Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Stevanović

Govori

Zahvaljujem.
Ja vas molim da pažljivije slušate govornike. Molim vas.
A sad ću da kažem onako kako smo u školi učili, poslanik Marinika Tepić.
Gospodine predsedniče, gospodo ministri, kolege poslanici, jednostavno, i juče i danas moram da budem ovde. Ja to tako shvatam i nije moglo da se desi da ne budem ovde. To je moja potreba, to je moje shvatanje i ja tu nisam imao nikakve dileme.

Ja ću možda nešto reći što će različito da se tumači, a nije me za to briga valjda zato što sam i dugo u politici izato što sam možda iz Šumadije i zato što sam mnogo toga prošao teškoga u životu i u politici i lično.

Dakle, vi na ovoj temi meni ne možete da budete politički protivnici, niti ja vama i valjda to treba da bude polazno bar jednom u životu svih nas, da se oko nečega ovako važnog, možda najvažnijeg, dogovorimo a da nismo politički protivnici. Ja to shvatam, ja ću tako da pričam, a tako ću i da se ponašam, jer smatram da je to obaveza svih nas. Ovo je i nacionalno i državno pitanje.

Ja ovu zemlju ne volim više od bilo koga od vas, niti vi više od mene. Ako je to tako, dakle, ja moram da budem ovde i moram da kažem šta mislim o ovome.

Pripremajući se za ovo, ja nisam tek tako došao sa nekim svojim razmišljanjem o ovome, nego sam, naravno, razgovarao sa ljudima i pripremio sam jedan veliki skup koji je bio u subotu kod mene. Pričao sam sa ljudima i jednoglasno su rekli ovo što ja sada vama pričam. Dakle, moram da budem ovde, moram da kažem da je ovo ovako i moram da zamolim da ukažem na potrebu jedinstvenog stava po ovom pitanju.

Izveštaj je veoma iscrpan. Iz njega se mnogo toga vidi. Dosta toga smo znali, a mnogo toga i nismo, ali postoje neke stvari koje su jasne. Prva je da smo mi Srbi krivi za ono što nam se desilo na Kosovu. To je jasno iz činjenica ako smo četrdesetih godina prošlog veka imali 40% ljudi Srba na Kosovu a sada nema nekoliko procenata, to je, dakle, krila naša politika.

Dalje, iz izveštaja se vidi da opet zadnjih tridesetak godina opet ta politika ne zlonamerna, zlonamerna vođena od ljudi, ali je ipak dovela do nekih problema koje smo imali i meni jako godi ono što ste rekli, gospodine predsedniče, da vidite i svoju malu krivicu u nekim momentima i trenucima, mislim na 1999. godinu i pripreme sve one i probleme koji su se desili i to tako treba gledati.

Dakle, izveštaj kao pravi izveštaj koji govori u detalje o mnogim stvarima do ovog trenutka i koliko god da sam neki čovek ili hajde da kažem kao stranka spreman da ukažem na nešto, ne mogu nikako da prilepim etiketu izdajništvo i tako nešto slično što se čuje i zato sam ja i rekao na početku, ja sam različit možda od drugih, jer, jednostavno, ne mogu o ovoj temi da govorim na način kako se to govori.

Dakle, ako bih rekao nešto što će se nekima svideti i dobio neki plus, to bi za mene bio minus upravo zbog toga što ne vodi jedinstvu, nego jednostavno ti plusići mali su minusi. Ko to tako ne shvata ja ne mogu da mu pomognem, ali ja zaista to tako shvatam.

Imam svoj stav po svim pitanjima vezanim za Kosovo i svako od nas ih ima, ali ja neću javno da ga kažem. Zašto neću javno da ga kažem? Zato što me je malo strah, zebnja je neka u meni da zbog ozbiljne situacije, samo možda malo se razlikuje od onog opšteg stava koji bismo morali mi da imamo, a onda bude za sve stav. Dakle, moj će stav da bude stav svih nas i ako tako postavimo stvari, onda smo napravili veliki iskorak. Zato ja i zagovaram jednu možda sednicu koja bi možda bila zatvorena, da se svi mi lepo tu zatvorimo i da donesemo taj stav. To je stav svih nas, bez obzira što je naš lični malo različit.

Zamislite samo poruku svetu – Skupština Republike Srbije, 250 poslanika jednoglasno je donelo tu i tu odluku. To je velika odluka.

Oni mogu da budu jaki, oni mogu da urade šta god hoće, ali to je velika priča.

Nejedinstven stav, zna se šta je posledica. To su oni koji se svađaju, to su oni koji se ne vole, to su oni koji se oko svega svađaju, ni u čemu se ne slažu itd.

