Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Riza Halimi

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, kao i prošli put ja ću da podržim amandman koji je podneo gospodin Nikolić.
Doduše, ja imam amandman na isti član, ali koristim ovu priliku da iznesem sledeće: Koordinaciono telo prilikom sastavljanja predloga Vlade na ovu poziciju u ovogodišnjem budžetu i ovom budžetu za narednu godinu apsolutno nije konsultovalo potpredsednike skupština, koji su ujedno predsednici opština Preševo, Bujanovac i Medveđa. Ako se radi budžet i taj deo koji se tiče striktno ovog područja, ove tri opštine koje su obuhvaćene vladinim programom, red je bio da se ipak konsultuju legitimni predstavnici ovih opština i da se na osnovu toga uradi predlog koji ide Vladi i predstavlja se Skupštini. To ni u junu ove godine, ni sada, nažalost, nije učinjeno.
To govori u prilog žalbama koje se čuju iz ovog područja o nametnutoj reorganizaciji Koordinacionog tela, u toku avgusta, o nedostatku volje da se sa legitimnim predstavnicima ovog područja radi zajedno na rešavanju životnih problema. A 2000. i 2001. godine nije bila takva situacija. Sećate se, imali smo poziv koji je bio upućen političkim predstavnicima na terenu i međunarodnoj zajednici da zajedno sa obe vlade reše taj problem i krizu koja je u to vreme vladala. Sad se ponašamo komotno, čak ni predsednici nisu važni, ni opštinska veća nisu važna, nego neko iz Beograda to izdiktira i ima neku svoju strategiju, koja ne odgovara zahtevima i potrebama građana na tom području.
Ako ovaj amandman ima taj pravni osnov, približan je predlogu koji sam podneo, red bi bio da ovaj put Skupština ima daleko više sluha nego što je bilo u junu ove godine. Ova problematika je veoma osetljiva. Treba da se valjano i ozbiljno rešava, a ne da gradimo Potemkinova sela i da samo dižemo galamu o ko zna kakvim fantastičnim sredstvima koja su usmerena ka ovom ili onom području.
Nismo u stanju da damo analizu za javnost i da vidimo šta je ulagano, gde je ulagano, koliko, koji su rezultati, na kraju krajeva. Ove opštine su najnerazvijenije. Šta ako je opet stopa nerazvijenosti iznad 70%? Dajte da konačno ozbiljno razgovaramo o ovoj temi.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je potrebno da u odnosu na ovo obrazloženje i sadržinu ovog amandmana iznesem svoj stav. U junu, kada je razmotren i usvojen Predlog budžeta za 2007. godinu, sličan amandman je podneo gospodin Šarović. Mislim da je u suštini reč o nepoznavanju situacije na terenu, a i uopšte o nepoznavanju suštine Koordinacionog tela i programa koji su dve vlade 2001. godine usvojile, naravno da bi rešile krizu koja je u to vreme vladala.
Naravno, objektivi su bili ipak malo širi. Nije bilo u pitanju samo, prvo, stvaranje bezbednosti i stabilne situacije, nego i privredni razvoj ovog područja, integrisanje Albanaca u društveni i državni sistem i rešavanje dosta osetljivih društvenih i problema u javnim delatnostima koje imaju Albanci na tom području. U realizaciji toga u prve tri godine bilo je određenih rezultata: multietnička policija, određeni rezultati u medijima, ostvaren niz projekata iz infrastrukture. To je bilo za pohvalu, jer tamo se dugi niz godina uopšte nije investiralo.
Bile su prisutne i posledice oružanih sukoba, da ne ulazim u tu temu, jer sam imao prilike da objasnim kako je do sukoba tada došlo. Tu je apsolutno, kako se uvek kaže, za borbu je potrebno dvoje, za sukob i za bilo šta. Ne mogu se u tom pogledu amnestirati veoma krupne greške koje su tadašnje vlasti načinile na tom području.
Uglavnom, hoću da objasnim da suština ovog amandmana uopšte ne zadire u problematiku koja se ovde tretira i kao takav on treba da se odbaci.
Još jednu rečenicu ću reći u tom smislu. Smisao je bio, pored ostalog, da se ove opštine osposobe da ravnopravno sa drugim opštinama prate društveno-ekonomske tokove, u čemu se, rezultati pokazuju, za sada ne uspeva. Bujanovac i Preševo su ubedljivo na kraju lestvice opština u našoj državi, po svim parametrima ekonomskog stanja.
Apsolutno je neozbiljno da sredstva namenjena za pomoć ovim područjima, za podizanje kvaliteta života na ovim područjima, usmerimo prema postojećem Fondu, koji ionako ove opštine veoma slabo koriste. Pre tri dana sam objasnio da u Preševu ima tri ili četiri firme koje su koristile uglavnom, u većini slučajeva, one start-ap programe, a jedino je firma "Fluidi" dobila 22 miliona dinara od Fonda za razvoj.
