Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Hvala vam gospodine Bečiću.
Reklamiram član 103. Poslovnika s obzirom na to da se gospodine Martinović upravo netačno pozvao na član 106. Poslovnika tvrdeći da je povređeno dostojanstvo Narodne skupštine, međutim član 106. ne govori o tome, nego govori o tome da govornik mora govoriti o tački koja je na dnevnom redu. On je verovatno mislio na član 107. Njegovo pravo je da posle toliko godina u Skupštini tokom kojih menjajući stranke govori neprekidno isto, da ne poznaje Poslovnik, ali je vaša obaveza da ga upozorite kada pogrešno reklamira Poslovnik.
Vi ste ga upozorili kad je izašao iz teme dnevnog reda, međutim dali ste mu reč na osnovu pogrešnog ukazivanja, odnosno pogrešnog obrazlaganja zbog čega misli da je povređen Poslovnik.
Hvala vam gospodine Bečiću.
Uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici, ovo jeste jedan od zakona o kome smo mi u Narodnoj skupštini mnogo pričali, mi na Odboru za obrazovanje smo isto tako o njemu mnogo govorili.
Najpre bih se gospodinu ministru zahvalila na takvom jednom odnosu koji je imao prema Skupštini kada je u pitanju i izrada ovog zakona i razgovor o njemu, ali bih istovremeno iskazala žaljenje, kao i gospodin Stojadinović, što mnoge od stvari koje je i od narodnih poslanika, članova Odbora mogao čuti, nije ipak odlučio da inkorporira u ovaj predlog zakona.
Pre nego što počnemo da razgovaramo o konkretnim odredbama ovog zakona, pitala bih vas jednu veoma važnu stvar, a koja će nam dati odgovor na pitanje u kom tonu mi o ovome danas razgovaramo i šta vi zapravo od ovog zakona od ove primene, kada je u pitanju stanje u visokom obrazovanju, očekujete?
Šta je gospodine Verbiću bilo sa doktoratom Nebojše Stefanovića? Šta je završetak te priče, šta je epilog te priče? Objasniću vam zbog čega sam ja uverena da je ovo u direktnoj vezi sa odredbama ovog zakona. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je ministar policije optužen za plagijat, to zaista jeste u neku ruku stvar njegovog ličnog morala na koji način će od tih optužbi da se brani, da li će da se brani, da li će da dokazuje da nije tako, to je isto stvar stranke kojoj pripada da li će se odlučiti da na politički način i politički brani ministra koji je optužen za najteži akademski prestup, taj nam je slučaj otkrio velike probleme u sistemu visokog obrazovanja.
Vi ste danas dužni nama da odgovorite na pitanje na koji način će ovaj Predlog zakona da omogući da se takve i slične stvari više u budućnosti ne dešavaju? Na koji način će ovaj zakon da spreči da se sutra desi da se ispostavi da neki fakultet nema zadovoljavajući nivo doktorskih studija, na koji način će sutra da se spreči da se desi da se ispostavi da od petoro članova komisije dva uopšte nije moglo da vidi doktorat zato što ne poznaje jezik na kom je doktorat napisan, da jedna članica komisije ni ne prisustvuje odbrani, da jedan član koji je mentor uopšte ne ispunjava osnovne uslove da bude mentor, na koji način će ovaj Predlog zakona da spreči da se takve stvari dešavaju u budućnosti i na koji način će ovaj Predlog zakona da reši najveće probleme koji postoje u visokom obrazovanju danas kod nas?
Vidi se iz onoga što ste vi i sami rekli i već u nekoliko navrata, kada smo na Odboru i na javnom slušanju razgovarali o Predlogu ovog zakona, ali i onoga što ste rekli danas, da ni vi sami u potpunosti niste zadovoljni obuhvatom izmena i dopuna koje ste ovde pred nas danas ponudili, da ste vi spremni da se radi jedan potpuno novi zakon o visokom obrazovanju, za šta naravno imate podršku poslanika DS. Međutim, rekli ste jednu čudnovatu stvar danas. Naime, izgovorili ste da postoje, citiram ono što ste rekli, naši predlozi koji nisu mogli da uđu u ovaj Predlog zakona. Da li možete da nam kažete ko smo to mi koji smo nešto predlagali i ko je taj ko nije dozvolio da nešto što ministarstvo ili radna grupa za izradu zakona predlaže, ko je taj ko nije dozvolio da svi ti predlozi uđu u Predlog zakona?
