Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Riza Halimi

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, prvo ću postaviti pitanje ministru Dačiću, ministru policije. Pored veoma visoke koncentracije vojnih i policijskih snaga, u Preševu i Bujanovcu se veoma često dešavaju incidenti slični ili još teži od poslednja dva incidenta u poslednje dve nedelje. Što je indikativnije, većina ovih incidenata ostaje nerasvetljena.
Pre četiri godine na magistralnom putu Bujanovac - Gnjilane u blizini Končulja ubijena je žena iz obližnjeg sela Turije. Dana 16. februara u centru Preševa imali smo sličnu eksploziju ovoj koja se desila pre neki dan na železničkoj stanici kod Preševa. Pre dva meseca, tačno 23. maja, u dvorištu svoje kuće ubijen je odbornik SO Preševo i vlasnik benzinske pumpe Jusuf Azizi.
Kao što vidite, bilo je i daleko težih i tragičnijih incidenata na ovom području, a da to nije privuklo pažnju najviših rukovodilaca države, poput ova dva poslednja incidenta.
U nastaloj situaciji neophodno je da ministar Dačić objasni zbog čega ostaju nerasvetljeni svi ovi teški incidenti. Pitanje je kada će se konačno procesuirati ovi zločini?
Sigurno je da rasvetljavanju ovih incidenata ne doprinose pretresi kuća pripadnika bivše Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe, a ti pretresi su izvršeni uz glomazno korišćenje pripadnika Žandarmerije, ali i uz neargumentovane optužbe koje se iznose službeno na njihov račun.
Ponoviću poslednji slučaj, jer je poznato da je 26. juna podignuta optužnica protiv određenog broja, mislim da je 16 optuženih, tzv. Gnjilanske grupe. Daće tačan spisak sa imenima i prezimenima i podacima. To je učinjeno nakon šest meseci istražnog postupka. Kako se službeno kaže, bilo je šest meseci pripreme. Mi smo mesec dana nakon toga, ovih dana u Vranju od ministra Ivice Dačića imali prilike da čujemo da se taj spisak proširuje.
Pitanje je sada da li je to u redu nakon celokupne tako temeljite pripreme koja je trajala skoro godinu dana da se sada odjednom na jednoj konferenciji za štampu proširuje. Time se onda vrši dodatni pritisak na bivše članove demobilisane OVPMB, koja je dobila amnestiju odlukom Savezne skupštine. To onda doprinosi njihovom preseljavaju iz Preševa i Bujanovca u Gnjilane ili u Prištinu. Time se apsolutno bez argumenata, mislim čak ponekad i paušalno, utiče se na zagrejavanje i podizanje političke temperature.
Po meni veoma je važno da sada i odgovarajući državni organi naravno preduzimaju zakonom sve predviđene mere da se javni red i mir čuva na tom području, ali uz zakonom predviđene procedure.
Mislim da je apsolutno štetna politizacija i sada opet postavljam pitanje kome: koriste ove politizacije i improvizacije, umesto zakonom predviđenih procedura?
Poštovani gospodine predsedavajući, svojim amandmanom sam pokušao da dopunim neke svoje obaveze koje bi Ministarstvo trebalo da ima prema pitanju u oblasti kulture nacionalnih manjina, obzirom na situaciju koja je trenutno, a ona je veoma nepovoljna.
Uvek ukazujem i kada je u pitanju kultura i obrazovanje da ima prilično razlika između trenutne situacije koju u ovoj oblasti imamo u Vojvodini, gde manjine imaju više institucija, ustanova koje se bave tim specifičnim oblastima u okviru tog korpusa kolektivnih prava manjina. Sasvim je drugačija situacija kada su u pitanju manjine u drugim delovima, a naročito ovde kada je u pitanju ipak položaj Albanaca u ove tri opštine Preševske doline, gde sem domova kulture maltene ne postoje druge institucije iz oblasti kulture.
Uopšte su aktivnosti kulture veoma reducirane, jer su u dosta dugom periodu predstave različitih udruženja, pozorišta i drugih ustanova kulture dolazile iz Prištine i uglavnom se te potrebe na taj način udovoljavaju.
Situacija kakva je od 1999/2000. godine to je sasvim prekinuto i mi smo sada u situaciji da ili su u minimumu ili uopšte nema kulturnih aktivnosti. Taj zahtev da se uradi dopunski napor u sanaciji, rekonstrukciji i zaštiti kulturnih dobara i uopšte institucija kulture manjina u ovom području, i u celini u prostoru van Vojvodine, iziskuju dopunske mere i dopunsko angažovanje koje mora Ministarstvo da ima da bi i ovde zaživela kulturna aktivnost.