Dakle, dame i gospodo poslanici, mislim da nam o ovoj temi sutra u Ustavu upravo treba ovakav pristup. Sve drugo nam nije dobro.

Gospodine predsedniče, pomenuli ste me jutros kada ste me pitali da li je bilo ovako loših scena u neko naše davno vreme. Nije ih bilo. Vi i ja smo zajedno ušli u parlament 1994. godine. Vi i Stevo Dragišić ste bili najmlađi poslanici i po Poslovniku ste predsedavali vas dvojica. Jedan stariji gospodin, čini mi se da je sa Kosova i da je bio veterinar, puno puta smo nas dvojica imali polemiku i neslaganje političke sa govornice. Vi i ja i nikada ni jedna ružna reč, ni jedna insinuacija ružna ni sa jedne strane nije bila upućena. Ja se na to ponosim i ja to samo pričam da kažem da nam i to treba, ali toga nema nekoliko godina, nije važno sa koje strane. Dakle, to je jedna vrlo, vrlo bitna stvar.

Dakle, mi smo u jednom trenutku koji je vrlo specifičan, vrlo izazovan i potrebno je da budemo i mudri i pametni i jedinstveni. Kada sam rekao na početku da mi ne možemo po ovoj temi da budemo politički protivnici, da vas samo pitam, da vas podsetim jesmo li bili politički protivnici 1999. godine, kada je Srbija bombardovana? Nismo. Srbija je bombardovana, mi smo je branili. Ja sam bio komandant štaba za teritoriju grada i ponosim se sa tim vremenom i onim što smo radili. Bogu hvala, niko nije poginuo u Kragujevcu. Sve je bilo pod kontrolom. Izuzetno smo funkcionisali. Meni sada ovo nešto liči. Slično je u smislu toga da je teško. Pa, možemo li i po ovom pitanju da se postavimo isto?

Zašto bismo bili politički protivnici kada je u pitanju ova tema ili tako važna tema, tih tema je više? Zato jednostavno i ukazujem na to i molim sve da se tako i ponašaju. Shvatite najdobronamernije ovo što vam kažem, jedinstven stav po ovom pitanju, odnos naš po ovom pitanju je vrlo bitan kao poruka svetu i ja vas molim da se tako ponašamo. Očekujte od mene da u buduće tako bude. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da se po ovom pitanju nećemo deliti. Verujte, nema nikakvog razloga da do toga dođe, da tenzije budu ovakve kakve su bile do sada, jer jednostavno, ne vidim razlog i smetnju da imamo anketni odbor po ovom pitanju. Ne postoji nikakva politika, politikanstvo, podmetanje, zla namera. Postoji potreba da se ova stvar razreši, da se utvrde činjenice i ovaj veo tajne sa ove priče skine.

Priča je „Takovo osiguranja“ bila aktuelna, vidite da je još aktuelna i biće aktuelna. Tako će biti sve do trenutka dok se stvari ne razreše. A, priča je, zaista, to svi u ovoj zemlji vide, i tužna i ružna. Tužna je za sve nas, za vas, za nas. Ja sam siguran da je tužna i za vas. Tužna je zbog toga što je više od 400 ljudi izgubilo posao, na pravdi boga, a ružna je i zbog toga što se to desilo, a i zbog nekih stvari koje su vrlo jasne, potpuno sada jasne.

Dakle, ili je u pitanju zla namera, ili je u pitanju greška koja je toliko gruba da je to neshvatljivo. Ako je gruba greška, kako je moguće da NBS dozvoli sebi da napravi tako glupu grešku? Ako je namera, dakle, zla namera, čija je to zla namera? Ili je ona posledica zahteva fondacije bivšeg predsednika države, kako pišu mediji, zbog toga tražim da se ovo razreši, da se više stotina hiljada evra uplati fondaciji, pa je ovo odmazda, ili je možda zla namera zbog toga što jedna izuzetna kuća, možda najbolja na ovim prostorima, treba da preuzme „Takovo“ samo za nekoliko dana, ili je to možda neka treća, peta ili šesta zla namera? Zaista je potreba da ovaj anketni odbor utvrdi ove činjenice.

Ono što je možda osnovno i treba ga reći je trenutak kada se to desilo. Dakle, oduzeta je dozvola „Takovo osiguranju“ u trenutku kada to nije smelo da se desi. Navodno, nisu popunjene tehničke rezerve. Da vas podsetim, to može da se desi ukoliko niste spremni, sposobni i jaki da u trenutku ako prestanete da radite, pokrijete obaveze koje imate iz imovine ili iz nekih drugih uslova, prihoda itd.

