Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Riza Halimi

Govori

Gospođo predsedavajuća, dame i narodni poslanici, postavljam pitanje Vladi - šta će se preduzeti povodom ozbiljnih prekoračenja službenih dužnosti pripadnika unutrašnjih poslova u jučerašnjoj raciji u Preševu?
Imamo izjave već četiri građanina iz Preševa koji su juče fizički maltretirani, kojom prilikom se i pogrešno ušlo u određene kuće, izazvane su i materijalne štete, a najviše psihičke. Na kraju krajeva, oni su veoma drastično fizički napadnuti.
U izjavi koju je dao predsednik ili šef Koordinacionog tela i preneo lokalnim rukovodiocima rečeno je da ova akcija ne sme da se politizuje. Dalje imamo izjavu predsednika Vlade gospodina Cvetkovića, koji iznosi - da ova Vlada demonstrira rešenost da kazni sve zločine. Znači, već se time počinje politizacija. Znači, samo ova Vlada radi na zločinima, i ratnim, a oni drugi onda nisu - šta je ovo nego direktna politizacija?
Dalje imamo izjavu ministra Dačića u kojoj kaže - da rukovodioci ove grupe nisu uhapšeni, pošto su u Gnjilanu. Sada, ako se radi o ratnim zločinima koji su veoma ozbiljna tema, veoma žalosna tema koja iziskuje i te kako ozbiljan pristup u rešavanju, ne vidim sada koja je potreba za ovakvom politizacijom, za medijskim spektaklom, u kojem su ljudi dovođeni u Beograd kao u ono vreme - robovi, nakon pohoda Rimljana, pred skupljenom masom, poznati su nam prizori iz tih filmova. Kome trebaju takvi spektakli?
Racija je početa u pola četiri, svedoci su dovođeni u sedam - tri sata se radilo bez svedoka. Je li to pravno zasnovano? Šta je u tome mogao da pomogne TV snimak? Je li bilo režisera u tom TV snimku? Da je nešto što je trebalo, daje se za javnost, a ono što je maltretiranje i ugrožavanje ljudskih prava se naravno ne daje.
Mislim i na kraju završavam, da se radi o ozbiljnoj temi. Sve zločine, sa bilo koje strane da su došli, treba ozbiljno ispitati i krivce dovesti pred pravdu, ali u tom pravcu građani koji su tu bili četiri, pet, osam godina i odjedanput se na ovaj način privode, a bili su dostupni pravdi u svakom trenutku.
Pre neki dan obična policijska patrola je jednog od njih zaustavila (Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.) i dala ga u sudski postupak povodom drugog predmeta. Zašto sada mora u jednu porodicu da idu 30, 40, stotinak žandarma, da opkole ulicu, da naprave te scene koje nisu nove?
Jedan od ovih ljudi koji ovde je takođe ponovo hapšen, mislim da se radi o čoveku koji je pre dve godine, Selimov Sadiki, kažnjen na dve godine za organizovani kriminal - prevođenje Albanaca preko Kosova i Preševa u Beograd, u Mađarsku ili u Hrvatsku. On je pušten da se brani sa slobode, ali pre dve godine u kući njegovog brata sve je polomljeno. U četiri ujutru deca su bila zaprepaštena kada su kroz prozore i vrata ulazili specijalci. Posle pola sata se uspostavilo da su ušli u pogrešnu kuću.
Ovaj čovek za svu tu priču kažnjen dve godine.
(Predsedavajuća: Četiri minuta i 30 sekundi, molim vas, narodni poslaniče, da završavate svoje izlaganje).
Da li za dve godine zatvora ovakve medijske, ovakvi spektakli su nama potrebni u ovom vremenu, a pogotovu za ovako ozbiljnu temu? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaštitu nisam tražio, ni sada, ni onomad, pre tri-četiri dana, kada sam drastično i bez argumenata napadnut od strane jednog ministra Vlade.
Govorim o tome i postavio sam pitanje Vladi - šta će preduzeti samo za prekoračenja za nevine, nedužne ljude, koji nemaju veze sa ovim događajem, a koji su juče pretrpeli i povrede i sve vrste povreda, fizičke i psihičke i moralne.
Jeste li videli čoveka, kakvih je očiju bio, poplaveo od batina, a da se pogrešno u njegovu kuću ušlo. To ste videli na B 92. O tome ovde govorim i tražim da nam Vlada kaže - šta će preduzeti da u budućnosti građani mirno spavaju u svojim kućama i ne očekuju svaki čas da im upadne kroz prozore i vrata žandarmerija?
O tome govorim, a ne o onima koji su bilo koji zločin uradili. Neka ratni zločinac odgovara, mislim da se tamo stvarno malo radilo u tom pogledu. Ima i među Albancima i među Srbima, čak ima i među pripadnicima državnih organa koji su učinili teške povrede, i zločine i ubistva, a koji do sada nisu odgovarali. Stvarno tražim, bez obzira na nacionalnu osnovu, odakle god dolazili ljudi, da svi redom odgovaraju i to najstrože, kako je naša i svetska praksa za to namenila. Hvala vam.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, govorite o politizaciji mog pitanja. Pitanje je bilo po osnovu Poslovnika, 221. i 226.
Sasvim sam korektno postavio pitanje Vladi, a vidim da ima sklonosti da se to od svih govornika politizuje i da se ide na moralizovanje, koje nisam učinio. Postavio sam veoma korektno pitanje.
Zbog čega sada ovde potreba da sve poslaničke grupe na osnovu toga što ćete mene napadati da dobijete jeftine političke poene. To je sada moje pitanje. Nije tačno, gospodine Ružiću, da za ovom govornicom nisam izneo konkretne primere.
Ponavljam, braća Saćipi, civili, ubijeni su od strane policije u februaru 2000-te godine i oko toga do sada nijedan sudski postupak nije otvoren. Ima i drugih, ali dovoljno za vaše pitanje da ovo kažem.
O ubistvima za koje je govorio predstavnik SPO, kada je bilo vremena i preko saopštenja moje partije, iznosio sam svoje i lične i stavove moje političke partije.
Bilo bi besprimerno da sada o tome razgovaramo. Bilo bi niskog nivoa da sada pred vama kažem da mi je žao ili mi nije žao, kada sam u to vreme, kada je trebalo iznosio stavove kao i svi drugi istomišljenici, u onom trenutku kada su se ti tragični događaji obavljali u Beogradu. Hvala vam.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje Vladi i nadležnim pravosudnim organima - šta će se preduzeti da bi se izbegla blokada lokalne samouprave u Preševu, koja je najavljena od strane ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu na jučerašnjoj sednici, a koja je povezana sa izvršenjem rešenja Okružnog suda u Vranju, povodom žalbe Islamske verske zajednice koja se tiče kompenzacije za nacionalizovanu imovinu 1959. godine?
Revizija je poslata Vrhovnom sudu, ali više od dva meseca ne stiže u Vrhovni sud, zadržava se predmet u Okružnom sudu u Vranju. Po svemu sudeći, namera je da se ovo rešenje, po meni, totalno nezakonito, jer nisu na vreme uzeti materijalni podaci o tome da je imovina bila nacionalizovana, nije poštovan zakon o restituciji, za šta je nadležna Vlada, država, a ne opština ili lokalna samouprava.
Pošto je taj postupak vođen i došlo je do tih rešenja, a na vreme se revizija uputila Vrhovnom sudu, ideja je da se ova nepravda ispravi u Vrhovnom sudu, pre nego što bude došlo do izvršenja. Ako u visini od 300.000 evra najnerazvijenija opština bude opterećena, za šta nije po zakonu nadležna, sigurno će nastati blokada. Posledice su nepredvidive.
