Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Riza Halimi

Govori

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, po članu 104. izneću sledeće.
Poslanik Željko Vasiljević 26. oktobra, postavljajući pitanje ministru Jočiću, koristio je govornicu parlamenta za iznošenje neopravdanih optužbi na račun predsednika Skupštine opštine Medveđa, a pre svega na račun odbornika albanske nacionalnosti u ovoj opštini.
Naročito je netačna tvrdnja o pretnjama koje navodno poslanici Albanci upućuju odbornicima, pa čak i poslanicima srpskog naroda. Otišlo se tako daleko da određene diskusije u Skupštini Medveđa bez ikakvog argumenta se povezuju sa napadom izvršenim nad Goranom Simićem iz Medveđe.
Veoma je štetno što poslanik Vasiljević unapred proglašava krivim Nazima Muratovića i Burima Jahu, protiv kojih se vodi istražni postupak, to je stvar istražnih organa, a ne spominje uopšte teška fizička maltretiranja Taika Hajdarija u policijskom tretmanu vezano za ovaj incident. Netačno se optužuju Muratovići za fizički napad vlasnice STR 24. oktobra u Medveđi, a da niko živ u Medveđi ne zna o ovom incidentu.
S druge strane, gospodin Vasiljević ne govori nam da su upravo Muratovići iz Grbavca prijavili pre dva meseca policiji Ratka Stošića iz Ravne Banje zbog oružanog napada na njih, a da policija i sudske instance pri tom nisu ništa preduzele. U slučaju fizičkog napada na Halila Ademovića u njegovoj prodavnici u Sijarinjskoj Banji napadač srpske nacionalnosti je kažnjen samo sa deset dana zatvora. S druge strane, Fitim Saiti je kažnjen sa 30 dana zbog kafanske tuče.
U celini gledano, poslanik iz Beograda, gospodin Vasiljević, prihvata ulogu glasnogovornika lokalnih političkih protivnika predsednika opštine Medveđa, a da pri tom se koristi antialbanskom kartom, jer određene političke partije, koje vode aktuelnu vladu u lokalu, ne mogu da oproste predsedniku Medveđe jer je on imao određen broj glasova od strane Albanaca. Nije da je to bilo presudno.
Zato mislim da ovde, u situaciji kad je u Medveđi od 5.500 Albanaca 1981. godine ostalo manje od 700 Albanaca, treba biti pažljiv jer je nemoguće takva manjina, dupla manjina, da vrši pritisak nad većinom, i u Medveđi, pa i u celoj državi. Ovakvim nastupom, kao što smo malopre za Bujanovac videli poslanika, koji je udaljen 400 km ...
(Predsednik: Hvala vam gospodine Halimi, isteklo vam je vreme.)
... daje netačne podatke o događajima u ovim opštinama. To su proizvoljne, netačne informacije, koje imaju štetan uticaj na događaje na tom području. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo, morao sam ponovo, pošto je izneto niz netačnosti maločas u obe poslednje diskusije.
Naime, izneo sam podatak o 5.500 Albanaca u opštini Medveđa za 1981. godinu. Rekao sam da od tog broja, koji je objavljen zvanično u svim knjigama, trenutno ima manje od 700. Ovde čujemo neku priču o nekom lažnom popisu, koga je opet država uradila. Stvarno bez argumenata se dovodi u pitanje dostojanstvo ovog doma.
Idemo dalje, politikom se bavim najmanje 30 godina, i nikada nisam imao priliku da mi neko napiše govor prethodno. Striktno sam rekao da se radi o netačnim podacima koje faksom dobija, ili gospodin Vasiljević ili neko od drugih poslanika, sa terena, jer nisu prisutni i ne znaju šta se dešava.
Apsolutno sam reagovao protiv toga da se ne može unapred porodica Muratović proglasiti terorističkom, a to je termin koji je koristio 26. oktobra za ovom govornicom gospodin Vasiljević.
Zato sam rekao da on nema pravo pre suđenja prvo da proglasi krivim njih, a kamoli da ih proglasi terorističkim. O tome sam govorio, a ne o onom da sad na politički teren je hteo da prenese ovu stvar gospodin Vasiljević.
Znači, radi se o činjenici, mi imamo zapravo dovršavanje etničkog čišćenja u Medveđi, jer je manje od 700 Albanaca ostalo u toj opštini, a da nema ni govora o integraciji, o državnim organima, sem sedam ili osam policajaca u lokalnoj multietničkoj policiji. U svim drugim državnim organima nema Albanaca i o tome govorimo.
Umesto da se realizuje jedan od najvažnijih objektiva Vladinog programa iz 2001. godine o integraciji Albanaca u društveni i državni sistem, a mi u ovoj opštini nemamo sem, i to preko OEBS-a ostvarenog projekta, multietničke policije, nijednog Albanca ni u jednoj državnoj instituciji. (Predsednik: Hvala.) O ovome se radi.
Oko vehabija; zašto neko vidi odavde vehabije kada ih ja tamo ne vidim i koji su argumenti da u Preševu, Bujanovcu, dajte, iznesite, koji...
(Predsednik: Gospodine Halimi, isteklo vam je vreme.)