U tom trenutku, po onome što se pojavilo kao podatak, „Takovo osiguranje“ je bilo pokriveno sa tehničkim rezervama 92%, mnogo više nego drugi. Kasnije su utvrđene sasvim druge stvari, da je više od četiri miliona evra imovina „Takova“ bila vrednija od obaveza, a još kasnije je to povećano kao cifra.

Dakle, ja vas molim, zaista vas molim, ovo je zajedničko pitanje, da ovaj anketni odbor oformimo.
U obrazloženju koje je dato ili koje ste dali, gospodine ministre, odbijajući moj amandman, između ostalog, rekli ste da ste raspoređujući ova sredstva nenamenskog transfera u svemu poštovali kriterijume koji se nalaze u Zakonu o finansiranju lokalne samouprave. Ja kažem da to nije baš tako.
Dozvolite da postoje i neki koji se malo razumeju u te kriterijume, koji su malo to čitali, koje to zanima i koji razumeju i šta je tu ujednačavanje kao kriterijum i šta je to kompenzacija i šta je to solidarnost i šta je to funkcionalni deo i šta je to opšti deo. Dakle, ako to razumeju, moraju da kažu da tu nešto ne štima. Ako je to sve u redu, kako vi kažete, vrlo dobronamerno ovo pričam, naravno, kako da objasnim onda slučaj Trstenika i Kragujevca? Trstenik je pet puta manji po broju stanovnika i po površini, tu su negde po razvoju, Kragujevac je pao dosta, pa su tu negde, a ima 40 miliona veća sredstva u ovom delu. Kraljevo, neuporedivo manji grad od Kragujevca, ima gotovo dvostruko veća sredstva. Knić, nerazvijena opština susedna, samo 50% manja, a gotovo deset puta je manji od Kragujevca.
U isto vreme, grad Novi Sad, i to ću pokušati ja da objasnim zašto, nemajući, naravno, ništa protiv Novog Sada, najrazvijeniji grad u Srbiji, veliki grad, koji ima dvostruko više stanovnika od Kragujevca i negde 50-60 hiljada više od Niša, Novi Sad ima sredstva u visini od 918 miliona, Niš 663 miliona, Kragujevac 426 miliona.
Evo, samo rečenica. Tražio sam da se Novom Sadu skine 100 miliona, da Kragujevac dobije 80 miliona…
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pitanje bih uputio ministru Vulinu. Naime, radi se o problemu za koji svi znamo da postoji, a koji se ne rešava, a što nije ni normalno, ni ljudski. Svi znamo da radnici „Zastava impro“ u Kragujevcu štrajkuju više od 30 dana glađu, 132 ljudi, 75% njih su invalidi. Niko ne rešava problem. Posla imaju na pretek, ugovoreni poslovi su za šest meseci unapred, rade u tri smene, subotom, nedeljom, ne postavlja se pitanje tog rada, ali se postavlja pitanje statusa firme. Nije normalno da ne reaguje ministarstvo, a ne reaguje. Nije dovoljno da se tamo pojavi državni sekretar i da problem i dalje bude problem. Nije normalno da se u to ne uključi lokalna samouprava i valjda bi bilo normalno da se tu pojavi ministar Vulin i da taj problem reši.
Dakle, to jeste toliko ozbiljno da nas zabrinjava, pa pitam – kada će se rešiti problem statusa firme koja treba da bude verovatno državna firma, i onda su svi problemi rešeni, posebno, ponavljam, ako smo svesni toga da posla ima na pretek?
Drugo pitanje je opet pitanje koje je važno za sve gradove, a ja bih se opet koncentrisao na Kragujevac. Radi se o kasarni „Radomir Putnik“. To su još Obrenovići uradili, izgradili. U centru grada je jedno ostrvo koje svi obilazimo od 9,5 ha. Razrušen prostor, nikoga nema, urbanizam rešen. Dakle, tu sutra treba da bude veliko pozorište, centralna pijaca, velika garaža, stambeni prostor, jedan kulturno-istorijski sadržaj koji tu treba da se desi zajedno sa Miloševim vencem, jednostavno je ostao nepokriven, nerešen. Dakle, pitam – kada će se razrešiti problem koji pokušavamo da rešavamo godinama unazad? Ništa tu nije sporno, čini mi se, potpuno isto kao što je rešena kasarna „4. juli“ u Beogradu. Više porodica u Kragujevcu nema stanove, to su vojna lica. Vrlo prosto, grad može da izgradi to, postoji način, ali je pitanje kada će se to razrešiti. Mislim da tu treba, osim ministra vojske, da se pozabavi još neko tim problemom.