U tom pogledu je, u svakom slučaju, potreban veoma ozbiljan pristup, i da se kompenzira u ovom slučaju Islamska verska zajednica, ali je moglo da se kompenzira poslovnim prostorom, postojala je ta mogućnost. Namerno se ovde upućivalo da se lokalna samouprava opterećuje sa onim što je Vlada ili država, po zakonu, zadužena, ali da se ne igramo dalje ovakvim osetljivim stvarima, tražim da se… (Predsednik: Vreme.) ovoj problematici ozbiljno pristupi. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, ukratko, da se uključim o ovoj problematici, s tim da prvo konstatujem da je na Predlog budžeta za 2009. godinu očigledan uticaj svetske finansijske krize. Restrikcija je počela još rebalansom ovogodišnjeg budžeta, tako da se, imam utisak, ovim restrikcijama najviše ugrožavaju najnerazvijeniji. Uopšte, ona priča o ravnomernom regionalnom razvoju, po svemu sudeći, opet će imati sudbinu onih ranijih programa za razvoj nerazvijenih koji su, kako znamo, uglavnom propadali, nisu imali uspeha, tako, da se sve više povećava jaz između razvijenih i nerazvijenijih područja.
I gospodin Pastor je malopre govorio o neznatnim sredstvima koje ima resor za regionalni razvoj unutar Ministarstva za ekonomiju.
Ja ću vam dati više podataka o opštinama Preševo, Bujanovac, Medveđa, koje i te kako u ovom periodu zaostaju i to se zaoštrava u poslednje dve godine po svim ekonomskim parametrima. Uzeo bih primer opštine Preševo, gde je ranije bio prosek od 20 do 25% od narodnog dohotka po glavi stanovnika, a u poslednjim godinama to je svedeno za opštinu Preševo na 14% od državnog proseka.
Znači, sedam puta je manji narodni dohodak u ovoj opštini od opština koje se nalaze u tom proseku države. To se dešava upravo u vreme kad funkcioniše Koordinaciono telo, kao Vladin organ, za ove opštine.
Šta sad? Na početku je ovo koordinaciono telo imalo sadržaj i strukturu koja je odgovarala oružanim sukobima koji su se odvijali 2000-2001. godine, i po inerciji, kao što vidimo, to se nastavlja. Nema ekonomske komponente u tom programu, zapravo, na papiru je ima, ali na terenu faktički do sada nemamo ni pokušaja da se ekonomska situacija poboljša. Onda se zaostajanje produbljuje ovakvim tretmanom i ovakvim nedostatkom razvojne politike, pa nema logike da se ta situacija tumači drugačije.
Prvo smo imali prepolovljavanje sredstava za Koordinaciono telo u 2007. godini, kad smo usvojili ovde budžet, a u ovoj i sad za narednu godinu predviđamo realno manja sredstva nego što je ona polovina iz 2007. godine. Čudno je to da se restrikcije zbog svetske finansijske krize direktno odražavaju kod najnerazvijenijih, znači, prvo smanjujemo ta sredstva opštinama za narednu godinu od 310 miliona dinara na 273 miliona dinara i to u uslovima kada su u ovim opštinama ova sredstva isključivo namenjena za investicije, nema drugih sredstava. Čak i NIP koji predviđa 2007. godine tamo preko 100 miliona dinara, otprilike 100 miliona dinara nije ostvareno.
U ovoj godini Preševo je imalo 40 miliona za tri projekta elektrosnabdevanja – nijedan nije realizovan. Znači, restrikcije važe samo za najnerazvijenije? Ovde se stvara fama da tamo idu basnoslovna sredstva i onda vas svi redom odbijaju, svako ministarstvo, kažu – vi imate Koordinaciono telo. Šta je imala od Koordinacionog tela opština Preševo 2007. godine – 75 miliona dinara, ono što se moglo za investicije? Ove godine je ostvareno do sada 73, a bilo je planiranih 80.
Sada, ajde da govorimo pošteno – da li može sa 2 hiljade dinara po stanovniku da ima neke razvojne politike, kada je 2005. godine uopšte prosek na nivou Srbije bio preko 20 hiljada dinara? To je 10 puta manje, a nema drugih sredstava za investicije, ni sopstvenih, jer je to, kažem, najnerazvijenija opština, pa isto i Medveđa, a tu je i Bujanovac, i ako nema mogućnosti da preko Koordinacionog tela ili, pak, ako se Koordinaciono telo ne stara, a ne stara se do sada, iz drugih ministarstava, iz drugih republičkih fondova ove opštine ostvaruju ili subvenciona ili kreditna sredstva – onda smo mi osuđeni, ne da tapkamo, nego da idemo nazad i da nemamo nikakvu razvojnu politiku.
(Predsednik: Vreme.)
Ja se ipak nadam, evo, ako prihvatite amandman koji sam podneo da se, barem, donekle može poboljšati ova situacija. Hvala.
Čl. 225 i 226. Poslovnika. Nemoguće je u tri minuta da se odgovori na sve ove optužbe. Hajde prvo da krenemo, ima ovde dosta nesporazuma i nepoznavanja nekih osnovnih stvari i parlamentarnog života. Gospodin Marković dovodi u pitanje – zašto sam ja ovde. Valjda znate! Ovde sam jer imam 17 hiljada glasova Albanaca Preševa, Bujanovca, Medveđe i nešto Beograda i drugih centara gde žive Albanci. Tu dilemu bi trebalo odmah da skinemo. Apsolutno ni zbog čega drugog, ovo što sam maločas izneo, izneo sam kao njihov legitimni predstavnik.
Pozivam vas da dođete dole, izađite tamo sa ovim informacijama ili dezinformacijama. Niste došli u Skupštinu Preševa, niste došli u Skupštinu Bujanovca kad su bili oružani sukobi, potpredsednik Vlade je dolazio u Skupštinu Preševo, raspravljali smo se, otvoreno smo kritikovali ili smo bili kritikovani. Vi ne dolazite u SO Preševo i u SO Bujanovac, ignorišete ih, a ovde iznosite, pošto imate privilegiju beskrajno da diskutujete, niz netačnih, neproverenih informacija. Dezinformiše se najviši dom ove države!
Dajte otvoreno sve da kažemo. Gde su pare? Dostavio sam vam analizu. Opština Preševo je dobila milijardu i 155 miliona, po podacima Koordinacionog tela, u devet godina, od toga: manje od milijardu je stiglo opštini, ostalo je otišlo preko drugih institucija i u proseku, kad bismo sve to uključili, to je 129 miliona dinara godišnje, a po glavi stanovnika 3 hiljade i šest stotina dinara po stanovniku. Uporedite, da li može godišnje sa sredstvima od 3 hiljade i šest stotina dinara da postoji jedna valjana razvojna politika. Uporedite to sa drugim opštinama, sa investicijama koje se odvajaju u državi i videćete da je to nemoguće.
U ovoj situaciji, nije tačno da imamo privilegiju da je Preševo prošle godine dobilo 75 miliona dinara. Nismo mi dobili više od drugih 75 miliona dinara, nego su to sredstva koja je Preševo imalo od svih ministarstava. Nas vraćaju, bilo gde da se javimo, pa i u NIP-u. Nije tačno da predsednik opštine nije bio nekoliko puta kod gospođe Kalanović, i ja sam bio, takođe, i kod gospodina Škundrića, dakle, predsednik opštine je razgovarao telefonom i ko zna koliko je puta bio u ovim ministarstvima i nije uspeo da ostvari tri projekta od 40 miliona, 30 je bilo namenjeno železničkoj stanici gde 70% živi srpsko stanovništvo.
Ali misleći, po ovoj logici gospodina Markovića, da Albanci tamo nešto rade, oni su odbili i to. Mislim da je u pitanju nezainteresovanost …
(Predsednik: Vreme.)
… i stalna nespremnost i nesposobnost da se vodi ovako važan državni organ koji je trebalo da unapredi, a ne da unazađuje to područje …
(Predsednik: Vreme, gospodine Halimi.)
… koje je sigurno bilo zapostavljeno, zbog neodgovarajuće državne politike koja je tu sprovođena decenijama.
A, zašto gospodin Marković preuzima obavezu onih prethodnih perioda? To ne shvatam, on je tek došao. Zbog čega on ima hipoteku prošlih perioda, kad ga nema, zašto preuzima?!