Ako ova sredstva za pomoć ovom području, za specijalnu potrebu – a stvarno se radi o specijalnoj potrebi da se podigne to područje, bar da počne da se zaustavlja dalje zaostajanje, jer tu je u pitanju drastično povećanje jaza u odnosu na nivo koji odgovara proseku države, tu se radi o zaostajanju od nekih 14-15 puta više u odnosu na najrazvijenije opštine – ako to budemo usmerili u Fond za razvoj, uzimajući u obzir sposobnost za konkurisanje i opština a i pojedinaca, to će značiti da smo osudili ovo područje da zauvek ostane nerazvijeno i da uopšte nema šanse da uključi u tok razvoja u državi i u društvu. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 5. Predloga zakona o budžetu za 2008. godinu u razdelu 3. glava 3.9 - Služba Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu predložio sam povećanje sa 385.160.000 dinara na 785.160.000 dinara, sa ciljem da se omogući da se ekonomska klasifikacija 463 - transferi ostalim nivoima vlasti sa predloženih 310 poveća na 710 miliona dinara.
Povećanje sredstava namenjenih Koordinacionom telu u iznosu od 400.000.000 dinara omogućilo bi se smanjenjem sredstava u razdelu 15 - Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja i u razdelu 17 - Ministarstvo infrastrukture, u ekonomskoj klasifikaciji 511 - zgrade i građevinski objekti.
Naravno, ukoliko bi se usvojio ovaj amandman omogućio bi se samo povratak na nivo sredstava koja su bila obezbeđivana 2006. godine. Ujedno bi se omogućio ozbiljniji pristup rešavanju životnih problema na ovom području. Međutim, sasvim je očigledno da se aktuelna Vlada Republike Srbije, u čiji je sastav uključen i predsednik Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu, na samom početku svog rada opredelila za to da prepolovi sredstva predviđena za investicione projekte u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa u 2007. godini, tako da se Predlogom budžeta za 2008. godinu i dalje nastavlja realno smanjivanje sredstava za ovu namenu.
Vlada Republike Srbije je veoma glatko odbila amandman koji sam podneo i time jasno stavila do znanja da je orijentisana ka potpunom eliminisanju Koordinacionog tela. Na taj način Vlada, u veoma osetljivom vremenu, nastoji, na prilično neodgovoran način, da se oslobodi obaveza koje su preuzete u februaru 2001. godine kada je usvojen program za ovo područje i u Republičkoj i u Saveznoj vladi, koji je supstancijalno podržan od strane međunarodne zajednice.
Napominjem da se Vlada opredeljuje na ovaj drastično restriktivan pristup u vreme kad je stopa nezaposlenosti u opštini Preševo oko 70%, a ista je, čak i viša, kod albanskog stanovništva u celoj Preševskoj dolini, i u Preševu, i u Bujanovcu i u Medveđi.
Takođe je neshvatljivo da se ovi restriktivni koraci Vlade preduzimaju i pored činjenice da se opština Preševo, sa preko 90% albanskog stanovništva, koja se nalazi na koridoru 10 i na čijoj se teritoriji nalazi jedan od najprometnijih graničnih prelaza, predstavlja najnerazvijeniju opštinu u državi, sa sedam puta manjim korigovanim narodnim dohotkom od odgovarajućeg državnog proseka.
Indikativno je da je zbog drastičnog smanjenja sredstava namenjenih Koordinacionom telu u opštini Preševo i ove godine prekinuta dogradnja i rekonstrukcija jedinog objekta namenjenog kulturi i informisanju, koji se gradi već četiri godine.
Očigledno da Vlada smatra, tako proizilazi, da Albancima u Preševu nisu potrebni normalni uslovi za rad biblioteke, za rad pozorišta i lokalnih medija, kao što je, uostalom, napuštena i realizacija projekta vanbolničkog porodilišta, za šta je bila obezbeđena dozvola Ministarstva zdravlja u 2003. godini i čime je trebalo da ponovo profunkcioniše ova zdravstvena ustanova čiji rad je bio prekinut pre dvadeset godina zbog nepostojanja minimalnih uslova za rad.
Ako tome dodamo da u ovoj opštini trenutno ne postoje ni minimalni uslovi za sportske aktivnosti omladine i da su sve javne delatnosti na nižem nivou u odnosu na period od pre 50 godina, pre više od pola veka, a da se u poslednjih 17 godina ova država uopšte ne bavi problematikom visokog obrazovanja Albanaca u Preševskoj dolini... Dobili smo, uostalom, i odgovor ministra prosvete koji kaže da studenti sa ovog područja ne mogu da ostvare čak ni stipendije i kredite, jer studiraju, 90% njih, na Prištinskom univerzitetu, kojeg ne finansira budžet Republike Srbije.
To je odgovor, i apsolutno se time odriče te omladine, koja valjda ima pravo na visoko obrazovanje. Ako im nije obezbeđeno ovde, u ovoj državi, onda će oni da traže rešenje ili na Prištinskom univerzitetu ili na Tetovskom, ili u Tirani, bilo gde, ali tamo gde su obaveze države prema svojim građanima koji plaćaju porez...
Koristim prisustvo ministra finansija da postavim pitanje zbog čega je polazna osnovica za utvrđivanje paušalnog oporezivanja u Preševu u visini kao u četiri - pet puta razvijenijim opštinama, recimo u Vranju ili u nekim drugim razvijenim opštinama? Čak se uopšte te polazne osnovice ne objavljuju ni u službenom glasilu, nego tamo neko interno odlučuje, a u pojedinim slučajevima te polazne osnovice dostižu više od 30.000 dinara, što je ravno opštinama u Beogradu i u daleko razvijenijim delovima države.
