Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Ali, nećete da mi dozvolite zbog čega smatram da kršite Poslovnik.
Da li možete da mi kažete koliko dugo traje to vremensko ograničenje kada onda ponovo može da se reklamira taj član.
To ste izmislili sad. Gde to piše u Poslovniku?
To nije tačno.
Ne znam gospodine Arsiću, kako da vam objasnim. Sednica teče u nekakvom realnom vremenu. To znači da vi svaki put možete da povredite Poslovnik po drugom osnovu. Ne može se reklamirati ista povreda Poslovnika, a ne isti član Poslovnika. Molim vas, pročitajte šta piše u članu 103.
Narodni poslanik ne može ukazati na istu povredu Poslovnika na koju je već ukazano. Odnosi se na povredu Poslovnika, a ne na član. A da ne pričam o tome da je prethodni kolega lažno prijavio reklamiranje povrede člana 103. s obzirom na to da uopšte nije obrazlagao zbog čega smatra da je član 103. povređen. Kažem vam, da mislim da ste ga povredili zato što ste dozvoljavali kolegama da repliciraju umesto da govore o čemu misle da ste pogrešili i završiću na tome. Hvala vam. Nemojte samo to dozvoljavati.
Zahvaljujem gospodine potpredsedniče, nadam se da vam je jasno, ne možete da polemišete sa narodnim poslanicima u momentu kada oni pokušavaju da obrazlože zbog čega smatraju da ste povredili bilo koju odredbu Poslovnika, reklamiram član 103. Poslovnika. Ono što ste uradili sada u potpuno neprimerenoj komunikaciji sa poslanikom Božovićem, nije neka praksa koju smo mi do sada imali.
Narodni poslanik koji reklamira povredu Poslovnika, ima priliku da obrazloži zašto smatra da je Poslovnik povređen i u čemu se sastoji povreda, a vi gospodinu Božoviću, niste pružili čak ni tu priliku, na stranu to što Poslovnik jasno kaže da se iste odredbe odnose na sve učesnike u sednici.
Koliko je nama poznato, za predsedavajućim stolom osoblje iz skupštinskog restorana donose kafe, čajeve, sokove i ostala pića, a ministar i njegovi saradnici koji sede u ovoj sali isto tako imaju priliku da popiju kafu ili čaj.
To što vi pokušavate da primenite druga pravila na različite učesnike u raspravi, u zavisnosti od toga kojoj opciji pripadaju, jeste vaše pravo, ali ne možete da uskraćujete mimo onoga što vam Poslovnik propisuje, gospodinu Božoviću ili bilo kom drugom poslaniku, pravo da obrazloži zbog čega smatra da je Poslovnik povređen.
Tražim da se Skupština izjasni o ovome u Danu za glasanje, zbog toga što nema objašnjenja za ovo što ste malopre uradili, a koje može da zadovolji bilo kog poslanika.
Zahvaljujem.
Ja, za razliku od kolege, ne smatram da vi katastrofalno vodite ovu Skupštinu. Ima tu na vašem mestu i onih koji se mnogo gore staraju o primeni ovog Poslovnika i to upravo jeste moja intervencija. Član 27. vas obavezuje da se kao potpredsednik Skupštine starate o primeni Poslovnika.
To znači da iako obrazloženje koje dajete gospodinu Pavićeviću u užem smislu jeste tačno, to znači da vi o pravu na repliku možete da odlučujete ne na osnovu svoje proizvoljne procene da li je neko iz SNS ili ne, nego da li su se stekli uslovi koje propisuje član 104.
Ima dečiji hor Kolibri jednu pesmu „Molimo za finu tišinu“. Očigledno je to pesma za koju vi želite da bude obeležje dve godine vlasti koje ćete provesti. Međutim, u Skupštini neće tako da ide, jer kod nas ne može neko preko noći da nam kaže da nam je pao rejting, pa nas ugase, a ako drugde može, videće se brzo da i drugde ne može.
Hvala vam, gospodine potpredsedniče.
Gospođa ministarka je u odgovoru narodnom poslaniku Živkoviću dala samo deo odgovora, a onaj drugi deo koji je zapravo suština amandmana koji smo mi očekivali da čujemo i koji nismo čuli, od kako je pre dva dana počela rasprava o ovom zakonu, ona je izostavila – da li će se uspostaviti neka vrsta odgovornosti za to što se ovaj zakon već evo dve i po godine ne primenjuje.
Ne mogu da prihvatim obrazloženja koja daje gospodin Arsić da je i to, kao i sve ostalo u državi, krivica nekog drugog, neke pretprošle vlade, vlade pre nje ili pre nje, a da ništa što se dešava u ovoj zemlji nije odgovornost SNS. On kaže da je SNS spremna da prihvati deo odgovornosti, međutim, onda već u drugom delu rečenice kaže da je odgovornost za to što navodno nisu otpustili neke druge koje je navodno neko drugi zapošljavao.
U Novom Sadu, gospođo Udovički, Skupština grada ima 78 odbornika. Od 78 ljudi koje je SNS predložila za odbornike u Skupštini grada Novog Sada, 52 je zaposleno u novosadskim javnim preduzećima ili gradskoj upravi grada Novog Sada. Ako je to završetak stranačkog zapošljavanja, ako je to način na koji ćemo da profesionalizujemo i da „pajtizujemo“ državnu upravu i službe u lokalnim samoupravama, ukoliko vi smatrate da je to način da se prekine sa, evo, katastrofalnom praksom koju je imala DS ili bilo koja druga stranka jer je došla SNS koja će nas spasiti od toga, vi onda tako recite i neka kaže to i gospodin Arsić ili bilo ko iz SNS.
Ali, ako je suština i ovog obrazloženja, kao i svakog drugog obrazloženja koja mi slušamo u prethodne dve i po godine, da je za sve kriv neko drugi, onda je možda i bolje ono što gospodin Živković zamera, a to je da zaista ne dajete odgovore na suštinska pitanja. Da li postoji namera da se utvrdi odgovornost za ovo što se desilo? Da li postoji način da se sa ovakvom praksom prekine i zbog čega je amandman koji su predložili narodni poslanici Živković i Pavićević neprihvatljiv? Hvala vam.
Mislim da ne treba dodatno da objašnjavam na koje je sve načine povređeno dostojanstvo Narodne skupštine u diskusiji uvažene koleginice Aleksandre Tomić. Stvari koje je ona ovde izrekla o narodnim poslanicima, koji pokušavaju da u izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju inkorporiraju princip akademske čestitosti, zaista su ispod svakog nivoa diskusije…
(Vladimir Đukanović, sa mesta: Član Poslovnika.)
Dostojanstvo Narodne skupštine. Ako biste nešto slušali, možda biste i čuli.
Optužiti narodne poslanike, koji predlažu amandmane, u najboljoj nameri, da se na taj način obračunavaju sa budućim studentima, sa njihovim roditeljima, sa našom decom, kako je to koleginica rekla, ne samo da izlazi iz nivoa diskusije koju treba da imamo u ovoj Skupštini, nego iz nivoa jedne pristojne, ne političke, nego ljudske komunikacije. Pravo SNS je da brani ministra optuženog za plagijat, kako god hoće, ali ne može da zloupotrebljava to i da drugim narodnim poslanicima prebacuje to što ekonomski fakultet ne upisuje studente ili što deca žele da studiraju van zemlje.
Molim vas da reagujete na ovakve navode. Ne znam o čemu se radi. Ne znam zbog čega ste dopustili da koleginica izgovori sve te stvari, ali molim vas nemojte da ne reagujete na takve strašne stvari koje, ne da ne vode nikuda, nego su ispod svakog nivoa ljudske komunikacije.
Smatram, gospodine Arsiću, da imam pravo na repliku zato što je gospodin Martinović rekao da sam Odbor za obrazovanje organizovala kao suđenje, ali ako vi smatrate da nemam, onda bih i po Poslovniku, pošto je i za to bilo elemenata. Recite šta smatrate da imam pravo?
I to što je rekao da se smejem itd. Zaista mislim da po nekoliko osnova imam, pa vi odlučite.