Meni je stvarno došlo iznenada, zbog onoga što sam izneo na početku, a nije ništa ni lično, niti apsolutno neprovereno. Ova nervoza govori o tome da stvari ne valjaju, da ne idu! A opravdavanja koja uslovljavaju državu, ili ja uslovljavam državu, koju moć ja imam da uslovljavam državu? Čime?
Gospodo, nije tačno da su Albanci odbili rad u Koordinacionom telu i saradnju sa Koordinacionim telom. To je dezinformacija. To je taktiziranje, da bi opravdali nerad i apsolutno nemogućnost da se reše probleme, onda se najjednostavnije kaže da nismo zainteresovani, uslovljavaju. Nije tačno! Čime? Ko bi mogao da odbije tu saradnju, ako bi stvarno problemi mogli da se rešavaju. Govorim o tome da se ne rešavaju problemi. Nisu ekstra sredstva. Govorim o činjenici da za redovnu delatnost koja je po zakonu, taj porez na promet, bio je i ranije. PDV – gde se sakuplja? Pa u Preševu. Koliko se iz graničnog prelaza sakuplja? Mi učestvujemo kao svaka druga opština u raspodeli tog PDV ili drugih poreskih sredstava. Apsolutno nije nikakva privilegija.
Govorim samo o investicionim sredstvima koja smo mi imali u ovom periodu, isključivo, od strane Koordinacionog tela. Neko vreme se radilo, za vreme gospodina Čovića. Otvoreno govorimo da sada ne valja rabota. Sada nije dobro! Da ne izvrćemo, sada govorim ovde o jednoj činjenici da nema ekstra pomoći u obrazovanju. Zapravo, država decenijama nije ulagala ni dinar za visoko obrazovanje Albanaca na ovom području. A šta nam se sad nudi? Otvaranje fakulteta u Medveđi, gde je do sada postojala viša škola. Za šta? Za zaposlene, koji bi uz rad da se kvalifikuju dalje.
Sada se otvara fakultet za kobajagi Albance, a u Medveđi trenutno je samo 1% albanskog življa. Mi znamo da su oni 1999. godine masovno izbegli. Nema ih tu. Ima ih svega 700 stotina. Šta sad? Kobajagi, za Albance se otvara ekonomski fakultet, ajde da kažem za Albance, a gde se otvara? U Medveđi koja je 160 kilometara daleko, a ne otvara se tamo gde ima 99%, od 50 do 55 hiljada Albanaca.
(Predsednik: Vreme.)
Mislim da nema smisla da se iz transfernih sredstava – ono što treba ovim opštinama za ekonomski razvoj, to nam fali. ''Koridor 10'' je monopol firmi iz Beograda.
Na graničnom prelazu, gospodo, ne rade Albanci, za to je malo Srba i iz Preševa i iz Bujanovca nego dolaze i iz drugih opština. Samo radi upoređenja, iznosim vam da od privrede tu nema ništa, niti je pokušavano nešto do sada da se oživi privreda. A od 4.811 zaposlenih u opštinskim, državnim organima i institucijama, obrazovanju i zdravstvu, jedino tamo ljudi sigurno primaju platu, sve ostalo je propalo, od toga: 2.672 su Srbi, 2057 su Albanci i svega 63 Roma. Svaki deveti je Srbin, svaki 28 Albanac, svaki 70 Rom.
I to je ta situacija u kojoj se mi trenutno nalazimo. Što se tiče Srednjeg obrazovnog centra u Bujanovcu, čiji je objekat bio uzurpiran od Vojske Jugoslavije 1992. godine, oni su nekoliko godina radili u zgradi osnovne škole u Bujanovcu, posle su se prebacili u trošne barake, koje su građene pre 40 godina, jedva su počeli da grade novi objekat, koji je sada u izgradnji. Otkud sad jednom ministru, predsedniku Koordinacionog tela, da nađe samo taj detalj da se gradi nova škola. Što se ne angažujemo da se sada iz tih sredstava gradi nova srednja ekonomska i za Srbe u Bujanovcu.
Upravo političke stranke Srba nisu htele, kada je USAID ponudio da gradi novi objekat, da se zajedno uči i radi u jednoj školi. Idite i pitajte vašeg predstavnika DS u Bujanovcu, da li se tada složio sa predstavnicima USAID da Albanci i Srbi zajedno uče u jednom objektu. Videćete da su oni odbili. Ako se izlazi sa ovim maločas iznetim, onda se želi opravdati, po meni, debakl koji je iznet u obrazloženju ovog budžeta, u kome se iznosi, zamislite, iz pozicije zgrade i objekti ...
(Predsednik: Vreme.)
...60 miliona dinara predviđeno je za realizaciju projekata za sela sa srpskim stanovništvom, zamislite, da se spreči iseljavanje.
Ovaj podatak mi je važan. Imamo tu situaciju da od 1991. godine do 2002. godine u ove tri opštine ima manje 12 hiljada stanovnika, od toga: 1.100 Srba, 10 hiljada i sedam stotina Albanaca i nekih 600 do 700 Roma. U budžetu jedne države treba da se uvrsti u obrazloženju da se posebna sredstva odvajaju za sprečavanje iseljavanja samo Srba, to je po meni politički debakl i ovo je stvarno politička sramota. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo da ispravim još ovaj put neke netačne stvari. Rekao sam da jedan posto Albanaca Preševa, Bujanovca, Medveđe trenutno živi u Medveđi, jer je ostalo svega oko 600-700 Albanaca. Ako uzmemo da je ukupan broj stanovnika ove tri opštine 60 hiljada, to je otprilike 1%. Po popisu ima ih 2 hiljade i sedam stotina ili 2 hiljade i osam stotina, ali se oni nalaze kao raseljena lica u Prištini, Kosovu Polju, Gnjilanu. Nemaju uslova da se vrate. Ko im sprečava pravo? Nisam dobro shvatio gospodina ministra, on dovodi u pitanje njihovo pravo da, kada budu izbori, dođu da glasaju. Ako im niste omogućili uslove za život, zašto ne bi došli da glasaju ako su građani ove opštine. To je jedno.
Pitao sam, otkuda fakultet, koji bi trebalo da reši problem visokog obrazovanja Albanaca, baš u Medveđi a ne u Preševu i Bujanovcu gde živi oko 60 hiljada Albanaca? Rekao sam da je nelogično. To je, ne samo nepraktično, nego diskriminatorski. Iza ovoga se krije manipulacija. Kobajagi se rešava problem Albanaca u Preševu, Bujanovcu i Medveđi što se tiče visokog školstva, a ono se namerno udaljava 160 kilometara i oni koji žive u Preševu, Bujanovcu, ne mogu da odu.
Pitam se ko sprečava Albance da studiraju u Prištini, Tetovu, Tirani, kada ova država do sada nije obezbedila uslove, i to tako što će neke naredne godine da se otvori prva godina, i to – pravni i ekonomski. Šta sa drugim fakultetima, gospodo? Da li ćemo sve Albance sada, po kineskom sistemu, u jedan kalup? Nema logike.
Idemo dalje, da li je ''Televizija Preševo'' konkurisala, nije tačno da nije konkurisala. Odbijeni su. Oni su učestvovali na tenderu i konkursu, koje je oglasio RATEL, ali su jednostavno odbijeni zato što nisu ispunjavali neke uslove. To je činjenica.
Dalje, pretnje izlaskom na autoput, prvi put čujem od gospodina ministra. Protesti su mogući. I ja ću ih organizovati ako se stvarno nastavi sa ovakvom politikom! Ali, niko živo do sada nije najavio da će izaći na autoput!
(Predsednik: Gospodine Halimi, hoćete li da se fokusirate na razlog zbog koga sam vam dala reč, a ne da organizujete proteste. Molim vas.)
Prihvatam sugestiju.
Idemo dalje. Verska zajednica, gospodo, prihvatam, slabost Opštinskog pravobranioca. Ali, tu odluku je doneo i prvi i drugi stepen, i u Preševu i u Vranju.
(Predsednik: Vreme.)