U ovom kontekstu i u ovoj situaciji može se komotno reći da nema šanse da se realizuju osnovni principi koji su bili postavljeni 2001. godine, a to su: ekonomski razvoj, nema ekonomskog razvoja, ne da ostanu na istoj poziciji nego je jaz dublji, zaostajanje je sve veće; dalje, integracija Albanaca u državne i društvene strukture - i toga je na početku nešto bilo, sad je stalo, nema tih konkretnih koraka; rešavanje osetljivih problema u javnim delatnostima - ni na tome se ne radi. U procesu privatizacije Koordinaciono telo se apsolutno nije bavilo ovim problemom. Mi imamo veoma loše primere privatizacije, sa veoma teškim posledicama koje sada radnici tamo osećaju.
S druge strane, grdna sredstva se odvajaju za administraciju tog Koordinacionog tela koje navodno treba da se bavi ovim problemima građana, a time se ne bavi.
Pošto ovde ima dušebrižnika koji misle da ko zna kakva sredstva idu Albancima tamo, pogledajte obrazloženje; u obrazloženju se kaže da su sredstva namenjena u dva pravca, u saradnji sa organizacijom UNDP, koja treba da podstiče i pokriva saradnju opština u južnoj Srbiji. I, stvarno je tako; od ovih 290 miliona koliko je ove godine pripalo ovim opštinama, 50 je otišlo Leskovcu, Vranju i drugim opštinama, u regionalnoj saradnji sa UNDP-om. CHF, koji se tu pominje (to drastično pokazuje koliko Koordinaciono telo uopšte nije u toku sa događajima sa terena), CHF je imao značajne projekte na našem području i neko vreme su bili sa 50% zajednički finansirani projekti u infrastrukturi. Ali, kad smo to imali – u 2004, 2003, 2005, u 2006. su već opali, a u ovoj, 2007. godini samo je Bujanovac imao manje projekte, a Preševo i Medveđa nisu imali nijedan projekat u saradnji sa CHF-om.
Zaboravlja se, i uopšte se nije pratilo, da je u međuvremenu američki USAID išao sa „SKOPS“ programom u ekonomskom razvoju, a nadležno ministarstvo uopšte ne prati, niti se to u ovom obrazloženju koje je dato u ovom delu budžeta spominje, jer nadležno ministarstvo uopšte nije u toku šta međunarodni donatori pokušavaju tamo da urade.
To je, po meni, ono krajnje i najozbiljnije pitanje. Ako nema spremnosti da se veoma osetljivi životni problemi tamo rešavaju, a ja rekoh jedan od objektiva je integrisanje Albanaca u državni i društveni sistem Republike Srbije, mogu vam komotno reći da su do sada daleko više uradili OEBS, američka ambasada, nemačka ambasada, britanska, nego državni organi na ovom području. E, sad, stvarno bi trebalo da se ova tema otvori i da se da odgovor zbog čega je tako.
Šta sad da rade nezadovoljni ljudi kojima je 2001. obećano da će se ozbiljnije rešavati ovi problemi, a nema konkretnih pokazatelja na terenu? Onda, šta im je drugo činiti nego da traže pomoć i od međunarodne zajednice? Ali, ne onako kako se iskrivljuje ovde, počev sa najviših nivoa, da se traži međunarodno vojno prisustvo, i u tome je cela poenta, oko toga se diže galama. Upravo, svi najvažniji relevantni politički subjekti i svi odbornici Albanci i u svojoj političkoj platformi traže intenzivnije prisustvo međunarodne zajednice, poput saradnje sa OEBS-om, međunarodnim donatorima, kao i da Vlada Republike Srbije ima ozbiljniji pristup u ostvarivanju zadataka, obaveza i objektiva koji su postavljeni u, opet ponavljam, programu Savezne i Republičke vlade koji je bio podržan od strane OEBS-a i NATO-a u to vreme. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, u okviru čl. 225. i 226. iskoristiću prisustvo potpredsednika Vlade, gospodina Đelića, pošto nisam dobio odgovor od predsednika Vlade više od tri meseca.
Nakon arbitrarne odluke Vlade o uređenju Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa pre više od tri meseca sam se obratio pismenim putem predsedniku Vlade kako bih u ime Koalicije Albanaca Preševske doline izrazio nezadovoljstvo povodom ove nametnute reorganizacije i ujedno tražio preispitivanje ove odluke i daleko ozbiljniji pristup Vlade u rešavanju veoma osetljivih životnih problema na ovom području.
Pitanje je šta zapravo Vlada namerava da uradi, prvo u pravcu poboljšanja ove arbitrarne odluke, a osnovni je cilj šta namerava preduzeti da bi imala ozbiljniji pristup u rešavanju životnih problema na ovom području. U objašnjenju koje smo ovde imali od predsednika Koordinacionog tela izneto je da umesto ranije četiri koordinacione grupe - za obrazovanje, socijalna pitanja, zdravstvo, kulturu i informisanje, sada postoji samo jedan tim.
