Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Stevanović

Govori

Bilo koje.
Ne, ne, pa, evo, slušam…
Verujte mi, najdobronamernije ovo kažem.
Nije na meni, na vama je.
Ne vodim ja Skupštinu, vi je vodite.
Ovo je bila lagana diskusija dva poslanika, direktna. Dakle, da ne kažete da nemam isti aršin. Povredili su Poslovnik i jedan i drugi. Obraćali su se jedno drugom. Dakle, ako uspostavite red na način kako to stoji u Poslovniku, nećemo imati problem. Ovo je bilo lagano, a nekad nije lagano pa je ružno.

Dakle, povredili ste Poslovnik. Mogli ste da opomenete poslanika i jednog i drugog. Mogu da se obrate vama i svima. Ne tražim da se glasa, ali shvatite koliko je dobro da se Poslovnik doslovce primenjuje.
Uvažene kolege poslanici, gospodine predsedniče, gotovo da ste obesmislili rad ovog parlamenta. Atmosfera koju imamo je zaista neverovatna. Ja bih se usudio da kažem, s obzirom da sam u više mandata bio poslanik, da ovakvu nismo imali.

Ono što se desilo danas pre par sati je neprimereno. Orkestrirani napad na ovu stranu sa neverovatnim rečima i uvredama je izazvalo incident.

Vi ste se povukli, umesto da ostanete, da izdržite to i da se malo promenite.

Moj vam je stav da imate iste aršine prema svima. Najiskrenije, nisam ostrašćen, nemate isti aršin.

Ja bih voleo da ga imate. Od naše grupacije nikada nećete da imate ništa ružno.

Dakle, obesmislili ste ga i time što i kako zakazujete sednicu Skupštine, a i time što ste, recimo, ovu sednicu sazvali tako, pa onda sve ove tačke, njih je 21, stavili u jedan koš i mi sada treba 21 tačku da obrazlažemo u kratkom vremenu. Pa, da smo genijalni predstavnici poslaničkih grupa ne bi bili toliki genijalci da za manje od minuta svaku tačku obrazložimo, da kažemo stav i da nas vi razumete.

Dakle, na vama je da neke stvari promenite, gospodine predsedniče. Najdobronamernije vam ovo kažem. Očekujem da tako nešto shvatite. Nije teško da imate iste aršine. Nećete imati ovu atmosferu. Ona nikom ne prija, ni meni naravno, ali evo da ja pređem na ovo što je dnevni red.

Dakle, 21 tačka. Gotovo ni sa jednom nema nikakve veze. Ja ću probati tri prve, od kojih prve dve imaju neke veze, a ova treća nema nikakve i pričaću prvo o Zakonu o izmeni Zakona o privremenom načinu naplate takse za javni servis.

Gospodine ministre, tu ste. Ovde kažete - privremena naplata ili privremeni način naplate, a odnosi se na ovaj period sledeće godine decembar 2022 - decembar 2023. To nije privremeno, to traje decenijama. To ne može biti privremeno. To znači trajno. To je ona čuvena taksa na brojilo koju mi tako zovemo onako popularno, protiv koje ste bili i vi pre nego što ste došli na vlast.

Sada ovde imamo jedan mali licemerni tekst koji se prenosi iz godine u godinu. Ja lagano da ga pročitam - Polazeći od statističkih podataka o prosečnoj zaradi i visini penzija u Republici Srbiji, visokih inicijalnih troškova i ostalih troškova, kao najcelishodnije predloženo rešenje je da se delimično to namiruje time što će imati taksu na medijski servis i deo iz budžeta, a najsigurnije je to što ćemo to sve moći da naplatimo, mislim na taksu na brojilo, preko brojila.

Onda sledeći deo je vrlo bitan i zato kažem licemerno - Sredstva po osnovu takse za javni medijski servis i budžetska sredstva, njihov ukupni iznos srazmera utvrđuje se u funkciju obezbeđenja stabilnog sistema finansiranja.