Gde su oni bili da zaštite državni i opšti interes? Ili je logika – bolje opština da plaća, nego država, a po Zakonu o restituciji, to je obaveza države, da vraća nacionalizovanu imovinu verskim zajednicama. Otkud vi da tolike državne privilegije dajete opštini Preševo – da ona sada finansira i crkvu i islamsku zajednicu, umesto da to radi država. Stvarno su ovo nelogične stvari.
(Predsednik: Vreme.)
Kad je već spomenuto inostranstvo, u obrazloženju je iznet CAF, koji je svoj program završio pre dve godine u Preševu, Bujanovcu i Medveđi, a naš budžet u obrazloženju još uvek drži da će deo ovih sredstava da se uputi u projekte koje ćemo zajedno realizovati sa američkim CAF. Zar, tolike godine Koordinaciono telo funkcioniše, a ne zna da je međunarodna zajednica, koja je radila veoma dobre projekte u tom području, već pre dve godine završila svoje delovanje.
Sada se radi ekonomija...
(Predsednik: Gospodine Halimi, hoćete li da privedete kraju?)
...ali u Ministarstvu ekonomije, u Vladi, još uvek nisu našli za shodno da se uključe u privredni razvoj ove opštine, pa da zajedno sa USAID, UNDP i Evropskom agencijom rade na tom planu. Čekamo, gospodine Markoviću, da to vrsno telo, da Vlada konačno počne da radi u saradnji sa međunarodnim donatorima. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice, poštovani predsedniče Vlade i ministri, čekao sam prilično, imao sam obavezu, pošto sam dva puta bio spomenut u toku današnje rasprave, pa moram prvo o tome da dam objašnjenje.
Da prvo kažem, a to se zna, da nisam deo parlamentarne većine, nisam glasao za ovu vladu, kao ni za onu prethodnu, nisam glasao iz onog prvog razloga, ne samo što nisam deo parlamentarne većine, nego što ekspoze premijera nije sadržavao nijednu rečenicu o problematici manjina.
Zatim, stvarno ne vidim neke razloge ili uopšte motive za neke dileme koje su iskazane danas povodom mog stava kada je u pitanju zakon o sedištima sudova i tužilaštava. Preko amandmana i u načelu sam izneo moje stavove i preko amandmana se traži ispravka predloga, a zna se da to nije prihvaćeno. Zatim sam, naravno, kao i niz drugih poslanika, ovde tražio da se povuče taj zakon i da se ipak ponudi ozbiljniji predlog koji bi bio prihvatljiv za većinu. Ni to do sada nije urađeno.
Otkud onda dileme, da se pojavi kod bilo koga ko je aktivno pratio sednice ove skupštine, da mogu da podržim jedan predlog koji ide na uštrb građana opština Preševo i Bujanovac, u ovom slučaju kada su u pitanju sudovi? Naravno da, kao njihov legitimni predstavnik, ne bih ni u kom slučaju mogao da glasam za predloge koji vraćaju tu sredinu najmanje sto godina u neki raniji period, kada toga tada nije bilo. Drugi niz praktičnih razloga, koje sam ovde u raspravi već izneo, naravno, obavezuju me da ne podržim taj zakon.
Međutim, današnja rasprava, ako nisam glasao, nema nikakvog rezona da se mešam u tu priču i ne bih, prvo, podržao, u ovom slučaju zahtev za opoziv ove vlade, jer ipak smatram da treba dati više vremena da se ova vlada pokaže u ostvarivanju programa koja je ovde podnela, a da je do sada bilo nedovoljno vremena. Po meni, ovde ne vidim neko naročito interesovanje da se upravo na tu temu - koliko je Vlada imala do sada rezultata u ostvarivanju programa, u rešavanju životnih problema, nego je gro današnje diskusije ipak na drugoj temi, temi o kojoj smo mi četiri ili pet puta imali prilike da razgovaramo kada su bile u pitanju rezolucije o Kosovu.
Ovde, po svemu sudeći, glavnu reč imaju gospodin ministar Jeremić i Bogdanović, a šta je sa ostalima, šta je sa programima drugih ministarstava?
Što se tiče Euleksa, moj je stav ovde poznat. Čitavo vreme govorimo o tome da želimo u Evropu i s pravom većina ovde to želi, to je interes, deo smo Evrope, deo smo te civilizacije i vidimo interes direktni za rešavanje životnih problema naših građana.
Svi zakoni koji su išli u tom pravcu i naredni period i verovatno ću i dalje da glasam. Ovde ne vidim neku naročitu želju da se istraje na tom putu i da stvarno želimo da se brže integrišemo u evropske tokove.
Ovde vidim glavnu temu koliko je Skupština jedinstvena, da li je apsolutna većina ili je gro relativne većine ovde za jedan koncept. Ako je to glavni problem, a ne rešavanje stvarnih životnih problema, onda vidim da je ovde promašena tema. Uopšte ne vidim zbog čega ni predstavnici ove vlade, ni prethodne vlade, preuzimaju hipoteke koju u stvarnosti nemaju.
Apsolutno ne vidim ama baš nijednu nijansu razlike između stavova gospodina Samardžića i gospodina Jeremića. Ako je to glavni cilj, gospodo, ova vlada i ovaj parlament su postigli najveći maksimum jedinstva koji može da se postigne, ako je to problem, ako to rešava situaciju ili uopšte ono što je problem i ove države, i naroda i građana ove države. Mislim da ima dosta problema i vidim da nema raspoloženja da se o tome razgovara.
Govorimo o Ustavu i o zakonima, upravo sam dokazivao kada je bio zakon o sudovima, da se ne sprovodi zakon, ne sprovodi se Ustav. Tamo je predviđeno da postupak može i na albanskom jeziku da se sprovodi, a toga u praksi nema. Kobajagi Albanci neće to. Otkud pak pa sada Albanci u Preševu, Bujanovcu, Medveđi dobrovoljno su se odrekli tog prava koje im Ustav ove zemlje i zakon omogućavaju i oni se dobrovoljno odriču. Onda nema spremnosti za samokritiku i da se kaže koliko su stvoreni uslovi da stvarno to ustavno pravo, teoretsko pravo i u praksi zaživi.
Idemo dalje, Vlada 2001. godine je predvidela integrisanje Albanaca u društveni, politički i državni sistem ove države. Ovde kažem, u Preševu sa 90% Albanaca samo 47% čine Albanci među zaposlenima u državnim organima na opštinskom nivou. Za okružni da ne govorimo, nema žive duše.
U Bujanovcu, sa 55% Albanaca, svega 21% je zaposleno u državnim organima i u lokalnoj samoupravi gde imaju primat zbog toga što kao većina imaju veći broj odbornika, samo 31% zaposlenih u administraciji i u svim lokalnim institucijama je zaposlen Albanac.
Gde je u pitanju ono što malopre gospodin Jeremić reče da na Kosovu ima problema oko pitanja manjina, a da smo ovde sve rešili. Apsolutno to ne stoji. Mi smo daleko od toga. Drugo je što se prikazuje formalno, teoretski, sasvim je druga situacija na terenu i praksa na terenu. Znači, ono što je 2001. godine određeno kao objektiv, kao cilj, već osam godina se ne ostvaruje.
Bilo je tu pozitivnih rezultata u onoj prvoj vladi. Poslednje dve vlade su taj program napustile. Apsolutno se ponašaju kao da je sve rešeno na terenu. Sada vidim umesto onog programa kojim je trebalo integrisati Albance u predlogu za budžet, sada stoji da u ovom slučaju i preko investicija i preko ko zna kakvih drugih aktivnosti, srpsko stanovništvo je ugroženo.
Sada treba u situaciji kada od 12 hiljada građana manje u ove tri opštine u popisu 2002. godine u odnosu na 1991. godinu, ima 10.700 Albanaca manje, 1.100 Srba manje, 700 Roma manje. Otkud pada nekom na pamet da ističe samo iseljavanje Srba, a da ih uopšte briga za Rome i Albance? Eto državne politike. Da li to onda afirmiše našu državnu politiku u međunarodnim razmerama? Kakvi se poeni na takav način stiču?