Ovo pomalo liči na ono što smo imali prošle godine u ovo vreme, a to su ti čuveni kočničari reformi. Ako postoje takvi ljudi, molim vas da kažete ko vas to sprečava da unesete sve izmene u Predlog zakona za koje smatrate da ih je neophodno uneti.
Imajući u vidu da ste vi nama, narodnim poslanicima, građanima itd, predstavljeni kao čovek sa planom, kao čovek koga je upravo i preporučilo to što ima jedan sveobuhvatni plan za reformu obrazovanja, pa samim tim i visokog obrazovanja, pomalo nas razočarava ovo sa čime ste se pojavili pred Narodnom skupštinom, jer ukoliko taj plan za reformu imate, zašto ga niste uvrstili u ovaj zakon? Da li vas je neko sprečio? Ako vas je sprečio i ako niste imali podršku u Vladi za sve reforme koje ste želeli da podnesete, zna se šta se radi. Eno vam ga gospodin Krstić, imao je plan reformi, Vlada nije želela da ih sprovede, podneo ostavku zato što ne želi u takvom timu da učestvuje. A ako nemate plan, zbog čega je onda, odnosno ako je ovo sve što vi imate u ovom trenutku da ponudite, zbog čega je nas premijer Vučić ovde obmanuo govoreći nam da vi imate nekakav sveobuhvatni plan reformi visokog obrazovanja.
Imajući u vidu da vas je predložio za ministra predsednik stranke koja je za najprljaviju kampanju u istoriji političkih kampanja proglasila činjenicu da se neko usudio da pita gde je predsednik Republike stekao svoje univerzitetsko obrazovanje, imajući u vidu da vas je predložila stranka čiji je predsednik isto tako
politički odlučio da politički brani ministra unutrašnjih poslova optužen za plagijat, mislim da se odgovor sam nameće, da vi, pre će biti, niste imali podršku da sprovedete ono što ste želeli da sprovedete, a ne da niste znali šta tačno treba uraditi.
Da krenemo od članova ovih zakona koje nam predlažete. Već kada je u pitanju prvi član zakona koji se danas nalazi pred nama, vi ovde dodajte jednu odredbu kada se govori o autonomiji univerziteta, da se prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju uz poštovanje principa otvorenosti prema javnosti i građanima. U teoriji to vrlo dobro zvuči, međutim praksa je pokazala da to ne znači apsolutno ništa. I to zbog toga što takva jedna odredba, taj princip otvorenosti prema javnosti građanima, već postoji u starom zakonu, u članu 4. ali bez objašnjenja šta to znači, koje su obaveze fakulteta prema javnosti građanima, ko procenjuje da li je fakultet poštovao svoju obavezu da sve to radi u skladu sa principom otvorenosti prema javnosti građanima. Takva jedna odredba ovde ne znači apsolutno ništa. Upravo u slučaju plagijata ili optužbi za plagijat, ministra Stefanovića, se pokazalo da ta odredba koju sada ponavljate u članu 6. i ponovo dodajete u član 6. iako ona već postoji u članu 4. ne znači ništa.
Grupa narodnih poslanika iz DS je predložila način na koji bi se ovoj odredbi mogao dati neki smisao. Slično je onome što su predložili poslanici nove stranke da se ovaj zakon mora staviti na čelo akademske čestitosti, zbog toga što bi stoga, bez insistiranja na tom načelu nikakva reforma sa kojom vi ovde dolazite neće biti reforma, nego samo tako nekakve tehničke izmene i dopune koje zapravo neće ništa izmeniti. Verujem da ste vi čovek koji u Vladu nije došao da bi predlagao tehničke izmene i dopune.