Iako nije decidirano rečeno, pošto je naziv ''integraciona i socijalna pitanja'' a ne i ove druge oblasti, iz odluke objavljene u "Službenom glasniku" ne može se jasno videti, međutim, još važnije je da je rukovođenje ovim timom povereno Draganu Laziću koji nema nikakvih kompetencija ni u jednom od ovih ministarstava, baš ni u jednom, ni u zdravstvu, ni u obrazovanju, ni u kulturi, a treba da vodi tim koji bi se bavio tim najvažnijim životnim problemima na ovom području.
To što ovaj gospodin ne može da zameni četvoricu ranijih pomoćnika ili zamenika ministara koji su ranije vodili koordinacione grupe, to je sasvim jasno, međutim ovde su u pitanju još dodatni nakaradni pristupi koje ovaj gospodin ima prema pitanju i problematici ovog područja, koje je izneo u "Nedeljnom telegrafu" 24. oktobra, gde ne samo da optužuje rukovodioce, nego teško optužuje i Albance na ovom području.
Važno je da se da odgovor kako se nameravaju rešavati životni problemi kada je tamo nezaposlenost 70%. S druge strane, govori se o velikim, fantastičnim sumama uloženim na tom području, a mi od ranijih 2.500 radnika u privredi imamo manje od 1.000 koji sada nešto rade u privatnim i ostacima bivših privrednih firmi koje se veoma loše privatizuju.
Ministarstvo privrede svake nedelje zovem telefonom, dosadan sam jer ne mogu nikako uspeti da razgovaram sa ministrima, apsolutno je to nemoguće za jednog narodnog poslanika sa tog područja. U redu je da nam sada dolazi ministar odbrane na to područje. A nije li bilo bolje da zajedno sa njim dođe i ministar privrede, ekonomije, ministar obrazovanja, koji nam pisano daje odgovore koji apsolutno ne odgovaraju stvarnosti na terenu, zatim ministar zdravlja i drugi, da ne bi trebalo bolji lekar iz Vranja da obiđe planinska sela u Preševu i od toga napravi medijski događaj, a da se niko ovde ne pobrine šta dom zdravlja, šta Ministarstvo zdravlja radi da bi ta institucija ispunjavala svoje obaveze prema svojim građanima.
O ovim pitanjima, gospodo, stvarno je red da se sedne i ozbiljno razgovara, a ne da mi iz sredstava informisanja čujemo da Vlada donosi odluke o nama a o kojima mi nismo imali blage veze.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pokušaću da na Predlog budžeta iznesem svoje primedbe.
Ovim predlogom budžeta Republike Srbije za 2008. godinu i dalje se produbljuje jaz između razvijenih i nerazvijenih područja. Očigledno da, i pored uvođenja resora za regionalni razvoj u okviru Ministarstva ekonomije, ovim budžetom se ne omogućava pojačani razvoj nerazvijenih, što će izazvati njihovo dalje zaostajanje, a koje je najočiglednije u slučaju opštine Preševo, koje sa ranijih 20% od državnog proseka korigovanog narodnog dohotka, sada ima sedam puta niži dohodak po glavi stanovnika od odgovarajućeg državnog proseka.
Takođe, ovim predlogom budžeta nije adekvatno tretirana i problematika izjednačavanja položaja nacionalnih manjina, pa ni za 2008. godinu nisu predviđena sredstva za Fond nacionalnih manjina, koji su još pre pet godina predviđen Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina.
Na ovaj način konstituisani saveti nacionalnih manjina ne mogu i dalje da ostvaruju uspešno kolektivna prava manjina. Upravo zbog nedostatka finansijske podrške ustanova koje bi se stručno bavile rešavanjem specifičnih pitanja manjina u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja, službene upotrebe jezika i pisama manjina.
Međutim, još je drastičnija situacija u okviru predloga budžeta kada je u pitanju Koordinaciono telo za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu, jer nakon prepolovljivanja sredstava za ovaj Vladin organ, ovogodišnjim budžetom sada za 2008. godinu se predlaže rast od samo 3,6%, što je daleko manje od stope rasta ukupne budžetske potrošnje za narednu godinu. Na ovaj način Vlada Republike Srbije u veoma osetljivoj situaciji se opredeljuje za napuštanje međunarodno preuzetih obaveza programom iz 2001. godine za rešavanje krize u Preševskoj dolini.
U februaru 2001. godine Vlada Republike Srbije, zajedno sa tadašnjom Saveznom vladom, u saradnji sa Savetom NATO-a i stalnim Savetom OEBS-a u Beču, sačinila je program ostvarivanja kolektivnih prava Albanaca, zatim program za njihovu integraciju u društveni i državni sistem Republike Srbije, program za privredni razvoj ovog područja, kao i program obezbeđivanja bezbednosti i stabilnosti ovog područja.
Međutim, Vlada Republike Srbije počev od 2004. godine veoma neodgovorno zanemaruje preuzete obaveze, iako čitavo ovo vreme je pružana veoma ozbiljna podrška OEBS-a i veoma značajnih međunarodnih donatora kao što su USAID, UNDP i Evropska agencija za rekonstrukciju.