Treći problem je onaj problem koji je izuzetno važan, a koji posebno mi naglašavamo iz naše poslaničke grupe. Činjenica je da se razvlašćuju lokalne samouprave. To je toliko očigledno da ne treba valjda potencirati. Pored toga se vidi, a i svedoci smo toga ovih dana koliko se uskraćuju sredstva lokalnim samoupravama, a u isto vreme država se ponaša maćehinski prema lokalnim samoupravama. Naime, postoje dugovi države prema lokalnim samoupravama, i to je verovatno svuda tako.
Konkretan primer je primer Kragujevca. Namenska duguje gradu, odnosno budžet Republike na ime neplaćenih doprinosa za lične dohotke, možete vi da se smejete, ali to je činjenica, to je stvar koja je dokazana, zapisana, upisana i potvrđena, 2,5 milijardi dinara. Dakle, da ponovim, da ne bude da se nismo razumeli, 2,5 milijarde dinara, a u isto vreme se priča o nekim dugovima grada, pa kako ne može to da funkcioniše, pa kako je budžet u krizi, a sad je u krizi zato što je neko ostavio neke dugove. Dakle, samo je ovo dovoljno da nemate više nikakvih dugova kao grad. To možete i kompenzacijom. Dakle, grad duguje Elektroprivredi, izvrši se kompenzacija, grad duguje Srbijagasu, državno preduzeće, izvrši se kompenzacija. Mislim da je toliko ozbiljan problem da treba ozbiljno da ga shvatimo, pa je moje pitanje – kada će to da se razreši jednom na način kako to mora da se rešava, da ne postoje gradovi za koje je država maćeha i gradovi za koje je država prava majka, što je dakle činjenica? Pitanje je čini mi se umesno, pa vas molim da ga shvatite na pravi način.
Reklamiram član 107. stav 2.
Drugi stav, molim vas, u kome se, između ostalog, kaže …
Gospodine predsedavajući, nije logično da ne čujete poslanika koji govori uvredljive reči i nije logično da ne čujete, a mi ovde čujemo direktno obraćanje poslanika nama prekoputa. Gospodin koji je šef poslaničkog kluba, između ostalog, a ne znam mu ime, samo mu lik pamtim, rekao je za poslanika da je lopovčina.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da ne dobijamo priliku da postavimo direktno pitanje ili pitanja članovima Vlade i predsedniku Vlade, vi to lepo upakujete pa onda smo u prilici da na ovaj način postavimo pitanja i to ćemo učiniti svakog utorka i svakog četvrtka, u nadi da ćete, kao članovi Vlade ili kao predsednik Vlade, odgovarati.
Dakle, upućujem pitanje predsedniku Vlade. Prošlo je više od dve godine od kako je oduzeta dozvola osiguravajućem društvu „Takovo osiguranje“. Razlog je bio nepopunjenost tehničkih rezervi. U tom trenutku „Takovo osiguranje“ imalo je popunjenost od 91,8%. Od 23 društva osiguravajućih, četiri su domaća, daleko najbolje su rezultate imali i to je očigledno, ako se sve to ima u vidu i pogleda. Dakle, interes je bio neki drugi.
Imam pismo upućeno od 408 radnika „Takovo osiguranja“ koji su izgubili posao zbor ovoga. Tek nakon dve godine, a to je učinjeno upravo sada, zbog toga što su oni u dogovoru sa ljudima koji su vlasnici sačekali da se sve završi, međutim, ništa se zvanično nije dogodilo. U tom trenutku „Takovo osiguranje“, kao ozbiljna kuća koja je dva puta bila najbolja osiguravajuća kuća u zemlji, sada je u neprilici da skoro 450 ljudi izgubi posao.
S obzirom da je pismo upućeno meni i pitanja meni, ja ću to proslediti članovima Vlade. Nakon sedam meseci te godine društvo je bilo jako pozitivno, četiri miliona evra su bili u dobiti, što je najbolji rezultat gledano na sva osiguravajuća društva. Upravo u tom trenutku, dva dana pre nego što je došao investitor, veliki investitor iz Nemačke, koji je želeo da bude većinski vlasnik, oduzeta je dozvola, bez ikakvog razloga, bez ikakvog pravog obrazloženja, u trenutku kada se zna da je Narodna banka Srbije potpisala internacionalni sporazum po kome je dozvoljeno da 10% možete imati manju popunjenost od one koja je maksimalna.