Pazite - u funkciji stabilnog sistema finansiranja. Ja vas sada pitam šta znači ako ne bude u funkciji stabilnog sistema finansiranja? Na vama je da mi odgovorite na to pitanje. Šta će biti ako nije, a govorim o javnom medijskom centru.

Dakle, da li će se u tom slučaju, ako do njega dođe, to finansirati iz budžeta ili iz takse, odnosno ovoga što plaćamo preko brojila ili iz jednog ili iz drugog ili iz oba? Da li će vaš odgovor da bude - videćemo, hoćemo, odavde ćemo ili odande ćemo?

Povezano sa tim je ono što je jako, jako bitno. Ovde ste prvo rekli da će zakon postati važan sutradan od dana izglasavanja. Mi glasamo verovatno u ponedeljak, a obzirom da je blizu Nova godina, zbog toga to tu piše, da ne bi bio prekid i to je u redu, ali onda ovo drugo što imamo kao temu - dopuna Zakona o javnim medijskim centrima. Dakle, misli se na Radio-televiziju Vojvodina.

Ovde imate neke podatke koji su jako, jako bitni. Vi ovde nama kažete kako su sredstva koja su do sada bila namenjena Javnom servisu Vojvodina nedovoljna, pa ćemo članom 62v to promeniti i omogućiti Vladi da određena sredstva preusmeri dodatno Radio-televiziji Vojvodina, jer su ovo nedovoljna sredstva. To ste rekli. A onda mi vidimo iz ovoga što nam vi ovde nudite, da su ta sredstva u visini od prosečno, godinama unazad, pa i za ovu godinu kako se procenjuje, blizu dve i po milijarde dinara. Da vam ponovim, građani Srbije, dve i po milijarde dinara ili 20 miliona evra. Dakle, to je nedovoljno za Radio-televiziju Vojvodina, pa ćemo mi iz sredstava Republike da dodamo još malo.

Onda se postavlja pitanje, moje, recimo vama, radi li se još nešto tamo, ako je to nedovoljno? Kako to može da bude malo, a radi se o ovako velikim sredstvima?

Na ono pitanje, koje stalno tinja, da vas podsetim, mi smo kada smo pričali nekada, pre desetak i više godina, a bili smo neki od nas, pa i vi, i ja, protiv toga da se uopšte taksa na brojilo uvodi. Tada je bilo 50 dinara, da vas podsetim. Sada je ona, kako ovde piše, što je tačno, 299 dinara ili 300 dinara. Nije li to malo mnogo? Nije li to šest puta? Pa, kad je to u odnosu, recimo, na 2012. godinu šest puta, toliko je to razlika sada koju mi dajemo, što ćete vi reći nije mnogo, ja vas onda pitam te 2012. godine, kada smo imali 300 evra, kako vi stalno nama potencirate prosečnu platu, da li je tih 300 evra više ili veće u odnosu na 600 koje imamo sada, vezano za ono što smo mogli da kupimo za tih 300 evra, a sada za 600 evra? Ovo je samo pitanje da bi razmišljali šta je bolje bilo. Bolje je bilo onih 300. Više smo mogli da kupimo od tih 300. Pa, vi kako god hoćete to da tumačite.

Pošto sada ovo treće nema nikakve veze sa ovim što sam prethodno pričao, to je sledeći Zakon o državnim službenicima. To je meni jako interesantan zakon i ja upravo želim o tome da kažem nekoliko rečenica.