Onda dolazimo do dela koji se bavi akreditacijom visoko školskih ustanova. Vi ste odabrali da promenite čak pet članova koji se odnose na akreditaciju visoko školskih ustanova. Međutim, niste izabrali, a ja očekujem da mi odgovorite, zbog čega niste izabrali da promenite najvažniji član koji govori o tome i koji zapravo stvara probleme u sistemu visokog obrazovanja, a to je član 15. u starom zakonu, koji kaže da komisija obavlja proveru ispunjavanja obaveza samostalne visoko školske ustanove i visoko školske jedinice u njenom sastavu u vezi sa kvalitetom prema godišnjem planu poslova, isključivo po posebnom nalogu Nacionalnog saveta, na zahtev samostalne visoko školske ustanove ili ministra.
Zbog čega mi, gospodine Verbiću, nismo uveli obavezu stalne kontrole da li visoko školska ustanova ispunjava obaveze, ispunjava uslove i održava standarde zbog kojih je dobila akreditaciju?
Javna je tajna i sve kolege u Odboru za obrazovanje znaju to i sve kolege koje rade na univerzitetima znaju to, da je visoko školskim ustanovama najmanji problem da dobiju akreditaciju, zato što oni u momentu kada se obavlja njihova akreditacija oni tada ispunjavaju sve uslove. Pred vama smo govorili i sa vama smo razgovarali o problemu da postoje nastavnici koji tezgare od fakulteta do fakulteta i onda kada dođe vreme da se taj fakultet akredituje, on ima i potreban broj nastavnika i studijske programe, ispunjava sve uslove za akreditaciju, ali je to samo za potrebe akreditacije. Ti fakulteti, ti univerziteti znaju da njih pet godina dok ne dođe ponovo vreme za akreditaciju niko neće kontrolisati da li oni imaju te nastavnike, da li oni imaju te studijske programe, da li imaju dovoljan broj studenata. I vi ste izabrali da takvo stanje zadržite.
Vi umesto da uvedete da se ta provera vrši stalno, vi ste zadržali odredbe iz starog zakona koje predviđaju da se ta provera vrši samo kao izuzetak, a ne kao pravilo i to na zahtev te iste ustanove, tog istog fakulteta koji treba da se kontroliše i na nalog ministra to je vaše pravo koje uprkos očiglednim potreba niste izabrali da iskoristite u slučaju univerziteta Megatrend.
Tako da to što ste vi predložili za akreditaciju jeste dobro i ne postoji niko ko će reći da je to loše, ali nije dovoljno jer niste izmenili najvažniju stvar i nije dovoljno jer niste uradili, niste rešili ono što je zapravo najveći problem.
Dalje, kada govorimo o akreditaciji, nekoliko kolega je već govorilo o tom problemu na koji ne ukazuju poslanici opozicije, nego problemu na koji su nama ukazali ljudi iz Komisije za akreditaciju. Svi koji su bili prisutni na javnom slušanju su imali prilike da čuju svojevrsnu raspravu koja je nastala između predstavnika Nacionalnog saveta i predstavnika Komisije za akreditaciju. Oni su vrlo nezadovoljni tretmanom koji imaju u ovom zakonu. Vrlo su nezadovoljni time što se stavljaju direktno zavisnom položaju od budžeta Republike Srbije, ali manji je problem u tome što su oni nezadovoljni time. Mnogo je veći problem što njima preti opasnost da budu isključeni iz međunarodnih organizacija u kojima se nalaze, što znači da će zaista studenti sa diplomama naših fakulteta imati problem sa tim da njihove diplome budu priznate, budu prepoznate i budu vrednovane u skladu sa nivoom obrazovanja, nivoom znanja koje imaju.
To je jedan veliki problem kada je u pitanju akreditacija gde ta rešenja, generalno nisu loša, ali daleko od toga da su dobra i daleko od toga da su dovoljna. Sadašnje rešenje nije bilo dobro, ali vi umesto da ga popravite vi ste se odlučili da još dodatno pogoršate ionako loše rešenje. Nejasno je zbog čega ne želite da to ustanove i da li one održavaju nivo zbog kojeg su dobile akreditaciju, zbog čega odbijate da se to kontrolišete.
Sada dolazimo do drugog velikog problema o kojima su isto, čini mi se, sve kolege, svi rektori univerziteta, ljudi iz nacionalnog saveta govorili, a to su te čuvene master strukovne studije.
