1. To je neko pravo poslanika utvrđeno na osnovu Poslovnika. Nema mogućnosti da se to pravo realizuje. Onda možete misliti u kakvoj ste poziciji vi nakon dugogodišnjeg rada u određenim preduzećima, nakon čekanja na posao, nakon vaših potraživanja, kakve su vaše mogućnosti da to naplatite. Mogu da vam kažem, naravno, ne volim što je to tako, skoro nikakve.
Amandman koji sam podneo je pravno-tehničke prirode, ništa suštinski ne menja koncepciju ovog zakona. Mi smo predložili da se u stavu 1. član 1. Predloga zakona o stečaju, ovim zakonom uređuju se uslovi i način pokretanja i sprovođenja stečaja nad pravnim licima, to je definicija stava 1. ovog člana.
Mi smo predložili da umesto „način“ stoji „postupak“. „Način“ nije dovoljno određen i precizan termin kao što je „postupak“. Imamo postupak utvrđivanja i sprovođenja stečaja, ali to je bilo za ovu vladu teško da prihvati, pa u obrazloženju stoji – amandman se ne prihvata iz razloga što Predlogom zakona o stečaju ne uređuje se samo stečajni postupak, već sadrži i materijalne norme, pošto postoje dva načina pokretanja i sprovođenja stečaja, a ta dva načina jesu bankrotstvo i reorganizacija. Reč „način“ ne treba da zamenjuje reč „postupak“.
Mi uopšte u ovom amandmanu nismo osporavali dva načina rešavanja stečaja, nego smo samo imali nameru da damo jedan kvalifikovaniji, pravno posmatrano i tehnički, kvalitetniji predlog, da bi ovo bilo jasno i da bi to svi potpuno mogli da razumeju.
Gospođa Matić ne znam ni koliko ima ovlašćenja, da li može samo da odsedi ovde ili možda ima mogućnost da reaguje po amandmanima koje podnose poslanici. Ukoliko imate takvu mogućnost, skoro sam siguran da će ovaj amandman biti predložen da se prihvati.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, čim se nečeg uhvati Mlađan Dinkić ono mora da ne valja, suši se, vene, sve najgore.
Da li je trebalo menjati Zakon o stečaju? Naravno da jeste. Da li nam je dug proces izlaska iz stečaja? Naravno da jeste. Mi smo očekivali u Predlogu zakona, pre nego što smo ga mogli i imali priliku da pročitamo, da će tu biti data neka dobra rešenja za prevazilaženje tih problema.
Međutim, od toga nema ništa. Koliko su poslanici stranke G17 plus zainteresovani da slušaju i prate ovu problematiku, pokazuje onaj red tamo gde nema nijednog. Gospođo Matić, kada je bio šef vaše stranke, bili su svi tu. Kada ste vi, nema nikog. Svaka čast potpredsedniku Skupštine, eto, on je tu, bar vas on hrabri i bodri.
No, da mi malo pričamo o amandmanu koji je SRS podnela na član 24. ovog predloga zakona. Član 24. u delu ovog zakona govori o organima za sprovođenje stečaja, i tu su stečajni sudija, stečajni upravnik, skupština poverilaca i odbor poverilaca.
Skupština i odbor poverilaca su najčešće ojađeni i ožalošćeni, koji treba da dođu do određenih sredstava po osnovnu raznoraznih potraživanja od stečajnog dužnika, ali stečajni sudija i stečajni upravnik su veoma važne dve karike i od njihove savesnosti i od njihove stručnosti zavisi kako i na koji način će ovaj proces biti završen.
Mi smo imali nameru da popravimo ovaj zakon koliko je to moguće, te član 24. reguliše obnavljanje i oduzimanje licence. Ovaj član ima svoj 9. stav na koji smo mi intervenisali na taj način što smo predložili da se briše.
Da bi bilo jasno o čemu se radi moram da pročitam stav 9. Predloga zakona.