 
Hvala vam.

Gospodin Martinović je nekoliko stvari rekao koje, citiraću gospodina Atlagića – nisu smislene. On je, naime, tvrdio, pokušavajući da revitalizuje optužbe protiv ministra unutrašnjih poslova da je plagirao svoj doktorski rad, govorio je o nekim doktoratima koji su pisani pre 50 ili 100 godina, pokušavajući valjda da ukaže na to da svaki naučni rad treba da ima bezgraničnu naučnu vrednost i naučnu doprinos.

Ne radi se o tome da nešto nakon 100 godina treba da ima naučnu vrednost i naučni cilj, nego da u momentu kada neko doktorira i kada neko piše naučni rad ili disertaciju, makar formalno ispunjava uslove da to čini, što u slučaju ministra unutrašnjih poslova nikako nije bio slučaj. Sve i da zanemarimo, apsolutno da zanemarimo optužbe za plagijat, Aleksandar Vučić je rekao da je to najveća glupost koju je on u životu pročitao, onda sigurno da je tako, i sve da kažemo da su sve te optužbe besmislene, u toku sednice Odbora za prosvetu, koju ste vi netačno, uvredljivo, pogrešno, tendenciozno nazvali „suđenjem“, se ispostavilo da od pet članova komisije za odbranu doktorske disertacije Nebojše Stefanovića, dva člana uopšte nisu bila u mogućnosti da pročitaju taj doktorat, zato što ne razumeju jezik kojim je pisan, jedna članica nije bila prisutna i nakon sednice Odbora se ispostavilo da njegov mentor ne ispunjava formalno uslove da bude mentor u bilo kakvoj komisiji za odbranu doktorske disertacije.

Da li vi, gospodine Martinoviću, da li vi, gospodine Verbiću, da li vi, gospodine Arsiću, smatrate da se odbrana doktorske disertacije pred jednim članom komisije može smatrati validnom odbranom doktorske disertacije? Pošto je gospodin Martinović rekao da će govoriti o amandmanu, a nije, zbog čega se odbija amandman na član 1. Zakona? Hvala vam.
Zahvaljujem gospodine Arsiću, biće manje od dva minuta.
Gospodin Martinović je nekako smetnuo s uma ili zaboravio da se na sednici Odbora ispostavilo, što je i gospodin Jovanović izrekao na toj baš sednici Odbora, da primerci rada ne postoje na engleskom jeziku, niti je rad izrađivan na engleskom jeziku, čime smo automatski utvrdili po samom priznanju gospodina Jovanovića da dva člana komisije uopšte nisu mogla da pročitaju taj rad.
Vaša intervencija mislim da nije na mestu, zato što svaka reč koju poslanici SNS izgovore u toku ove rasprave, u kojoj politički brane ministra unutrašnjih poslova potvrđuje zbog čega u sistem visokog obrazovanja moramo uvrstiti princip akademske čestitosti. I svaka reč koja se izgovori u ovoj raspravi od strane poslanika SNS čini obrazloženje koje je gospodin Verbić dao za odbijanje ovog amandmana i amandmana koji će biti sledeći po redosledu, koji su podnele poslanici iz DS, nam pokazuje da je taj princip neophodno uvrstiti u naš visokoobrazovni sistem. Hvala.