Upravo ja zbog toga, razmišljajući o tim ljudima, moram da uputim pitanja Vladi Republike Srbije. Prvo pitanje je – zašto je „Takovo osiguranju“ oduzeta dozvola za rad, kada su sve obaveze servisirane na vreme, apsolutno sve, za 23 godine postojanja? Drugo, zašto nisu primenjene sve opominjuće mere, a u mogućnosti da primenite četiri meri, nego odmah ona najrigidnija, dakle oduzimanje dozvole? Treće, zašto je selektivno primenjen zakon, kada su najbitniji finansijski pokazatelji zadovoljavajući? Četvrto, zašto se oduzima dozvola dva dana pre ulaska u društvo jedne od evropskih i svetskih osiguravajućih društava? Naravno, tako nešto nije moglo da bude u sektoru neprimećeno finansijskom? Kome to nije odgovaralo i ko su bili naručioci? Peto, kakva je poruka poslata nemačkom investitoru i uopšte investitorima? Šesto, koliko je odluka u skladu sa politikom Vlade Republike Srbije u zalaganju za otvaranjem novih radnih mesta? I, sedmo, kakva je uloga u svemu ovome savetnika guvernera i guvernera?
Jedan komentar koji je vrlo poseban i bitan i čini mi se da ga treba pročitati, dakle, ljudi koji su izgubili posao. Do ovoga dopisa prema vama nije ranije došlo na molbu akcionara koji su smatrali da se ovo može protumačiti kao nekakva vrsta pritiska koji može da proizvede kontraefekat. Ovo radimo samoinicijativno, zato što mi očigledno nemamo više šta da izgubimo. Svi mi znamo da je oduzimanje dozvole za pojedince verovatno dosta profitabilan posao. Koje pojedince?
Ali, postavljamo pitanje – zašto je do ovoga moralo da dođe? Naš štrajk glađu, a štrajkovali su glađu, nije prestao. To je sada kod većine nas i naših članova porodica postao način življenja. Očekujem da dobijemo odgovor, kao i odgovor na pitanje koje ćemo postaviti u četvrtak, vezano za štrajk glađu radnika „Zastava INPRO“.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću svoje pitanje uputiti predsedniku Vlade, koja će proslediti nadam se ministrima da odgovore.
Prvo je vezano za primenu Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Zakon je stupio na snagu 12.08.2015. godine i mislim i ja i mi preko puta vas, da su oni primenjuju onako kako treba da se primenjuju, da tu ima mnogo grešaka, mnogo problema, mnogo stvari koje ne bismo smeli da dozvolimo. Posebno je pitanje vezano za dobijanje saglasnosti pri zapošljavanju novih ljudi.
Ja se sećam, u neko vreme, pre par godina, nisam dobio saglasnost koju sam tražio da zaposlim dve apotekarice koje su otišle u penziju. Dakle, toliko je to bilo rigorozno, a sada to nije slučaj.
U istom trenutku, sada kada je zakon na snazi, imate jedan slučaj da se upravo u Kragujevcu raspisuje oglas za prijem dve sekretarice gradonačelnika i vozača gradonačelnika i oni budu primljeni na neodređeno vreme, pored 700 zaposlenih u Kragujevcu u upravi, pored 20-ak vozača. Dakle, zakon se ne primenjuje ili se primenjuje onako kako to nekome odgovara koji ja manje ili više blizak vlasti.
Tražim odgovor na pitanje, vezano za lokalne samouprave, i mislim na gradove kada ovo pitam – da li se primenjuje zakon u potpunosti u svim gradovima, gde - da, gde – ne, i posebno vrlo bitno, čini mi se za sve nas je pitanje – koliki je broj ljudi radio u javnom sektoru u svim gradovima pojedinačno kada je zakon stupio na snagu 12.08. i evo danas 25. oktobra? Vrlo bitno i koliko je po svakom gradu ljudi otišlo u penziju u tom periodu? Vrlo bitan podatak za sve nas i koristiće nam, čini mi se.
Drugo pitanje je čini mi se, takođe vrlo aktuelno. Svedoci smo da vrlo često, gotovo na 15 dana, mesec dana imamo ili početak izgradnje neke fabrike, ili otvaranje neke fabrike, što je dobro i što pozdravljamo, voleli bismo da toga bude više. Nažalost nije tako i sve vreme slušamo kako je uvećan broj ljudi koji su dobili posao na neodređeno vreme u ovoj zemlji. Mi mislimo da to nije tako jer i čak tamo gde je u pitanju ta nova fabrika koja se otvara, ako je u pitanju prijem 100 radnika, jedno 200, 300 radnika u tom gradu manje radi. Pogledajte „Fijat“ recimo, da trećina radnika manje radi zbog problema koje imamo. Oni mogu biti realni, mogu biti oni koji to nisu.
Dakle, tražim odgovor na pitanje, vrlo bitno pitanje čini mi se, koliki je broj ljudi za stalno radio, dakle na neodređeno 25. oktobra 2012. godine, a koliki je taj broj sada? Pa da vrlo jasno vidimo da li smo mi u pravu ili ste vi u pravu.