...koji čin, koji akt je učinjen da biste ovo izneli za govornicom?
Predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, da iskoristim pravo iz člana 226. da gospodina ministra Petrovića pitam šta će preduzeti da se poboljša etnička struktura sudskih organa u Preševu, Bujanovcu i Medveđi, a pogotovo u Bujanovcu, s obzirom da je u Bujanovcu od osam sudija opštinskog suda samo jedan Albanac, a u opštinskom javnom tužilaštvu od 10 radnika samo je jedan Albanac? Naravno, treba sličnih aktivnosti i u Preševu, gde je situacija bolja nego u Bujanovcu, ali verovatno treba još dosta da se i u Preševu uradi, a o Medveđi sam maločas rekao da je situacija katastrofalna.
Ovo što je ostalo vreme da kažem samo u odnosu na prethodni govor mržnje gospođe Vjerice Radete prema Albancima ili Šiptarima, što ovde stvarno postaje nepodnošljivo. Slučajno, gospođo Radeta, profesora doktora matematika Ćamila Hadži Bećirija znam iz studentskih dana, znam ga iz porodičnih kontakata, čovek u životu nikada ni mrava nije zgazio, nikada pušku u rukama nije držao, a čovek je sticajem okolnosti bio u zatvoru u Nišu, a za kojeg se angažovao i Forum za ljudska pitanja iz Beograda, jer je čitava ulica u Đakovici tom prilikom redom pozatvarana i poslata u Srbiju.
Ljudi božiji, kada su mrtvi ljudi prenošeni u Srbiju nakon ubijanja, šta govoriti o živima koji su u to vreme pokupljeni u jednoj ulici Đakovice i apsolutno bez ikakvog argumenta u to vreme kažnjavani. Dotični gospodin profesor matematike, koji nikada sa ratom nije imao veze, koji apsolutno ni sada nema veze ni sa ANA, ni sa bilo kojom drugom oružanom skupinom, apsolutno ovakav način svrstavanja svih Albanaca ili Šiptara na osnovu ne uvredljivog, nego raspoloženja mržnje na ovakav način zastupati dalje, stvarno je neodrživo. Stvarno ne govori o tome kako možemo govoriti o nekom suživotu, kada sa ovakvom dozom mržnje i u ovom parlamentu se govori.
Dame i gospodo, samo ću još jedanput i neću više, ali šta ovde iznositi ako predsednik države donosi ispravnu odluku da bi poboljšao ugled države, da bi popravio nedostatke u ranijim procesima koji su se katastrofalno odrazili po ugled ove države u svetu. Onda ovako jeftino pokušavati sakupljati politički poene na ovako osetljivim temama, ne bih išao u kvalifikacije, najblaže rečeno, stvarno je nepoželjno i ne dolikuje ovom domu.
Dalje, dobro što je spomenuta Fjora Brovina. Nije li opet to dokaz da je predsednik države imao pravo. Hajde da ostavim onog prijatelja koga znam porodično, čija je žena najcrnje muke imala da vidi svog muža dok je bio u zatvoru u Nišu. Da znate samo kakvim patnjama se ona izlagala da bi u to vreme posetila muža, koji u životu, ne krivično delo, nego kažem uopšte nije ni prema bilo kom čoveku nažao nešto u životu učinio.
Kažem vam, bukvalno su sakupljani sa ulica, jer izvorno znam prijatelje, ljude koji su to doživljavali, ako želite tu stranu istine da saslušate. A Fjora Brovina je i lekar, i pesnik, i čitav život se bavila humanitarnim radom, ako je nekome stvarno stalo i te informacije ako su nedostajale. Sada je narodni poslanik u Parlamentu Kosova.
Stvarno bi trebalo malo dostojanstvenije uopšte o bilo kom čoveku i bilo kojoj osobi govoriti, ali ne na ovakav način ukaljati, jer se time odražava uopšte odnos prema grupaciji, prema jednom kolektivitetu, prema jednom narodu. To je ta kultura ili nedostatak te kulture zajedničkog življenja na ovim područjima.
Da li mogu ovde i u Preševu da udišem svež vazduh, ono što mi dozvoljava gospodin Šormaz, ili ovo što je maločas rečeno, evo imam tu čast, jer čast mi je da učestvujem ovde. U smislu, kao da mi je neko poklonio, kao da to zavisi od gospođe Radete, ili uopšte bilo kog poslanika radikala ili DSS.
Ljudi božji, ne vidim razliku između stranke na vlasti, poslanika DSS-a, koji je na vlasti, i radikala, koji su u opoziciji.
Pre neki dan hvalili ste se da ste poništili privatizaciju, a u opoziciji ste. Gde tu ima logike? Kada su Albanci u pitanju ili Šiptari, onda apsolutno je i opozicija i pozicija ista, i to prema građanima koji žive ovde i učestvuju u političkom životu, daju sve ono što pripada građanima po zakonu.
Tako da apsolutno nije tačna informacija da u Preševu, Bujanovcu i Medveđi se sakuplja novac. Hteo sam da budem onaj dan, ali nisam imao saznanja da se drži Odbor za bezbednost, inače bih mogao da dam doprinos malo direktno i imali bismo više vremena na raspolaganju. Ovako sada izlazi jedan govornik i iznosi sasvim paušalne informacije, ničim ih ne potkrepljuje, i sada to treba da bude politika.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, član 226. Poslovnika.
