Uvažene koleginice narodne poslanice i kolege narodni poslanici, uvaženi ministre sa svojim pomoćnicima, pred nama je niz značajnih zakona, sporazuma. Ja ću početi, pre svega, o Zakonu o igrama na sreću.
O Zakonu o igrama na sreću u ovom skupštinskom sazivu vodila se jedna živa rasprava. Naime, mi smo imali dve izmene Zakona o igrama na sreću 2018. godine, jednu, drugu 2019. godine i danas, evo s početkom 2020. godine, imamo jedan celovit, potpuno nov Zakon o igrama na sreću.
Mi, poslanici Socijaldemokratske partije Srbije, Rasima LJajića, bili smo izričiti da postojeći zakon nije valjan, da se vrlo često i zaobilazi i da ga treba što pre menjati. Ja sam ukazao na dešavanje i brojne zloupotrebe ovog zakona, držao sam ovde čak i konferencije za štampu, pre svega, njegovo nepridržavanje i brojne zloupotrebe u Novom Pazaru i još nekim drugim gradovima.
Mi smo isticali da se zakon ne poštuje, pre svega, ona njegova odredba koja se odnosi na udaljenost škola od kladionica, naglašavali smo da u kladionicama se ne poštuje zakonska odredba da se maloletnicima ne sme dozvoliti kockanje, tražili smo strožije uslove i stalnu kontrolu kao i rigorozne kaznene mere.
Trenutno stanje u Republici Srbiji je zaista alarmantno, jedan i po milion stanovnika ove države učestvuje u igrama na sreću, da ne kažem da se kocka, a nije mnogo bolja ni situacija ni među srednjoškolcima, jer je utvrđeno da se skoro svaki treći srednjoškolac kladi.
Svaki treći učenik prvog razreda srednje škole u Srbiji redovno se kocka, rezultat je jednog istraživanja, koji je 2017. na 2018. godinu, u okviru jednog svetskog projekta izvršio Zavod za javno zdravlje „Batut“ i to je nešto što zaista poražava. Toj deci prioritet više nije njihov hobi, sport, uspeh u školi, već kockanje, oni postaju napeti, razdražljivi i sve se to projektuje na odnos sa porodicom, nastavnicima i društvom.
E, to je ono što zaista najviše zabrinjava, kao i ono pitanje koje se svima nama nameće, a to je kakva je sudbina jednog naroda čija je trećina omladine zavisna, u ovom slučaju, od kockanja? Zaista jedno bolno pitanje koje moramo postaviti jedni drugima.
Igre na sreću, svi znamo, su omiljena razonoda u Republici Srbiji, pogotovo muške populacije, ali izuzetno zabrinjava jedna tolerancija društva prema tome kao i tolerantan odnos roditelja, te profesora koji se često u školama i šale i sastavljaju tikete sa svojim učenicima ne znajući koliko razorno ova bolest može da deluje na njih.
Imajući u vidu da je kockanje legalno, moglo bi se reći čak i društveno prihvatljivo, jer, kao što rekoh, mnogi na to deluje blagonaklono, situacija je zaista poprimila kritične obrise. Najkritičnije su pogođena dva velika grada, Niš sa 62% mladih koji su se bar jednom kockali između 12. i 16. godine i Novi Sad 61%.
U Srbiji je 2017. godine postojalo 2.107 igraonica ili kockarnica, a 2019. godine u budžet Republike Srbije je uplaćeno 71,7 miliona evra iz ovih sredstava. Ono što zabrinjava jeste da postoji stalni trend porasta zavisnika i među adolescentima. Po „Batutu“, oko 40.000 zavisnih od kockanja se javilo na lečenje od ovog vida zavisnosti.
Problem je još veći ako se zna da je danas aktuelno i kockanje preko interneta i da prilikom uplata tiketa preko interneta zaposleni u kladionicama i kockarnicama teško mogu da kontrolišu onaj već važeći uslov koji smo mi već usvojili u ovim izmenama, da se kockati ne mogu osobe mlađe od 18. godina. Stoga me izuzetno raduje što su naši apeli imali efekta i što je država odlučila da ograniči rad kockarnica, kladionica i automat-klubova zbog zabrinjavajućeg porasta patoloških zavisnika od kockanja.
Glavna novina u ovom zakonu jeste da, i pored toga što će se u osnivanju zadržati ona odredba da mora biti kockarnica udaljena više od 200 metara od obrazovne ustanove, a mi smo tražili i strožije kriterijume, da novootvorene ili novoosnovane kockarnice moraju biti udaljene bar 100 metara od postojeće kockarnice. Na taj način ćemo praktično omogućiti… razudićemo ih i, čini mi se, smanjiti njihovo prisustvo na jednom mestu i na taj način smanjiti pozornost ljudi prema njima.
