Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Stevanović

Govori

Hristos vaskrse, dame i gospodo poslanici.
Mnogo toga smo čuli ovih dana sa ovog mesta i zaista neke stvari mora da čude. Pošto zaista ovo slušamo, a da ne bismo i dalje nastavili ovo da slušamo, a govorimo o poreskim zakonima, predlažem da se uvede porez na demagogiju. Ovo bi zaista bio porez koji bi doneo najveće prihode, neki bi plaćali mnogo toga, a neki manje. Zaista, sa tim treba da se prestane.
Šta drugo reći posle ubeđivanja poslanika kako neko može da učini mnogo toga da nestane spoljnotrgovinski deficit ili da je neko na vlasti on bi ukinuo poreze na automobile. Samo mogu da ih pitam, što to nisu uradili kada su tri godine bili na vlasti, a naravno, odgovor će biti kao i malopre, bilo je bombardovanje, bile su sankcije.
Imamo mi primedbe na ovaj zakon, gospodine Nikoliću ...
(Tomislav Nikolić: Priča o nama, a ne o zakonu.)
Ne morate da me prekidate, imamo primedbi i dali smo amandmane. Ostavimo demagogiju i kampanju za neke druge prilike.
U ovom amandmanu na član 8. predložio sam, u ime poslaničke grupe SPO - Nova Srbija, da se stav 2. promeni tako što će se izbrisati reč "sport", samo da ostane - za rekreativne aktivnosti.
Zatim da se doda stav 3. koji bi glasio: "Porez na registrovane vazduhoplove ne plaća se na vazduhoplove i letilice na motorni pogon koji se koriste za sport, koji su vlasništvo Vazduhoplovnog saveza Srbije i njegovih članova (klubova i sportista) i koji poseduju potvrdu o članstvu izdatu od ovog saveza".
Svi ste dobili pismo Vazduhoplovnog saveza. Dobila je i Vlada Republike Srbije u dva navrata. Ovaj amandman je odbijen. Molim poslanike da prihvate ovaj amandman, vrlo je bitno i za obuku pilota i za ovaj sport uopšte. Zahvaljujem.
Dame i gospodo poslanici, otprilike je ovako kako je gospodin Aligrudić rekao. Tačno je da sam predlog dobio kasno, odnosno čuli smo se kasno u petak popodne.
Tačno je da smo gospodin Mihajlović i ja o tome razgovarali, da smo se konsultovali međusobno i da smo zvali poslanike i dogovorili se da ovaj predlog bude na dnevnom redu. Smatrali smo da će amandmanima da se popravi, da će se ove dileme razrešiti, a što se iz amandmana vidi. Mislili smo da ovaj zakon treba da se nađe na dnevnom redu. Dakle, to je istina i tu nema spora. Zašto ne bi bilo promena i zašto ne bi bilo razgovora o jednom predlogu?
Međutim, nije dobro da se i sada, kao i prošlog puta kada je Kosovo u pitanju, koriste teške reči. Mi smo se trudili, kad kažem mi, kažem poslanička grupa SPO-NS, da ne koristimo te reči. Upravo i tada, kada smo o Kosovu govorili, bilo je sa ove govornice upućeno dosta teških reči, i to i tada od gospodina Nikolića. Nije dobro da to radimo i sada.
Samo kažem jednu stvar koja je jako bitna, gospodine Nikoliću: SPO je bio žrtva. To treba uvek imati u vidu. Kaže se u Starom zavetu: "Početak je mudrosti strah božji". Dakle, strah od Boga. Opet, Solomon kad kaže svom sinu, on kaže dve rečenice koje možda sada treba ovde reći: "Ne odgovoraj bezumniku po bezumlju njegovu, da ne budeš i ti kao on". A opet kaže to skoro isto: "Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar".
Dame i gospodo poslanici, trenutak je izuzetno težak. Teško stanje predugo traje i zahteva od nas prava. odlučna rešenja i drugačije odnose nas u ovoj sali. Ponavljam, drugačije odnose nas u ovoj sali.
Šta se to, dame i gospodo, dešava na Kosovu? Dole je prisutna tragedija jednog naroda, progon, ubijanje i to traje decenijama. Posledice su strašne: desetine hiljada izbeglica, zapaljeni objekti, premnogo žrtava, uništene svetinje.
Namera Albanaca je jasna. Ona nikada nije ni bila sporna. Oni žele etnički čisto Kosovo, zato ne biraju sredstva i na sceni je klasičan terorizam i progon.
Kako se ponaša međunarodna zajednica? Kako radi svoj posao? Ona ima neverovatan odnos prema Kosovu. Pitanje je - zašto? Nema odgovora na to pitanje, bar nema za sada. Koliko smo mi, pa i mi ovde, krivi za to stanje? I to se, dame i gospodo poslanici, moramo pitati i to što češće.