Dakle, vi ovde kažete da ste sebi dali zadatak da negde 2021. godine, u naredne dve godine, službenicima koji su primljeni po raznim osnovama, tim službenicima, po konkursu ih primite na određeno vreme do kraja ove godine. To niste učinili, nego kažete – niste mogli iz ovih i onih razloga, pa onda nam kažete između ostalog smo hteli i da depolitizujemo stvari. A njih je 13.300, znači manje 11.600, 1.900 ljudi je u pitanju. Nije li ovo sada depolitizacija već politizovanog ili želite li vi da još neke politizovano primite u ove organe o kojima pričam? Nije li mnogo dve godine? Vi čak ovde kažete da nemate sistematizaciju. Zar je to bilo teško, a pominjete kovid i sve ostalo? Iz najbolje namere sam vas ovo pitao.
Prvo, zaista mi je drago što ovako pričamo i mislim da tako treba. Naravno da smo za javni servis i tu nema nikakve dileme. Da li smo zadovoljni, to je drugo pitanje. Moje je mišljenje i cilj da se zna kako sredstva odlaze i zašto. Ništa drugo. Naravno da nismo za to da se neko otpušta. To niko nije rekao, niti bih ja rekao, niti to bilo kome pada na pamet.

Ima jedna stvar koja je vrlo bitna. Dakle, mi smo više godina unazad primali neke ljude zbog potrebe koju imamo, a u tom trenutku nismo imali osnov zakonski da to uradimo, pa smo sebi dali jedan rok od dve godine, slažem se, ali smo te ljude na neki način primili. Kako? Kako kad je razlika od onoga što mi kažemo da nam je potrebno, u pisanoj formi kažemo, i onoga što nam sistematizacija kaže, što takođe ovde kažemo, je razlika dve hiljade ili 1.900? Kako smo te ljude primili? To je bila tema, naravno, na način kako to treba uraditi. Treba požuriti možda što pre i možda je to i više od ovoga, zavisi od toga šta će se desiti u sledećem periodu.

Nije nam bila namera da neko izgubi posao, nego da ukažemo na nešto što se zove potreba da se nešto što pre uradi, da smo jedan rok produžili za dve godine. trebali smo to što pre da uradimo, da napravimo sistematizaciju koju takođe nemamo, složićete se sa mnom.

Gospodine predsedniče, namerno me niste razumeli. Ja sam najdobronamernije rekao to što sam rekao. Nisam ja rekao da ste vi pobegli, daleko od toga, ali atmosfera koja je napravljena je bila jako ružna, izazvana i nije važno sa koje strane. Da bi se dvoje posvađali, oboje su krivi, ovoliko, onoliko, neko 99%, nego 1%, ali krivica je na obe strane. Na vama je da promenite stvari.

Dakle, isti aršin sigurno garantuje da će atmosfera biti drugačija. Nije baš isti aršin. To ćete priznati, šta god vi meni odgovori sad ili sutra ili bilo kad.
Poštovani predsedniče, kolege poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, ja bih na samom početku postavio jedno pitanje svima vama, kolege, pitanje koje sam postavio i sebi.

Dakle, uvažene kolege poslanici, a u uvažene shvatite baš onako kako sam rekao, jer uvažavajući vas sve vreme sam u sali i ni jednom jedinom rečju nisam uticao na atmosferu koju smo imali ovde, niti je bilo ko iz naše poslaničke grupe rekao bilo koju reč koja je usložila i napravila ovakvu atmosferu u kojoj smo sada.

Dakle, ja vas pitam – da li vam se sviđa ova atmosfera koju imamo ovih dana i da li ste srećni zbog toga? Ja nisam, mislim ni da građani Srbije nisu, a hoću da verujem da ni vi niste, da niko nije.

Dakle, toliko je bilo uvreda, ponižavajućih reči, direktnih obraćanja, međusobice, žuči da je stvarno po meni to neprimereno.

Pa vas dalje pitam da li treba ovo da promenimo? Ja kažem da, i hoću da verujem da stvarno svi to mislimo. Pitam vas da li možemo? Zaista mislim da možemo.

Pokušaću na kraju da kažem kako to ja vidim da možemo. Dakle, mi smo kao poslanička grupa rekli šta mislimo o ovom Predlogu izmene zakona. Rekli smo da ima mnogo ministarstava, da je to previše, rekli smo i šta mislimo zbog čega je to toliko direktno izrekavši da je to nagodba zbog toga da bi strasti bile smirene da bi se povećala stabilnost koalicije i to je legalno, ali je legalno i da vam to kažemo. Čini mi se da tako treba da pričamo i da to vi baš tako treba da prihvatite.