Trenutna situacija je zaista nepovoljna, da ne kažem katastrofalna. Kažem vam u opštini Preševo skoro i da nema kulturnih aktivnosti. Ona ranija kulturno-umetnička udruženja su u nekom dužem periodu prekinula aktivnosti. U dužem periodu nijedan pozorišni komad se tu ne prikazuje.
Ono nečega što ima u amaterskom nivou nema odgovarajući podršku, a da ne govorimo o institucijama koje bi se malo ozbiljnije bavile promovisanjem, očuvanjem ili u neku ruku rekonstruisale tu situaciju koja je pod udarom svih ovih događaja koje smo imali, kako rušenja bivšeg socijalističkog sistema, pa sukoba koji su na tom području bili, to je apsolutno zapušteno i nisu sposobni postojeći domovi kulture u ove tri opštine da se ozbiljnije bave ovom problematikom.
Ovim amandmanom, a verovatno i amandmanima koje su kolege iz grupe manjina podnele, smisao je da se ovaj zakon što više usaglašava sa zakonom o nacionalnim savetima, gde se pokušava malo bliže da se utvrđuju obaveze koje se moraju i preko osnovnog zakona o kulturi preuzeti iz zakona o nacionalnim savetima i onoga što je oblast zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina.
Ne bih dalje dužio na ovu temu. Uglavnom poenta ovog amandmana i amandmana koji slede tamo iz grupe manjina apsolutno su usmereni u pravcu da se osnovni zakon o kulturi što više usaglasi sa zakonom o nacionalnim savetima da bi zaštita prava manjina u oblasti kulture bila na višem nivou nego u dosadašnjem periodu, i kako bi se situacija kakva je trenutna, po meni veoma teška, kod Albanaca na ovom području, konačno počela u novim okolnostima postupno da se promeni i da sve to vodi nekoj normalnoj situaciji.
Gospodine ministre, prvo da pozdravim da je konačno došlo do procedure za usvajanje ovog zakona. Izražavam bojazan da je u brzini u kojoj imamo nekoliko osnovnih zakona, a koji su pokriveni ovim zakonom, moguće da će opet doći do nepotpune usaglašenosti između ovog i drugih osnovnih zakona, pre svega obrazovanja.
I u vezi sa tim da na početku utvrdim da će opet ostati praznina izgleda kod službene upotrebe nacionalnih simbola, jer se uvode termini – nacionalni simbol saveta, a ne – nacionalni praznik, zapravo, nacionalni simboli koji su istorijski građeni, a ne mogu biti utvrđeni preko bilo kog organa, pa u ovom slučaju i saveta nacionalne manjine.
Ostaje praznina oko delotvornog učešća manjina u javnom životu, jer imamo nešto u čl. 21. prethodnog zakona iz 2002. godine, koji je ovde, nažalost, ostao nedorađen. Ovde razmišljam o tome, prvo, o delu koji se tiče predstavničkog zakonodavnog organa i nedovoljne povezanosti sa zakonom o izborima i mogućnosti da manjine u određenim trenucima ostanu bez legitimnog predstavnika u najvišem zakonodavnom organu.
Imate praksu sa Romima koji su u prethodnom sazivu imaju dva poslanika, sada nemaju nijednog. Moguće je sasvim da u narednom sazivu se ostane i bez predstavnika Albanaca, zavisno kako će se predizborne stvari odvijati, tako da mislim da u tom delu je ostalo nedorađen ili nepreciziran prostor ili neka praksa koja bi omogućila da manjine u tom delotvornom učešću u javnom životu budu adekvatnije zastupljene.
U ovom domenu mislim da bi trebalo uvideti i preko amandmana koliko se i sam zakon i osnovni zakoni mogu popraviti, a govorim o obrazovanju, jer je moguće da dolazimo u praksi do stvarno neizvesnih situacija koje nas mogu vratiti na situaciju koju smo do sada imali, a u slučaju Albanaca u Preševskoj dolini da apsolutno nemaju rešenja za niz problema iz obrazovanja.
Bojim se sada kada su u pitanju prosvetni nacionalni saveti, zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, da se ovako kako su ovim zakonima formulisani, prepušta se skoro sva odgovornost nacionalnom savetu.
S jedne strane se dopušta mogućnost osnivanja, ali je to poprilično široko da nam se u praksi može desiti da za sve ove probleme iz oblasti programa i udžbenika kada su škole na srpskom jeziku imamo niz stručnih organa koje sam maločas pomenuo, institucija, a da kod nacionalnih manjina se stvara samo nacionalni savet te manjine kao predstavnik, ili sa nekim političkim primesama, na koje ovde ima primedbi.