Opet ću da pokrenem pitanje upotrebe jezika manjina u ovom parlamentu. Ujutru je narodni poslanik Laslo Varga govorio na ovu temu. Današnji ''Blic'' se, takođe, bavio ovom problematikom, sa dosta nepreciznosti, a s obzirom na to da proističu od predstavnika ove skupštine, moram to i na ovaj način da pokrenem.
Navodi se da je Tamara Stojčević, generalni sekretar Skupštine Srbije, rekla da do sada niko od poslanika nije zahtevao simultano prevođenje u ovom parlamentu, sem predstavnici mađarskog naroda.
Takođe su, kaže, predstavnici romskih partija Rajko Đurić i Srđan Šajn tražili da im se dokumenti prevodi na romski, dok predstavnik Albanaca iz Partije za demokratsko delovanje Riza Halimi nije tražio ni to.
Sada govorim o ovome: ako je Ustavom predviđeno, ako je zakonom rešeno, ako je i Poslovnikom Narodne skupštine uređeno, zašto bi trebalo sada neko da se javi da želi da ostvari ustavno pravo, ako je to Ustavom i zakonom zagarantovano. Ako je tačno ovo u naslovu ovog članka, da je Parlament bez prevodilačke opreme, što je tačno, zbog čega onda ova kalkulisanja i proizvoljna tumačenja ove teme.
Ja sam dva ili tri puta koristio ovu govornicu da iznesem svoj stav. Izrazio sam spremnost da koristim maternji jezik i za govornicom i kada su u pitanju skupštinski dokumenti. Čemu onda sve ove priče?
Razumljivo je ako nema tehničkih uslova. Sačekaćemo da se to sredi, da se to reguliše, ali smatram da su sasvim nepotrebna ova različita tumačenja koja izvor, ipak, imaju u ovoj skupštini. Ako se ne varam, čini mi se da sam čuo da je predsednik Skupštine rekao da je u toku priprema da se prevodi dokumentacija na mađarski jezik. Mislim da bi, u načelu, trebalo da se kaže da je za sve jezike manjina taj postupak u toku i imamo strpljenja da se to konačno reši. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću se ovim pitanjem, na osnovu člana 226, vratiti na problematiku visokog obrazovanja. Odlukom ministra prosvete 2002. godine rešen je veoma osetljiv problem diploma Prištinskog univerziteta koje nisu priznavane u periodu 1991-2001. godine. Odluka priznavanja diploma Prištinskog univerziteta bila je veoma značajna jer oko 80% studenata albanske nacionalnosti iz Preševske doline studira na ovom univerzitetu, a ostali se upisuju na univerzitetima Albanije i Makedonije.
Poznato je da na univerzitetima Srbije nemamo nijednog redovnog studenta sa ovog područja, kako zbog jezičkih, ekonomskih, tako i političko-bezbednosnih razloga.
Međutim, i pored zvaničnog priznavanja diploma Prištinskog univerziteta, od 1991. godine pa sve do ovih dana studentima ovog područja je uskraćeno pravo da koriste republički fond za studentski standard jer automatski budu odbijani kada konkurišu za studentske stipendije i kredite. Kao razlog odbijanja se iznosi da se radi o visokoškolskoj instituciji čiji osnivač nije Republika Srbija.
U principu, ovde se radi o problemu nepriznavanja UNMIK-ove dokumentacije, koji ima veoma štetne posledice za ovo područje i u drugim životnim oblastima.
Ali, ovom prilikom potenciram značaj ove problematike, pa zato postavljam pitanje ministru prosvete: šta će preduzeti da reši ovaj ozbiljan problem kako bi se konačno omogućilo mladim Albancima ovog područja da, ravnopravno sa svojim vršnjacima, koriste fond za studentski standard i to, za početak, bar u pravcu ostvarivanja prava na studentsku stipendiju i kredite?
Paralelno sa ovim pitanjem i te kako je važno rešiti i pitanje nostrifikacije univerzitetskih diploma stečenih u Albaniji i Makedoniji jer trenutno postoji veoma šarolika praksa koja varira u širokom rasponu od univerziteta do univerziteta.
Autonomnim procenama univerzitetskih struktura diplomirani kadrovi na univerzitetima Albanije i Makedonije treba da polažu od jednog do osam dopunskih ispita ili, čak, kao u slučaju fakulteta farmacije Novosadskog univerziteta, imamo momenat da se uopšte ne priznaje diploma farmacije stečena na Univerzitetu Tirane.
Verovatno i Bolonjskom deklaracijom treba u budućnosti rešiti ovaj problem, ali je neophodno da se priznavanje diploma susednih država urgentnije reši međudržavnim sporazumima jer ovde se radi o egzistencijalnom pitanju, pa smatram da bi Ministarstvo moralo hitno da ovu problematiku reši. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je gospodin Vučić podosta informisan o svim problemima u ovoj državi, s tim što, radi njegove bolje informisanosti, dodajem da Albanci na ovom području – a ja to nazivam preševska dolina, pa ako vama to bolje odgovara, opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa – učestvuju na višestranačkim parlamentarnim izborima od decembra 1990. godine. Zatim, od maja 1992. godine učestvuju na višestranačkim lokalnim izborima. Znači da oko toga nema dileme.