Šta će se desiti ako se ovakvo stanje nastavi i produži? Imaćemo nove žrtve, svi spomenici, svi manastiri biće uništeni, a time i svedoci naše kulture, naše državnosti, naše istorije. Neće biti Srba u kolevci svih Srba. To će biti posledice. Ako se to desi, s pravom će se postaviti pitanje - kakva smo mi to država i ko smo to mi kao narod?
Šta onda moramo učiniti? Ovu rezoluciju izglasati, naravno, ona je polazni osnov, ali moramo agresivnijom politikom, na svim nivoima, prema međunarodnoj zajednici dokazati i pokazati šta je istina i šta su naša prava. Moramo najzad shvatiti da vrlo organizovano svi treba da se stavimo u funkciju odbrane najvišeg nacionalnog interesa, i parlament, i Vlada i sve institucije u Srbiji.
Moramo najzad da shvatimo da su nas i podele raznih vrsta, uz uticaj drugih u takvim trenucima, teške reči, neke smo čuli i danas, nepotrebno, i ko zna šta još, doveli do toga da danas imamo ovakvu situaciju na Kosovu. Ako to najzad shvatimo, a zaista je za to krajnje vreme, onda se moramo oko najvažnijih stvari vezanih za ovo pitanje dogovoriti i toga do u detalje pridržavati.
Zbog svega ovoga najzad treba da se dogovorimo sledeće: da to bude gotovo zakletva i da nam je to uvek svima i u svesti i u podsvesti. Recimo, nema podela, jedinstveni smo kada je ovo u pitanju, apsolutno jedinstveni, sve stranke, svi mi. Sve svoje snage, svoje potencijale, sve stranke će usmeravati ka jačanju institucija u Srbiji, a time indirektno odbraniti i Kosovo.
Svim sredstvima ćemo štititi svoj narod i činiti sve ka povratku naših ljudi na ognjišta. Odbrana Kosova biće obaveza uvek i do kraja, bez obzira koliko traje. Odbrana Kosova znači i odbranu Srbije. Ovo će biti sada i uvek, dok je Srba i Srbije. To mora da bude zaključak i moraju ga čuti svi i Albanci i svet.
Dame i gospodo poslanici, budimo jedinstveni, stavimo se svi u funkciju odbrane najvišeg nacionalnog interesa, uvek, u svakoj prilici i na svakom mestu. Živeli.
Dame i gospodo poslanici, dobro je kada je neko poslanik opozicije, pa onda bude poslanik pozicije. Onda možete da ga vidite sa svih strana.  Još je bolje ako je neko u Vladi, pa posle bude poslanik, ili ne bude poslanik.
Imao sam tu sreću da budem i poslanik opozicije, sada sam poslanik pozicije, i sreću da budem u Vladi neposredno pre gospodina Vlahovića. Dakle, vrlo sam merodavan, kada govorim o ovim stvarima, posebno o Ministarstvu koje je u prethodne tri godine vodio gospodin Vlahović. Ovo ima veze sa temom, jer na osnovu svega toga i jeste napravljen ovaj budžet.
Moja pozicija je takva da moram da kažem, i mogu da kažem sledeće. Gospodine Vlahoviću, koji su rezultati vašeg rada u tri i po godine, dok ste bili ministar? Rekli ste da je prethodna vaša vlada bila hrabra, ali niste rekli da li hrabra da uništi ili hrabra da napravi. Rekli ste i pitali ste se gde su ovde ostali ministri, a zaboravili ste da i vi ovde niste sedeli u prethodne tri i po godine, a rezultat vašeg rada je restrukturiranje "Zastave" i trenutak kada ste dobili batine zbog toga; rezultat je i pad proizvodnje, koji je očigledan, i višak radnika koji je očigledan, ogroman spoljnotrgovinski deficit, neverovatne afere, neverovatne krađe, užas u poljoprivredi, užas u svemu. I, gospodine Vlahoviću, ja na vašem mestu zaista ne bih smeo posle toga da izađem za ovu govornicu i da izgovorim ono šta ste vi izgovorili u vezi sa budžetom. To je što se toga tiče.
Posle godine u kojoj smo imali pad proizvodnje, mi sada imamo jedan predlog koji treba da omogući rast proizvodnje u ovoj godini i u narednim godinama. Dakle, ovaj budžet treba da raduje, da daje nadu i sigurno obavezuje, posebno Vladu, pa i sve nas kao poslanike.
Dakle, prvo i osnovno je, očigledno, da u ovoj godini imamo predviđen porast industrijske proizvodnje u visini od 2%. Da podsetim da smo u prošloj godini, u onoj kojom se oni hvale, imali pad proizvodnje od 3%. Dakle, ni posle ove godine nećemo da dođemo na nivo pre početka 2003. godine. To su, gospodo, neke od činjenica.