Idemo dalje, pa da vidimo oko bezbednosti. Da li na teritoriji ove države u Preševu, Bujanovcu i Medveđi gde formalno nema vanrednog stanja, još uvek se obraća i kontroliše Žandarmerija. U Beogradu se dešava na sat-dva i time završavaju zadatak i povuku se. Tamo je sve vreme dobar deo onoga što se tiče policije preuzela Žandarmerija, čak i deo kompetencija lokalne policije preuzima Žandarmerija.
Ovih dana u dvorišta kuća gde se svadbe održavaju ulazi Žandarmerija, kobajagi da štiti. Otkud ta tradicija da policija, a u ovom slučaju Žandarmerija, treba da štiti čoveka koji ima svadbenu ceremoniju?
Mislim da ima dosta toga i da se stalno priča o situacijama na terenu, a o pravima manjina, o programu dveju vlade koje su same vlade preuzele 2001. godine, a koje je u dužem periodu blokirano i nema političke volje da se taj program ostvari.
Opet, na kraju, ističem, da sam glasovima i Albanaca na tom području došao ovde, došao da rešavam životne probleme. Za sada, otvoreno vam kažem, imam istu ulogu koju su imali naši predstavnici od 1990. do 2000. godine. To je samo da se iznose problemi, a ne i mogućnost da se oni rešavaju. Zato kažem, konačno je vreme da ozbiljno o ovim temama razgovaramo, a parlament je najbolje mesto da se o tome iskreno i ozbiljno razgovara. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice, ovaj poslednji amandman ću pokušati da obrazložim kao prvi, pošto nisam uspeo prethodna tri. Na Predlog zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštva podneo sam pet amandmana, kojima tražim da Bujanovac ima prekršajni sud, a da zajedno opštine Preševo i Bujanovac imaju osnovi sud i osnovno javno tužilaštvo.
Pošto sam već obrazložio opravdanost zahteva da Bujanovac ima prekršajni sud, sada ću to pokušati i za osnovno javno tužilaštvo, koje bi, kao i osnovni sud, po svim relevantnim kriterijumima trebalo da bude zajedno za ove dve opštine, ako se budemo opredelili za novu mrežu sudova i javnih tužilaštava. Inače mislim da je trebalo, uz male korekcije, sačuvati postojaću mrežu osnovnih sudova i javnih tužilaštava.
Opštine Preševo i Bujanovac, na osnovu podataka Zavoda za statistiku, imaju oko 80.000 stanovnika. U ovaj broj stanovnika nije uključeno 25.000 lica sa ovog područja koja preko godinu dana borave u drugim državama, a koja imaju nepokretnu imovinu na teritoriji ovih opština, pa samim tim imaju i određenih relacija i sa pravosudnim organima. Sa ukupnim brojem stanovnika po ovom osnovu od 105.000 ove dve opštine imaju približno isti broj stanovnika kao i većina područja za koja su predviđeni osnovni sudovi i osnovna javna tužilaštva.
Takođe, i broj predmeta koji se obrađuju u postojećim opštinskim javnim tužilaštvima i opštinskim sudovima u Bujanovcu i Preševu jeste dodatni kriterijum koji bi opravdavao zajednički osnovni sud i osnovno javno tužilaštvo.
Naime, u toku 2007. godine u oba opštinska suda je primljeno 8.974 predmeta, a iz prethodne godine je bilo preneto 5.638 predmeta. U toku 2007. je rešeno 7.842 predmeta, što znači da je u 2008. godinu preneto 6.770 predmeta.
Iz ovih podataka se jasno vidi da postoji trend rasta broja predmeta, i to zbog intenzivnijeg saobraćaja na Koridoru 10, ali i na magistralnim putevima u ove dve pogranične opštine, na čijim teritorijama funkcionišu dva granična prelaza sa Makedonijom i dve carinske jedinice prema Kosovu.
Izneto je već dovoljno činjenica koje opravdavaju zahtev iznet u ovom amandmanu kojim se traži formiranje osnovnog javnog tužilaštva, dok sam prethodnim amandmanima tražio formiranje osnovnog suda za opštine Preševo i Bujanovac zajedno. Smatram da je neodrživ predlog nove mreže osnovnih javnih tužilaštva i osnovnih sudova, jer se njom samo na području Pčinjskog okruga predviđa da se od šest javnih tužilaštva i šest opštinskih sudova formira po jedno osnovno javno tužilaštvo i jedan osnovni sud. Predloženom centralizacijom se, pre svega, ugrožava glavni cilj ove reforme sistema pravosudnih organa, a to bi svakako trebalo da bude povećanje efikasnosti i objektivnosti rada sudova i javnih tužilaštava.
Ponovo bih morao da primetim da mi je nejasno kako se zamišlja da će se preko nove mreže pravosudnih organa omogućiti veća objektivnost tako što će se izbeći uticaj lokalne sredine, kako je objašnjeno u obrazloženju Predloga zakona.
Postavlja se pitanje, zbog čega je uticaj lokalne sredine dat u negativnom kontekstu? Kako se to uticaj građana u mesnim zajednicima i opštinama i uticaj njihovih legitimnih struktura i predstavnika može apriori proglasiti štetnim pa da to bude razlog za ovako krupne promene, za koje očigledno nismo spremni?
Mislim da je još davne 1991. godine promenjeno ranije uređenje ove problematike, u kojoj je u to vreme bio omogućen uticaj lokalne sredine preko skupština opština koje su tada imenovale ili postavljale predsednike sudova. Takve prakse nema u poslednjih 17 godina.
Po svemu sudeći, u obrazloženju zakona o sedištima sudova i javnih tužilaštava pod uticajem lokalne sredine koji je dat u negativnom kontekstu trebalo bi podrazumevati različite nezakonite uticaje koji dolaze od moćnih pojedinaca, za šta bi zajednički imenitelj bila korupcija koja sve više ugrožava ne samo sudstvo, nego i sve druge državne i društvene strukture.
Međutim, sasvim je sigurno da se predloženom strogom centralizacijom sudskog sistema neće nimalo doprineti borbi protiv korupcije, čak će efekat biti sasvim obrnut. To znači da će okružni centri, u kojima se sada koncentrišu sve strukture pravosudnih organa, postati poprišta još intenzivnije korupcije za koju u manjim opštinskim sredinama, gde se građani uglavnom međusobno poznaju, ipak ima manje mogućnosti.
Ovo govorim na osnovu negativne prakse drugih državnih organa koji su se ranije na sličan način centralizovali.
Sasvim je sigurno da povećanje efikasnosti i objektivnosti pravosudnih organa treba tražiti u rešenjima koja su već predviđena u predlozima drugih zakona iz oblasti pravosuđa, a koja smo predvideli preko predloženih amandmana.
Verujem da je na taj način moguće postići veću objektivnost i ozbiljnost u radu sudskih organa, čime bi se prekinula dosadašnja praksa koja je neretko, nažalost, bila prisutna u njihovom radu, naročito u opštini Preševo.
Neretko se rešenjima Opštinskog suda u Preševu i Okružnog suda u Vranju teško oštećivao opšti interes građana, što dokazuje da ne postoji baš nikakav uticaj organizovanih struktura lokalne sredine, ali to ne znači da nema političkog uticaja od strane centara političke moći, naravno iz viših nivoa.
Tipičan primer ovakve vrste uticaja imali smo 2005. godine u Preševu, kada je čitavu jednu godinu zadržavan sudski predmet u vezi sa nezakonito razrešenim načelnikom opštinske administracije. Tada je zbog namerne opstrukcije Ministarstva za lokalnu samoupravu i Okružnog suda izazvan vakuum u lokalnoj samoupravi i time je izdejstvovana bitna promena u vođenju lokalne samouprave.
Ovih dana se rešenjima Opštinskog suda u Preševu, Okružnog suda u Vranju preti blokadom rada lokalne samouprave na taj način što su odlučili da opština Preševo treba da nagradi islamsku versku zajednicu novčanim iznosom od 265.000 evra plus iznos kamate i sudskih troškova, a zbog nacionalizovanja katastarske parcele od 171 kvadratnog metra još davne 1959. godine. Umesto da ovi organi upućuju islamsku versku zajednicu da koristi svoja prava, da od države traži kompenzaciju za oduzetu imovinu, preko Zakona o vraćanju oduzete imovine, oni su odlučili da opterećuju opštinski budžet. Time su odlučili da blokiraju opštinsku samoupravu i sve njene lokalne institucije u nekom dužem periodu, kada bi se ovo rešenje sprovelo u praksi.