Pre svega bih hteo da bude u stručnom pogledu na najvišem nivou, ali samo globalno sa jednim nacionalnim savetom, bojim se da bez užeg, konkretnijeg sagledavanja mogućnosti i konkretnijih ustanova, čak, po meni, pododbora i nižih nivoa ovih pomenutih prosvetnih organa, kao što je nacionalni prosvetni savet i zavod za unapređivanje nastave, da se tu mogu preko amandmana neka rešenja adekvatnije naći. Hvala vam. Ostavljam kolegi malo vremena.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje je upućeno ministru infrastrukture, gospodinu Mrkonjiću. Glasi: Koje mere može da preduzme Ministarstvo za infrastrukturu da se otklone aktuelne blokade sela Rajince, Crnotince, Bukorevac, Žujince, sa oko 8.000 stanovnika, koji ne mogu da koriste regionalni put zbog puštanja u upotrebu nedovršene deonice auto-puta Preševo-Levosoje, zapravo, zbog neizgrađenih ili nedovršenih nadvožnjaka, koji treba da povezuju ova naselja sa paralelnim regionalnim putem?

Nedovršeni nadvožnjaci, pored saobraćajne blokade pomenutih sela, dodatno sprečavaju poljoprivrednike, upravo u špici poljoprivrednih radova, da obavljaju svoju delatnost, i to sem u pomenutim selima i u još niz drugih sela, kao što su Biljača, Samoljica, Borovac, Guštranje, Reljane, Aliđerce, Strezovce, Čukarka, sa otprilike još petnaestak hiljada stanovnika.

Situacija je veoma urgentna, jer je urađen samo deo predviđenog projekta.

To znači, izgrađena je baza, osnova, asfaltna baza, zapravo, osnovica puta, a nisu izgrađeni, zakonom i bilo gde u setu predviđeni nadvožnjaci na autoputu.

Za selo Samoljica, sa 1.500 stanovnika, uopšte nije predviđen nadvožnjak i oni su dodatno u ovom slučaju hendikepirani. U vezi sa tim je i uputio predsednik opštine Bujanovac pismo ministru, ali do sada nema odgovora.

Koristim ovu priliku da se i za ovo selo za ovu tešku situaciju da odgovor.

Dame i gospodo narodni poslanici, predsednik Vlade i većina ministara pre desetak dana svečano su otvorili deonicu ovog autoputa, a to što su cela ova sela sa ogromnim brojem stanovnika ostala blokirana ukazuje na jednu, po meni, zaista indikativnu situaciju, da se vlast brine samo o državnim projektima, a da tom prilikom apsolutno ne postoji ni minimalna pažnja kakav je uticaj i u kakvoj se poziciji domaće stanovništvo dovodi tim projektima.

S jedne strane, možemo čuti odavde da je ovo jedna dodatna razvojna komponenta za ova područja, čak imamo kritike i od strane ministra Markovića upućena predsednicima opština Preševo i Bujanovac da su inertni, nesposobni, ne umeju da rade, da iskoriste Koridor 10.

A kako da iskoriste Koridor 10 kada se zapravo rade projekti kojima se direktno ugrožavaju osnovna ljudska prava tih ljudi na terenu. Nastavlja se ista praksa kao i kod graničnog prelaza, državni projekat, a domaći ljudi sa terena nijedan živ zaposlen.

Znači, apsolutno u ovom slučaju nije bilo brige da se uz izgradnju autoputa na vreme predvidi da tu treba i mora da bude nadvožnjak i da ljudi prebrode ove probleme koje trenutno imaju, a proći će verovatno nekoliko meseci. Zato insistiram na urgentnosti u ovakvoj situaciji, jer zaista nema smisla da se ovako bahato ponašamo prema ljudima na terenu.

Dodatno bih, ako ima još vremena, bili smo svedoci ovih dana poseta na najvišem nivou Preševu i Bujanovcu, kada se…

(Isključen mikrofon.)
Hvala, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, hteo sam da se uključim u ovu raspravu o dva veoma važna zakona. Oko informisanja vidim da se čitava diskusija kreće u pravcu ili kritika i bojazni da se ovim dopunama i izmenama može doći do ograničavanja sloboda u obaveštavanju i informisanju.
Verovatno se slažemo da do toga ne bi smelo doći, s tim što apsolutno, s druge strane, moramo konstatovati da je potrebno povećati odgovornost za javno informisanje i da se prekine praksa blaćenja, diskvalifikacija koje se mogu naći često u našim medijima.
Žao mi je što nije ovim izmenama i dopunama omogućeno da se iskoristi prilika da se, kao i u kulturi, u oblasti obrazovanja i u informisanju usaglasi i harmonizuje zakon o informisanju sa odredbama novog valjda zakona koji ćemo usvojiti o kompetencijama nacionalnih saveta.
Imam činjenice da van teritorije Vojvodine informisanje manjina je na veoma niskom nivou i moralo bi se nešto učiniti što pre da se ta situacija poboljša.