Treće pitanje je životno pitanje. Meni se čini i nama se čini sa ove strane da se svakoga dana lošije živi u ovoj zemlji nego prethodnog dana. To je činjenica, kao što je činjenica da u okruženju to nije tako. I to vi svi odlično znate. Razlozi postoje ili ne postoje, svejedno je. Mi kažemo da je to tako i to na svaki način branimo.
Dakle, tražim da mi se odgovori na to pitanje da li je ovo tačno. Mi znamo šta je statistika i da se odgovori na pitanje upravo po godinama od 2012. godine do sada, kakav je odnos bio prosečne plate i potrošačke korpe od 2012. godine do sada?
Vrlo je bitno za sve nas ovo pitanje, s obzirom na ono što radimo, pa vas molim da to pitanje ima određenu važnost i da dobijem odgovor na to pitanje.
Zadnje pitanje za taj deo gde živim, vrlo je bitno. Kada će biti završen autoput ili put prvog reda Kragujevac-Lapovo? Put ili autoput ili put prvog reda, trebao je da bude završen pre tri godine. Znate ugovor sa „Fijatom“ koliko je to bilo bitno, još uvek nije završen. Iako su ministri obećavali, iako je trenutni ministar, gospođa Zorana to obećala čvrsto, da će biti završen do kraja sledeće godine, ali molim da dobijem u pisanoj formi, jer jedno je reći pa poreći, a drugo je napisati pa poreći. Zahvaljujem.
Gospođo ministre, gospodine potpredsedniče, dame i gospodo poslanici, branite, gospodo iz vlasti, na način kako se to ne brani ili hajde, kako ja to ne bih branio. I ok, to je vaše pravo i branite kako mislite da treba. Ja bih rekao ovako, ja sam odgovoran, mi smo odgovorni, dakle, mi smo Vlada koju su građani izabrali, i to je naš pristup, to je naš pogled na to i to je ok. Mi kažemo da će to dovesti do toga i toga i tu smo zbog toga, a da nam pričate sve vreme i gubimo vreme i svašta se dešava ovde, kako je 77% veće od 80, ili 74 od 80, to je onda strašno.
Gospođo ministre, u obrazloženju koje ste vi napisali i Fiskalni savet, piše između ostalog da sve ovo kada se usvoji vodi ka uspostavljanju fiskalnog nivoa ravnoteže između lokalnog i centralnog nivoa.
U suštini, šta znači ravnoteža? Znači, kada je neko ili nešto u nekoj ravnoteži. Dakle, nije u ravnoteži. A po prirodi, kada nije u ravnoteži, uzmete od onoga što je veće, pa date tamo gde je manje i uspostavite ravnotežu. Ispada da je na lokalnom nivou sve super, a da je na centralnom, a vi to hvalite sasvim drugačije, kontra. I vi sad nama objašnjavate šta je to ravnoteža. Dakle, postoje neki drugi nazivi, a onda nam kažete kako je uspostavljanje toga po nekom principu, a mi bismo pre rekli da je to nametanje.
Ono što vas ja molim, gospođo ministre, evo na jednom primeru ću vam reći što,čini mi se, ide u prilog ovoga o čemu pričam. Sa te strane preko puta se govorilo kako je javni dug Kragujevca neverovatan, a evo Uprava za javni dug, to je gospodin Krasić juče vrlo lepo izneo, kaže da je javni dug grada Kragujevca milijardu dinara. To je nešto što se vraća godinama još unapred, a da vas podsetim da je planirani budžet grada za ovu godinu preko devet milijardi dinara. Pa gde je tu dug i gde je to prezaduženo?
U isto vreme, to je taj primer, gospođo ministre, država duguje gradu Kragujevcu, po osnovu neplaćenog poreza na zarade Namenske, koje je državna firma, dve i po milijarde dinara i više sada. To znači dva i po puta više nego što je dug, i to je suština celog problema.
Kao što je suština problema, i to je rečeno, kako su svi gradonačelnici to rekli da je dobro i kako su svi zadovoljni. Dakle, pošto je 99% ljudi iz SNS na tim pozicijama, neki su novi pa se ne snalaze, oni stari su nezadovoljni. Svi su nezadovoljni. To ste mogli da pogledate i da vidite ako ste bili na Odboru za finansije. I sad, naravno, svi ćute jer ne smeju drugačije da se ponašaju.