Sličan postupak smo imali, da bi bilo neke jednakosti, i sa pravoslavnom crkvom, na čiji žiro račun su iz opštinskog budžeta već prebačena tri miliona dinara zbog grešaka koje su učinile opštinske vlasti još u jednopartijskom sistemu 1991. godine kada se bez pisanog sporazuma počelo sa iskopavanjem temelja za rezervoar vode. Pošto je ovaj rezervoar kasnije izgrađen na nekoj drugoj lokaciji, logično bi bilo da se opštine natera da nekih 150 kvadratnih metara zemljišta vrati u prvobitno stanje, a ne da se na ovakav način drastično kazni opštinski budžet.
Međutim, da ova praksa nije slučajna govori i veliki broj sudskih rešenja za kompenzaciju vlasnika zemljišta upotrebljenog za proširenje lokalnih puteva, koje se kreću od 20 do 30 evra po kvadratnom metru, što je oko tri puta skuplje nego što Republička direkcija za puteve plaća vlasniku zemljišta za potrebe autoputa i graničnog prelaza.
Gde tu ima logike? Ispada da najnerazvijenija opština u državi ima veći budžet nego sama država, pa je onda treba, u neku ruku, obavezivati da plaća tri puta veći iznos za eksproprisano ili oduzeto zemljište.
Ova sudska praksa zapravo govori o dosadašnjem odnosu svih društvenih struktura prema lokalnoj samoupravi u opštini sa većinskim albanskim stanovništvom. Programom Vlade iz 2001. godine je bilo predviđeno da se ovo stanje promeni i da se omogući proporcionalno uključivanje Albanaca u politički i državni sistem Republike Srbije. Naravno da je ovde na tom planu bilo određenih početnih rezultata, naročito u lokalnoj policiji, nešto smo bili počeli i u opštinskom sudu u Preševu, ali se ubrzo nakon toga stalo. Umesto da se u opštini sa 90% Albanaca omogući da Albanci čine polovinu zaposlenih u opštinskom sudu, mi imamo situaciju da od 47 zaposlenih u opštinskom sudu trenutno ima samo 10 zaposlenih sa stalnim radnim odnosom, u Preševu. U Bujanovcu je još drastičnije, od 50 zaposlenih samo petoro ima stalni radni odnos.
Međutim, veoma je indikativna praksa koja se odvija u poslednje dve godine, a kojom se jasno daje do znanja da ova i prethodna vlada nije bila zainteresovana da omogući proporcionalno uključivanje Albanaca u sudske organe.
Naime, u situaciji kada su u oba suda od 14 sudija samo četiri Albanca, kad je od četvoro stručnih saradnika samo jedan Albanac i uz to u Preševu, zapravo, obojica stručnih saradnika su srpske nacionalnosti, postavlja se pitanje: koji je plan sudskih organa ili državnih institucija da se u neko dogledno vreme omogući da bar približno bude proporcionalna zastupljenost Albanaca u sudskim organima i uopšte u pravosuđu? Znači, trenutno se takvo opredeljenje ne vidi.
Dalje, što se tiče tužilaštava, situacija je još drastičnija: u Bujanovcu je od devet zaposlenih samo jedan Albanac. Zato sam u diskusiji u načelu već rekao, kako ćemo mi da sprovodimo Zakon o službenoj upotrebi jezika ako ide ovo ukrupnjavanje, ako u Preševu, gde su trenutno od šest sudija tri Albanca, ne može da se sprovodi dvojezičnost? Kako ćemo zamišljati tu dvojezičnost ako sada pređemo na čitav okrug, pa od 40 sudija imamo četiri sudije Albanca? Kako će u toj novoj varijanti onda moći da se sprovodi ustavno i zakonsko načelo da se jezik manjine može upotrebiti u sudskom postupku?
Znači, toga dosad nema, a mi ovim merama, ovim predlozima zatvaramo mogućnost da se u nekom daljem periodu primenjuje ovo ustavno i zakonsko pravo koje sve manjine imaju, u ovom slučaju Albanci u Preševu i Bujanovcu.
Stoga mislim da je u ovoj situaciji, što se mreže tiče, najbolje da se amandmanima poboljša Predlog zakona, ako je moguće; ako ne, onda je najbolje da se povuče i da se da vremena da stvarno trezveno razmišljamo o ovoj veoma važnoj i osetljivoj problematici. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedavajući, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam nekoliko amandmana.
Ovim prvim amandmanom sam tražio da se prekršajni sud sa teritorije opštine Bujanovac uvrsti u članu 2. stav 1, kao tačka 46). Kada se uzmu u obzir kriterijumi prema kojima je predlagač sačinio predloženu mrežu prekršajnih sudova, verovatno je najvažniji broj stanovnika ili uopšte veličina opštine. Mislim da je opština Bujanovac u odnosu na nekoliko opština imala prednost, da se samo ovaj kriterijum ispoštovao.
Zatim, ako je u pitanju broj predmeta ili prekršajnih prijava, mislim da ni tu opštinski sud za prekršaje u Bujanovcu nije zaostajao u odnosu na nekoliko opština i uopšte sudova za koje je predloženo da se pretvaraju iz tih opštinskih organa za prekršaje u prekršajne sudove.
S druge strane, postoji trend rasta tih prekršaja, uopšte sudskih predmeta, u ovom slučaju prekršajnih prijava, jer su opštine Bujanovac i Preševo pogranične, kroz njih prolazi Koridor 10, a imaju i granični prelaz. Kao i Preševo, i Bujanovac prema Makedoniji ima granični prelaz - Prohor Pčinjski, a prema Kosovu je carinska jedinica kod Končulja. Pri svemu tome, protok je daleko intenzivniji nego u drugim sredinama ili opštinama koje su ušle u predlog, a teoretski je veća mogućnost za prekršaje i za stvaranje tih sudskih postupaka. Tvrdim da postoji rast broja predmeta i da iz godine u godinu imamo tu praksu da je sve veći broj neobrađenih predmeta koji se prenose u narednu godinu.
Pored ova dva opšta kriterijuma, naravno, ovde ne bi trebalo zapostaviti kriterijum sprovođenja ustavne i zakonske norme o upotrebi jezika manjina u sudskim organima.
Ako se bude usvojio ovakav predlog, kakav je trenutno, mislim da se onda gubi zakonsko pravo da se u osnovnom sudu u Vranju postupak vodi na albanskom jeziku. U opštinama Preševo i Bujanovac imamo u našim statutima regulisano, na osnovu Ustava i zakona, pravo na službenu upotrebu albanskog jezika, ali, dozvolite, opština Vranje to nema, Pčinjski okrug to nema. Na tom području, za koje se sada planira osnovni sud, onda ne bi bilo zakonskog prava da se ostvaruje Ustavom zagarantovano pravo, u ovom slučaju, albanske manjine da koristi svoj jezik, da se sprovodi dvojezičnost ili, ono što je najbitnije, da se sudski postupak vodi i na albanskom jeziku.
Pre neki dan sam pogledao izveštaj koji smo dobili kao poslanici, ne znam da li iz Vlade, koji je verovatno upućen Evropskoj uniji. Dati su podaci o tome koliko se i u kojim sudovima koriste jezici manjina. I pored toga što je u određenim sredinama, sudovima u Vojvodini počeo da se koristi mađarski jezik u sudskim postupcima... Zamislite ovu informaciju, kaže: u Okružnom sudu u Vranju, u Opštinskom sudu u Bosilegradu ima deset predmeta u kojima se postupak vodi i na bugarskom jeziku, a u drugim sudovima u okviru ovog područja nije bilo do sada zahteva da se postupak vodi na jezicima manjina. Zamislite, opština Preševo sa 90% Albanaca, Bujanovac sa preko 55%, i da nema baš nijednog slučaja, nijednog građanina koji je imao sudski proces, a da je tražio da se postupak vodi na albanskom jeziku!