Zato su i studenti sa ovog područja uvek ostvarivali prava iz studentskog standarda u republičkom fondu u Beogradu. To je bilo sve do 1991. godine. A unazad 16 godina su sprečeni da ostvaruju ova prava u državi u kojoj žive, u kojoj plaćaju poreze i u kojoj moraju da ostvaruju sva ljudska i građanska prava.
U ovom pogledu ističem, par puta sa ove govornice, da u oblasti prosvete postoji niz veoma osetljivih nerešenih problema, počev od programa, udžbenika, a visoko obrazovanje je netaknuto. Trenutno, problematika visokog obrazovanja za Albance Preševa, Bujanovca i Medveđe je nerešeno pitanje o kojem Ministarstvo mora da ima daleko ozbiljniji pristup.
Ovo je samo početak, kada govorimo o stipendijama i kreditima. Mora ova problematika daleko ozbiljnije da se razmotri nego do sada i da se reši. U tome je problem. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću prisustvo ministra Ilića da dođem do objašnjenja ili uopšte obaveštenja o važnim životnim problemima koji muče narod dole. Član 226.
Mi imamo ogromnih problema na magistralnom putu M 25/2, koji povezuje Preševo sa magistralnim putem M1 Beograd-Skoplje, zbog prelaza pruge kod železničke stanice, gde adekvatnog rešenja nikada do sada nije bilo, ali su problemi za putni saobraćaj na magistralnom putu uvišestručeni od 1992. godine, kada je započeta na železničkoj stanici Preševo da se obavlja pasoška kontrola i druge procedure koje iziskuje jedno pogranično mesto. To je postao ne samo problem za obične prelaske, nego uopšte i za ekonomski razvoj, jer se tu može čekati ponekad i više od pola sata.
Naravno, mi smo sve vreme tražili od nadležnog ministarstva rešenja. Ministar Ilić je pre dve godine malo detaljnije upoznat sa tom problematikom.
Do sada nije ništa konkretno urađeno. Dodao bih da, od dvadesetak pružnih prelaza na teritoriji opštine Preševo, samo su dva zaštićena rampama, ostali su sasvim nezaštićeni.
Na onim glavnim, kada se radi o lokalnim putevima, koji povezuju nekoliko naselja sa po hiljadu stanovnika, često se dešavaju veoma teške tragedije. Naročito je to kod puta na ulazu u sela Rajince i Crnotince. Tu postoje projekti već godinama.
Međutim, još uvek nije došlo do realizacije, da bar ovi važniji pružni prelazi na najvažnijim lokalnim putevima budu zaštićeni, onako kako se to radi u svim drugim prilikama kada postoji veliki protok saobraćaja, a postoje u velikoj meri opasnosti da se ponavljaju tragedije koje smo imali unazad nekoliko godina, i to veoma teške, kada strada više osoba.
Pitanje je uglavnom upućeno ministru, da se vidi koje su tu mogućnosti da se najurgentnije ova problematika reši u opštini Preševo.
Mislio sam dok je gospodin ministar ovde, poštovani poslanici, dame i gospodo, jedino oko autoputa Leskovac-granični prelaz sa Makedonijom. Nije apsolutno tačno da se on ne izvodi zbog nesporazuma cena, uopšte kompenzacije zemljišta. Činjenica je da 2003. godine ušlo se u posao bez dokumentacije, ušlo se u posed građanima i posednicima bez odgovarajuće dokumentacije. Inače, ako je državni interes i ako država hoće da gradi taj autoput, zna se kakve su zakonske procedure.
Uzmimo samo primer graničnog prelaza, on je izgrađen, a kompenzacija se građanima preko sudskog postupka obavlja 10 godina nakon toga. Tako da apsolutno ne prihvatamo ozbiljnim odgovor da se odustalo od izgradnje autoputa Leskovac-granični prelaz zbog problema sa kompenzacijom. Ima problema, takvih problema ima od 1992. godine kada je granični prelaz izgrađen, ali to se može rešiti. Međutim, verovatno je neki drugi interes Vlada našla u nekom drugom području da se gradi, a ne u tom, a ni u kom slučaju mislim da nije i da ne stoji opravdanje koje je maločas gospodin ministar dao.
Inače, slažem se sa ovim delom, ako je stvarno ozbiljno shvaćen, da se oko onih pružnih prelaza efikasnije i ozbiljnije nešto odradi. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, ja ću po članu 226. da iskoristim prisustvo gospodina ministra Rasima Ljajića, koji je ujedno i predsednik Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu.
Gospodin ministar je juče novinarima u Narodnoj skupštini izneo da lideri albanskih partija sa juga Srbije pokušavaju da skrenu pažnju na stanje na jugu Srbije u trenutku kada se vode pregovori o statusu Kosova; s druge strane, da se albanske stranke pripremaju za lokalne izbore na jugu Srbije, a optuživanje Beograda i traženje pomoći međunarodne zajednice oduvek se koristi za sticanje lakih političkih poena pred biračima.