Stečajnom upravniku kome je oduzeta licenca ili kome je zahtev za obnavljanje licence odbijen iz razloga propisanih u stavu 4. ovog zakona, a odbija se iz razloga kada je stečajni upravnik u slučaju kontrole ili već na neki način se sazna, nesavesno obavlja svoj posao da se izda nova licenca u roku od pet godina od dana konačnosti rešenja oduzimanja licence, odnosno rešenja o odbijanju zahteva za obnavljanje licence.
On je mogao nesavesno da obavlja posao, mogao je da bude nestručan, mogao je da radi šta hoće. Kad istekne pet godina, mogao je čak da bude i osuđivan, kad istekne pet godina on ponovo može da obnovi svoju licencu i ponovo može da hara, najčešće društvenom imovinom Srbije.
Mi ne tvrdimo da među stečajnim upravnicima nema izuzetno stručnih, poštenih, pametnih i dobrih ljudi. Da li ih je manje ili više, nemamo pojma.
Uglavnom dižemo svoj glas protiv onih koji nestručno i nesavesno i nepošteno obavljaju svoj posao.
Dovoljno je pomenuti stečajnog upravnika Moldovana, kojeg je kolega Petar Jojić vrlo često ovde pominjao i koji je široj javnosti, pogotovo stečajnim upravnicima i stečajnim sudijama, poznat i onda je sve tu jasno, ali kad kažemo - ne treba, ovaj nije dostojan da mu se obnovi licenca, onda Vlada kaže ovako - amandman se ne prihvata iz razloga što je privremena zabrana obavljanja delatnosti kroz uskraćivanje izdavanja licence neophodna zaštitna mera za eliminaciju stečajnih upravnika koji obavljaju svoju dužnost nezakonito.
Mi samo predlažemo da oni koji obavljaju svoju dužnost nezakonito nikad više ne mogu to da čine. Čime se jača stručnost, profesionalnost profesije? Mi istrajavamo tu do kraja, a Vlada zamućuje da nemamo pojma šta to ona kaže.
U obrazloženju predloženog amandmana nisu navedeni razlozi koji upućuju na osnovanost i opravdanost rešenja navedenog u tekstu amandmana. Na ovaj način se sprečavaju mogućnosti zloupotrebe koje su uočene u praksi.
Vlada kao da je podnosila amandman umesto SRS. Mi smo uočili zloupotrebe u praksi i vrlo često stečajnim upravnicima se daje mogućnost da odlučuju o veoma velikoj vrednosti, o velikoj imovini i samo hoćemo da zaštitimo tu imovinu od nesavesnih upravnika.
Gospođo Matić, da li sam vas ubedio da prihvatite ovaj amandman?
Stečaj je kompleksna, teška, vrlo često i tužna materija i problematika, ali pristup kao da je volonterski, kao da je neozbiljno shvaćen.
Da vam kažem, gospođo Matić, ne uklapa mi se uz vaš lik ovo, vi ćete ostati upamćeni kao osoba koja je uspela da organizuje održavanje prve sednice elektronske Vlade i to je nešto što je dobro.
Uz vas ne ide zakon o stečaju. Kada se spominje stečaj, znači ruši se pokušaj obnavljanja na neki način. Mi tu imamo dve mogućnosti, da dođe do bankrotstva ili da se reorganizuje. Ali eto, šta ćete, zapalo vas to, pa ne vredi.
Mi smo hteli da budemo malo precizniji nego što je to predlagač zakona ovde predvideo, pa se govori o stručnom nadzoru u članu 26. Predloga zakona, stav 3, između ostalih, sankcija, mera kaznenih, kako hoćete, govorim narodski da bi svi razumeli, opomena, javna opomena, novčana kazna oduzimanja licence, naravno da smisla ima novčana kazna i oduzimanje licence, ima negde i opomena, javna opomena, ali ovamo se raspolaže sa velikom vrednošću.
Kad smo malopre objašnjavali amandman na član 24. zakona i kad smo rekli nema više povratka onih koji na nestručan ili na bilo koji drugi način kaljaju tu profesiju, nema davanja mogućnosti ponovo istim licima da se bave tim, mi smo imali nameru i da preventivno delujemo.