To zapravo treba, samo po sebi, da bude problem. Otkud, ako se Ustavom garantuje, zakonom obezbeđuje, da se cela jedna manjina (oko 60.000 pripadnika te manjine) dobrovoljno odriče tog ustavnog i zakonskog prava? Zapravo je u pitanju nešto drugo – nema uslova da se postupak vodi i na albanskom jeziku. Prvo, zbog etničke strukture sudova, zaposlenih u sudovima. Postojao je vladin program, koji smo imali 2001. godine, da se omogući uključivanje Albanaca u državne, političke i društvene strukture, ali znate da smo na tom planu veoma malo učinili. Na primer, konkretno u prekršajnom sudu ili opštinskom organu za prekršaje u Bujanovcu od 20 zaposlenih su samo četiri Albanca. Četvrti zaposleni je ovih dana izgubila radni odnos, jer je bila zaposlena na osnovu ugovora o delu, a to je daktilograf. Zamislite: jedan sudija, jedan izvršilac i jedan dostavljač, a na ime jedne nacionalne manjine koja čini 55% stanovništva.
Da li se sa ovakvim uslovima može sprovesti ustavna norma da građani jedne manjine mogu da traže da se postupak vodi na njihovom jeziku? Nije u pitanju da ne traže, nego je činjenica da nema uslova, nisu stvoreni uslovi ni u Opštinskom sudu za prekršaje u Bujanovcu i u Preševu, i u opštinskim sudovima, a da ne govorimo o Okružnom sudu u Vranju ili veću za prekršaje u Leskovcu.
Ako se usvoji ovaj predlog onda mogu reći da se time prvo krši Ustav, jer se Ustavom garantuje pravo na sudski postupak na jeziku manjine, a prelaskom sedišta u Vranje to zakonsko pravo se apsolutno gubi, teoretski. Praktično, ako nismo uspeli od 2001. godine do 2008. da učinimo nešto konkretno da se i Albanci uključe u sudske ustanove i organe, kako će to da izgleda kad centar prelazi u Vranje?
Tu praksu mi već imamo. Od 1991. godine prvo su se inspekcijske službe iz opština preselile u okružne centre. Predmeti moraju da odu u Vranje, pa tek onda da se obrađuju u Preševu. Građani ne mogu nikakvu predstavku, kada su u pitanju inspekcijske službe, da dostave u Preševu, nego moraju u Vranju i tek posle se upućuje nekom inspektoru koji je nadležan za teritoriju Bujanovca ili Preševa. U to vreme isto je učinjeno i sa katastrom, geodetskom službom. Ta centralizacija je tada izazvala na terenu veoma štetne posledice. Na kraju, pre dve godine, imate onu centralizaciju unutar MUP-a.
Sve ove mere centralizacije do sada su dovodile do povećanja birokratskih procedura i ni u kom slučaju nisu doprinele efikasnosti tih državnih organa, pa ne verujem ni da će na ovaj način kod sudova da se realizuje plan racionalizacije i efikasnosti.
Mislim da ima niz drugih argumenata (ostaviću ih za treću tačku, da i neke druge argumente razmotrimo) u prilog tome da zakon o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, ovako kako je predložen, ne odgovara interesima ljudi na terenu. Jedino rešenje je da se jedan deo ovih amandmana, koji imaju poprilično argumenata, usvoji i da se ovaj predlog poboljša i da time napravimo jedan prostor za bolju realizaciju plana povećanja efikasnosti, pa i racionalizacije. Hvala.
Poštovana gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam, takođe, amandmane na Predlog zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava i izneo bih par primedbi na Predlog, i uopšte, na kriterijume koji su dati u ovom predlogu.
Podsetiću vas da je uzeto kao kriterijum prilikom izrade ove nove mreže osnovnih sudova, pa i prekršajnih sudova, da mnogo veći broj sudija postupa u predmetima, čime će se postići objektivniji rad suda i ujednačavanje sudske prakse i izbeći uticaj lokalne sredine na rad sudija, a što bi trebalo realizovati tako što će osnovni sudovi obuhvatiti šire područje, područja nekoliko dosadašnjih opštinskih sudova.
Mislim da niko nema ništa protiv principa racionalizacije i efikasnosti, to bi apsolutno trebalo ovim novim predlozima da se obezbedi. Naravno, morala bi da se obezbedi atmosfera i da se obezbede instrumenti kojima bi se omogućilo da u sudovima rade stručni ljudi koji će da donose objektivnija rešenja kojima bi trebalo, pre svega, zaštititi opšti interes i zaustaviti lavinu jedne teške situacije u kojoj prednost ima pojedinac, a bezobzirno se uništava opšti interes.
Imam više primera veoma loše prakse u Opštinskom sudu u Preševu i Okružnom sudu u Vranju, u kojima se donose ponekad veoma čudne odluke. Imali smo 2005. godine muke, tri ili četiri nedelje je bila obustavljena realizacija projekta, koji su finansirali Norvežani, zbog zahteva uzurpatora, jer je projektom trebalo da se vrati određeno zemljište koje je od opšteg društvenog interesa. Zamislite, na inicijativu uzurpatora sud donosi privremenu meru i projekat od opšteg interesa se obustavlja, oko tri nedelje, pa je trebalo preko Vlade da se interveniše da se ovakvo stanje prevaziđe.
Zatim, imamo jednu, po meni, apsurdnu situaciju da se od opštine, putem sudskih rešenja, traži nadoknada, koja je tri, četiri, i mnogo puta veća, kao kompenzacija za odštetu građana, recimo, kada se jedan lokalni put radi. Sada zamislite, kada se radi autoput koji je od državnog interesa, međunarodnog interesa, tu je deset evra kompenzacija za kvadratni metar, a smatra se da je to skupo, i još uvek to pitanje nije rešeno.
Granični prelaz, to je od državnog interesa, sudskim rešenjem je postignuta cena 2003. godine od 10 evra po kvadratnom mestu, a od opštinskog budžeta putem sudskih rešenja, Opštinskog suda u Preševu i drugostepenog suda u Vranju, prinudnim načinom naplate realizovani su iznosi koji su tri, četiri puta veći., nego što se to dešava sa državnom kasom. Jednostavno, imali smo nekoliko primera da smo za lokalni put kada je trebalo da se proširi plaćali 30 evra po kvadratnom metru.
Pre 18 godina, još iz vremena jednopartijskog sistema, bez ikakvog sporazuma, ušli su u crkveno imanje, i u tom brdsko-planinskom predelu Preševa, trebalo je da naprave rezervoar. Napravili su neku rupetinu površine od 150 do 200 kvadratnih metara. Ovih dana smo dobili sudsko rešenje na osnovu koga su troškovi investitora preneti na opštinu Preševo, i iz opštinskog budžeta skinuto je tri miliona dinara. Negde je, na nekim mestima, kvadratni metar procenjen na 200 evra.
Danas prete da će da se blokira opštinski budžet i sve lokalne institucije u Preševu, jednom čudnom odlukom ne samo Opštinskog suda u Preševu, nego i Okružnog suda u Vranju, a ovim predlogom zakona se pretendira da, ako bude taj osnovni sud u Vranju, da će više sudija biti kandidati za dodelu predmeta i da će onda biti manje mogućnosti za manipulaciju, dakle biće pravičnije suđenje.
Ovakav slučaj prolazi i prvostepeni i drugostepeni sud i od opštine Preševo se traži da iz opštinskog budžeta, bez kamate, izdvoji oko 250 hiljada evra za 170 kvadrata zemljišta, doduše u centru Preševa, koje je uzeto putem nacionalizacije 1958. godine, od Islamske verske zajednice. Ako tužilac nije znao, umesto da sud uputi tužioca, i opštinski i drugostepeni, u ovom slučaju versku zajednicu, da realizuje svoja prava preko Zakona o povraćaju imovine crkvi i verskim zajednicama, oni donose konačnu sudsku odluku po kojoj treba ovaj astronomski iznos da se uzme iz opštinskog budžeta.