Rekli smo dalje da je po nama dovoljno da bude 21 ministarstvo, ali da je potrebno da postoji ministarstvo za dijasporu, ministarstvo za Kosovo i Metohiju i da opet zbog problema koji vidimo da ste namirivali sebe, iz imena ili toga što su nespojive oblasti zajedno neka ministarstva drugačije nazovemo i drugačije grupišemo.

Dakle, da ne bude ministarstvo za turizam i omladinu, već Ministarstvo za omladinu i sport i ovaj amandman o kome ja sada govorim, Ministarstvo za usluge i turizam.

To je čitava priča, čini mi se, da smo tako pristupali i postupali ovo ne bi trajalo tri dana i malo više, nego bismo ovako jednom diskusijom koja ima smisla i koja liči na nešto došli do usvajanja zakona mnogo ranije.

Uvaženi predsedniče skupštine, kako mislim da možemo da promenimo stvari? Mislim da sve leži u autoritetu. Vi imate kao izuzetno školovan čovek taj kapacitet da to uradite i kao čovek koji je vrlo elokventan i iskusan, iako mlad, može ukoliko to želi i ima nameru da stvari promeni. Čini mi se da stvari stoje na vama.

Dakle, ako hoćete najdobronamernije da me shvatite. Zaista uvažavajući vam ovo kažem, autoritet je potreban u celoj sali. Dakle, vi ga imate na jednoj strani, nije baš takav kakav treba da bude na drugoj strani. E, pa, vrlo direktno vam kažem. Potrebno je malo manje sarkazma, malo više uvažavanja, malo manje poniženja da dozvolite, malo manje sujete da dozvolite i bitno je da nema gordeljivosti, jer to je greh.

Ako tako svi shvatimo stvari, ako se jedni drugima tako obraćamo, kao najstariji vam kažem, sa najboljom namerom vam to kažem, mislim da možete, na vama je, a mi ćemo to da podržimo sigurno, možemo stvari da promenimo na bolje i da nam sednice ne budu ovakve i da sve ono što mi i kao grupa i kao poslanici budemo predlagali i usvajali, liči na Skupštinu, da se ne smučimo našim sugrađanima.

Ja sam u više mandata bio poslanik, vi to znate. Atmosfera je bila i gora nego što je sada u nekim mandatima koje sam imao, ali je prilika i vreme zbog svega onoga gde smo, šta smo i u krizi u kojoj jesmo, da stvari malo promenimo.

Molim vas najdobronamernije da ove moje reči shvatite upravo kako sam ih rekao. Želja mi je da drugačije bude u budućem vremenu na budućim zasedanjima, a ona će biti vrlo česta. Već od nedelje imamo nova.

Hvala vam i shvatite ovo najdobronamernije.
Dame i gospodo narodni poslanici, dobar dan. Pomaže Bog.
U nastavku sednice ću predsedavati ja, kao najstariji poslanik posle prof. Vladete Jankovića.
Obaveštavam vas da ćemo saglasno članu 87. produžiti rad Skupštine i posle 18.00 časova.
Reč ima Milica Đurđević Stamenkovski.
Zahvaljujem.

Zamolio bih sve poslanike da se drže dogovora na konsultacijama. Na konsultacijama je dogovoreno da se skrate diskusije kako bismo sednicu završili danas, pa vas molim da se toga držite.

(Hadži Milorad Stošić: Poslovnik.)

Povreda Poslovnika. Izvolite.

Izvinite, da li je to replika ili šta?
Ušli ste u repliku, a i vreme vam je isteklo.

Da li želite da se Skupština izjasni u Danu za glasanje?
Isteklo je vreme, gospodine poslaniče.

Pitam vas da li želite da se Skupština izjasni o povredi Poslovnika?
Hvala.
Povreda Poslovnika, Borislav Stefanović. Izvolite.