Imaćemo, po predlogu budžeta, rast bruto društvenog proizvoda za 4,3%, i to je jasno dato i dobro obrazloženo, kako i na koji način će se pokriti budžetski deficit.
Sve vreme i jedna i druga strana govore o privatizaciji. To će doći na dnevni red. Ali ja na ovom mestu, govoreći o pokrivanju budžetskog deficita, podsećam na činjenicu da je 400 miliona evra prihoda iz privatizacije potrošeno u javnu potrošnju u zadnja dva meseca prethodne godine. To su neke od činjenica.
Ovaj budžet jeste razvojni. Čuli smo i ministra, čitali smo. Razvoj se sastoji u sledećem. Trošenje budžetskih sredstava u korist javnih investicija će biti u vrednosti od 32,4 milijarde dinara, što je gotovo dvostruko više od sredstava koja su utrošena u prošloj godini za istu namenu. Tačnije, u prošloj godini je utrošeno 17,2 milijarde dinara.
Tri stvari su razvojne i vrlo dobro obrazložene: privreda sa rastom, sa podsticajem od 11,2 milijarde dinara, sa subvencijama, sa podsticajem ili stimulacijom za izvoz i, ono što je posebno važno, sredstvima predviđenim za oporavak namenske industrije.
Druga stvar koja je jako bitna jeste saobraćaj i ulaganje 16,9 milijardi dinara. I, ono što je možda najvažnije, a što smo svi koristili u predizbornim kampanjama, jeste poljoprivreda i ukupno 22,3 milijarde dinara rasta, odnosno ulaganja sredstava u oporavak i rad u poljoprivredi, šumarstvu i vodoprivredi. Činjenica je da ovaj budžet predviđa rast poljoprivredne proizvodnje od 8% i činjenica je da smo svi u predizbornoj kampanji govorili da je to neki procenat od 8-10% koji je bitan i koji može na kraju da od ove zemlje napravi pravu agrarnu zemlju i da najzad budemo tamo gde smo morali da budemo.
Čist agrarni budžet, što je jako važno, finansira se sa 18,8 milijardi dinara, što je tačno tri puta ili gotovo tri puta veće u odnosu na ono što smo imali u prošloj godini, a da ne govorimo o subvencijama za proizvodnju mleka, industrijskog bilja, o raznim vrstama kredita i svemu onome što smo čuli od ministra, i o podsticaju izvoza, sa stavkom u budžetu od 600 miliona dinara.
Koristim priliku da pomenem ove dve milijarde sredstava u budžetu koje se odvajaju za otkup pšenice. Zna se zašto i zna se šta smo doživeli u prošloj godini što se nismo ovako ponašali. Dakle, to je ono, najkraće, od obećanja što smo u poljoprivredi uradili, a čuli smo od određenih poslanika opozicije da se ne držimo predizbornih obećanja.
Još jedna stvar koja je vrlo bitna da se kaže: predviđena su sredstva za Hilandar u visini od 1,3 miliona evra. Ovo je zaista značajno i važno reći. Dakle, ponavljam da ovaj budžet raduje, daje nadu i sigurno nas obavezuje, a posebno ljude iz Vlade.
Koristim priliku da kažem nešto što nije dobro u predlogu zakona o učešću gradova i opština u porezu na promet. Ja ću da verujem da će Kragujevac dobiti ovih 47 miliona, obećanih sa ove govornice, ali moram da kažem da se neke stvari ovde ne slažu. Beograd ima uvećanje u ovoj godini u odnosu na prošlu od 50%, Novi Sad od 15%, Niš umanjenje od 10%, Kragujevac umanjenje od 55%. Ovo su činjenice, ovo su cifre, ovo je prosta matematika i zamolio bih da se ovo ispravi. Ovo je jako bitno, ovo su veliki prihodi za jedan tako siromašan grad kakav je Kragujevac.
Ovo su ipak uvredljive reči. Ako neko kaže za nekoga ko je više od 20 godina radio direktno u proizvodnji da je laik, onda je to uvreda. Reč užas prevedena direktno znači užas, zato što ste dozvolili da trgovinski lobi pobedi dolaskom u ministarstvo i da se uveze gotovo kompletno đubrivo, a ne da se pokrene proizvodnja, za šta su se stvorili svi uslovi, to je užas.
Užas je što za ovom govornicom izgovarate reči koje su neistinite. Nije tačno da se od države traži i dinar, osim garancija. Tačno je da treba pročitati to što se piše ili šta piše i to treba shvatiti. Dakle, to je užas. Užas je mahati kartama, nepostojećim. Užas je krasti glasove. Užas je dovesti privredu do ovih grana. To je užas. Ko zna koliko bi vremena bilo potrebno da se objasni šta je sve užas i šta je sve užasno bilo, šta ste radili. To je, dakle, užas.