Upravo zbog neadekvatnog pristupa Vlade Republike Srbije nije do sada uspelo sa reorganizacijom Koordinacionog tela i usled toga imamo katastrofalnu ekonomsku situaciju, sa rekordnom stopom nezaposlenosti od oko 70%, a niz veoma osetljivih problema u obrazovanju, zdravstvu, kulturi, informisanju i službenoj upotrebi jezika ostaje nerešeno jer su u potpunosti ignorisani, ne samo od Koordinacionog tela nego i od nadležnih resornih ministarstava, a niz državnih organa u opštinskom i okružnom nivou i dalje ostaju nedostupni za Albance ovog područja.
Upravo zbog ovih činjenica, podneo sam amandman na član 5. Glava 3.9. kojim tražim da se bar sačuvaju sredstva u nivou iz 2006. godine za Koordinaciono telo, da se time ne dozvoli dalje devalviranje početnih rezultata koji su na ovom području postignuti u prve tri godine. Ujedno ću podržati i amandmane podnete od strane drugih poslanika iz grupe Manjina za finansiranje Fonda nacionalnih manjina, kao i za rešavanje problematike učeničkih domova manjina, pomoći koju treba pružiti tradicionalnim verskim zajednicama nacionalnih manjina i programima manjina iz oblasti kulture i informisanja.
U situaciji u kojoj najnerazvijenija opština u državi, opština Preševo, sa oko 40.000 stanovnika, kroz koju prolazi Koridor 10, a od Koordinacionog tela u toku ove godine od predviđenih 66 miliona i 700.000 dinara realizovano je oko 58 miliona dinara, a od Nacionalnog investicionog programa za 2006. i 2007. godinu realizovani su projekti u iznosu manjem od 30 miliona dinara, a ujedno iz Republičkog fonda za razvoj uspelo se samo za dve firme početnika da se dobije po dva miliona i 400.000 dinara, postavlja se onda pitanje šta radi Koordinaciono telo i šta treba ova vlada da radi da bi ovaj Vladin organ konačno počeo da ostvaruje postavljene objektive još pre sedam godina?
Ujedno, ako bih još dodao da Dom kulture, čija je rekonstrukcija počela 2003. godine, nije dovršen, ove godine zbog nedostatka sredstava u Koordinacionom telu, znači napuštena je i ostavlja se napola najveća investicija u ovoj opštini u zadnjih četiri-pet godina.
Ako dalje dodamo da Dom mladih u železničkoj stanici još uvek ostaje uzurpiran od strane pripadnika žandarmerije sedma godina i ako dodamo da 16 stanova namenjenih privredi opštine Preševo 2002-2003. godine takođe su uzurpirani državni organi i dodeljeno pripadnicima državnih organa, onda ako gospodo ovde ne budemo imali jedan ozbiljniji pristup i amandmanima ne poboljšamo predlog budžeta, bojim se da mi napuštamo politički proces rešavanja ozbiljnih problema koje mi na ovom području imamo. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, neki dan sam video Ranđela Nojkića i žalio mi se da kada je bio u Parlamentu Kosova nije uvek dobijao mogućnost za repliku. Bogami, kada je gospodin Albijanić, i ja ponekada ne dobijam, ali dobro, hvala ipak, ipak sam došao na red.
Samo da pročitam podatke iz izdanja Zavoda za statistiku opština u Srbiji 2006. godine, gde su dati podaci o korigovanom narodnom dohotku i ako je državni prosek 100, opština Preševo, kao najnerazvijenija, ima nivo od 14,8%, zatim dolaze odmah do Preševa, Medveđa sa 17,6%, zatim Bosilegrad sa 20,1, Tutin sa 25,4%, Trgovište sa 26,2%. To su najnerazvijenije opštine u nivou države na osnovu poslednjih podataka koji su dati od Zavoda za statistiku Republike Srbije. Mislim da to treba poštovati, jer ipak su to podaci jednog državnog organa.
Što se tiče Koordinacionog tela, i ovde sam se zalagao, a kao predsednik opštine u dužem periodu nastojao da imamo stvarno tačne podatke o ulaganjima od 2001. godine na ovom području, da se dobro zna u kojoj opštini koliko je uloženo, u svakom naselju koliko je uloženo, da ne bismo ostavili prostora za različite politizacije i proizvoljne izjave, koje smo ponekada i ovde imali prilike da čujemo, tako da se u tom pogledu apsolutno slažemo da bi trebalo hitnije takva analiza da se napravi.
Kada je budžet u pitanju, pre neki dan gospodin Vučić je obećao, čak sam dobio aplauz, za onaj zahtev da se obezbede stipendije i krediti za studente Preševa, Bujanovca, Medveđe koji studiraju u Prištini, ali nažalost, gospodin Lončar kaže da ne može, jer stipendije dobijaju samo studenti fakulteta koje finansira budžet Republike Srbije.
A u ovom slučaju, opet iznosim, studenti iz našeg područja, uglavnom 90% studiraju u Prištini, a ostali su u Tirani ili Tetovu. Nažalost, ovde na našim univerzitetima još uvek nema, zbog jezičkih, ekonomskih, ali i zbog političkih i bezbedonosnih uslova, tako da treba tu naći rešenja i trebalo bi u tom pravcu ozbiljnije da krenemo.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, kolega poslanik Stošić...