U amandmanu stoje neke stvari koje, čini mi se, treba reći. Prvo, i mi smo rekli da treba uvećati opštinama sa 80, kako je sada u zakonu dok nije promenjen, na 89, da ne treba dirati gradove i grad Beograd. I još jedna stvar je rečena ovde, a tu je malo bilo šta rečeno, to je prihod od davanja u zakup poslovnog prostora. To je prihod ustupljeni gradovima i opštinama koji se sada uzima.
Šta je suština priče? Da je zakon koji je, pored ostalog, 2011. godine donet bio loš zakon koji mi sada menjamo, a vi ste u diskusiji poslanice Tepić čuli šta je sve bila posledica i šta se sve događalo da bi ovaj zakon bio donesen. Ja tvrdim i mi tvrdimo da je taj zakon bio dobar u tim okolnostima i u ovim okolnostima i da to što vi kažete da je rupa u budžetu stvorena zato što je sa 40% tim zakonom taj porez podignut gradovima i opštinama na 80, mi samo pitamo - zamislite u tim okolnostima šta bi se desilo da je ostalo 40%? Ni jedan grad i nijedna opština ne bi funkcionisala, i to valjda svi znamo, a to da porez na dohodak treba dići na viši nivo, pored ovog što smo do sada pričali, govori i sledeće. To je stimulacija. Poruka onima koji su na vlasti u gradovima i opštinama da se trude da kroz kapitalne investicije i na druge načine stvore takvu atmosferu i poziciju da nova radna mesta budu otvorena u tim gradovima. To je suština te cele priče.
Mi samo želimo najdobronamernije da ukažemo na ove stvari i da vam kažemo da je sva odgovornost na vama i nikakve druge stvari nismo ni dirali, ni doticali, niti govorili. Nije bilo potrebe da ovoliko žuči ka nama pokažete i nikakve mržnje sa ove strane nemate. Po nama će se veliki problem stvoriti i biće mnogo, mnogo problema u funkcionisanju gradova i opština.
Još jedno vas molimo, i po onome što vam je rekao Fiskalni savet, da tu horizontalnu ravnotežu pokušate da ostvarite Zakonom o transfernim sredstvima ili neki drugi način. Ukoliko to ne bude, verujte biće mnogo problema. Prilično sam iskusan u ovome i ne kandidujem se za tu funkciju, niti to jesam, ali ovo je jedno upozorenje ka vama, ka Vladi, ka kolegama preko puta da shvate nameru. Uvažavajući to što vi radite, verujući u vaše dobre namere, molimo vas da imate u vidu sve što smo vam predložili, jer je sve to što smo vam mi predložili bilo najdobronamernije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, očigledna je i namera i cilj koji imate predlažući ovaj zakon i ne mogu da se složim sa tim namerama i tim ciljem, niti mogu da vas razumem zbog tih namera i tog cilja.
Prvo, ne mogu da prihvatim, ne mogu da se složim, jer znam kakve su posledice, kakve će biti posledice. Znam da će i onako nestabilni budžeti biti još nestabilniji i sigurno se centralizuje ovim. Zaista, verujući u vaše dobre namere, najiskrenije jer vas i znam dugo i znam šta radite i ko ste, ovo jeste centralizovanje. Ako vi ispod 10% polako gurate prihode iz ukupnog budžeta, odnosno prihoda koji ima Republika na lokal, vi sigurno time dovodite ogroman broj opština u poziciju da vam pruže ruku i traže da se nadomesti to što nedostaje, a nedostajaće, i to jeste onda diskreciono vaše pravo. To se zove centralizam.
A ne mogu da vas razumem, ne vas, vi ćete shvatiti vrlo brzo šta hoću da vam kažem, ne mogu da shvatim one koji predlažu nešto tako, a ne shvataju da je dobro funkcionisanje lokalne samouprave preduslov za dobro funkcionisanje Vlade, prosto. Da je razvojni budžet na lokalu preduslov za dobar rad Vlade i da je život dole, na nivou lokala i da je nešto najteže, ja sam to radio dugo, kao što čovek može da radi, a bio sam i ministar, raditi u opštini, u gradu, jer ste tu u direktnom kontaktu sa ljudima, i morate i treba da probate bar da rešite svaki problem koji oni imaju.
Dakle, šta je suština ovoga? Suština je što ćemo imati veći problem u funkcionisanju lokala. Pitanje je samo zašto se to radi. Zašto kad znamo da su u problemu gotovo svi budžetu na lokalu, a znamo i kažemo i kažete, da je suficit u budžetu, da je nivo u budžetu daleko iznad. Pitanje je zašto? Zašto kad je u Evropi drugačije, zašto kad je u svetu drugačije i zašto ne uradite nešto što je normalnije, da lokalne samouprave podržite, podržavajući time i nivo države.