Vi znate koliko su pružaoci ovih usluga napadni u svojoj reklami i napadni u, praktično, širenju svog uticaja ili, da kažem, inficiranju mladih ljudi ovom vrstom zabrinjavajućeg ponašanja.
Još jednom podsećam da je reč o poremećaju ponašanja za koji mi u psihijatriji kažemo da je zaista bolest i da se na njoj formira izuzetno velika zavisnost.
Prema Predlogu zakona koji je pred nama, određeni su i rigorozni uslovi postojanja, pa će tako svako ko hoće da se bavi ovim poslom morati da ima osnivački kapital na minimum 250.000 evra, namenski depozit u banci od 300.000 evra, 50.000 evra rizik depozita u blagajni ili sefu, 500 evra deponovano u banci za svaki automat i 100 evra u kasi svakog dana po jednoj mašini, dok će za one lance za slot klubove koji imaju više od 2.000 aparata depozit biti neverovatnih milion evra, isto kao kod kazina koji imaju živu igru.
Mene raduje što je zakonodavac zaista pribegao i usvojio naše apele da budemo izuzetno strogi, da smanjimo na svaki način broj ovih igraonica i na taj način zaista kontrolišemo ovo problematično stanje koje se javilo koda nas.
Nadam se da će ovo rešenje, koje je u potpunosti u skladu sa evropskim direktivama i nekakvom pravnom praksom EU, dati rezultate u smanjivanju trenda porasta kockanja u Srbiji.
Naravno da nam ovaj problem mora biti dalje u fokusu, da i po usvajanju ovog zakona moramo pratiti njegove efekte i moramo biti spremni da, ukoliko nemamo i ako on ne rodi kvalitetne rezultate, odnosno smanjivanje zavisnosti, budemo spremni ne samo da ga menjamo, već i da porazmislimo o potpunom ukidanju kockarnica u našoj državi, odnosno o potpunom ukidanju igara na sreću.
Ja sam ubeđen da u kockanju nije izgubio samo onaj ko se nije kockao. Znate onaj vic o Piroćancu, kada se on stalno moli Bogu da dobije na Lotou, pa mu onda dođe u snu od Boga da bi morao nekad i da uplati tiket. Boga mi, u ovom slučaju je, izgleda, Piroćanac pametniji bio od onih koji priređuju igre na sreću.
Još jednom ponavljam, u igrama na sreću nije izgubio samo onaj ko nije, kao što ja verujem, a i drago mi je, i narodna je mudrost, nije dobio samo onaj ko nije učestovao.
Stoga, kažem da nam to mora biti jedna od mogućih alternativa. Od 1. januara 2019. godine u Albaniji je prestalo sa radom i došlo je do apsolutno zabrane rada svih kladionica, odnosno zabranjena je igra na sreću. Ne samo da su zabranjeni kafići u kojima se klade ljudi, kladionice i slične institucije, a data je mogućnost da u hotelima sa pet zvezdica, koji su van gradskih centara, u određenim zonama postoji mogućnost da se, eto, ljudi koji imaju toliko sredstava i kojima su, po meni, novce prekobrojni, klade i da im to bude, eto, nekakvo zadovoljstvo i danguba.
Naravno da uvažavam i činjenicu koju nam je pokazala bliska istorija, da prohibicija, odnosno zabrana može da bude, s druge strane, i štetna i u ovom slučaju iz vidljivog polja. Iz apsolutne kontrole koju ima država u ovom predloženom obliku koji mi sada imamo, može, ako bi se zabranilo kockanje u Srbiji, da prođe onaj crni, tamni deo koji se teško može kontrolisati, u kriminogenu zonu, a dobit koji država ostvaruje u stvari bi se prelio kriminalcima koji bi tajno organizovali različite vidove kockanja, pa i taj argument koji je na tonu i na talasu ovog zakona koji je predložen, valja ustanoviti.
U svakom slučaju, rešenje kao i u mnogim oblastima u životu u meri i mislim da, usvajanjem ovog zakona, ćemo napraviti kvalitetan pomak. Strožija kontrola i praćenje samog zakona su u svakom slučaju dobro rešenje, ali, još jednom ponavljam, trebamo biti spremni, ako ovaj zakon ne porodi kvalitetne rezultate, da delujemo i drastičnije.
Mi u SDP-u veliku pažnju poklanjamo ovom društvenom problemu, znajući da je lečenje ove bolesti zavisnosti jako mukotrpno i teško i da je prevencija najdelotvorniji metod.
Obzirom da je u fokusu predloženog zakona prevencija bolesti zavisnosti i zaštita maloletnika kao najranjivije grupe, mi ćemo ovaj zakon zaista podržati u danu za glasanje.