(Predsedavajuća: Upozoravam vas da poštujete isti taj član na koji se pozivate, molim vas.)
Gospodin Vlahović je izbegao razgovor sa ljudima koji se razumeju u proizvodnju prilikom restrukturiranja "Zastave". Zašto je izbegao? To je užas i to je istina.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo poslanici, u ovoj sali su se čuli razni komentari ekspozea, od onih koji su razumeli ekspoze, do onih principijelnih kritika koje su upozoravale sa ove strane i do, zaista, neprincipijelnih kritika ljudi iz trenutne vlasti.
Čuli smo čak i to od ove nove grupacije Demokratske stranke, da u ekspozeu ne vide zapošljavanje, nova radna mesta i tome slično. Dakle, isti ti koji su, valjda, morali da objasne, odakle novih 500.000 ljudi na ulici, pitaju gde je to u ekspozeu.
Očekivao sam da ću sa ove leve starne – žute, čuti takve primedbe, ali nikako ne i sa desne. Sa druge strane, čuo sam od još jednog iz nove garniture sledeću rečenicu: "Sudiće o tome što podržava SPS-ovu vladu istorija i Bog". U postu pominju Boga onima koji u njega veruju i poste. Mi kažemo, naravno da će da sudi istorija, ali sudiće i sud. Dakle, gospodo, očekujte da sud počne da radi. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, nalazimo se zaista u izuzetno delikatnoj situaciji. Odavno ili tačnije rečeno nikada nismo bili ni u približnoj situaciji, ni kao država, ni kao narod, ni kao ljudi, ni mi kao poslanici. Niti ja, koji sam ovde pet godina u ovom domu, niti oni koji su nešto više od godinu dana, ni oni koji su duže od mene ovde, nisu bili u delikatnijoj situaciji.
Zašto vam to govorim? Zato jer su poslanici iz poslaničke grupe kojoj pripadam od početka ove krize birali svaku reč koju će izgovoriti, razmišljali o njoj, znali da se svaka od njih meri, svaka vrednuje, da svaka nosi svoj plus ili svoj minus, ali zato smeta što je poneka danas bila neodmerena.
Zato vas molim da ovi poslanici koji iza mene govore vode računa o tome, a da ovi zaključci, koji će doći od Vlade, budu sa odmerenim rečima.
Situacija koja nam se namaće, koja nam stoji ispred, traži od nas da se ponašamo na sledeći način: Prvo, odgovorno. Šta to znači i da li smo se tako ponašali? Kažimo da jesmo. Zaista jesmo. Čuli smo, znamo, dvadesetak puta je delegacija Vlade Republike Srbije pokušavala da razgovara sa drugom stranom. Nažalost, nije bilo prave saradnje i pravog sastanka. Šta nam smeta da se i dalje ponašamo odgovorno? Ništa. Ako neko kaže to je to što taj sastanak nije u Srbiji već u Parizu, a ja kažem, to ništa ne znači ako tamo budu pravi ljudi. Nema tog pitanja, nema te stvari koja se na isti način ne može argumentovano odbraniti bilo gde u svetu kao i u Srbiji. A, ako ne odemo, onda ćemo zaista reći onima koji nas ne vole, da smo ciljano išli i na one prethodne sastanke, da to nismo činili sa dobrom voljom da problem rešimo, a što, naravno, nije tačno. Dakle, odlučimo odgovorno i pošaljimo našu delegaciju u Pariz.
Drugo, moramo se ponašati hrabro. Šta to znači? To ne znači hrabro reći "ne" Parizu zbog nekih stvari koje nam se ne sviđaju u predlogu, koje zaista postoje. To znači razmišljati malo drugačije.
Pitati se ko smo mi, ko smo mi kao narod? Odgovor će se naći, mi smo narod koji u svojoj duši, u svom srcu ima Kosovo. Mi smo poslanici koji u svojoj duši i na svom srcu imaju Srbiju i imaju svoj narod. Dakle, tako moramo stvari posmatrati. Moramo se kao poslanici, koji su izabrani i došli ovde, pitati šta misle oni čiji smo predstavnici ovde. Ja odgovorno mogu da kažem da ogromna većina njih misli da moramo otići u Pariz.
Najzad, moramo se pitati pojedinačno, ja kao Verko Stevanović, šta misli Šumadija, šta misli Kragujevac, šta misle ti ljudi? Moramo se setiti da u tom Kragujevcu, pored nas koji smo duže u njemu, preko polovine stanovništva ili oko polovine stanovništva je u zadnjih 40 godina došlo sa Kosova. Slično je u Aranđelovcu, slično je u Kraljevu, slično je u Smederevu. Oni se sećaju i misle na svoje grobove, na svoje dedove, na svoje očeve, a mi svi zajedno na svoje svetinje, na svoju duhovnost. Dakle, ako tako razmišljamo, moramo hrabro odlučiti da odemo u Pariz.