S obzirom na to da je i prošle nedelje u diskusijama koje su se odvijale u Narodnoj skupštini takođe u negativnom kontekstu spominjana Deklaracija Skupštine albanskih odbornika, smatram potrebnim da iznesem da su se ovom deklaracijom legitimni predstavnici Albanaca ovog područja prevashodno obratili državnim institucijama, a pre svega Vladi Republike Srbije (ja sam se pismeno obratio i premijeru gospodinu Koštunici), da promene, do sada neadekvatan i neracionalan, pristup u rešavanju veoma ozbiljnih i osetljivih životnih problema na ovom području.
Naravno, tražim odgovore na važna pitanja, kao što su - kako je došlo do drastičnog smanjenja sredstava za Koordinaciono telo u 2007. godini?
Kako je moguće da od 366 miliona dinara namenjenih Koordinacionom telu samo 240 miliona stiže do opština Preševo, Bujanovac i Medveđa, a da više od jedne trećine, kao bajagi predviđeno za ovo područje, ide za troškove administracije u kojoj je zaposlen samo jedan Albanac i to kao prevodilac? Ako u Koordinaciono telo nisu uključeni i Albanci, kako će takvo Koordinaciono telo da integriše Albance u državne strukture u kojima Albanaca ima samo u simboličnom broju i u opštinama gde ih ima, u Bujanovcu preko 55%, a u Preševu preko 90%?
S obzirom na to da su poslednjom reorganizacijom ukinute koordinacione komisije za obrazovanje, kulturu, informisanje, zdravstvo, postavlja se pitanje kako će se rešiti ovi osetljivi problemi iz ovih veoma važnih životnih oblasti. Ako se paušalno iznose astronomske cifre koje su navodno ulagane u ove tri opštine, a za to nikad nije bilo analiza i uvida, ja postavljam pitanje kako je onda moguće da ovo područje ipak ostane na veoma niskom nivou ekonomskog razvoja? Opština Preševo je ubedljivo najnerazvijenija opština u konkurenciji svih drugih opština u državi.
Kako je bilo moguće, i pored skupo plaćene administracije Koordinacionog tela, da se proces privatizacije u opštini Preševo obavlja netransparentno i sa puno manipulacija, pa se firma "Elektrokontakt" sa 50 radnika prodaje za smešnih 270.000 dinara?
Zbog propale prodaje solidne firme "7. jul" njeni radnici su već više od godinu dana bez ikakvih izvora sredstava za život, dok se dosadašnjom prodajom omogućilo samo obogaćivanje kupaca. Firme koje su ranije imale 200 i više radnika sada rade sa dvadesetak, a većina njih uopšte ne radi.
Gospodo, ako je ova vlada nakon nekoliko godina otezanja našla sredstva za dovršenje baze za specijalne snage, ja postavljam pitanje zbog čega prekinula rekonstrukciju objekta Doma kulture, jedine kulturne institucije u opštini sa preko 35 hiljada stanovnika?
Zbog čega godinama ne čini ništa da stvori uslove da ponovo radi vanbolničko porodilište, ili da stvori minimalne uslove da se i omladina u Preševu bavi sportom, kao njihovi vršnjaci u drugim opštinama?
Takođe, zbog čega nema nijednog konkretnog koraka da se omogući visoko obrazovanje za mlade Albance sa tog područja?
Na kraju, smatram ciničnom primedbu ministra Ljajića da traženje pomoći od međunarodne zajednice znači sticanje lakih, jeftinih političkih poena političkih lidera na ovom području.
Podsećam da se upravo Vlada Republike Srbije obratila međunarodnoj zajednici za pomoć, za rešavanje krize u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa.
Zato mislim da je nekorektno da se o supstancijalnoj pomoći koju je pružila međunarodna zajednica u ovih sedam godina na ovako uvredljiv način govori.
Mislim da nije u pitanju ni predizborna kampanja za lokalne izbore, jer izbori još nisu zakazani, niti su u pitanju pokušaji prebacivanja i pozivanja na aktuelnu temu statusa Kosova, niti optužbe prema Beogradu, nego su u pitanju veoma ozbiljni zahtevi koje građani sa tog područja upućuju Vladi i državnim institucijama da ih pravovremeno reše. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo, opet ću po Poslovniku, član 226. Smatram da su neophodna dopunska objašnjenja o pokrenutim pitanjima.
Što se tiče pozivanja NATO-a, mislim da to apsolutno nije bio predmet deklaracije skupštine albanskih odbornika, koja je nedavno održana. Mislim da smo to javnosti dobro objasnili.
Gospodin Ljajić je prošle nedelje dao istu izjavu, vezano direktno za rad te skupštine, tako da sada apsolutno nije aktuelna neka izjava koja je data pre mesec ili dva od strane predsednika jedne političke partije ili političkog subjekta.
Aktuelna je ovih dana skupština Albanaca, koja je izašla sa deklaracijom i u toj deklaraciji nema takve izjave, nego se traži nastavak svesrdne pomoći međunarodne zajednice u rešavanju problema na tom području, onako kako se radilo u ovih sedam godina. Cela suština je tu i ne vidim zbog čega se tu stvara konfuzija oko jedne decidno izrečene misli u toj skupštini.
