Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Da, tražim glasanje.
U pitanju je član 97.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Mislim da je ovo što ću ja pitati nekako na tragu onoga što gospodin Babić pita za prethodni period, pa se nadam podršci da dobijemo sve informacije o svim zaduživanjima.
Moje pitanje je upućeno Vladi Republike Srbije. Nisam sigurna da li da pitamo premijera, pošto je on već nekoliko puta pokušao da izbegne odgovor na to pitanje, pa hajde neka bude Ministarstvo finansija ili privrede, neka bude Vladi, pa neka ministarstva koja smatraju da su u mogućnosti da daju odgovor neka daju odgovor, a mislim da je veoma važno da to saznamo.
Nama je, naime, juče ili pre dva dana, nisam sada sigurna, stigao Predlog zakona o preuzimanju obaveza privrednog društva „Air Srbija“ a.d. Beograd prema pravnim i fizičkim licima po osnovu izvršenih usluga isporučenih roba i pretvaranju tih obaveza u javni dug Republike Srbije.
Tim povodom mi ćemo raditi i rebalans budžeta do kraja godine. Između ostalog, zato što je po Predlogu ovog zakona, koji ova skupštinska većina očigledno ima nameru da usvoji, predviđen rebalans tim povodom, a mi ćemo se obavezati, kada zakon bude usvojen, da polovinu tog nekog sada novog duga isplatimo do 31. decembra 2014. godine, i to u visini od jedne polovine ukupnog iznosa obaveze utvrđene u članu 2. ovog zakona, i drugu polovinu do 31. marta 2015. godine.
Moje pitanje je otkud nama za to sredstva? Mi se ovde obavezujemo da vratimo, koliko sam imala prilike da vidim i da saberem, mada je to u raznim valutama, negde oko 200 miliona evra. Naime, mi ćemo se obavezati da vratimo dugove „Air Srbija“ po srednjem kursu Narodne banke Srbije u sledećim valutama: 9.349.334.841 dinar, 23.540.644 evra, 74.730.704 američka dolara, 527.327 dirhama, to je otprilike oko 125.000 evra, 2.611 australijskih dolara, 185.151 konvertibilna marka, 472 bugarska leva, 3.010 kanadskih dolara, 361.028 švajcarskih franaka, 736.164 danske krune, 415.451 britanska funta, 461.322 makedonska denara, 1.631 norveška kruna, 1.305.943 ruske rublje, 1.143.632 švedske krune, 117.935 rijala, to je sredstvo u Saudijskoj Arabiji, i 7.697 tunižanskih dinara i 614 turskih lira.
Moje pitanje je koliko će nas taj ugovor sa „Etihadom“ do kraja da košta? Mi smo sklopili u ovoj Skupštini, zapravo Skupština je potvrdila predlog ugovora o saradnji sa Ujedinjen Arapskim Emiratima. Duboko smo uvereni da je on protivustavan. Od tog posla su do sada građani videli prodaju hotela na Kopaoniku za 600 evra po kvadratu i videli su ovaj ugovor sa „Etihadom“ koji, po svoj prilici, Srbiju…
Šta rade poslanici? Ja zaista ne mogu da govorim.
(Buka u sali)
Da li je danas radni dan u Skupštini? O čemu se radi?
Moje pitanje je da li ćemo mi na kraju platiti taj ugovor…
Predsednice, ja ne mogu da govorim.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Mislim da je ovo što ću ja pitati nekako na tragu onoga što gospodin Babić pita za prethodni period, pa se nadam podršci da dobijemo sve informacije o svim zaduživanjima.
Moje pitanje je upućeno Vladi Republike Srbije. Nisam sigurna da li da pitamo premijera, pošto je on već nekoliko puta pokušao da izbegne odgovor na to pitanje, pa hajde neka bude Ministarstvo finansija ili privrede, neka bude Vladi, pa neka ministarstva koja smatraju da su u mogućnosti da daju odgovor neka daju odgovor, a mislim da je veoma važno da to saznamo.
Nama je, naime, juče ili pre dva dana, nisam sada sigurna, stigao Predlog zakona o preuzimanju obaveza privrednog društva „Air Srbija“ a.d. Beograd prema pravnim i fizičkim licima po osnovu izvršenih usluga isporučenih roba i pretvaranju tih obaveza u javni dug Republike Srbije.