Treće, moramo se razumno, racionalno i mudro ponašati. Šta to znači? Moramo razumno pogledati činjenice koje su pred nama.
Prava je činjenica da imamo predlog kontakt grupe, zaista ga imamo, on je tu.
Druga je činjenica da je sastanak u Parizu.
Treća je činjenica da se u tom predloženom dokumentu ni iz jedne reči ne vidi ni velika Albanija, ni republika Kosovo, ni samostalno Kosovo.
Četvrto je činjenica da 85% stvari odgovara nama, da se mogu prihvatiti.
Sledeća je činjenica da je ovo zadnja ponuda u nizu ponuda koje imamo, da je možda zadnja zaista i da više neće biti ponuda, a možda, ako ih i bude, biće lošije od ove, jer to moramo imati kao iskustvo i iz iskustva sa Hrvatskom i Bosnom. Dakle, nesumnjivo je da su sve činjenice na našoj strani. To su, dakle, neke činjenice koje moramo imati u vidu i moramo razumno, mudro, odgovorno i hrabro otići u Pariz.
Ako to učinimo, a to moramo učiniti, učinićemo prvi korak ka rešenju krize na Kosovu i u našoj zemlji. To je prvi korak, vrlo značajan korak, možda i zadnji korak, ali ako njega učinimo, u šta ne sumnjam, onda ćemo moći da učinimo i drugi korak, koji je takođe vrlo bitan, vrlo važan, a tim drugim korakom ćemo se odlučiti i odrediti delegaciju, grupu ljudi koja će ići na pregovore u Pariz. I to je jedno delikatno pitanje.
Moramo izabrati najodgovornije, najumnije, najškolovanije, najtolerantnije ljude i najpametnije ljude koje imamo, a imamo ih. Svi znamo da ih imamo. Ne sme u delegacuju da uđe ni jedan član koji nema sve ove elemente koje sam nabrojao. Ne sme, jer može sa jednom reči da utiče na tok procesa svega ovoga što sledi. Dakle, tako, po mom mišljenju i po mišljenju svih nas, mora da se dogodi.
Ako taj drugi korak radimo racionalno, mudro, ako se ne ponašamo stranački, jer danas i u budućem vremenu stranaka ne sme biti, ucena ne sme biti, onda ćemo napraviti pravilno drugi korak. Ako, dakle, i to učinimo na pravi način, u šta ne sumnjam, onda nam sleduje treći korak, dakle odlazak tih ljudi, najboljih među nama, u Pariz i pokušaj, a nadam se i uspehu, da se još za neki procenat popravi ovaj predlog plana koji smo dobili.
Ako se tu uspe, u šta ne sumnjam, ako pravi ljudi budu otišli tamo, predlog će za nas biti prihvatljiv. Dakle, dame i gospodo poslanici, ubeđen sam da ćemo jednoglasno glasati za odlazak naše delegacije u Pariz. Sve drugo bilo bi pogubno i za narod i za državu. To drugo, verujte mi, ne mogu ni da zamislim.
Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, govorimo o Zakonu o učešću opština i gradova u porezu na promet.
U članu 4. tog zakona piše: "Deo prihoda o davanju u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti u državnoj svojini opštine i grada Beograda, u ustanovama i drugim organizacijama, čiji je osnivač opština - grad, odnosno grad Beograd koristi u skladu sa Zakonom o sredstvima u svojini Republike, pripada Republici u visini amortizacije koja je izračunata po minimalnim stopama".
Dakle, jasno je šta piše u ovom članu, ali nije jasno otkud taj član u ovom zakonu. U obrazloženju predloženog zakona navedeno je da je pravni osnov za donošenje ovog zakona, sadržan u Zakonu o obezbeđenju sredstava opštine i gradova i "Službenih glasnika Republike Srbije" broj 28/94.
Članom 6. stav 2. navedenog zakona predviđeno je da se učešće opština, odnosno gradova u prihodima iz stava 1. tačka 6. utvrđuje posebnim zakonom o učešću opština i gradova u porezu na promet.
Tako član 4., ovaj član predloženog zakona koji tražim da se izbriše, tretira prihode o davanju u zakup, odnosno od korišćenja nepokretnosti u državnoj svojini koje koriste organi i organizacije opštine, grada Beograda, ovaj član je u direktnoj suprotnosti sa članom 6.
Zakon o obezbeđenju sredstava opština i gradova definiše prihode koji su pod ograničenjem, a zakup ima tretman prihoda i nalazi se van ograničenja. Mislim da je ograničenje sasvim korektno i molim ministre ili nekoga iz Vlade da kaže da li sam po ovom amandmanu u pravu.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo, prosto je neverovatno šta se dozvoljava poslanicima neke stranke da rade u ovoj sali.