Znate, ako oni koji su stečajni upravnici, koji se pripremaju da to postanu, ako znaju da postoji mogućnost da izgube licencu i da će im biti uskraćena velika mogućnost zarade, oni su obično dobro nagrađeni, onda će oni voditi više računa o tome. A možda će i jednom da žrtvuju pauzu od pet godina ili najduže do pet godina, pa da steknu veliko enormno bogatstvo na osnovu jednog ili dva slučaja. Znate vi otprilike kako se to završava.
Mi predlažemo da se pored novčane kazne definiše koji je to iznos.
Nisam siguran kolege da je ovo najsrećnije rešenje . Mi smo predložili od sto hiljada do milion dinara. Možda je to moglo i manje i više, ali jednostavno ne može ostati samo sa novčanom kaznom.
E sad Vlada, kad navodi razloge zbog kojih ne želi da prihvati ovaj amandman, ona kaže - pa to će biti regulisano posebnim zakonom, novčane kazne, ali prvo, mora da se zna da postoji novčana kazna. Posebnim zakonom će možda biti regulisane sve te sankcije i sve mere.
Ovaj član 26. apsolutno je bio nepotreban i vrlo često se vezuje velika stručnost za stranku G 17 plus.
Ne mislim lično na gospodina Novakovića, taman posla, na gospođu Matić, da imaju bilo kakve veze s tim, ali kada imate dobre kadrove, kada su stečajni upravnici u najvećoj meri slučajeva, naravno da to nije uvek tako, vezani za stranku G 17 plus, zašto te vrlo izuzetno stručne kadrove ne pošaljete malo u „Viskozu“, u „Krušik“, „Milan Blagojević“, u „Prvi partizan“, ne smem da kažem u „Ravanicu“, jer će ustati Srđan Milivojević i reći ne dirajte mi Ravanicu, hajde da ne šalju tamo, tamo se dobro stoji, posluje.
A da pošaljete Bojana Krišta? Što ga niste poslali u „Viskozu“, pa da tamo boravi, pa da onda skinemo svi kapu da kažemo zaista imate stručnjake vi u Lutriju Srbije, na Aerodrom „Nikola Tesla“, sada ima jedan koji sebe smatra i naziva političkom elitom, sedi na dva mesta, neću da kažem koja, javno preduzeće, gubici se pokrivaju. Lako je to, može da vodi bilo ko.
Hajde da te stručne kadrove, one za koje kažemo da su nam najbolji, da te stranke imaju najbolje kadrove, hajde da ih pošaljemo tamo gde je malo teže, da ne ide Čović svagde gde je teško, da pošaljemo neke druge.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ovo nemojte shvatiti ništa lično, ali imajući u vidu vaš kapacitet, neću da kažem da ste vi ministar opšte prakse, jeste vi jedan diplomirani pravnik i magistar pravnih nauka, a samo iz razloga što se ovde vrlo često pojavljujete kao predstavnik Vlade želim da dam u prilog svoje skromno mišljenje premijeru. Evo dobre prilike, a objektivno postoje potrebe za to, da se izvrši racionalizacija u Vladi.
Pošto, sasvim ozbiljno govorim, uspešno ovde predstavljate Vladu i u ime vašeg ministarstva, Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Ministarstva za državnu upravu jednom prilikom, to mi malo nije jasno, ste ovde predstavljali Vladu i kad su na dnevnom redu bili zakoni iz zaštite zdravlja građana Srbije. Hajde da to tretiramo kao objektivna potreba Vlade, ali zaista premijer Mirko Cvetković bi trebao da ima ovo u vidu i da možete uspešno da predstavljate spajanje ministarstava.
Ništa ovo nemojte shvatiti lično i nemojte shvatiti da je upereno protiv vas, ali mogli biste da prenesete ovo mišljenje.
Da se vratim na amandman koji je SRS podnela na član 6. ovog zakona.
Gospođa Vjerica Radeta, kao ovlašćeni predstavnik SRS, kada je govorila o ovom zakonu u raspravi u načelu, rekla je da smatramo da zakon o jedinstvenom biračkom spisku nije ni potreban.