Dalje, što se tiče analize rada Koordinacionog tela, to smo tražili čitavo vreme. Ja sam se i direktno obratio Vladi 2004. godine, ali izostala je analiza, ignorisani smo.
Ne bih sada ulazio u analizu ovog ili onog perioda, potrebna je analiza celokupnog funkcionisanja Koordinacionog tela od 2000. do danas, pa da se tačno zna šta je urađeno, šta nije urađeno, gde su usmerena sredstva i da onda argumentovano govorimo, a ne da se preko određene političke kampanje i bez argumenata stvara pogrešna slika o tim ulaganjima.
I sam ministar maločas reče – pet posto. Ljudi božiji, to apsolutno nije tačno, to su samo određene političke floskule date na terenu, koje su prenete i ovde u skupštinu, u nekoliko navrata, ali bez argumenata. Hajde da mi od 2001. godine vidimo, u dinar, u koja naselja je šta usmereno i gde je šta ulagano. Onda možemo govoriti.
Naravno, kao rezultat ovakve logike čuli smo pre neki dan da je jedan zvaničnik Koordinacionog tela došao do formule 60:40 posto ulaganja, koja treba ubuduće Koordinaciono telo da uradi, u odnosu albanskih i srpskih naselja. Gde su mešovita naselja onda? Sa pravom se onda pita - gde su Romi?
Kada su Romi u pitanju, mislim da gospodin Šajn ima obavezu da dodatno kaže da se radi o naselju izbeglica, što je sudbina svih naselja u ovoj državi, a koji traže verovatno daleko bolji tretman nego što je to do sada bilo. Govorimo argumentovano.
Sklon sam tome da svaki projekat bude opravdan i da tu ne može biti neki mehanički šablon, neki procenat sa ovoliko ili onoliko, jer se pitam ko je zapravo došao do tog procenta, na koji način, kojom metodom. Važno je da celokupan rad bude transparentan.
(Predsedavajući: Hvala, gospodine Halimi.)
Jedino bih još da dodam da bih tražio u ovoj analizi da se pogleda da li je tačna ova priča da je u ovim opštinama ulagano mnogo više nego u drugim. Nije tačno, gospodo, odgovorno vam tvrdim. Uzmite izveštaje Zavoda za statistiku Republike Srbije i videćete da su i Tutin, i Novi Pazar, i Sjenica i niz drugih opština imali daleko veća ulaganja nego Preševo.
(Predsedavajući: Hvala, gospodine Halimi.)
Dok je ranije Tutin bio poslednji, sada je Preševo ubedljivo na poslednjem mestu, i u odnosu na Trgovište, na Medveđu, na Tutin i na sve druge opštine, čak i na Ražanj (jedan poslanik ga je pre nekog vremena spomenuo), koji ima duplo veći dohodak po glavi stanovnika nego opština Preševo.
Dame i gospodo narodni poslanici, prošli put sam prekinuo replike ili razgovor sa poslanikom Šarovićem, jer je stvarno bilo netačnosti, insinuacija i bilo je ispod svake časti da se dalje ta rasprava nastavi.
Danas je sasvim preterao, pa sam morao da reagujem. Nije tačno da je gospodin Beljulji vlasnik neke benzinske pumpe.
Ja ga znam, čovek je onda nepravedno ispaštao zbog vaših pogrešnih informacija; na nekim mestima gde se odlučuje, a on je sasvim legalno kupio firmu, to je anulirano, verovatno zbog ovakvih netačnih informacija. Čovek nije vlasnik benzinske pumpe. Nije Beljulji vlasnik te pumpe, vlasnik je opet neki Albanac.
Što se tiče moje reakcije u odnosu na "Interspid", izneo sam podatke veoma tačno i precizno, jer se radi o monopolu koji država pruža ne samo firmi "Interspid", nego i nizu drugih firmi koje dolaze iz Beograda i drugih sredina. Domaće firme nemaju prilike da dobiju posao, i onaj posao koji imaju - gube, a ljudi jednostavno nemaju mogućnost da se zaposle u državnim organima.
Postavljam pitanje, tu je predsednik Koordinacionog tela, kada bi se uzelo u obzir izlaganje poslanika Šarovića ne bi trebalo Koordinaciono telo uopšte da postoji i da radi na integraciji Albanaca, jer ispada da treba da integriše 90% Srba u državne organe, pa da bude 100%. U svim državnim organima u Preševu, Bujanovcu i Medveđi Albanaca trenutno nema ni 10%. Zato je Vlada napravila svojevremeno taj plan, da bi se konačno Albanci integrisali.
Međutim, ovakve insinuacije opet idu redom; da je ovaj gospodin Beljulji bio zamenik Ridvanu Ćazimiju, to je opet insinuacija. Ponavljam, a prošli put sam precizno rekao, Ridvan Ćazimi je bio predsednik delegacije koja je nakon pregovora sa predstavnicima Savezne i Republičke vlade i međunarodne zajednice potpisala deklaraciju o demilitarizaciji, nakon čega je izvršena relaksacija kopnene zone sigurnosti. Onda je na prevaru ubijen, upravo u vreme kada je ta relaksacija obavljena i kada je trebalo sprovoditi taj sporazum.