Samo kao primer navodim da Javni servis RTS nema nijednu minutu na albanskom jeziku, nijednu minutu programa na jednom jeziku manjine koja je prisutna ovde. Ranije je to bila praksa. Ne znam kada i zbog čega je ta ranija praksa prekinuta.
Na lokalnom nivou ima, to mora da se prizna, od 2001. godine, preko Koordinacionog tela, odlukama Vlade, otvorene su određene ustanove, prvo privremene, i tu je bilo određenog pomaka i poboljšanja situacije na tom planu, s tim što preko konkursa koji je 2007. godine odvijan preko odluka Saveta RRA, mislim da je došlo do devalvacije, obezvređivanja onoga što je urađeno od 2001. godine.
Tako da opština Preševo ostaje po nekim trenutnim rešenjima bez javnog lokalnog informisanja, jer TV Preševo, u koju je uloženo najmanje 500.000 evra, što u objekat, što u opremu ili u pripremu stručnog kadra i ona je ispunjavala uslove bolje nego većina lokalnih medija u Srbiji, ali nažalost, čudnom odlukom Saveta RRA, ta ustanova je ostala bez frekvencije.
Dobila je frekvenciju jedan privatni medij koji ni iz daleka ne ispunjava potrebne uslove. Mi smo u opasnosti da taj privatnik, koji je verovatno nameravao ili zamišljao da će da profitira od lokalnog informisanja i lokalnog medija, ubrzo da napusti tu delatnost i da jedna opština sa oko 40.000 stanovnika ostane bez lokalnog informisanja, a što je ovde u ovom slučaju bez informisanja na jeziku manjina, u ovom slučaju na albanskom jeziku. Time smo apsolutno obezvredili velike investicije koje smo u toj opštini imali, baš sa konkretnim rezultatima koje smo imali od 2001. godine.
U kulturi mi apsolutno nemamo ustanova, sem domova kulture, koji u svakoj opštini, kao valjda i u svim drugim opštinama, postoje, nema ustanove koje razvijaju kulturu manjine. Ranije u nekom Titovom periodu to područje je koristilo usluge kulturnih ustanova iz Prištine, Gnjilana i drugih centara sa Kosova.
Vi znate sada situaciju da je to više nemoguće, kako zbog nepriznavanja Unmik-ove dokumentacije.
Uopšte, prekinuta je ta relacija i uopšte ta mogućnost da se koriste ili programi ili uopšte komadi pozorišta iz Prištine ili drugog centra sa Kosova.
Tih ustanova kod nas zasad nema i red je da se i novim zakonom o kulturi, ima, vidim, u predlogu već pomaka, ali računam i preko amandmana da je moguće da se poboljša, da ne samo formalno teoretski se predviđa mogućnost da saveti nacionalnih manjina formiraju ustanove, nego bi se moralo ići u pravcu da konkretno to bude realnost.
U tome malo bliže treba da se obaveže i preko osnovnog zakona, u ovom slučaju zakona o kulturi, da se ne kaže samo da je moguće da formira ustanovu savet, u ovom slučaju nacionalni savet Albanaca, nego da se stvarno reguliše da to bude realnost u praksi.
Da vidimo onda koje su mogućnosti da Albanci, kao manjina, u ovim opštinama mogu sami da stvaraju kulturu, ne samo da zaštite kulturna dobra koja su ugrožena, nego kako mogu u sadašnjem i budućem periodu da kreiraju kulturne programe i da se u tom delu pokuša drugačije postupati i rešavati trenutna veoma nepovoljna situacija.
Neophodno je i u informisanju i u oblasti kulture da bude ozbiljniji pristup aktuelne Vlade, da se ne bi dolazilo do situacija palijativnog rešavanja problema, poput onoga što imamo posete samo kad ima incidenata, nego da stvarno to bude i aktivnost i obaveštavanje za realan život, za ono što se u kontinuitetu dešava na tom području.
A ne da to područje bude interesantno samo kada se dešavaju incidenti i kada padne na pamet nekom rukovodiocu da povodom takvih incidenata poseti to područje.
Postoji ta praksa da u kontinuitetu se sagledavaju životni problemi i onda se suštinski informiše o zbivanjima koja se dešavaju na tom području.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje ću da uputim gospodinu ministru Obradoviću, a tiče se ugroženog prava Albanaca na visoko školovanje.
Naime, trenutno Vlada ima tvrd stav o nepriznavanju diploma Univerziteta u Prištini. Zapravo, najveći deo diploma univerziteta iz Tirane i Tetova se ne uspeva nostrifikovati. Kako na univerzitetima u Srbiji, u Nišu, Beogradu i Novom Sadu nema studenata s ovog područja, Albanaca iz Preševske doline, bilo je najavljeno prošle godine od strane ministra prosvete i predsednika Koordinacionog tela da će biti otvoreni u Preševu i Bujanovcu pravni i ekonomski fakultet, zapravo, odseci ovih fakulteta sa Univerziteta iz Niša.