Sada ću dati jedan prilog. Svima vama je poznato da u Srbiji nema zakona o venčanju, ali prosto građansko venčanje postoji regulisano drugim zakonom i smatramo da to treba da bude.
Isto tako jedinstven birački spisak ne da je potreban nego bez njega nema legalnih izbora i zbog toga bi se morao regulisati savršenije i bolje nego što ste predložili ovim zakonom, izbornim zakonima, kao što smo to imali do sada.
U članu 1. uopšte se ne govori šta je materija ovog zakona nego se odmah prelazi na taj jedinstven birački spisak i kaže se da je uslov da bi neko glasao, da bude upisan u jedinstven birački spisak, kao da to do sada nije bilo. I do sada je tako apsolutno takva situacija bila i drugačije se uopšte nije moglo glasati.
Iako pripadamo istom poslaničkom klubu i istoj poslaničkoj stranci gospođa Vjerica Radeta i ja, zbog čega insistirate toliko na nadzornom odboru. Jeste on potreban, ali imamo i DRI. Kasnilo se u donošenju i mislim da je država poslednja, ne u regionu nego u Evropi koja je usvojila ovaj zakon.
Onda je neko slavodobitno, a pre svih, čini mi se, iz stranke G 17 plus rekao - bravo, uspeli smo, evo sada i mi imamo taj zakon.
Kada se vide sada efekti rada, ne ulazim u to, ne želim da prejudiciram šta je tu istina, kada su se videli efekti tog tela, onda je sada malo problem, te da li su četiri izvršioca mogla da kvalitetno obave taj posao, te da li je trebalo samo 14 ministarstava da se iskontroliše, a ne sve korisnike budžeta, pa sasvim sve jedno da su stigli da iskontrolišu i jednog korisnika budžeta. Ako postoje određene nepravilnosti one moraju biti sankcionisane. Naravno, zalažemo se da sve to prođe kroz svoju zakonsku proceduru, a ne ništa unapred, a ne ništa na mestu, koje po zakonu nije predviđeno zato.
Gospodine Čipliću, pretpostavljam da sada kao čovek od pravne struke vidite da se dosledno zalažemo za poštovanje svih zakonskih propisa, jer onda pravni sistem ima smisao i ima značaj ako se dosledno poštuju sve njegove odredbe. To što prilikom predlaganja zakonskih predloga vrlo često podnosimo i podnosićemo i dalje amandmane, to je samo naša želja da napravimo to primenljivim, da napravimo mogućnost da to ne ostane mrtvo slovo na papiru.
Prihvatili ste određeni broj amandmana, rekao bih veći nego što je to uobičajeno, doduše, od strane samostalnih poslanika, to je apsolutno nebitno, jer prava svakog poslanika su potpuno ista, bez obzira da li pripada opoziciji ili poziciji, jer kada izlazimo na izbore mi unapred ne kažemo bićemo u poziciji ili opoziciji, nego se takmičimo da bi zadobili poverenje građana, da bi onda uradili nešto u njihovom interesu.
Prihvaćen je amandman gospodina Vladana Batića na član 2. Bolje je definisao stav 2. člana 2. nego što je to u predlogu zakona, ali iz njegovog predloga koji je Vlada prihvatila izostalo je analiziranje podataka iz biračkog spiska.
Smatramo da je neophodno izvršiti analizu podataka koji stoje u biračkom spisku i već sam o tome govorio, pa će morati da se upali i neki alarm, da vidimo za šta je.
Navešću nekoliko opština za koje sam apsolutno siguran da je to tako. To je Krupanj, Ljubovija, Mali Zvornik, Loznica, gde nije velika razlika između ukupnog broja stanovnika i onih građana koji imaju biračko pravo. Šta to ukazuje? Ukazuje da se radi o sredinama koje su u privrednom smislu jako zaostale i da o tim delovima, rekao bih, vrlo malo ova Vlada vodi računa. To je u kontinuitetu tako.