Juče sam bio u neprilici da tako kažem, da čujem jednog narodnog poslanika koji sedi preko puta mene, ne znam kako se zove, jer ne pamtim imena, a znam kako izgleda, jer je nemoguće ne zapamtiti taj lik. Dakle, ja sam tamo neko, kako on kaže, koji je doveo grad do takve i takve pozicije. To naprosto nije tačno. Ja sam zvao kompletno rukovodstvo grada sada, da sam ja i oni svi pred televizijom bilo kojom, raspravimo tu priču o dugu, što je netačno. Tema je zakon. dakle, ja sam neko ko je 2004. godine, došao u grad koji je bio dolina gladi i bio na 137. mestu u državi po svim karakteristikama, i vrlo brzo sa svojim timom, smo taj grad doveli, do grada budućnosti i do drugog i trećeg mesta zajedno sa Novim Sadom po svim kriterijumima.
Ima veze sa temom, 2014. godine je oteta vlast u Kragujevcu. U tom trenutku je bila ovakva situacija. Drugi grad u zemlji, sport na najvišem nivou, najsportskiji u zemlji, investicije najveće u zemlji, ne samo one koje lokal treba da radi na šta ministarka insistira, a što ja pozdravljam.
Recimo, 2013. godine, najveći dom zdravlja koji postoji, to je radio grad, ne Republika, hitnu pomoć koju niko nema na ovim prostorima, radio je grad. Higijena na najvišem mogućem nivou, dugovi preduzeća, gospođo ministarka, su bili vrlo mali, gotovo da nisu postojali. Plate su negde možda kasnile jedan mesec. U ovom trenutku, posle dve godine, vi nemate ni jednu investiciju za dve godine. Vi imate grad koji je praktično ekološka bomba, vi imate veliki problem u svakom smislu.
Pošto moje kolege treba da pričaju, ja samo još jednu digresiju. Mi smo dali neke amandmane, molim vas da ih uvažite, da bar o njima razmislite, i da ovaj horizontalni nivo, koji nije uravnotežen kroz Zakon o transfernim sredstvima, probate da izmenite. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, ne znamo odakle je ovaj čovek. Samo znam da je ovo što se čulo za ovu Vladu Republike Srbije prosto neverovatno, a da to izgovaraju oni ljudi koji su do juče bili tu i ništa nisu krivi za sve ovo što govore ovoj Vladi i onda su ovi svetski rekorderi jer su uspeli za šest meseci da naprave sve ovo čudo o kome se čulo.
Ništa gore nije od toga no da govorite nešto u šta se uopšte ne razumete. Voleo bih da dođete u Kragujevac, pa da vidite prvo kako ste prošli na izborima, pošto ste dobro radili, da ste jedva prošli cenzus na izborima, pošto sete dobro radili, a da smo mi osvojili apsolutnu većinu, jer smo u Kragujevcu radili.
U Kragujevcu će biti "Fijat", iako to vama teško pada, u Kragujevcu će se uložiti te investicije, iako vam to teško pada. Znam da ćete vi i onda nešto ružno reći o onima koji su na vlasti, jer će oni i tada biti tu. Vama sve vreme smeta jedan čovek koji nije u mojoj stranci, to je gospodin Dinkić. Sve vreme vam je to cilj. Nije vama cilj ova priča zbog priče. Vama uvek smeta neko ko ima viziju, ko ima snagu, ko sme da se uhvati za nešto vruće. Jeste, jao.
Dakle, vama smeta što je u Kragujevcu trenutno budžet veći nego niški, a bio je dvostruko manji pre četiri godine. Vama smeta sve što je napredno u Kragujevcu. Obzirom da vam to smeta, možete da pričate šta god hoćete, ali će se desiti ono što će se desiti, i neće biti samo "Fijat". Nemojte govoriti u budućem vremenu, jer da ste hteli da pričate istinu, vi biste rekli šta piše u ugovoru, pa biste rekli šta je čiji zadatak u sledećoj, pa u onoj tamo godini, a ne biste pričali odoka, kako pričate.
Kad već pričate o poljoprivredi, jedno prosto pitanje - gde ste bili do pre šest meseci? Kragujevac sve vreme ima agrarni budžet, koji je za ovu godinu 120 miliona dinara. Zamislite da ste vi u vašoj vladi imali približan budžet.
To su, gospodine, neistine i mnogo toga ćete tek čuti u replikama ili diskusijama naših poslanika. Ako smo mi predmet ove sednice, nije vam dobro, jer ova vlada i vizija ove vlade je takva da vam ništa ne vredi ta priča. Dobili ste onoliko poslanika koliko ste dobili, ali zapamtite, sledeći put nećete imati nijednog.