Član 101, pravo na repliku.
Spomenuo je tu problematiku opet Preševske doline, postavio je nekoliko pitanja. Mislim da ako se pažljivo prati situacija ovde, i u Skupštini, naročito poslanici iz Vranja to mogu bliže da prate, zna se da se govori o krizi iz 2000. i 2001. godine, koja je rešavana zajedničkim zalaganjem Vlade Republike Srbije, Savezne vlade, međunarodne zajednice, političkih faktora na tom području.
Napravljen je program dveju vlada koji nije ostvaren u dosta svojih važnih oblasti. Nisu otvoreni veoma važni objektivi iz tog programa. U tom kontekstu sam spominjao krizu. Naravno da mi tamo sada nemamo incidenata. Situacija, može se reći, što se bezbednosnog aspekta tiče je solidna.
Ima političkih tenzija, ima nezadovoljstva, samim tim što program nije ostvaren, a radi se i o veoma teškom ekonomskom stanju i naravno da ima dosta iz više razloga političkih tenzija. Naravno, da kad je u pitanju vojska i žandarmerija, uvek sam se zalagao da se da prednost političkoj komponenti, a ne militarnoj. Iz onog izlaganja koje sam imao ranije, videlo se da uglavnom u poslednje vreme daleko više se daje značaj militarnoj komponenti nego političkoj i ekonomskoj, nažalost.
Naveo sam niz primera u prilog ovome što sada iznosim. Nisam samo spomenuo najavljenih 600 novih profesionalnih vojnika, broj koji su od službenih izvora pre neki dan iznet. Apsolutno mislim da to nije ozbiljno, jer ko zna od 1999. godine koji je broj snaga tu. Na kraju krajeva, zbog čega novi konkurs, pa opet dodatna militarizacija, kada već ima podosta toga na tom području.
Ipak mislim da je najvažniji ekonomski i politički pristup i tako se rešava problematika na tom području, a javni red i mir mogu da se čuvaju, lokalna policija i naravno kao svuda granice čuva granična policija. U saradnji sa KFOR-om i sa kosovskom policijom apsolutno je moguće sačuvati stabilnost i na tom području, pošto je situacija trenutno stabilna. To je to, a oko podataka za 2007. godinu, upoznao bih vas da još nisu izdati. Nema ni jednog službenog podatka za 2007. godinu, nego su iz 2006. godine.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, morao sam i ovaj put da iskoristim pravo na povredu Poslovnika. Pre neki dan sam ovde imao repliku i pokušavao da raspravim s pojedinim poslanicima radikala na ovu temu - 1.300 zatvorenih Albanaca u Niškom zatvoru.
Sad me začuđuje da tu temu otvaraju poslanici partija koje čine aktuelnu Vladu. Ovo je nerazumljivo u ovako osetljivom momentu, da se opet u jednom civilizacijskom momentu, o jednoj ljudskoj temi, o jednoj tragediji, bez ijednog elementa prava zatvorenim ljudima, u vremenu kada se ubijalo, da se sada, nekoliko godina unazad, opet okrivljuju ljudi koji su bar pokušali nešto humano da urade, i da nekako pokušaju bar delimično, i to samo delimično, da poprave udeo za jednu tragediju. Sad se ovako bezočno optužuju međusobno za nešto što je ipak bar bio pokušaj da se nešto humano uradi.
Zar stvarno ima nekog smisla govoriti i o pitanju Kosova, i o statusu Kosova, i ono što je malo čas gospodin Stošić govorio, kada se o ljudima sa Kosova i o njihovim tragedijama, i njihovim sudbinama ovako bezočno raspravlja. Ako ta fikcija srednjovekovna Kosova samo oko prostora, a ne oko ljudi, i da se sudbina tih ljudi ne tiče ovde nikoga nego samo za političke poene, mislim da je stvarno velika tragedija za ovo vreme, 21. vek, da mi ponovo začinjemo teme iz 19. veka, koje su zauvek propale.
Da li da sad spominjem događaje iz Suve Reke iz sudskog procesa koji se sad odvija? Da li ima smisla te teme ponovo da otvaramo i kako su mrtvi ljudi stizali po Srbiji u to vreme?
Mi govorimo o tome da li je trebalo pustiti onih jadnih 1.300, koji su sa ulice sakupljani u to vreme, a mi sad pravimo političke poene na tu temu - ko ih je pustio i kakve je pare za to dobijao. Mislim da ovaj visoki dom ne zaslužuje da se ovakva atmosfera ovde stvara. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici,  član 101, pa može i 225. i 226. Gospodin Krasić, bez sumnje, ima široko obrazovanje i prilično opšte znanje, i čudi me kad iznosi prilično i njemu poznate netačne stvari, da na jugu Srbije, opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, ima samo objekata srpske kulture i ničeg drugog. Valjda je istorija malo šira i duža, i ima i ponečeg drugog na tom području. To vi dobro znate.