To nije slučaj danas, to je već duži niz godina i neka vam to nešto znači, a možete na osnovu analize biračkog spiska da utvrdite i da napravite predlog plana kako i na koji način da pokušate da demografsku strukturu, da starosnu strukturu u tim mestima menjate jer, između ostalog, i to jeste svrha ove vlade i izvršne vlasti.
Rekli ste da je 8.000 biračkih mesta. Tu ste dobili precizan podatak od predstavnika SRS. Verujte da na mnogo, od 9.200 ili 8.450, ili kako vi kažete 8.000, mnogo biračkih mesta u brdskim, u pasivnim mestima ima ih sa sto, kao što je zakonom utvrđeno minimalan broj, a negde čak i ispod broja sto. Šta vam to ukazuje? Ukazuje da smo jako stara država i da i tu treba jedna intervencija.
Ne bi trebalo ovaj zakon shvatiti kao zakon na osnovu kojeg će određen broj ljudi izaći samo na biračka mesta i tamo glasati. Naše mišljenje je i u principu smo da se biračko pravo ostvaruje na osnovu mesta prebivališta, ali uvažavamo nastojanje zakonodavca da se omogući i glasanje po osnovu mesta boravišta.
Želimo da svako svaku sumnju u mogućnost zloupotreba na dan glasanja izbegnemo. Zbog toga podnosimo amandmane, a vi to ne prihvatate.
Prethodni amandman koji je kolega Petar Jojić podneo, želi samo da ostavi što više mogućnosti da ona lica koja nisu upisana u birački spisak dođu u poziciju da mogu i da glasaju.
Poznato nam je zbog pogrešne, neefikasne, loše politike Vlade da veliki broj ljudi ne želi da izađe na izbore, a videli ste da poslednje istraživanje da kaže da je 44% građana Srbije apsolutno nezadovoljno onim što radi sadašnja Vlada. Oni ne žele da izađu na izbore i ne izlaze. Želimo da svaki građanin Srbije koji pokaže želju i volju da izađe na izbore da mu se i omoguće ako je kojim slučajem izostao sa tog biračkog spiska.
Znamo da su ti rokovi relativno kratki, ali treba taj rok sa 72 časa skratiti na 48 časova da bi se omogućilo svakom ko može da glasa, jer nije poznat slučaj čoveka kojem je bilo oduzeto pravo glasa i svaki put kada su se održavali izbori, ne govoreći za koga želi da glasa, morao je da plače, jer tog dana je osetio da mnogo manje vredi od drugog čoveka.
Znamo kada su izbori i akademik, i čobanin, i poljoprivrednik i univerzitetski profesor podjednako važe i podjednako vrede. Zbog toga predlažemo da se amandmani na član 5. i 6. prihvate, jer će se onda na taj način popraviti kvalitet ovog zakon i omogućiti da se isprave greške koje su do sada postojale. Zahvaljujem.
Gospođo Čomić, da bismo se razumeli, želim repliku da uputim gospodinu Čipliću.
U prvim rečenicama svog obraćanja direktno je mene parafrazirao. Ako nemate ništa protiv, u jednom minutu mogu da objasnim o čemu se tu radi. Hvala.
Gospodine Čipliću, poslanici SRS insistiraju na jednom, a to je da uvek neko u ime Vlade Republike Srbije bude prisutan ovde kad se raspravlja da li u načelu, da li u pojedinostima. Za danas je suština to, ne ulazimo u to koga će premijer ili prvi zamenik predsednika, dopredsednika, ili kako se već zove, ovlastiti. Samo sam rekao - vi pogotovo imate sve lične kvalifikacije da možete ovaj zakon sasvim uspešno ovde da branite.
Moram da kažem, možda ne delim mišljenje svih kolega iz SRS, ali iznosim svoje, nama je zadovoljstvo kada se vi nalazite ovde. Vi imate interaktivnu ulogu u svemu ovde i mi ovde menjamo iskustva, predstavljamo dve apsolutno različite politike u ovom parlamentu. Javnost je naš sud i neka oni to vide i neka se odrede prema tome.