Tim povodom mi ćemo raditi i rebalans budžeta do kraja godine. Između ostalog, zato što je po Predlogu ovog zakona, koji ova skupštinska većina očigledno ima nameru da usvoji, predviđen rebalans tim povodom, a mi ćemo se obavezati, kada zakon bude usvojen, da polovinu tog nekog sada novog duga isplatimo do 31. decembra 2014. godine, i to u visini od jedne polovine ukupnog iznosa obaveze utvrđene u članu 2. ovog zakona, i drugu polovinu do 31. marta 2015. godine.
Moje pitanje je otkud nama za to sredstva? Mi se ovde obavezujemo da vratimo, koliko sam imala prilike da vidim i da saberem, mada je to u raznim valutama, negde oko 200 miliona evra. Naime, mi ćemo se obavezati da vratimo dugove „Air Srbija“ po srednjem kursu Narodne banke Srbije u sledećim valutama: 9.349.334.841 dinar, 23.540.644 evra, 74.730.704 američka dolara, 527.327 dirhama, to je otprilike oko 125.000 evra, 2.611 australijskih dolara, 185.151 konvertibilna marka, 472 bugarska leva, 3.010 kanadskih dolara, 361.028 švajcarskih franaka, 736.164 danske krune, 415.451 britanska funta, 461.322 makedonska denara, 1.631 norveška kruna, 1.305.943 ruske rublje, 1.143.632 švedske krune, 117.935 rijala, to je sredstvo u Saudijskoj Arabiji, i 7.697 tunižanskih dinara i 614 turskih lira.
Moje pitanje je koliko će nas taj ugovor sa „Etihadom“ do kraja da košta? Mi smo sklopili u ovoj Skupštini, zapravo Skupština je potvrdila predlog ugovora o saradnji sa Ujedinjen Arapskim Emiratima. Duboko smo uvereni da je on protivustavan. Od tog posla su do sada građani videli prodaju hotela na Kopaoniku za 600 evra po kvadratu i videli su ovaj ugovor sa „Etihadom“ koji, po svoj prilici, Srbiju…
Šta rade poslanici? Ja zaista ne mogu da govorim.
(Buka u sali)
Da li je danas radni dan u Skupštini? O čemu se radi?
Moje pitanje je da li ćemo mi na kraju platiti taj ugovor…
Predsednice, ja ne mogu da govorim.
Ne baš teško, više je nemoguće.
Moje pitanje Vladi Republike Srbije je koliko će na kraju Srbiju da košta ugovor sa „Etihadom“? Celokupna ušteda od smanjenja plata prosvetarima…
Ne baš teško, više je nemoguće.
Moje pitanje Vladi Republike Srbije je koliko će na kraju Srbiju da košta ugovor sa „Etihadom“? Celokupna ušteda od smanjenja plata prosvetarima…
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Pretpostavljam da i vi znate da se radi o članu 27, koji reklamiram. Molim vas da se starate o primeni Poslovnika i da nam omogućite uslove za rad. Malo pre dok sam govorila, ja nisam mogla sebe da čujem. Poslanici SNS, sad su se malom utišali, mahom zato što su izašli iz sale, ali, molim vas, mi ne možemo ovako raditi. To je jedina moja molba i intervencija i mislim da to i vi vidite, da se ne može raditi u ovakvim uslovima. Vi ste ih opomenuli, očigledno bezuspešno, a ako je danas zaista neradan dan, dajte da se to kaže pa da ni ne pokušavamo da radimo. Hvala.
(Janko Veselinović, s mesta: Po Poslovniku.)
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Pretpostavljam da i vi znate da se radi o članu 27, koji reklamiram. Molim vas da se starate o primeni Poslovnika i da nam omogućite uslove za rad. Malo pre dok sam govorila, ja nisam mogla sebe da čujem. Poslanici SNS, sad su se malom utišali, mahom zato što su izašli iz sale, ali, molim vas, mi ne možemo ovako raditi. To je jedina moja molba i intervencija i mislim da to i vi vidite, da se ne može raditi u ovakvim uslovima. Vi ste ih opomenuli, očigledno bezuspešno, a ako je danas zaista neradan dan, dajte da se to kaže pa da ni ne pokušavamo da radimo. Hvala.
(Janko Veselinović, s mesta: Po Poslovniku.)
Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Vrlo ću kratko. Predložili smo da u sastav Komisije kao obavezan član mora ući makar jedan pravnik, pogotovo kada su u pitanju javne nabavke velike vrednosti, jer smatramo da je to neophodno da bi uopšte te komisije mogle da funkcionišu na zakonit način, pogotovo zbog toga što se veoma često zahteva i donošenje pravnih akata prilikom rada tih komisija. Smatramo da bi se time otklonile posledice koje mogu nastati kao proizvod nestručnog i nezakonitog sprovođenja javne nabavke.