Vi niti ste nedostatak master strukovnih studija prepoznali u onim problemima osnovnim koje ste nabrojali kao razlozi za donošenje zakona, niti se realno oseća nedostatak tih studija, ili se stvara problem na tržištu rada zbog tih studija. Međutim, vi se ipak pod netačnim izgovorom da se radi o zahtevu EU odlučujete da to bude jedna od prvih izmena koje vi unosite u Zakon o visokom obrazovanju.
Te maser strukovne studije zaista postoje u nekim zemljama EU. To su zemlje sa razvijenom privredom, to su zemlje sa razvijenim industrijskim centrima, sa planiranom socijalnom infrastrukturom, dakle, planirano zdravstvo, planirano obrazovanje itd. U takvim zemljama veći nivo, viši nivo strukovnih studija zaista i ima smisla i takve škole u kojima se te studije izvode imaju veoma blisku saradnju sa kompanijama u gradovima u kojima se nalaze i one zapravo školuju stručnjake za već unapred poznata radna mesta.
Dalje, na tim školama predaju ljudi koji imaju zaista visoki nivo praktičnih znanja. To su ljudi iz privrede, ljudi iz industrije, ljudi koji imaju veliko iskustvo, a te škole su i veoma dobro opremljene upravo za rad sa takvim studentima i za njihovo osposobljavanje i prenošenje praktičnih veština iz te struke za koju se školuju. Razlika između običnih akademskih master studija i strukovnim master studija je u tome što akademskim master studijama studenti dobijaju jedan veliki nivo opšteg znanja, dok za slučaj strukovnih master studija to nije situacija, oni se zaista školuju za jedno usko polje, što u našem slučaju znači da se oni školuju za radna mesta koja ne postoje.
Mi niti imamo industriju, niti imamo industrijske centre u kojima bi ti ljudi sutra mogli da se zaposle i za koje bi se školovao takav kadar specifičnih profila. U našim strukovnim školama dominira kadar koji nema praktičnog iskustva, što znači da oni praktična znanja ne mogu da prenesu na te nekakve buduće studente i škole, kao ni sve druge škole, nemaju taj nivo opremljenosti da bi mogle da uspostave saradnju sa nekakvim firmama, preduzećima, industrijama da vide gde ti ljudi mogu da se zaposle i, naravno, nemaju ni dobre laboratorijske uslove koji bi mogli da isprate takav nivo njihovog osposobljavanja.
Ukoliko bi smo mi u Srbiji uveli te master sturkovne studije, a sva je prilika da hoćemo, iako su svi protiv toga, a samo ministarstvo je za to, vi ste rekli da su mišljenja bila podeljena, nisu bila podeljena mišljenja, samo ste vi bili za to, asvi ostali su bili protiv toga, mi ćemo kao rezultat imati to da ćemo mi obrazovati profile koji neće imati gde da se zaposle, zato što će se oni školovati za jednu užu specijalnost za koju prosto kod nas ne postoji poslodavac. To nema veze sa vama, ima veze sa tim da ćemo mi školovati ljude koji neće imati gde da rade.
Stukovno obrazovanje na master nivou neće biti potrebnog kvaliteta, a ako bi te škole pretendovale da daju nekakvo šire obrazovanje da bi se prevazišao ovaj problem, a ne samo strukovno obrazovanje, to znači da bi one postale neka vrsta loših imitacija akademskih master studija, što bi zapravo uvelo samo još dodatni haos i stvorilo neku vrstu paralelnog sistema obrazovanja, ali pre svega bi se napravio haos na tržištu, jer bi one bile samo loša kopija akademskih studija.
Zbog čega se onda ovo predlaže? Gospodin Stojadinović je u jednom momentu rekao, čini mi se na javnom slušanju, da neki koji mrze reforme kažu da se ovo uvodi zbog medicinskih sestara. Mi zaista odbijamo da verujemo da to jeste slučaj. Međutim, vi biste morali nama da obrazložite zbog čega se to radi i da to bude istinito objašnjenje, jer su to sve nekakvi stručnjaci čije će školovanje plaćati građani koji neće imati prosto gde da se zaposle.
Završiću pošto se i približava istek 20 minuta. Mi imamo veliki broj amandmana. U zavisnosti od toga na koji način ćete vi odlučivati o našim amandmanima, i mi ćemo odlučivati o ovom predlogu zakona.