Naravno, dosta vi pomažete tome. Vi čujete dobacivanje i ministra Todorovića i potpredsednika Vlade gospodina Šešelja, dosta ružnih reči, ne reagujete ako neko ne govori o zakonu. Dakle, prosto je neverovatno koliko ti ministri ne znaju osnovne stvari, pre svega ne znaju, a kažu...
Naravno da ću govoriti o zakonu, ali moram da se vratim na jednu stvar, dakle rečeno je da je neko davao novac iz opština u kojima smo mi. Zato je bio zahtev za replikom, vi nam to niste dali. To je nemoguće, ko god zna kako se budžet kontroliše...
Ali, samo da vam kažem, kakvi su nam ministri takva nam je i Vlada, takav nam je i život u ovoj zemlji i naravno da nas to interesuje. Ja bih molio gospodina Todorovića da nam kaže koje kvalifikacije ima za mesto ministra, ali pošto sam ja dosta kompetentan da govorim o ovom zakonu jer sam četiri godine bio predsednik Odbora u ovoj skupštini za saobraćaj i veze, odlično znam kakvo je stanje na putevima, a imamo izveštaj Vlade o putevima koji su u katastrofalnom stanju, o regionalnim i magistralnim. Jedino gore od toga jeste stanje na železnici. I još jednom vas podsećam, po izveštaju Vlade najmanje 10 milijardi maraka je potrebno da ta železnica počne da se koristi na pravi način. To je dakle ono što je činjenica.
S druge strane, što se tiče samog Ministarstva ili Direkcije za puteve bivše, a sada nove Republičke direkcije za puteve, mora se reći da nije istina ni ovo što je gospodin Jovanović rekao za Kragujevac. I Kragujevac obilaze, kao i kiša što ga obilazi, ovi iz Direkcije za puteve odnosno ovi iz Ministarstva. Ni jedan dinar nije dat za regionalne, magistralne puteve za teritoriju grada Kragujevca u ove dve godine otkako smo mi na vlasti. I dakle, netačan je podatak da se novac izdvaja za Kragujevac, jer tamo stoje svi poslovi na obilaznici oko Kragujevca a tamo je, i dogovor je, da 70 posto ulaže Republika, a 30 posto grad. I pored silnih urgencija još uvek nema ni dinara sa te strane.
Sa druge strane, kada se tiče regionalnih odnosno lokalnih puteva, ja vam moram reći neke činjenice koje verovatno nekima neće da zvuče istinito, ali su istina. Na teritoriji grada Kragujevca 1996. godine u selima je asfaltirano 6,5 km. puteva, 1998. godine po selima Kragujevca je asfaltirano 33 km. puteva. To je vidite koliko puta više. U istoriji Kragujevca nikada nije asfaltirano više od 17 km. Tako radi nova vlast u Kragujevcu, SPO. To nekima, verovatno, smeta. Slična je situacija u kulturi, u prosveti, tamo gde imamo naše obaveze, svuda je to tako i to je istina o Kragujevcu. To je s jedne strane. S druge strane, ove uvrede koje dolaze na račun poslanika SPO imaju određene granice. Ja mogu da kažem da ništa smešnije nije od situacije, od slike kada je gospodin Šešelj na ovom mestu gde sam sada ja ovde. Ja to neću da kažem jednostavno zbog toga što ćete vi vrlo brzo videti sada da sam ja u pravu.
Dame i gospodo poslanici, Kragujevac i Šumadija se pitaju - koji je to greh počinila Srbija pa su nam ponovo zavedene međunarodne sankcije, a preti nam se i udarima NATO pakta?
Da li Srbija isključivo brani svoju državnu teritoriju, koja je napadnuta i ugrožena? Da. Mi isključivo branimo ono što je naše, što je od stvaranja srpske države bilo naše, i što, dok je Srba i Srbije, mora biti naše. Srbija ne traži ni pedalj albanske ili ma čije druge državne teritorije. Srbija ne osporava ni jedno ni ljudsko, ni versko, ni kulturno, ni imovinsko pravo Albancima koji žive u Srbiji.
Srbija se bori protiv albanskog terorizma i nacističkih krečana - krematorijuma. Srbija na Kosovu danas brani povelju Ujedinjenih nacija, Dejtonski sporazum i temelje međunarodnog prava. Sve je ovo nesporno i jasno kao suza. Zašto smo onda kažnjeni i zašto nam se preti žešćim kaznama?