U kompanijama koje sprovode javne nabavke postoji po pravilu veliki broj zaposlenih pravnika, a mnogi od njih rade i u upravama za javne nabavke. Prošli su i obuke i položili sve neophodne ispite da bi mogli da se bave javnim nabavkama. Smatramo da pravnici bez ikakvog troška treba da budu deo komisija koje sprovode javne nabavke, jer se time može samo dobiti na kvalitetu rada komisija, a ne vidimo zbog čega su oni izostavljeni iz ovih komisija. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedniče.
Javljam se po Poslovniku. Sad su nam podelili dodatno mišljenja predstavnika predlagača o amandmanu na član 51. koji je podneo Dejan Radenković. Međutim, sada u mišljenju Vlade gledam i zapravo poslanička grupa LSV podnela je četiri amandmana. U mišljenju Vlade mi imamo odgovor, odnosno mišljenje samo o jednom amandmanu na član 3. koji se ne prihvata.
Molim vas, iako je gospodin Radenković vaš poslanik, a mi nismo, ako možete da urgirate da predlagač da mišljenje i o našim amandmanima ili ako mišljenja nema, neka predsednik predlagača kaže zbog čega nema. Malopre sam obrazlagala jedan od amandmana o kom ne postoji mišljenje, predlagač, odnosno predsednik predlagača se nije izjasnio o njemu i sad ja ne znam koja je sudbina tih naših amandmana, a volela bih da znam. Zahvaljujem se. Pozivam se na član 164.
Zahvaljujem.
Gospodine potpredsedniče, gospodine predsedniče Pastor, spadala sam u ovu grupu poslanika koja je smatrala da je gospodin potpredsednik pogrešio kada je prekidao predsednika Skupštine AP Vojvodine, govoreći mu da ne govori o amandmanu, jer on je upravo govorio o onome što je suština ovog amandmana. Naime, govorio je o tome šta je pošteno raditi, šta nije pošteno raditi, šta je dogovor, a šta je poništavanje dogovora koji je u jednom momentu postignut.
Usvajanjem ovog amandmana od strane odbora, od strane Vlade, ali nadam se ne i od skupštinske većine u Danu za glasanje, mi pravimo jedan izuzetno ozbiljan potez zbog toga što ćemo doći u situaciju da sve ono što je dogovoreno između Vlade Republike Srbije i Vlade AP Vojvodine istog momenta padne u vodu.
Ovim amandmanom je naša koleginica Vesna Kovač predložila da Republika Srbija, narodskim jezikom rečeno, ima pravo veta na odluke koje se donose u budućem razvojnom fondu Vojvodine. Slažem se da Razvojni fond osnivaju zajedno Republika Srbija i AP Vojvodina. To ni u kom slučaju ne znači da Republika Srbija neće imati način da kontroliše šta se u tom fondu dešava, ali treba isto tako imati u vidu da AP Vojvodina učestvuje sa 78%, a Republika Srbija sa 22% u ovom fondu.
Neko od kolega je rekao, čini mi se gospođa Vlahović, da u budućnosti ova proporcija može biti i mnogo drugačija. Nama se može desiti zaista da sutra AP Vojvodina ima 99%, a Republika Srbija 1% u ovom fondu. Da li to znači da onaj ko ima 1% može da blokira donošenje odluka onoga ko ima 99%, posebno imajući u vidu još jednu zabrinjavajuću činjenicu, a to je da je usvojen i amandman na član 7, kojim je Republika Srbija prestala da finansira nadležnosti, odnosno rad Razvojnog fonda AP Vojvodine.
Molim vas da mi neko objasni na koji način neko ko ne finansira nečiji rad, ko ima manjinski paket može da blokira rad bilo kakvog fonda? To bi zaista značilo, mislim da primer gospodina Mikovića nije bio nimalo suvišan, da mi u ovoj Skupštini moramo da donosimo odluke zajedno i konsenzusom, bez obzira na to ko ima većinu, ko ima manjinu, jer smo svi deo ove Skupštine.
Ako ćemo ići na to da se odluke donose konsenzusom, možda sam i spremna da se o tome razgovara, ali dajte onda da uspostavimo taj princip svuda.