Međutim, kako smo sad već u junu, kad stiže vreme za upis studenata, a ničeg, apsolutno nijedne praktične pripreme nije bilo, znači da će i ova akademska godina biti bez upisa i mogućnosti da u jednoj javnoj instituciji u ovoj državi studiraju mladi s ovog područja.
S obzirom na to da je ovo veoma ozbiljno, veoma osetljivo pitanje, jer se ovim ne omogućava nikakva perspektiva mladim ljudima s ovog područja, znači, ovim se prekida drastično, veštački, priliv novih kadrova, ne samo što se onemogućava radni odnos, zapošljavanje mladih, nego se ovim zatvara priliv novih stručnih kadrova, onda ni zakoni koje donosimo – i o ekonomskom razvoju i iz svih drugih životnih oblasti, nemaju smisao za ovo područje, jer nema novih kadrova, ne pristižu novi stručni kadrovi, kad se mladima u startu onemogućava da se pripremaju, da se obrazuju, na osnovu odredaba našeg ustava, zakona, pa i međunarodnih konvencija.
Pošto se radi o stvarno osetljivom pitanju, to nije pitanje samo Ministarstvu, jer sam Ministarstvu prosvete postavio poodavno pitanje o licencama prosvetnih radnika, onih koji su počeli da rade, a već 10 godina nemaju mogućnosti da polože stručni ispit i da dobiju radnu licencu.
Kako ovaj daleko jednostavniji posao Ministarstvo još uvek ne uspeva da reši, ovo o visokom obrazovanju je ozbiljniji problem i zato bi moralo ne samo Ministarstvo, nego i Vlada i Skupština da se daleko ozbiljnije suoče s tim, da ozbiljnije pristupe rešavanju ovih osetljivih problema, naravno kad je vreme, a ne po onoj logici – da stvaramo posle palijativne, veštačke organe, da bismo uzburkanu situaciju rešavali.
Da ne dužim dalje, mislim da je ovo mesto da i poslanici budu upoznati s jako osetljivom situacijom, dramatičnom situacijom, koja preti da eskalira u ozbiljne probleme i u političkoj sferi, pa je krajnje vreme da se ozbiljno pozabavimo ovim osetljivim problemima. Hvala vam.
Hvala, gospođo predsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, postaviću pitanje ministru za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Pod uticajem predstavnika Vlade Republike Srbije u opštini Preševo je raskinuta koalicija formirana nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora i formirana nova koalicija, koja je 20. maja na konstitutivnoj sednici izabrala potpuno novo rukovodstvo uz veoma grubo kršenje odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi i Statuta opštine Preševo.
Prilikom razrešenja dosadašnjeg predsednika opštine nisu bili obezbeđeni zakonom predviđeni uslovi za tajno glasanje. Na toj sednici je prvo izabran predsednik opštine, posle je izabrano osam članova opštinskog veća, a da pri tom uopšte nije dat predlog za zamenika predsednika opštine, kao ni za trojicu preostalih članova opštinskog veća koji su predviđeni statutom opštine, a što je u suprotnosti sa stavovima 2. i 3. člana 45. Zakona o lokalnoj samoupravi.
Na ovakav nezakonit način izabrano nekompletno opštinsko veće je na sednici održanoj sutradan, 21. maja razrešilo načelnika opštinske uprave koji je pre osam meseci bio izabran preko javnog oglasa na pet godina, a odmah potom postavljeno je novo lice za vršioca dužnosti načelnika opštine, što takođe nije predviđeno zakonom.
Šta će preduzeti Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu da zaštiti zakonitost u radu organa lokalne samouprave u Preševu da bi sprečilo stvaranje haotičnog stanja, koje je vladalo takođe u toku 2005. godine u ovoj opštini zbog namernog ćutanja takođe nadležnog ministarstva, a i sudskih instanci u to vreme?
Drugo pitanje se tiče opet problematike ovog ministarstva, a i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Ovih dana u opštini Bujanovac, a i u Preševu, ima problema prilikom izdavanja ličnih dokumenata građanima albanske nacionalnosti. Citiraću jedan deo dopisa koji je dostavljen opštinskoj administraciji od policijske stanice:
„Od vaših mesnih kancelarija policijska stanica Bujanovac dobija zahteve radi određivanja JMBG, pogotovo za lica rođena u inostranstvu. Tom prilikom dostavlja nam se izvod iz matične knjige rođenih sa podacima na albanskom jeziku. Te podatke je referent matičar upisao na osnovu internacionalnog izvoda, što nije sporno, međutim u obavezi je da, prema Zakonu o matičnim knjigama i Uputstvu o vođenju matičnih knjiga, zatraži od stranke, odnosno roditelja prevod internacionalnih izvoda od zvaničnog tumača i u matične knjige upiše sve podatke na srpskom jeziku i ćiriličkim pismom“.