Ono što sada vidimo je da ono što je dobro nije uopšte toliko dobro, ono što predlažete. Ono što predlažete, a loše je, je katastrofalno loše, a sva najvažnija pitanja, svi najvažniji problemi koji postoje u sistemu visokog obrazovanja, vi na njih uopšte ne odgovarate.
Ako nemate podršku za reforme, recite, podršku ćemo vam pružiti mi, ali nemojte kao reformu da predstavljate nešto što to nije. Hvala vam.
U tom slučaju, reklamiram povredu Poslovnika, član 27.
Ako gospodin Martinović kaže – uvažena, nadam se da se na mene odnosilo, ne toliko zbog uvažena, nego zbog - prethodna govornica koja je govorila pre mene, onda nemojte da se držimo formalnosti da li je izgovorio ime i prezime. Zna se da se odnosi na prethodnog govornika. Onda možemo zaista izbegavati imena i prezimena, pa opisno govoriti o narodnim poslanicima i o drugim ljudima koje stavljamo u svoje govore, pa onda niko nikada neće imati pravo na repliku.
Ako vi i dalje smatrate da se prethodna govornica, koja je govorila pre gospodina Martinovića, ne odnosi na mene koja sam govorila pre njega, onda vi tako recite, ali onda ubuduće svi govorimo opisno o svima. Niko nikada više neće spomenuti nijedno ime, pa onda niko nikada neće imati pravo na repliku.
Osnov za repliku je i pogrešno tumačenje, ne samo uvredljivo izražavanje.
U tom slučaju, uvaženi ministar policije je plagirao svoj doktorat.
Zahvaljujem se, gospodine Arsiću.
Član 103. stav 4. Narodni poslanik je dužan da navede koji je član ovog Poslovnika povređen postupanjem predsednika i da obrazloži u čemu se sastoji ta povreda.
Gospodin Babić niti je naveo koji ste vi član svojim postupanjem prekršili.
(Zoran Babić, s mesta: Ne slušate. Niste bili tu.)
To što vi sada govorite, gospodine Babiću, to zadržite za sebe.
Niti je obrazložio u čemu se ta povreda sastoji. Umesto toga, on je nama govorio šta je primereno ko čime da se bavi.
Gospodine Babiću, i mi smatramo da je neprimereno da se diplomirani pravnik bavi nivoom aflatoksina u mleku, privatizacijom sportskih klubova, privlačenjem investitora, kontrolom službi bezbednosti, pa ne koristimo poslaničko vreme da govorimo o tome.
Hvala gospodine Arsiću.
Član 100. – predsednik Narodne skupštine, odnosno predsedavajući u vašem slučaju kada predsedava sednici Narodne skupštine ako želi da učestvuje u pretresu prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine. Kao da nije dosta, gospodine Arsiću, što se ovde očigledno jedna pravila odnose na poslanike opozicije, a druga pravila na poslanike koji podržavaju Vladu Republike Srbije, nego još se i vi uključujete u pretres.
Ponoviću molbu šefa poslaničke grupe DS, gospodina Stefanovića, 20 minuta imamo zajedno sa poslanicima NDS i LSV, sve zajedno ni 40 minuta. Ako niste u stanju 40 minuta kritike da istrpite sa više od 220 poslanika koji podržavaju vladajuću koaliciju, dajte recite da ne zamaramo građane i da ne sedimo ovde da bismo dali ovoj zgradi neku suštinu ili dozvolite da se rasprava vodi na način kako to Poslovnik predviđa ili nemojte da raspravu uopšte vodimo. Hvala.
Mene je gospodin Babić, ne pominjući me imenom, nego kao prethodnu govornicu optužio da imam nameru da uvedem diktaturu i autokratiju u Srbiju, pa sada ne znam da li smatrate da je to pominjanje narodnog poslanika koje može biti pogrešno tumačenje ili uvreda, ili smatrate da nemam pravo da odgovorim na jednu takvu optužbu?
To je bilo u vreme dok ste vi sa gospodinom Arsićem obavljali primopredaju predsedavanja. Interesuje me da li smatrate da imam pravo na repliku zbog takve optužbe gospodina Babića ili bi to bila zloupotreba mog prava i da li to pravo zloupotrebljavam ja ili gospodin Babić kada tako govori o meni?