Ja prvi put od gospodina Šarovića čujem, tada sam se interesovao kod državnih organa i niko do sada nije izašao sa izjavom da je Ridvan Ćazimi likvidiran. Tražim od nadležnih organa da se to razjasni, da je za ovom govornicom takva izjava, netačna, data. Zato bi nadležni organi trebalo da kažu svoju reč.
(Predsedavajući: Hvala, gospodine Riza Halimi. Ponovo se javite, molim vas, da bi mogao gospodin Šarović, i da vratimo tri minuta.)
Samo mi dozvolite...
(Predsedavajući: Onda Šarović ima 10 minuta.)
Ovde sam optužen da ne poštujem državne organe. Ja se pozivam na podatke državnih organa, Albanaca u Preševu ima 54,69% ili 23.681, Srba 14.782 ili 34,4%, Roma 3.867 ili 8,9% i 2% su ostali. Ovo su zvanični podaci državnih organa.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je ova tema sada interesantna. Jedan jedini Albanac se javio da kupi firmu, ne u Bujanovcu, gde nema šanse, jer nema tog koji je uspeo da kupi neku firmu... Jer, kad je prodat "Simpo", imali ste prilike da u sredstvima informisanja saznate da je dogovorno prodat, nije napravljena neka aukcija ili neki drugi način prodaje, jer, kaže, postojala bi opasnost da Albanci kupuju robnu kuću u centru Bujanovca. Ovo sam čitao u našim novinama, gospodo.
Jedini Albanac je ušao u postupak, dobio postupak, počeo da naplaćuje, izašao neko od radikala i to sprečio. Šta je sad ono što poslanik Šarović dodaje?
Znači, Albanac mora da bude švercer, mora se baviti drogom, jer kaže - otkud Albanac da ima novac? Bave se i Srbi drogom, bave se i Srbi i Albanci, to je internacionalno, tako da ostavimo te priče.
Nego, otkud ta logika da ako se javi jedan, bilo koji, biznismen Albanac i uđe na taj teren da se bavi tom delatnošću, da on automatski mora da se bavi drogom? Mislim da je ova logika dovela ovu državu do svih onih tragedija koje smo mi ovde doživeli. Vreme je da se toga oslobodimo.
Što se tiče ovoga što su predstavnici Roma ovde izneli, udruženje "Zulfićar Bajramović" dobija 10% sredstava namenjenih kulturi u budžetu opštine Bujanovac, 40% "Kolo" - udruženje Srba i 50% "Jehona" - udruženje Albanaca. To je raspodela budžeta opštine Bujanovac.
Sa oko osam miliona dinara komunalno preduzeće pokriva sve troškove za izbeglice koje nije uspeo do sada UNHCR, i ne samo oni, nego i udruženje koje se bavi problematikom izbeglica.
Kada sam spomenuo izbeglice, ja sam spomenuo sve izbeglice: i Albance, i Srbe i Rome. Znači, izbeglica ima svih etničkih boja i što se tiče toga apsolutno je potreban zajednički pristup.
Malopre je postavljeno pitanje da li u selima sa srpskim stanovništvom ima investicija. Klinovac, škola - 11,5 miliona, Trejak, vodosnabdevanje - 7,5 miliona, Spančevac, vodosnabdevanje - 3 miliona, 5 miliona i tako redom. Mislim da se ovde iznose paušalne, nepotvrđene ocene.
Meni se automatski javlja pitanje zašto neko dovodi u pitanje moje poznavanje Bujanovca, koji je udaljen 25 kilometara, a navodno bi trebalo neko iz Beograda, 400 kilometara udaljen, da to bolje zna. Hajde, objasnite mi tu činjenicu.
Poštovane dame i gospodo, poštovano predsedništvo, poštovani predsedniče, pošto se za ovom govornicom ili, uopšte, u ovoj sali u Narodnom parlamentu ustalila praksa upotrebe termina ''Šiptar'' za Albance, hteo sam da tražim objašnjenje.
Da li je to u uvredljivom kontekstu, da li je to neka nova naučna teorija, poput one o Vlasima, koju smo imali prilike juče u ovoj sali da čujemo? Iz mojih saznanja, u višegodišnjim zbivanjima, i u štampi, i u dosta medija, ovaj termin ''Šiptar'' se, uglavnom, koristi u uvredljivom smislu.
Mislim da je, zbog dostojanstva Narodne skupštine, u redu da se koristi termin koji je opštepoznat, koji ceo svet koristi i ne vidim koji je razlog da se poigravamo ovim ozbiljnim i osetljivim stvarima.
U vremenu koje mi je preostalo, da kažem da mi je drago što prethodni poslanik reaguje, verovatno je iz Štrpca, na proces privatizacije. Kaže - predstavnik UNMIK-a je zaustavio privatizaciju tog kompleksa koji je od značaja za tu opštinu.