Inače, moja poslanička grupa od početka ne podržava ovaj zakon. Smatramo da je napravljen jednim kompromisom. Moje mišljenje se inače razlikuje od moje poslaničke grupe. Bila sam spremna da glasam za ovaj zakon kada budemo o njemu glasali, iako se moja poslanička grupa nije slagala sa njim. Bila sam spremna zbog toga što, ne treba lagati, treba biti pošten i reći, ovaj zakon je plod jedne prinude, plod jednog kompromisa koji je morao biti napravljen, a pokrajinska administracija je dovedena pred uzmi ili ostavi situaciju. To je bio onaj Hobsonov izbor. To je zapravo izbor u kome postoji samo jedna opcija i ta opcija je izuzetno nepovoljna po onoga ko treba taj izbor da načini.
Iako sam bila spremna da podržim ovaj zakon, bez obzira na to što moja poslanička grupa nije bila na to spremna, ukoliko ovaj amandman bude usvojen, to će postati apsolutno nemoguće i nadam se, za kolege iz DS da će ovaj zakon postati neprihvatljiv, zbog toga što u ova dva amandmana, amandman na član 3. i na član 7, koja će ova Skupština verovatno oba usvojiti, zakon koji ćemo usvojiti apsolutno nema nikakve veze sa onim što je bilo dogovoreno između Vlade Republike Srbije i Vlade AP Vojvodine. Nema nikakve veze sa onim zakonom kakav nam je poslala Skupština Vojvodine ovde na usvajanje. Hvala.
Zahvaljujem gospođo potpredsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, narodne poslanice, čuli smo puno reči od gospodina Stefanovića koji se danas nalazi u okviru ove tačke dnevnog reda u ulozi predlagača o tome šta se ovde zapravo dešava, o čemu će se ova skupština izjasniti kada bude glasala o ovoj tački dnevnog reda. Čuli smo puno saveta o tome kako Srbija treba da sarađuje sa svetom, kako treba da bude otvorena prema svima, kako moramo razgovarati, uspostaviti kontakt sa drugim zemljama.
Nejasno je samo da li je to gospodin Stefanović pokušavao da ubedi nas u to da je Srbija zemlja koja mora sarađivati sa svetom ili je pokušavao da ubedi svoje birače i birače svoje stranke koji očigledno to još ne shvataju. Hajde, pre nego što krenete da delite lekcije nama kako treba sarađivati sa svetom da makar pokušate da uspostavite saradnju sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i svim zemljama u kojima predstavnici vaše stranke i dalje nisu dobrodošli. Tako da nam te lekcije o tome kako treba sarađivati sa svima zaista nisu potrebne od predstavnika SNS, znamo mi to vrlo dobro.
Ono što je ovde izostalo to je zapravo suština ove tačke dnevnog reda, a to je da danas Skupština Srbije razgovara o delegaciji koja će ovu skupštinu predstavljati u grupi zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koje se u javnosti nazivaju nekakvim istočnim NATO paktom.
To ne bi bio problem da je opredeljenje Srbije takvo da se Srbija opredelila umesto evro-atlantskih, neko će reći samo evropskih integracija, za nekakve azijske integracije. Tendencija ove organizacije upravo jeste takva da majčica Rusija ponovo oko sebe okupi bivše zemlje Sovjetskog Saveza koje će još jednom držati pod nekom svojom bezbednosnom kapom.
Pri tom shvatam interese zemalja koje učestvuju u organizaciji dogovora kolektivne bezbednosti da u njoj učestvuju. To su sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, to su države koje su decenijama bile članice Sovjetskog Saveza i koje su zbog toga vodile jedinstvenu bezbednosnu politiku, koje su imale strateške ciljeve, na isti način razvijale industriju, a njihova odbrambena politika i vojna industrija bile su isto tako razvijane u pravcu onih potreba koje Sovjetski Savez kao tadašnja velika država ima.
Ono što mi nekako promiče to je interes Srbije da učestvuje u savezu sovjetskih država, ono što nije rečeno isto tako, a gospodin Varga je u jednom momentu rekao da ovo nije nova inicijativa, ovo je stara inicijativa SRS koja u ovoj skupštini do sada nije uspevala da dobije potrebnu većinu, ali evo SNS, iako je promenila ime, politiku SRS očigledno nastavlja.