Dok se relativno dobro čuvaju pravoslavni verski objekti, vi ste tu dosta dugo, dajte iznesite koliko je nadležno ministarstvo izdvajalo za islamske verske objekte. Ima selo Slavujevac, ja ću sa imenom, a ne kao vi, neko bezimeno selo, pre 35 godina su živeli, pored Srba i Albanci, sad ih nema. Imali su džamiju. Sada od te džamije samo su temelji ostali, razrušena je. Idite i pogledajte. Groblje je zatrpano. Ne vidim da neko od toga pravi problem.
Hajde da malo postavimo širokogrudije ove probleme, koje svakako treba rešavati, ali ne ovako navijački. Srbi imaju svoju kulturu i istoriju. Valjda i drugi nešto imaju. Da li je tamo bilo objekata islamske kulture? Da li ste skorije bili u Nišu, da li ste videli u kom je stanju džamija? Šta sa drugim verskim islamskim objektima po Srbiji, u kakvom su stanju? Da li uopšte ima nekog pamćenja kakvi su nekada bili?
Govorimo o ovim temama, ali neka to bude objektivno, neka to bude potkrepljeno argumentima i bez te navijačke strasti, jer ne vidim onda čemu i gde idemo ovakvom logikom.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 101, 104. i 226. ja ću dati određeno objašnjenje, a i izvesne reakcije na određene diskusije ovde. Mi smo se u grupi manjina, naravno, kada se već govorilo ovde o predlozima za sudije Ustavnog suda, dogovorili da kandidat bude iz redova Bošnjaka iz Sandžaka, znači partije koja učestvuju u poslaničkoj grupi.
Naravno, u vezi sa tim ipak moram da dam objašnjenje. Bilo bi uopšte ironično i cinično tvrditi da će time biti zastupljeni i Albanci, koji trenutno nisu zastupljeni ni u opštinskim sudovima, kamoli u okružnim i sada da se time stiže i do Ustavnog suda. Nažalost, situacija je takva.
Ja sam već postavio pitanje, na koje još nisam dobio odgovor, šta će da se uradi da se poboljša struktura, recimo, u Bujanovcu, gde je trenutno od osam sudija samo jedan Albanac, od deset zaposlenih u tužilaštvu samo jedan zaposleni Albanac; u Preševu npr. od 90% Albanaca trenutna struktura je 40% Albanaca.
Zamislite, imate ovakvih nakaradnih situacija: dva mlada čoveka istovremeno se primaju, jedan u Preševu, jedan u Bujanovcu, kao pripravnici, polažu istovremeno sudijski ispit, i Albanac iz Preševa dobija prekid radnog odnosa, a na mesto stručnog saradnika u sudu dolazi kolega iz Bujanovca, samo zato što je Srbin. A ovde, kao, radimo na daljem integrisanju Albanaca u državne strukture.
Da dodam još nešto, kad bi čovek pogledao jučerašnje i današnje diskusije o ovoj tački dnevnog reda, ispada da su alfa i omega u ovom parlamentu i institucijama ove države nacionalne manjine, bar po diskusijama i vremenu koje je tome posvećeno. Znamo da situacija nije takva.
Što se tiče one nostalgije koju je, ne vidim gospodina Baralića, pre podne izneo, da je u ono vreme, u ranijem režimu, bila divna situacija u Novom Pazaru, kao i sa manjinama, mogu mu reći da je situacija u Preševu i Bujanovcu otprilike ista kao u to vreme, nema promena nakon 5. oktobra. Neka dođe sa tom nostalgijom da vidi, gospodin Baralić, šta se dešava u Preševu i Bujanovcu. Hvala.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, da iskoristim prisustvo ministra Jočića, da po članu 226,  postavim pitanje – kada će da realizuje, ostvari, obećanje koje je dao u junu 2005. godine, na konferenciji za štampu održanoj u Bujanovcu. Tada je obećao da će ubrzo da se otvore granični prelazi u opštini Preševo, kod Miratovca, Strezovca i Slavujevca, a na osnovu odluke Vlade iz aprila te godine kada je doneta odluka o otvaranju ovih graničnih prelaza. I nakon teškog incidenta u januaru te godine, kada je ubijen petnaestogodišnji učenik Dašnim Hajrulahu od strane pripadnika pogranične jedinice Vojske, radi se o ozbiljnom problemu, odugovlači se već dve, tri godine, ta odluka Vlade se ne sprovodi.
Ujedno, u ovom vremenu koje mi preostaje, pokrećem pitanje koje je isticano juče prilikom svečanog otvaranja rekonstrukcije glavnog graničnog prelaza u Preševu. Ministar, Velja Ilić, nakon izlaganja ovde u ovoj sali, rekao je da će da se uradi autoput od granice Makedonije do Leskovca, ali pod uslovom da opština Preševo ne blokira te radove.
Sada postavljam pitanje – ako na tom graničnom prelazu, čija je izgradnja počela 1992. godine, a rekonstrukcija preko Evropske agencije, koji je otvoren juče svečano, a najveći deo tih poseda još nije imovinski-pravno rešen, još uvek nisu građani kompenzirani, nema smetnji da se granični prelaz gradi, zašto bi trebalo da autoput, koji je, takođe, projekat od državnog interesa, čeka neku volju ili odluku opštine Preševo.