Ovim predlogom je predviđeno da u Pčinjskom okrugu svi opštinski sudovi budu u Vranju, da će raditi zajedno, pa će sudije imati bilo koji predmet, dakle, biće objektivniji sudski postupci, pitam, pa, i do sada su te sudije u drugostepenom postupku sudile u Vranju pa su donosile ovako loše, ne nekvalitetne, nego razarajuće odluke, po kojima se opšti interes razara i uništava za račun određenih pojedinaca koji su profitirali na osnovu ovakvih sudskih odluka. Ne vidim da se ovim predlogom rešava suština problema, jer se ovim ne nudi opet nešto kvalitetnije.
Drugi je segment, o čemu su već govorile moje kolege iz Poslaničke grupe manjina, vidim iz izveštaja koji mogu kao narodni poslanik da imam, da u Subotici, Kanjiži, Senti i drugim opštinama u Vojvodini počinje da se primenjuje Ustav i Zakon o službenoj upotrebi jezika, pa i manjine mogu da vode postupak na svom jeziku.
U tim izveštajima vidim da u Opštinskom sudu u Bosilegradu ima 10 slučajeva da se postupak vodi na bugarskom jeziku, a na drugim jezicima manjina, kaže, nema takve prakse, jer to stranke ne traže.
Sada zamislite tu situaciju da Mađari traže, Bugari traže, a vidim i da Rumuni traže u određenim situacijama – a Albanci u Preševu i Bujanovcu koji čine većinu i baš nijedan od njih nije tražio da se postupak vodi i na albanskom jeziku? Iz ličnog iskustva znam i 1998. godine bio sam u situaciji da tražim da se vodi postupak na albanskom jeziku, ali mi nije dopušteno. Tada mi je nuđen nestručan prevodilac, to sam odbio i onda sam postupak od početka do kraja vodio na srpskom. Sada je situacija, iako je malo sudija, u Bujanovcu od osam sudija samo je jedan Albanac, u Preševu, od šest, to je 50-50%, ali ne može taj sudija da vodi postupak na albanskom i kada je stranka Albanac, jer, ili daktilograf ili tehničko lice ne zna albanski jezik.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, iskoristili ste vreme koje je na raspolaganju vašoj Poslaničkoj grupi.)
U redu, samo da završim. Mislim da se ovim predlogom ugrožava ustavna odredba, zakonska odredba da sudovi rade i na jezicima manjina. Zato ga treba preispitati i kao takvog, naravno, ne mogu da ga podržim. Hvala.
Poštovana gospođo Čomić, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, ukratko ću da se osvrnem na specifičnosti našeg područja. Na početku bih ipak primetio da je u opštoj svetskoj finansijskoj krizi, pored gomile problema koje naše društvo ima, teško sačiniti rebalans, pa i budžet koji nas čeka za narednu godinu, a da se pri tom uravnoteže socijalna i razvojna komponenta. Nadam se da ćemo i amandmanima to korigovati tako da se napravi što bolji projekat, koji bi zadovoljio i jednu i drugu komponentu. Dobro je što je ovim rebalansom povećana pozicija subvencija za ekonomski razvoj, jer to je šansa da se problemi sa kojima se suočavamo brže rešavaju.
U svemu ovome ipak bih primetio da stara priča o ravnomernom regionalnom razvoju, o razvoju nerazvijenih, ranije se čak koristio i termin ekstremno nerazvijena područja, ostaje još uvek glavna tema, a da nismo uspeli da napravimo ozbiljniji pomak. Po mojoj proceni, povećava se zaostajanje. U slučaju opštine Preševo je to sasvim jasno. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina bili smo na nivou jedne petine nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, znači, pet puta nerazvijeniji od državnog proseka. Sada smo, nažalost, stigli na jednu sedminu; prema poslednjim podacima Zavoda za statistiku, 14,8% u odnosu na državni prosek korigovanog nacionalnog dohotka po stanovniku. Ti podaci daju sliku najnerazvijenije opštine, a ima i sličnih: Medveđa i niz drugih opština koje su nešto malo razvijenije, ali uglavnom u okviru te opšte nerazvijenosti.
Apsolutno ne verujem da ćemo ovim predlogom za neko kraće vreme, ali možda i narednim budžetom, obezbediti da se nešto ozbiljnije radi kada je u pitanju razvoj nerazvijenih područja i da se ovaj jaz ili uopšte ova razlika ne povećava više, da pokušamo da je smanjimo.
Sada bih preneo diskusiju na teren famoznog Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu. Oni pričaju ovde, a i za javnost, da se tamo stvorio, maltene, Eldorado, da se tamo prelivaju basnoslovna sredstva i da su ostale opštine ostale bez tih sredstava. Mislim da je neodgovornim izjavama pojedinih funkcionera Koordinacionog tela, pa i određenih vlada u ovom periodu stvoren taj privid, jer podaci jasno govore da su sredstva koja su za ovo područje obezbeđena preko Koordinacionog tela daleko ispod proseka investicionih ulaganja u državi.
Skoro su dati podaci Koordinacionog tela; za devet godina funkcionisanja Koordinacionog tela daje se podatak da je 1.155.000.000 dinara iz republičkog budžeta preko Koordinacionog tela obezbeđeno opštini Preševo, što u proseku dođe 128.000.000 dinara godišnje, a to po glavi stanovnika u opštini Preševo iznosi 3.600 dinara. To je duplo manje samo u odnosu na sredstva NIP-a u ovoj godini, ako se računa prosek po glavi stanovnika, a nekoliko puta, šest ili sedam puta niže od dinamike investicione aktivnosti na nivou države, šest ili sedam puta niže od državnog proseka.
Postavlja se pitanje gde su otišla sredstva. Pa, radilo se o području gde decenijama nije ulagano ništa ili sasvim malo. Bilo je oružanih sukoba. Nisu ta sredstva bila samo za razvoj, za investicije, nego i za saniranje takvog stanja koje smo imali i u toku 1999. godine, a i 2005. godine u toku oružanih sukoba. Tvrdim da je daleko bolja situacija nego u ranijim decenijama, ali daleko je od toga da se dostigne neki proces investicione aktivnosti koji imaju druge opštine, ne razvijenije, nego prosečne opštine u Srbiji.
Ovde otvaram tu problematiku, ne ono što je neko od radikala rekao, vidim opet izlaze sa amandmanom, da umesto Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu sada treba za jug Srbije i za veći broj opština. Nije to model. Neće ništa dobiti te druge opštine, jer su konkurišući preko drugih fondova ostvarivale daleko više nego što su mogle opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa preko Koordinacionog tela; one su apsolutno bile onemogućene da ostvaruju sredstva preko drugih razvojnih fondova, nego smo isključivo bili u ovom periodu ograničeni na Koordinaciono telo i sredstva Koordinacionog tela.
Mislim da sada ima šanse da se Koordinaciono telo reorganizuje, da se postavi novi model, da se stvarno tamo radi na osposobljavanju razvojnih kapaciteta, stručnih kapaciteta, da se osposobe ove opštine za održivi razvoj.
To verovatno važi i za niz drugih opština u širem području, gde apsolutno treba obezbediti instrumente da oni u jačoj konkurenciji budu efikasniji u ostvarivanju sredstava razvojnih fondova i da se paralelno radi na pomoći koja mora da se obezbedi, opet ponavljam, u toj komponenti stručnih, ljudskih kapaciteta, da bi ove opštine bile sposobne da se nose ravnopravno u konkurenciji sa drugim opštinama.
Mislim da je tu poenta i orijentacija koju bi trebalo obezbediti i nadam se da ćemo ako ne ovim rebalansom bar budžetom za 2009. godinu, uz jednu adekvatnu, ozbiljniju reorganizaciju Koordinacionog tela, obezbediti da i ove opštine, a što da ne i sve najnerazvijenije opštine, imaju mogućnost za brži razvoj i pristizanje bar onog proseka koji je naš cilj. Hvala.