Ono što je problem je to što će Srbija kao zemlja koja, ja se nadam, još uvek teži ka tome, da postane članica EU, vrlo brzo doći u situaciju da bira između stavova jedne organizacije i stavova druge organizacije. Ono što je problematično je to što se u organizaciji dogovora o kolektivnoj bezbednosti mahom nalaze zemlje koje su po svim međunarodnim standardima veoma nisko kotirane, kada je u pitanju nivo demokratije, kada su u pitanju ljudska i manjinska prava i slobode, kada je u pitanju sloboda medija.
Meni nije jasno zbog čega neko pokušava Srbiju da svrsta u to društvo zemalja gde Srbija zaista ni geografski, ni strateški, ni po svom političkom opredeljenju ni po onome za šta se ja nadam da je naš cilj, nikako ne može pripadati.
Gospodin Stefanović je čak nadahnuto govoreći o tome koje su sve prednosti toga, rekao otprilike kako mi treba tamo da budemo, da bismo bili prisutni i da vidimo šta se dešava, kao da to ne povlači za sobom nekakve političke posledice, a povlači. Ne radi se o skupu posmatrača ptica, gde mi treba da budemo prisutni da bismo čuli koje su nove tendencije, već se radi o organizaciji koja ima zajedničku spoljno-bezbednosnu politiku, koja je u momentima direktno suprotstavljena zajedničkoj spoljno-bezbednosnoj politici EU, a Srbija, ukoliko je ostala opredeljena ka članstvu u EU, vrlo brzo će morati da se odrekne jednog dela svog suvereniteta kada je to u pitanju i da prihvati zajedničku spoljno-bezbednosnu politiku EU.
U jednom momentu će jedno isključivati drugo i to nije nešto što je na Srbiji da odluči, to je prosto tok stvari. Bilo bi interesantno onda da čujemo da li mi i dalje želimo da postanemo članica EU ili smo se opredelili 70 godina nakon što je ova zemlja rekla – ne, Staljinu, da postanemo deo novog Varšavskog pakta.
Lepo je čuti da smo mi nedvosmisleno opredeljeni za članstvo u EU, ali dajte da to pokažemo. Prva ću se složiti oko toga kakve imaju probleme ljudi koji su izbegli iz Hrvatske. Ne vidim kako će se oni rešiti? Tako što se ne komunicira sa predstavnicima Hrvatske, nego se daju izjave koje još više produbljuju probleme koji postoje između dve zemlje?
Vi možda nećete biti stranka koja to radi, ali ste vi bili stranka koja je slala dobrovoljce da ubijaju ljude u svim tim zemljama koje spominjete…
… O čemu se radi, gospođo?
…I uvek ćete ostati stranka koja je na mitingu prorekla ubistvo premijera. Hvala.
Zahvaljujem gospodine potpredsedniče. Isto kao koleginica Batić smatram da treba prihvatiti sve amandmane podnete na ovaj član. Mislim da imamo paradoksalnu situaciju, kada je u pitanju amandman na član 7, jedan od poslanika vladajuće koalicije je rekao da takvi amandmani ne mogu biti usvojeni zbog toga što bi oni onda predstavljali pritisak na sud i ukidali samostalnost sudova, da odlučuju o olakšavajućim okolnostima, u nekim slučajevima u kojima mi smatramo da olakšavajućih okolnosti ne bi smelo biti, o čemu ćemo govoriti kada bude reči o tom amandmanu.
Međutim, sada kada je u pitanju ovaj amandman mi sa druge strane na takav način narušavamo samostalnost sudova, što im se propisuje obaveza da učine nešto bez ikakvog prava da odlučuju da li to tako treba da bude. Vlada treba sama sa sobom da odluči koja će biti politika koju će voditi. Ono što zabrinjava je to što u oba slučaja kada su u pitanju amandmani na član 7. i kada su u pitanju amandmani na ovaj član, idemo samo ka smanjenju kazne. Imajući u vidu Zakon o amnestiji koji je donet, plašim se kakva je to politika Vlade koja izgleda ide samo na ruku onima koji su počinili nekakva krivična dela i koji zbog tih dela odgovaraju tamo gde treba da odgovaraju.
Tako da Vlada izgleda u nekim situacijama, kada joj to odgovara, pristaje na to, da sudovi imaju samostalnost u odlučivanju, ne dozvoljavaju da im se išta propisuje, a u nekim situacijama propisuje sudovima obavezu koju oni ne bi morali da imaju. U obe situacije, u oba slučaja sve ide samo na ruku počiniocima krivičnih dela. Neka Vlada zauzme jedinstven stav o ovom pitanju, a ne da od člana do člana imamo različit stav Vlade i različit tretman sudova.