Mi čitavo vreme usvajamo zakone koji bi trebalo da budu kompatibilni sa evropskom regulativom, internacionalni izvodi dolaze nam iz evropskih država, pa se sad postavlja pitanje šta znači prevod na srpski jezik imena i prezimena, imena roditelja, prebivališta i datuma rođenja. Hajde da vidimo šta se tu zapravo prevodi.
Imamo praksu da Albanci sada imaju dvojna imena, ne svi, ali zbog razlike između ćiriličke srpske azbuke i albanskog alfabeta (nekoliko slova je različito) imamo dva imena za isto lice i ljudi imaju dosta problema prilikom rešavanja svojih interesa i uopšte prava u inostranstvu, jer se javljaju sa različitim imenima.
(Predsedavajući Nikola Novaković: Vreme, gospodine Riza.)
Zato je veoma bitno da se ovo spreči i da građani ostvare ta prava u svim državama u Evropi gde trenutno žive. Hvala.
Hvala, gospođo predsednice. Pitanje bih postavio gospodinu Dinkiću. Prošli put ga nije bilo, ni sada ga nema, ali pošto je premijer Cvetković tu, uputiću njemu pitanje. Ponovo pitam jer odgovora nema još od marta ove godine. Pitanje se tiče  diskriminacije koja je učinjena prilikom aukcije trgovinskog preduzeća „Bratstvo“ u Preševu. Uslov za kupovinu ovog trgovinskog preduzeća je bio taj da vlasnik ili uopšte kandidat za kupovinu poseduje hotel sa četiri zvezdice.
S obzirom da u konkursu objavljenom u dnevnom listu "Politika" figuriše samo manji deo imovine kojom raspolaže ovo preduzeće, pitanje je da li će se u okviru ovog preduzeća dešavati ista problematika kao kod firme "Elektrokontakt", gde je naknadno dokazivano da pripada kupcu i imovina koja nije bila na aukciji, a u ovom slučaju preduzeće "Bratstvo" do sada nije moglo ni sudski da dokaže da je vlasnik više od polovine prodavnica. Mislim da je red da se na ovo veoma važno pitanje za građane Preševa konačno da odgovor.
Dalje, pitaću gospodina ministra Čiplića – kada ćemo i ima li uopšte izgleda da uskoro dobijemo zakon o nacionalnim savetima? Više godina učestvujemo u javnoj raspravi u pripremi ovog zakona, iako je on veoma važan, treba da rešava veoma osetljivu problematiku, a nemam informaciju da li je uopšte ovaj predlog zakona razmatran na Vladi i kada će u Skupštinu? Imam i dopunsko pitanje, zapravo komentar na odgovor ministra Ljajića. Iako ga nema ovde, možda će neko drugi da da dopunsko objašnjenje, a pitanje se tiče penzionisanja naših građana koji su ranije radili na području Kosova.
Odgovor koji sam dobio je neadekvatan, jer se tu kaže: ''S obzirom na to da sa područja Kosova i Metohije od 1999. godine nema prihoda po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje sadašnjih zaposlenih, to nema osnova na isplatu penzija korisnicima sa tog područja, nezavisno od vremena kada je pravo ostvareno...''
Da li imamo pravo pet minuta za ovo?
Dobio sam odgovor. Komentarišem odgovor.
Završio sam sa pitanjima, ovo je sada samo komentar. Maločas sam citirao odgovor u kome se dalje spominje UNMIK-ov Propis br. 20001/35 o penzijama na Kosovu. Mislim da je odgovor deplasiran, a uopšte nije umestan.
Tražio sam odgovor za probleme građana Preševa, Bujanovca i Medveđe, čak sam konkretno spomenuo jednog gospodina, gospodina Kelmendija, koji živi u Novom Pazaru, a dobijam odgovor za problem koji jeste veoma težak za penzionere sa Kosova i na koji se daje određeni odgovor ovde, ali insistiram da se i ova skupština i Vlada i ministar ozbiljnije bave veoma osetljivom problematikom građanima koji su ispunili uslove za penziju, a ne mogu da koriste penziju ili im se umanjuje penzija za onoliko godina koliko su ranije radili na Kosovu jer, navodno, nema originalne dokumentacije u Beogradu.
A znamo da je od 1990. godine, kada je novi Ustav usvojen, Fond PIO centralizovan i da apsolutno nema govora da u centrali, u PIO u Beogradu, nema dokumentacije za sve građane koji su do tog vremena ostvarivali pravo na penziju.