Ovo pitanje upućujem u ime ratnika Šumadije iz dva svetska rata. I upućujem ga, pre svega, Rusima, Amerikancima, Francuzima i Britancima čiji smo saveznici bili u tim ratovima. Šumadija i cela Srbija podneli su najveće moguće žrtve u borbi protiv nemačkog hegemonizma u Prvom, i nemačkog nacizma u Drugom svetskom ratu.
Nadali smo se da će današnja Nemačka prva i najodlučnije osuditi krematorijume albanskih nacista na Kosovu i zahteve za stvaranjem velikog albanskog rajha na Balkanu, kako bi pokazala Evropi i celom svetu da u toj državi više nema velikogermanskih ambicija i da sve što podseća na Aušvic i Mathauzen izaziva revolt kod Nemaca.
Nažalost, današnja Nemačka je glavni pomagač albanskih terorista i nacista i kolovođa svetske kampanje za vojni pohod na Srbiju. Odbijamo da verujemo da će povampireni nemački hegemonizam i oživljeno neprijateljstvo prema Srbiji uspeti da na kraju 20-og veka povede Ruse, Amerikance, Francuze i Britance u napad na Srbiju.
Ako bi se to nekim čudom i desilo, onda bi bombardujući Srbiju, Amerikanci, Rusi, Francuzi i Britanci bombardovali i svu svoju istoriju i sve svoje žrtve u Prvom i Drugom svetskom ratu. Šta nam je činiti ukoliko nam Nato pakt, predvođen Nemačkom, ispostavi ultimatum da kapituliramo pred albanskim nacistima i padnemo na kolena pred zahtevima za stvaranjem albanske države na teritoriji Srbije?
Dozvolite mi da citiram reči predsednika SPO Vuka Draškovića: "Ako bismo prihvatili takav ultimatum, onda bismo počinili zločin nad sobom samima, jer bismo izdali i svoje pretke, svoju istoriju, svoju državu, istinu, pravdu i boga. Mi se nećemo ravnati prema sili koja je protiv nas, nego prema svetinji koju moramo da branimo".
Nemci su 1941. godine kragujevačkom profesoru Miloju Pavloviću ponudili i život i slobodu samo da pogne glavu pred streljanjem svojih učenika. Srpski profesor je odgovorio da "u Srba profesor nije profesor sa katalogom samo" i otišao na gubilište sa svojim đacima. Takvi su Srbi bili juče, takvi smo danas, i takvi ćemo biti uvek. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo, pre prelaska na zakon, ja bih, uz svo uvažavanje koje lično imam prema vama i prema funkciji koju obavljate, vas podsetio da ste me uskratili juče za odgovor na repliku, ali se nadam da je to bilo zbog toga što smo svi bili umorni i nadam se da to ubuduće neće biti tako. Jer, juče su dvojica poslanika iz Kragujevca na moj račun, a članovi su Vlade, rekli niz neistina i gluposti i nadam se da ću danas ili nekom drugom prilikom imati prilike da im na to odgovorim.
Drugo, ja sam juče obećao, a sve što obećam, to i uradim, nasuprot ove dvojice, koje sam pomenuo, doneo sam onu diplomu, o kojoj sam pričao, a koju je potpisao direktno gospodin Bil Klinton.... (negodovanje jednog dela poslanika). Da, to je čudno za neke, hoćete li molim vas, ovim iz SRS stranke da kažete da prestanu, jer ako smo mi SePeO, onda su oni SeReSe. Dakle, tu diplomu je lično potpisao, original penkalom, to se vidi, gospodine Budimiroviću, gospodin predsednik, koji nije nedodirljiv kao neki. Ovo je na engleskom, ali zamoliću da se to uradi na srpskom. Dakle, može neko zaključiti u nekim finim odnosima sa gospodinom Bilom Klintonom...
Daj bože i da jesam. Ali, da pređem na zakon.
Suština promene je promena član 1, odnosno dodatak koji glasi: "Promet robe iz stava 1. ovog člana mogu obavljati i fizička lica, koja su upisana u odgovarajući registar organa lokalne samouprave. "
Šta se ovim želi? Jednostavno su svi poslanici svih stranaka iz Kragujevca podneli predlog za izmenu i dopunu ovog zakona. Gospodin Tomović je povukao svoj predlog, to će verovatno objasniti gospodi u Kragujevcu, kada bude došao u Kragujevac, ako uopšte sme da izađe pred tu gospodu.