Smatram da je povređen član 104. Poslovnika zato što mi predsednik Narodne skupštine neda pravo na repliku u situaciji u kojoj me je prethodni govornik optužio da pokušavam da uvedem diktaturu i autokratiju u Srbiju.
Ukoliko vi gospođo Gojković smatrate da je to u redu i da ja zaista nemam pravo da odgovorim na jednu takvu optužbu, to govori više o načinu na koji SNS vodi ovu Skupštinu nego bilo šta što mi ovde kažemo. Ukoliko i dalje insistirate na tome da nemam pravo na repliku, ništa što vi odgovorite ne može da bude valjano objašnjenje.
Zahtevam da se Narodna skupština izjasni u danu za glasanje i o ovoj povredi Poslovnika.
Zahvaljujem, gospodine potpredsedniče, isto se odnosi na izlaganje gospodina Rističevića, međutim drugi član Poslovnika, član 107, koji zabranjuje narodnim poslanicima da iznose činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica. To gde je šef poslaničke grupe DS svirao u svojoj mladosti ili kakvim se sve aktivnostima bavio apsolutno nije ni od kakvog interesa za Narodnu skupštinu, za izbor ministra Sertića. Isto tako spada u domen onih stvari o kojima je gospodin Rističević govorio, a koje bi se mogle podvesti i pod kršenje one tačke Poslovnika koje govore o tome da narodni poslanik mora govoriti o onome što je tema dnevnog reda, a to da neko iz SNS govori o bilo čijem obrazovanju. Posle svih onih stvari koje su zadesile članove SNS toliko...
(Isključen mikrofon.)
Gospodine potpredsedniče, malopre se desilo nešto veoma čudnovato, što, čini mi se, nije u skladu sa članom 96. Poslovnika. Naime, gospodin Poskurica je dobio reč malo bi se reklo mimo redosleda koji utvrđuje naš Poslovnik s obzirom na to da on predviđa da…
…ako ja mogu da sačekam, sačekajte da kažem šta imam jer to nema veze sa tim ko je prvi prijavljen, s obzirom na to da mislim da svi poslanici koji sede u ovoj sali baš kao što znaju šta je ustavni osnov da Skupština donosi zakone, što nam je ministar nesebično ipak pročitao, znaju i da predsednik Narodne skupštine nakon što predstavnik Vlade obrazloži zakon pita ono što ga Poslovnik obavezuje – da li predsednik, odnosno ovlašćeni predstavnik odbora želi reč, pa onda predsednici poslaničkih grupa. To je jedan deo mojih intervencija. Nema obrazloženja koje vi možete dati, a koje može opravdati taj postupak. Očigledno je da je prekršen Poslovnik zbog toga što postoji utvrđen redosled koji zavisi od toga da li se neko od poslanika ne znajući za taj redosled prijavio za reč.
Druga stvar se odnosi na član 108. Predsednica Narodne skupštine je na neki način vrlo eksplicitno optužila pet poslanika DS da prave buku u sali u kojoj sedi 250 narodnih poslanika i to je učinila na način koji je nas optuživao da, ne znam, snižavamo nivo dostojanstva Narodne skupštine ili tako nešto, unižavamo ugled Narodne skupštine ili tako nešto, je to rekla.
Istina je bila potpuno drugačija. Istina je bila da su svi narodni poslanici među sobom razgovarali između ostalog zbog toga što je ministar učinio nešto što mnogo ministara nije do sada uradilo. Mi smo ovaj materijal dobili pre mesec i po dana…
…pročitali smo svaku reč i molim vas da dolazite pripremljeni ubuduće na sednice ove Skupštine.
Član 27, koji vas obavezuje da ovu sednicu vodite u skladu sa Poslovnikom i da se starate o primeni ovog Poslovnika, a ne kako vama padne na pamet. To tumačenje, koje ste upravo dali, da gospodin Martinović ima pravo na repliku zato što je zamenik šefa poslaničkog kluba, stranke koja…
Član 27, ne možete da nađete. Hoćete li da sačekam? Jeste li pronašli?