Samo sam dao jedan konstruktivan predlog za gospodina Cvetkovića, da bi mogao da razmišlja, a pri tome ništa neozbiljno, nego naprotiv, vrlo odgovorno, da bi mogao da razmišlja o spajanju ministarstava u okviru Vlade da bi bilo to jeftinije za građane Srbije.
Već je gospodin Todorović rekao - ovde nema govora o jedinstvenom biračkom spisku.
Ovde je prosto sintetički zbir biračkih spiskova po jedinicama lokalnih samouprava. Mi smo u svakom slučaju i svom svojom snagom, tehnikom pravnom i svim, jer ovde sede ljudi koji su startovali možda od članova biračkih odbora, pa do RIK, imaju ogromno iskustvo iz ove oblasti.
Mi jesmo za jedinstven birački spisak. Smatramo da ovo može da se reguliše i bez posebnog zakona, ali činjenica da smo podneli određen broj amandman ukazuje da prihvatamo zakon, ali želimo da damo svoj doprinos da on bude što kvalitetniji i da se zloupotreba i manipulacija prilikom sprovođenja izbora svede na najmanju moguću meru, ako to uopšte nije moguće, da se potpuno ukine.
Zahvaljujem se, gospođo Čomić. Hvala vam još jednom što se imali razumevanja.
Gospodine ministre, rekoste - mi mislimo kao vi, vi mislite kao mi, ali je negde ipak zapelo. Gde je zapelo? Zapelo je u bicefalnoj izvršnoj vlasti.
Ona više ne funkcioniše po definiciji tako kako bi trebalo. Ne treba potceniti priču o kafanskim računima. Neću apostrofirati ni jedno ministarstvo, savest mi to ne dozvoljava, ali sinoć, predsednik Republike reče: "Nije u redu, puno se jelo i pilo. Moramo vratiti to da se promeni". Ovo su reči koje sam doslovno citirao.
Sada priča koju je narodni poslanik Dragan Todorović u vezi ove rasprave ispričao, kako su šleperi vozili hranu i piće i poklanjali, možda može da se potraži tamo, te stoga te troškove i te račune treba ozbiljno prekontrolisati i posvetiti im ozbiljnu pažnju. Nije ovo u nadležnosti predsednika Republike Srbije. To bi trebalo da radi neko drugi. Izgleda da je tu zapelo.
Vratiću se na ovaj amandman na član 11. stav 4, koji glasi u Predlogu zakona - od dana kada se raspišu izbori, pa do 72 časa pre dana izbora, organi iz st. 1. i 2, to su MUP i Ministarstvo za državnu upravu, dužni su da sve podatke iz st. 1. i 2, statusne promene, dostavljaju odmah, a najkasnije narednog dana, od dana kada su promene nastupile.
Zašto do 72 časa? Ovde pogotovo može da se tumači kao da prestaju sve aktivnosti ova dva ministarstva, u slučaju kada su raspisani izbori.
Kada izbori nisu raspisani, oni im odmah, a najdalje u roku od 72 sata, treba da proslede, ali kada se raspišu izbori, ono što je stiglo 72 sata pre održavanja izbora, posle može samo da se registruje u nadležnom ministarstvu, a ne ni u kom slučaju proslediti ga od MUP do ministarstva nadležnog za državnu upravu, a ono jedinicama lokalne samouprave, koje bi posle mogle da asistiraju, kako vi rekoste, u ovom utvrđivanju biračkog spiska.
Mi smatramo da ovaj proces i ove aktivnosti treba da teku bez prekida, a pogotovo kada se raspišu izbori. Onda moraju do 24 sata pre održavanja izbora, kako bi sveli i umanjili broj onih koji iz raznih razloga, oni su nekad i subjektivni, tiču se njih, smanjili, da omoguće da koriste svoje aktivno biračko pravo. Aktivno biračko pravo je glasati. To je naša želja i mi smo imali tu intenciju prilikom podnošenja ovih amandmana, a ne nešto drugo.
Na kraju, za vas, gospodine ministre, jedno vrlo jednostavno i prosto pitanje. Nadam se da ćete odgovoriti. Zaista, gde možemo da vidimo jedinstven birački spisak? Hvala vam.