Zna se, ja sam ovde pokrenuo pitanje, upravo SO Preševo u slučaju "Inter spida", kada je bio aktuelan komercijalni deo, u kojem je bilo normalno očekivati da ima kompetencije lokalna samouprava, da tada nije poštovan zahtev SO Preševo da se ispita nezakonitost i monopol koji je dat toj firmi, upravo od Ministarstva za infrastrukturu.
Radi se o tome da se ovaj projekat ne gradi, deonica od granice do Leskovca, jedino zbog toga, što Vlada još uvek nije to postavila kao prioritet ove države. Verovatno je bilo prioriteta u drugim delovima države. I stvarno je neozbiljno da se tvrdi da se autoput ne gradi zbog toga što neko, tamo, ne da. Kompenzacija je zakonom predviđena, ali, zna se koja je procedura za projekte od državnog interesa.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo, ja ću samo kratko. U svojoj diskusiji gospodin Baralić je izrazio bojaznost da će se readmisijom Albanci...
Član 225. i 226. Poslovnika – povodom priče da će se Albanci sa Kosova doseliti u Preševsku dolinu. Radi se o nerealnoj bojaznosti jer je u praksi proces obrnut, jer iz Preševske doline masovno beže. Dve i po decenije se odlazi na Kosovo, naravno, i u evropske države. U odnosu na 1981. godinu imamo 15 hiljada manje Albanaca u Preševu, Bujanovcu i Medveđi, ne računajući prirodni priraštaj. Sa druge strane, sa opštine Preševo u popisu 2002. godine ima 13 hiljada građana koji borave u inostranstvu duže od godinu dana. Koliko će njih biti obuhvaćeno readmisijom nemamo te podatke, ali je činjenica da se radi o najnerazvijenijem području, sa stepenom razvijenosti šest puta nižim od proseka države, čak i od proseka na Kosovu.
Iz tih razloga ljudi idu, tako da je apsolutno neosnovana bojaznost da će se u Preševsku dolinu vratiti neko. Ionako mladi, jer nemaju perspektivu, odlaze ili na Kosovo ili čak ilegalno odlaze u inostranstvo. Stvarno nema najelementarnijih uslova za život mladih generacija koje tek treba da osnuju porodicu, da stvaraju svoj život, trenutno su katastrofalni uslovi života, tako da apsolutno nema takve opasnosti. Readmisijom će doći nerazvijene opštine, kao što je Preševo, u veoma tešku poziciju, jer nemaju elementarnih kapaciteta da prime manji broj porodica, a kamoli neki znatan procenat od onih koji su u ovom vremenu otišli u Nemačku, Švajcarsku ili drugu evropsku zemlju.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, povreda Poslovnika, i gospodin Šarović i gospodin Baralić su opet vratili onu temu oko naziva Albanac i Šiptar. Hajde sada da nastavimo temu, odnosno ono što je počeo maločas gospodin Baralić. Albanac i u preševskoj dolini i na Kosovu i u Albaniji sebe naziva Šiptar, i onda na osnovu čega Albance u Albaniji nazivamo Albancima, a nas u Preševu i na Kosovu neko naziva Šiptarima.
I Mađare nazivamo Mađarima, iako oni imaju termin Hungara, Grci imaju Heleni, a svi mi, bilo da žive u Srbiji, bilo da žive u Grčkoj, nazivamo ih Grcima, znači, i Mađare bilo da žive u Vojvodini ili u Mađarskoj, mi taj narod nazivamo Mađarima.
Po kom osnovu sada Albance možemo i ovako i onako. Mislim da je neozbiljna ova tema. Uvredljiva je i neozbiljna.
Kod gospodina Šarovića, mislim da je problem neinformisanosti, jer je jedan dan rekao, prevelika udaljenost, jer dok se pređe 400 kilometara, stvari se deformišu kao kod pokvarenog telefona. Šta sada?
Mi smo izašli na ovim izborima kao koalicija Albanaca preševske doline. Radikali su to osporili u vreme kada je bio postupak i to je završeno.
Po čemu se sada dalje nastavlja ta priča, da li će za preševsku dolinu neko da kaže – kotlina? Mi smo izabrali preševska dolina i kome je sada stalo da čitavu priču ponovo izvrće iz početka.
Druga stvar, zašto se kod radikala javljaju iste pobude, kao na primer i kod pojedinih partija na vlasti, kao u onom slučaju kada je trebalo da se sprečava privatizacija, kada je Albanac bio u pitanju, pa ispada da su radikali na vlasti, a ne opozicija.
Sada opet ono što smo čuli od gospodina Šarovića, pre neki dan, da treba integrisati Srbe u državnim strukturama u Bujanovcu, a isto to kažu i ovi ljudi iz Koordinacionog tela.
Zamislite, molim vas, po svim relevantnim podacima u Bujanovcu broj zaposlenih u državnim institucijama i u lokalnoj samoupravi je preko 70% Srba. Sada ako treba dalje integrisati znači napraviti 100%, onda bi bili etnički čisti organi. S druge strane, Albanaca u Bujanovcu ima 55% po poslednjem popisu.