Ja sam ovu govornicu koristio par puta da se u ovoj skupštini obratim ministarstvu. Zbog čega se tako tvrdoglavo od strane Ministarstva za infrastrukturu, prethodno, za kapitalne investicije, daje monopol jednoj firmi, beogradskoj firmi, a da se tom prilikom ignorišu sve druge postojeće firme koje posluju u toj delatnosti, a pitanje se tiče benzinske pumpe, biznisa i dobiti koji se odatle može proizvesti?
Jednostavno, ovde su sada, hteli-ne hteli, dva aršina. Ovo što sam govorio za Han, opet ponavljam, na brzinu, uz jednu sednicu Skupštine opštine Han, prekinuta je privatizacija ''Balkan brika'', jer je kupac bio Albanac.
U obrnutom smeru, kada Skupština opštine Preševo pokrene postupak, ona se ignoriše i daje se monopol jednoj firmi koja sve i svašta ima na tom graničnom prelazu Preševo, a da pri tom domaće firme, sa tog podneblja nikakve šanse nemaju da se zaposle ili pokrenu neki biznis na tom, kako se kaže, životnom resursu, ne samo za tu opštinu, nego za sve opštine gde prolazi Koridor 10, pogotovo za nas i granične prelaze.
Hvala vam.
Gospodine predsedniče, još jednom, dame i gospodo, ipak je neophodno reći istinu o terminu. Pa, valjda je svima poznato da i Nemci i Mađari imaju sličnu situaciju kao Albanci, ali se za ovom govornicom i, uopšte, u javnosti, u medijima, nikada ne koriste izvorni termini, nego se koristi opštepoznat termin u bilo kojoj prilici.
Ako su Albanci ovde manjina, a vi im dajete novi naziv - Šiptari, da li mi to sada stvaramo novu naciju ovde?
Znate, koje posledice proizilaze posle, ako imate takav pristup. Ja govorim da se termin ''Šiptari'', uglavnom, koristi u pežorativnom, uvredljivom smislu, to je činjenica i realnost. Ne vidim zbog čega biste koristili termin ''Šćipnija'', za Albaniju, jer nisam čuo da je iko u ovoj sali i u ovom parlamentu upotrebio taj termin za Albaniju.
Dakle, stoji termin ''Albanija'' i ''Albanci'' i oni su i u Albaniji, i na Kosovu, i ovde - Albanci i ništa drugo. Čemu ta potreba za različitim terminima, opet kažem, u kontekstu koji sam malopre rekao?
Princip da treba da rade i Srbi i Albanci jeste, gospodine Vučiću, to je demokratski pristup, ali je ovde problem što Albanaca na graničnom prelazu nema ni za lek. To je sada problem, to je ta logika da ne treba. Tek su pre nekih mesec dana, iz lokalne policije, iz onog multietničkog sastava, prebacili dvojicu, više zbog tih kritika. Jer, ako odeš u Makedoniju - ima i Makedonaca, i Srba i svi oni rade na tom graničnom prelazu.
Zbog čega bismo mi bili izuzetak, koje je to pravilo, da li to piše u Ustavu, da li to piše u Zakonu? Vi ćete, verovatno, reći - ne, a onda zašto je praksa takva?
Znači, nisam se zalagao da budu samo Albanci, nego da budu i Albanci, jer je to civilizacijski zahtev.
Konačno, ono o čemu se priča od 2001. godine, preko Koordinacionog tela, kojem su puna usta hvalospeva o tome kakve su rezultate postigli na tom području, a nikada nisu pristali na analizu, da se realno pogleda šta su uradili, šta nisu uradili, jer u integraciji Albanaca uopšte, odnosno, ni u čemu nisu uspeli.
Pogledajte Koordinaciono telo za Preševo, Bujanovac i Medveđu. U tom koordinacionom telu, koje je Vlada Republike Srbije formirala od 2000. godine, sem prevodioca, nema nijednog Albanca kao rukovodećeg ili stručnog kadra, iako to telo treba da radi za Preševo, Bujanovac i Medveđu, gde većinu čine Albanci.
Gde tu ima logike? O tome govorimo, gospodine Vučiću, da Albanaca nema ni izbliza, da u pojedinim institucijama uopšte nisu zastupljeni. Mi govorimo o tom civilizacijskom zahtevu, da konačno to rešimo, da se tim problemom više ne bavimo.
Mislim da je gospodin Šarović pre neki dan govorio da je u Bujanovcu albanska većina, odnosno partija, eleminisala predstavnike Srba.
Ja da vam iznosim podatak da je unutar administracije načelnika, unutrašnje raspodele, pola Albanaca, a pola Srba. U institucijama koje su u kompetenciji lokalne samouprave, ima otprilike, orijentacija je - 60% rukovodilaca Albanaca, a 40% Srba. A kod državnih organa nema nijednog Albanca, svi su redom Srbi u državnim organima lokalnog nivoa, opštinskog nivoa.
Da vam još jednom dodam i sledeći podatak. Tamo gde Albanci vode lokalnu samoupravu, zaposleno je 35% Albanaca, a 70% Srba, a u državnim organima je obrnuto, jer svega 10%, i manje od 10% ima Albanaca. To je trenutna etnička struktura opštine Bujanovac, gde po popisu ima 60% Albanaca, a oko 30% Srba i 10% Roma i ostalih.

Whoops, looks like something went wrong.