Gospodine Šami, cenim vas kao ličnost i univerzitetskog profesora. Najmanje sam očekivao da mi vi dajete taj odgovor. On je zaista adekvatan, ali sam takav odgovor očekivao od gospodina Čiplića, od ministra koji nam danas u ime Vlade predstavlja ovaj zakon i odgovara na naše amandmane i trebalo bi ova vlada, a pogotovo ovaj ministar koji trenutno sedi ovde, da ono što ste vi govorili primi k znanju.
Priznajete nešto sa zakašnjenjem, doduše, jer ste vi jedno vreme vršili vlast, da je bilo tih grešaka, pogotovo će mi ostati u sećanju vaše reči kada kažete – do sada su svi vladali. Doći će vreme, menjaće se ponovo oni koji će vladati. Ovaj zakon ne donosimo trenutno. Donosimo ga za sledeće prve izbore, predsedničke, parlamentarne, sasvim je svejedno.
Donosimo ga za niz neodređenih, za sada nepoznatih izbora. Tako bi bar trebalo da bude. Te s toga, zaista profesore, hvala vama, ali od vas sam najmanje očekivao da mi vi date odgovor, jer on osim što vas cenim, može da mi znači, ali nije adekvatan. Hvala.
Član 16. Predloga zakona po svom obimu spada u jedan od, kako bih rekao, većih članova. Po suštini, reguliše zahtev naših sugrađana koji borave u inostranstvu, a žele da izraze želju da tamo i glasaju, odnosno po osnovu boravišta, a ne prebivališta.
Predložio sam jedan amandman koji je informativnog karaktera, informativne prirode i za divno čudo prihvatili su ga i Vlada i Odbor. Predložio sam ministarstvu nadležnom za upravu da je u obavezi da odmah po raspisivanju izbora tu činjenicu objavi na sajtu ministarstva.
Vlada je to prihvatila. To je informativnog karaktera samo i ni jedan drugi amandman koji ima suštinu i želi da skrati neke rokove – ne nalazi za shodno da ga prihvati.
Evo, gospodine ministre, dobar primer stav 2. člana 16. koji ukazuje na to da neće biti, a nije ovo jedini stav koji može da se koristi u argumentaciji da mi i dalje nećemo imati JBS. Evo, ja ću ga koristiti s obzirom da smo na području člana 16. i kaže – o zahtev iz stava 1. dakle građanin koji boravi u SAD ili u Ruskoj Federaciji može podneti zahtev da bude upisan u birački spisak u mestu boravišta. Na to se odnosi i o zahtevu iz stava 1. ovog člana rešava Ministarstvo nadležno za upravu o čemu obaveštava nadležnu opštinsku, odnosno gradsku u mestu u kome birač ima prebivališta u zemlji.
Stičem utisak da je nadležno Ministarstvo za upravu, dozvoljavam da vi drugačije vidite i komentarišete svakako, odnosno da vrši transmisiju između nekog ko nije u datom momentu, konkretno govorim o članu 16, možda upisan u birački spisak ili ovde jeste, ali želi da glasa na drugim mestu, odnosno ministarstvo nadležno za državnu upravu treba da prihvati samo taj njegov zahtev, da ga prosledi nadležnoj lokalnoj upravi i da ga nadležna lokalna uprava uvrsti u taj spisak i gde je tu jedinstven birački spisak. Hvala.
Da li, gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, još jednom da vam iznesem mišljenje SRS da smatramo da su izmene Zakona o rudarstvu neophodne? Nismo očekivali ove, uz uvažavanje vaših napora, očekivali smo suštinski drugačije predloge.
Ne znam koliko je ovo u direktnoj, ali je svakako u indirektnoj vezi – apelujemo, između ostalog, i na Ministarstvo energetike i rudarstva da, pored Ministarstva za rad i socijalna pitanja, obrati pažnju na zaposlene u rudnicima. Jer, kada hoćemo da izrazimo kako je obavljanje nekih poslova teško, kažemo – rudarski posao. Stoga apelujemo na vas da se uključite, pored Ministarstva za rad i socijalna pitanja, da se u ovako teškoj situaciji pomogne svim zaposlenima, da li je to površinska eksploatacija ili podzemna, sasvim je svejedno, ali je to jedno od najtežih zanimanja.