Što se tiče Zakona o pravima boraca, ratnih-vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova porodica, ja smatram da je zakon generalno dobar, human i pravičan. Mi se kao socijaldemokrate zalažemo za jedno celovito rešenje. Podržavamo pravoborcima i ratnim vojnim invalidima, civilnim invalidima rata, članovima njihovih porodica na penzije, novčane dodatke, dodelu stanova i druge nadoknade i beneficije. Iskazujemo veliko poštovanje prema svim ljudima koji su učestvovali u odbrani slobode i teritorijalnog integriteta naše zemlje. Međutim, kao građanin i kao socijaldemokrata i svi mi iz Socijaldemokratije, kao izraziti i nepokolebljivi predstavnici antifašističkog opredeljenja, ne možemo se nikad složiti sa izjednačavanjem partizanskog i ravnogorskog pokreta, niti prihvatiti izjednačavanje partizana i četnika.
Naravno, ističem naš izrazito negativan stav prema reviziji prošlosti i minimiziranju antifašističke borbe protiv okupatora u Drugom svetskom ratu.
Pred nama danas, draga gospodo, nalazi se zaista jedan set brojnih zakona kojima se potvrđuju ugovori, dogovori, sporazumi sa različitim državama i mislim da su svi afirmativni, dobri, da ono što je za nas socijaldemokrate Rasima LJajića, približavaju Srbiju modernim društvima, da modernizuju naše društvo i da ujednačavaju naš pravni sistem sa pravnim sistemom Evrope, što je za nas krucijalno jer je evropski put krucijalni put i verujem najveća i najčvršća veza nas u ovoj koaliciji.
Za mene zaista su izuzetno bitni i sa njima ću i završiti, oni zakoni, ugovori, sporazumi koje ostvarujemo sa Republikom Turskom. Podsetiću vas da je još Kralj Aleksandar ujedinitelj, koji je po mom mišljenju uz Despota Stefana Lazarevića, jedan od najvećih srpskih vladara, definisao politiku ove države prema Republici Turskoj, kao bratske odnose sa baštinjenjem trajnog mira i najbliskije saradnje.
Danas između Republike Turske i Srbije postoji veliko poverenje i danas su odnosi dve zemlje možda i najbolji u savremenoj istoriji ove dve države. Osnovni politički projekat koji podržavaju i Ankara i Beograd, jeste obezbeđivanje mira i stabilnosti na celom Balkanu.
Što se tiče ekonomske saradnje, ona je zaista u jednom izuzetnom usponu i to me zaista raduje na obostran interes jedne i druge zemlje. Podsetiću da je danas vrednost turskih direktnih investicija preko 200 miliona evra u Srbiju, a da je 2011. iznosila oko jedan milion, što je drastična razlika.
Danas broj turskih kompanija u Srbiji, gospodo, je preko 800 i u tim turskim kompanijama radi preko 10.000 naših državljana, a to je zaista nešto s čim se treba ponositi i nešto što treba pohvaliti. Zaista imponuje kurs koji je zauzela Vlada prema Republici Turskoj, kao jednoj od imperijalnih sila i nekom gde na obostrani interes zaista vredi, pre svega, i na naš interes razvijati dobrosusedske i kvalitetne ekonomske odnose.
Turske kompanije su preuzele danas preko 19 projekata u vrednosti od oko 400 miliona dolara, a 17 od 19 su već započele njihovu realizaciju. Prema podacima Privredne komore Republike Srbije, ulaganje koje je iznosilo negde oko 200 miliona 2013. godine, danas odnosno bruto razmena iznosi preko milijardu evra, a procenjuje se da će veoma brzo dostići i dve milijarde što Tursku stavlja na zaista visoko mesto u spoljno-trgovinskoj razmeni između Srbije i drugih država.
Pred nama su zakoni o potvrđivanju Sporazuma o vojnoj industriji, saradnji industrije tehnologije sa Republikom Turskom kao i sporazumi u oblasti bezbednosti, veterinarstva, kao i u oblasti voda.
Još jednom ponavljam da ćemo sa zadovoljstvom podržati ove sporazume kao potvrdu dobrog opredeljenja Vlade sa jednom zaista industrijski razvijenom državom, kao što je Republika Turska i nastaviti da razvijamo dobrosusedske odnose na obostranu korist.
Raduje me i saradnja sa Republikom BiH. Mi kao socijaldemokrate baštinimo stav da najbliže i najbliskije i najprijateljskije države treba da nam budu susedne države, da pametni ljudi prijatelje drže blizu sebe, a neprijatelje daleko od nas. Ne verujem da Srbija ima boljeg prijatelja od države kakva je BiH.
Takođe podržavam i druge sporazume sa zemljama kako u okruženju, tako i u drugim delovima zemljinog šara i mislim da je njihovo potvrđivanje i glasanje za njih korak napred unapređivanju života u Republici Srbiji. Hvala.