Dakle, šta smo želeli ovim predlogom, a potpisali su ga i poslanici Srpske radikalne srnke, Srpskog pokreta obnovi, Socijalisitčke partije Srbije i Nove demokratije. Ovim smo želeli da i fizička lica, koja bi bila upisana redovno u registar organa lokalne samouprave, imaju pravo, a ne samo preduzetnici, da prodaju robu na tezgama. Šta to upravo znači? Prvo, time bismo legalizovali taj rad, imali bismo plaćanje paušalno ili nepaušalno na delatnost i na promet i ne bi se plaćali doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, što je vrlo važna stvar, posebno za Kragujevac. Jer, ovaj porez, doprinos za penzijsko osiguranje je isti na nivou čitave Republike. A to ne može biti isto u jednom Kragujevcu, ta cifra od 700-800 dinara, kao na primer u Novom Sadu, mislim na nivo primanja i ukupni standard. Zbog toga smo mišljenja da ovo treba ovako uraditi i da je to način da se problemi donekle reše u Kragujevcu, jer se puno problema u Kragujevcu rešava na toj šarenoj pijaci. Ono što je lokalna samouprava uradila za ovu delatnost je to da je organizovala šarenu pijacu, dakle jedno mesto, na kome je preko hiljadu tezgi.
Nadam se da ne moram da vam govorim u kakvoj je situaciji Kragujevac, u kakvoj smo ga situaciji zatekli. Blizu 20 hiljada ljudi je na birou i oko 30 hiljada prosečno na plaćenom odsustvu. To je 50 hiljada ljudi, koji praktično ne rade. Naravno, moramo naći način da omogućimo da se to legalizuje i da se to radi. Moram reći da otkako je primenjen ovaj zakon i od kada su počeli da se prijavljuju ljudi kao preduzetnici, sa mogućnošću da prodaju robu na tezgama, niko od tada nije platio ni dinara.
Na ovaj način bi se plaćale tezge i plaćali porezi na delatnost i na promet. Znači, svi bi imali koristi. I, naravno, izbeglo bi se plaćanje doprinosa na penzijsko i invalidsko osiguranje, što je, dakle, jako značajno, jer ti ljudi već negde rade, na plaćenom su odsustvu, imaju minimalne plate i na taj način izdržavaju svoje porodice. Dakle, ne moram vam govoriti, nadam se da shvatate u kakvoj situaciji su veliki gradovi, posebno Kragujevac koji je veliki industrijski grad, koji ove godine slavi 180 godina otkako je postao prestonica, ali, grad koji je praktično na ulici, čije je stanovništvo praktično na ulici.
Moram, takođe, da vam kažem da smo zatekli, pored stanja u privredi ovakvo kakvo jeste, a vrlo je vezano za ovo o čemu pričam, kad je reč o Zakonu, i stanje u javnim komunalnim preduzećima i u fondovima je bilo takođe takvo. Sva su godinama bila u gubitku. I to, velikim gubicima. Uspeli smo u 1997. godini da ih sve stabilizujemo, svi poslovi su pozitivni, i fondovi su pozitivni, i uradili smo, na nesreću nekih, naravno, neuporedivo više od 1997. godine, nego u prethodnih pet godina.
Dakle, to je ono što je činjenica, kao što je činjenica da je grad neuporedivo lepši, neuporedivo čistiji, ali sve to, naravno, nekome smeta pa radi ovo što radi. Ono što je nama cilj u ovom trenutku jeste da te ljude, da tu delatnost legalizujemo i da omogućimo da oni normalno rade na tim tezgama. Tu Kragujevac praktično živi. Možda to nekom smeta, možda to neko smatra da nije u redu. I ja to mislim. To je nešto, valjda, privremeno, to je nešto što će, valjda, da se promeni, a nadam se da će to biti, valjda, uz neku novu vlast.
Ali, ono što me kao čoveka dosta boli i što mi smeta, to je to što smo tim ljudima svi do jednoga obećali, ovako u salama pred TV kamerama, da ćemo da potpišemo taj predlog za izmenu Zakona, da ćemo stajati iza tog predloga za izmenu Zakona, da ćemo čak objašnjavati svojim poslaničkim grupama o čemu se radi. Ali, evo jednog od poslanika koji je malo udahnuo beogradski vazduh, jednostavno ne želi da učestvuje u svemu tome. Razumem da neko bude u Vladi, razumem da argumenti Vlade budu jači nego njegovi, ali ne razumem da on izađe iz toga. Ali, takođe, razumem da on te argumente prihvati kao argumente i da ostane do kraja uz ono što je započeo, uz ljude kojima je dao reč.
Dakle, ljudi, vi ste juče čuli na moj račun, da sam ja neko ko potpiruje neku vatru, da li sam zato što do kraja ostajem uz nešto što je važno, vrlo bitno za život, što sam dužan kao predsednik Skupštine grada da sačekam sve demonstrante, bilo oni da kritikuju novu vlast ili da se po nekom drugom osnovu nađu ispred Skupštine grada, to je moja obaveza, to je moja dužnost. Da znate, ja ću uvek ostati takav kakav jesam, a može to vama smetati koliko god hoćete. Kragujevac je lepši, Kragujevac je čistiji, Kragujevac ima život koji ste mu vi donekle oduzeli (aplauz).