Tražim da se ovo ipak ozbiljnije tretira, jer nema smisla da…
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, prethodnog četvrtka sam počeo s poslaničkim pitanjem u vezi s izjavama ministra Dačića. Prilikom odgovora na poslaničko pitanje, on je tribinu organizovanu u Bujanovcu povezao s problematikom očuvanja integriteta zemlje, da bi zatim nastavio, u istoj rečenici, da će ''MUP preduzeti sve ono što je u našoj nadležnosti da spreči svako narušavanje teritorijalnog integriteta naše zemlje i, kao što vam je poznato, na tom području je uhapšeno nekoliko kriminalnih grupa i uhapšena grupa koja pripada bivšem OVK, koja je počinila ratne zločine nad Srbima i nad drugim nealbancima u Gnjilanskom okrugu 1999. godine''.
Prošli put sam istakao kao veoma neukusno i neumereno povezivanje Okruglog stola s problematikom koju iznosi gospodin ministar. Međutim, sada postavljam pitanje Ministarstvu pravde – šta će se preduzeti radi sprečavanja ovakvih pritisaka koji se vrše nad građanima ove zemlje, ove države, jer smatram da za bilo kog građanina, u bilo kom kontekstu, treba obezbediti objektivan sudski proces, u kome će se dokazivati da li je neko kriv ili bez osnova pritvoren?
Smatram to svojevrsnim pritiskom i tražim od Ministarstva pravde da preduzme korake da se spreči ovakva praksa pritisaka i objavljivanja krivim građana koji su sumnjivi u ovim trenucima. Postupak bi morao objektivno i valjano da se obavi, a ne da se unapred proglašava krivim neko iako za to, po mojim saznanjima, još uvek nema valjanih dokaza.
Drugo pitanje. Već 10 godina u školama na albanskom jeziku u Preševu, Bujanovcu i Medveđi prosvetni radnici rade bez radnih licenci, jer im država ne omogućava polaganje stručnog ispita. Mi smo organizovanje stručnog ispita za nastavnike koji izvode nastavu na albanskom jeziku imali pre 20-30 godina, u jednopartijskom sistemu. Sada, već pet-šest godina, u svim mojim kontaktima sa svim ministrima prosvete, a bilo ih je četiri-pet u ovom periodu, nikako ne uspevam da dokažem da metodiku za nastavu na albanskom jeziku treba održati u školama gde oni drže nastavu. Ne može čovek koji drži nastavu na albanskom da položi metodiku u Beogradu, u školama gde se nastava vrši na srpskom jeziku.
Već 10 godina rešenja nema. Godine 2006, počelo je s jednom grupom učitelja i nastavnika za albanski jezik, a trebalo je za sve nastavnike svih predmeta da se to obavi i organizuje.
Međutim, nakon toga imamo prekid od tri godine. Iako sam posetio ministra, obrazložio ovaj problem, do sada nema konkretnog rešenja. I ova školska godina ide, a stručni ispiti za škole na albanskom jeziku u Preševu, Bujanovcu i Medveđi i ove godine nisu i neće se organizovati. Zato postavljam pitanje i na ovaj način – šta će Ministarstvo konkretno da uradi da ovaj osetljiv problem reši i da omogući zakonsko pravo nastavnicima u ovim školama da polože stručni ispit, da imaju licencu i da ostvaruju zakonom predviđena prava iz radnog odnosa? Hvala vam.
Hvala. Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ovih dana, zapravo 30. aprila i 7. maja ove godine novinari, kamermani i tehnički realizatori TV „Bujanovca“ su pozvani na informativni razgovor u policijsku stanicu u Bujanovcu, radi prikupljanja obaveštenja zbog krivičnog dela iz člana 317. Krivičnog zakonika, odnosno zbog navodnog podstrekivanja međuetničke mržnje prilikom emitovanja TV emisije posvećene manifestaciji održanoj u Domu kulture u Bujanovcu 25. maja 2007. godine, povodom godišnjice pogibije Ridvana Ćazimija iz Velikog Trnovca.
Kako je ova manifestacija redovno prijavljena organima javnog reda i mira i kako u tom periodu ni u jednom izveštaju policije u Bujanovcu nije bilo informacija o međuetničkim incidentima ili međuetnički pruzrokovanim tenzijama u vezi sa ovom emisijom, postavljam pitanje – zašto je potrebno MUP-u Srbije da nakon pune dve godine izmišlja podstrekivanje međuetničke mržnje i ovakvom iskonstruisanom optužbom opterećuje, zapravo sasvim neopravdano optužuje nedužne novinare i radnike TV „Bujanovca“ koji su, obavljajući svoju profesionalnu obavezu, izveštavali sa pomenutog skupa?
Postavljam pitanje ministru Dačiću – šta će preduzeti da obustavi ovaj svojevrstan pritisak koji se vrši nad novinarima i radnicima redakcije na albanskom jeziku TV „Bujanovca“?