Gospodine ministre, pretpostavljam da ovaj amandman koji je kolega Milan Nikolić u ime SRS podneo niste prihvatili zato što je u setu ovih zakona bio i zakon o eksproprijaciji za regionalni gasovod, pa je više pažnje bilo usmereno na taj zakon nego na rudarstvo, a nezasluženo je i neopravdano tako.
Član 13. predviđa jedan izuzetak. Nama je dobro poznato pod kojim uslovima može da se vrši eksploatacija mineralnih sirovina. Član 13. postojećeg zakona je napravio neke izuzetke i rekao je – za preduzeća koja su vlasnici određenih površina moguća je eksploatacija za sopstvene potrebe, iako nisu registrovana za obavljanje rudarske delatnosti. Vi ste rekli da više nije.
Mi smo spremni da to prihvatimo, ali kolega Nikolić je predložio da fizičko lice može da obavlja eksploataciju lomljenog kamena do 300 m3, ukrasnog kamena do 30 m3, peska i šljunka do 100 m3, opekarske gline do 80 m3 na sopstvenom zemljištu, za sopstvene potrebe.
Da bi ovo bio izuzetak, po viđenju SRS, treba da ispunjava dva uslova – da je vlasnik zemljišta i da to koristi za sopstvene potrebe, na osnovu prijave koju bi podneo opštinskom organu i nadležnom ministarstvu. Dalje smo predložili, s obzirom na to da je korisnik ovog minerala i vlasnik zemljišta, da to bude bez naknade.
Vi ste univerzitetski profesor, zatim ste ministar za energetiku, pretpostavljam da izvan Beograda odlazite u nekim izbornim kampanjama, u slučajevima kada Ministarstvo treba da izvrši uvid na licu mesta, ali manje se susrećete sa korisnicima zemljišta ili sa korisnicima koji bi trebalo da iskoriste ovu mogućnost koju je predložila Srpska radikalna stranka. Ukoliko imate vikendicu u nekom od lepih delova Srbije, ili odlazite kod nekog u goste, onda sam sasvim siguran, gospodine ministre, da će vam se veći broj ljudi obratiti i reći – zašto, ministre, niste dozvolili da za svoje potrebe, na sopstvenom zemljištu možemo da iskoristimo, da eksploatišemo.
Ovde se radi o relativno malim količinama i svakom narodnom poslaniku je apsolutno jasno da to nisu količine koje bi mogle da se koriste u komercijalne svrhe, nego isključivo za sopstvene potrebe.
U obrazloženju zbog čega Vlada ne prihvata ovaj amandman, da ga ne čitam u celini, da ne bismo gubili vreme, kaže se – zakon predlaže brisanje člana 13. Zakona o rudarstvu kojim se određuju mogućnosti eksploatacije za sopstvene potrebe, s obzirom na to da je primena iste zakonske odredbe ukazala da pojam eksploatacije za tzv. sopstvene potrebe u primeni ne postoji i da je eksploatacija mineralnih sirovina, kao opšteg dobra u državnoj svojini, delatnost na osnovu koje se ostvaruje prihod i za čije korišćenje treba platiti naknadu.
Ovde je izuzetak, ne ostvaruje se prihod i predlažemo da se ne plaća ni naknada. Mislim da u ovoj teškoj situaciji ova vlada, konkretno vaše ministarstvo, može da učini jedan mali ustupak građanima Srbije, bar onima koji imaju potrebu i mogućnosti da na sopstvenom zemljištu koriste lomljeni kamen, opekarsku glinu ili neki drugi mineral za sopstvene potrebe.
Bez obzira na to što ovaj amandman nije prihvaćen prilikom odlučivanja u Vladi, pretpostavljam da ćete vi biti za prihvatanje ovog amandmana. Zahvaljujem se.