Takođe od ministra Dačića tražim da nam u pisanoj formi obezbedi ozbiljniji odgovor na pitanje koje je postavila koleginica Marina Raguš u vezi sa okruglim stolom održanim u Bujanovcu, na kojem sam, pored ranijeg američkog ambasadora Montgomerija i bivšeg potpredsednika Vlade gospodina Čovića, učestvovao i ja.
Gospođica Raguš je, zbog nedostatka preciznijih informacija, tom prilikom preformulisala temu okruglog stola koji je održan u Bujanovcu prošle godine. Tema je glasila: Kosovo s druge strane. Organizovan je od strane Centra za demokratiju i razvoj juga Srbije. U pitanju gospođice Raguš tema je malo drugačije formulisana, u smislu kontakta ili saradnje Kosova sa jugom Srbije.
Međutim, ovde je, po meni, ključna stvar zbog čega asocijacija, koja je tom prilikom data od ministra Dačića, sasvim neopravdana, u vezi s ovim okruglim stolom s ovom temom, makar bila formulisana onako kako je to dala poslanica Raguš, otkud uopšte pomisao i asociranje na zaštitu integriteta ove države. Zašto uopšte povezivati integritet države sa jednim okruglim stolom koji je sasvim javno prijavljen i održan u Bujanovcu prošle godine?
U vezi s tim je apsolutno potrebno da nam ministar objasni koje su mu informacije tom prilikom date (Predsednik: Gospodo poslanici, molim vas, budite tiši i zauzmite svoja mesta.) da bi bila izvršena sasvim neukusna asocijacija na ove dve sasvim različite teme.
Takođe od ministra Dačića, koji se tom prilikom nadovezao, zbog teme ovog okruglog stola, i na hapšenje…
Gospođo predsednice, gospodo i dame ministri, dame i gospodo narodni poslanici, pokrenuću jedno pitanje iz oblasti penziono-invalidskog osiguranja.
Priličan broj Albanaca iz Preševa, Bujanovca i Medveđe u višegodišnjem periodu ne može da ostvaruje penziju ako su u određenom periodu radili na području Kosova. Interesantno je da zainteresovane stranke koje podnose kompletne zahteve za sticanje prava na penziju ne dobijaju pisane odgovore o razlozima prolongiranja donošenja rešenja o penzionisanju, ali im se usmeno saopštava da Republički fond za PIO ne raspolaže originalnom dokumentacijom iz oblasti PIO za teritoriju Kosova.
Verovatno najdrastičniji slučaj je sa Šabanom Kelmendijem, koji kao raseljeno lice živi u Novom Pazaru, ima ličnu kartu broj 181511, izdatu od MUP u Novom Pazaru, koji je koristio starosnu penziju od 8.1.1993. godine, a nakon ratnih događaja je u oktobru 1999. godine podneo zahtev za uspostavljanje isplate penzije Republičkom fondu za PIO i penzija mu je na osnovu ovog zahteva isplaćivana u toku 2000. godine. Međutim, isplata penzije mu je prekinuta u toku te godine, da bi obustava isplate penzije bila ozvaničena rešenjem Republičkog fonda za PIO zaposlenih od 8.11.2004. godine, sa obrazloženjem da Republički fond ne raspolaže dokumentacijom o ostvarivanju prava na penziju, s obzirom da se originalna dokumentacija nalazi na Kosovu.
Na podnetu tužbu Šabana Kelmendija Okružni sud u Novom Pazaru, u ponovljenom postupku, donosi presudu kojom se poništava rešenje Republičkog fonda za PIO zaposlenih. U pomenutoj presudi sud ističe da je tužilac nesporno stekao to pravo pravosnažnim rešenjem Republičkog fonda PIO, koji je bio važeći u vreme kada je izdato, te je tuženi organ, u ovom slučaju Republički fond za PIO, pogrešno obustavio isplatu penzije tužiocu.
Međutim, na zahtev Republičkog fonda Vrhovni sud je doneo presudu kojom se ukida presuda Okružnog suda u Novom Pazaru, i to samo iz formalnih, a ne suštinskih razloga. Razlog je taj da nije bilo prava na ponovljeni postupak. Nije uopšte dat odgovor na pitanje da li čovek koji je radio 35 i kusur godina i stekao penziju…
(Predsednik: Gospodine Halimi, govorite duže od tri minuta, pa bih vas zamolila da privedete pitanje kraju.) Pošto imam i drugo pitanje, koristim vreme... (Predsednik: Svejedno, imate pravo na ukupno tri minuta.)
Znači, u ovom slučaju je osnovno pitanje – šta će da uradi ministar Ljajić da se prekine ova diskriminatorna praksa i da se, ne samo gospodinu Kelmendiju, nego i svim zaposlenima koji ispunjavaju zakonske uslove za penziju, ne prave ove trenutne prepreke, koje su nezakonite? (Predsednik: Zahvaljujem.)
Drugo pitanje…